vinski-izvjestaj-2019

Vinski izvještaj 2019. Tasting
Vertikalna kušaonica
Medea Montiron
2013.
Medea Montiron
2015.
Medea Montiron
2016.
Medea Montiron
2018.
Sasvim malo prašine na
nosu, jako glatko, uljasto,
bez bilo kakvih tragova
oksidacije. U bouquetu se
još osjeti voće, ali prevladavaju
lijepe sekundarne
note. Vino je vrlo puno,
balansirano i elegantno,
idealno za velike rakove ili
teleći file.
Još uvijek vrlo svježe,
kao da je recimo iz pretprošlogodišnje
berbe.
Naglašeno koncentrirano,
s puno glicerola, s jako
zrelim žutim voćem na
okusu, lako prepoznatljivim
marelicama, limunovom
korom i akacijom na mirisu.
Možda najbolji Montiron
dosad, s još barem pet ili
šest godina ispred sebe.
Ovo vino traži klasične
partnere poput oborite ribe
ili škampa na žaru.
Ovo je vino naglašeno
svježe, u kontekstu Montironova
stila, ali zadržava
kremoznost, koja je trademark
svih Medeinih Montirona.
Dobro je što samo
osam posto vina provodi
nešto vremena u barriqueu,
jer ovoj vrsti malvazije barrique
nije osobito potreban.
Berba 2016. trebala bi se
razvijati još barem dvije do
tri godine da bi dostigla intenzitet
i šarm 2013. i 2015.
Što je nažalost, nemoguće,
jer je popijena. Montirona
se, naime, proizvodi tek oko
12 tisuća boca godišnje.
Zadnji Montiron i jedini koji
se trenutno može kupiti.
Jako dobro, premda
premlado vino, s dosad
najpreciznije pogođenom
ravnotežom svježine i koncentracije.
Montiron 2018.
je šarmantan kao mladi
Fakin, i ozbiljan gotovo kao
Lagunine Vižinade. Vidjet
ćemo što će se s mladim
Montironom događati
za nekoliko godina, no
trenutno je riječ o jednoj od
najelegantnijih malvazija na
tržištu, koju bi trebalo piti
uz sushi s masnijom ribom,
škampe al crudo, jakovske
kapice ili fritto misto.
maceracije i odležavanja, ali nipošto nije jednostavan
kao većina mladih malvazija. Montiron je
uspio artikulirati i vlastiti stil, koji varira između
svježine mladih vina i gustoće i supstancijalnosti
dugo odležavanih malvazija. Montiron je, zapravo,
jedno od vina koje je zauzelo prostor između
Matoševićeve Antique, Benvenutijeva Anno
Domini ili Fakinove La Prime s jedne strane, te
tipičnih suvremenih lakopitkih malvazija s druge
strane. Naravno, terroir Montirona u južnoj Istri
omogućuje takav, stilski gotovo jedinstven pristup
vinu. Vinograd Montiron smješten je kraj
mjesta Šišan. Vinograd je zasađen još 1983. godine.
Obnavljan je od 2013. do 2015. razmnožavanjem
postojećih loza, ali malvazija Montiron
zasad se proizvodi isključivo od grožđa sa starih
trsova. Zanimljivo je da je gustoća sadnje relativno
mala, tek oko tri tisuće loza po hektaru, no
tako se radilo u osamdesetim godinama.
Montironova je ekspozicija jugozapadna,
a vinograd leži na crvenici bogatoj skeletom.
Položaj je osunčan cijeli dan, što pojačava fotosintezu
i omogućuje veću zrelost grožđa. Kako
Montironom stalno puše vjetar, tretiranje protiv
bolesti je minimalno. Važno je naglasiti da
je Montiron u procesu prelaska na sustav integrirane
zaštite i na korištenje isključivo ekoloških
organskih gnojiva. Herbicidi su izbačeni iz uporabe.
Po svim ovim podacima jasno je kako karakter
Montirona dolazi od starih loza, udruženih
s puno sunca, ne previše plodnom zemljom i
dobrim vjetrom. Odluka da se počne s prelaskom
na ekološku proizvodnju tipičan je primjer
suvremene i bitne intervencije vinara u prostor,
što zapravo definira terroir. Vitalnost Montirona
dolazi do izražaja na vertikalnom tastingu,
koji je pokazao da stare berbe tek sada ulaze u
optimalnu formu. Montiron iz 2013. godine danas
je ozbiljna, velika malvazija sa sjajnim gastronomskim
potencijalom. Nažalost, u Medei su
nam rekli kako je brojno stanje starih buteljki
Montirona vrlo nisko, tako da Montironi iz prve
polovice ovog desetljeća više nažalost neće stići
u restorane. Što je šteta. Mislimo da bi određeni
postotak buteljki iz novih berbi trebalo sačuvati
još barem pet godina, pa ih onda ponovo pustiti
na tržište.