vinski-izvjestaj-2019

Godišnji vinski izvještaj 2019/2020

HRVATSKI

TERROIRI

GODIŠNJE IZDANJE KULTA PLAVE KAMENICE O HRVATSKOJ VINSKOJ INDUSTRIJI

Godišnji vinski

izvještaj 2019/2020.

Kult Plave Kamenice

5

10

14

16

20

DANIELA KRAMARIĆ Sjećanja u čaši 2019.

STATISTIKE Potencijal za uzgoj autohtonih

sorti u Hrvatskoj i kvalitativna razina vina

IVICA MATOŠEVIĆ Velika vina izgledaju

kao da odnekud dolaze

INTERVJU DR. NIKOLA MIROŠEVIĆ

Hrvatska bi trebala dobiti svoje grand i

premier cru položaje

KOZLOVIĆEVA SANTA LUCIA Kako je

nastao prvi istarski grand cru

72

76

82

Naslovna fotografija/Mario Hlača

BRAČ Pustinja Stipančić mogla bi postati

veličanstveni brački grand cru

KOMARNA Vina Rizman reprezentativan su

primjer terroira Komarne

PONIKVE Herojski vinogradi Stagnuma na

Pelješcu

24

TERROIR ZAPADNE ISTRE Privatni i

poslovni trijumf Franka Cattunara

88

PLEŠIVICA Stara vina obitelji Tomac

dokazuju vrijednost plešivičkog terroira

30

36

VIŽINADA Moć Vižinade i razlika između

bijelog i crvenog istarskog terroira

Ivan Damjanić danas je najvažniji vinar

Poreštine

92

96

VINA JAKOB Slučaj zagrebačkog garažista s

jednim od najboljih slavonskih terroira

VINA GALIĆ Ultra moderni pristup starom

terroiru

41

MONTIRON Medea Montiron najavila je

modernu eru ozbiljnih malvazija

100

BRANKO MIHALJ Najoriginalniji vinar

najstarijeg hrvatskog terroira

46

MOTOVUN Kako je Marko Fakin postao

vinar s najviše nagrada u Istri

106

BELJE Kako je nastao terroir hrvatskog

Podunavlja

50

USPON KUĆE BENVENUTI Od Motovuna

do zvijezda

114

PRINCIPOVAC Evo zašto je Principovac

najčuveniji vinograd u Podunavlju

55

60

Vina Franković iznimni su primjer važnosti

terroira u oblikovanju moderne odležane

malvazije

KORLAT Spektakularni terroir u nastajanju

119

128

ŠAMPIONSKA GODINA Sve najvažnije

svjetske nagrade hrvatskih vina

CASANOVA DI NERI Toskanska vinarija s

nekoliko Parkerovih stotki

66

ČARA Evo zašto je Čara najvažnije vinogorje

pošipa

132

LUXARDO Najbolji Maraschino na svijetu

vratio se u Hrvatsku

Vinski izvještaj 2019. Uvodnik

Hrvatska vinska industrija još

ne razumije važnost terroira

Velika većina hrvatskih vrhunskih vina i danas ne nosi oznaku

vinograda ili položaja unutar vinograda

Kult Plave Kamenice

U

zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku već desetljećima

visi velika fotografija primoštenskih

terasastih vinograda babića. Ti se vinogradi,

naime, smatraju svjetskom kulturnom

baštinom. Međutim, u Dalmaciji se babić gotovo pa ne

uzgaja u komercijalno relevantnim količinama.

Suha punta Lea Gracina skoro da je

nestala s tržišta, a Testamentovi babići

jako variraju u kvaliteti, i to kad je riječ o

buteljkama iz iste berbe.

Slučaj nestajanja babića, potencijalno

najplemenitije dalmatinske crne sorte, i njegovih svjetski

glasovitih, sada neproduktivnih vinograda, zapravo je

karakterističan primjer hrvatske nebrige za terroir. Terroir

je jedna od najvažnijih kategorija u svjetskoj vinskoj industriji,

od Romanée Contija i Le Montracheta u Burgundiji,

preko Cote Brunea i Cote Blondea u dolini Rhone,

do To Kalona u Napa Valleyu. Hrvatska vinska industrija,

Hrvatska vinska industrija

zanemaruje terroir. Najbolji

dokaz je činjenica da čuveni

vinograd babića trenutno ne

proizvode vrhunsko vino

nažalost, od samog svog nastanka ignorira važnost terroira.

Tradicionalne su iznimke jedino Dingač i Postup, te donekle

Ivan Dolac i Principovac, dok su moderne iznimke Venje,

nekoliko Krauthakerovih položaja, Korlat i desetak istarskih

vinograda poput Svete Lucije, Svetog Jakova, Vižinade

ili Grimalde.

Velika većina hrvatskih vrhunskih vina

i danas ne nosi oznaku vinograda ili

položaja unutar vinograda, što je šteta,

jer tako vino s određenog, bogomdanog

povlaštenog položaja gubi i prepoznatljivost

i dodanu tržišnu vrijednost.

Kako bismo afirmirali sam pojam terroira

u hrvatskoj vinskoj industriji, a taj je pojam bitno širi od tla i

klime, Vinski izvještaj za 2019.godinu posvetili smo najboljim

hrvatskim terroirima. Čvrsto smo uvjereni da su terroirizam

i organski uzgoj, kojim će se baviti Vinski izvještaj

za iduću godinu, dva strateška pravca razvoja moderne hrvatske

vinske industrije.

Vinski izvještaj 2019. Terroir

Sjećanja u čaši 2019.

Nakon toliko kušanih vina, zanimaju me samo ona koja su ostavila

duboki trag, od kojih oči zaiskre a razgovor za stolom zamre

Daniela Kramarić

Ne zanimaju me brojke, uvoz, izvoz,

količine niti osvojeni bodovi na velikim

natjecanjima, iako mogu biti vrlo

znakoviti.

Nakon toliko kušanih vina, zanimaju me samo

ona koja su ostavila duboki trag, ona od kojih oči

zaiskre, a razgovor za stolom zamre, ona po kojima

ću pamtiti odlazeću 2019.

Ograđujem se odmah na početku, naravno da

nisam kušala “sva” vina i zasigurno mi je koje

promaklo, ali spektakularnih, naših hrvatskih noviteta,

baš i nije bilo previše. Stanu na prste jedne

ruke.

1. Benvenuti Santa Elisabetta 2015.

Teran Santa Elisabetta 2015 braće Benvenuti

najelegantiji je i najkompleksniji teran s ogromnim

potencijalom starenja koji sam ikada kušala.

Za mene trenutno najbolje crveno vino Hrvatske.

Benvenutijev Teran Santa Elisabetta, kao i Ipšina

bijela i crvena Santa Elena, Kozlovićeva Santa

Lucia, pokazali su moć Grand Crua, vrhunske

pozicije, jednog vinograda i njegovu izražajnu

moć, često superiorniju blendovima.

2. St.Hills Le Chiffre 2017.

Chardonnay Le Chiffre 2017. kuće St. Hills

Ernesta Tolja, klasičan je chardonnay burgundijskog

stila i kalifornijskih gabarita kakvog nismo

imali već dvadesetak godina, od legendarne

2002. godine kada su na Chardonnay du Monde

natjecanju Matošević, Zdjelarević i Krauthaker sa

svojim chardonnayima osvajali zlata i srebra. Le

Chiffre je pokazao da je za ozbiljan iskorak od velike

važnosti i vrhunski knowhow, u ovom slučaju

čarobna ruka Michela Rollanda.

3. Krauthaker Kuvlakhe Zelenac 2015.

Kuvlakhe Zelenac iz 2015. Vlade Krauthakera

spektakularni je oranž, vino macerirano 60 dana u

gruzijskim glinenim amforama ukopanima u zemlju

i proizvedeno kompletno bez dodatka sumpora.

Elegantno, bogato, čisto, precizno i nevjerojatno

mineralno. Uz malu napomenu da ga treba

potrošiti čim se otčepi.

4. Pošip Nerica 2018.

Pošip Nerica 2018. PZ Nerica, zlatni je standard

za reduktivne pošipe, vino koje se sviđa i

koje se voli bez obzira na prethodno poznavanje

sorte ili ne. Ukratko, svima se jako sviđa!

5 Tomac Classic 2006.

Tomac Classic 2006. klasični je pjenušac, koji

nije nov na našem tržištu, ali nam je i u 2019. priuštio

neka nezaboravna kušanja. Meni najdraži

hrvatski pjenušac ikada!

Ostalo, sve po starom...

Pjenušci su nam slaba točka, podjednako u

proizvodnji i u konzumaciji. Plešivica je neprikosnoveno

naša ponajbolja regija za proizvodnju

pjenušaca, a Tomac, Šember i Korak njihovi su

najznačajniji predstavnici. Šampanjci se i nadalje

više konzumiraju na čaše negoli na boce, a još uvijek

se daleko više razumijemo u ginove, rumove

i japanske whiskyje negoli u šampanjce, meni je

to čudno!

Pošipi su doživjeli renesansu, no dok je malvaziju

lako razumjeti i stilski prihvatiti, pošipi

nude ogromnu raznolikost stilova i ekspresija. Ne

impresioniraju me njegove snažno barikirane varijante.

Plavci su nam nekako zamrli

u potražnji. Previše se tu

eksperimentiralo s cijenama

tijekom proteklih godina

Naši kontinentalni proizvođači su i dalje fascinirani

crnim pinotom, a možda bi se mogli malo

od njega odmaknuti. Jako je teško, ako ne i nemoguće,

doseći burgundijske visine. Plavci su nam

nekako zamrli u potražnji. Previše se tu eksperimentiralo

s cijenama tijekom proteklih godina.

Dragi Slavonci i Baranjci, Vi ste raj za visoke predikate!

Ostalo, kao što rekoh,sve po starom. Sretan

Božić i ludo sretna Nova 2020.!!!


Velika vina izgledaju kao da

odnekud dolaze

Vječno učenje o posebnosti teritorija, to silno vrijeme u potrazi

za savršenstvom pravi je značaj rijeci terroir

Ivica Matošević

Čarolija dodira nogometne lopte Lea Messija čini

nogomet koji danas svi volimo. S nestrpljenjem

čekamo utakmicu kako bi uživali u tom trenutku,

hipnotizirani smo, plaćamo pretplatničke televizijske

pakete kako nam njegova utakmica ne bi pobjegla,

a kad se poredaju zvijezde na nebu, dogodi se da odemo

na utakmicu i gledamo ga uživo. Kad ta predstava završi, u

transu vrtimo film, pričamo o tome svima, dok magija traje,

jer njegovi su potezi jedinstveni u svemiru.

Svijet vina ima svoje Messije - prestižne etikete vina iz

etabliranih vinskih regija poput Burgundije ili Saint Émiliona,

gdje neki chardonnayi, crni pinoti ili merloti na posebnim

brdima daju grožđe koje postaje

posebno vino, različito od svega drugog

i prepoznatljivo godinama, decenijama i

stoljećima. Te su etikete sinonimi izvrsnosti,

prestiža, postojanosti stila i karaktera,

ekskluzive, visoke cijene i velikog biznisa.

Perjanice su država i regija iz kojih

dolaze, ambasadori tradicije i kontinuiteta,

klasici ili mitovi kulture vina u globalnim razmjerima.

Predmet su obožavanja i divljenja u cijelom svijetu. Pokušajmo

naučiti nešto iz njihove jedinstvene priče.

Stoljećima su redovnici u Burgundiji pratili vinograde,

posebne položaje, uspoređivali njihove značajke, popravljali

tehnike u vinogradu i podrumu kako bi izdvojili ono

najbolje. Tržište im je onda, baš kao i danas, javljalo što od

vina prolazi a što ne, što postiže cijenu a što treba poboljšati.

Stoljeća kontinuirane selekcije, sve do danas, rezultirala

su bocama vina čija se vrijednost mjeri u tisućama eura, a

pozicije tih famoznih vinograda, sa svim neobičnim karakteristikama,

poprimaju značenje svetih mjesta za sve nas

nadobudne vinoljupce.

Vječno učenje o posebnosti teritorija, to silno vrijeme u

potrazi za savršenstvom pravi je značaj rijeci Terroir, koja

s tri francuska slova R zvuči vraški ozbiljno. Čarobnu riječ

s vremenom su usvojili i ostali ambiciozni igrači starog

vinskog svijeta u potrazi za dodanom vrijednošću svojih

Birajući svog favorita za

svjetsku paradu terroira,

ja sam završio na Grimaldi.

I petnest godina kasnije,

otkrivamo stalno nove

dimenzije njenog karaktera

vina, a posljednjih četrdeset godina i novi svijet, od Nape

do Australije, Južne Afrike do Čilea i Argentine, posebice

nakon Spurrierove Pariške presude 1976. i demokratizacije

svjetske vinske scene. I mali i veliki sa svih strana svijeta

naslutili su svoju priliku da se pozicioniraju na svjetskoj

karti izvrsnosti slijedeći iskustva drevnih vinskih brendova

starog svijeta.

Tržište je, naravno, opet reklo koje vino može koštati

stotine, a koje tisuće eura, a proizvođači su osluškivali kako

to tržište diše i komentira, i tako odgovarali izazovima. Uglavnom

su brendove na pozornicu iznijeli njihovi vlasnici,

ponegdje su značaj prepoznali i političari kao priliku za

platformu afirmacije teritorija kroz druge

biznise, nekretnine uglavnom, turizam

ili slično, no sve sa sinergijskim učinkom

na globalnu prepoznatljivost lokacije i u

konačnici veći profit.

Danas se svijet brže mijenja. Digitalno

doba je ovdje, sutra ćemo gotove sve kupovati

preko interneta i lako ćemo saznati

mnogo toga o bilo čemu. I nije to tako zastrašujuće kako se

čini na prvu, jer i mi, mali egzotični Hrvati, sa svim svojim

neobičnim vinima imamo prostora na toj pozornici. Ukoliko

još mislite da ćete lukavo skriti sitne tajne zanata od susjeda

s najbližeg brda, ili lako poslovati u hladu svoje duty-free

oaze, imajte na umu da su ta vremena prošla. Svatko tko želi

nešto doznati o vama ili o vašem vinu, to može doznati brzo,

bila to cijena svake vaše boce, reakcija publike na vaše vino,

vrijednost svake berbe vašega vina, poslovni rezultat vašeg

gospodarstva, da ne spominjemo vašu osobnost i navike.

I upravo zato, novo digitalno doba, umjesto da nam bude

bauk od kojega bježimo, treba biti prilika za nas koji imamo

dobar proizvod, zanimljivu provenijenciju i stilistiku, stav

i osobnost. Naše boce mogu na bilo koji svjetski stol, a u

naše podrume dolaze i vinoljupci s najudaljenijih dijelova

planete. Više smo mi dio svijeta nego što mislimo. Kao na

startu njujorškog maratona, mi s našim neobičnim vinima

stojimo pored najjačih svjetskih igrača, s realnom šansom

Grimalda

Grimalda je šarmantno mjesto na vrhu brda u

središnjoj Istri, područja razigranih pejzaža i

čiste prirode, s dugom tradicijom vinogradarstva

da nas vide milijuni zaljubljenika koji prate trku. Birajući

svog favorita za svjetsku paradu terroira, ja sam završio na

Grimaldi. I pokušat ću vam približiti svoje motive, uz dosta

tehničkih parametara da to zornije objasnim.

Grimalda je šarmantno mjesto na vrhu brda u središnjoj

Istri, područja razigranih pejzaža i čiste prirode, s dugom vinogradarskom

tradicijom. S južne strane Grimalde proteže se

lokalitet Brdo, nagiba do 35 posto, uglavnom na dvorednim

terasama koje smo izveli slijedeći konfiguraciju brežuljka.

Napravili smo to prvenstveno zbog mehanizacije, no nastojali

smo i regulirati površinske vode na flišu, što često zna

predstavljati problem zbog erozije.

Prvotna namjera bila je raditi sortna vina na povijesno

popularnoj vinogradarskoj lokaciji, baštiniti sve one razloge

koji su vremenom lokaciju istakli kao prestižni cru. K tome

je trebalo dodati i sve što nam moderna znanost i današnja

tehnologija nude, pa da u miksu dobijemo nešto još bolje i

posebnije.

Prve četiri godine mladog vinograda dodatno su nas zaintrigirale,

jer smo kušajući različite sorte iz njega primijetili

sličnosti u aromatici i teksturi. To smo pripisali utjecaju tla,

ekspozicije i mikroklime, što nas je dodatno uvjerilo da se

radi o posebnoj poziciji, dakle terroiru. Samo par stotina metara

dalje, malvazije iz okolnih vinograda potpuno su drukčije.

Stoga smo se već od prve etikete iz berbe 2008. odlučili na

kupaže sorti. Bijelu Grimaldu čine sauvignon, chardonnay i

malvazija, a crnu merlot i teran. Danas, petnaestak godina od

sadnje, vinograd je u dobi kad do izražaja dolaze i neki novi

elementi karaktera, pa su vina razigranija i slojevitija.

S druge strane, i mi smo bolji nego na početku. Uzgoj

je organski, a agrotehnika točnija. Čisti vinograd posebna

je prilika u razumijevanju komplicirane mikrobiologije tla,

i tu možda najdublje ulazimo u esenciju lokacije, pa time i

terroira. Prostor za unapređenje vidimo u fine tuningu, preciznom

vinogradarenju, posebno zbog suše i visokih ljetnih

temperatura, pa stoga provodimo široku meteorološku analitiku

s namjerom da predvidimo stres kod loze i djelujemo

točno kad treba.

U podrumu nas odvojeno vinificiranje mikrolokacija

dovodi u zahvalnu poziciju da poput kuhara držimo začine u

malim posudama i igramo se dok sačinjavamo konačni blend,

jer želimo istaknuti ono što nam se čini posebnim, otprilike

onako kako to čine i naši kolege s velikih lokacija. Tehnološki

smo orijentirani prema vinificiranju u drvu, čime nam cilj

postaje gourmet scena, a razlog za to je jaka teksturna nota

koju potencira fliš (lapor, tašel, tupina, opoka, marl). Vina su

sočna, pitka i vibrantna, umjerenog tijela, začinska, moderna,

s vrlo malo malolaktičke fermentacije.

Grimalde su danas prisutne u finim restoranima na svih

šest kontinenata, i naš odabir da ih prodajemo na prestižnim

mjestima vani uvelike je motiviran željom da od velikih majstora

dobijemo komentar, naučimo nešto novo, i da nam to

pomogne da budemo bolji. Velika vina izgledaju baš kao da

dolaze odnekud - kaže jedan veliki vinski autor. Na putu do

statusa velikog vina, predstoji nam ispričati priču o mjestu

odakle dolazimo, a to je zapravo priča o nama i o našim životnim

odabirima. A sve je lakše kad je to igra, znatiželja i izazov,

s dobrom ekipom. To je otprilike put kojim idem.

Potencijal za uzgoj autohtonih

sorti u Hrvatskoj 2019.

Pošip uz malvaziju istarsku ima najveći

potencijal za proizvodnju vrhunskih vina

od svih hrvatskih autohtonih sorti.

1,75

litara

milijuna

potencijalne

proizvodnje debita

vjerojatno završava

u kućnim vinima,

nema točnih

procjena

Vinski izvještaj 2019. Statistike

Samo pet posto plavca i graševine spada u vrhunska vina, dok vrhunsku oznaku ima 25 posto

malvazije i pošipa. Dvije naše najvažnije sorte uglavnom daju mediokritetska vina

Graševina i plavac mali uvjerljivo su

najrasprostranjenije hrvatske vinske

sorte, koje se uzgajaju na više tisuća

hektara u različitim našim regijama.

Graševine ima najviše u Slavoniji i Podunavlju,

ali je najzastupljenija pojedinačna sorta čak i u

Međimurju. Plavca je, prirodno, najviše u južnoj

Dalmaciji i na srednjodalmatinskim otocima, ali se

sadi čak i u Hrvatskom Primorju. Međutim, svega

Pošip

pet posto graševina i pet posto plavaca nosi oznaku

vrhunsko vino. Što znači da dvije naše najvažnije

sorte uglavnom daju mediokritetska vina. Naravno,

oznaka kvalitete nije uvijek precizan izraz stvarne

kvalitete vina.

Jedno od najboljih hrvatskih vina uopće, Milošev

Stagnum, redovito nosi oznaku stolno vino.

No, Frano Miloš je iznimka. Činjenica je da većina

plavaca i graševina jesu samo prosječna vina, što

Vinski izvještaj 2019. Statistike

5%

ukupno uzgojenog plavca

ima potencijal kao grožđe

za vrhunskih vina

Prema procjenama potencijala,

od 8.784 932 litara proizvedene

graševine godišnje, više od dva

milijuna litara može se pretvoriti

u vrhunska vina

Plavac i tribidrag

Graševina

Izvor: Nielsen

Trend bilance (EUR)

1,79

kilograma

milijuna

ukupni

je potencijal

proizvodnje babića

u vinogradima

sjeverne, srednje

i južne Dalmacije

je golemi strateški problem za hrvatsku vinsku industriju.

Primjerice, graševine se proizvodi puno

više nego što je hrvatsko tržište može i želi popiti,

a mediokritetska vina ne možemo izvoziti, osim u

bescjenje. Što sve dovodi do stalnog pada vrijednosti

i rušenja imidža graševine, sorte koja može

davati briljantna vina, ali veći dio proizvodnje zaista

nije dobar.

Kad je riječ o prosječnoj kvaliteti, situacija s

plavcem još je gora. S druge strane, malvazija koje

ima relativno mnogo, i pošip kojeg nema dovoljno,

imaju čak 25 posto ukupne proizvodnje s oznakom

vrhunsko. Stoga je normalno da su malvazija i pošip

najtraženija hrvatska restoranska vina, koja postižu

dobre cijene. Pošip je, dapače, sorta s najvišom

prosječnom cijenom vina u Hrvatskoj.

Primjer malvazije, koja je izvrsno izbrendirana,

ali i pošipa, pokazuju da se usmjerenje prema

kvaliteti uvijek isplati. Plavac ima velike šanse za

renesansu u slučaju dizanja tehničke kvalitete vina,

jer plavac zbog turizma može računati na golemo

i sigurno tržište. Graševina, pak, zahtijeva potpuno

novi koncept i na razini proizvodnje i na razini

brendiranja.

Vinski izvještaj 2019. Intervju

DR. NIKOLA MIROŠEVIĆ

Hrvatska bi trebala

dobiti svoje grand i

premier cru položaje

Zoniranje vinograda neizbježan je i važan put prema unapređenju naše

vinske proizvodnje. Hrvatska treba imati jasan sustav najboljih vinograda,

premda se oni ne trebaju nazivati premier i grand cru položajima

Kult Plave Kamenice

Nikola Mirošević vjerojatno je najvažniji

hrvatski vinski znanstvenik

poslije Drugoga svjetskog rata.

Dr. Mirošević rođen je u Blatu na

Korčuli 1943. godine. Diplomirao je na Poljoprivrednom

fakultetu u Zagrebu, gdje je bio

predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo

od 1987. do 2003. godine.

Napisao je ili supotpisao više od sto znanstvenih

radova i niz kapitalno vrijednih knjiga,

uključujući Ampelografski atlas Hrvatske,

Atlas hrvatskog vinarstva i vinogradarstva te

monografije o najvažnijim hrvatskim terroirima

Dingaču i Kutjevu.

S profesorom Miroševićem razgovarali smo

o konceptu terroira, s osobitim naglaskom na

terroire u Hrvatskoj.

Katkad kažete da je terroir filozofija. Na što

konkretno mislite?

