journal 119 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba

Zašto praviš slona od mene?INTERVJU: Senadin LavićEKSKLUZIVNO: Slučaj Gornja MaočaGdje je mezar Osnivača Sarajeva?Medinska povelja: prvi pisani ustav u povijestiDžihad Anđelija u akciji

SADRŽAJSADRŽAJ2JOURNALISSN 1334-5052PREPORODOV JOURNALmjesečnik KDBH “Preporod”Izdavač:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske“Preporod”Glavni urednik:Ismet IsakovićZamjenik glavnog urednika:Filip Mursel BegovićRedakcija:Amina AlijagićMirza MešićSena KulenovićEdis FelićFaris NanićSuradnici:Mirsada BegovićAjka Tiro SrebrenikovićEdina SmajlagićAvdo Huseinović (BiH)Edin Tule (BiH)Amel Suljović (BiH)Adresa:Preporodov JournalIlica 35, 10000 ZagrebTelefon/faks:+385 (0)1 48 33 635e-mail:kdbhpreporod@zg.t-com.hrkdbhpreporod@kdbhpreporod.hrismet.isakovic@sk.t-com.hrweb: www.kdbhpreporod.hrŽiro-račun:ZABA 2360000-1101441490Devizni račun:SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185Cijena: 15 kunaPretplata:RH 80 HRK godišnjeBiH 20 KM godišnjeSvijet 15 E godišnjeTisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika GoricaTiskano uz financijsku potporu izDržavnog proračuna RepublikeHrvatske putem Savjeta za nacionalnemanjine Republike HrvatskeNa naslovnoj stranici:Begova džamija u SarajevuUVODNIKRecesijski proračun – vrijeme je opreza ........................................ 3BOŠNJACI U HRVATSKOJDramaturgija podmetanja ili odakle pirka vjetrić Pirke ................. 4Uvjeti bošnjačkog opstanka: vjera islam i država BiH .................... 6Žene u Iranu .................................................................................. 9Osteoporoza – tiha epidemija ..................................................... 11Dodjela novih stipendija .............................................................. 13Mevlud u Zagrebu ....................................................................... 14HRVATSKABit ću kaktus, a ne fikus ............................................................... 15KVADRAT NAD HIPOTENUZOMZašto praviš slona od mene? ....................................................... 16INTERVJU – SENADIN LAVIĆBošnjaci nisu postali od Srba i Hrvata .......................................... 18BOSANSKI BAROMETARUkidanje viza tek najesen? ........................................................... 22Vehabije iz Gornje Maoče ............................................................ 24Vrijeme je da ljudi otvore oči ...................................................... 26IZ SVIJETAInverzija stvarnosti, slika propasti ................................................ 28KULTURAVrbas voda nosila jablana ............................................................. 38Gdje je mezar osnivača Sarajeva? ................................................ 39Lice s novčanice od 200 KM ........................................................ 40Utemeljitelj suvremene bošnjačke politike .................................. 42Pisma iz tamnog vilajeta (I) .......................................................... 44Kulturne spavaonice otvorenog tipa ............................................ 45PRIČE IZ BOSNEVladar svijeta sa Drine ................................................................. 46ŽIVJETI ISLAMMuhammed a.s. – Poslanik islama (IV) ......................................... 47POVRATAK U BUDUĆNOSTInteligentna igra znakova ............................................................. 50DIJALOG CIVILIZACIJAČvrsto uvjerenje ili čvrsta zloupotreba vjere? ............................. 52Medinska povelja ......................................................................... 54MURSELOV ŠEGISTANDžihad Anđelija u akciji ................................................................ 57ZANIMLJIVOSTIDržavna mafija ............................................................................. 59

UVODNIKUvodna riječRecesijski proračun –vrijeme je oprezaKrajem ožujka, kao i obično, bivamo obaviješteni o raspodjeli sredstava iz Državnog proračuna za programeudruga i ustanova nacionalnih manjina odlukom Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.Za razliku od prethodnih godina, ove se susrećemo sa smanjenjem sredstava. Za očekivati je bilo, međutim,očuvanje prošlogodišnje razine, s obzirom da i sam Državni proračun nije predviđen manjim od prošlogodišnjeg.No to se nije dogodilo.Odlukom je provedena linearna pravda. Baš kao što su sredstva prošlih godina povećavana linearno ujednakom postotku svim nacionalnim manjinama, bez obzira na naslijeđene velike razlike, tako je i sada gotovosvima smanjen proračun za pet posto. Linearna pravda, bez obzira, ponavljam, na naslijeđene velikerazlike, omogućuje članovima Savjeta najbezbolniju političku poziciju u odnosu na velik broj korisnika. Razumljivo.Pet posto nije mnogo, reći ćete. Pa i nije, jer posljednjih dvije-tri godine sredstva su dostigla razinu kojaje napokon bila razmjerna programskim obavezama za koja su odobravana. Kada kažemo programskim obavezama,tada moramo znati da nije riječ o profesionalnoj razini programa jer našim voditeljima, autorima,suradnicima i izvođačima osiguravamo amaterske ili jedva nešto više uvjete, a od njih očekujemo, i gotovoredovno dobivamo profesionalni rezultat. Bitno je to da su sredstva bila dovoljna da izbjegnemo nemogućnostpokrivanja neizbježnih materijalnih i režijskih troškova, što se po prirodi stvari događalo, primjerice, umom prvom mandatu. Problem smo riješili i maksimalnom racionalizacijom režijskih troškova. Tu dakle,prostora za daljnje uštede više nema. Zato pet posto nije ni malo. Potrebno je naglasiti da povećanja prethodnihgodina nisu samo olakšala financijsko upravljanje, već su, gotovo u potpunosti, rezultirala povećanjem ipoboljšanjem aktivnosti. I to je u prirodi stvari. Manjim povećanjem energije nekog sustava može se ostvaritiznatno veći obim i kvaliteta rada istog sustava. I zbog toga pet posto nije malo.No nisu smanjena sredstva za programe, reći će potencijalni sugovornik iz Savjeta, pronašavši prividnobezbolnu poziciju. Nominalno i nisu, osim tradicionalno apsurdno i neutemeljeno programska sredstva “PreporodovogJournala”. Ali su zato posve ukinuta sredstva za režijske troškove. Tako se zapravo kristaliziračinjenica da je Savjet u formi naoko zanemarivih pet posto naoko linearnog smanjenja uspio progurati odlukuneshvatljivo motiviranog političkog učinka od petnaest posto smanjenja sredstava za informativnu djelatnost“Preporoda”.No pošto je Savjet naš predstavnik na čije odluke ni na koji način ne možemo utjecati, ne preostaje namništa drugo nego, kao i sav narod, prilagoditi se političko-financijskoj stvarnosti. Rješenje je provjereno.Primjenjivali smo ga u težim vremenima. Kao što su ova. Iz prošlogodišnjeg izvještaja, naime, proizlazi kakoukupni režijski troškovi čine oko dvadeset i pet posto ukupnih programskih sredstava. Stoga ćemo ove godineiznose nominalno dodijeljene svakoj od programskih aktivnosti umanjiti za navedeni postotni iznos u ciljuočuvanja elementarnog funkcioniranja Društva. Već na prvoj sjednici predložit ću tu odluku novoizabranomGlavnom odboru.Što to praktično znači? Striktno ćemo provoditi ograničenje broja stranica naših tiskovina u skladu s odobrenimprogramskim obimom i sprečavati svako ozbiljnije prekoračenje. Poput drugih redakcija domaćihčasopisa manje naklade, minimizirat ćemo materijalne izdatke u smislu opreme, dizajna i sličnih troškova.Prostora za dodatne projekte i dodatna opremanja svih aktivnosti iz proračunskih sredstava načelno se nećepronalaziti. S druge strane, pozivamo sve članove Društva, predstavnike i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine,bošnjačke udruge i Islamsku zajednicu da se pretplate na naša izdanja. Pozivamo sve sponzore dapronađu svoj prostor u širenju informacije o svojim djelatnostima kroz naše medije. Što se tiče sponzorskihsredstava za naše projekte, ona su prošle godine bila značajno viša od svih prethodnih godina, ali su ta sredstvaredovito vrlo namjenska i ograničena. Iz njih se stoga nisu mogli, a niti smjeli, financirati redovni troškoviprogramskih aktivnosti.Vrijeme je opreza. Ali i alternativnih vizija. Koje pak ne smiju ostati na razini neobjektivizirane mašte ineprovjerenih očekivanja. Baš kao u cijelome društvu… Baš kao u cijelome svijetu. qSenad Nanić, predsjednik KDBH “Preporod”3JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJO denunciranju Bošnjaka u hrvatskim medijimaDramaturgija podmetanja iliodakle pirka vjetrić PirkeNevjerojatno je da se u hrvatske medije pozivaju isključivo pripadnici tzv. lijeve struje, i da će se u hrvatskim medijima čutipravorijek “velikog” književnika iz Bosne, Emira Pirkea, a da će se istom sustavno zanemariti izlazak Ibrišimovićevog “Vječnika”u zagrebačkoj izdavačkoj kući “V.B.Z.”. Nema šanse da će barda bošnjačke i bosanske književnosti “Novi list” pozvati da impiše kolumnu i komentira situaciju u Bosni. Nema šanse! Jesu li doista ti izvjestitelji svjesni što čine Bošnjacima i muslimanimau Hrvatskoj kada pišu svoje tekstove u hrvatskim najčitanijim dnevnim tiskovinama! Nisu, jer uživjeli su se u ulogu nekakvihratnih izvjestitelja iz BiH, gdje navodno islamisti i tzv. radikalni Bošnjaci vode džihad protiv sekularne države i svih ostalih.Filip Mursel Begović4JOURNALNedavno mi je jedan Bošnjak iz Zagreba,građevinar po struci, ispričao “duhovitu”dogodovštinu sa svoga gradilišta. Poimenu Safet ispričao mi je da je, nakon dugogodina, napokon našao partnera koji je“naš”, iz Bosne, s kojim će graditi, uz pomoćostalih bosanskih bauštelaca, hrvatskezgrade. Safet je bio presretan novim izboromposlovnog partnera, sve do dana početkagradnje. Dolaskom na posao, on je “našem”građevincu, preko čitavog gradilištauzviknuo: “Šefiku, bolan, dođi vamo.” Kadaje “naš” Šefik došao Safet se neugodnoiznenadio njegovim agresivnim odgovorom:“Jebo te taki poso, budalo, šuti bolan,čuješ, majke ti, i zapamti, ovdje za tebe nisamŠefik, ovdje sam Štef.” Eto, dok Bošnjacimuslimani u Hrvatskoj čekaju svojupunopravnu integraciju u društvo, promjeneu kojima bi trebali biti izrijekom spomenutikao nacionalna manjina u preambuliUstava RH, neki su već izrijekom sami sebeasimilirali. Uz to, dok muslimanska inteligencijau Hrvatskoj uređuje kulturne manjinskečasopise, i trudi se prikazati bosanskemuslimane kao miroljubiv narod golubinjeduše, javljaju se glasovi iz Bosne kojiće Hrvatima prezentirati sasvim drugu slikunašeg nacionalnog i vjerskog bića. Bošnjačkipuk u Hrvatskoj je načuo nešto o sukobima“lijevih” i “desnih” u Bosni, ali život udijaspori, u doba recesije, nije lagan nikome,a pogotovo nekom Bosancu došljaku smuslimanskim imenom, i što da ga se ondatiču neka medijska