You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
IZ DUBINE NAŠIH SRCA<br />
postalo je apsolutno nezaobilazno, pa i za Katoličku<br />
Crkvu. „Alegorija“ kao pneumatski prijelaz<br />
sa Staroga na Novi zavjet postala je, naime, nerazumljiva.<br />
Saborski Dekret o službi i životu prezbitera<br />
to pitanje praktički uopće ne spominje. Ipak, u<br />
razdoblju koje je uslijedilo, ono nam se nametnulo<br />
kao hitnost bez presedana i pretvorilo se u krizu<br />
svećeništva koja u Crkvi traje još i danas.<br />
Ovu bih tvrdnju želio oslikati dvjema osobnim<br />
napomenama. U sjećanje mi se urezao način<br />
na koji se s tim pitanjem suočio jedan od mojih<br />
prijatelja, veliki stručnjak za Indiju, Paul Hacker,<br />
naime, s istom strašću s kojom se bio obratio s luteranstva<br />
na katoličanstvo. On je, dakle, držao da su<br />
„svećenici“ u Novome zavjetu definitivno nadiđena<br />
stvarnost. Uz strastveno gnušanje, prije svega,<br />
protivio se činjenici da u njemačkoj riječi Priester,<br />
koja dolazi od grčke presbyteros, usprkos svemu i<br />
dalje odzvanja – što je činjenica – značenje „svećeništva“.<br />
Ne znam više kako, ali konačno je uspio<br />
razriješiti to pitanje.<br />
Osobno sam na jednom predavanju o svećeništvu<br />
u Crkvi neposredno poslije Koncila držao da<br />
je potrebno predstaviti svećenika kao čovjeka koji<br />
razmatra Riječ, a ne kao „djelatnika bogoštovlja“.<br />
Istina je da je razmatranje Božje riječi važna i temeljna<br />
zadaća Božjega svećenika u Novome savezu,<br />
ali ta Riječ postala je Tijelom. Razmatrati uvijek<br />
znači i hraniti se tijelom koje nam se daruje u Pre-<br />
36
Change language