Danas se često čuje kako je terroir definiran

sastavom tla i klimatskim uvjetima, pri čemu se

povremeno ne razlikuju opći klimatski uvjeti,

mezoklimatski uvjeti i mikroklimatski uvjeti.

Međutim, terroir čini i kultura ljudi koji uzgajaju

grožđe i proizvode vino. Njihovi običaji i namjere

u proizvodnji vina također su dio terroira. Utoliko

terroir zaista jest filozofija, i utoliko koncept

terroira možemo smjestiti u vrlo davna vremena.

Prema Vašoj definiciji, koncept terroira

funkcionirao je još u antičkoj Grčkoj i Rimu

ili u staroj Gruziji?

Upravo tako. Načelno se smatra kako je koncept

terroira izmišljen u Francuskoj, recimo u

Dingač je zbog geografskog položaja, stjenovitog tla

dvostruke insolacije, mikroklime, strmosti i lokalne

vinogradarske tradicije, najvredniji terroir u Hrvatskoj

Burgundiji, u kasnom Srednjem vijeku. Ali,

grčke i rimske luke u kojima se trgovalo vinom

također su imale jasan koncept razloga

zašto se proizvodi baš ovo ili ono vino, kakva

je svrha tog vina u pojedinoj zajednici i kakva

je njegova ekonomska i kulturna vrijednost.

Vino je, znači, i u ono vrijeme bilo bitan

dio života određene zajednice, koja se prema

njemu odnosila s velikom pažnjom. Tako da

koncept terroira dosta možemo smjestiti već

u antiku.

Kada se koncept terroira javlja u Hrvatskoj?

Ovdje moramo razlikovati mediteransku

Hrvatsku i sjevernu Hrvatsku. U mediteranskoj

Hrvatskoj uglavnom nije bilo razvijenog feudalizma,

pa nije bilo ni organizirane proizvodnje

vina. U mediteranskoj Hrvatskoj vino se

proizvodilo u konobama, za kućnu, obiteljsku

uporabu, pa se uopće ne može govoriti o

komercijalnoj, bar donekle profesionaliziranoj

proizvodnji, što znači da se ne može govoriti ni

o konceptu terroira, barem ne do 19. stoljeća.

U sjevernoj je Hrvatskoj koncept terroira nastao

puno ranije, jer je sjeverna Hrvatska bila

feudalna po ekonomskom sustavu, što znači da

se u dvorcima i na drugim velikim imanjima

vino proizvodilo organizirano, u komercijalne

svrhe. Govorimo, dakle, o Kutjevu, o cistercitima

koji su ondje počeli proizvoditi vino u

13. stoljeću, pa o Belju, pa o Iloku. Terroiri

sjeverne Hrvatske počeli su nastajati prije puno

stoljeća.

Vrijednost Dingača

Koji su današnji najvažniji hrvatski terroiri?

Prije svega Podunavlje s Ilokom. Tu je riječ

o autentičnom, starom terroiru s velikom

tradicijom proizvodnje vina, dobro prilagođenim

sortama i pojedinim iznimnim položajima

poput Principovca. Slijedi Baranja, koja također

pripada tom podunavskom kompleksu,

pa srednja Slavonija s Kutjevom.

Kutjevo je vjerojatno najstariji hrvatski terroir,

s tim da su se običaji proizvodnje vina u

Kutjevu mijenjali. Danas kažemo da je Kutjevo

graševina, što jest točno, ali Kutjevo je postalo

graševina zato što se s vremenom vidjelo da je

graševina sorta grožđa koja u Kutjevu najbolje

uspijeva. Međutim, valja znati da je Zdenko

Turković u Kutjevu posadio i točno identificirao

niz internacionalnih sorti, uključujući i

chardonnay i crni pinot.

Je li moguće definirati najbolje položaje unutar

kutjevačkog terroira?

Zasad se u to ne bih upuštao. Meni je drago

što postoje pisani tragovi da sam prije više

od dvadeset godina s grupom kolega pokušao

zonirati kutjevačke vinograde, tako da smo

planirali napraviti pilot položaje kako bismo

točno ustanovili koji je položaj i zbog čega optimalan

za pojedinu vrstu grožđa i pojedini stil

vinifikacije. Međutim, tu se radilo o financijski

vrlo zahtjevnom projektu koji država ni privatne

tvrtke na kraju nisu htjele platiti, a koji

znanstvenici sami ne mogu financirati.

Je li Dingač poseban terroir unutar Pelješca?

Naravno da jest. Dingač je zbog niza razloga

priča za sebe. On se ne smije miješati

s ostatkom Pelješca, kao ni s drugim terrorima

na kojima uspijeva plavac mali. Dingač je

zbog svog geografskog položaja, mikroklime,

dvostruke insolacije, stjenovitog tla, strmosti

i dugogodišnje, specifične lokalne vinogradarske

tradicije, zaista terroir za sebe, vjerojatno

najvredniji u Hrvatskoj.

Fresh and clean stilistika jedan

je od najvećih problema na

našoj vinskoj sceni. Skoro sva

hrvatska bijela vina tehnički su

perfektna, ali nemaju ni sortni

ni terroirski karakter

Recimo, kad uspoređujemo najbolje plavce

s Hvara, s položaja poput Ivana Dolca, s

plavcima s Dingača, lako je vidljivo koliko su

hvarska vina mekša.

Plavci s Dingača toliko su gusti i koncentrirani

da su u 19. stoljeću kad je Bordeaux

zbog bolesti bio ostao bez grožđa, služili kao

važan sastojak u velikim bordoškim vinima

kojima su davali boju i strukturu. Dingač je

autentični hrvatski grand cru.

Moslavina je terroir za sebe

Koji su još važni hrvatski terroiri?

Ovo će mnoge iznenaditi ali mislim da je

Moslavina terroir za sebe, s velikim potencijalom

za proizvodnju ozbiljnih vina. Moslavina

je, naime, jedinstvena ekološka cjelina sa

škrletom, prepoznatljivom autohtonom sortom

i s vrlo dugom tradicijom proizvodnje vina.

Na sjeveru još imamo Međimurje sa svojim

vrlo specifičnim vinima, premda smatram

potpuno pogrešnima tu apelaciju Bregovita Hrvatska

koja sada obuhvaća i Međimurje druga

vinogorja oko Zagreba i u sjevernoj Hrvatskoj.

Počnimo već od formalne logike. Ako je to

Bregovita Hrvatska, što su drugi naši vinogradi?

Ispeglana Hrvatska? Mislim da je cijeli taj

koncept Bregovite Hrvatske potpuno pogrešan.

Je li Plešivica zaseban terroir?

Plešivica se sigurno može afirmirati kao

terroir.

Vratimo se na more. Istra očito ima nekoliko

terroira koji se prilično razlikuju?

Jasno je da terroir zapadne Istre daje vina

drukčija od terroira središnje Istre. Krenemo

li dalje, prema jugu, moramo uzeti u obzir da

je svaki otok terroir za sebe, jer svaki otok

predstavlja različitu ekološku pa i kulturalnu

cjelinu. Dakle, možemo govoriti o terroirima

otoka Hvara, Brača i Korčule da spomenemo

samo ove najvažnije.

Babić i Korlat

Što je s Babićem, potencijalno najplemenitijom

dalmatinskom crnom sortom?

Zapravo, ne znam što je s Babićem. Babić je

nesporno terroirsko vino, i terasasti vinogradi

iznad Primoštena predstavljaju terroir za sebe.

Međutim, moramo znati da Babić dobro uspijeva

samo na jako osunčanim terasama poput

Bucavca. Na položajima s lošijom ekspozicijom,

kao i u vinogradima u ravnici, babić daje

tek prosječna vina. Već dugo na tržištu nema

ozbiljnih količina vrhunskog babića što je velika

šteta, ali ja ne znam zašto se to dogodilo.

Je li Korlat terroir?

Uz Korlat sam osobno vezan, jer je Korlat

dijelom moj projekt. Dakle, početkom dvijetisućitih,

na Korlatu se nalazio vojni poligon.

Ondje se nikad nije uzgajalo grožđe. Mi smo

samljeli kamen i zasadili stotinjak hektara vinograda.

Korlat danas još nije terroir, jer na

Korlatu ne postoji tradicija proizvodnje grožđa

i vina. Korlat je izvrstan vinograd koji zapravo

predstavlja terroir u nastajanju. Nadam se da

će buduće generacije za pedesetak godina o

Korlatu govoriti kao o jednom od vrednijih

dalmatinskih terroira.

Unatrag desetak godina, skoro sva hrvatska

bijela vina proizvode se clean and fresh

stilistikom. Je li to opasno za hrvatsku vinsku

industriju i za identitet hrvatskih autohtonih

sorti?

Tu se radi o jednom od većih problema na

našoj vinskoj sceni. Naime, danas većina hrvatskih

bijelih vina, bilo da je riječ o graševinama,

pošipima ili malvazijama, zapravo podsjeća

na sauvignone. Clean and fresh stil, skupa

s korištenjem specifičnih kvasaca i nekim drugim

tehnološkim postupcima, uniformirao je

hrvatska bijela vina do granice sortne neprepoznatljivosti.

I sada imamo paradoksalnu situaciju:

skoro sva hrvatska bijela vina tehnički

su perfektna, ali nemaju ni sortni ni terroirski

karakter. Nedavno me jedan vinar s Korčule pitao

što mislim o njegovom pošipu. Rekao sam

otprilike sljedeće: “Ovo je jako dobro vino, ali

baš da je pošip…” Prije više od pedeset godina,

kad sam počeo raditi kao enolog na Korčuli,

dalmatinska su vina bila teška, oksidirana i

sortno neprepoznatljiva.

Niste mogli razlikovati vugavu od pošipa,

ili pošip od debita. Onda su se uvele nužne

tehnološke promjene poput kontrolirane fermentacije,

koje su istaknule sortne značajke,

pa ste mogli jasno razlikovati arome i okuse

vugave ili pošipa. Danas, s najnovijim valom

tehnologije i stilistike, skoro sva bijela vina, ali

namjerno, opet nalikuju jedna na drugo neovisno

do sorti. Gotovo da ih je nemoguće prepoznati.

Iznimka je jedino grk, koji je zadržao

i sortni i terroirski karakter.

Mislite li da hrvatske vinograde treba zonirati

kako bi se uspostavila hijerarhija najboljih

položaja?

Apsolutno. Kao što sam već rekao, ja sam to

pokušao napraviti u Kutjevu, ali nitko nije želio

financirati taj projekt. Mislim da je zoniranje

hrvatskih vinograda neizbježan i važan put

prema unapređenju naše vinske proizvodnje.

Hrvatska treba imati jasan sustav najboljih vinograda,

koji zaslužuju oznake grand i premier

cru, premda se ne trebaju tako formalno zvati.


KOZLOVIĆEVA SANTA LUCIA

Kako je nastao prvi istarski grand cru

Gianfranco Kozlović svojom je filozofijom istarsku malvaziju

odveo u svijet burgundski elegantnih bjelih vina

Kult Plave Kamenice

INFO

POLOŽAJ

Santa Lucia

NADMORSKA VISINA

240 metara

TLO

Lapor, glina i pješčenjak

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura oko 2 do 6

Celzijevih stupnjeva zimi,

u razdoblju vegetacije

oko 22 stupnja

SUNCE

Oko 2000 sati godišnje

OBORINE

Oko 800 milimetara po

četvornom metru

Gianfranco Kozlović uvijek

je bio pomalo nesiguran oko

svojih vina. Pamtimo, primjerice,

jedno vertikalno kušanje u

Baltazaru prije najmanje petnaest godina,

kad je gospodin Kozlović glasno filozofirao

o tome ima li smisla odležavati malvaziju,

ili je malvazija naprosto jednostavno jednogodišnje

vino.

Pamtimo prvu Santa Luciju iz 2002.

godine, za koju sam Kozlović baš nije bio

siguran kako je ispala. Preklani smo s Kozlovićem

razgovarali o daljnim mogućnostima

odležavanja i restiliziranja malvazije

u svjetski relevantno veliko vino, dok nam

je u studenom 2019. godine tijekom zabavnog

ručka u konobi Malo Selo, priznao

kako je do prije par godina mislio da teran

nikad ne može postati klasično vino. Danas,

međutim, Kozlovića najviše intrigira

baš stvaranje potencijalno velikog terana.

Franko Kozlović čovjek je koji samog

sebe neprekidno preispituje. Premda je

riječ o financijski vjerojatno najjačem

domaćem privatnom vinaru, Kozlović

ne kani dalje monetizirati uspjeh svoje

bazične malvazije, nego pokušava proizvesti

nova, globalno relevantna vina. A

najveći njegov uspjeh na tom putu koji

traje već skoro dva desetljeća, jest bijela

Santa Lucia, prva elaborirana, luksuzna i

zaista vrhunska malvazija koja se pojavi-

Santa

Lucia

Položaj koji je promijenio

percepciju istarske malvazije

la na tržištu i najavila današnji svijet odležanih i

ozbiljnih malvazija. O pardoksima, prednostima i

teškim stranama Santa Lucie, single vineyard malvazije

iz najpoznatijeg vinograda i prvog grand

crua u zapadnoj Istri, razgovarali smo uz fritaju s

bijelim tartufima i Coronicin Gran teran (oni koji

znaju, uz bijele tartufe ne piju malvaziju).

Franko Kozlović prvo nam je pričao o fenomenu

Santa Lucie, velikog vinograda u zapadnoj Istri.

“Još dok sam išao u osnovnu školu, pamtim kako

se u zadružnoj kantini u Bujama s nekom vrstom

posebnog poštovanja govorilo o Santa Luciji.

Grožđe za Čuvenu malvaziju predratnog PIK-a

Umag uvijek je dolazilo sa Santa Lucie. Santa Lucia

bila je svojevrsni ekonomski i kulturni fenomen

Bujštine,” sjeća se Kozlović.

‘Karakter vina, aromatski

potencijal i dubina stvaraju

se kroz energiju i hranu

koju loza siše iz tla, pa se

modeliraju kroz vrijeme’

No, Santa Luciu nije lako prodati. Premda je

riječ o glasovitom vinogradu, i premda restorateri

uvijek tvrde kako ne mogu doći do dovoljno buteljki

Santa Lucie, Kozlovićevo je neposredno iskustvo

pokazalo da šire tržište nije voljno plaćati višu

cijenu za posebno vino, pa je proizvodnja Santa

Lucie ostala relativno mala. Nadamo se da će se

to u narednim godinama promijeniti.

Pedološki govoreći, terroir Santa Lucie prilično

je netipičan. Kozlović prvo naglašava da su tla na

Santa Luciji neobično heterogena. “Santa Lucia

sadrži i lagana tla, i tla teškog profila. Iduća bitna

značajka Santa Lucie jest terasasto pripremljen

teren za sadnju loze. Terase variraju od uskih, sa

samo jednim redom loze, pa do terasa s četiri ili pet

redova, što ovisi o padu terena. Nadalje, tlo sadrži

dosta fliša, koji se sastoji od nepropusnih lapora

i pješčenjaka. Ovo je važno zato što nepropusni

lapor, glina i pješčenjak zadržavaju vodu, što znači

da Santa Lucia nikad nije pogođena sušom, barem

ne u onoj mjeri u kojoj sušom mogu biti pogođeni

vinogradi na plitkim crvenicama”. Nadmorska visina

Santa Lucie varira između 140 i 160 metara,

vinograd je udaljen 8 kilometara od mora, a posebno

je važno što su trsovi izloženi stalnom strujanju

zraka. U kolovozu i rujnu dolazi do velike razlike

između dnevnih i noćnih temperatura, što dodatno

pogoduje kvaliteti grožđa.

Poslije ovog iscrpnog tehničkog referata o

najpoznatijem istarskom terroiru, počeli smo

raspravljati o napretku trećeg, ljudskog aspekta

pojma terroir, dakle o prelasku na ekološku proizvodnju.

Gospodin Kozlović kaže da je agrotehnika

koju koristi jako blizu ekološkoj, ali da želi zadržati

mogućnost uporabe konvencionalnih sredstava za

zaštitu u iznimnim situacijama.

Prinosi na Santa Luciji vrlo su mali: od 30 do 40

hektolitara po hektaru. Posebno je važno istaknuti

da se na Santa Luciji nalazi devet hektara malvazije

koja je zasađena još davne 1961. godine. Riječ je

vjerojatno o nekima od najdragocjenijih položaja

u cijeloj Istri. Osim po malvaziji, Santa Lucia je u

zadnjih desetak godina postala poznata i po istoimenom

crnom vinu, koje se dobiva s dva hektara

merlota i jednog hektara cabernet sauvignona. Tu je

i hektar pol terana. Radi se o položajima na samom

vrhu Santa Lucie, koji daju jedno od najtraženijih

crnih vina u Hrvatskoj.

Premda sve o Santa Luciji zna napamet, Kozlović

zapravo ne misli da su za jedinstvenost tog

vina presudni tehnički parametri. Kozlović vjeruje

u terroir kao u filozofiju, koja nastaje međuigrom

niza prirodnih i kulturnih čimbenika: “Karakter,

aromatski potencijal i dubina vina stvaraju se kroz

energiju i hranu koju loza siše iz tla, pa se dodatno

modeliraju kroz dane i noći koje bobice provedu

na lozi, tijekom odrastanja i dozrijevanja, baš kao

što iskustva iz djetinjstva trajno formiraju karakter

odrasle osobe. Svemu tome treba dodati ljudske

namjere, promjene u tehnologijama i stilistikama,

kao i promjene u ukusu tržišta. Sve je to terroir, o

kojem možemo beskrajno dugo filozofirati,” zaključio

je Kozlović, dok je nad Malim selom bijesnio

prolom oblaka gotovo neizbježan u zapadnoj Istri

u studenom. Kozlovićeva stalna preispitivanja i

njegova filozofija vina, najbolje se manifestiraju

baš kroz bijelu Santa Luciu, koja odlično podnosi

vrijeme, i koja je istarsku malvaziju odvela u svijet

burgundski elegantnih bijelih vina.

Terroir kao filozofija

Najveći Kozlovićev uspjeh na putu razvoja

globalno relevantnih vina koji traje već skoro

dva desetljeća, jest bijela Santa Lucia, prva

elaborirana, luksuzna i zaista vrhunska malvazija

koja se pojavila na tržištu i najavila današnji

svijet odležanih i ozbiljnih malvazija. Premda sve

o Santa Luciji zna napamet, Kozlović zapravo

ne misli da su za jedinstvenost tog vina presudni

tehnički parametri.


TERROIR ZAPADNE ISTRE

Privatni i poslovni trijumf

Franka Cattunara

Franko Cattunar vjerojatno je prvi istarski, a možda i hrvatski, osviješteni komercijalni

terrorist. Njegova vizija afirmacije lokalnog terroira ostvarila se u svakom pogledu

Kult Plave Kamenice

Franko Cattunar vjerojatno je bio prvi hrvatski

vinar koji je operativno počeo koristiti

riječ terroir. Naime, prije pet ili šest godina

Cattunar je na etikete pojedinih svojih vina

stavio oznaku Terroir zapadne Istre. Danas kad svi

pričaju o važnosti terroira, očigledno je kako se taj

pionirski pristup isplatio

Franko Cattunar najveći je istarski privatni vinar,

s više od 50 hektara vinograda. Franko Cattunar

u proteklih je pet godina obnovio vinski podrum

i izgradio luksuzni vinski hotel. Njegova su vina

prisutna i u vinotekama i u supermarketima i na

vinskim kartama vrhunskih restorana, kao i u konobama.

Dapače, Cattunar u zadnje dvije godine izvozi

malvazije i terane u Italiju, što je prilično neobično:

ne radi se o posve malim količinama, a osobito ne

o niskim cijenama. Naposljetku, Franko Cattunar

jedan je od najnagrađivanijih istarskih vinara.

Tri različite berbe njegove macerirane malvazije

Collina dobile su visoka Decanterova priznanja

(jedna zlatna i dvije srebrne medalje), a nova, još

radikalnija linija Nono, kao da je dizajnirana za

zlatne i platinaste medalje.

Iza Cattunarova uspjeha stoji iskrena osobna

strast prema zemlji, grožđu i vinu, bogomdani talent

za biznis, ali i jasna svijest o potrebi poštovanja i

valorizacije prirodnih resursa. Franko Cattunar dao

je, primjerice, izraditi opsežan elaborat o specifičnosti

svojih vinograda. Porečki Institut za poljoprivredu

na više je od 200 stranica, s bezbroj grafikona i fo-

Vinski izvještaj 2019. Tasting

Vertikalna kušaonica

Cattunar Malvazija

Collina 2011.

Cattunar Malvazija

Collina 2015.

Cattunar Malvazija

Collina 2016.

Premda je dobila tek srebrnu medalju,

iz današnje je perspektive sasvim

jasno kako je Collina iz 2011.

godine najbolje Cattunarovo bijelo

vino (uz moguću iznimku puno

dulje macerirane malvazije Nono,

koja će tek za par godina potvrditi ili

opovrgnuti svoj trenutni potencijal).

Collinu iz 2011.godine probali smo,

bez dekantiranja, krajem prosinca

2019. Fascinirala nas je zrelost

voća, savršeni balans svih elemenata,

ulajsta struktura i ona neobična

dubina , koju osjećate u stvarno

velikim vinima.

Ovo je vino tehnički I konceptualno

perfketno. Ono označuje finu

tanku liniju, koja spaja macerate sa

svijetom konvencionalnih elegantnjh

vina, pa je zato i osvojilo zlatnu

medalju . Voće je opet jako zrelo , sve

do granice prezrelosti, pa vino pršti

vrlo snažnim okusima dinje , marelice

I breskve , a nijansama ananasa.

Bouquet je suzdržaniji, s finim ispreplitanjem

primarnih I sekundarnih

aroma. Collina iz 2015 .godine dobro

je pogođen komercijalni oranž, o

čemu svjedoči I njegov uspjeh u

restoranima.

Collina iz 2016. pomalo je egzotična,

jer i nos i okus , uz oubičajene

zrele breskve i marelice, vode prema

tropskim elementima. Pa su je

Decanterovi suci opisali kao vino

prepuno suhih i ušećerenih citrusa.

No, kao i prethodne dvije nagrađene

Colline, berba 2016. naako

je svježa za svoj stil, koncentrirana

i mineralna na aftertasteu. Mislimo

da će ovo vino za tri do četiri godine

vrijediti ponešto više od sadašnjih

Decanterovih 90 bodova.

tografija, pokazao da Cattunarovi vinogradi sadrže

sva četiri tipa poljoprivrednog tla u Istri; uz poznate

crvenu i bijelu zemlju, tu su još i crna i siva zemlja.

Tako je nastala njegova edicija malvazija Četiri

zemlje: zanimljivo je da na profesionalnim kušanjima

najbolje rezultate redovito postiže Crna zemlja, koja

je i ove godine osvojila srebro na Decanterovim

Svjetskim vinskim nagradama. Osim projekta Četiri

zemlje, Cattunar je godinama vrijedno radio na

identificiranju i izdvajanju najstarijih loza malvazije

i terana. Koliko nam je poznato, neki njegovi trsovi

terana stariji su od 120 godina. Cattunar je zatim još

prije pet godina, kada to nije bile de rigueur, uzgojio

kulturu kvasaca iz vlastitog podruma i vinograda,

tako da za svoje pretencioznije linije vina već dugo

ne koristi selekcionirane industrijske kvasce. Naposljetku,

s linijom Nono lansiranom krajem 2019.