prepucavanja u matičnojdomovini. Ne treba se previše tužiti, jer, Hrvatskaje svim svojim manjinama zagarantiralamnoga prava i razne oblike kulturneautonomije. Međutim, jedna je priča na papiru,jedna je priča kada se pokušava ući uEuropu, a druga je ona na gradilištima poputonog Safetovog i Šefikovog. Pod teretommuslimanskog imena neki radije izaberuasimilaciju od integracije. Dakle, taj spomenutisukob “lijevih” i “desnih”, koji sesve više rasplamsava u našoj matičnoj domovini,pod pritiskom svakodnevnog životai neće previše značiti hrvatskom Bošnjaku.Uostalom, tko bi i mogao uopće definiratipojam lijevo, kada se njegovi nazovipripadnici počesto služe sasvim desnimmetodama.Jedan od tih lijevih “desničara”, koji sistematskipiše u hrvatskim dnevnim novinama(“Novi list”, “Jutarnji list”) jest mladibosanski književnik Emir Imamović Pirke.Dok se mi neasimilirani pripadnici muslimansko/bošnjačkeinteligencije teško ili nikakoprobijamo do masovnih medija u Hrvatskoj,Pirke će zadobiti zaista neočekivanoveliki prostor za jednog Emira. Razlogtome će se skrivati u izboru Pirkeovih tema.Kada će pisati za hrvatske medije, a tiče seBosne, Pirke neće zaboraviti u negativnomkontekstu spomenuti Aliju Izetbegovića ireisa Cerića, ali i mnoge druge koji njemu isličnima nisu po volji, a Bošnjaci u Hrvatskojih većinom smatraju kao neoborivevjerske i političke autoritete. U tom smisluHrvatima će podastrijeti kilobajte svojihmisli poput: vođe bosanske islamske revolucije,čuvari novog morala, sarajevocentričnost,bošnjački radikalizam, islamskiradikali, reislamizacija, homofobi, promjenabošnjačkog društva iz sekularnog u teokratsko,islamska inkvizicija, djeca su samokolateralne žrtve... i sve će to Hrvati čitatikao o opasnom po život susjedstvu, gdjevladaju vehabije, a reis Cerić ih podržava.Nadalje, čitat će iz pera ovog moralno političkogčistunca o islamskoj i bošnjačkoj isključivosti,o tome kako se uvodi islamskivjeronauk u škole i vrtiće i da se zabranjujeDjed Božićnjak... Pisat će o tome Emir Imamovićs veselim nadimkom Pirke, u riječkom“Novom listu”, dok se u tom istomgradu, nakon višedesetljetnih entuzijastičkihnapora i bezbroj prepreka, napokon gradidžamija. Pirit će Pirke uz vjetar dok seriječki muslimani, nakon toliko godina, ponekadzaista tegobnog života u međuetničkoji međuvjerskoj netoleranciji, pokušavajuizboriti za svoja Ustavom zajamčenaprava. Na dan kada će Bošnjak Mujo Isićpodnijeti zahtjev za lokacijsku dozvolu riječkedžamije taj će momak imenom Pirkeu riječkim novinama ustvrditi da je Bosnastrašna zemlja, u kojoj vlada očaj i u kojojvladaju bošnjački i islamski radikali.Pirkeu će se pridružiti i njegov kolegaknjiževnik i medijski suborac Faruk Šehićte će u izjavi za isti “Novi list” reći: “Količinaagresije i zla u Sarajevu je takva da odkuće do samoposluge i natrag poželiš ubitideset ljudi, a brojka se višestruko penje akovoziš auto. Suočeni smo s terorom islama.”Dok će tu njegovu izjavu čitati riječki Hrvati,mali Harun Demirović će krenuti uosnovnu školu u riječkom kvartu Zamet, inakon drugog školskog sata, recimo povijesti,dobiti batine od učenika čiji su roditeljis indignacijom i gorčinom povjerovali u napiseEmira i Faruka. Ti klinci su od tih roditeljačuli da su muslimani nepopravljivi radikalii da su Bošnjaci opasni ljudi kojetreba silom zaskočiti. Neće ljutitom ocu ništaznačiti to što će u tom istom tekstu podnazivom “Sarajevo između istoka i napada”,fra Ivo Marković, svećenik iz Samostanasvetog Ante na Bistriku, izjaviti da je

BOŠNJACI U HRVATSKOJveći problem što mediji – pogotovo oni uHrvatskoj i Srbiji – među bosanskim muslimanimažele vidjeti samo vehabije, to jest,po riječima svećenika, radikalne elementekoji produbljuju ionako snažne predrasudeprema islamu. “Nitko ne želi vidjeti sve onedobre, otvorene i pametne Bošnjake kakvihje puna ova naša Bosna”, rekao je fra Ivo usvojoj izjavi dok Faruk živi pod teroromislama. Nevjerojatno, zar ne, u HrvatskojFaruk napada, a fra Ivo brani bosanske muslimane.Negoduje i književni kritičar EnverKazaz, sveučilišni profesor književnosti,koji današnje Sarajevo doživljava “klerikalnimislamskim gradom u kojemu sedogađa spoj staljinizma i inkvizicije”. Trebaspomenuti i njegovog ideološkog učenika,mladog književnika Nihada Hasanovića,koji će, također, nakon objavljene knjigeu cijenjenoj hrvatskoj izdavačkoj kući “Algoritam”,u propagandnom intervjuu ustvrditida su javna zbivanja u Bosni “svedenana spektar koji ne iritira (dakle pogoduje,o.p. au.) islamske radikale”. Mladi deklariraniateista Nihad uz ibret će, dodati: “Zabranana slobodno tumačenje Kur'ana jevrlo ozbiljan problem. Sve dok u ovoj zemljinegativna kritika Kur'ana ne bude javna,i to na takav način da negativni kritičarne mora strahovati za svoj život zbog izgovorenihriječi, sve dotle mi ćemo živjeti uposebnoj vrsti intelektualne neslobode.”Ovo je bio samo mali presjek njihovihizjava, barem to po imenima i prezimenimazaključujemo, ne znajući njihovo točnoopredjeljenje, kao pripadnika etničkih Bošnjakaiz Bosne i Hercegovine. Takvih i sličnihizjava i tekstova je bilo više, a mogli bireći da bi njihovi autori za njih mogli dobitinagradu za najnegativniju turističku prezentacijusvoje zemlje u Hrvatskoj. Dakle,dok u Hrvatskoj bošnjački intelektualci iknjiževnici ne dobivaju ili teško dobivaju(nemojmo se zavaravati da je riječ o nekimamaterima, jer su neki od njih više nego zadužilihrvatsku kulturu), svoje zasluženomjesto u medijima, spomenuta ekipa bezproblema dobiva sinekure u dnevnim novinama.Nedavno je na HRT-u gostovao SenadPećanin, koji je u udarnom terminupretežno odgovarao na pitanja o vehabijima,a pritom je pušten i kratki intervju sAbu Omarom Khadabom, nekadašnjim vođomselefija u Gornjoj Maoči, koji je, izgledomSandokana preplašio hrvatske građaneizjavom da će “Allahova vojska ući u Rim”i da će “svi osim muslimana u džehennem”.Pećanin nije davao dodatna objašnjenja, ahrvatski novinar ga je morao uvjeriti da “nisusvi takvi u Bosni”. Pritom je nevjerojatnoda se u hrvatske medije pozivaju isključivopripadnici tzv. lijeve struje, i da će se uhrvatskim medijima čuti pravorijek “velikog”književnika iz Bosne, Emira Pirkea, ada će se istom sustavno zanemariti izlazakIbrišimovićevog “Vječnika” u zagrebačkojizdavačkoj kući “V.B.Z.”. Nema šanse daće barda bošnjačke i bosanske književnosti“Novi list” pozvati da im piše kolumnu ikomentira situaciju u Bosni. Nema šanse!Jesu li doista spomenuti izvjestiteljisvjesni što čine Bošnjacima i muslimanimau Hrvatskoj kada pišu svoje tekstove u hrvatskimnajčitanijim dnevnim tiskovinama!Nisu, jer uživjeli su se u ulogu nekakvih ratnihizvjestitelja iz BiH, gdje navodno islamistii tzv. radikalni Bošnjaci vode džihadprotiv sekularne države i svih ostalih. Hrvatskičitatelji će dobiti dojam da je u BiHzaista ratno stanje, da u Sarajevu stoluje nekistrašni Osama bin Laden, a ne reis efendija,da su Bošnjaci nespremni za multietničnuBosnu, itd. Pritom će poticati sliku sebekao novinarskih azilanata, zadnjih od svojevrste, od onih koji jedini pronose slobodnuriječ, realnu i vjerodostojnu sliku Bosne.Ma, kome se to oni žale? – svojoj mamici, ušali ćemo primijetiti? Što očekuju zauzvrat?Da ih se asimilira? Možda bi htjeli postatineki novi hrvatski odvojak? Očekuju li zanagradu neku knjigu koju će im tiskati poznatihrvatski izdavači, Matica hrvatskamožda? Nadaju li se nekakvim humanitarnimpaketima, s obzirom da dolaze iz ratnezone. Što oni misle, da ih čekaju udomiteljiraširenih ruku? Pa, takvih pisaca poput Pirkeai njegovih ahbaba u Hrvatskoj ima kolikoi prosjaka pred zagrebačkom katedralom– cijelo jedno mnoštvo koje pruža ruku i uzdiše:Usliši! Usliši! Pritom, imena Emir,Nihad, Senad, Enver i Faruk zvuče posvemuslimanski, posve bošnjački. Upravo njihovaimena, u percepciji prosječnog hrvatskoggrađanina, daju legitimitet izrečenomkada govore o bošnjačkom radikalizmu ireislamizaciji BiH. Ako tako misli netko smuslimanskim imenom, pa mora da je tako,jer, neće valjda svoj na svoga. Njihove imenjakese, u međuvremenu, u Hrvatskoj počestotretira s podozrivošću, iako još ne kaograđane drugog reda. Dok Bošnjaci u Hrvatskojpokušavaju artikulirati svoja osnovnaprava, dok u medijima pokušavaju stvoritipozitivnu sliku islama i svoje tradicije,neki Bošnjaci iz Bosne rade im nesagledivuštetu. Jednom zgodom mi je jedan Sarajlijarekao da “šta ja imam pisati o Bosni kad jukao Zagrepčanin, a mogu biti i sto puta Bošnjaki musliman, jednostavno ne razumijem”.Kada je tako, onda mi iz Hrvatskeporučujemo Pirkeu i ekipi da mogu biti stoputa sekularisti, ateisti i zagovornici “slobodne”demokratske Bosne, ali da ostavesvoje sukobe od tamo gdje su potekli, akoimaju bošnjačka muda i hrvatske mudante iako imaju imalo savjesti neka ne prenašajusvoj nespokoj u Hrvatsku. Neka se zapitaju:mogu li to učiniti u ime 1.400 poginulihBošnjaka u formacijama Hrvatske vojsketijekom Domovinskog rata (od oko 8.000hiljada poginulih hrvatskih vojnika, što jenevjerojatna statistika), koji leže u zajedničkimgrobnicama širom Hrvatske – neki ipod križevima. Neka to učine zbog Bošnjakagrađevinara koji lome svoje kičme gradećihrvatske zgrade, neka to učine zbogmuslimanske djece koja ponekad imajuosobne dileme i probleme u svojim školama,jer ne žele ići na katolički vjeronauk.Napokon, neka nas ostave na miru, neka negrade pogubnu sliku o nama i svojoj domoviniza sitni kolumnistički honorar, za sumnjivui kratkoročnu izvjestiteljsku popularnost.Zar ne shvaćaju da njihove karikaturehrane nedobronamjerne za koje se uistinunadamo da su regrutirani u još malom broju.Za kraj treba reći da u Hrvatskoj izlazibošnjački časopis za kulturu i društvena pitanja“Behar”, a izdaje ga KDBH “Preporod”iz Zagreba. Časopis je, od mnogih Hrvatakulturnjaka, prepoznat kao ugledan irespektabilan kulturni glas hrvatskih Bošnjakai muslimana, ali o njemu u hrvatskimmedijima nećete čuti ni glasa. Sve do prošlegodine kada je u časopisu “Vijenac”, kojegizdaje Matica Hrvatska, o “Beharu” izašaomali prikaz na dnu stranice. Lijepo, rekli bi.Ali, iznad njega se nadvio tekst stanovitogJosipa Vrička, Hrvata iz Bosne, s bombastičnimnaslovom: “U Sarajevu je više akademikanego Hrvata.” U tekstu se nedvosmislenogovori o unitarnom Sarajevu i isključivimBošnjacima koji iz Sarajeva protjerujuHrvate. Na protest redakcije “Behara”,urednički kolegij “Vijenca”, na čelu sglavnim urednikom, nonšalantno je odgovorioda nije riječ o podmetanju, već o dramaturgijipostavljenoj za gladnog čitatelja.Zanimljivo, zar ne? Ista će ta dramaturgija,nas muslimane i Bošnjake iz Hrvatske, potpomognutanapisima “slobodarskih” novinaraiz Bosne, koštati preimenovanja Šefikau Štefa. Možda ćemo Pirke i ja paradoksalnonastaviti ovaj razgovor – on