Hrvatska vjernost

Izdanja o žrtvama
Boričevac - mitsko mjesto
Josip Pavičić (ur.),
DOSSIER BORIČEVAC,
Zagreb, Naklada P.I.P., 2012.
Jednom u doba kad je
nestajao Boričevac, 2. kolovoza
1941. godine, jedan od idejnih
a k t e r a t o g a s l a v n o g
"oslobodilačkoga " pothvata
Milovan Đilas napisao je u listu
Borba svoj čuveni pamflet
"Plemenita mržnja". Pozivao se s
puno otrovnoga zadovoljstva na
riječi svoga duhovnog učitelja
druga Staljina, koji je za njega
bio "veliki vođa naprednog
Naslovna stranica knjige
čovječanstva" i citirao ga:
"Neprijatelja se ne može pobijediti
dok se ne nauči mrziti ga... Jedino
mjerilo veličine ljubavi za narod jest
danas dubina mržnje prema
neprijatelju..."
S t r a š n o o k s i m o r o n s k o
stoljeće dvaju svjetskih i našega
Domovinskoga rata donijelo je
tri krvoločna ideološka sustava
bazirana na istim principima:
fašizam, nacizam i komunizam.
Laž, ubojstva i pljačka temelji su
na kojima je trebalo sagraditi
sretan novi svijet. Važan
ontološki stup bila je ta mržnja
koju toliko slavi drug Đilas.
Mržnja u kojoj su odgajani
g o j e n c i t a k o z v a n i h
"osloboditelja", a u biti melasa
s a s t a v l j e n a o d č e t n i k a ,
komunista i svih onih koji nisu
željeli postojanje države
Hrvatske, kao što je to i danas.
Jer, toga strašnoga dana, kad su
borci za "pravdu" navalili na
nebranjeni Boričevac, toga
toploga kolovoza na samom
početku rata za jugoslavenske
prostore, nije ih vodila strast na
mah, osveta za neko od
Boričevljana počinjeno zlodjelo,
ne. Njih je vodila neobjašnjiva
metafizička sotonska mržnja
koja se uzgajala na ovakvim
ideološkim temeljima. Uništiti
sve što je hrvatsko! Tako se
t r a g e d i j a p o p u t o n i h i z
Sofoklovih drama obrušila na
selo koje su svi poznavali po
radišnosti, urednosti, bjelini
ženskih haljina i dostojanstvu
vjerskoga života.
I zapisuje Nikola Vidaković
Nikac: " Njive na vrijeme i
uredno obrađene, usjevi uzorno
n j e g o v a n i , s t o k a u v i j e k
istimarena, nastambe čiste i
okrečene, gospodarska dvorišta
i ratarsko oruđe uredno
spremljeno, čeljad čista i lijepo
odjevena. Nikcu nekom prilikom
reče Srpkinja Milica: " Na
njihovim njivama kukuruz i žito
bolje od našega, a njiva jedna
kraj druge, kako to može biti."
Onaj tko toga kolovoškoga
jutra nije već odmakao od sela,
bio je ubijen, a onda je slijedilo
sve što možemo vidjeti i u
Domovinskom ratu: ponajprije
HRVATSKA VJERNOST br. 10
41