Franko Cattunar upustio se u pomalo ekstremističko

istraživanje krajnjih mogućnosti malvazije:

Nono iz 2015, kojeg smo prvi put probali iz bačve

krajem 2018. a zatim iz buteljke u listopadu 2019,

prilično je senzacionalno vino, u rangu najboljih

Claijevih etiketa. Franco Cattunar uspio je komercijalizirati

pojam terroira zapadne Istre, te istodobno

promovirati kvalitativno zaista visoku liniju vina,

koja svjedoče o superiornosti zemlje i klime iznad

Brtonigle, kad se ta zemlja i klima udruže s pametnom

politikom u vinogradu i inteligentnim odlukama u

podrumu. Franko Cattunar vjerojatno je prvi istarski,

a možda i hrvatski, osviješteni komercijalni terrorist.

Njegove prestižne linije malvazija Collina, teran

Kappi i malvazija Nono spadaju u najuži vrh najboljih

istarskih i hrvatskih vina, dok nejgove masovne

linije nikada ne kompromitiraju vinariju Cattunar.

Terroir zapadne Istre, moto s Cattunarovih buteljki,

danas je srećom postao opće mjesto. Zapadna je

Istra jedna od najatraktivnijih hrvatskih destinacija

kad je riječ o vinu, gastronomiji i malim, vrlo

posebnim hotelima poput nedavno otvorenog San

Canziana. Franko Cattunar u mnogočemu je, a ne

samo u natpisima na buteljkama, jedan od stvarnih

začetnika fenomena terroira zapadne Istre. Cattunar

je danas, pretpostavljamo, vrlo zadovoljan čovjek.

Njegova se vizija ispunila, a posao stalno raste.

VIŽINADA

Vižinada je sjecište pedološki različitih dijelova Istre i klimatska razdjelnica središnje Istre koja ujedinjuje

najbolje od dva značajno različita dijela regije: mediteransku i submediteransku klimu , crvenu i bijelu zemlju


Moć Vižinade i razlika između bijelog

i crvenog istarskog terroira

S gotovo sedamsto hektara vinograda, Laguna ima pristup nekima od

najboljih položaja u Istri s kojih dolaze neka od najboljih hrvatskih vina

Kult Plave Kamenice

Lagunin glavni enolog Milan Budinski

Terroir i organski uzgoj

“Na Vižinadi smo se odlučili na

organski uzgoj jer ga omogućavaju

dobri, prozračni i kvalitativno

superiorni položaji, ali i zbog potrebe

da se to osjetljivo tlo zaštiti tijekom

obrade, pri čemu organski uzgoj

funkcionira bolje od konvencionalnog

uzgoja,” kaže Budinski

Nikada nitko u Istri nije kontrolirao

skoro sedam stotina hektara vinograda

koliko danas posjeduje Laguna.

Sedamsto hektara ne relativno malom

prostoru znači da Laguna ima pristup većem broju

najvažnijih istarskih vinogradarskih položaja, s

kojih u posljednjih sedam ili osam godina ne dolaze

samo vrlo dobra svakodnevna vina, nego neka od

najboljih hrvatskih vina uopće, o čemu uostalom

svjedoče Decanterove zlatne medalje za Castello

iz 2012. godine i Malvaziju Vižinadu iz 2015. godine.

Laguna je jedan od sasvim rijetkih primjera

velikih vinskih korporacija koje svojim različitim

vinogradima upravljaju gotovo individualno, pa

tako novi njeni vinogradi na Vižinadi ulaze u režim

organskog uzgoja, na tržištu se pojavljuju Lagunina

dugo macerirana radikalna narančasta vina, dok

se upravo radi na lansiranju superpremium linije

crnih vina.

Usput, Laguna je nedavno predstavila i svoj prvi

pjenušac napravljen tradicionalnom metodom,

koji je ispao sasvim dobro. Milan Budinski, glavni

Lagunin enolog, najzaslužniji je za takvu diversifikaciju

najveće istarske vinogradarske i vinarske

tvrtke, koja sada funkcionira gotovo kao burgundski

negocijant: puno različitih, specifičnih etiketa

u raznim rangovima cijena, kojima je zajednička

visoka kvaliteta. S gospodinom Budinskim razgovarali

smo o Laguninim najboljim vinogradima,

o glavnim karakteristikama istarskih terroira i o

perspektivi modernih istarskih vina.

Koje su glavne pedološke značajke Vižinade?

Samo mjesto Vižinada nalazi se na prelasku

između crvenice i takozvane “bijele zemlje,” tako

da neki vinari koje povezujemo s Vižinadom imaju

vinograde na crvenici, a neki na “bijeloj zemlji”.

U našem slučaju radi se “bijeloj zemlji” odnosno o

nerazvijenim i jako osjetljivim tlima na flišu, koji

su interesantni zbog svog dubokog profila, brojnih

izvora vode, ali i jako plitkog humusno-akumulativnog

sloja. Ovi faktori utječu na to da od mlade

dobi vinograda loza raste umjereno, bez problema

s bujnošću, ali i bez problema s ljetnom sušom.

Loza na "bijeloj zemlji" pronalazi fenomenalne

uvjete za duboko ukorjenjivanje, ali je potrebno

vrlo pažljivo čuvati površinski sloj tla jer se hranjiva

koja u njemu loza nalazi iznimno brzo ispiru.

Koje su glavne klimatske značajke Vižinade?

Većina vinograda oko Vižinade nalazi se na

povišenoj visoravni iznad doline rijeke Mirne, na

otprilike 250 do 280 metara nadmorske visine, a

također i relativno blizu glavnog puta prolaska

ljetnih oborina karakterističnih za unutrašnjost

Istre. To sve znači da vinogradi u Vižinadi

prelaze iz čistog mediteranskog dijela Istre u

submediteranski dio istarske unutrašnjosti. Ljeti

temperature nisu toliko visoke kao što se zna dogoditi

u kotlinama u unutrašnjosti Istre, ali zbog

srednje povišenog položaja ni noći nisu toliko

svježe kao u vinogradima na nižim terenima, ili

na višim nadmorskim visinama.

‘Tek kod odležanih vina dolazi

do izražaja i berba i karakter

vinograda i sposobnost i ukus

vinara. Odležana vina svjedoče

o svim elementima terroira’

To su, dakle dva faktora koja izdvajaju Vižindu

kao specifičan terroir?

Upravo tako. Riječ je o sjecištu pedološki različitih

dijelova Istre i o klimatskoj razdjelnici središnje

Istre. Vižinada vjerojatno ujedinjuje najbolje od

dva značajno različita dijela Istre.

Zašto ste se odlučili za organski uzgoj na Vižinadi?

Zbog same mogućnosti organskog uzgoja na

tako dobrim, prozračnim i kvalitativno superiornim

položajima, ali i zbog potrebe da se to osjetljivo

tlo zaštiti tijekom obrade, pri čemu organski uzgoj

funkcionira bolje od konvencionalnog uzgoja.

Kako bi po vama trebale izgledati malvazije s najprestižnijih

istarskih terroira? Je li budućnost

malvazije u dujem odležavanju i kompleksnijim

vinima?

Komercijalno održiva budućnost malvazije i

dalje će se temeljiti i na svježim vinima. Ali, i ovo

je važno: samo dokazivanjem dubinske vrijednosti

sorte možemo održati relativno visok tržišni status

svježe malvazije. Proces dokazivanja vrijednosti

bilo koje vinske sorte predstavlja i predispoziciju

da se jasno prikažu različitosti uzgojnih područja,

dakle različitosti terroira. Ako to ne uspijeva u formi

vina koja dugo traju, nema razloga da takvu sortu

vinski svijet prihvati kao veliku sortu koja dolazi iz

posebno vrijedne regije. Dakle, nama trebaju velike,

odležane malvazije s jasnim pečatom terroira, zato

da bismo pokazali kako su malvazija i Istra svjetski

konkurentni na visokoj kvalitativnoj razini. Teško

je očekivati da će potrošači, ali i iskusni poznavatelji

vina, čak i kod najboljih svježih malvazija koje su

nesumnjivo visoke kvalitete, prepoznati specifičnosti

pojedinih uzgojnih područja. Fermentacija nužno

snažnije označava mlada vina od bilo kakvog

posebnog lokaliteta. Tek kod odležanih vina dolazi

do izražaja i kvaliteta berbe i karakter vinograda i

sposobnost i ukus vinara. Odležana vina svjedoče

o svim elementima terroira.

Je li Istra regija u kojoj bi moglo doći do masovnije

proizvodnje vrhunskih maceriranih bijelih vina,

kao recimo u Brdima sa slovenske i talijanske

strane granice?

Istarska malvazija definitivno ima sličan potencijal

kao rebula, glavna sorta u Brdima. Kulturološki

gledajući, Brda i Collio blisko su povezani

s Istrom neovisno o povijesno-političkim

granicama.

Načelno govoreći, kako se u Istri razlikuju crvena

i bijela zemlja kad je riječ o vinogradima?

Bijela zemlja nalazi se velikim dijelom u submediteranskom

i kontinentalnom dijelu Istre, gdje

je više oborina. Ona ima dublje profile, tla su laganija,

s manje organske tvari i s manje hranjiva.

Crvena zemlja dominira u mediteranskom dijelu,

gdje je i manje oborina. Crvena tla su jako teška,

s puno gline i vrlo bogata hranjivima. U sušnom

dijelu godine na crvenici češće dolazi do deficita

vode nego na bijeloj zemlji. Područja bijele zemlje

u Istri su idealna za bijele sorte, dok je crvenica

bolja za crne sorte. Ali, naravno, to ovisi i o svakoj

pojedinoj sorti i o stilu vina koje želite napraviti.

Što je sve potrebno poduzeti da bi istarska vina

bila međunarodno konkurentnija?

Mislim da bi valjalo izdvojiti primjere vrhunskih

malvazija i terana, koji reprezentiraju naše terroire



Laguna Malvazija

Vižinada 2013.

Laguna Malvazija

Vižinada 2015.

Laguna Malvazija

Vižinada 2016.

Jako tijelo. Na prvi bi se pogled reklo

da ima više od 13,5 posto alkohola.

Vrlo uljasta tekstura. Arome badema,

svježih i suhih citrusa i žutog cvijeća.

Okusi vrlo zrelih marelica miješaju se

s laganom gorčinom i s mineralnim

efektom, koji gotovo da asocira na

chablisovski famozni mokri kamen.

Bogata, elegantna, s puno svježine,

još donekle zatvorena na nosu, s puno

žutog voća na okusu i s jako dugim,

drastično mineralnim završetkom.

Ispred sebe ima još barem pet godina

života u vrhunskoj formi. Lagunina

Malvazija Vižinada 2015. dobila je 95

bodova na Decanterovim Svjetskim

vinskim nagradama.

Otvorenija na nosu, s citrusno

cvjetnim elementima u bouquetu.

Okus vrlo snažan, opet po

marelicama, breskvama i dinjama,

s jako preciznim, linearnim profilom

i punim srednjim nepcem. Aftertaste

je lagano slan. Ovo bi otmjeno, veliko

vino, moralo trajati još barem sedam

ili osam godina, a vjerojatno i dulje.

i koji zaista jesu velika vina, te pomoću njih jačati

tržišnu poziciju i imidž svježih vina, osobito

malvazije. Uostalom, ljeti kad nam dolazi najviše

turista, prirodno je piti svježa vina. Međunarodnu

konkurentnost naših vina u zemlji čiji se BDP

velikim dijelom temelji na turizmu, možemo

postići podizanjem svijesti turista o vrijednosti

i originalnosti hrvatskih vina. Na neki način,

na nacionalnoj razini moramo preslikati glavne

elemente pokreta istarskih vinara, znači Vin-

Istre, koji su prešli preko Učke i zauzeli cijelo

hrvatsko tržište. Sada bi hrvatski vinari trebali

poduzeti takav zajednički napor da masovnije

prijeđu granice Republike Hrvatske.

Je li zoniranje jedan od važnih alata u tom

procesu? Treba li Istru zonirati kao Pijemont

ili Burgundiju?

Zoniranje Pijemonta trenutno se približava

zoniranju Burgundije. U Pijemontu su jasno

odredili gdje se smije saditi nebbiolo, a gdje

mogu doći dolcetto i barbera. Tržište već dulje

vrijeme prihvaća posebne položaje za nebbiolo,

tako da se može reći kako se označuju grand cru

vinogradi i da je danas puno jasnije da neki drugi

položaji nemaju takva nezamjenjiva prirodna

obilježja koja omogućuju kontinuiranu proizvodnju

vrhunskih vina. Istra u tom smislu nije

još ni blizu Pijemonta. Naprotiv, hrvatski propisi

omogućuju da oznaku vrhunskog vina u Istri

dobiju vina koja se proizvode od čak dvadesetak

sorti što je, naravno, apsurdno. Tek nam predstoji

napraviti prvi značajan korak.

Riječ je o pametnoj, dugoročno promišljenoj,

strateškoj specifikaciji zaštićene oznake izvornosti

(ZOI) Hrvatska Istra, koja bi jasno odredila

sorte, podloge, načine uzgoja vinograda,

glavne vinarske tehnike i tome slično. Tek iza

toga možemo razmišljati o Pijemontu, dok nam

je burgundsko zoniranje još vrlo daleko.

Vinski izvještaj 2019. Zvijezde

Ivan Damjanić danas je najvažniji

privatni vinar Poreštine

Damjanićev šampionski Clemente Blanc mogao bi

postati model za istarska terroirska vina

Kult Plave Kamenice

Priča o Ivanu Damjaniću donekle je slična

priči o Marku Fakinu, premda je Fakin

mlađi. Obojica nisu pripadala hrvatskom

i istarskom vinskom establišmentu. Obojica

su počeli proizvoditi vino bez ikakvog ozbiljnijeg

početnog kapitala, i obojica su postala

višestruki svjetski prvaci. Obojica su, također, u

stanovitom smislu, autentični punkeri.

Ključna razlika između Damjanića i

Fakina jest to što se Fakinovi vinogradi

nalaze u cijenjenom, već kanoniziranom

Motovunskom vinogorju, dok su Damjanićevi

vinogradi, s kojih potječe šampionski

Clemente Blanc, smješteni u okolici

Poreča.

Poreština jest puna vinograda, ali ne

i položaja koje bismo u nekom budućem

zoniranju istarskih vinogorja mogli nazivati

grand cruom. Stoga smo Ivana Damjanića,

čovjeka koji je prodao motor kako

bi mogao kupiti prvi traktor, zamolili da

nam pojasni specifičnosti svog terroira

oko mjesta Fuškulin, par kilometara od Poreča.

“Svi naši vinogradi nalaze se na dubokoj

crvenici, koja je samo mjestimično skeletoidna.

Smjer redova je sjever-jug na svim pozicijama.

Agrotehničkim mjerama održavamo visoki

habitus biljaka, gdje je zelene mase više od 120

centimetara, što je bitno za ujednačenu rodnost i

fenolnu zrelost grožđa. Uz to, zbog zelene je mase

INFO

POLOŽAJ

Fuškulin

NADMORSKA VISINA

30 do 70 metara

TLO

duboka crvenica

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura oko 2 do 4

Celzijeva stupnja zimi,

20 do 22 u razdoblju

vegetacije

SUNCE


OBORINE


četvornom metru

grožđe zaštićeno od pretjeranog izlaganja suncu.

U zadnjih par vegetacijskih godina prešli smo

na stopostotnu organsku prihranu vinograda, što

dovodi do mikrobiološke aktivacije tla, što opet

izravno utječe na otpornost loze prema bolestima”.

Kad je, pak, riječ o mikroklimatskim značajkama

Damjanićevih vinograda, važno je istaknuti

blizinu mora od kojeg su udaljeni samo

tri kilometra, i nisku nadmorsku visinu od

30 do 70 metara. “Naše su pozicije niske,

tople i dobro ventilirane vjetrom s mora,”

zaključuje Damjanić.

Clemente Blanc, najpoznatije Damjanićevo

vino koje je osvojilo zlatnu

medalju na Decanterovim World Wine

Awards, koje svi bolji istarski restorani

žele imati na karti, moglo bi postati jedan

od modela za istarska terroirska vina. Radi

se o kupaži malvazije, chardonnaya i bijelog

pinota, koja koja ne naglašava pojedine

sorte nego baš terroir, ali i podrumarski

stil vinarije Damjanić. Stoga smo gospodina

Damjanića pitali što je kod Clementea važnije,

vinogorad ili podrum. “Zapravo, ovdje se radi o

simbiozi,” smatra vodeći porečki privatni vinar,

“S jedne strane, u podrumu implementiramo

moderne tehnologije i radimo s najkvalitetnijim

dostupnim bačvama, što je važno i za bijeli i za

crni Clemente.S druge strane, u zadnjih smo nekoliko

godina potpuno promijenili pristup radu u

Clemente Blanc,

kupaža malvazije,

chardonnaya i

bijelog pinota, na

naglašava pojedine

sorte nego baš terroir

i podrumarski stil

vinarije Damjanić

vinogradu. Posve je jasno da se vrhunsko vino ne

može napraviti samo u podrumu. Ovom se poslu

mora prići s više strana, a svaki se ozbiljniji vinar

mora suočiti s činjenicom da proizvodnja vrhunskog

vina uvijek i neizbježno počinje u vinogradu.

Otkako smo promijenili vinogradarske prakse,

za što je zaslužno i petnaestak godina akumuliranog

znanja, naša su vina značajno napredovala,

pa su, eto, počela dobivati i najprestižnija svjetska

priznanja,” zaključio je Ivan Damjanić.


Medea Montiron najavila je modernu

eru ozbiljnih malvazija

Karakter Montirona dolazi od starih loza, udruženih s puno

sunca, ne previše plodnom zemljom i dobrim vjetrom

Kult Plave Kamenice

Te 2012. godine većina proizvođača

malvazije trudila se

na tržište pustiti što svježija,

hrskava, mlada i lakopitka

vina. Osim starijih klasika, Kozlovića,

Matoševića i Coronice, nitko se nije

bavio kompleksnim i odležanim malvazijama,

koje danas, međutim, ulaze

u fokus baš svih ozbiljnih vinskih kuća

u Istri.

Iznimka je bila još jedino Medea sa

svojim Montironom. Naime, zagrebački

vinsko gastronomski magazin Akademija

prije osam je godina proglasio

INFO

POLOŽAJ

Montiron

NADMORSKA VISINA

240 metara

TLO

Crvenica, skelet

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura oko 16

stupnjeva Celzija

SUNCE


OBORINE


četvornom metru

Montiron najboljim vinom u Hrvatskoj.

Ova je odluka izazvala šok, jer Montiron

se nije osobito često viđao na vinskim kartama

prestižnih restorana, niti je o njemu

objavljeno mnogo recenzija. Pa ipak,

stručni žiri magazina Akademija predvođen

Klaudijom Jurčićem, višestrukim

hrvatskim sommelierskim šampionom,

proglasio je Montiron Vinom godine . Dakle

ne malvazijom godine, nego vinom

godine.

U ovom se desetljeću Montiron etablirao

kao jedna od vodećih elaboriranih malvazija.

Montiron nije radikalan po duljini



Medea Montiron

2013.

Medea Montiron

2015.

Medea Montiron

2016.

Medea Montiron

2018.

Sasvim malo prašine na

nosu, jako glatko, uljasto,

bez bilo kakvih tragova

oksidacije. U bouquetu se

još osjeti voće, ali prevladavaju

lijepe sekundarne

note. Vino je vrlo puno,

balansirano i elegantno,

idealno za velike rakove ili

teleći file.

Još uvijek vrlo svježe,

kao da je recimo iz pretprošlogodišnje

berbe.

Naglašeno koncentrirano,

s puno glicerola, s jako

zrelim žutim voćem na

okusu, lako prepoznatljivim

marelicama, limunovom

korom i akacijom na mirisu.

Možda najbolji Montiron

dosad, s još barem pet ili

šest godina ispred sebe.

Ovo vino traži klasične

partnere poput oborite ribe

ili škampa na žaru.

Ovo je vino naglašeno

svježe, u kontekstu Montironova

stila, ali zadržava

kremoznost, koja je trademark

svih Medeinih Montirona.

Dobro je što samo

osam posto vina provodi

nešto vremena u barriqueu,

jer ovoj vrsti malvazije barrique

nije osobito potreban.

Berba 2016. trebala bi se

razvijati još barem dvije do

tri godine da bi dostigla intenzitet

i šarm 2013. i 2015.

Što je nažalost, nemoguće,

jer je popijena. Montirona

se, naime, proizvodi tek oko

12 tisuća boca godišnje.

Zadnji Montiron i jedini koji

se trenutno može kupiti.

Jako dobro, premda

premlado vino, s dosad

najpreciznije pogođenom

ravnotežom svježine i koncentracije.

Montiron 2018.

je šarmantan kao mladi

Fakin, i ozbiljan gotovo kao

Lagunine Vižinade. Vidjet

ćemo što će se s mladim

Montironom događati

za nekoliko godina, no

trenutno je riječ o jednoj od

najelegantnijih malvazija na

tržištu, koju bi trebalo piti

uz sushi s masnijom ribom,

škampe al crudo, jakovske

kapice ili fritto misto.

maceracije i odležavanja, ali nipošto nije jednostavan

kao većina mladih malvazija. Montiron je

uspio artikulirati i vlastiti stil, koji varira između

svježine mladih vina i gustoće i supstancijalnosti

dugo odležavanih malvazija. Montiron je, zapravo,

jedno od vina koje je zauzelo prostor između

Matoševićeve Antique, Benvenutijeva Anno

Domini ili Fakinove La Prime s jedne strane, te

tipičnih suvremenih lakopitkih malvazija s druge

strane. Naravno, terroir Montirona u južnoj Istri

omogućuje takav, stilski gotovo jedinstven pristup

vinu. Vinograd Montiron smješten je kraj

mjesta Šišan. Vinograd je zasađen još 1983. godine.

Obnavljan je od 2013. do 2015. razmnožavanjem

postojećih loza, ali malvazija Montiron

zasad se proizvodi isključivo od grožđa sa starih

trsova. Zanimljivo je da je gustoća sadnje relativno

mala, tek oko tri tisuće loza po hektaru, no

tako se radilo u osamdesetim godinama.

Montironova je ekspozicija jugozapadna,

a vinograd leži na crvenici bogatoj skeletom.

Položaj je osunčan cijeli dan, što pojačava fotosintezu

i omogućuje veću zrelost grožđa. Kako

Montironom stalno puše vjetar, tretiranje protiv

bolesti je minimalno. Važno je naglasiti da

je Montiron u procesu prelaska na sustav integrirane

zaštite i na korištenje isključivo ekoloških

organskih gnojiva. Herbicidi su izbačeni iz uporabe.

Po svim ovim podacima jasno je kako karakter

Montirona dolazi od starih loza, udruženih

s puno sunca, ne previše plodnom zemljom i

dobrim vjetrom. Odluka da se počne s prelaskom

na ekološku proizvodnju tipičan je primjer

suvremene i bitne intervencije vinara u prostor,

što zapravo definira terroir. Vitalnost Montirona

dolazi do izražaja na vertikalnom tastingu,

koji je pokazao da stare berbe tek sada ulaze u

optimalnu formu. Montiron iz 2013. godine danas

je ozbiljna, velika malvazija sa sjajnim gastronomskim

potencijalom. Nažalost, u Medei su

nam rekli kako je brojno stanje starih buteljki

Montirona vrlo nisko, tako da Montironi iz prve

polovice ovog desetljeća više nažalost neće stići

u restorane. Što je šteta. Mislimo da bi određeni

postotak buteljki iz novih berbi trebalo sačuvati

još barem pet godina, pa ih onda ponovo pustiti

na tržište.