iz Bosne uriječkom “Novom listu”, a ja iz Hrvatske u“Dnevnom avazu”. I uzalud onda nama savnaš golemi trud, sav naš kulturni doprinos uHrvatskoj, kada je scenografija za predstavuveć postavljena. Možda će, Bog zna, nakraju priče i vrhuncu ove drame, pisac ovihredaka morati preseliti iz rodne Hrvatske utu “radikalnu” Bosnu, a Emir ImamovićPirke i ekipa iz rodne Bosne u “slobodnu”Hrvatsku. Jer, rekli bi oni autentični hrvatskiŠtefeki: “Najlepše ti je pajdaš kad si svojna svome.” q5JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija knjige “Bošnjaci na pola puta” Muhameda ef. VelićaUvjeti bošnjačkog opstanka:vjera islam i država BiH6JOURNALU Islamskom centru u Zagrebu, usklopu Islamske tribine “Dr. SulejmanMašović”, u četvrtak 4. veljače 2010.predstavljena je knjiga “Bošnjaci na polaputa”, autora Muhameda ef. Velića. Osimautora, knjigu su promovirali imami Abdulgafaref. Velić i Dženan ef. Kaljanac.Muhamed ef. Velić (Jajce, 1975.) potječeiz ulemske porodice. Završio je GaziHusrev-begovu medresu i Fakultetislamskih nauka u Sarajevu. Pripremamagistarski rad na Fakultetu islamskihnauka. Profesionalno je angažiran kaoimam, hatib i muallim pri MedžlisuIslamske zajednice Sarajevo. Duže odšest godina je kolumnist islamskih informativnihnovina “Preporod”. Aktivno sudjelujeu medijskoj prezentaciji islamskogvjerovanja, pragme i baštine. Bošnjacisu njegova šira porodica, a čitav jesvijet njegova domovina, s posebnimosvrtom na Bosnu i Hercegovinu.Dva koncepta imama i hutbiMr. Abdulgafar ef. Velić, sarajevskiimam, analizirao je nekoliko pojava kojesu jako vidljive u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.Naglasio je da posljednja dva desetljeća,tj. kraj 20. i početak 21. stoljećasimbolizira jedan iskreni povratak Bošnjakasvojim istinskim vrijednostima. Na prvommjestu svakako je povratak islamu,kako u domenu vjere tako i prakse. Podsjetioje da kod Bošnjaka postoje tri vrste muslimana:jedni kažu da vjeruju, a nemajuništa od prakse; drugi su oni koji prakticirajuvjeru, žive islam; a treći su muslimanina nivou kulture. U posljednja dva desetljećaBošnjaci se vraćaju vjeri, naročito udomeni prakse. Samo u posljednjih nekolikogodina, uprkos teškoj ekonomskoj situaciji,Bošnjaci su podignuli preko 500 džamijai na taj način nadmašili zlatnu generaciju,zlatno doba iz 16. stoljeća. Iako supretrpili strašna razaranja, nezapamćenzločin i genocid, Bošnjaci su pored mnogobrojnihpodignutih džamija, otvorili nekolikonovih medresa i pokrenuli nastavuu Behram-begovoj, Karađoz-begovoj iIbrahim-pašinoj medresi, u starim medresamakoje su u vrijeme komunističkog režimabile ugašene i zatvorene. Štoviše, usvim tim medresama danas su podignutisuvremeno opremljeni obrazovni centri ucilju što boljeg udovoljenja zahtjevimavremana u kojem živimo. Kao šlagvort nasve ove zavidne rezultate je nova grandioznazgrada Gazi Husrev-begove bibliotekeu Sarajevu. “Treba istaći da je Gazi Husrev-begpodigao džemat, medresu i oformiobiblioteku. Međutim, u vrijeme svogživota nije uspio podići zgradu za biblioteku.To nisu uspjele niti mnoge generacijeposlije. Hvala dragom Bogu, mi pripadamogeneraciji koja je napokon podignulazgradu za biblioteku u kojoj će nakonmnogo selidbi naći svoj smiraj najvrijednijadjela i neizmjerno zapisano blago bosanskihmuslimana, kao i muslimana Balkana”,rekao je Abdulgafar Velić.Druga važna pojava je odlična popunjenostdžamija u Sarajevu i Bosni i Hercegovinina džuma namazu, pri čemu supretijesne da prime sve vjernike. Velikiodziv vjernika na džumu namaz jedna jejako interesantna pojava u bošnjačkomnarodu, a taj se trend iz dana u dan pojačavai povećava. Gotovo je nemoguće naćirazumnog čovjeka danas, a da ne ide nadžumu namaz petkom i da ne pada na sedždu.Prema nekim procjenama samo uSarajevu na džuma namazu prisustvujeS promocije u Islamskom centru u Zagrebupreko 40.000 vjernika. U centralnim i najvećimsarajevskim džamijama potrebnoje doći mnogo ranije da se zauzme mjestounutar džamije. Ja sam imam u Istikaldžamiji, koja je najveća po prostoru zaklanjanje u Bosni i Hercegovini. Svakipetak bude preko 2.000 vjernika na džuma-namazu.I ona je pretijesna da primiveliki broj vjernika”, istaknuo je Velić.Na džuma namazu su prisutni svi slojevibošnjačkog naroda, od običnog prosječnoobrazovanog čovjeka do visokoobrazovanihljudi. Pored velikog brojamladih ljudi, omladine i studenata, nadžumu-namaz dolaze i ljudi koji vodevažne društvene poslove, od načelnikaOpćina, kantonalnih ministara do predsjednikadržave. Na džuma namazu prisutnisu i novinari, biznismeni, sudije,doktori medicine, itd. Može se reći dastruktura bošnjačkog džemata nije nikadabila raznovrsnija i obrazovanija, kako usvjetovnom tako i u vjerskom pogledu.Jedna od najaktualnijih tema je sadržajhutbe, te spremnost i obrazovanosthatiba i imama, kako u okvirima Islamskezajednice tako i šireg bošnjačkog društva.Slušajući i čitajući komentare i želje kakvenam hutbe, odnosno kakvi nam imamitrebaju, nije teško primjetiti da se zagovarajudva koncepta imama i dva konceptahutbi. Prvi je tradicionalni način

BOŠNJACI U HRVATSKOJdržanja hutbe ili tradicionalni imam. Zagovorniciovog načina držanja hutbe sumišljenja da se vjernicima petkom nadžumi trebaju kazivati samo osnovni propisiislama, moralne vrijednosti, kazivanjaiz povijesti islama, itd. Oni koji zagovarajutradicionalni pristup, hutba je mjestogdje će ljudi ponavljati ono što suučili u mektebu. Drugi koncept je suvremenipristup hutbi. Zagovornici ovog načinasu mišljenja da hatib treba petkomkazivati i upozoravati vjernike na određeneaktualne pojave. Hatib treba svaku pojavuu društvu prepoznati i u duhu islamskogučenja vjernike posavjetovati i uputitikako da se ispravno postave. Zagovornicisuvremenog pristupa hutbi su protivniciškolskog načina držanja hutbi u kojojse prevede jedan ili dva ajeta ili hadisa teprenese nekoliko izreka klasičnih islamskihučenjaka. Oni u hutbi isključivo tražeovovremenost i aktualnost.“Muhamed Velić, autor knjige 'Bošnjacina pola puta' je eklatantan primjersuvremenog imama, imama koji živi današnjevrijeme. Međutim, to ne znači dase on odriče ili negira našu bogatu tradiciju,već je samo protivnik zatvaranja u tutradiciju. Muhmed Velić je svjestan da jeislam vjera sredine i umjerenosti, te da bisredina između ova dva koncepta trebalabiti najbolje rješenje. Stoga on i poručujeda su Bošnjaci na pola puta kada je u pitanjumektebsko obrazovanje, zatim nacionalnai državna osviještenost, te ako sene vrate svojim vrijednostima bosanskimuslimani su, bez sumnje, i u egzistencijalnompogledu na pola puta. Stoga bezdobre analize svih dešavanja u prošlostiBošnjaci neće imati sigurnu budućnost.Mnoga iskustva ranijih generacija će bitiod koristi ako se licem okrenutim naprijedkrenemo i suočimo sa svim budućimizazovima i preprekama”, rekao je Velić.Podsjetio je da je prije 40-ak godina,točnije 1974. godine, Kasim Dobrača, jedanod najvećih alima bosanskih muslimanau 20. stoljeću napisao bez sumnje vrijednui korisnu knjigu pod naslovom “Klonise zla”. Međutim, Kasim Dobrača, kojegmnogi preporučuju kao uzora današnjimimamima i hatibima, živio je u vrijemekada su vladale druge prilike. U njegovovrijeme kuća je bila sigurno mjesto odgrijeha, u njoj je musliman mogao slobodnopodizati i odgajati svoj evlad u duhuislama. U vijeme Kasima Dobrače vjernicisu postavljali granice kontrole pred kućnimvratima i mahalama i svakom zlu zabranjivaliulazak. U današnjim konstelacijamai vremenu elektronskog prenošenjainformacija vjernik je prinuđen postavitigranice kontrole u vlastitoj kući, kako bizaštitio sebe i svoj evlad od propasti. “Nijeteško uočiti da čak i svako dijete koje ide uškolu ili mekteb posjeduje vlastiti mobiteli to ne običan, već mobitel s mogućnošćusvih referentnih aplikacija. Ta djeca kodkuće imaju neograničen pristup internetu,a o televiziji – kablovskoj i satelitskoj, dane govorimo. Svijet je postao jedno globalnoselo izmješanih entiteta. Ako se neštodešava na drugom kraju dunjaluka, neznači da toga nema ili neće biti i kod nas.Moramo biti svjesni da se svaka pojava usvijetu i kod nas manifestira na isti ili sličannačin. Putevi koji vode do zla i haramaje mnogo više. Kasim Dobrača piše o kocki,bludu i mnogim grijesima. Kada piše okocki, kao ozbiljnom društvenom problemu,on navodi da se ljudi kockaju u birtijamai kockarnicama. Danas je sistem kockanjatoliko raširen i populariziran da se uvlastitim kućama ljudi kockaju preko interneta.Također, kada se uzme u obzir činjenicada gotovo nema sela u Bosni i Hercegovini,a da nema sportsku kladionicu –vidimo koliko su knjige pisane prije višedesetina godina zastarjele, tj. nisu više aktualne.Ne kažem da se od njih ne možemona neki način okoristiti, ali one su pisaneza neko drugo vrijeme i za neke druge prilikei okolnosti. Također, svi ti alimi suživjeli u neko svoje vrijeme – mi danas živimosvoje vrijeme”, rekao je Velić i podsjetiona riječi čuvenog islamskog učenjakaMohammeda Abduhua, koji je rekao dasu svi tefsiri koji su pisani prije – prošli,oni važe za neko drugo vrijeme. On kažeda mi moramo pisati nove tefsire, noveknjige za naše prilike.“Sve knjige imaju svoje nedostatkeosim Kur'ana, koji je univerzalan i savršen,i hadisa, govora našeg Poslanika Muhammedaa.s. Mi danas živimo svoje vrijeme,moramo ići s licem okrenutim naprijed,nikako natraške. Moramo se okrenuti,trebaju nam novi tefsiri, nove knjige,nova tumačenja jer imamo nove situacije.Sveti tekst je uvijek isti, mijenja se tumačenje.Muhamed Velić je imam koji živisvoje vrijeme i ova knjige je glas suvremenogimama. Nama su potrebni imamikoji žive svoje, a ne neko prošlo vrijeme.Pošto danas svako dijete na mobitelu imaslobodan pristup interentu može se lakodesiti da imam, ako živi u nekom prošlomvremenu, za svojim džematlijama ili djecomu mektebu zaostaje svjetlosnu godinu,tj. njegove džematlije, kako Muhamedkaže, putuju u nekom luksuznomvlaku, a imam za njima jaše na konju”,zaključio je Abdulgafar ef. Velić.Nedostatak redoslijeda prioritetaDoktorant Dženan ef. Kaljanac, glavniimam za regiju Detroit u SAD-u, je rekaoda je Muhamed Velić napisao inspirativnui nadahnutu kroniku važnih događajau depresivnom, postratnom periodu.Autorova opredjeljenost da analizira pozadinudruštvenih događaja, koncepte političkoguma koji ih proizvodi Velića takođerpretvara u kroničara koji prati ianalizira ideologijske matrice koje proizvodeislamofobiju. Naglasio je da seMuhamed ef. Velić ne bavi samo jednomdruštvenom dimenzijom, već štoviše nastojianalizirati ukupan depresivni horizontbosansko-hercegovačkog podijeljenogdruštva. Eseji koji su sabrani u knjizi“Bošnjaci na pola puta” nastali su u jednomdepresivnom vremenu. Nastali su usvijetu u kojem vlada diktatura ravnodušnosti,u vremenu kada su Bošnjaci razjedinjeni.S ciljem boljeg razumijevanjeknjige potrebno je napraviti kratku analizufaktora i elemenata koji su dali upravotakav ton ovoj knjizi, a to su: depresija,ravnodušnost i nedostatak redoslijedaproriteta u bošnjačkoj politici.