Hrvatska vjernost

žrtvama u ratu u kojem je i sam
sudjelovao. No, osjetio je da
postoji jaka struja koja nema
osjećaja ni za nove hrvatske
žrtve. Prepoznaje „sličnost
zatajenih žrtava komunističkih
zločina i iskrivljene istine o
žrtvama u Domovinskom ratu“,
pače kaže da je tu „zapanjujuća
sličnost“. Osjetio je kako je
značajan bio otpor obrani
Hrvatske u samoj Hrvatskoj. I
pored toga što se hrvatska
povijest ne samo u mnogočemu
ne ispravlja, nego joj se
pridodaju nove krivotvorine, pa
čak od prošlih i aktualnih
nositelja vlasti, on marno slaže
nepobitne činjenice uvjeren
kako je „prirodni put istine da
dođe na vidjelo“. Radujemo se i
mi toj nadi, ali ipak valja uvijek
imati na umu da će biti moćni oni
koji i dalje smatraju da je to gore
po činjenice ako se ne slažu s
njihovim mišljenjem. Vjerujemo
Knjiga je predstavljena u Požegi 30. svibnja 2014.
da ga takvi neće obeshrabriti i da
će nam podariti još koju knjigu,
aktualnu i potrebnu kao što je
ova.
Mile Bogović
„Tolle et lege!“ – Uzmite i čitajte!
Mile BOGOVIĆ,
Lika i njezina Crkva u prošlosti i sadašnjosti,
Gospić, 2014., 263 str.
Ako postoji, osim Biblije,
ikoja knjiga koju bi trebala imati
i čitati svaka lička obitelj, onda je
to svakako najnovija knjiga
biskupa i povjesničara dr. Mile
Bogovića koju ovdje kratko
prikazujemo.
U uvodnom dijelu pod
naslovom Usponi i uzmicanja
Crkve u Lici i Krbavi od početka do
danas, autor zapravo, daje
pregled cijele knjige te mu
dodaje vlastito razmišljanje o
identitetu Like (str. 11-20).
U predgovoru knjige, nakon
prigodnih riječi ličko-senjskoga
ž u p a n a i g o s p i ć k o g a
gradonačelnika, Bogović kratko
opisuje kako je došlo do ove
knjige. Naime, jednog dana 1992.
pozvao ga je urednik kršćanskoga
mjesečnika Kana Albert
Turčinović i predložio mu da u
nekoliko nastavaka obradi
povijest Crkve u Lici i Kordunu.
On se prihvatio te zadaće i
napisao devet nastavaka o toj
temi. Poslije je u Zvonima,
mjesečniku za kulturu Riječkosenjske
nadbiskupije, obradio
temu Pravoslavci u Lici.
Navedeni radovi - 10 od ukupno
13 poglavlja (str. 21-116) - čine
okosnicu ove knjige, kojoj je bliži
povod zlatni jubilej autorova
misništva.
Od spomenutih poglavlja,
koja su razrada osnovne teme,
razložno je za ovaj prikaz
posebno izdvojiti zadnja tri:
Biskupija „iza Velebita“ (str.
117-128), Župe (129-198) i Ratni
zapisi i stradanja (199-225). Evo
kratko obrazloženje tog odabira.
Biskupija „iza Velebita“ sa
sjedištem u Gospiću, odnosno
Gospićko-senjska biskupija,
jedan je od plodova Domovinskoga
rata i uspostave samostalne
hrvatske države. O njoj kao o
stvarnosti počelo se ozbiljno
raspravljati tek nakon 1991.
godine. Naime, na širokom
prostoru između Zagreba i
Zadra, Rijeke i Banjaluke nije
postojala nijedna katolička
biskupija, a u prijašnjim
v r e m e n i m a p o s t o j a l a s u
biskupijska sjedišta u Senju,
Krbavi (Udbini), Modrušu i
Otočcu. Ta praznina se odavna
osjećala, ali prilike nisu bile
naklonjene ostvarenju inicijativa
za osnivanje biskupije. No
okolnosti su se promijenile
upravo uspostavom samostalne
hrvatske države. Postojalo je
suglasje i na razini biskupske
k o n f e r e n c i j e i n a r a z i n i
struktura državne vlasti, a
inicijativu je podržavao i
riječko-senjski nadbiskup i samo
je njegova bolest priječila da se
inicijativa i prije ostvari.
Biskupija je uspostavljena
jubilarne 2000. godine, a za
sjedište je izabran Gospić, što je
HRVATSKA VJERNOST br. 10
45