MOTOVUN

U motovunskom Vjerojatno vinogorju najmlađi spajaju hrvatski se mediteranska terroir nastao i kontinentalna je mljevenjem klima, specifično tlo,

puno sunca kamena i puno na vjetra. fenomenalnim Ipak, najvažnija strminama značajka nad morem. ovog prostora Pozicija su beskompromisna

kultura proizvodnje i stalno strujanje vina i njegovi zraka pomogli najbolji su vinari, da Komarna koji doslovno postane utjelovljuju terroir

prvi cjeloviti ekološki vinograd u Hrvatskoj

Vinski izvještaj 2019. Zvijezde

FENOMEN FAKIN

Kako je Marko Fakin postao

vinar s najviše nagrada u Istri

Do prije četiri godine nitko izvan Istre

nije znao za vina Marka Fakina. Fakin

je bio apsolutni početnik, baš kao iz

Bowiejeve pjesme. Onda je odjednom

počeo dobivati ne jednu, ne dvije, nego pregršt nagrada

na Vinistri. Pa je Daniela Kramarić, koju se

uvijek sluša ne samo kao vlasnicu Plavog podruma,

nego kao najbolju hrvatsku sommelierku, svugdje

počela govoriti kako Fakin radi najbolje mlade malvazije

u Istri, te da su i njegovi terani prilično dobri.

Pa se uključio zadarski Atrox, koji jako brine oko

vinara čija vina distribuira. Zatim je Marko Fakin

počeo dobivati velika svjetska priznanja za baš

sva svoja vina: Decanterovo zlato za kompliciranu

malvaziju La Prima, pa Decanterovo zlato za još

žestoko premladi Teran dodijeljeno samo na temelju

fantastičnog potencijala tog vina, pa ovogodišnje

zlato za jednostavnu mladu Malvaziju koja je, ipak,

puno kompliciranija od skoro svih drugih mladih

malvazija na tržištu. Usred Fakinove oluje zlatnih

medalja, domaćih i međunarodnih, pitali smo Ivicu

Matoševića o čemu je ovdje zapravo riječ. Iskusni

doajen hrvatskog vinarstva nježno se nasmijao i

rekao: “Ma gledajte, svi mi znamo da Marko Fakin

obrađuje najbolje vinograde u središnjoj Istri. Neke

velike vinarije kupovale su njegovo grožđe i hvalile

se vinima od njegova grožđa.”

Osim što obrađuje vrhunske vinograde, Marko

Fakin u njih intervenira zelenim berbama, maksimalnim

smanjivanjem prinosa i beskompromisnim

radom u podrumu koji nije podrum, nego njegova

obiteljska kuća. Marko Fakin najautentičniji je hrvatski

garažist, u što smo se osobno uvjerili kad smo

vidjeli da grožđe za slatko vino prosušuje u dječjoj

sobi.

Marko Fakin sinonim je za terroir: specifično

motovunsko tlo, pogodna klima s puno sunca ali i

puno vjetra, i beskompromisna kultura proizvodnje

vrhunskog grožđa i vrhunskog vina. Rezultat su,

kako kažu plakati izlijepljeni uz sve istarske ceste,

Fakin Good Wines.

S još jako mladim Markom Fakinom razgovarali

smo o misteriju motovunskog terroira. “Naši se vinogradi

nalaze na ilovastom i laporastom tlu. Tlo je

dobro opskrbljeno hranjivim tvarima, jako karbonatno,

optimalne pH vrijednosti, što utječe na dobro

dozrijevanje vinove loze.

Tlo sadrži dovoljnu količinu vlage koja je u ljetnim

mjesecima neophodna za hidraciju vinove loze,

a istodobno dopušta slobodan protok veće količine

vode. Motovunska zemlja daje vina bogata i ekstraktom,

i mineralnošću”.

Kad je pak, riječ o mikroklimi, moramo znati da

se u Motovunskom vinogorju spajaju mediteranska

i kontinentalna klima. Relativno velike razlike

između dnevnih i noćnih temperatura pospješuju

zrenje grožđa, te izravno utječu na izraženiju aromatiku

naših vina.

“Bitno je, razumije se, što se naši vinogradi nalaze

na dobro osunčanim položajima koji su zaštićeni

od hladnih vjetrova,” kaže Fakin.

Pitanje o gustoći sadnje i o prinosima nismo mogli

izbjeći ne samo zbog objektivnih, faktografskih

razloga, nego i radi jedne njegove primjedbe kada

nas je prije dvije godine vodio kroz svoje vinograde:

“Dida bi me ubio da zna koliko grožđa ja bacam.”

“Držimo 3500 do 4000 trsova po hektaru. Prinosi

za odležanu malvaziju i teran nikad nisu veći

od 2500 do 3000 kilograma,” odgovorio je Fakin.

Ova je brojka relevantna za burgundska grand cru

vina. Kad je riječ o mladoj malvaziji, prinosi su puno

INFO

POLOŽAJ

Bred

NADMORSKA VISINA

260 metara

TLO

Bijela zemlja, škriljevac

i lapor

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura 10-12

Celzijevih stupnjeva,

tijekom vegetacije 16

stupnjeva

SUNCE


OBORINE

oko 900 milimetara

po četvornom metru

veći. Kreću se do osam tona po hektaru što je, ipak,

neusporedivo manje nego za slične kategorije vina

bilo gdje u Novom svijetu ili u većini talijanskih

vinograda.

Na kraju smo Marka Fakina pitali što on misli

zašto su njegova vina osvojila toliko važnih međunarodnih

domaćih priznanja. Odgovor je neobično

skroman, kao što je neobično da Fakin i njegov otac

i danas provode svaki dan u vinogradu, ne da bi

promatrali lozu i filozofirali o zrelosti, fenolima i

kiselinama, nego da bi fizički radili.

“Kako spadam u četvrtu generaciju istarskih

vinara, uvijek želim naglasiti važnu ulogu koju

su odigrale prethodne tri generacije, jer su one

postavile čvrste temelje uspješnog vinarstva i vinogradarstva

u Istri. S vremenom sam osjetio potrebu

za usavršavanjem svojih vina, kako bi vina s etiketom

Fakin postala prepoznatljiva među brojnim

odličnim vinima mojih kolega. U dosadašnjem uspjehu

vina s etiketom Fakin veliku ulogu igra zaista

specifično Motovunsko vinogorje, kao i naša želja

da eksperimentima u vinogradu stvorimo dodanu

vrijednost.”

Vinograd je baza svega. Jednom kad raspolažemo

odličnim grožđem, sve što trebamo napraviti

jest da ga pravilno obradimo, odležimo i napunimo

u buteljku. No najvažniji je vinograd. Želite li

napraviti zaista vrhunsko vino, morate imati vlastito

grožđe, koje ste pratili od pupanja, cvatnje i

formiranja grozda pa do berbe. Ozbiljan vinar mora

poznavati svoje grožđe. A ljubav prema vinogradu i

prema lozi prva je pretpostavka za dobro vino.”


USPON KUĆE BENVENUTI

Od Motovuna do zvijezda

Nikola i Albert Benvenuti bezbrojnim su nagradama dokazali da uz iznimno strpljenje i

žrtvu, Motovun daje najbolje terane na svijetu i impresivne malvazije

Kult Plave Kamenice

INFO

Nikola i Albert Benvenuti prije petnaestak

su godina bili samo jedni od

mnogih istarskih vinskih poduzetnika

na početku neizvjesne karijere.

Nikola i Albert Benvenuti danas su vlasnici

jedne od najuspješnijih i najvažnijih hrvatskih vinarija,

koja je dobila bezbroj nagrada za sve žanrove

svojih vina, od terana i malvazija do kompleksnih

slatkih vina za koje Nikola Benvenuti kaže da

traže golemo strpljenje i žrtvu.

Vinarija Benvenuti kuća je koja stalno inovira

i čije elitne etikete, poput Santa Elisabette ili San

Salvatorea, spadaju među najambicioznija i najbolja

vina u ovom dijelu svijeta. Kuća Benvenuti

danas je, uz Marka Fakina, sinonim za glasovito

Motovunsko vinogorje, koje se strukturom i bijelih

i crnih vina razlikuje od svih drugih istarskih vinograda.

Vjerojatno nema nikakve dvojbe o tome

da - načelno govoreći jer Coronica i Cattunar su

iznimke - Motovun daje najbolje terane na svijetu,

dok malvazije znaju biti impresivne i originalne.

U prilog superiornosti motovunskih terana ide i

činjenica da je Benvenuti Teran iz 2015. godine sa

znatnom prednošću pobijedio u izboru za Vino godine

Kulta Plave Kamenice, u kojem su sudjelovali

vodeći hrvatski sommelieri i drugi stručnjaci iz

domaće vinske industrije.

S Nikolom Benvenutijem razgovarali smo o

specifičnostima Santa Elisabette, položaja koji

kandidira za motovunski grand cru. Gospodin

Benvenuti prvo je obrazložio glavne pedološke i

klimatske značajke Motovunskog vinogorja:

POLOŽAJ

Santa Elisabetta

NADMORSKA VISINA

300 do 350 metara

TLO

Bijela zemlja, glina i fliš

na vapnenčkoj podlozi

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura 2-4 zimi, 20-

22 Celzijeva stupnja ljeti

SUNCE


OBORINE

oko 1000 milimetara

po četvornom metru

godišnje


“Motovunsko vinogorje dovoljno je udaljeno od

mora da bismo ga mogli smatrati gotovo klasičnim

primjerom umjerene kontinentalne klime. Međutim,

zahvaljujući dolini Mirne, maritimni utjecaj

dolazi do izražaja i u Motovunskom vinogorju,

osobito na nižim položajima koji akumuliraju topao

morski zrak. Ti su položaji pogodniji za malvaziju

nego za teran”.

Na višim je položajima tlo uglavnom bijelo.

Radi se o glini i flišu, na vapnenačkoj podlozi.

Klimatski su uvjeti bitno različiti nego na nižim

položajima. Jutarnje magle zadržavaju se u pojasu

ispod viših položaja, pa su viši vinogradi idealni za

pravilno dozrijevanje terana. Osim toga, u višim

vinogradima dolazi do velikih temperaturnih razlika

između dana i noći. “Uzgoj vrhunskog terana

traži jako puno sunca, kao i jako debele živce,” kaže

Benvenuti,” Teran je kasna sorta, koja istodobno

zahtijeva puno sunca, dosta svježine i konstantno

strujanje zraka, da bi zdrav ali pun šećera dočekao

svoje kasne rokove za berbu.”

Poslije ovog općenitog pregleda uvjeta u motovunskim

vinogradima, prešli smo na raspravu o

Santa Elisabetti. “Vinograd Santa Elisabetta uvijek

nam je davao najbolje grožđe, pa smo ga odlučili

tretirati kao single vineyard i od njegova terana

napraviti posebno vino” kaže Benvenuti. Santa

Elisabetta nalazi se u nizu njihovih vrhunskih vinograda,

skupa s položajima San Salvatore, Španjole

i Divjaki. Položaj karakterizira nešto siromašnije

tlo s više vapnenca. Santa Elisabetta, što je također

važno, leži na tjemenu brda na 350 metara nadmorske

visine, pa je izloženost suncu maksimalna.

“Kako bismo optimizirali kvalitetu grožđa, na Santa

Elisabetti provodimo žestoku zelenu berbu, što u

praksi znači da bacamo čak 70 posto potencijalnog

uroda. Na trsu ostaju samo savršeno pozicionirani

grozdovi, što nam omogućava postizanje idealne

fenolne zrelosti i visoke koncentracije, a to se u

konačnici prenosi na vino u kojem nema nikakvih

zelenih i grubih tonova, često karakterističnih za

terane”. Nikolu Benvenutija, direktora Vinistre,

pitali smo planira li njegova vinarija proizvesti i

single vineyard malvaziju, jednako ambicioznu kao

što je teran Santa Elisabetta.

“Radimo na tom projektu, ali ne znamo kad će

se realizirati. Gledajući pedološki, klimatološki i

iskustveno, svi uvjeti za taj projekt već postoje. Mi

ustvari čekamo samo trenutak kad ćemo biti sigurni

da imamo dovoljno izvrstan materijal, dakle najbolje

moguće grožđe malvazije, da se upustimo u tu

avanturu. Čekamo trenutak kad ćemo se pogledati

nad bačvom, klimnuti glavama reći: to je sada to.

Nadam se da će taj trenutak doći relativno brzo.”


Vina Franković iznimni su

primjer važnosti terroira

u oblikovanju moderne

odležane malvazije

Uspjeh Vina Franković primjer je kombinacije superiornog položaja i ambicioznih

vinogradarskih i vinarskih praksi

Kult Plave Kamenice



Franković Korona

sur Lie 2015.

Franković Korona

sur Lie 2016.

Jak miris po vaniliji.

Na okusu se pretjerano

osjeća drvo.

No, poslije desetak

minuta, kremoznost

vina nadjačava drvo.

Jedna od boljih

malvazija odležanih u

novom hrastu.

Drvo i vanilija postaju

diskretni, podloga

raskošnim voćnim i

sekundarnim aromama

u ovom elegantnom,

ozbiljnom bijelom vinu

kojae spada među

najbolje mavazije na

tržištu. Berba 2016.

ukazuje na ispravan

smjer za Koronu.

Danas više nitko ne voli jako barikirana

bijela vina. Vina s viškom aroma i okusa

novih hrastovih bačvica prolaze još

jedino u Kaliforniji gdje je to značajka

stila, i u Burgundiji gdje je prirodni materijal toliko

superioran da može podnijeti barrique i tonneaux

u prvoj godini.

Stoga nas je iznenadilo kad smo prvi put probali

Koronu Franković iz 2015. koja je baš jako,

putrasto-vanilizirano-zadimljeno odavala tragove

novog barriquea. Mislili smo da se takva vina više

ne rade, osobito ne u Istri. No, premda prenabildana,

Korona iz 2015. bila je zapravo sjajna, da bi Korona

iz 2016. koja je djelomično odležavala u već

rabljenim bačvama, još pojačala dojam posebnosti

tog vina. Prilično je fascinantno da su obje Korone,

premda drukčije stilizirane, osvojile Decanterove

zlatne medalje. Kako je moguće da grožđe iz zapadne

Istre toliko dobro podnese novi francuski

hrast, pa da kontinuirano osvaja zlatne medalje

na najvažnijem svjetskom vinskom natjecanju?

Odgovor je, naravno, u terroiru, u užem i u širem

smislu te riječi.

Uže govoreći, vinogradi obitelji Franković nalaze

se na Santa Luciji, najvažnijem položaju u zapadnoj

Istri. Šire govoreći, terroir je uvijek definiran

i praksama lokalne zajednice, kao i konkretnog

proizvođača pojedinog vina.

Uspjeh Vina Franković primjer je kombinacije

superiornog položaja i ambicioznih vinogradarskih

i vinarskih praksi. S Josipom Frankovićem

razgovarali smo o posebnostima njegovih vina, a

osobito šampionske Korone. Frankovići, dakle, na

famoznoj Santa Luciji imaju 12 hektara pod vinovom

lozom. Svaki je hektar zasađen s 5000 loza,

a prinosi iznose 8 do 9 tona po hektaru. Gospodin

Franković smatra kako Santa Luciju odlikuju tlo

koje dobro zadržava vlagu, jugozapadne ekspozicije

koje omogućuju puno sunca, te konstantno strujanje

zraka koje suši vinograde i utječe na stvaranje

posebne mikroklime.

“Duboka, plodna i mineralna tla bijele zemlje

produžavaju pitkost vina svojim naglašeno mineralnim

tonovima. Nadalje, važno je da Santa Lucia

traži minimalne zaštitne postupke i da daje vrlo

dobre rezultate i u problematičnim godinama,”

smatra gospodin Franković.

Josip Franković kaže da njegovo najvažnije

vino, malvaziju Koronu, ne treba bitno mijenjati

jer je tržište odlično prihvatilo sadašnju stilistiku.

“Ustanovili smo da najbolje funkcionira kombinacija

novih i rabljenih barriquea u omjeru, recimo, od 60

posto novih i 40 posto starih bačvi, što Koroni daje

optimalni balans primarnih i sekundarnih aroma

i okusa. No, nastojat ćemo pojačati voćne arome,

kako bismo naglasili sortni karakter malvazije.”

Vina Franković na nacionalno se tržište nisu

probila šampionskom Koronom, nego mirisnim i

hrskavim sauvignonima, koji su se u zagrebačkoj

Esplanadi počeli točiti još prije četiri ili pet godina.

Frankovićevi sauvignoni također rastu na Santa

Luciji, a Josip Franković tu sortu, logično, smatra

osobito važnom za obiteljsko gospodarstvo. Sauvignoni

se mogu rano pustiti na tržište jer dobro

idu uz tipične proljetne istarske delikatese poput

divljih šparoga. Vina Franković definitivno spadaju

među najuspješnije istarske vinske kuće novije

generacije. A njihove Korone, nagrađene najvišim

svjetskim priznanjima, sigurno se ubrajaju u najbolja

hrvatska bijela vina ovog desetljeća.

Korlat

Korlat je jedan od mlađih hrvatskih terroira,

stvoren upornošću i znanjem nekolicine

vizionara i godinama drobljenja kamena


Spektakularni terroir u nastajanju

Donosimo nikad objavljene fotografije pripreme terena i sadnje prvih loza na Korlatu prije

dvadesetak godina. Danas je Korlat jedan od najfascinantnijih vinograda u Hrvatskoj

Poštujemo li definiciju terroira koja podrazumijeva

tlo, klimu ali i specifičnu kulturu

rada u vinogradu i proizvodnji vina, Korlat

iznad Benkovca nije striktni terroir. Naime,

na Korlatu se do prije dvadesetak godina nije proizvodilo

grožđe, nego se ondje nalazio vojni poligon.

Na Korlatu se nije moglo proizvoditi ništa, jer je

Korlat bio brutalni kamenjar bez zemlje. Onda je

Badel angažirao glasovitog hrvatskog vinskog znanstvenika,

profesora Nikolu Miroševića da osmisli

projekt pretvaranja Korlata u vinograd. Realizacija

projekta trajala je godinama. Moralo se ustvrditi što

se nalazi ispod skeletne površine Korlata, koliko je

duboko voda, koliko se dobro zadržava, te koliko

snažno puše vjetar. Dr. Mirošević pamti da su mu

pojedini kolege govorili kako cijeli projekt Korlat

nema nikakva smisla, jer na tim kamenim pločama

navodno pušu prejake bure koje će odnijeti vinograde.

Drobljenje kamena

Pa je Nikola Mirošević vikendima redovito

putovao iz Zagreba na Korlat u potragu za vjetrom.

U nizu dolazaka uvjerio se da na Korlatu nema

nikakvih strašnih bura, nego da ondje redovito puše

tramuntana, koja je zapravo izvrsna za vinograde jer

ih prosušuje i štiti od razvoja bolesti. Pa se krenulo

u realizaciju projekta Korlat, što je podrazumijevalo

fizičko drobljenje kamena bagerima da bi se dobilo

nekoliko plodnih ploča, ukupne površine veće od

stotinu hektara, na kojima su zasađene internacionalne

sorte.

Prve su loze posađene prije više od petnaest godina,

a prva komercijalna berba nosi oznaku 2007.godine.

Danas je Korlat jedan do najspektakularnijih vinograda

u cijeloj Dalmaciji. Pogled s Korlata puca na

otoke zadarskog arhipelaga, a u jako vedrim danima

vidi se čak i Lošinj. Vjetar ne samo da štiti grožđe od

bolesti, nego bitno smanjuje ljetnu vrućinu. Jednom

kad smo u lipnju posjetili Korlat, u Benkovcu je bilo

36 stupnjeva, a u vinogradima udaljenim petnaestak

minuta vožnje samo 25.

Vjetar i dvostruka insolacija

Vjetar je također zaslužan za temperaturne

razlike između dana i noći, koje vinima osiguravaju

svježinu, dok dvostruka insoalcija pojačava

fotosintezu i omogućuje punu zrelost kako ranom

merlotu tako i kasnom cabernetu. Vina s Korlata u

međuvremenu su postala komercijalni fenomen;riječ

je o uvjerljivo najprodavanijim buteljiranim crnim

vinima na hrvatskom tržištu. Osim komercijalnog

uspjeha, Korlat je postigao i značajne uspjehe kod



Korlat Cabernet

Sauvignon 2007.

Korlat Cabernet

Sauvignon 2008.

Korlat Cabernet

Sauvignon 2009.

Ovaj je cabernet na rubovima čaše

počeo mijenjati boju iz rubinske u

ciglasto crvenu. Međutim , na okusu

i nosu još je uzorno svjež. Na nepcu

dominira crveno voće, s neobičnim

tonovima malina i jagoda, što je

vjerojatno posljedica mladosti loza,

te s laganim utjecajem novog hrasta.

Tanini su još snažni,ali vrlo zreli, bez

ijednog zelenog elementa. Korlat iz

2007. danas je odlično svakodnevno

vino za roštilj ili za pizzu

Korlat iz 2008. pokazuje puni potencijal

ovog vinograda. Korlat iz

2008. zadržao je duboku , rubinsku

boju, Tijelo je puno, veliko, i baš

moćno, kao što to treba biti prvorazredni

cabernet sauvignon. Svježina

je nevjerojatna;vino se doima kao da

je netko dugo odležavanom cabernetu

napravio face lifting. Vrlo zreli

tanini potpuno su se otopili, pa ovaj

Korlat ima užitnu baršunastu teksturu,

dok na nepcu i na nosu dominiraju

cassis i tamno bobičasto voće,s

ponešto dima. Vino je duboko,zrelo,

s puno godina ispred sebe. Kad bi ga

bilo dovoljno ,trebalo bi ga ponovo

pustiti na tržište, jer bi demonstriralo

sve mogućnosti ovog sjajnog vinograda.

Korlatov Cabernet iz 2009. godine

još je jedno vino koje svjedoči da su

i naši vinari kadri proizvesti ozbiljno

strukturirana crna vina sa srednjim

do dugim rokom dozrijevanja. I ovaj

je Korlat baršunast u teksturi, s puno

cassisa i crnog šumskog voća . Boja

je također mlada, kao i kod berbe

2008. Ono što ga , međutim, izdvaja

jest nijansa mirisa zelene paprika, tipična

za cabernet sauvignon koji nije

bio potpuno fenolno zreo u vrijeme

berbe. Ta zelena paprika, koja se vrlo

često javlja u slovenskim i sjevernotalijanskim

cabernetima, ujedno je

jedina zamjerka ovom vrlo dobrom

vinu, koje će također trajati još barem

desetak godina.

stručnjaka, pa je tako Syrah iz 2014.osvojio zlatnu

medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama.

Potencijal za organski uzgoj

“Naš je cilj da svaka berba, kad to vrijeme dopusti

, bude prosječno za bod uspješnija od prethodne”

kaže Marko Pezer , mladi menadžer koji već godinama

vrlo stručno vodi Badelov vinski marketing.

Korlat još nije terroir u punom smislu te riječi, ali

ima sve pretpostavke da se za dvadeset ili trideset

godina, kad se proizvodnja vrhunskih vina na Korlatu

pretvori u vrijednu tradiciju , o njemu govori kao o

jednom od najspecifičnijih dalmatinskih terroira. U

Badelu razmišljaju i o sadnji pošipa na Korlatu, što

bi cijelo to područje iznad Benkovca, gdje žive uglavnom

poskoci, a rade samo Korlatovi vinogradari,

učinilo još uzbudljivijim. Korlat posjeduje veliki

potencijal za prelazak na organski uzgoj. Na ploči

zasađenoj merlotom već se sada ne upotrebljavaju

gotovo nikakva kemijska zaštitna sredstva. Ona je de

facto u ekološkom uzgoju. I ostale ploče mogle bi u

kraćem vremenu prijeći na organski uzgoj vinograda.