“Ovom prigodom pokušat ću artikuliratisvoj doživljaj pojma ili fenomena depresije.Imam običaj nekad reći da se bolestšuga u medicini kod modernog čovječanstvadanas zove depresija ili stres. Naprvi pogled možda nećete prepoznati nikakvuvezu. Međutim, kad malo dublje uđeteu analizu ova dva fenomena vidjet ćete daitekako ima velike veze. Jedno je vezanoza drugo. Ja neću govoriti o redoslijedu:što na što utječe i djeluje, vi ćete to samisebi odgonetnuti. Što je zapravo bolest šuga?Ona se lijepi za površinu tijela, ona7JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ8JOURNALnapada tijelo, a depresija napada insanskudušu, ona se lijepi za dušu. Koji je uzroknastanka depresije i koji je uzrok nastankabolesti šuge? Kada se dublje analizira, možese slobodno reći da šuga nastaje uslijedizlaganja tijela nehigijenskim uvjetima.Tako i depresija nastaje izlaganjem dušenehigijenskim uvjetima. Šuga se prenosidodirom, a za depresiju možemo reći da seprenosi zrakom, da budem još precizniji –ružnim govorom, riječima i tekstovima.Kad pogledate okruženje vidjet ćete ishvatit ćete da skoro u našim dnevnim listovimanije potrebna posebna rubrika zacrnu kroniku. Dnevni listovi su pretvoreniu crnu kroniku. Kad pratite vijesti – svesame afere. Kod nas Bošnjaka, tobe Ja Rabbi,nekad imam osjećaj da nitko ne valja,pa sam sebe zapitam ima li itko da Bošnjacimavalja? I drugo pitanje, ima li itko kodBošnjaka da valja? To je strašno. Samoružne vijesti. Upravo nam ova knjiga dođekao antidepresiv tableta. Kad slušate ružnevijesti vi postanete gluhi i slijepi na ono štose dešava oko vas. Vi se više ne interesirateza te probleme i onda postanete neštopoput onoga što je Camus opisao u svomromanu 'Stranac'. Imam običaj reći da jeCamusov 'Stranac' paradigma današnjegčovjeka: njega se ne tiče sudbina drugihljudi, njega se ne tiče niti sudbina njegovevlastite majke. On ne zna kad mu je majkaumrla, kad mu je majka preselila na Boljisvijet. On je postao i gluh i nijem i slijep.To je opasna boljka koja može da pređe iinficira bošnjačko društvo. To je boljkaravnodušnosti. Po tome bih mogao istaćisvog kolegu Muhameda ef. Velića. On jene samo atipičan imam – atipičan po tomešto piše, zapisuje, već i atipičan Bošnjak.A ne vidim niti Bošnjake da pišu, da imajunaviku pisanja. Isto tako, on nije ravnodušan,on se govorom istine bori protiv laži.On na taj način liječi, otklanja i oslobađadruštvo od duha laži”, rekao je Kaljanac.Treća dimenzija koja se tiče svakogBošnjaka je nedostatak redoslijeda prioriteta.Muhamed Velić kaže da je uvjet zaesenciju – vjera, a uvjet za egzistenciju –država. “Jedinstvo Bošnjaka i muslimanaje farz, a obaviti teravih-namaz je sunnet.Tako i mi Bošnjaci moramo znati redoslijedprioriteta. Mi moramo rangirati prioriteteako želimo imati bolju budućnost”,zaključio je Dženan ef. Kaljanac.Uvjet esencije i egzistencijeMuhamed ef. VelićMuhamed ef. Velić se na početkuobraćanja prisjetio Argentinca Borhesa,znakovitog i velikog mislioca, filozofa,pisca, bibliotekara svijeta, koji se svojevremenona koncu svoga života zapitaošto je to ostalo iza njega. Izjavio je da izanjegovog cjelokupnog života i rada ostalosvega nekoliko tekstova i pjesama. Borhesje rekao da je velika stvar kada čovjeknapiše i objavi knjigu. “Meni kao muslimanu,kao teologu ova rečenica je krucijalnajer znam i duboko vjerujem da knjigeobjavljuje isključivo Allah dž.š. Drugoime za Kur'an je El-Kitab, što u prijevoduna bosanski jezik znači Knjiga. I samo jeta knjiga savršena, univerzalna, ona nemagrešaka, nema manjkavosti, nema suvišnihstvari. A sve ovo što mi ljudi napišemou svojim knjigama jesu u većoj ilimanjoj mjeri pokušaji”, rekao je Velić.Naglasio je da je knjiga “Bošnjaci napola puta” realizacija potrebe relativnomladog bosanskog imama da u svijetu ukojem živi projektira sliku o sebi i pokušapromijeniti nešto, barem sebe, ili da investirau tu svekoliku zbilju viđenje stvarnogbosanskog imama koje će doprinijetiboljem razumijevanju situacije i njenompreciznijem tumačenju. Teolozi su, prijesvega, zaduženi da tumače svijet, a ne darješavaju probleme. U tom smislu, knjigaje i izvjesni dokument koji dokumentirarealnost, ona uredno dokumentira događaje,kao takve komentira i smješta ukontekst koji je relevantan. Ona je i razmišljanjeu vjeri i o vjeri “naglas”; to je isvojevrsna kronika – ljetopis, književnaforma koja je imanentna muslimanskomduhu, kronika koja će pamtiti događaje,recentne povijesne realizacije, (ne)artikuliraneideje, osjećaje, stremljenja itd.“Bošnjaci na pola puta” je svojim većimdijelom zbirka selektiranih kolumniobjavljivanih u islamskim informativnimnovinama “Preporod” u vremenskom perioduod šest godina, od 2003. do 2009.godine. Kolumni ima 115, a podijeljenesu u pet kategorija: društveno-političkidiskurs, vjera/duhovnost, kultura, književnost,te rasprave, reagiranja, forumi(tekstovi koji su objavljivani u različitimmagazinima i publikacijama). “Neki ćereći: zašto je na prvom mjestu društvenopolitičkidiskurs? Pa zato što je društveno-političkidiskurs onaj koji je javan,prvotan dok vjera, nažalost, nije dominantnau javnom diskursu, nego je zatvorenau intimni krug ili u sveti prostor.Ipak, vjera je krucijalni fluid, supstancijalnasvim kategorijama, svim tekstovimai uopće razmišljanjima. Unutar pet kategorijatekstovi su raspoređeni kronološki,polazeći od recentno objavljenih ka starijima;dakle, data je prednost aktualnomnad vrtlogom prošlog”, rekao je Velić.Naglasio da njegovi tekstovi figuriraju odislamofobije do svih bezočnih ataka nabošnjačko-muslimanski korpus i naIslamsku zajednicu kao strukturu koja sadakao prva i posljednja stoji na obranibošnjačkog naroda. Tema njegovog magistarskograda je islamofobija u Bosni iHercegovini nakon 11. rujna 2001., s posebnimnaglaskom na medijske izljeveislamofobije. Posebno je istaknuo slučajeveislamofobije u emisiji “60 minuta”Federalne televizije.Rekao je da je naslov “Bošnjaci napola puta” ambivalentan pojam. Možeznačiti da smo stali na pola puta (ako seuopće može stati u tom procesu, osobitoako se radi o objektu povijesne realizacije)od totalnog nestajanja ili da smo napola puta od čvrstog postojanja i afirmiranja,u gradaciji pojmova: od vjerske zajednice/skupine(muslimani), preko bošnjačkeetnije/etnosa – etnonacije ili kulturnenacije (Bošnjaci), do, na kraju, nacijeu državnom smislu Bosne i Hercegovine(Bosanci i Hercegovci).Muhamed Velić je naglasio da su dvauvjeta bošnjačkog opstojanja koji tražesvoje stalno ispunjenje: uvjet esencije –vjera islam i uvjet egzistencije – državaBosna i Hercegovina. Prvo i osnovnoodređenje bošnjačkog identiteta nije jeziki kultura, nego vjera islam. Bez državeBiH bit će Hrvata i Srba, međutim bezBiH ne može niti neće biti Bošnjaka.“Bosna i Hercegovina je uvjet bošnjačkogopstanka. Toga, nažalost, nisu svjesnimnogi Bošnjaci. Mi moramo biti garantnjezinog postojanja. Mi Bošnjacismo gotovo u pravilu svedeni na dvostrukotumačenje: tumačenje sadašnjostiprošlošću i tumačenje prošlosti sadašnjošću.Budućnost je još uvijek, nažalost,negdje između, na pola puta”, zaključio jeMuhamed ef. Velić. qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJTribina o položaju žene u Iranu nakon Islamske revolucijeŽene u IranuU Islamskom centru u Zagrebu, uokviru Islamske tribine četvrtkom “Dr.Sulejman Mašović”, 11. veljače 2010.predavanje o položaju i ulozi žene u IRIran nakon Islamske revolucije održala jeBatool Sh. Khodaei, supruga iranskog veleposlanikau Hrvatskoj. Tribinu je povodom31. godišnjice iranske Islamske revolucijeorganiziralo Vijeće žena Islamskogcentra u Zagrebu.Islamski pogled na položaj ženeIslamska revolucija u Iranu bila je1979. godine i u protekla tri desetljećauloga iranskih žena je bila vrlo značajna.“Ako prihvaćamo ulogu žene koja osimsvoje prirodne uloge supruge, majke i odgojiteljice,zadužene za stvaranje i održavanjetopline doma, nastojimo značajnoutjecati na vrednovanje te uloge unutarobitelju, istovremeno smo nastojale suzbitdiskriminaciju žene u društvu. Ovopitanje diskriminacije je kroz povijeststalno prisutno i u svakoj prilici koja imse prižila žene su protestirate protiv tradicijekoja ih je držala u neravnopravnompoložaju. Razlika u stavu prema pitanjudiskriminacije žene postoji manje više usvakom društvu i razna udruženja i pojedincizauzimali su se za suzbijanje togproblema”, rekla je na početku predavanjaBatool Sh. Khodaei.Podsjetila je da su u proteklih stotinjakgodina doneseni mnogi zakoni, osobitou zapadnim zemljama, koji se zauzimajuza jednakost žene i muškarca u svimsegmentima života. Ipak se još uvijek utim zemljama čuje glas žena koje protestirajuprotiv diskriminacije i ne smatrajuto pitanje riješenim. Prije više od jednogstoljeća počele su se događati velike promjeneu smjeru realizacije ženskih pravau svijetu. U europskim zemljama to sedogađa u drugoj polovici 20. stoljeća.Prema ustavnim odredbama prije 1938.godine u Francuskoj žena nije imala pravosamostalno raspolagati svojim financijama,već je suprug vodio njene financijskeposlove. 1971. godine žene u Švicarskojsu uspjele dobiti pravo glasa na izborima,tj. birati i biti birane. 1979. godineusvojena je Konvencija za suzbijanje diskriminaciježena u Ujedinjenim narodima,koja je stupila na snagu u prosincuBatool Sh. Khodaei, supruga iranskogveleposlanika1981. godine. Važno je naglasiti da suUjedinjeni narodi u svojih više od 5 godinapostojanja usvojili više od stotinu Deklaracija,Rezolucija i različitih preporukaza zaštitu ljudskih prava i suzbijanjediskriminacije. Unatoč tome, žene širomsvijeta se i dalje bore za realizaciju svojihprava.Govoreći o islamskom pogledu napoložaj žene Batool Sh. Khodaei je reklada islam nedvojbeno govori o čovjekukao o vrijednom biću kojem su dati razum,volja i pravo izbora. Kada je Allahstvorio čovjeka nazvao ga je Ahsan alhaleghain – najsavršenijim od Božjihstvorenja i predstavio ga melecima svojimhalifom na zemlji. Naredio je melecimada čovjeku učine sedždu. I ukur'anskim ajetima je istaknuta posebnostčovjeka. “Kur'an inzistira na uvažavanjui poštivanju ljudskih prava. U pogleduna karakter čovjeka ne razlikujerase, jezik, nacionalnost i klasu i jedinurazličitost među ljudima čini razina takvaluka.U očima Božjim najcjenjeniji jeonaj koji je najčišći tj. onaj koji se čuvagrijeha. Misija svih Božjih poslanika, apogotovo Muhammeda s.a.v.a. je bilooslobođenje čovjeka od okova koje smonabrojili i da čovjeka gleda kroz njegovučistoću”, rekla je supruga iranskog veleposlanikau Republici Hrvatskoj. Njezineriječi su potvrđene i u Kur'anu. “Mi smosinove Ademove, doista odlikovali, dalismo im da kopnom i morem putuju i opskrbiliih ukusnim jelima i dali im velikeprednosti nad mnogima koje smo stvorili.”