Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
GG INTERVJU<br />
U izdanju Frakture objavljena su oba romana francuske<br />
spisateljice Leïle Slimani u prijevodu Vlatke Tor<br />
Najteža je stvar za<br />
ženu prihvatiti da će<br />
razočarati samu sebe,<br />
razočarati druge, da<br />
neće biti savršena...<br />
Odgovorila sam mu da dajem otkaz jer želim<br />
pisati, na što je on opet odvratio kako ću<br />
imati više vremena za dijete. Tim istupom je<br />
pokazao da nema uopće razumijevanja za<br />
moju odluku jer za njega žena daje otkaz<br />
samo iz jednog razloga - da bi se brinula za<br />
svoje dijete. To me dosta naljutilo jer sam<br />
željela dokazati ljudima da sam napustila<br />
posao zbog pisanja, a ne mog jednogodišnjeg<br />
sina i ne osjećam sram zbog toga. Nemam<br />
grižnju savjesti ni kad je provodio vrijeme s<br />
dadiljom dok sam pisala jer je to moj život,<br />
koji će i on imati jednoga dana. Ne želim ni da<br />
moja djeca budu u životu smetena krivnjom<br />
ili glupošću drugih.<br />
Možete li usporediti ta dva zanimanja?<br />
- Kad ste pisac, onda radite sami. Sami ste<br />
svoj šef i morate biti strašno disciplinirani. I<br />
kad vam se po glavi motaju stvari poput<br />
šopinga, odlaska na kavu ili šetnje, morate<br />
odbaciti te misli, sjesti za stol i početi raditi.<br />
Kao novinar morate pisati istinite stvari i<br />
provjeravati informacije. Kao pisac nemate<br />
nikakva ograničenja, i to je divno. Stalno<br />
izmišljate. Mašta je nešto najljepše što čovjek<br />
posjeduje.<br />
Pišete li lako?<br />
- Ne vjerujem u to. Trebam puno vremena<br />
da se fokusiram i, kad pišem, potreban mi je<br />
mir. Ne želim druge oko sebe, čak i kad odem<br />
na večeru s prijateljima, ne mogu se natjerati<br />
da ih slušam, nego samo razmišljam o svojoj<br />
knjizi i likovima. U tom periodu ništa nije<br />
važnije od pisanja.<br />
Je li novinarsko iskustvo utjecalo<br />
na to da pišete romane inspirirane<br />
stvarnim događajima?<br />
- Možda malo. Kao novinarka naučila sam<br />
važnost promatranja jer, kad ste novinar, i<br />
odlazite na teren i imate rok od dva dana da<br />
napišete priču. Morate svagdje tražiti,<br />
razgovarati sa što više ljudi - što jedu, kako se<br />
ponašaju, kako razgovaraju s vama. I za pisca<br />
je opservacija iznimno važna. Jednako kao i<br />
tišina. Kad sam bila novinarka, radila sam s<br />
jednim poznatim američkim kolegom koji mi<br />
je rekao da je u intervjuu najvažnije postaviti<br />
pitanje i zatvoriti usta. I ljudi će naprosto<br />
početi govoriti jer ne podnose šutnju i tako<br />
sam i ja naučila šutjeti i promatrati.<br />
Živimo u veoma turbulentnim vremenima.<br />
Ljudi su sve zatvoreniji, boje se<br />
nepoznatog, populizam je u porastu...<br />
Patimo li od sindroma zaborava? Bojite li<br />
se odgajati djecu u takvom svijetu?<br />
- Ne vjerujem ljudima, ali vjerujem u<br />
ljudsko zlo. Moj prvi šok u književnosti bio je<br />
Dostojevski i zato ga smatram osobito<br />
važnim piscem. Shvaćao je da smo loši, zli i<br />
sposobni raditi grozne stvari. I mislim da to<br />
nema veze s vremenom u kojem živimo. To je<br />
nešto što oduvijek postoji. Možda će moja<br />
djeca živjeti u groznom svijetu, ali mislim da<br />
su svijetu potrebna djeca poput moje jer ću<br />
se svim silama truditi odgojiti ih u dobre ljude<br />
i pomoći im da se bore za vrijednosti i za<br />
druge ljude. Ako imate djecu, trebate uvijek<br />
biti optimistični i vjerovati da će i u tom<br />
groznom svijetu postojati ljudi koji će<br />
preživjeti.<br />
Imate dvoje djece, a vaš suprug jedno<br />
vrijeme nije radio kako bi bio s njima.<br />
Kako je to funkcioniralo?<br />
- Savršeno. On je bio s prvim djetetom<br />
doma sve do njegova polaska u školu. Sada<br />
radi. Ako kao obitelj želimo jednakost u kući,<br />
moramo uzeti i očeve u obzir. Oni su<br />
ravnopravni majkama. Moja majka,<br />
feministica i liječnica, svaki put kad nekamo<br />
otputujem kaže mi da sam ostavila djecu<br />
samu. I onda joj ja odgovorim da nisu sama,<br />
nego s ocem. Ali ona i dalje misli da nitko ne<br />
može zamijeniti mamu. Ne slažem se s tim,<br />
jer ako muškarcima ne damo mjesto koje im<br />
pripada, nikada nećemo dijeliti stvari kao<br />
obitelj.<br />
U vašim romanima djeca često<br />
predstavljaju teret. Baš kao i odrasli, i ona<br />
imaju određene potrebe. Prisjetite li se<br />
svog djetinjstva?<br />
- Mislim da je djetinjstvo fascinantno<br />
razdoblje i veoma tužno. Ljudi često kažu<br />
kako je najljepše biti dijete, osjećaju<br />
nostalgiju prema tom dobu misleći kako nisu<br />
imali nikakvih problema. Ja, pak, mislim da je<br />
to laž. Kad ste dijete, imate puno strahova,<br />
jer ne razumijete svijet i ovisite o drugima.<br />
Mene je uvijek bilo strah što će se dogoditi sa<br />
mnom ako mi umru roditelji i nisam<br />
razumjela svijet oko sebe, nasilje, siromaštvo,<br />
bilo mi je jako teško i imala sam osjećaj da<br />
nemam kontrolu nad svojim životom. I moraš<br />
slušati ono što ti drugi kažu. Za mene je to<br />
bilo prilično nasilno i mračno razdoblje. I<br />
tužno. Postoji neka veza između žena i djece<br />
jer mnoge žene, i kad odrastu, ostaju djeca.<br />
Muškarci im govore što da rade, uređuju im<br />
živote... I to je možda razlog zašto se bojim<br />
djetinjstva.<br />
Već dvadeset godina živite u Francuskoj.<br />
Možete li usporediti sebe kao<br />
mladu ženu koja je došla na studij<br />
u Pariz i današnju Leïlu?<br />
- Ne sjećam se tko sam bila prije. Sjećam je<br />
se, ali je toliko drukčija od mene. Sa sigurnošću<br />
znam samo to da je bila samouvjerena,<br />
znala je da će joj se dogoditi velike stvari.<br />
Uvijek sam vjerovala u svoju sretnu zvijezdu.<br />
Mlada Leïla bila je slobodna i živa. Željela je<br />
iskusiti sve i upoznati puno ljudi, putovati,<br />
pisati... Bila sam znatiželjna i pomalo<br />
izgubljena.<br />
86
Change language