Organski uzgoj nije trend, već se dugoročno nameće

kao vinogradarski imperativ budućnosti. Na organski

su uzgoj prešle ne samo velike bordoške vinarije

uključujući, recimo, čuveni Chateau D’Yquem, ne

samo niz najvažnijih burgundskih vinarija na čelu s

Romanee Contijem, nego i sve više šampanjskih kuća,

premda je Champagne najhladnija i najvlažnija vinska

regija u Francuskoj. Badel na suhom, vjetrovitom ,

divljem i čistom Korlatu ima zaista niz preduvjeta

da postane jedna do prvih velikih hrvatskih vinarija

koja prelazi na organski uzgoj. Utoliko bi organski

uzgoj mogao postati dio kulturne tradicije, koja će

obilježiti Korlatov terroir. Korlat definitivno spada

među potencijalno najvažnije grand cru položaje u

Dalmaciji i u cijeloj Hrvatskoj.

Fascinantna kondicija vina

O tome, uostalom, svjedoče i tri stara cabernet

sauvignona, koja smo probali uoči Božića 2019.

Moramo priznati da nas je fasciniralo u koliko su

dobroj kondiciji ta vina, koja su proizvedena od još

vrlo, vrlo mladih loza.

Čara

Apostole modernog pošipa Miljenka Grgicha i Luku

Krajančića naslijedila je nova generacija vinara na

čelu s Jakšom Krajančićem, koja je redefinirala imidž

ove sorte i osigurala joj budućnost


Evo zašto je Čara najvažnije

vinogorje pošipa

U narednih pet do deset godina pošip bi u hrvatskim

restoranima mogao preoteti dominaciju istarskim malvazijama

Kult Plave Kamenice

Ulazimo u eru pošipa. Istraživanja tržišta

kažu kako je pošip vino koje postiže

najvišu cijenu na hrvatskom tržištu, i

kako ga i dalje nema dovoljno. Stalni

rast cijene i još uvijek premala, ali rastuća ponuda,

ukazuju na relativnu dominaciju pošipa u hrvatskim

restoranima u narednih pet do deset godina.

Pri tome je važno reći da je pošip još mlađi

fenomen od istarske malvazije.

Premda su razni korčulanski pošipi nosili

oznake čuvenih vina unatrag barem pola

stoljeća, moderna povijest pošipa počinje

tek u drugoj polovici devedesetih godina,

zahvaljujući velikom Miljenku Grgiću, koji

je u Trsteniku izgradio jednu od prvih suvremenih

peljeških vinarija.Grožđe za svoj

pošip Grgić je nabavljao s Korčule. Premda

prebarikirane po današnjim kriterijima,

prve berbe Grgićeva pošipa stubokom su

promijenile i percepciju sorte i percpeciju

dalmatinskih bijelih vina. Umjesto teških,

oksidiranih i tupih vina s viškom volatilnih

kiselina, odjednom smo dobili čisto, svježe,

aromatično vino za kojim je odmah poludjela

cijela Hrvatska. Drugi veliki apostol modernog

pošipa bio je Luka Krajančić. Njegov Pošip sur

Lie prije petnaestak se godina smatrao najboljim

hrvatskim bijelim vinom. Ili jednim od najboljih,

uz Kozlovićevu Santa Luciju i Enjingijevo Venje.

Treći najvažniji promotor modernog pošipa svakako

je Jakša Krajančić, vlasnik Nerice, vinarije koja

INFO

POLOŽAJ

Čarasss

NADMORSKA VISINA

100 do 120 metara,

do 500 metara prema

Pupnatu

TLO

Pretaložena diluvijalna

crvenica, kamen, skeletni

vapnenac

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura 16 Celzijevih

stupnjeva, srednja

vegetacijska temperatura

25 Celzijevih stupenjava

SUNCE


OBORINE

900 milimetara po

četvornom metru

godišnje

je definirala značajke današnjeg pošipa. Neričin

je pošip svjež poput rizlinga i sauvignona, ali istodobno

raskošan, s bouquetom koji svjedoči da

to vino dolazi s vruće zemlje korčulanske Čare,

najvažnijeg vinogorja za najvažniju bijelu dalmatinsku

sortu.

Jakša Krajančić detaljno je objasnio

terroirske značajke svojih položaja na Čari.

“Specifičnost Čare ogleda se najprije u

položaju samog Čarskog polja, koje je

smješteno u središtu Korčule. Nadmorska

visina Čarskog polja kreće se između 100 i

120 metara, s tim da se teren lagano uzdiže

prema istoku do položaja Mindel. Kroz

sljedeća tri kilometra reljef se naglo uspinje

na 500 metara nadmorske visine prema

mjestu Pupnat. To bitno utječe na vinograde,

jer taj masiv otoka definira klimu

u vrijeme vegetacije grožđa”.

Kad je riječ o značajkama tla, na području

Čare prevladavala pretaložena diluvijalna

crvenica. Središnji dijelovi Polja

bogati su kapacitetom za vodu, dok su

rubni, viši položaji zbog utjecaja erozije

bogatiji kamenom i skeletnim vapnencom. Srednja

godišnja temepratura na Čari iznosi 16 Celzijevihstupnjeva,

a srednja vegetacijska temperatura

25 stupnjeva, uz oko 2700 sati sunca godišnje i

900 litara oborina po četvornom metru godišnje.

“Ovo je prosjek višegodišnjih podataka”, napominje

Krajančić, “koji su uz težakovu brigu i zemljišne

Pošip Nerica Jakše Krajančića označio je početak

nove ere vinogradarstva i vinarstva na Korčuli i

lansirao pošip među najpopularnija hrvatska vina.

Vina s najvažnije položaja pošipa Mindela tek

čekaju svoj novi val, dok je Krajančić ove godine

izbacio vrlo uspješnu prvu berbu crnog pošipa.

Pošip postaje jedno od

vodećih restoranskih vina

Statistike pokazuju da je pošip postao najskuplje vino u hrvatskim trgovinama kad je riječ o

prosječnoj cijeni po buteljki. Posljedica je to dva bitna procesa: potražnja je još uvijek veća od

ponude , a pošip se sjajno slaže s različitim sastojcima i vrlo različitim gastronomskim stilovima.

Pošip je, dakle u trendu i gastronomski univerzalan, pa je stoga logično da sve više ambicioznih

restorana žele držati po nekoliko pošipa. Svježiji pošipi idu dobro uz kamenice, sushi, sirove

škampe, carpaccio od bijele ribe, ali i rižoto i pastu s bijelim umacima. Puniji pošipi prirodno se

piju uz oboritu ribu i velike rakove, ali se mogu servirati uz pečeno pile, tempuru kao i uz pečenu

puricu. Naposljetku, moćni, gusti single vineyard pošipi ili macerirani pošipi idealni su za vrhunsku

tunu, losos ili jegulju, kao i za teleće steakove i pečenja. Pošip je, definitivno, dalmatinsko

gastronomsko vino budućnosti.

uvjete definirali i sortiment čarskih vinograda. U

Čari se ranije uzgajalo više sorti, a danas je ovdje

preko 90 posto pošipa, uz nešto plavca, rukatca i

bratkovine”.

Krajančić kao posebno važnu naglašava činjenicu

da središnji dio otoka u fazi kretanja vegetacije stvara

temepraturne inverzije, koje Korčulu čine jednim

od većih kasnih proljetnih mrazišta u Hrvatskoj.

“No, područje Čare manje je pogodjeno mrazom

od recimo Smokvice i Blata, jer je najviše od svih

korčulanskih polja, a hladni zrak kreće se prema nižim

poljima”. Ljeti dinamika kretanja zraka omogućuje

niže noćne temperature, što je osobito važno u fazi

zriobe grožđa. “Naposljetku, potrebno je posebno

opisati Mindel, naš najvažniji položaj. Na Mindelu

su izmiješani vapanenac i diluvijalne crvenice, što

ga čini jednim od pedološki najtraktivnijih vinograda

na Jadranu. Vina s Mindela naglašeno su

mineralna, a kamen dodatno ubrzava zrenje, jer se

zrake sunca odbijaju, stvarajući drugu insolaciju.”

Brač

Stinin spektakularni strmi vinograd

na Pustinji Stipančić mogao bi

proslaviti suvremeno bračko vinarstvo


Pustinja Stipančić mogla bi postati

veličanstveni brački grand cru

Stina vino najvažnija je dalmatinska veća vinarija. A najbolji

Stinini plavci potječu s Pustinje Stipančić na južnoj strani Brača

Kult Plave Kamenice

Za dugogodišnju svježinu Stininih vina zaslužan je,

naravno Stipančić, vinograd koji dokazuje da plavac

može dati vrhunske rezultate samo na specifičnim,

ekstremnim pozicijama. Mislimo da je došlo vrijeme da

Pustinja Stipančić dobije samostalnu etiketu.

Stina vino najvažnija je dalmatinska

veća vinarija. Kažemo veća, jer Stina

proizvodi oko 350 tisuća buteljki

vina godišnje, a konačni je plan da

proizvodnja dostigne oko 600 tisuća boca,

što je još uvijek relativno malo u usporedbi

s kapacitetima velikih istarskih i slavonskobaranjskih

vinarija poput Lagune, Kutjeva,

Belja i Iločkih podruma. No, u Dalmaciji

više uopće nema velikih vinarija, pa zato

Stina iskače i količinom i kvalitetom.

Stina se u ovom desetljeću afirmirala

jednim od najpouzdanijih naših pošipa,

uvjerljivo najboljom vugavom i izvrsnim,

premda vrlo skupim prošekom. No, najvažnije

Stinino vino svakako je plavac koji se puni

INFO

POLOŽAJ

Pustinja Stipančić

NADMORSKA VISINA

300 metara

TLO

Skelet ‘Stina’, glina i

crvenica

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura oko 10

Celzijevih stupnjeva, u

razdoblju vegetacije oko

25 stupnjeva

SUNCE


OBORINE


četvornom metru

u nekoliko kvalitativno rangiranih edicija,

od bazične preko Majstora do Remek djela.

A najbolji Stinini plavci potječu s položaja

Pustinja Stipančić na južnoj strani Brača,

nedaleko od Bola gdje Stina ima atraktivno

uređenju kušaonicu i vinski bar te odmah

iznad Murvice. Zanimljivo je da je u 15.

stoljeću na Stipančiću izgrađen pustinjački

samostan, od čega i dolazi ime Pustinja

Stipančić.

Stinin direktor Ivica Kovačević opisuje

Stipančić “kao jedan od najboljih bračkih

položaja za uzgoj plavca malog. Riječ je o

položaju na kojem se loza uzgaja od samih

početaka kultiviranja grožđa na našim otocima,

dakle od antičkih vremena. Stipančić

je primjer vinograda na koji mislimo kad kažemo

da plavac mali može dati uistinu vrhunske rezultate

samo na specifičnim, ekstremnim pozicijama.

Stipančić je položaj južne ekspozicije na vrlo

strmom terenu, gdje su kameni podzidi spriječili da

ono malo tla ne otklizi u more i sačuvali ga za jedinu

moguću poljoprivrednu proizvodnju u tim uvjetima:

za uzgoj vinove loze. Tlo na ovim prostorima nastalo

je od karbonatno-vapnenačkih stijena, erozijom i

taloženjem kao koluvijalna padinska naslaga. Takvo

je tlo mješavina skelet - “Stine”, gline i crvenice.

Zbog južne ekspozicije, Stipančić je cijeli dan izloženi

suncu, ali i dvostrukoj insolaciji, zahvaljujući

moru u kojem se vinograd ogleda, pa tako imamo

efikasniju fotosintezu. Prinosi su iznimno niski, ali to

naprosto mora biti tako, budući da položaj Stipančić

daje najbolje grožđe i najbolja vina koja se uopće

proizvode u našem podrumu. “Vino sa Stipančića

uvijek se izdvaja od svih naših drugih plavaca,” kaže

gospodin Kovačević. Zbog posebnosti vinograda

na Stipančiću, Stina planira uskoro buteljirati single

vineyard plavac s oznakom Stipančić, što nam se čini

apsolutno ispravnim. Kraj-nje je vrijeme da i najbolji

brački vinogradi dobiju status svojevrsnog grand crua.

Budući da Stinina vina pratimo do osnutka tvrtke,

sa zadovoljstvom možemo konstatirati kako ona

vrlo dobro dozrijevaju, baš kao što vrhunski plavci

i trebaju. Za dugogodišnju svježinu Stininih vina

najzaslužniji je, naravno, Stipančić, vinograd koji

bi mogao proslaviti suvremeno bračko vinarstvo.

Stoga mislimo kako je došlo vrijeme da Pustinja

Stipančić dobije samostalnu etiketu.

Komarna

Vjerojatno najmlađi hrvatski terroir nastao je mljevenjem

kamena na fenomenalnim strminama nad morem. Pozicija

i stalno strujanje zraka pomogli su da Komarna postane

prvi cjeloviti ekološki vinograd u Hrvatskoj

INFO

POLOŽAJ

Komarna

NADMORSKA VISINA

50 do 250 metara

TLO

Vapnenac s malim

udjelima zemlje

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura oko 16

Celzijevih stupnjeva, u

razdoblju vegetacije oko

30 stupnjeva

SUNCE

Oko 111 dana godišnje

OBORINE


četvornom metru zimi,

sušna razdoblja


Vina Rizman reprezentativan

su primjer terroira Komarne

Vinogradi puni vrijeska, divljeg ružmarina i kadulje znak su biološkog uzgoja

započetog već sa sadnjom vinograda, jedne od brojnih prednosti nove regije

Kult Plave Kamenice

Komarna je vjerojatno najmlađi hrvatski

terroir. Ona je zapravo terroir u nastajanju.

Komarna je dobila status vinogorja

tek 2013. godine i obuhvaća

samo 82 hektara. Komarna je nastala mljevenjem

kamenjara, metodom sličnom onoj koja je primijenjena

pri podizanju vinograda Korlat iznad Benkovca.

Budući da je riječ o potpuno novom vinogorju koje

nije imalo naslijeđene agrotehničke probleme niti

tradiciju loših vinogradarskih i vinarskih praksi,

Komarna se od samog početka definirala kao

ekološka vinogradarska zona. Fantastični položaji

na strminama iznad samog mora i stalno strujanje

zraka, pomažu da Komarna postane prvi cjeloviti

ekološki vinograd u Hrvatskoj. Komarna je podijeljena

na sedam proizvođača, od kojih su najvažniji

Saints Hills, Volarević, Terra Madre i Rizman. Svi

su oni u proteklih šest ili sedam godina proizveli

vina koja nose specifičan potpis Komarne, najnovijeg

hrvatskog terroira koji bi uskoro mogao bitno

utjecati na vinsku scenu južne Dalmacije.

S Damirom Štimcem iz vinarije Rizman razgovarali

smo o specifičnostima Komarne, malog ali

vrijednog vinogradarskog prostora blizu hrvatsko-bosanskohercegovačke

granice kod Neuma.

“Prvi vinogradi na Komarni posađeni su 2008. godine,

dakle zaista nedavno govoreći u vinogradarskim

terminima. Sve se pozicije prostiru na južnim i

jugozapadnim padinama. One gledaju prema moru

i prema Pelješcu. Vinogorje je široko svega 4,5 kilometara

a duboko oko jedan kilometar. Zanimljivo

je međutim da se, uspoređujemo li Komarnu s dvije


Dvije stare berbe s Komarne

Rizman Tribidrag

2012. Komarna

Na nosu se prvo osjeti

prašnjavost, tipična za

odležana dalmatinska vina.

Za minutu dvije probijaju

se još uvijek snažne

primarne voćne arome,

pomiješane s elementima

suhih bobica i s balzamičnim

notama.

Na nepcu, vino je jako svježe,

elegantno, zaokruženo

i voćno, s vrlo dobro

integriranim alkoholom.

Rizmanov Tribidrag 2012.

Može trajati još barem pet

godina. ALKOHOL 14,4%

Rizman Tribidrag

2013. Komarna

Odmjernije i još svježije od

prethodne berbe. Bouquetom

dominira crveno voće

s nešto dima i čokolade, i

onih specifičnih elemenata

vruće zemlje i makije tako

tipičnih za južnohrvatska

vina. Na okusu se prvo osjeti

voće s malo čokolade,

a zatim rogači, blage asocijacije

na duhan i naposljetku

vrlo duga, naglašena

mineralnost ne baš tipična

za tribidrag. Jedan od najbo-

ljih hrvatskih tribidraga.

ALKOHOL 14%

puno poznatije apelacije Dingačem i Ponikvama, mi

zapravo nalazimo u pravilnom trokutu u odnosu na

ta dva čuvena vinogorja.

Nadmorska visina položaja na Komarni kreće

se od 50 do 250 metara. Godišnje padaline iznose

oko 1200 milimetara po kvadratnom metru, s tim da

su neravnomjerno izražene. Ove je godine i meteorološka

stanica u našem vinogradu zabilježila sličan

prosjek padalina.

Kad je riječ o tlu, ono je uglavnom skeletno. Dakle,

radi se o vapnencu s malim udjelima zemlje,

zavisno o položajima. Važno je reći da se nagibi

kreću od 10 do čak 30 posto. Tijekom vegetacije

grožđa vinogradi su stalno izloženi vjetru koji dolazi

s mora, što nam olakšava ekološki uzgoj. Značajno

je, također, da razlike između dnevnih i noćnih temperatura

usred ljeta dostižu 13 stupnjeva, što vinima

s Komarne daje specifičnu, lako prepoznatljivu svježinu.

Naposljetku, želim istaknuti da tlo Komarne

nikad nije bilo tretirano pesticidima i herbicidima.

Mi se od početka bavimo ekološkim uzgojem, koji

omogućuje biološku raznolikost. Naši su vinogradi

prepuni vrijeska, divljeg ružmarina i kadulje,“zaključio

je gospodin Štimac.

Vina s Komarne zaista jesu bitno drukčija, svježija

i mineralnija od većine crnih vina južne Dalmacije.

Atipično visoke kiseline vinima s Komarne

omogućuju vrlo dug život. Rizmanov plavac Primus

iz 2016. doimao se krajem 2019. godine kao mlado,

posve svježe vino, dok je kušanje starijih berbi

Tribidraga za Božić 2019. uvjerljivo posvjedočilo o

velikim potencijalima Komarne

Ponikve

Tajnoviti, gotovo nevidljivi kanjon kreće

iz uvale Prapratno sa same plaže i brzo

se penje kraj vinograda na sjever. Taj

kanjon je tajna mikroklime Stagnuma


Herojski vinogradi

Stagnuma na Pelješcu

Upravo vinogradi ovaj surovi, neprijazan prostor oplemenjuju

na nevjerojatan način. A on njima i Plavcu pruža utočište

Frano Miloš

Osnovni reljef poluotoka Pelješca sačinjavaju

tri uzdužna brdovita i šumovita

grebena koja se protežu čitavim poluotokom

u smjeru jugoistok-sjeverozapad.

Reljef na području Stagnuma i u njegovoj

neposrednoj blizini, dosta je izlomljen, nemiran, s

različitim nijansama u ekspoziciji i nagibu. Jedan

tajnoviti, gotovo nevidljivi kanjon kreće

iz uvale Prapratno sa same plaže i brzo se

penje pored vinograda prema sjeveru do

prijevoja Crnjava i Ilijinog brda visine 496

metara. Upravo taj kanjon zajedno s konfiguracijom

okolnih brda čini taj mikroklimatski

svijet posebnim. Posebnim u

smislu najkvalitetnijeg strujanja najistaknutijih

vjetrova, juga i bure.

Vinogradi oplemenjuju

Konfiguracija okolnih brežuljaka i brda

u neposrednoj blizini vinograda čini jedan

amfiteatar, što omogućava cirkulaciju čitavoj

ruži vjetrova, i ovdje su u najboljoj mogućoj

mjeri prisutni svi vjetrovi. Nadmorska visina

vinograda kreće se od 120 do 240 metara,

što je za ovaj prostor idealno. Ovdje nema duljeg

zadržavanja vlage ni ikakve opasnosti od pojave

mrazeva. Da na ovom prostoru nema vinograda, da je

na tim obroncima makija i šikara kao nekada, on bi bio

potpuno neprijazan, depresivan. Upravo vinogradi

tom prostoru daju život, smisao, oplemenjuju ga na

nevjerojatan način, a on vinogradima i Plavcu pruža

INFO

POLOŽAJ

Ponikve, Pelješac

NADMORSKA VISINA

120 do 240 metara,

TLO

Dolomitni vapnenac

ili magnezijev kalcit

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura oko 16

Celzijevih stupnjeva,

najviša doseže 36

stupnjeva i više

SUNCE


OBORINE

Oko 1200 milimetara

po četvornom metru

godišnje

utočište, dom gdje se mogu roditi vina sa najvećim

potencijalom. Mediteranska klima obilježava ovaj

prostor blagih i vlažnih zima i suhih i toplih ljeta.

Kroz godinu padne oko 1200 mm oborina, najviše

tijekom jeseni i zime, a najmanje ljeti.

Modrozelena gnijezda

Prosječna godišnja temperatura zraka je

oko 16 Celzijevih stupnjeva. Najniža temperatura

kreće se rijetko ispod ništice, a najviša

ponekad i preko 36 stupnjeva. Utjecaj i

blizina mora te nadmorska visina i osunčanost

ovih vinogradarskih položaja ublažava temperaturne

šokove, tako da nema velikih temperaturnih

kolebanja. Brdovito-kameniti

prostor obrastao gustom makijom neljubazno

dominira u prvom vizualnom kontaktu.

Usred tog prostora kao posebne oaze izranjaju

vinogradi u ljetnom periodu, kao neka

modrozelena čarobna gnijezda, a u zimskom

izranjaju terase, suhozidi, kamene gomile i

panjevi Plavca, stvarajući najljepše konture

kao rezultat interakcije čovjeka i prirode. Tla

na kojima se nalaze vinogradi nastala su korozijom

površinskih stijena na vapnencu CaCO3, različite

dubine i opskrbljenosti hranjivima. Ono što je zanimljivo

na položajima gdje se uzgaja Stagnum jest da

stijene na kojima su se razvila tla nisu čisti vapnenac

već dolomitni vapnenac ili magnezijev kalcit CaCO3

+ MgCO3. Upravo u toj činjenici leži jedna od tajni

na kojima počiva snaga Stagnuma, a to su ustvari

dolomitne stijene. Na ovom području taj nadzemni

i podzemni raznoliki stjenoviti svijet izmjenjuje se u

valovima, negdje u širim negdje u užim pojasevima

nastaju kao plimni valovi i tako isto nestaju zaranjajući

u utrobu zemlje. Čisti dolomiti razgradili su se

tako da su formirali plića i dublja bijelo-sivo-smeđa

tla s dubokim džepovima i po nekoliko metara, tla

su lagana, pjeskovita i propusna, jako povoljna za

obradu bilo ljeti ili zimi, zbog pjeskovitosti moguće

ih je obrađivati i kad pada kiša, vodopropusna su, a

ipak u dubini zadržavaju vlagu zajedno s upijajućim

stijenama dolomita, što je pravo blago u vrućim ljetnim

mjesecima kad sve gori od vrućine.