(Al-Isra, 70).Islam za vrednovanje ljudi ima samojedan kriterij. I muškarac i žena stvorenisu od iste materije. “O ljudi, bojte seGospodara svoga, koji vas od jednogčovjeka stvara, a od njega je i družicunjegovu stvorio, i od njih dvoje mnogemuškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte– s imenom čijim jedni druge molite– i rodbinske veze ne kidajte, jer Allahzaista stalno nad vama bdi.” (Al Nisa,1).Prema islamskom pogledu na svijet,kroz istinu, žena i muškarac su jednaki –ni jedno nema prednost pred drugim.“Muslimanima i muslimankama, vjernicimai vjernicama.” (Al Ahzab, 35).Karakterne i duhovne vrijednostiAllah dž.š. i kod žene i kod muškarcavrednuje jednako. Preporučio je 10 bitnihstvari koje i za žene i za muškarce jednakovrijede: iman, vjersko ponašanje,iskrenost, strpljenje, skromnost, darežljivost,post, ifet, učenje dova. Muškarac ižena su jednako nagrađeni za izvršavanjepreporučenog. Razumijevajući navedeneajete, vidimo da su žena i muškarac uBožjim očima jednaki. Muškarac i ženaimaju jednaku sposobnost za svoje duhovnousavršavanje.Islamska revolucija i uloga ženekroz tri desetljećaPobjedom Islamske revolucije u Iranu,koja se zbila 11. veljače 1979. godine,dogodile su se znatne promjene u načinugledanja na ženu u političkom i socijalnomsmislu. Svojim učestvovanjem u demonstracijamai podrškom revoluciji, dokazalesu značaj svoje uloge u uspostaviIslamske Republike Iran. Svoju ulogu posebnosu naglasile tijekom nametnutogosmogodišnjeg rata s Irakom.Utjecajem Islamske revolucije i utjecajemimama Homeinija ženama muslimankamau Iranu omogućen je veći prostorza sudjelovanje u svim segmentimadruštva, kao što su politički, naučni i kulturnii uz te mogućnosti su postigle svojpoložaj u društvu. Prvih dana pobjedeIslamske revolucije imam Homeini jeistaknuo dvije važne obaveze žene. Prvanjena obaveza je prema obitelji, kao majkai supruga, a druga je sudjelovanje u političkimi društvenim aktivnostima. Tajproces traje od tada do danas i svjedocismo prisutnosti žene u svim segmentimadruštva.9JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ10JOURNALTribina u Islamskom centru o položajuiranskih ženaUstav Islamske Republike Iran, osimjednakih prava za žene i muškarce, s obziromna važnost i vrijednost žene premaislamskom sustavu ima posebnu osjetljivostprema pravima žene. “Ovdje bih željelakratko predstaviti sve organizacijekoje su osnovane poslije Islamske revolucijeradi poboljšavanja prisutnosti žena usvim segmentima društva. U sferi zakonodavstvai odlučivanja o krupnoj politicižene su prisutne u dvije organizacije: uzakonodavstvu i Ženskom vijeću za sociologijui kulturu. Osim toga, postoji Centarza ženu i obitelj pri Uredu predsjednika,Ured za ženu i obitelj pri svim ministarstvima,te Uredi za ženu i obitelj prižupanijama”, naglasila je Batool Sh.Khodaei i dodala da je značajna prisutnostžena u sferi ekonomije, nauke, obrazovanja,kulture, sociologije i politike.Aktivnosti žena u tim područjima koncentriranaje na tri točke: individualnaprava, obiteljska prava, te politička i sociološka.Supruga iranskog veleposlanika jeistaknula neke od iranskih zakonskihodredbi koji štite prava žena: ženama jezabranjen rad teških poslova, osiguran jeporodiljni dopust, tokom radnog vremenažene imaju slobodne sate radi dojenja,zakonska podrška 4-satnog radnog dana,zaštita žene od gubitka radnog mjesta raditrudnoće, zabrana učestvovanja u ratnimoružanim borbama i podrška ženamai djeci bez skrbi i hranitelja. “Vijeće zasociologiju i kulturu žene je prva organizacijaza kulturnu politike. Član ovogvijeća je savjetnik za ženska pitanja u kabinetupredsjednika države. Žene zastupniceu parlamentu su također članicetog vijeća, kao savjetnice ministara i profesoricena fakultetima”, rekla je BatoolSh. Khodaei.U političkoj sferi važno je naglasitida je žena jedna od zamjenika predsjednikadržave, a zadužena je za ženska iobiteljska pitanja. U Vladi IR Iran nalazise i jedna žena ministrica. Zabilježenoje značajno povećanje žena kandidatkinjaza zastupnice u ParlamentuIrana, a od prvog do sedmog parlamentarnogsaziva broj žena je povećan začak 165%.“Žene u Islamskoj Republici imajupozitivnu i utjecajnu ulogu na svim planovimadruštva. Svojim angažmanomstabilizirale su tu ulogu. Žene muslimankeu Iranu imaju aktivnu prisutnost ugradskim i općinskim vijećima na cjelokupnomteritoriju Irana. Povećanje postotkažena na čelnim mjestima tvrtki, uzakonodavnom aparatu, visokopozicioniranećlanice Vlade, dokazi su napretkažene u svim segmentima društva.Statistika pokazuje da se kroz tri desetljećapostotak visokoobrazovanih ženapovećao za 93%. Prisutnost žena i njihovozapošljavanje u Ministarstvu znanostii prosvjete te poljoprivrede je u stalnomusponu, kao i u industriji, državnom i privatnomsektoru te uslužnim djelatnostima.Jedan od pokazatelja razvijenostidruštva je aktivnost žena i njihova prisutnostu privatnom sektoru koje se jako brzorazvija. Prema statistici kojom raspolažemo,broj nevladinih organizacija upodručju kulture, ekonomije i socijale jeu porastu i možemo reći da postoji preko520 takvih organizacija u zemlji”, rekla jeBatool Sh. Khodaei.Naučna, obrazovna, kulturna,socijalna i sportska sferaSupruga iranskog veleposlanika jenaglasila da su nauka i obrazovanje jednaod mogućnosti povećanja prisutnostižene u društvu. Važnost obrazovanja sistamskog stajališta je vadžib, kako zamuškarce tako i za žene. S obzirom daje pismenost jedan od glavnih pokazateljarazvijenosti društva, realizacija togprojekta i povećanje aktivnosti Vlade zasmanjenje nepismenosti je jako važnoza društvo. Statistika iz 2009. godinePosjetitelji na tribinipokazuje da je pismenost žena 86%.Očekuje se da će se u narednim godinamanepismenost potpuno otkloniti, štopredstavlja veliko postignuće. “Temeljemiste statistike svjedoci smo 20-erostrukogpovećanja broja žena studenatavisokoškolskih obrazovnih ustanova uodnosu na stanje od prije 30 godina.Udio žena na pojedinim stupnjevima visokoškolskogobrazovanja su sljedeći:za diplomski studij 62%, za postdiplomskistudij 63%, za doktorski studij40,7%. 2007. godine udio profesorica ucjelokupnom broju profesora na medicinskomfakultetu je bilo 40%, što pokazujepovećanje u odnosu na stanje odprije 30 godina za 166%”, rekla je BatoolSh. Khodaei.Nedvojbena je činjenica da svi ljudi,niti bi mogli niti bi željeli, raditi u državnimpoduzećima. Postoji struktura društvenih,nevladinih organizacija, kojihprema zadnjim pokazateljima ima 980, ukojima se žene aktivno bave kulturnim,socijalnim i humanitarnim radom. Odsvukupnog broja 3.420 časopisa koji seizdaju u Iranu, 369 časopisa se bave ženskimi obiteljskim temama. 696 žena radiu filmskoj industriji kao redateljice,glumice, producentice i sl. Radi se o podacimaiz 2008. godine. Batool Sh. Khodaeije prezentirala još nekoliko zanimljivihpokazatelja: postotak zaposlenihžena u zadnjim godinama u usporedbi s20 godina ranije povećan je za 13,5%.Zaposlene žene u 31,6% slučajeva radeu uslužnim djelatnostima, 30,8% u industrijii 31,6% u poljoprivrednom sektoru.U IR Iran se velika važnost daje psihofizičkomzdravlju žene. Prema podacimaiz 2006. godine sportom se bavi 3,25 milijunažena, kao natjecatelji, suci ili treneri.“Smatramo muškarce i žene premasvojim pravima i obavezama jednakima.Ali njihove funkcije su različite. Današnjisvijet treba novi sustav da bez obzirana rasu i spol ljudi budu jednako uvažavani,da i žene i muškarci nađu pravi položaju takvom sustavu. Novi sustav semora temeljiti na pravdi, miru i sigurnostida se nasilje bilo kojeg oblika ne pojavljuje.Da ljudi budu ljubazni jedni premadrugima. Da bi žena ostvarila svojpravi položaj u društvu treba se oslonitina svoj moral i Božju uputu koja djelujekao svjetiljka u mraku koji čovjeka vodena vrh uspjeha društvo učini zdravim iuspješnim”, rekla je na kraju predavanjaBatool Sh. Khodaei, supruga iranskogveleposlanika u RH. qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJTribina o osteoporoziOsteoporoza – tiha epidemijaU Islamskom centru u Zagrebu, uokviru Islamske tribine četvrtkom “Dr.Sulejman Mašović”, 18. veljače 2010.Vijeće žena Islamskog centra organiziraloje predavanje o osteoporozi. Predavačje bila prof. dr. Selma Cvijetić-Avdagić,specijalist, epidemiolog i znanstveni savjetnikna Institutu za medicinska istraživanjai medicinu rada. Izvanredni je profesorna Medicinskom fakultetu u Osijekui vanjski suradnik na Medicinskom iPrehrambeno-tehnološkom fakultetu uZagrebu. Njezino uže stručno područje jeosteoporoza, epidemiologija, dijagnostikai terapija. Voditelj je nekoliko domaćihi inozemnih znanstvenih projekata izpodručja epidemiologije i koštano-zglobnihbolesti. Član je Hrvatskog društva zaosteoporozu i Hrvatskog internacionalnogdruštva za kalcificirana tkiva. Usavršavalase u Velikoj Britaniji i SjedinjenimAmeričkim Državama. Članica je Vijećažena Islamskog centra.Koštana razgradnja i izgradnjaDanas je u svijetu velika učestalostkroničnih nezaraznih bolesti, uslijed načinaživota i produžetka trajanja očekivanogživota, pri čemu stanovništvo postajesve starije. Većina tih bolesti se liječenjemmože dobro kontrolirati, međutimvećinom se te bolesti ne mogu potpunoizliječiti. Zato medicina danas usmjeravasvoje napore prema prevenciji, odnosnospriječavanju nastanka takvih bolesti. Upreventivne mjere spada i edukacija, proširivanjeznanja o zdravlju i bolesti kakobi nam život bio što kvalitetniji.Osteoporoza je jedna od takvih kroničnihbolesti o kojoj se više govori u zadnjih15-ak godina, kada su se povećaledijagnostičke i terapijske mogućnosti vezaneuz bolest. Tako su se i proširila znanjao osteoporozi, pri čemu se došlo dopodataka o koliko ozbiljnoj se bolesti radi.Prema istraživanjima koja su rađena uEuropi skoro svaka treća žena koja je starijaod 50 godina ima osteoporozu. S obziromda se povećava očekivano trajanježivota, u sljedećih 40-50 godina možemoočekivati da će se povećati učestalost tebolesti. Procjenjuje se da trenutno oko200 milijuna žena u svijetu ima osteoporozu.Prof. dr. Selma Cvijetić-AvdagićOsteoporoza je bolest skeletnog sustava,koju karakterizira smanjena čvrstoćakoštanog tkiva i povećana sklonost prijelomima.Većinom percipiramo naše kostikao statične organe s kojima se ništa nedogađa kada završi naš rast. Međutim, istinaje posve drugačija – naše kosti su vrloživ i aktivan organ, koji se neprekidno obnavlja.Kosti se stalno razgrađuju i ponovoizgrađuju. To se s našim kostima događacijelog života s