RIJEČ 47

RIJEČ - glasnik Hrvatske kulturne zajednice, broj 47, 2015.
U srijedu, 7. prosinca 2011. u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice iz
Wiesbaden bilo je održano predavanje o filozofskoj predaji drevne Indije u
okviru mudroznanstvenog kružoka u Idsteinu na Taunusu. Predavanje i
diskusija održali su se u lobiju hotela „Golden Lotus“ Rodergasse 27, 65510
Idstein.
Upaniśade ­ doprinos Indije mudroslovlju Zapada
Indija je 2006. godine bila
domaćinom na Sajmu knjige u
Frankfurtu. To je bila prilika da se
na hrvatskom štandu predstavi
pregled hrvatske književnosti u
odnosu na indijsku kulturu. U
suradnji sa Zajednicom nakladnika
i knjižara, te Maticom hrvatskom iz
Zagreba Ivica Košak je priredio
pregled djela i autora indološke
tematike od 13. stoljeća do danas.
Kulturno povijesne veze naših
krajeva s Indijom, ne samo da nisu
istražene u svim svojim vidovima,
već mnogi od njih jedva da su
poznati, a neki i nisu. Cilj ovog
projekta je prikazati odraz kulture
Istoka u kulturi Hrvata i Hrvatske.
O pojedinim vidovima hrvatskih
susreta s indijskim pisanom i
usmenom tradicijom, a što treba
doprinijeti potpunijem sagledavanju
i boljem razumijevanju vlastitih
nam sastavnica, kako u prošlosti
tako i u sadašnjosti i to ne samo s
obzirom na Indiju, već i s obzirom
na Evropu s kojom u tom pogledu
mnogo toga dijelimo. Po prvi se put
u ovome projektu istražuje slika
Indije kakva je u nas oblikovana na
temelju objavljenih djela hrvatskih
pisaca i znanstvenika.
Čarobni svijet Istoka odražava se
čak i u narodnim pjesmama
Slavonije i Dalmacije. Marin Držić
uvodi Indiju u drami Dundo
Maroje u hrvatsku književnost 16.
st., likom indijskog Negromanta.
Indija se obrađuje u djelima Marka
Pola, Mavre Čavčića, Ivana
Gundulića, Benedikta Kotruljevića,
zatim Matije Antuna Reljkovića,
Stjepana Radića, Tina Ujevića,
Dragutina Tadijanovića i naravno
Hrvat ­ Začetnik znanstvene
orijentalistike
Ivan Filip (Philippus) Vezdin (Vesdin),
rođen je 25. travnja 1748. u obitelji
austrijskih Hrvata, u mjestu Hof, danas
u Donjoj Austriji, od oca Jurja
(Georgius) Vesdina i majke Helene r.
Prekuničin. Umro je 1806. u Rimu.
Uz materinski hrvatski jezik govorio je
još desetak europskih jezika: latinski,
grčki, hebrejski, njemački, mađarski,
talijanski, španjolski, portugalski i
engleski, ali je kao misionar Indije (od
1776.) ovladao i Sanskritom i brojnim
drugim indijskim dijalektima.
Zaredio se za bosonogog karmelićanina
1768. u Linzu, filozofiju i teologiju
završio je u Pragu 1773. Na Malabarskoj
obali, u Indiji djelovao je kao misionar
u državi Kerali od 1776. U Europu se
vraća 1789. godine, a nemiri francuske
revolucije su spriječili njegov povratak
u Indiju. Prva enciklopedijska obrada
jezika i indijske tradicije u Europi je
objavljena u 18. st., a potječe iz pera
hrvatskog misionara Ivan Filipa
Vezdina. 2006. godine obilježena je
200-ta obljetnica njegove smrti.
znanstvenika kao što su Čedomil
Veljačić, Radoslav Katičić i
Mislav Ježić.
Poslije izlaganja na Frankfurtskom
sajmu knjiga 2006. godine i
ponovljenog predavanja u
Rüsselsheimu, (vidi: Večernji list
09.11.2006.), Koblenzu ( VL
31.10.2007.) i Wiesbadenu ovo
predavanje je dobilo još jednu
dimenziju: - Ilustraciju kontinuiteta
hrvatske znanosti i umjetnosti u
književnosti u europskom kontekstu.
Hrvatska kulturna zajednica iz
Wiesbadena želi ovim predavanjem
istaknuti važnost i značaj
jezične kulture malih naroda u
kontekstu visokih civilizacija.
14
Die
Upaniśaden (Sanskrit, f.,
उपनिषद्, upaniṣad, wörtl. „das Sichin-der-Nähe-Niedersetzen“;
gemeint
ist damit: „sich zu Füßen eines Lehrers
(Guru) setzen“, aber auch: geheime,
belehrende Sitzung) sind eine
Sammlung philosophischer Schriften
des Hinduismus und Bestandteil des
Veda.
Die Upaniśaden beschäftigen sich mit
dem Wesen von der universellen
Weltenseele, von der innersten Essenz
eines jeden Individuums. Der deutsche
Philosoph Arthur Schopenhauer empfand
die Upaniśaden als belohnendeste
und erhebendeste Lektüre, die […]
auf der Welt möglich ist: sie ist der
Trost meines Lebens gewesen und
wird der meines Sterbens sein 1 .
[]Red.
1
Arthur Schopenhauer, Sämtliche Werke,
Cotta-/Insel-Verlag, Band V, Parerga und
Paralipomena II', § 184, Seite 469.