Važnost suhozida

Dovoljno vlage da loza može funkcionirati

kroz čitave ljetne žege bez velikih šokova i obilje

sunčeve svjetlosti i topline, poseban su izvor energije

Plavcu nužan da povuče minerale duboko iz

tla, koje zbog magnezija daje posebnost aromatskom

i okusnom profilu Stagnuma.

Zbog raznolike opskrbljenosti vodom i hranjivim

sastojcima te dubine tla, svaka pojedinačna

loza na maloj udaljenosti od druge potpuno različito

funkcionira, tako da se maksimalna pažnja

mora posvetiti gotovo svakoj pojedinačnoj lozi.

To je najkompliciranije i strahovito poskupljuje

proizvodnju. Ponekad trebaju godine da bi se

postigla ujednačenost vinograda na zasebnim manjim

površinama.Zbog lagane strukture tla s većim

udjelom pijeska, taj zemljani dio jako je podložan

eroziji kad padne velika količina kiše. Na velikim

strminama voda se zalijeće, pronalazeći sebi

odgovarajuće tokove, stvarajući bujice, noseći sve

pred sobom, primjerice ako padne 40 litara kiše

na četvorni metar, to je 400 kubika vode po hektaru,

što je na strmini ogromna snaga. Krene li voda

pogrešnim tokovima, može doslovce uništiti vinograd

. Ponekad je teško ili gotovo nemoguće popraviti

štetu, a kad je u pitanju padina s više hektara,

opasnost je još veća.

Zbog tih razloga formiraju se terase. Terase su

manje površine različitih veličina i nagiba, što ovisi

o konfiguraciji same padine brda, a njihova osnovna

uloga u prostoru je borba protiv erozije tla. S

terasama se smanjuje nagib terena i malo olakšava

obrada vinograda i funkcioniranje u vinogradu.

Terase se formiraju izgradnjom međa - suhozida,

gradnjom kamenom u suho bez cementnog veziva,

za što je potrebno posebno umijeće. Gradnjom

suhozida mora se postići čvrstoća kamenih zidova,

jer oni ipak zadržavaju veliku snagu, odnosno veliku

količinu zemlje koja je lako pokretna. Drugo,

mora se razbiti stvaranje velikih vodenih tokova i

usmjeriti vodu u već postojeće manje kanjone za

odvodnju.

Herojski vinogradi

Treće, formiranje terasa mora biti prilagođeno

konfiguraciji postojećeg terena i zadovoljiti visoku

estetiku, ljepotu i ugođaj, ono o čemu su stari

težaci posebno vodili računa. Vinogradi na ovim

površinama su možda jedni od najzahtjevnijih u

vinogradarsko-vinarskoj proizvodnji. U Italiji

se slični vinogradi nazivaju povijesni ili herojski

vinogradi, u nekim zemljama ovakvi vinogradi

spadaju u područje ekstremnog vinogradarstva.

Prvo hrvatsko kultno vino

Frano Miloš postao je slavan po

Stagnumu, prvom hrvatskom kultnom

vinu, čija je prva berba nedavno napunila

četvrt stoljeća. Švicarski vinski magazin

VINUM u svom ocjenjivanju 100 najboljih

svjetskih vina 2018. uvrstio je i Stagnum

2007, na četvrto mjesto od 100 najboljih

U područjima gdje je čisti vapnenac, ako je riječ o

brdovitim predjelima, situacija je potpuno drugačija.

To su plića tla s većim udjelom željeza, crvena

tla, teža i gušća lako se lijepe i nisu podložna eroziji

bez obzira na nagib terena. Na visokoj temperaturi

u sušnim periodima brzo isparavaju, gube vlagu i

nisu povoljna za duge sušne periode.

Ako je riječ o tankim tlima na vapnencu koja

brzo isparavaju, prilikom izraženijeg sušnog

razdoblja loza u njima doživljava jaki stres, njene

vitalne funkcije su ugrožene, grožđe dehidrira prije

nakupljanja šećera i kao rezultat takvog stanja vina

imaju izražene kiseline, slabiju strukturu, lošu mineralnost

i jednostavan aromatski profil. Ako se radi

o debljim tlima na čistom vapnencu, to su crvenice,

tla koja nastala razlaganjem površinskih stijena i

klizanjem tla prema nižim dijelovima padine brda.

Negdje mogu biti i deblje, višemetarske naslage

kao konglomerat, koje nisu podložnw eroziji bez

obzira na nagib terena. Loza u takvim tlima nešto

je otpornija na sušu ako je u povoljnim klimatskim

uvjetima, vrlo rano nakuplja šećer, pa ako nastupi

izraženo sušni period, zbog naglog isparavanja

vlage doživljava jaki stres, naglo dehidrira i dolazi

do naglog pada kiselina. Kao rezultat takvog stanja

vina imaju jaku koncentraciju, izražene alkohole,

džemast okus, nedovoljno kiseline, svježine i mineralnosti.

Nijanse nevjerojatne različitosti

Geologija ovom prostoru daje bogatstvo u nijansama

nevjerojatne različitosti. Čovjek je fasciniran

kad uđe u taj mikro svijet i shvati način na

koji on funkcionira pod različitim klimatskim utjecajima,

te kako omogućava život biološkom svijetu.

Dobro poznavanje te materije omogućilo mi je

da vinogradarsku praksu u uzgoju i njezi vinograda

prilagodim danim uvjetima i postignem to da danas

proizvodimo jedna od najboljih svjetskih vina i to u

najužoj konkurenciji.

Plešivica

Plešivica je vinska regija budućnosti i jedan od najboljih hrvatskih

primjera važnosti ljudskog faktora u oblikovanju terroira

Vinski izvještaj 2019. Vizionari

Stara vina obitelji Tomac dokazuju

vrijednost plešivičkog terroira

Prije tridesetak godina, obitelji Tomac i Korak, kasnije i Šember, počele su ozbiljno

valorizirati vrijednost Plešivičkog vinogorja, stvarajući novi terroir čije vrijeme tek dolazi

Kult Plave Kamenice

Budimo realni, Plešivica još nije povijesno

definiran terroir. Plešivica je desecima

godina bila sinonim za jeftina kisela vina

iz okolice Zagreba. Premda se na Plešivici

u prošlosti uzgajalo neusporedivo više grožđa nego

danas, to se grožđe vrlo rijetko pretvaralo u vrhunska

vina. Ni u devetnaestom stoljeću, kad su podrumom

u Mladini upravljali grofovi Erdödy i kad se ondje

vino proizvodilo u velikim količinama, Plešivica nije

imala šanse da se uvrsti među najvažnije hrvatske

vinske regije:Plešivicu nikada nitko nije uspoređivao

s Dingačem, primoštenskim vinogradima babića,

Kutjevom ili Santa Luciom.

Sve dok prije tridesetak godina dvije vrijedne

obitelji, Tomac i Korak, kojima se kasnije pridružila

obitelj Šember, nisu počeli ozbiljno valorizirati vrijednost

Plešivičkog vinogorja. Zahvaljujući njihovim

naporima i njihovim izvrsnim vinima, Plešivica se

danas nametnula kao nadolazeći terroir, koji proizvodi

dva zahtjevna tipa vina.

Prvo, tu su pjenušci, koji su uvjerljivo najbolji

u Hrvatskoj, što je i normalno, s obzirom na klimu.

U cijeloj 2019. na plešivičkim brdima ni jedan dan

nije zabilježena temperatura viša od 29,7 stupnjeva,

a tijekom srpnja i kolovoza svega je nekoliko dana

bilo toplije od 27 stupnjeva. Pjenušci, kako znamo,

vole svježu klimu. Drugo, Plešivica se afirmirala

kao terroir prirodnih i maceriranih vina. I Tomci i



Amfora 2007.

Amfora 2008.

Amfora Rizling

2009.

Amfora Rizling

2011.

Jantarno smeđa boja koja

podsjeća na VSOP konjake.

Naglašeno začinski bouquet,

tipičan za odležane

oranže, u kojem se mogu

prepoznati muškatni orah,

klinčić, zvjezdani anis i kardamom.

Višu notu dodaje

narančina kora. Na okusu

potpuno čisto, zaokruženo,

još vrlo sočno. Dugi,

mineralni aftertaste. Vino

je u odličnoj kondiciji, bez

tragova oksidacije i sigurno

će se dobro piti još nekoliko

godina.

Kod ove se buteljke prvo pojavio

nepoželjni miris kuhanog

kupusa, koji je srećom

nestao nakon desetak minuta.

Pošto se Amfora iz 2008.

godine otvorila, bouquet je

asocirao na engleski božićni

puding s jako puno slatkih

začina i suhog voća.

Vino ima elegantniju, uljastiju

teksturu od 2007. na okusu

se uz suho voće osjete

elementi konjaka, dok je

aftertaste opet jako dug i

mineralan. Amfora iz 2008.

pokazuje još manje tragova

starosti od svoje prethodnice.

Apsolutno izvrsno vino.

Jaka, skoro sjajna jantarna

boja. Bouquet je gotovo egzotičan.

Osjete se karamel,

slatki kardamom, suho voće,

i kao najviša nota pepermint.

Usput rečeno, pepermint se

povremeno javlja u alzaškim,

kalifornijskim i australskim

rizlinzima. Vino je na okusu

brutalno suho, dramatično

i ultra mineralno. I još

relativno mlado. Radi se o

jednom od najekspresivnijih

Tomčevih vina, koje će trajati

još jako, jako dugo.

Vrlo slična boja, ali s više

glicerola na stijenkama

čaše. Rizling iz 2011. nešto

je suzdržaniji na nosu, s

prepoznatljivim elementima

suhih bresaka i marelica,

primjesama citrusa i začina,

dok se iz daljine probija

pepermint. Vino je elegantnije

i zaokruženije od 2009.

s dugim mineralnim završetkom,

ali nema nevjerojatnu

ekspresivnost berbe 2009.

koja taj rizling čini jednim od

najboljih vina obitelji Tomac

uopće. No, i 2011. pred

sobom ima još barem desetak

godina dobrog života.

Koraci i Šemberi (a odnedavno i neki drugi vinari

poput Kolarića) proizvode vrlo dobre do izvrsne

macerate. Tomčeve Amfore već dugo spadaju među

najkompleksnija i najcjenjenija hrvatska vina; Korakova

prirodna vina, kad se jednom konačno pojave

na širem tržištu, šokirat će hrvatsku vinsku javnost.

Plešivica dakle postaje terroir tehnički najzahtjevnijih,

a istodobno prirodnih vina: ona trenutno

igra u potencijalno višoj ligi od bilo kojeg drugog

hrvatskog terroira. Njen je najveći problem premalo

relevantnih proizvođača, te inertnost podruma

Mladina, čije je usmjerenje posve nejasno, što je

golema šteta jer je riječ o najvećem proizvođaču na

Plešivici koji, umjesto da se bavi ozbiljnim vinogradarstvom

i vinarstvom, održava svoju solventnost

punjenjem trash pjenušaca poput Bakarske vodice.

I treće, zasad uvjetno, Plešivica bi mogla postati

zona međunarodno vrijednih rizlinga i crnih pinota.

Za takvo što trebat će još puno vremena, ali

ambicije i znanje glavnih plešivičkih vinara gotovo

da jamče uspjeh. S obzirom na procvat plešivičkih

vina unatrag petnaestak godina, možemo reći kako

je ovo područje kraj Zagreba tipičan primjer dobre

zemlje i klime,koju ljudi upravo pretvaraju u

prepoznatljivi terroir.

Jedan od najvažnijih vinograda na Plešivici

svakako je Šipkovica. Evo kako Tomislav Tomac

opisuje Šipkovicu: “Vinogradi na Šipkovici počeli

su se saditi prije nekoliko stoljeća. Naši vinogradi

ondje zauzimaju četiri hektara. Položaj je prirodni

strmi amfiteatar, koji se prostire od jugoistočne,

preko južne do jugozapadne ekspozicije. Nadmorska

visina iznosi od 200 do 270 metara. Tlo je glinasto-ilovasto

na laporu (lapor počinje na pedesetak

centimetara dubine).

Specifičnost tla na Šipkovici jest visoki postotak

fiziološki aktivnog vapna, na nekim dijelovima i

preko 30 posto, što izrazito doprinosi mineralnosti i

aromatskom profilu vina. Tu vidim sličnost između

Šipkovice i vinograda u francuskim regijama kao

što su Burgundija, Jura, Alsace i Champagne. Osim

visokog postotka vapna, imamo dobar sadržaj humusa,

zato što naši vinogradi baš nikad nisu bili

tretirani herbicidima, ni mineralnim gnojivima.”

Vina obitelji Tomac, koja dolaze sa Šipkovice,

osvojila su niz važnih međunarodnih i domaćih

priznanja. Pjenušac Classic iz davne 1993. godine

dobio je srebro na natjecanju u Parizu 1997. godine.

Chardonnay iz kasne berbe 1994. godine osvojio je

prvo mjesto u svojoj kategoriji na poznatom francuskom

natjecanju Chardonnay du Monde 1996.

godine, dok je Pjenušac Amfora iz 2010. uvršten

među najvažnija Decanterova vina za 2016.godinu.

Traminac Amfora i Sauvignon Amfora iz 2017.

šire listu Tomčevih kandidata za najbolja hrvatska

vina, no nas je zapravo posebno fasciniralo kušanje

starih buteljki Amfore i Rizlinga Amfore, koje je

pokazalo da vina s Plešivice imaju možda najveću

sposobnost odležavanja, među svim hrvatskim suhim

bijelim vinima.


VINA JAKOB

Slučaj zagrebačkog garažista s jednim

od najboljih slavonskih terroira

“Znate, Nikola Mirošević jednom mi je rekao da su naši vinogradi

kraj Stupnika najbolji vinogradi za crne sorte u cijeloj Slavoniji”

Kult Plave Kamenice

Znate, Nikola Mirošević jednom mi je rekao

da su naši vinogradi kraj Stupnika najbolji

vinogradi za crne sorte u cijeloj

Slavoniji,” pohvalio nam se ove

INFO

POLOŽAJ

Brodski Stupnik

NADMORSKA VISINA

170 do 200 metra,

TLO

Ilovača, vapnenac,glina

i pijesak

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura oko 11

Celzijevih stupnjeva

SUNCE

1988 sati godišnje

OBORINE

Oko 678 milimetara

po četvornom metru

godišnje

jeseni Zdravko Ilija Jakobović, vlasnik vina

Jakob, koja uz blisku suradnju s renomiranom

enologinjom Ivonom Jeličić proizvodi

u svojoj zagrebačkoj vili ispod Sljemena.

Dok smo pripremali intervju s profesorom

Miroševićem, pitali smo ga je li to točno.

Dr.Mirošević potvrdio je da stupničke vinograde

smatra zaista najboljima za crna

vina u cijeloj Slavoniji, zato što su pojedini

položaji podignuti iznad velikih ribnjaka,

što lozi omogućuje dvostruku insolaciju:

dvostruka je insolacija karakteristična za najbolje

položaje na moru, ali posve netipična za kontinentalnu

Hrvatsku. Cuvee Jakob, najvažnije vino u

Jakobovićevu portfoliju, naglašeno je terroirsko i

zato što se radi o kupaži, na čijoj glavnoj

etiketi ne piše cabernet sauvignon, merlot i

syrah. Ono je naprosto izraz svog prostora

i ljudi koji ga proizvode. I ono, kao i neka

druga tehnički dobro napravljena hrvatska

terroirska vina, jako dobro podnosi vrijeme.

Desetak godina stare buteljke sada su u izvrsnom

stanju, dok vina iz 2013. godine tek

dolaze u punu formu. Stupnički vinogradi,

očigledno, predstavljaju optimalno okruženje

za klasične međunarodne crne sorte, kojima

se Jakobović bavi. S gospođom Jeličić

razgovarali smo o pedološkim i klimatskim

specifičnostima stupničkog terroira, jednog od onih

koji se rjeđe spominje kad se govori o najprestižnijim

Vinski izvještaj 2018. Vina i restorani

Kako sastaviti dobru i

zabavnu vinsku kartu?

Dvostruka insolacija

Pojedini položaji u Brodskom

Stupniku podignuti su

iznad velikih ribnjaka, što

lozi omogućuje dvostruku

insolaciju, fenomen

karakterističan za najbolje

položaje na moru, ali posve

netipična za kontinentalnu

Tajna kvalitete vinske karte ne leži u kvantiteti Hrvatsku ponude, već u mjernoj jedinici

zadovoljstva Glavna enologinja vina koju Jakob Ivona Jeličić može pružiti gostu.

Daniela Kramarić, vlasnica Plavog podruma

Morat ću vas razočarati, ali 10 jednostavnih

pravila za kreiranje vinske karte sa 100

jednoobraznih uputa, 500 must-have vina

i milijun pravila...ne postoji. Jer kvaliteta

vinske karte nikad nije ni bila tako jednostavno mjerljiva.

Vinsku kartu možemo promatrati kao zakonsku obvezu,

kao marketinško sredstvo, kao praktično pomagalo

prilikom hrvatskim odabira vinogradima, vina, ali ona premda je toliko je Davor više Zdjelarević od toga.

Nebitno prije li više pisana od četvrt rukom, stoljeća odštampana afirmirao na papiru Brodski ili Stupnik

tabletu, kao vrhunsko ona je puno vinogradarsko više od pukog područje. popisa “Kad vina. je

dostupna

na

Bezidejne

riječ o pedološkim

karte

značajkama naših vinograda u

Okej, Stupniku,” mora biti kaže ažurirana, gospođa Jeličić, točna, ondje bez se pravopisnih izmjenjuju

pogrešaka, ilovača jednostavno i sporadično koncipirana, vapnenac, te glina čista i pijesak. zabava No, za

goste, temperature mora se nadovezati su važnije, na zato ponudu jer mogu hrane biti u restoranu, ekstremne.

mora odražavati To znači da stil se i po znanje zimi sommeliera, spuštaju čak mora i do minus biti eko- 22,

nomski a po opravdana ljeti penju i nikada, do plus apsolutno 41. Srednje nikada su vrijednosti, ne smije

biti dosadna!!! naravno, u okvirima umjerene kontinentalne klime.

Može Ekspozicije biti lokalnog su južne karaktera, i jugoistočne, nacionalna što znači ili internacionalna,

uhvati može puno biti sunca, složena dok po su tipologiji nadmorske vina, visine sorti, blage, boji

da loza

ili regiji. od Mora 170 do poštivati 200 metara. gosta U nudeći vinogradima mu mogućnost konstantno izbora,

lako puše snalaženje, zapadni vjetar ali i koji fair-play ne šteti prilikom trsu.” formiranja

cijena. Gospođa Jeličić ovako je prokomentirala osnovne

Posebno pedološke me i nerviraju klimatske bezidejne podatke u karte, vinogradima bez obzira u kojima

mogu nastaje sadržavati Jakob:”Očito i top je etikete. da su kombinacija Tužno je kada tla i

na to što

restoran položaja nema vinograda vlastitu ideju na brdu, za vinsku te mikroklimatski kartu i pri odabiru

se oslanja

uvjeti

uzrok za

na

iznimno

jednog distributera.

jaku boju i visoki

Tužno

ekstrakt

je kada

naših

pola

odštampane

vina. Naše

karte

grožđe

restoran

s

zapravo

lakoćom

nema

skuplja

u ponudi.

vrlo mnogo

Tužno

je kada izvrsnu hranu prate osrednja vina. Naporno je

imati nadobudnog konobara za stolom s premalo degus-

tacijskog iskustva, ali je zato beskrajno zabavno uživati

u ponudi i surfati po vinskoj karti, posebno ako se nudi

mogućnost uživanja u vinima na čaše. Tajna kvalitete

vinske karte ne leži u kvantiteti ponude, već u mjernoj jedinici

zadovoljstva koju ona može pružiti gostu. Zato ću

Vam predložiti nekoliko savjeta, nekoliko zabavnih pitanja,

koja si možete postaviti prilikom vaše i samo vaše

valorizacije vinskih karti.

šećera, dok istodobno kiseline baš nikad ne padaju.

Tri ključna pitanja

Poslije fermentacije, pH nam nikad ne prelazi 3, 50,

Tko je sastavio ovu vinsku kartu i po kojem su kriteriju

birana

u najgorem

vina?

slučaju

Jer cijela

3,60,

se životna

pa sam

filozofija

sigurna da

sommeliera

Cuvee

ili

Jakob

vlasnika

i Syrah

restorana

mogu živjeti

može iščitati

barem dvadesetak

iz vinske karte.

godina.

Proljeće

A kada je za nas se dogode sommeliere izrazito najzahtjevniji loše berbe poput period 2010, u godini, ne

kada proizvodimo treba obnoviti vrhunska vinsku vina kartu nego novom ono što berbom. dobijemo Znam

kušati stavimo na stotine u bag-in-box.” vina da bih možda desetak uvrstila na

moju vinsku Ivona Jeličić kartu. Ona smatra je ogledalo je do mog Cuvee znanja, Jakob stila, iz ali

i eno-gastronomskog 2009. njihovo “ultimativno nacionalnog vino”, identiteta. a da su toj berbi

najsličnije Trebalo bi 2012. propitati koja duljinu, je jako sadržajnost, koncentrirana sezonalnost ali je

i ozbiljnost do danas vinske zadržala karte. svježinu, Ništa mi i 2013 ne znači osobito kilometarska kad je

vinska riječ karta o Syrahu. ako je Berba sadržajno 2015. loša, također pokazuje se konstantno veliki ne

nadopunjuje, potencijal. ako Kao nema i kod zabavnih većine hrvatskih novih iznenađenja, vina koja ali i

ozbiljnih mogu dugo svjetskih odležavati, klasika. i kod Vina Jakob pojavljuje

se Treće jedan pitanje specifičan koje si problem. moramo postaviti Kad dođu je u pitanje najbolje identiteta

godine, jelovnika više ih i identiteta nema. Tržište vinske traži karte, svoje te i njihova vinar mora kompatibilnost.

prodati. S Sljubljivanje druge strane, hrane Vina i vina Jakob primarni dizajnirana je zadatak su

sommeliera, za dugo odležavanje, te najveći izvor pa bi zadovoljstva bilo pametno gostu. kada Treba bi

se

restorani

znati opustiti

i hoteli

i uživati,

sačuvali

bez

dio

grižnje

vina koja

savjesti,

su kupili

ponekad

te

čak

ih

i

počeli

svjesno

prodavati

kršeći pravila.

za najmanje

Jer sommelier

tri ili četiri

može

godine.

uvijek

pripomoći savjetom, ali vaš osobni ukus, ipak je kriterij

bez premca, a vino najljepša razbibriga.


VINA GALIĆ

Ultramoderni pristup

starom terroiru

Kutjevački pinot noir

Pinot noir je najvažnija crna sorta u

Kutjevu, tvrdi glavni enolog Vina Galić

Slaven Jeličić, uz poboljšani rad u

vinogradu i pažljiv tretman u podrumu,

važno je uspješno odležavati pinot

noir barem pet godina prije puštanja na

tržište

Najmoderniji podrum u Hrvatskoj u kojemu se proizvode vina Galić,

zapravo omogućuje naglašeniju autentičnost i originalnost vina

Glavni enolog Vina Galić Slaven Jeličić

Kult Plave Kamenice

Vinarija Galić izgradila je najmoderniji

vinski podrum u Hrvatskoj, s opremom

dostojnom velikih svjetskih vinskih kuća.

Vina Galić uglavnom su vrlo suvremena

u pristupu vinifikaciji: riječ je o tipičnom primjeru

clean and fresh stila, koji se tehnički besprijekorno

provodi. Stoga je zanimljivo analizirati kako se

tehnički ultramoderni pristup vinarije Galić slaže s

najstarijim hrvatskim terroirom, onim kutjevačkim.