različitim intenzitetom.Gledajući pod mikroskopom vidimoda se kosti sastoje od brojnih tankih spužvastihpločica (gredica), koje morajuimati određenu tvrdoću i čvrstoću kako bikost bila zdrava. Kost se neprekidno pregrađujejedinicama koštane pregradnje,gdje se ona prvo razgradi, a zatim se natim istim mjestima stvori nova kost. Procesrazgradnje i izgradnje kosti mora bitiu ravnoteži, tj. razgradnja mora biti jednakaizgradnji. Međutim, pod utjecajemrazličitih faktora koji se dešavaju u našemživotu ta se ravnoteža može poremetiti –stanice mogu početi više razgrađivati negoje potrebno kosti i u tom slučaju nastajuporemećaji u metabolizmu i bolestosteoporoza.Koštana pregradnja ima svoju dinamikutijekom ljudskog života. Koštanaizgradnja je najaktivnija u vrijeme našegdjetinjstva, a nagli uspon doživljava u pubertetu,te negdje oko 20. ili 30. godine,ovisno o mjestu u našem skeletu. Tu sepostiže ono što zovemo vršna koštanamasa. To je maksimalna koštana gustoćakoji neki organizam može ostvariti za vrijemesvoga rasta i razvoja. Kod žena nakonmenopauze, kada se izgube estrogenihormoni, koštana gustoća počinje padati.To se sve događa u zdravom organizmu,ništa nije patološki, već je normalna linijanaše koštane pregradnje. Muškarci imajuveću koštanu gustoću i oni ostvaruju neštoveću vršnu koštanu masu, te nemajunagli pad za vrijeme menopauze. Međutim,u starijoj životnoj dobi i kod žena ikod muškaraca ubrzano se gubi koštanagustoća, najviše uslijed manjka vitaminaD. Veoma je važno koliku ćemo vršnukoštanu masu ostvariti tokom rasta i razvojajer je to “miraz” koji nosimo krozcijeli život. Veoma je važno u vrijeme rasta– djetinjstva i adolescencije, poduzetisve moguće mjere zdravog života kako biimali što bolje i čvršće kost.Na vršnu koštanu masu utječu naslijeđe,hormonski status, prehrana i tjelesnaaktivnost. Prema mnogim istraživanjima60-70% vršne koštane mase uvjetovano jenaslijeđem. Mi možemo utjecati na prehranu(važno je uzimati kalcij u dovoljnojkoličini) i tjelesnu aktivnost (naročito tzv.antigravitacijske aktivnosti, gdje se opiremosili teže – dizanje utega, penjanje uzstepenice, planinarenje). Djeca i mladi ljudikoji su tjelesno aktivni, piju mnogo mlijekai jedu dosta mliječnih proizvoda sigurnoće imati bolje kosti kroz cijeli život,nego oni koji to ne prakticiraju.Koštana razgradnja i izgradnja morajustalno biti u ravnoteži. Postoje različiti rizičnifaktori koji mogu poremetiti ravnotežu,faktori na koje nije moguće utjecati:obiteljska predispozicija (naslijeđe), starijaživotna dob, ženski spol, kasna menarha,prerana menopauza i gracilna tjelesnakonstitucija. Rizični faktori na koje je mogućeutjecati su dugotrajni niski unos kalcijai vitamina D, pušenje cigareta, prekomjernouživanje alkohola i kave, nedostatnai neprimjerena tjelesna aktivnost.Istraživanja su pokazala da ljudi kojipuše imaju manju koštanu masu, što jedjelomično uvjetovano i niskom tjelesnomtežinom u pušača. Unos kalcija je uprosjeku nedostatan, a povećanje unosaima blaži povoljan učinak na kost. VitaminD omogućuje apsorbciju kalcija iz11JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJ12JOURNALnašeg probavnog trakta. Stvara se u kožipod utjecajem sunca, ovisno o dobi dana,godišnjem dobu (geografska širina) i pigmentacijikože. Potrebno je 10-15 minutaizlaganja ruku i lica 2-3 puta na tjedan.Fizička aktivnost ima značajnu ulogu upostizanju vršne koštane mase i u prevencijiosteoporoze i osteoporotskih fraktura.Najučinkovitije su vježbe s opterećenjemi one s velikim intenzitetom, ali važne sui one balansa i ravnoteže. U postmenopauzalnihžena žustro hodanje može smanjitirizik za frakture kuka i kralješaka.Postoji i tzv. sekundarna osteoporoza,tj. niz bolesti koje neminovno sekundarnodovode do gubitka koštane mase. To suhiperparatireoidizam, amenoreja, kroničneanovulacije, primarni ili sekundarnihipogonadizam, Cushingov sindrom (hiperkortizolizam),tireotoksikoza, šećernabolest, reumatoidni artritis, poremećajiapsorpcije hrane iz želuca i crijeva, tekronične bolesti jetre i bubrega.Tu spada i niz lijekova koji se daju kododređenih bolesti, a koji dovode do smanjenjakoštane gustoće: dugotrajno liječenjekortikosteroidima (Pronison više od7,5 mg, duže od 6 mjeseci), prekomjernadoza hormona štitnjače, antikonvulzivi,dugotrajna primjena antikoagulanasa, tamoksifen(premenopauzalno), citotoksičnilijekovi (kemoterapija), imunosupresivi,agonisti ili antagonisti hormona koji oslobađajugonadotropine, danazol, te aluminiji litij. Kod dugotrajnog uzimanja takovihlijekova danas u medicini postoje protokolida se pacijenti odmah šalju na dijagnostikuvezanu uz osteoporozu, te ima se čakpreventivno daju i lijekovi.Osteoporoza nema simptoma sve dopojave najvažnije posljedice, odnosnokomplikacije, a to je prijelom. Stoga seosteoporoza zove “tiha epidemija”. Akonismo napravili dijagnostiku ne možemoznati da li imamo osteoporozu. Za osteoporozusu karakteristični prijelomi kojinastaju uz minimalnu traumu (npr. samosaginjanje ili dizanje težeg tereta). Zaosteoporozu su karakteristične tri lokacijeprijeloma: kralješci (45%), kuk (16%) ipodlaktica (16%). Ostale frakture su vezaneuz zdjelicu, nadlaktice i rebra (20-25%). Smatra se da se više od 90% frakturakralješaka i kuka odnosi na postmenopauzalnuosteoporozu.Prijelom kuka se smatra najozbiljnijomposljedicom osteoporoze, stoga štosu posljedice prijeloma kuka mnogo ozbiljnijeod prijeloma drugih kostiju. Prijelomkuka treba operativno liječiti i ako seradi o starijoj osobi onda su komplikacijemnogo češće i ozbiljnije. Posljedice prijelomasu invalidnost (više od 2/3 bolesnika),dugotrajna kućna njega (25%) i smrtnost(15-20%, kod prijelom kuka zbogpostoperativnih komplikacija).Dijagnostika osteoporozeVrlo često pacijenti dolaze kod liječnikasa simptomima bolova, te se žale nabolove u kostima i zglobovima. Dijagnostikuosteoporoze čine klinički pregledi,Rtg nalazi, laboratorijske pretrage i biopsijakosti (histološki nalaz). Temeljnapretraga u dijagnostici osteoporoze zovese denzitometrija skeleta. Postoji nekolikovrsta denzitometrije: DEXA – dvoenergetskaapsorpciometrija x-zraka,kvantitativna ultrazvučna denzitometrijai kvantitativna kompjutorizirana tomografija(QCT). Denzitometrija ima brojneprednosti: visoka preciznost mjerenja, niskedoze zračenja, mogućnost mjerenjakoštane gustoće na više regija skeleta imogućnost procjene sastava mekog tkiva(mišićno/masno tkivo).Tko treba učiniti denzitometriju? Bilobi idealno da svatko s navršenih 30 godina,kada ostvarimo vršnu koštanu masu,napravi denzitometriju. Svakako bi denzitometrijutrebale napraviti žene starostipreko 60 godina i muškarci stariji od 65godina, te sve mlađe osobe koje imaju nekeod nabrojanih rizičnih faktora. Denzitometrijutrebaju obaviti osobe čije liječenjezahtjeva uzimanje lijekova koji uzrokujusmanjenje koštane mase.Kada pacijent dobije terapiju ondatreba denzitometrijski pratiti kakav jeučinak terapije na kosti. Kontrolnu denzitometrijuliječnici obično preporučuju nakongodine dana. Međutim, pošto je koštanimetabolizam relativno spor i poštose promjene često ne mogu točno vidjeti,onda se kontrola obavlja nakon dvije ilitri godine, kada sa sigurnošću možemovidjeti da li terapija imala ikakav učinak.Kod ljudi kod kojih se denzitometrijskiutvrdi da nemaju dobre kosti, običnoliječnici propisuju dodatne laboratorijskepretrage. To su obično pretrage u kojimase određuje prisustvo kalcija u krvi i urinu,međutim isto tako treba odrediti i hormonekoji utječu na kosti, a u krajnjemslučaju se radi i biopsija kosti, kada seoperativno uzima uzorak kosti i zatim mikroskopskianalizira. Osnovne laboratorijskepretrage su SE, KKS, transaminaze,kreatinin, Ca/s, P, AP (K-AP), Ca/u, P(urin), elektroforeza proteina.RTG snimanje se radi kod ljudi kojiimaju osteoporozu, kada se sumnja naprijelom ili deformitete lokomotornog sustava,pri pojavi iznenadne ili trajne boliu kralježnici, zdjelici ili dugim kostima.RTG snimanje je nepouzdano u određivanjukoštane gustoće.Lijekovi koji se koriste u liječenju i prevencijipostmenopauzalne osteoporoze suhormonska nadomjesna terapija (HNL), raloxifen,alendronat, risedronat, ibandronate,stroncij ranelat i PTH. Hormonska nadomjesnaterapija služi za ublažavanje simptomamenopauze (naleti vrućine, poremećajispavanja), te prevenciju i liječenje osteoporozekod žena. HNL smanjuje rizik odnastanka bolesti krvožilnog sustava. Međutim,postoje i nepovoljni učinci: povećanaučestalost nastanka krvnih ugrušaka i rakamaternice, dok je njezin potencijal izazivanjaraka dojke još uvijek upitan. Prije primjeneHNL-a potrebno je učiniti mamografskii ginekološki pregled te kontrolusvake godine. Kod hormonske nadomjesneterapije kod muškaraca daje se hormon testosteron,koji povećava koštanu masu, međutimzbog nepovoljnog učinka na prostatunije dio rutinske terapije osteoporoze.Pored uzimanja lijekova potrebno jeredovito uzimanje kalcija i vitamina D.Potreban dnevni unos kalcija je sljedeći:od 1 do 10 godina – 800 mg; 11 do 24godine – 1.200-1.500 mg; žene od 25 do60 godina – 1.000 mg; žene starije od 65godina – 1.200 mg; trudnice i dojilje –1.200 mg; muškarci 25 do 60 godina –1.000 mg; muškarci stariji od 65 godina– 1.500 mg. Kalcij je najbolje uzimatikroz hranu, mnogo bolje nego kroz tablete.Razlog tome je bolja iskoristivost (apsorbcija).Kalcij se u hrani (100 g) nalaziu sljedećim količinama: tvrdi sirevi – prosjek900 mg; mlijeko (obrano) – 120 mg;jogurt (obrani) – 125 mg; meso i mesniproizvodi – prosjek 10 mg; ribe i morskiplodovi – prosjek 40 mg; peršin – 245mg; zelje – 230 mg; lješnjaci – 225 mg;sezamove sjemenke – 783 mg; čokolada– 245 mg. Normalna doza vitamina Diznosi 400 do 800 i.j. na dan. Najviše vitaminaD ima u ribljem ulju i ribljim prerađevinama,mlijeku, mliječnim proizvodima,žitaricama i žumancu jajeta.Osim kalcija i vitamina D, vrlo je važannačin života kako bi se spriječio prijelom,komplikacija koja umanjuje kvalitetuživota. Potrebno je polagano hodati,izbjegavati nagle pokrete i dizanje tereta,obaviti korekciju vida. Kod poticanje prevencijepotrebno je razvijati svijest o faktorimarizika razvoja osteoporoze. Tri suosnovna faktora na koja možemo utjecati:tjelesna aktivnost, pravilna prehrana iodržavanje optimalne težine. qIsmet Isaković

