Hrvatska vjernost

S/udbinski razgovori o pobjedi i slobodi
HRVATSKA VJERNOST br. 10
28
Dana 9. rujna 2013., u
organizaciji Svetišta hrvatskih
mučenika na Udbini, održan je
pogovor na temu: Sloboda i
pobjeda. Time su otvoreni
„S/udbinski razgovori“ koji će se
svake godine održavati u
prostorijama Svetišta na Udbini.
U vrijeme gradnje Crkve
hrvatskih mučenika održavani
su „Gospićki razgovori“ koji su
okupljali razne struke da dadu
svoj umjetnički i stručni
doprinos toj gradnji. Nakon što
je Crkva građevinski dovršena,
odlučeno je da se na dan
Krbavske bitke, 9. rujna,
organiziraju slični razgovori na
Udbini. Ova godina je bila
poseban izazov jer je 520.
obljetnica Krbavske tragedije i
10. obljetnica kako je papa Ivan
Pavao II. u Rijeci blagoslovio
kamen temeljac za Crkvu
hrvatskih mučenika. Razgovori
su nazvani i S/udbinskim jer je
cilj organizatora svake godine
okupiti na Udbini hrvatsku
pamet oko jednog sudbinskog
pitanja za naš narod.
Ove godine je 1700. obljetnica
Milanskog edikta tolerancije,
kojim je Crkva nakon tri stoljeća
progonstva dobila slobodu i na
neki način izišla kao pobjednica.
Zato se nametnula tema slobode
i pobjede. O tome je, nakon
uvodnih riječi biskupa domaćina
Mile Bogovića, raspravljalo 12
hrvatskih mislilaca: Stjepan
Baloban, Ante Bežen, Ivan
Bodrožić, Gordan Črpić, Ivan
Devčić, Vlatko Dugalić, Josip
Grbac, Hrvoje Hitrec, Jure Krišto,
Tonči Matulić, Ivan Miklenić i
Ivan Rogić. U raspravi su, uz gore
spomenute, sudjelovali načelnik
Općine Udbina Ivan Pešut,
čuvar Svetišta Tomislav Rogić i
još neki sudionici.
Aktualnost teme je u tome što
j e M i l a n s k i m e d i k t o m
tolerancije tijek povijesti dobio
usmjerenje koje se i danas
osjeća. Uz to se i danas počesto
slobodom i oslobođenjem naziva
p o j e d i n a č n o i n a r o d n o
zarobljavanje, a pobjedom se
opravdavaju postupci koji
ponižavaju čovjeka i društvo.
Tako se oslobođenjem nazivalo i
ono što se našem narodu
dogodilo 1945. godine, ili još
j a s n i j e : o s l o b o đ e n j e m i
pobjedom nazvali su agresori
okupaciju Vukovara 1991. kada
su pjevali svoje „oslobodilačke
pjesme“.
Kako smo iskoristili
slobodu?
Kršćanstvo je 313. dobilo
slobodu i nakon dugo vremena
na općedruštvenom planu
osjetilo slast pobjede. Kada bi
posljedice 313. godine bile samo
dobre, ne bi trebalo taj događaj
problematizirati. No činjenica je
da su mnogi prigovarali Crkvi da
s u t a d a p o č e l a b r o j n a
zakazivanja u njezinoj duhovnoj
misiji, a i državi da je sklopila
štetan kompromis pa ga je čak
brutalnom silom dopušteno
raskinuti. Valja stoga, prigodom
ove obljetnice vidjeti koliko su ti
prigovori utemeljeni i koliko su
oni uopće opravdani.
Prilika je to da se posebno
razmotri što je sloboda u sebi i
k a k o j e o n a s h v a ć e n a u
pojedinim vremenima i u
pojedinim ideologijama, vidjeti
koliko je u ljudskim pobjedama
odlučujuća bila sila, a koliko
etički i moralni ciljevi. Bez
sumnje da bi potanja analiza
uporabe pojmova slobode i
pobjede pokazala da se one
upotrebljavaju katkada u svojem
najčišćem i izvornom obliku, a
katkada se koriste za najniže
ljudske prljavštine. Kao što je
p o j a m l j u b a v n e š t o
najuzvišenije, ali se tom istom
riječju nerijetko naziva i
pornografija. I sloboda i pobjeda
imaju svoje pornografske oblike.
Ž e l j a o r g a n i z a t o r a
S/udbinskih razgovora bila je da
se povuku neke paralele između
događanja 313. godine i poslije, s
događanjima u suvremenim
hrvatskim zbivanjima. Sličnost
je prvenstveno u tome što u
jednom i drugom slučaju dolazi
do velikih promjena u odnosima
u društvu, što se na prošlost i na
suvremenost gleda na novi
n a č i n . D a k a k o , d a s v a k a
u s p o r e d b a š e p a ( o m n i s
comparatio claudicat), tako i
ova, ali se nekim usporedbama
može mnoge današnje događaje
p r o t u m a č i t i p o v i j e s n o m
logikom koja ima trajnu
vrijednost, tj. da slični uzroci u
prošlosti imaju slične posljedice
u sadašnjosti. Na sličnim
povijesnim prijelazima može se
mnogo naučiti, samo pitanje je
koliko vjerujemo da je povijest
„učiteljica života“ pa da od nje
nešto naučimo. Jasno je da iz
onoga što se dogodilo ne
možemo naučiti sve što danas
treba znati, ali se svakako
nećemo ni danas znati dobro
postaviti ako zanemarimo
povijesna iskustva. Ovdje se
pitamo koje su sličnosti naše
hrvatske suvremenosti s
vremenom u kojem su kršćani
stekli slobodu javnog djelovanja,
kada je društvo obilježeno
njihovim pobjedničkim znakom
( „ U o v o m ć e š z n a k u
pobijediti!“).
Nema sumnje da postoje i
velike razlike, ali one nas sada ne