Ta se analiza može voditi na dvije razine. Recimo

da je prva razina stilsko- proizvodna. Galićeva vina,

koja proizvodi sjajni enolog Slaven Jeličić, daju novi

izražaj kutjevačkom terroiru.

Moderni podrum zapravo omogućuje naglašeniju

autentičnosti originalnost vina: u vinariji sada uzgajaju

vlastite kvasce, maceracije u ovalnim bačvama

daju fenomenalne rezultate kao u slučaju rizlinga

Macerator, dosad najboljeg Galićeva vina, a različiti

Vinski izvještaj 2019. Izbor

pristupi različitim graševinama, što sve omogućuje

nova vinarija u kojoj neke graševine fermentiraju

u drvu, postupno će promijeniti i karakter glavnog

Galićeva vina. Drugi je pristup valorizacija starih

berbi. Tijekom prošlog posjeta vinariji Galić u studenom

ove godine, probali smo nekoliko starijih

sauvignona. Sauvignon blanc, načelno, nije grožđe

koje dobro podnosi godine, barem ne u suhim vinima.

Postoje, naravno, iznimke poput velikih loirskih

sauvignona (Baron L, Pur Sang, Silex) ili klasičnih

bordoških sauvignona. No, većini sauvignona vrijeme

nije prijatelj.

Usprkos tom općem pravilu, čitav niz Galićevih

sauvignona držao se jako vitalno i poslije desetak

godina. Berbu 2009. pili bismo vrlo rado danas,

premda je poprimila ponešto elemenata sherryja,

dok su par godina mlađe berbe bile u perfektnom

komercijalnom stanju.

Usprkos pravilima,

čitav niz Galićevih

sauvignona drži se jako

vitalno i posije desetak

godina. Berbu 2009.

pili bismo vrlo rado

danas, dok su mlađe

berbe u perfektnom

Koje kutjevačke položaje smatrate najboljima? Što

bismo mogli nazvati kutjevačkim grand cruom?

Najbolji položaju u Kutjevu najviši su položaji na

obroncima Krndije i Papuka. Riječ je, među ostalima,

o Venju, Hrnjevcu, Mitrovcu, Podgorju,Vinkomiru,

Vetovu i Radovancima. Svaki od ovih položaja ima

potencijal grand crua. Pri čemu smatram važnim

da se koriste optimalni uzgojni oblici, da se prinosi

optimiziraju na jedan do jedan i pol kilogram po

trsu za bijelo grožđe i pola kilograma za crno, da se

ne upotrebljavaju glifosfati i da se održava bioraznolikost

tla.

Koje su glavne razlike između stupničkog i kutjevačkog

vinogorja?

Ključna je razlika u tome što vegetacija u Stupniku

kreće nešto ranije nego u Kutjevu. Nadalje, tlo u

Stupniku iznimno je bogato željezom, što odgovara

sortama kao što su cabernet sauvignon, cabernet franc

i merlot. Tlo u Kutjevu često je kamenito i ilovasto,

a u višim predjelima pjeskovito i siromašno humusom,

dok je u Stupniku bogatije humusom i češće

sadrži glinu. Uz dobar rad u vinogradu, Kutjevo daje

izuzetnu graševinu, sauvignon blanc i crni pinot,

dok Stupnik daje kompleksan chardonnay i iznimne

bordoške kupaže.

Je li Kutjevo zaista idealan terroir za graševinu?

Apsolutno jest. Kutjevačke graševine postižu najbolji

omjer svježine, kompleksnosti i aromatskog

bogatstva.

Kozlović Santa Lucia

NAJBOLJA HRVATSKA

TERROIRSKA VINA

Samo autentična terroirska vina imaju fascinantnu sposobnost u prenošenja osjećaja

prostora i vremena u kojima su nastali, ali i mentaliteta ljudi koji su ih stvorili

Clai Sv. Jakov

Križ Grk

Iločki podrumi

Traminac Principovac

Bire Grk

Ovo je kušanje, dakle, pokazalo da je Jeličićev

izrazito suvremeni pristup vinifikaciji izdržao test

vremena, što puno govori i o samom terroiru koji je

sposoban proizvesti ne samo vrhunske graševine

nego druga jako dobra bijela i crna vina.

Uostalom, Krauthakerovi eksperimenti sa sortama

netipičnima za Hrvatsku govore o svestranosti

kutjevačkog terroira.

S obzirom na fantastičan podrum, visoke ambicije

te izvrsne vinograde, i to s dva područja, kutjevačkog

i stupničkog, možemo očekivati kako će se kvalitativna

ljestvica Galićev vina u novom desetljeću stalno

podizati. Sa Slavenom Jeličićem razgovarali smo o

najvažnijim položajima kutjevačkog vinogorja, te o

razlikama između kutjevačkog i stupničkog terroira.

Kako objašnjavate dug život kutjevačkih sauvignona?

Velike razlike između dnevnih i noćnih temperatura

stvaraju idealne parametre za sauvignon blanc, kad je

riječ o kiselinama i o pH faktoru. To je osnova. Dalje

sve ovisi o uvjetima u podrumu i vještini očuvanja

tiola. Osobito je važno biti krajnje pažljiv tijekom

buteljiranja sauvignona.

Može li kutjevački pinot noir postići visoku

međunarodnu razinu?

Pinot noir je najvažnija crna sorta u Kutjevu. Uz

poboljšani rad u vinogradu i pažljiv tretman u podrumu,

važno je da uspijemo odležavati i pinot noir

barem pet godina prije puštanja na tržište.

Marijan Vron Bod

Laguna Malvazija

Vižinada

Matošević Grimalda

crna

Kratuhaker

Graševina Mitrovac

Belje Frankovka

Goldberg

Miloš Stagnum

Tolj Dingač

Bura Dingač

Kiridžija Dingač

Nerica Mindel

Vinski izvještaj 2019. Vizionari

BRANKO MIHALJ

Najoriginalniji vinar

najstarijeg hrvatskog terroira

Branko Mihalj primjer je proizvođača apsolutno originalnog,

svjetski vrijednog vina na najstarijem hrvatskom teroiru

Kult Plave Kamenice

Kutjevo je, kronološki gledajući, svakako

najstariji hrvatski terroir. Mjesto je utemeljeno

1232. godine, kad su cisterciti

ondje izgradili samostan.

Cisterciti su, među ostalim, sadili vinograde i

organizirano, komercijalno proizvodili vino. Cistercitska

je tradicija, međutim, prekinuta dolaskom

Turaka u petnaestom stoljeću.

Poslije povlačenja Turaka, poljoprivrednu proizvodnju

u Kutjevu, uključujući i vinogradarstvo i

vinarstvo, obnovili su Isusovci. U njihovo je vrijeme,

u ranom 18. stoljeću, izgrađen prekrasni barokni

dvorac koji je do danas ostao jedan od simbola grada

Kutjeva. Pošto su se Isusovci povukli iz Kutjeva,

velika je vinarija ostala u nekoj vrsti državnog/

kraljevskog vlasništva, što nije baš dobro funkcioniralo,

pa je Franjo Josip 1882. godine Kutjevo dao

na prodaju. Najviše je ponudila grofovska obitelj

Turković iz Karlovca. Tek dolaskom Turkovića u

Kutjevo počinje moderna vinogradarska tradicija

Zlatne doline.

Najvažniji Turković, Zdenko, vodio je Kutjevačke

podrume od 1925. do 1945. godine. Zdenko

Turković organizirao je suvremenu proizvodnju

vina te dramatično unaprijedio rad u vinogradima.

Agronom po obrazovanju i vokaciji, Turković je

uspostavio standarde vinske produkcije koji su doveli

Kutjevo u sam vrh hrvatskih i regionalnih terroira.

“Moja Graševinu treba brati kad dosegne 92 do 100

Oeschlea, što se u klimatski donekle normalnim godinama

dešava od kraja rujna pa sve do sredine listopada. Zadnje

berbe trebaju sadržavati 5 do 10 posto grožđa obogaćenog

plemenitom plijesni. Onaj čas kad selekcionirani kvasci

uđu u naš podrum, to više neće biti graševina Mihalj”

Turković je najodgovorniji za dominaciju

graševine u Kutjevu, ali i za uvođenje internacionalnih

sorti poput chardonnaya i crnog pinota.

Poslije Drugog svjetskog rata Turković, autor više

od 120 znanstvenih radova i niza knjiga, radio je

kao ravnatelj Odjela za vinogradarstvo na Poljoprivrednom

fakultetu u Zagrebu.

Za vrijeme socijalizma PPK Kutjevo steklo je

visok ugled i snažna tržišta na području bivše Jugoslavije,

no vina se nisu ozbiljno izvozila. U najvažnijoj

vinskoj literaturi na engleskom iz sedamdesetih i

osamdesetih godina prošlog stoljeća, Kutjevo se

uglavnom ne spominje. Poslije pada komunizma

hrvatska Vlada dugo godina nije znala što da radi s

PPK Kutjevom što se, nažalost, osjetilo i u kvaliteti

vina, ne računajući briljantna slatka vina.

Konačna odluka o prodaji Kutjeva velepoduzetniku

Enveru Moraliću nije odveć pomogla:

u Moralićevo vrijeme koje još uvijek traje, vinarija

Kutjevo počinila je najgori mogući grijeh prema

graševini, a samim tim i prema svom terroiru: upravo

je barnumovski reklamirala graševinu kao vino za

gemište. Graševina je tako pala u nizak cjenovni

razred hrvatske vinske industrije, od čega se do

danas nije oporavila.

Konzervativac u graševini

I dok je golema vinarija Kutjevo stagnirala, u

Kutjevu i okolici rasla je privatna komercijalna

proizvodnja grožđa i vina. Na kutjevačkom području

danas djeluje oko pet stotina vinogradara,

koji obrađuju oko 2000 hektara vinograda (točne

se brojke i dalje ne mogu ustanoviti, jer različiti

administrativni izvori barataju različitim podacima).

Među stotinama kutjevačkih vinogradara i vinara

najvažniji su, svakako, Vlado Krauthaker, Ivan

Enjingi te, u novije vrijeme, vinarija Galić, dok je

najoriginalniji bez ikakve konkurencije kutjevački

zubar Branko Mihalj, čovjek čije graševine u desetoj

godini života ostavljaju dojam kao da su još u

tinejdžerskoj dobi. S gospodinom Mihaljem, koji je

cijeli svoj radni vijek proveo u Kutjevu, razgovarali

smo o specifičnostima kutjevačkog terroira. Mihalj

je, kad se radi o graševini, tvrdi konzervativac. On

ne vjeruje u odveć svježe graševine, a pogotovo ne

u graševine koje mirišu po sauvignonu. Evo stoga,

njegove vizualne i organoleptičke definicije dobre

kutjevačke graševine: “Prava kutjevačka graševina

treba biti zlatno žute boje. Među primarnim aromama

najvažniji su mirisi divlje kruške i cvijeta

vinogradarske breskve. U vrijeme buteljiranja

moraju se osjetiti okusi vinogradarske breskve i

divlje kruške.”

Rigorozan pristup proizvodnji

Mihalj spada u zagovaratelje što kasnijih berbi

poput, recimo, Joška Gravnera:”Graševinu treba brati

kad dosegne između 92 do 100 Oeschlea, što se u

donekle normalnim klimatskim godinama dešava

krajem rujna, pa sve do sredine listopada. Zadnje

berbe, barem za moj stil graševine, trebaju sadržavati

5 do 10 posto grožđa obogaćenog plemenitom

plijesni. Plemenita plijesan daje onaj specifičan,

prepoznatljiv karakter Mihaljevim graševinama.”

Nadalje, Branko Mihalj strastveni je zagovornik

prirodnih kvasaca. Na naše pitanje o tome je

li ikad koristio selekcionirane kvasce, odgovorio

je, doslovno: ”Onaj čas kad selekcionirani kvasci

uđu u naš podrum, to više neće biti Graševina

Mihalj.” Mihalj svoje graševine drži godinu dana

na talogu, a zatim još barem dva do tri mjeseca u

boci, što znači da se berba iz 2018. godine pojavila

na tržištu par tjedana prije Božića 2019. godine.

Ovako rigorozan pristup proizvodnji koji, naravno,

podrazumijeva i drastične zelene berbe, čini

Mihaljeve graševine prilično otpornima na vrijeme.

Prava terroirska graševina

Prava kutjevačka graševina treba biti zlatno žute boje.

Među priamarnim aromama najvažniji su mirisi divlje

kruške i cvijeta vinogradarske breskve. U vrijeme

buteljiranja moraju se osjetiti okusi vinogradarske

breskve i divlje kruške, tvrdi Branko Mihalj

Sam gospodin Mihalj tvrdi da graševina iz 1997.

godine još ima sva poželjna sortna svojstva, te da

nije izgubila puno svježine. Mi smo se, pak, uvjerili

da je berba 2008. u listopadu 2018. bila u stanju

optimalne pitkosti.

Branko Mihalj jako je diskriminativan kad je riječ

o kutjevačkim najboljim vinogradima:”Kutjevačko

bi vinogorje trebalo dijeliti po tome ispod koje se

gore nalaze određeni vinogradi. Radi se, naravno, o

Krndiji i o Papuku. Vinogradi ispod Krndije definitivno

su kvalitetniji od onih ispod Papuka. Krndija je

puno niža i geološki starija. S Krndije dolazi famozni

kutjevački vihor, koji puše kroz naše vinograde i

preventivno djeluje na eventualne bolesti loze. U

prvu kategoriju položaja pod Krndijom spadaju

Mačevo brdo, Vidim, Zaječovac, Pod križem, Vinkomir,

Mitrovac, Venje i Hrnjevac. No, uz geologiju,

kutjevački vihor (lagani sjeverni vjetar) i okruženje

bogatih hrastovih i bukovih šuma, najbolje kutjevačke

vinograde karakterizira višak sunca. Naime, manje

je poznato da Kutjevo u pojedinim godinama bilježi

više sunčanih sati čak i od Hvara. Sve ostalo je treći

sastojak terroira; tradicija proizvodnje, znanje, ljudi

koji obožavaju grožđe i vino.”

Svjetski vrijedno vino

Branko Mihalj primjer je proizvođača apsolutno

originalnog, svjetski vrijednog vina na najstarijem

hrvatskom terroiru koje je, kao i sve graševine, nevjerojatno

jeftino. U Hrvatskoj uopće ne postoji suha,

nepredikatna graševina skuplja od desetak eura (ne

računamo, naravno, oranže, kao i nagla, jednokratna

poskupljenja poslije Decanterovih zlatnih medalja).

Tako niske cijene čine dobru graševinu, kutjevačku,

beljsku ili iločku, najboljom vrijednošću za novac

u ovom dijelu Europe.

BELJE

Baranja je uz Kutjevo najstariji hrvatski

terroir, s 500 godina vinarske tradicije


Kako je nastao terroir

hrvatskog Podunavlja

Stari podrum u Kneževim vinogradima datira iz 16. stoljeća,

a u njemu i danas dozrijevaju najbolja beljska crna vina

Kult Plave Kamenice

Baranja je vjerojatno drugi najstariji hrvatski

terroir iza Kutjeva. U Baranji se

vino organizirano proizvodi već skoro

pola tisućljeća. Stari podrum u Kneževim

vinogradima datira iz 16. stoljeća, a u njemu

i danas dozrijevaju najbolja beljska crna

vina.

Posebno je važno da se vina već više

stotina godina proizvode u okviru jednog

imanja, kojeg je pretkraj sedamnaestog

stoljeća utemeljio princ Eugen Savojski.

Tako duga, uglavnom kontinuirana

proizvodnja vina na jednoj lokaciji, unutar

jednog vinorodno-administrativnog

područja, zaista potvrđuje Baranju i Belje

kao jedan od najvažnijih vinskih terroira u

ovom dijelu Europe. Baranja i Belje ustvari

definiraju velik dio terroira hrvatskog Podunavlja

(drugi dio podunavskog terroira

vezan je uz Ilok).

Danas je, kako znamo, Belje golema tvrtka s

oko 650 hektara vinograda i najmodernijim velikim

postrojenjima za preradu grožđa i proizvodnju

vina u Hrvatskoj. Novi se podrum, kojeg je izgradio

Ivica Todorić, nalazi usred beljskih vinograda

petnaestak minuta vožnje od Starog podruma. Sa

Suzanom Zovko, glavnom enologinjom jedne od

INFO

POLOŽAJi

Goldberg, Karanačko

brdo

NADMORSKA VISINA

220 metara,

TLO

Degradirani černozem

na lesu

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura 9 do 11

Celzijevih stupnjeva

SUNCE


OBORINE

Oko 900 milimetara

po četvornom metru

godišnje

najuspješnijih hrvatskih vinarija, razgovarali smo i o

drugim bitnim aspektima beljskog terroira osim povijesno-kulturalnih.

“Dva najvažnija položaja među

svim beljskim vinogradima svakako su Goldberg

i Karanačko brdo,” ističe gospođa Zovko,

“Na položaju Goldberg nalaze se zapravo

dva vinograda, jedan od dvadeset hektara

zasađen graševinom, i jedan od 6,8 hektara

zasađen chardonnayom. Riječ je o položaju

južne ekspozicije na 220 metara nadmorske

visine, pri samom vrhu Banova brda.

Goldberg se ubraja među najstarije vinogradarske

položaje u regiji, jer postoje

pisani dokumenti da se grožđe na Goldbergu

uzgajalo još prije više od tri stotine

godina. Karanačko brdo drugi je iznimno

važan položaj Baranjskog vinogorja, Riječ

je o 100 hektara zemlje u jako povoljnim

mikroklimatskim uvjetima, gdje uzgajamo

graševinu, cabernet sauvignon, frankovku

i merlot.” Oba ova vinograda, kao i svi drugi vinogradi

u Baranji, zasađeni su na degradiranom

černozemu koji leži na lesu. Svi su najbolji vinogradi

izloženi konstantnom strujanju zraka. Zanimljivo

je da vinogradi iznad Karanca imaju manje padalina

i više sunca od drugih vinograda. Gospođa

Zovko smatra kako su vina s najboljih beljskih

Definicija terrorira

Vina se u Belju proizvode stoljećima u okviru jednog imanja, koje

je pretkraj 17. stoljeća utemeljio princ Eugen Savojski. Tako duga

proizvodnja na jednoj lokaciji zaista potvrđuje Baranju i Belje

kao jedan od najvažnijih vinskih terroira u ovom dijelu Europe, i

definiciju terroira hrvatskog Podunavlja

Vinski izvještaj 2019. Pairing

Što se jede uz

Beljska vina

položaja relativno lako prepoznatljiva. “Goldberg

je idealan za dugo čuvanje grožđa na trsju, pa na

toj lokaciji uzgajamo grožđe za našu elitnu liniju

Goldberg. Riječ je, uglavnom o kasnim berbama.

Na Karanačkom brdu, zbog naglašene prozračnosti

ali s velikim bojem sunčanih sati, dolazi do snažne

Beljski terroir daje vina koja

su prirodno dizajnirana

za dugo odležavanje.

Frankovka iz 2009. godine

iz magnuma koju smo

probali u listopadu ponaša

se kao veliko bordoško crno

vino, s izrazitom svježinom

i naglašenim primarnim

aromama uokivrenima u

moćnu strukturu

koncentracije aroma u bobicama. Grožđe na tim

položajima postiže idealan balans šećera i kiselina

u bobici,” smatra glavna beljska enologinja.

Beljski terroir daje vina koja su prirodno dizajnirana

za dugo odležavanje. Hrvatsko tržište,

nažalost, ne valorizira berbe. Međutim, Frankovka

iz 2009. godine iz magnuma koju smo probali

u listopadu 2019. godine, ponaša se kao veliko

bordoško crno vino, s usporenim dozrijevanjem u

boci, izrazitom svježinom te naglašenim primarnim

aromama uokvirenima u moćnu strukturu. Riječ

je o jednom od onih hrvatskih crnih vina poput

Miloševa Stagnuma koja bi tek sada trebala izaći

na tržište, kao i na relevantna svjetska natjecanja.

Cabernet Sauvignon iz 2015. koji u vrijeme pisanja

ovog izvještaja još nije dobio ni etiketu, možda je

najbolje crno vino koje je Belje dosad napravilo.

Njegova je koncentracija impresivna, tanini i

svježina jamče mu barem dvadesetak godina života,

bouquet je vrlo kompleksan, dok je intenzitet Cassisa

i drugog tamnog voća na okusu zaista neobično

snažan. Ni potencijal suhih i polusuhih vrhunskih

bijelih vina nije puno slabiji.

Dapače, Chardonnay Goldberg iz 2006. godine

osvojio je srebrnu medalju na prestižnom francuskom

natjecanju Chardonnay du Monde održanom

2016. godine! Dakle, beljski chardonnay ne samo

da je izdržao deset godina, nego je deseti rođendan

dočekao u šampionskoj formi.

Naše zabilješke s kušanja održanog u travnju

2016. godine kažu da se bouquet sastojao od tercijarnih

aroma voska i meda koje su se miješale s

još uvijek živahnim primarnim aromama krušaka i

jabuka, dok se na okusu osjetila gotovo chablisovka

mineralnost. Budimo realni, vrlo malo hrvatskih

bijelih vina dočekuje desetu godišnjicu berbe u

tako dobrom stanju.

Beljski terroir, bilo da je riječ o graševini, chardonnayu

ili crnim sortama, spada među najvažnije

hrvatske vinske dragocjenosti; riječ je o jednom od

svega dva ili tri tako velika vinogradarska prostora

u zemlji, koji su kadri davati svjetski vrijedna vina.

Dva su pristupa ovom pitanju. Prvi je lokalno

terroirski, što znači da bismo graševinu i

chardonnay trebali piti uz kulen, kobasicu ,

slaninu i riječnu ribu, a crna vina uz pečenu

svinjetinu, lokalnu divljač, patke i govedinu

Lokalno-terroirski pairing

Nacionalno-internacionalni

Naša je prva preporuka Crni baranjski kulen

napravljen od mesa od crnih slavonskih svinja

s farme u Kopačkom ritu. Riječ je o vjerojatno

najfinijem šire dostupnom domaćem suhomesnatom

proizvodu. Crna kobasica i crna slanina također su

prvorazredne atrakcije. Cijeli paket proizvoda od

CSS-a u svoje su menije nedavno uveli zagrebački

Hiltoni, na veliko zadovoljstvo njihovih gostiju, ali i

chefova. Suhe beljske graševine i chardonnay izvrsno

se slažu sa skupim svježim smuđem, u što smo se

uvjerili ujesen 2019. godine u restoranu Kormoran

u Kopačkom ritu, ali i s jeftinim narodnim jelima

poput sarme i fiš paprikaša. Cabernet Sauvignon

trebalo bi piti uz steakove i visoku divljač, a merlot i

frankovku uz čobanac, veprovinu, patke te ozbiljno

dobru svinjetinu s roštilja.

Ovo prije svega znači da su graševine zapravo

perfektna vina uz bijelu morsku ribu. One su

elegantne, zrele, voćno-herbalne, svježe, ali

uvijek dovoljno delikatne da ne nadvladaju oslića,

lista, trilju, šanpjera ili škrpinu. Velika je šteta da se

graševina tako rijetko nudi uz morsku ribu i rakove.

Suha graševina s botritisom perfektna je, pak, za

azijsku hranu, zbog mednog završetka koji ublažava

efekte čilija, đumbira i svježeg korijandera. Kad

je riječ o crnim vinima, beljsku Frankovku uvijek

bismo rado pili uz tartar biftek, a onaj veliki Cabernet

Sauvignon iz 2015. godine, kad se pojavi na tržištu,

svakako bismo htjeli probati uz klasična jela poput

Beef Wellingtona, i još više uz bijele tartufe, jer

njegova zrela oporost mora odlično funkcionirati

uz najplemenitiju hrvatsku prirodnu delikatesu.