BOŠNJACI U HRVATSKOJFond za stipendiranje BNZHDodjela novih stipendijaZajednička fotografijaNa prigodnoj svečanosti 20. veljače2010. godine, u prostorijama Bošnjačkenacionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu,dodijeljeno je šest stipendija za akademskugodinu 2009./2010. Podsjetimose, prvi Ugovor o stipendiranju potpisanje za akademsku godinu 2006./2007. sAminom Alijagić iz Lovrana, članicomredakcije “Preporodovog Journala”, a tadašnjomstudenticom prve godine Pravnogfakulteta u Rijeci. Za akademsku godinu2007./2008. dodijeljeno je osam stipendija,a za 2008./2009. čak 13 stipendija,što je predstavljalo značajno kvantitativnopovećanje. Prošlogodišnji stipendistibili su: Adela Sadiković, Alma Mehulić,Almir Šabić, Amina Alijagić, AnelaMemišević, Elma Ramić, Fuad Hafizović,Merima Karađuz, Nedžad Bašagić,Sabrina Bradarić, Sanda Halilović, VildanaSemić i Zinka Mujkić.Do zadanog roka, 12. veljače 2010.,prispjelo je 27 molbi za stipendiranje uakademskoj godini 2009./2010., pri čemuse nije razmatralo pet molbi jer seradilo o studentima koji ne zadovoljavajukriterij da žive i studiraju u Republici Hrvatskoj.Ove godine se Fond za stipendiranjeBNZH (dosadašnji Fond za stipendiranje“Salim Šabić”) našao pred brojnimproblemima, te je stoga i mnogo kasnijeraspisan natječaj za dodjelu stipendija.Doznačene su mnogo manje donacije(ukupno oko 30.000 kuna) nego prethodnegodine, a i nisu blagovremeno izvršeneorganizacijske promjene i aktivnostina nivou BNZH koje su bile ranijedogovorene. Zaključeno je da se stipendijeisplaćuju za sedam mjeseci počevšiod 1. siječnja 2010. godine, s ciljem udovoljavanjavećem broju molbi. Ovogodišnjestipendije iznose 700 kuna mjesečno.Komisija za razmatranje i usvajanjemolbi za stipendiranje za akademsku2009./2010. godinu, u sastavu DžavidHadžavdić (predsjednik), Ahmed Ikanović,Nazifa Gačanović-Čamdžić, SulejmanČičić, Mithat Muzurović i SamirAvdagić, zasjedala je nekoliko puta i donijelaodluku da su ovogodišnji stipendistiFonda za stipendiranje BNZH sljedeći:Nermina Ahmetović (Društveno veleučilište,Zagreb), Amina Alijagić (Pravnifakultet, Rijeka), Adela Sadiković (Ekonomskifakultet, Zagreb), Azra Đulović(Kemijsko-tehnološki fakultet, Split),Nedžad Bašagić (Medicinski fakultet,Rijeka) i Omer Bešić (Društveno veleučilište,Zagreb). Pored ovih šest stipendija,naglašeno je da je će Nizam Halidovićiz Zagreba stipendirati dvoje studenata(Elmu Ramić i Bedrina Mekšića), koji suse prijavili na Natječaj za stipendiranje,te će na taj način ove akademske godinebiti stipendirano osam studenata bošnjačkenacionalnosti. Komisija je sačinilai tzv. B-listu od pet studenata, koja ćese eventualno postupno financirati ovisnoo pronalasku novih donatora. Na tojlisti nalaze se Samra Dervović, Lejla Bikić,Sanda Halilović, Adis Keranović iSamra Muslija.Prema člancima iz Ugovora o stipendiranju,stipendisti imaju vrlo jasno definiraneobaveze na fakultetu i prema bošnjačkimasocijacijama u Hrvatskoj. Takose npr. primatelj stipendije obavezuje daće uredno pratiti nastavu na fakultetu i nemože bez saglasnosti Fonda mijenjati vrstui smjer fakulteta. Osim toga, obavezujese da će dva sata tjedno biti aktivanu djelovanju Bošnjačke nacionalne zajednice.Ukoliko se primatelj stipendijetri puta ne odazove na poziv za gornji angažmani rad, i ne opravda svoj izostanak,uskraćuje mu se stipendija. Također,stipendista se obavezuje da će najmanjedva puta u toku godine izvijestitiFond o stanju i rezultatima svog školovanja,i to na kraju ljetnog i zimskog semestra,potvrdom od fakulteta o položenimispitima. Primatelj se obavezuje da ćenakon završenog studija i sklapanja ugovorao radnom odnosu, određeni dio dobivenogiznosa stipendije, u skladu saneksom ugovora sa Fondom uplaćivatidogovoreni iznos u Fond. Na kraju, Fondza stipendiranje ima pravo obustavitiisplatu stipendije i raskinuti Ugovor ostipendiranju sa studentom koji na vrijemene završi godinu za koju je stipendiran,ukoliko godinu nije završio zbogbolesti, što dokazuje liječničkim uvjerenjem.U pozdravnom govoru Mithat Muzurović,predsjednik Odbora Fonda za stipendiranjeBNZH, podsjetio je da je ciljFonda prikupljanje financijskih sredstavai njihovo usmjeravanje na stipendiranjenadarenih studenata bošnjačke nacionalnostislabijeg imovnog stanja. Posebnose zahvalio Mešihatu Islamskezajednice u Hrvatskoj i Medžlisu Islamskezajednice Zagreb na velikom financijskomdoprinosu Fondu, bez čijih sredstavane bi bilo ovogodišnje dodjele stipendija.Oni su stožer financiranja zaakademsku 2009./2010. godinu. Muzurovićje naglasio potrebu stalnog širenjabroja donatora, bez obzira na visinusredstava, te jačanja svijesti o značajuobrazovanja i društvenoj ulozi Fonda zastipendiranje. Ova godina je bila kritičnaza Fond, pri čemu se nije dozvolilo dapropadne ideja o pomoći mladim, ambicioznimi nadarenim studentima Bošnjacima.Predsjednik Odbora Fonda za stipendiranjeBNZH je istaknuo važnostdobivanja visokih ocjena na fakultetu iaktivnog uključivanja u rad bošnjačkihasocijacija. “Bez obrazovanja ne mogukvalitetno pratiti dešavanja u zemlji isvijetu, ne mogu se pratiti usvajanja ipromjene zakonskih propisi, ne mogu sedobro implementirati u životna zbivanja.Bez znanja je teško, obrazovanje je bošnjačko-muslimanskiimperativ. Najboljidijalog i jedinstvo nas Bošnjaka u Hrvatskojje kroz projekte, gdje postoji projectmanager i tim, koji će širiti lepezuljudi koji su uključeni. Potrebno jeuključiti što više mladih ljudi u kvalitetnoosmišljene programe. Potrebno jepronaći adekvatne forme kako bismo izvršilisupstituciju starih kadrova s mladim,obrazovanim snagama. U svakomslučaju, najbolji je način kroz projekte,kroz koje se može izgrađivati i jedinstvobošnjačkog naroda”, rekao je MithatMuzurović. qIsmet Isaković13JOURNAL

BOŠNJACI U HRVATSKOJSvečano obilježavanje rođendana posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda a.s.Mevlud u Zagrebu14JOURNALMevlud u zagrebačkomIslamskom centruU četvrtak 25. veljače 2010./12. rebi'ul-evvela1431. h. g. u svim džamijama imesdžidima u Hrvatskoj, kao i širomislamskog svijeta, svečano je obilježen rođendannašeg uzora, posljednjeg Božjegposlanika Muhammeda a.s. Posebno jesvečano bilo u Zagrebačkoj džamiji, gdjesu mevludski program izveli polaznicimektebskog zbora i članice Vijeća ženaMedžlisa Islamske zajednice Zagreb.Brojnim prisutnima u molitvenim prostorimaZagrebačke džamije obratio sehafiz Aziz ef. Alili, glavni imam zagrebački,koji je rekao da je mevlud okvir ukojem se okupljamo i prisjećamo svogaPoslanika a.s., u svjetlu njegove uloge kojazrači kao perfekatska, prezentna i futuralna.Poznato je da svoje najveličanstvenijedogađaje – useljenje u novu kuću,hajirli završetak nekog posla i slično, obilježavamomevludom. “Ako se osvrnemona prepoznavanje etničkog identiteta našihnaroda, nailazimo da mevlud predstavljajedan od simbola našega etničkogaidentiteta, simbola pripadnosti jednoj zajednicina ovim prostorima. Svatko od nasnosi u sjećanjima stihove recitirane namevludima, u našim ušima još odzvanjaona muzikalnost ilahija i kasida koje su seizvodile u našim mahalskim džamijama.Drugo je pitanje shvatanje tradicije u tradicionalističkomsmislu. Naravno da trebai moramo upozoravati da to nije obrednidio vjere jer obrede daje Zakonodavac,Allah dž.š., ali jeste dio naše tradicije kojaje imala i ima specifičnu ulogu za narodena ovim prostorima. Oni koji lako posežuza odbacivanje drugog i drugačijeg shvaćanjai razumijevanja tradicije trebajushvatiti da samo jedno razumijevanje, jednotumačenje ne daje poruci atribut univerzalnosti,primjenjivosti u svakom vremenui prostoru. Mevlud nije obred kojiotključava vrata dženneta, ali jeste prilikada se okupimo, zbližimo i prisjetimo našegaPoslanika a.s. u vremenima kakva jesu”,rekao je hafiz Alili, koji je u nastavkugovora citirao nekoliko znamenitih povijesnihličnosti koji su lijepim riječima opisaliulogu Muhammeda a.s. u povijesti.Američki pisac Heart: “Moj izborMuhammeda za vodeću poziciju međunajistaknutijim historijskim ličnostima,vjerojatno će neke čitatelje iznenaditi.Međutim, on je jedini čovjek u cjelokupnojhistoriji koji je maksimalno uspio nadvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj.Bilo je poslanika i vjerovjesnikakoji su započinjali s velikim poslanjima,ali su umrli a da poslanja nisu dovršili,kao što je bio slučaj s Mesihom (Isusom)u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojimasu drugi poslanici sudjelovali u istom poslanjuili su im drugi prethodili, kao što jeslučaj s Musaom u Židova. Međutim,Muhammed je jedini koji je upotpunioposlanje u vjeri čije odredbe su sasvimjasno određene, u koje su narodi potpunovjerovali još za njegovog života. Uz vjeru,on je uspostavio i novi oblik države. Stog stanovišta on ima i velike ovosvjetskezasluge. Plemena i narode je ujedinio ujedinstvenu zajednicu i uspostavio njenaživotna načela, uredio život te zajednicena ovom svijetu davši joj univerzalan modelorganiziranja koji se iz njegovog zavičajaširio svijetom. On je taj koji je i započeoi upotpunio ovosvjetsko i onosvjetskoposlanje.”Mahatma Gandi: “Poželio sam upoznatitog čovjeka koji neosporno plijenisrca miliona i miliona ljudi. Nedvojbenosam se uvjerio da sablja nije bila sredstvopomoću kojeg je islam stekao svoju poziciju,već je to bila jednostavnost tog Poslanikapraćena preciznošću, ispunjavanjemdatih obećanja, te njegova potpunaodanost prijateljima, privrženost sljedbenicima,hrabrost i apsolutno pouzdanje uGospodara tokom izvršavanja svog poslanja.To su osobine koje su presudnokrčile put i otklanjale teškoće, a nikakosablja. Nakon što sam završio čitanje drugogdijela Poslanikovoga životopisa,shvatio sam koliko mi je žao što se djelotu završava, zbog toga što sam osjetio željuda što više saznam iz Poslanikovogagrandioznog života.”Ruski književnik Lav Tolstoj: “Muhammeduje dovoljno da bude ponosan to štoje jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu ukrvi, izbavio iz vraških kandži ružnih običaja.Pred njom je otvorio put uspona i napretka.Muhammedov vjerozakon će svijetvoditi u sporazumijevanje s razumom imudrošću. Nema nikakve sumnje u to daje Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećihreformatora čovječanstva. Pripadamu najveća slava jer je on čovječanstvouputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jerje spriječio prolivanje nedužne ljudske krvii tako otvorio put ka napretku i civilizaciji.Ovo veliko djelo nije mogao izvestiniko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnusnagu, čovjek koji je dostojan svakogpoštovanja, divljenja i pažnje.”Engleski pisac George Bernard Shaw:“Više nego ikad prije, svijet ima potrebuza čovjekom koji bi razmišljao kao što jerazmišljao Muhammed, taj vjerovjesnikkoji je svoju vjeru uzdigao na razinu dostojnuistinskog poštovanja i uvažavanja.To je najsnažnija vjera u historiji civilizacija,vječna i neprolazna vjera. Ja svojemnogobrojne sunarodnjake zamišljamkako nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjeraće svoje prostrano područje naći naovom kontinentu, u Europi. Posljedicomneznanja ili šovinizma, teolozi su u srednjemvijeku o Muhammedu iscrtavalimračan portret. Smatrali su ga neprijateljemkršćanstva. Međutim, ja sam nastojaoproniknuti u istinu o tom čovjeku iuvjerio sam se da je on pravo čudo. Došaosam do zaključka da on nije bio neprijateljkršćanstva. Prije bi se mogao nazvatispasiteljem čovječanstva. Premamome mišljenju, da je njegova vjera zavladalasuvremenim svijetom, teškoće binam riješila zahvaljujući značaju koji onapridaje miru i sreći za čim ljudi imaju nasušnupotrebu. U sadašnje vrijeme mnogomojih iz Europe prelazi u Muhammedovuvjeru i može se reći da je vraćanje Europeu islam već počelo.” qIsmet Isaković

