You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
IZ DUBINE NAŠIH SRCA<br />
Isus na taj način najavljuje nadilaženje sinajske<br />
tradicije, u čijem se središtu nalazi on sam kao<br />
onaj koji žrtvuje i kao žrtva. Treba spomenuti i da<br />
je taj Isus, koji stoji među učenicima, onaj koji im<br />
se daje u svojemu tijelu i krvi, anticipirajući na taj<br />
način Križ i uskrsnuće. Bez uskrsnuća sve to ne<br />
bi imalo nikakvog smisla. Isusovo raspeće samo<br />
po sebi nije nikakav bogoštovni čin. Rimski vojnici<br />
koji su ga smaknuli nisu svećenici. Oni izvršavaju<br />
smrtnu kaznu i ne misle ni na kakav bogoštovni<br />
čin. Činjenica da se Isus na Posljednjoj večeri daje<br />
zauvijek kao hrana, znači anticipaciju njegove smrti<br />
i njegova uskrsnuća. To predstavlja preobrazbu<br />
čina ljudske okrutnosti u čin ljubavi i žrtvovanja<br />
samoga sebe. Na taj način Isus temeljito obnavlja<br />
bogoštovlje koje će zauvijek ostati važeće i obvezujuće.<br />
On ljudske grijehe pretvara u čin praštanja i<br />
ljubavi, u koji budući učenici mogu ući i participirati<br />
u onome što je on ustanovio. Sada razumijemo<br />
ono što u Crkvi sveti Augustin naziva prelaskom s<br />
Posljednje večere na jutarnju žrtvu. Posljednja večera<br />
dar je što nam ga Bog daje u Isusovoj ljubavi<br />
koja prašta. Čovječanstvo može prihvatiti tu gestu<br />
ljubavi Božje i uzvratiti je Bogu.<br />
U svemu tome nikada se ne govori izravno o<br />
svećeništvu. Pa, ipak, jasno se vidi da je nadiđeno<br />
staro Aronovo svećeništvo i da se sam Isus predstavlja<br />
kao Veliki svećenik. U Isusu se spajaju stara<br />
bogoštovna tradicija koja dolazi od Mojsija i pro-<br />
32
Change language