Principovac

Principovac je svakako najpoznatiji pojedinačni terroir i položaj kontinentalne

Hrvatske. Vina s Principovca na prvo se kušanje razlikuju od svih ostalih u regiji


Evo zašto je Principovac

najčuveniji vinograd

u Podunavlju

Iločka vina su bogata, ali i naglašeno mineralna i uvijek svježa. Ilok je uz

Kutjevo i Belje jedan od tri najstarija hrvatska terroira u punom smislu riječi

Kult Plave Kamenice

Principovac je sinonim za Ilok, Frušku Goru

i Podunavlje. Gledajući malo šire, Principovac

je svakako najpoznatiji pojedinačni

terroir i položaj kontinentalne Hrvatske.

Principovac je, simbolički govoreći, Dingač

kontinentalne Hrvatske.Vera Zima,

glavna enologinja Iločkih podruma, iscrpno

nam je opisala pedološke i klimatske

značajke ovog glasovitog vinograda.

“Principovac, kao i cijelo iločko vinogradarsko

područje, nalazi se pod utjecajem

srednjoeuropske klime, sa srednjom

godišnjom temperaturom od 11 stupnjeva.

Godišnje imamo 199 dana u godini s

temperaturom višom od deset stupnjeva.

Principovac godišnje dobiva prosječno

1988 sati sunca, dok prosječna godišnja

količina oborina iznosi 687 milimetara po

kvadratnom metru”.

Vinogradarsko područje Principovac

nalazi se na terasastom sjeveroistočnom podbrežju

Fruške gore. Dominantno tlo je les obogaćen usitnjenim

skeletima, koji dolaze iz podloge silikonskih

stijena Fruške gore. Geološki, zemlju iločkih

INFO

POLOŽAJ

Principovac

NADMORSKA VISINA

196 do 202 metra,

TLO

Les obogaćen usitnjenim

skeletima

TEMPERATURE

Srednja godišnja

temperatura oko 11

Celzijevih stupnjeva, 199

dana u godini više od 10

stupnjeva

SUNCE

1988 sati godišnje

OBORINE

Oko 678 milimetara

po četvornom metru

godišnje

vinogradarskih prostora čine uglavnom aluvijalno

diluvijalni sedimenti lesa, na kojima su razvijena tla

tipa černozema različitih stupnjeva evolucije, zatim

regosol i smeđe tlo. Sva su ta tla bogata bazama s

povišenim sadržajem ukupnog i fiziološki

aktivnog vapna.

Idući važan faktor jest nadmorska visina.

Principovac se nalazi na nadmorskoj visini

od 196 do 202 metra. “Radi blagosti reljefa

svi su položaji cjelodnevno osunčani, što

je, naravno, važno za razvoj i dozrijevanje

grožđa, Osim toga, i Principovac i svi drugi

naši vinogradi potpuno su otvoreni vrlo

povoljnim zračnim strujanjima i utjecaju

Dunava.”

Ovako, dakle, izgleda klinička slika

Principovca i iločkog vinogradarskog područja.

Izvještaj gospođe Zime o tlu, klimi

i vjetrovima nad vinogradima Iločkih podruma

donekle objašnjava konstantno visoku

kvalitetu, kao i specifičan karakter iločkih vina.Iločka

vina su bogata, ali i naglašeno mineralna. Ona

su uvijek svježa, bilo da je riječ o tramincu kojem

nisu svojstvene visoke kiseline, ili o chardonnayu.

Glavna enologinja Iločkih podruma Vera Zima

600 GODINA TRADICIJE

Godine 1450. velikaš

Nikola Iločki dao je

izgraditi vinski podrum

ispod nekadašnje

rimske utvrde

Cucciuma. U Iloku se,

znači, vino organizirano

proizvodilo prije

šest stotina godina.

Zanimljivo je da uzgoj

loze i proizvodnja vina

nisu potpuno prekinuti

čak ni za vrijeme turske

vladavine, između

1526. i 1688. godine

Ona se na prvi pogled, odnosno na prvo kušanje,

razlikuju od drugih slavonskih i podunavskih vina,

i to kad se radi o graševini, najvažnijoj hrvatskoj

kontinentalnoj sorti. Iločka je graševina redovito

mineralnija od baranjske ili kutjevačke.

No, kao i kod svih drugih autentičnih terroira,

zemlja, sunce, vjetar i grožđe samo su dio ukupne

jednadžbe. Jednadžbu terroira uvijek i svugdje

završavaju ljudi. Utoliko je Ilok, uz Kutjevo i

Baranju (Belje) jedan od tri najstarija hrvatska

terroira u punom smislu tog termina. Premda je

Ilok jedno od hrvatskih područja gdje se vinova

loza uzgajala još u antičkim vremenima, za što

postoje pisani dokazi, početak iločkog terroira

treba datirati u petnaesto stoljeće. Naime, 1450.

godine velikaš Nikola Iločki dao je izgraditi

vinski podrum ispod nekadašnje rimske utvrde

Cuccium. U Iloku se, znači, vino organizirano

proizvodilo prije šest stotina godina. Zanimljivo

je da uzgoj loze i proizvodnja vina nisu potpuno

prekinuti čak ni za vrijeme turske vladavine,

između 1526. i 1688. godine

Krajem sedamnaestog stoljeća, 1697. godine,

car Leopold poklanja Ilok i druge posjede u Srijemu

talijanskoj obitelji Odescalchi. Iste godine,

princ Eugen Savojski osniva današnje Belje.Ne

radi se, očigledno, ni o kakvoj koincidenciji, nego

o posljedici prijelomnih povijesnih događaja u

borbi protiv Turaka. Ti su događaji do danas

determinirali karakter istočne Slavonije i Podunavlja,

pa i oni spadaju u formativne elemente

baranjskog i iločkog terroira. Jasno je da bi bez

Eugena Savojskog i obitelji Odescalchi proizvodnja

vina u istočnoj Hrvatskoj danas izgledala sasvim

drukčije. Odescalchi su posadili vukovarske

vinograde i među prvima u Europi uveli praksu

punjenja vina u dvorcu, na samom mjestu proizvodnje.

Godine 1710. obitelj Odescalchi zasadila

je prve trsove traminca na Principovcu .

Na Principovcu se, znači, traminac uzgaja već

310 godina! To je jedan od razloga superiornosti

vina s Principovca, i glasovitosti tog vinograda.

Traminac i Principovac s vremenom su postali

simbiotički partneri, baš kao što su chardonnay i

pinot noir kroz stoljeća postali simbiotički partneri

s burgundskim vinogradima. Sto pedeset godina

kasnije grofovi Odescalchi izgradili su na

Principovcu ljetnikovac, što je taj položaj učinilo

još poznatijim. Danas se na Principovcu uz

traminac uzgajaju i chardonnay i graševina, koji

također daju vrhunska vina. Međutim, traminac s

Principovca, bilo da je riječ o visokim predikatima

koji spadaju među klasična svjetska desertna

vina, ili o grožđu koje ulazi u redovite edicije

Iločkih podruma, zaista nosi poseban pečat, koji

svjedoči o terroiru hrvatskog Podunavlja i o

specifičnostima ovog slavnog vinograda.

Vrlo je malo traminaca koji su istodobno toliko

sortno prepoznatljivi (intenzivne arome ruža

i ličija) a opet toliko naglašeno svježi i mineralni.

U budućem vinogradarskom zoniranju Hrvatske,

Principovac svakako mora steći status grand crua,

a traminci s Principovca trebali bi postati jedan

od jačih hrvatskih izvoznih aduta.

Vinski izvještaj 2019. Nagrade

Šampionska

godina

Prvi put u povijesti plavac je dobio zlatnu

medalju na Decanterovu ocjenjivanju

Hrvatski su vinari na Decanterovim Svjetskim

vinskim nagradama u 2019. prijavili više od

dvjesto uzoraka, što znači da je četvrtina

svih hrvatskih vina osvojila srebro ili zlato. Po

ukupnom broju medalja ovo nije bila rekordna

godina jer značajan broj vodećih hrvatskih

vinara nije poslo svoja vina na ocjenjivanje, ali

bila je definitivno riječ o godini u kojoj je hrvatska

vinska industrija na najvažnijem svjetskom

ocjenjivanju potvrdila kontinuitet kvalitete i visok

prosjek standarda.

Porečka Laguna dobila je čak šest medalja,

od kojih jednu zlatnu, za Malvaziju Vižinadu

iz 2015. godine. Zlatne medalje osvojili Marko

Fakin za Malvaziju iz 2018. što je očekivano.

Najveće iznenađenje ove godine bilo je prvo

zlato u povijesti koje je na Decanterovom ocjenjivanju

dodiljeno plavcu, Vron Bodu iz 2012.

godine Tončija Marijana.

Nedugo nakon Decanterovih Svjetskih nagrada,

dobre vijesti stigle su s International Wine

Challengea, gdje su četiri hrvatska vina osvojila

zlatne medalje, Rossijeva Malvazija Templara

iz 2016. osvojila je titulu Trophy Winner, a zlato

je pripalo i malvaziji Prima Luce 2018. Andree

Cossetija, Damjanićevom Clemente Blancu

2016. i Cebalovu Grku iz 2017. Na prosinačkom

ocjenjivanju na International Wine Challengeu,

zlato je osvojila smao Vrhunska graševina

Iločkih podruma iz 2018.


Damjanić Clemente 2016.

Coronica Gran Teran 2015. Andrea Cossetto Prima Luce 2018.

Fakin Malvazija 2018.

Rossi Malvazija 2018.

Vina Laguna Malvazija Festigia Vižinada Riserva 2015. Vron Bod Plavac Mali 2012.

Rossi Malvazija Templara 2016.

Iločki podrumi Graševina 2018.

Benvenuti Santa Elisabetta 2015. Bernobić Malvazija 2018.

Bire Defora Grk 2016. Bire Grk 2017.

Cattunar 4 zemlje Crna Malvazija 2017. Cattunar Collina Malvazija 2016.

Cattunar Teran 2015. Cmrečnjak Pušipel Classic 2018.

Damjanić Malvazija 2017. Damjanić Sincerus 2016.


Degrassi Contarini Cabernet Sauvignon 2011. Skaramuča Pošip 2017. Dvanajščak-Kozol Pušipel Classic 2018. Dvorac Belaj Malvazija 2017.

Dvorac Maruševec Sauvignon 2018. Fakin Il Primo Teran 2016. Feravino Miraz Frankovka 2016. Fakin La Prima Malvazija 2017.

Galić Bijelo 9 2015. Galić Chardonnay 2016. Korta Katarina Pošip 2017. Jakopić Graševina 2012.

Jakopić Pušipel 2016. Kalazić Graševina 2016. Kolar Frankovka 2013. Kopjar Graševina 2018.

Kozlović Malvazija 2015. Kozlović Malvazija 2016. Kutjevo Graševina 2018.

Mario Banko Malvazija 2017.


Matošević Grimalda 2016. Meneghetti Red 2013.

Mikša Škrlet 2017. Pilato Malvazija 2018.

Poletti Malvazija Classica 2016. Ravalico Malvazija 2018.

Ritoša Teran 2015.

Andrea Cossetto Prima Luce 2018.

Sibon Brut 2016. Štampar Pušipel Classic 2018.

Terzolo Malvazija 2018. Terra Madre Premium Plavac Mali 2016.

Testament Babić 2017. Tomaz Barbarossa Teran 2016.

Vina Belje Graševina Goldberg 2017. Vina Laguna Festigia LV Riserva 2015.

Vina Zigante Verò Aurora Brut 2015. Vinarija Roso Postup 2012.

Vinarija Roso Prošek 2014. Vinogradi Volarević Plavac Mali Classic 2015.


Voštinić-Klasnić Škrlet 2018. Feravino Cuvee Miraz 2015.

Feravino Graševina Dika 2018.

Benvenuti Malvazija Anno Domini 2018.

Iločki podrumi Traminac Principovac 2015. Franković Malvazija Korona Sur Lie 2016.

Monterosso Malvazija 2017.

Benevnuti Malvazija 2017.

Fiore Malvazija 2017. Cebalo Grk 2017.

Franković Malvazija Korona Sur Lie 2017. Antunović Graševina Premium 2015.

Benvenuti Malvazija Anno Domini 2016.

Benvenuti Teran 2016. Veralda Ambra 2017. Degrassi Terre Bianche 2015.

Mežnarić Marvel Noir 2017. Merga Victa 2018. Mežnarić Marvel Noir 2017. Iločki podrumi Traminac vrhunski 2018.

Vinski izvještaj 2019. Velike kuće

Casanova di Neri

Jedna od najuglednijih toskanskih vinarija od 1970-tih predvodi moderno

vinarstvo u Brunellu di Montalcinu, jednoj od najvažnijih talijanskih apelacija

U

ne tako davnim vremenima krajem

prošlog i u prvoj dekadi ovog stoljeća,

američki pravnik i vinski kritičar

Robert Parker za vinsku je industriju

bio jednako značajan kao Michelin za restoransku

industriju. Robert Parker, osnivač Wine Advocatea,

autor niza vrlo debelih i iscrpnih knjiga pod

naslovom Parker’s Wine Buyer Guide, doslovno

je svojim ocjenama na skali do 100 određivao koje

će se vrhunsko vino dobro prodavati na globalnom

tržištu i koje će postići višu cijenu.

Niti jedan drugi vinski kritičar nikad se nije približio

Parkerovu utjecaju na tržišta vina. Parkerova

stotka za vinarije je imala jednaki značaj kao što i

danas imaju tri Michelinove zvjezdice za restorane.

A toskanska vinarija Casanova di Neri uspjela je

dobiti više Parkerovih stotki, uključujući dvije iz


Toskanska vinarija s nekoliko

Parkerovih stotki

Casanova di Neri svakako je jedna od najvažnijih talijanskih

vinarija prisutnih na hrvatskom tržištu

Kult Plave Kamenice

pretprošle godine, prije nego što se sam Parker

definitivno povukao iz Wine Advocatea. Preklani

je, dakle, Wine Advocate dodijelio najviše ocjene

Casanovinim Brunellu di Montalcinu Cerrealto iz

2010. i Brunellu di Montalcinu Tenuta Nuova iz

iste berbe.

U Hrvatskoj se trenutno može kupiti Tenuta

Nuova iz berbe 2013. koja je također vrlo dobro ocijenjena.

Wine Advocate dodijelio joj je 97 bodova,

a vino distribuira zadarski Atrox. Casanova di Neri

spada među noviju generaciju toskanskih vinarija,

s time da riječ nova treba shvaćati u specifičnom

toskanskom vremenskom kontekstu, koji je definirala

obitelj Antinori. Antinori proizvode vino do

15 stoljeća, a Casanova di Neri osnovana je 1971.

godine. Casanova di Neri razmjerno je mlada i u

kontekstu svoje apelacije Brunello di Montalcino.

Vina iz Montalcina, grada i vinorodnog područja

blizu južnih zona Chianti Classica, proizvode se

od posebnog klona sangiovesea identificiranog

sredinom 19. stoljeća.

Prva važna vinarija i brand u Montalcinu, Biondi-Santi,

osnovana je u drugoj polovici 19. stoljeća,

skoro stotinjak godina prije Casanove di Neri.

Stoga Casanovu di Neri zaista ima smisla definirati

kao jednu od predvodnica modernog vinarstva u

Brunellu di Montalcinu, jednoj od najvažnijih talijanskih

vinskih apelacija.

Casanovu di Neri utemeljio je Giovanni Neri.

Grožđe se prvo uzgajalo u vinogradu Cerretalto,

u istočnom dijelu apelacije. Obitelj Neri zatim je

kupila vinograde La Cetine, Petradonice i Podernovo.

Prva berba Brunella di Montalcina došla

je 1978. godine. Slijedili su single vineyardi, pa

Tenuta Nuova koja nije single vineyard nego selekcija

vrlo starog grožđa iz nekoliko vinograda, te

naposljetku Petradonice, još jedan single vineyard.

Casanova di Neri u osamdesetim je godinama

počela proizvoditi i bitno jeftiniji Rosso di Montalcino,

koji se također može nabaviti u Hrvatskoj.

Casanovu di Neri već skoro trideset godina vodi

Giovanijev sin Giacamo Neri. Riječ je,dakle, o

obiteljskoj tvrtki a ne o korporaciji, što je u Toskani

srećom još relativno često.

Vina Casanove di Neri koja smo probali u

zadnjih dvadesetak godina, karakteristična su po

ekspresivnosti, snazi i namjernim,da ne kažemo

osviještenim tehničkim nesavršenostima.

Skoro sva najbolje ocijenjena vina Casanove di

Neri sadrže određenu dozu bretta; ona, štoviše, pokazuju

kako brett može biti koristan stilski element.

Većina vina ima između 14, 5 i 15 posto alkohola,

ekstrakt načelno prelazi 30 grama po litri, katkad se

približava 40, dok se kiseline kreću oko šest grama

Vina provode godinu i pol do tri i pol godine

u malim hrastovim bačvama, te još šest mjeseci

do dvije godine u boci, prije nego što izlaze na

tržište. Bogati tanini i razmjerno visoke kiseline

čine Casanovina vina iznimno dugotrajnima. Sve

buteljke koje smo dosad kušali činile su nam se

neobično mladim i za kriterije Brunella di Montlacina.

Casanova di Neri definitivno je jedna od

najvažnijih talijanskih vinarija koje su prisutne na

hrvatskom tržištu.


LUXARDO

Najbolji

Maraschino

na svijetu

vratio se u

Hrvatsku

Z

adarski

Atrox Borisa Dešpoje počeo je uvoziti

Luxardove luksuzne ali ne pretjerano skupe

proizvode, a mi smo uoči Božića intervjuirali

Mattea Luxarda, izvoznog direktora ove iznimno

uspješne obiteljske kompanije.

Zadarska talijanska obitelj obitelj Luxardo

počela je proizvoditi Maraschino prije dvije stotine

godina. Luxardo je već u pretprošlom stoljeću

postao renomirani brand u svijetu vrhunskih likera.

Firmu je 1821. u Zadru utemeljio Girolamo

Luxardo i otada je neprekidno u vlasništvu

obitelji. Luxardo je u Zadar došao kao konzul

Kraljevine Sardinije.

Girolamova supruga Maria Luxardo prema

tadašnjim je običajima kod kuće proizvodila likere,

i tako je otkrila stari zadarski samostanski recept

za Rosolio Maraschino, liker od višnje maraske.

Taj je liker, kaže dalje priča, bio tako dobar da je

Girolamo Luxardo bio uvjeren da na njemu može

izgraditi biznis. Tako je nastao čuveni zadarski

Maraschino.

Odlazak u Italiju

Poslije Drugoga svjetskog rata, obitelj Luxardo

zbog političkih je razloga morala napustiti Zadar.

Osnovali su novu tvornicu blizu Padove, s kojom

su vratili predratni renome, sačuvali kvalitetu,

proširili proizvodni portfolio i osvojili niz novih,

ne samo europskih tržišta. Luxardo, sinonim za

vrhunske likere i za valjda najbolje maraske koje

se mogu kupiti bilo gdje u Europi, 2019. godine

napokon se vratio u Hrvatsku.

Vaša je obitelj de facto izmislila Maraschino.

Koliko je Maraschino danas važan za Vašu

tvrtku?

Ustvari, moja obitelj nije baš izmislila Maraschino.

Ono što su moji napravili prije dvije

stotine godina bilo je poboljšavanje i dorađivanje

receptura koje su već postojale u Zadru, u tvrtkama

starijima od Luxarda. Prvi se Maraschino u Zadru

počeo proizvoditi negdje oko 1700. godine.Danas

je Maraschino Luxardo esencijalni sastojak u

nizu klasičnih svjetskih koktela. Maraschino je i

dalje naše najvažnije piće, ne samo zbog branda,

nego zbog ukupnih brojki. .

Koliko su današnje metode proizvodnje Maraschina

slične metodama iz devetnaestog stoljeća?

Postupak proizvodnje vrlo je sličan. Recimo

da su današnje metode nešto rafiniranije da su

prilagođene ukusu modernog potrošača, no sastojci

su posve isti.

Odakle nabavljate višnje?

Sve višnje za Luxardo uzgajaju se u regiji

Veneto, gdje se nalazi naša tvornica,

200 godina neprekidne proizvodnje

Što, zapravo, čini Luxardov Maraschino toliko

jedinstvenim?

Dvije stotine godina neprekidne proizvodnje i

tradicije. Moja obitelji jednu te istu stvar, uz neka

poboljšanja, proizvodi puna dva stoljeća, prema

receptu Girolama Luxarda. To se vrijeme mora

osjetiti na konačnom proizvodu.

Što višnje od kojih proizvodite Maraschino

čini različitima od ostalih višanja?

Vrsta višanja koju mi koristimo sada se službeno

zove Luxardo maraska. Drvo počinje davati plod

u petoj godini života, i završava s plodnošću u

dvadesetoj, najkasnije dvadeset i drugoj godini

života. Nijedno drvo ne može ni na vrhuncu

proizvodnje dati više do 100 kilograma maraski

U smjeru

kazaljke na satu

1. Matteo

Luxardo, direktor

izvoza 2.

Prva tvornica

Maraschina

u Zadru 3.

Utemeljitelj

obiteljske firme

Girolamo Luxardo

4. Brendiranje

Luxardovog

Maraschina kroz

desetljeća 5.

Evolucija dizajna

boce Maraschina

od 1947. do

danas

Moja obitelj 200 godina bez

prekida proizvodi istu stvar

prema izvornom receptu. To

se vrijeme mora osjetiti u

konačnom proizvodu

godišnje. Luxardo maraska mala je, crna, vrlo

kisela i jako ukusna. Luxardo maraske koristimo

za niz proizvoda. Uz Maraschino, tu su još Cherry

Sangue Morlacco, Sour Cherry Gin, Sour Cherry

Syrup i Cherry Jam.

Koliko se boca Maraschina proda godišnje? I

koliko staklenki i limenki vaših izvrsnih višanja

u sirupu?

Godišnje prodajemo oko pola milijuna boca

Maraschina i oko dva milijuna staklenki višanja

od 400 grama.

Je li komplicirano voditi obiteljsku firmu u

poslovnom okruženju kojim dominiraju velike

korporacije?

Dakle, mi i dalje nemamo nikakve veze s

korporativnim biznisom. Mi smo stopostotna

obiteljska tvrtka. Naravno, nije jednostavno voditi

obiteljski posao, već i zbog osobnih razloga. U

obitelji uvijek morate održati određeni sklad,

jer ne smijete riskirati da pojedini nezadovoljni

članovi obitelji počnu uništavati tvrtku. S druge

strane, upravljanje obiteljskom tvrtkom velika

je poslovna prilika.

Gdje su Luxardova najvažnija tržišta?

Prije svega Sjedinjene Države, Kanada, Velika

Britanija i Nizozemska. Izvozimo u više od 80

zemalja, a uz Sambucu i Maraschino, i drugi

naši proizvodi posljednjih godina snažno rastu.

Kako će se Luxardo razvijati u budućnosti?

Kod tvrtki poput naše jako je važno da ne

stišćete prejako gas pedalu. Ovaj tip tvrtki mora

se razvijati mirno, korak po korak, i u kvalitativnom

i u tržišnom smislu. Mislim da je uz

takvu filozofiju razvoja Luxardova budućnost

jako svijetla.

vinski-izvjestaj-2019

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?