HRVATSKAInauguracija novog hrvatskog predsjednika Ive JosipovićaBit ću kaktus, a ne fikusMirsada Begović“Pobjeda nije samo moja. To je pobjedasvih poštenih ljudi. Pobjeda koju slavimosvi.”, rekao je u svom pobjedničkomgovoru treći hrvatski predsjednik Ivo Josipović.Nakon žestokog drugog kruga, ukojem mu je protivnik Milan Bandić zadaoveći broj niskih političkih udaraca, najuvjerljivijuje pobjedu odnio baš u njegovuGradu. Svijet je prenio vijest o Josipovićevojpobjedi kao “dokazu zrelosti demokracijeu Hrvatskoj”, a susjedi i kao “pobjedujedne Hrvatske bitno drugačije od HrvatskeMilana Bandića.” (Zlatko Lagumdžija,SDPBiH) 18. veljače Ivo Josipović svečanoje prisegnuo pred političkim vrhom(kremom) Hrvatske, ali i Europe. Međubrojnim uzvanicima na Markov trg, uz većuobičajene povike “lopove, lopove” stigaoje i jedan od domaćoj javnosti “najzanimljivijih”uzvanika, bivši premijer Ivo Sanaderi to u društvu HDZ-ovaca FranjeGregurića i Nikice Valentića. U kratkomčestitarskom rukovanju Sanader je Josipovićupoželio da ispuni sve ciljeve koje jenaveo u svom govoru.Nedolazak srbijanskog predsjednikaBorisa Tadića, u prvom intervjuu nakoninauguracije, Josipović je komentirao nanačin da mu je žao što ruka koju je pružioSrbiji nije bila prihvaćena. “Bila je to prilikaza jedan dobar početak. Srbija je toučinila zbog svojih specifičnih odnosa sKosovom. Ja to neću razumjeti kao nekičin neprijateljstva prema Hrvatskoj i meniosobno, ali isto tako Srbija mora znatida se svi odnosi ne mogu prelamati kroznjihove prilike.” Osim Tadića, jedan odvažnijih nedolazaka bio je i onaj kardinalaBozanića, kojem je, čini se, druženje sdijasporom bilo važnije od inauguracijenovoizabranog predsjednika Hrvatske. Usvom govoru na samoj inauguraciji, kojije po vlastitim riječima pisao danima i vagaosvaku riječ, predsjednik Josipovićrekao je da želi “biti predsjednik svih hrvatskihgrađana, ali i beskompromisnoafirmirati vrijednosti demokratskog društva,pravednosti i društvene solidarnosti.”Zahvalio je i Stjepanu Mesiću, koji je usvojih 10 godina “dao izniman doprinosrazvoju hrvatske demokracije i jačanjupoložaja u međunarodnoj zajednici.”Inauguracija predsjednika Ive JosipovićaO demokraciji, ljudskim pravima islobodi, te nacionalnim manjinama, rekaoje kako se “demokratski procesi morajunastaviti, moraju uključiti ne samopravo većine da donosi političke odluke,nego i kulturu koja će štititi i legitimneinterese manjine. Vjerovanje ili nevjerovanje– pravo je svakog građanina. Svakadiskriminacija, nacionalna, vjerska, spolna,prema seksualnoj orijentaciji, socijalnomili regionalnom podrijetlu, ili iz bilokoje druge osnove, nedopustiva je i osobnoću joj, kao predsjednik Republike, bitizapreka. Nacionalne manjine i njihovakultura bogatstvo su Hrvatske i sastavnidio ukupne hrvatske baštine. Sjajna supoveznica Hrvatske sa svojim matičnimdržavama, kao što je hrvatska dijasporamost koji Hrvatsku spaja s drugim zemljama”O razvoju dobrih odnosa sa susjedima,što smatra od strateškog značajaza Hrvatsku, Josipović je kazao kako jepotrebno “razriješiti sva otvorena pitanja,od onih graničnih do onih koji su ostalikao posljedice rata. Otkrivanje sudbinenestalih osoba, inzistiranje na odgovornostiza ratne zločine, povrat otetog kulturnogblaga, izgradnja porušenih objekata,povrat izbjeglica i jamstvo njihove sigurnostite povrat imovine i rješavanjesvih otvorenih pitanja, najvažnije su zadaćepolitičara u svim državama. Miroljubivapolitika nema alternativu, a sadašnjageneracija političara nema pravo problemeostavljati generacijama koje dolaze.”U jednom intervjuu Josipović je naglasiokako mu je od samog početka bilojasno “u što se uvalio”, no, pobjedničkureprizu najavio je za pet godina. Obećanjakoja je dao težak su teret, ali spremnoje odgovorio da među ljudima koji želevoditi državu ne bi smjelo biti mjesta zaneambiciozne. Josipović vjeruje da će muu tome pomoći brojni ljudi koji žele isto,a među njima su, nada se, Vlada i Sabor.Čini se da treći hrvatski predsjednik imajasno zacrtanu politiku, koja je proeurposkii demokratski orijentirana, a njegovaizjava “bit ću kaktus, a ne fikus” moženavijestiti pikava vremena. Naime, iakosu mnogi novog predsjednika označilikao ekspozituru SDP-a te suhoparnog idosadnog sveučilišnog profesora, pijanistai skladatelja klasične glazbe, on je pokazaozavidnu razinu samostalnosti usvojim prvim političkim istupima. q15JOURNAL

KVADRAT NAD HIPOTENUZOMHrvatska u zakašnjelom tripuZašto praviš slona od mene?Jadranka Kosor je izrekla naučenu frazetinu o “stvaranju održivog tržišta rizičnog kapitala za inovativne poduzetnike”.Drugim riječima, naprijed braćo kockari, otvaramo vam još himenom zaštićeno hrvatsko tržište koje niste razdjevičili.Treba li vam u tom silovanju naša pripomoć, dajemo koliko vi kažete.Faris Nanić16JOURNALPremijerka Jadranka KosorKada je naslovno pitanje, u drugoj poloviciosamdesetih godina prošlog stoljeća,zafrkantski, umjereno lascivno, u funkyritmu i aranžmanu, postavio DinoDvornik, pripadnik generacije rođene uJugoslaviji ranih šezdesetih, a uništene uHrvatskoj ranih devedesetih, osmjehivalismo se hudoj sudbi višekratno, od djevojkeprevarenog mladića. Nije ni Dino, kasnijinarkoman i samoubojica, tih godinazrele ekonomske i nezrele političke krize,mislio ništa dalje i ništa više od toga. Tose pokazalo katastrofalnom greškom, zabludomi nezrelošću jednog cijelog naraštajaili barem njegova većinskog dijela.Slonovi smo vrlo brzo postali svi, kada jeekonomska kriza eksplodirala, a političkapostala zrelom, opasnom i ubojitom. Navlast smo doveli (naravno, ne sudjelujućisvi u toj avanturi, glasalo se i za normalnijeljude) pučističku stranku, totalitarnihnamjera i nevjerojatne količine pohlepe.Svakom godinom vlasti te partije, a posebnosvakim izbornim ciklusom kada jenjezin namrgođeni, a neuki poglavica biobiran za šefa države, ili kada su oni uvijekponovo osvajali vlast ili većinu vlasti naparlamentarnim i lokalnim izborima, našesu surle postajale sve izduženijima,pogledi sve tupljim, noge sve otečenijima,a mozak sve manjim. Dok je trajaorat, u početku oslobodilački, a poslijeevoluirao u dogovoren i agresivan premasusjednoj Bosni i Hercegovini, ti su likoviprvo društvenu imovinu, vrlo vrijednoblago, nacionalizirali, a potom privatizirali,što će reći, uglavnom, budzašto rasprodaliizmeđu sebe odabranim “poduzetnicima”,iz vlasti i opozicije i uspostavilipravi klijentelistički kapitalizam primitivneakumulacije koji je, biološkimodlaskom i odumiranjem političkih pokroviteljai skorašnjom eliminacijom njihovemafije, prerastao u vladavinu privatnihkorporacija vlasnika koji su društvenikapital, narodno blago stekli poklonom.U stvari, prljavom trgovinom. Danas kadanema nakinđurenog Mrguda iz VelikogTrgovišča, kada je njegov hercegovačkiMefisto također na vječnim lovištima,a njihovom strankom i državom rukovodeblijede političke sjenke, bez svojihstavova i ikakvog suštinski važnogznanja, vlasnici većine blaga u Hrvatskojstvarno vladaju ovom zemljom. Slonovikod njih kupuju, zadužuju se da bi kupovalii rade potplaćeni da bi im vraćali dugove.Parada kičaPrisjetimo se, načas, parade morbidnogkiča u nečemu što se zvalo Vlakomslobode, kada je supijani Tuđman u Kninusiktao o onima koji se više neće vratiti.Istovremeno s tim siktanjem, todorići injihovi ministri gospodarstva, škegre islični, sa slavonskim su tamburašima utom istom vlakiću revali novokomponovanunarodnu, ali 'rvacku “Otvor' ženokapiju”. Otvorivši si tako kapiju, ušli su uAli Babinu pećinu s neograničenim pravimaraspolaganja. Ti danas vladaju takoda su ovu zemlju doveli na rub propasti,dok njihovi političari-klijenti mantraju ouspjesima i njezinom sjajnom položaju umeđunarodnoj zajednici. Vladaju iz sjene,vukući konce svojih marioneta-sjenki,nekakve Kosor, Šukera, Friščića i njimasličnih praznih ljuštura. Istovremeno,nadziru i one koji bi ih trebali pratiti, prozivati,javnosti prokazivati – medije, posebnoprivatne. Sveudilj praveći slonoveod nas.Kako je pohlepa jedini grijeh koji čovjekaopsjeda do groba, što nam svjedočiKur'an Časni u prvim ajetima sure Et-tekathur,ovi poduzetni domoljubi, ovladalisu i ostalim, normalnijim strankama u Hrvatskoj,pa tako financijski podržavajusve ozbiljne predsjedničke kandidate, svestranke sa šansom ulaska u Sabor. Njihoviodabrani predstavnici u određenim trenucimapostaju ministri gospodarstva ilipotpredsjednici vlade i tomu slično. Konačno,kada ekonomske neznalice poputKosorice i Josipovića formiraju svojestručne “krizne” timove, u njih zovu samošefove velikih firmi koje možete upitatisve samo ne kako su “zaradili” prvihpar milijuna. Glagol zaraditi ovdje biipak bilo primjerenije zamijeniti glagolomsteći jer postati vlasnikom kapitalamože se na različite načine. Kakvim toznanjem ti poduzetnici, u pravilu ekonomskitukci, sa završenim sumnjivimubrzanim tečajevima menadžmenta, mašto to bilo, čiji je, opetovano izrečeni,motto maksimiranje profita za svoje tvrtke,mogu pomoći jednoj Kosorici, kojastvarno ništa ne zna, a još manje razumijeili Josipoviću koji, preuzevši predsjedništvodržave u najkritičnijem trenutku, radijeodlazi na koncerte ozbiljne glazbe i dijelinagrade Porin. No, sebi i svojim firmicamamogu pomoći beskrajno. Za teorijskopokriće, u timovima se nalaze pojedan ili dvojica profesora s beznadežnoizgubljenog Ekonomskog fakulteta kojiusred možda najteže ekonomske krize,

KVADRAT NAD HIPOTENUZOMizazvane financijskim spekulantskim ludilomi hiperinflacijom financijskih i monetarnihagregata, i nadalje propagira suludeteorije koje su do krize i dovele. Rezultatitakvog savjetovanja su jednokratnemjere koje pomažu ovom ili onomsektoru iz državnih fondova, već kritičnoprezaduženih, dok stvarnih makroekonomskihmjera nema ni u tragovima, adržava tone poput Titanica. Sva je srećada nam je predsjednik muzičar, pa možena dobrano skošenoj palubi još zasviratiChopina ili Stravinskog. A možda i Lennona.Long live rock'n'roll. Dok slonovimarširaju.Iz te ideološko-profitne papazjanijeproizašla je i teza o 2. i 3. stupu mirovinskogte dopunskom zdravstvenom osiguranjukao nužnosti. Razlog te nužnosti,uvjeravaju nas, nije u ratnom i poratnomzavlačenju državne i njoj bliskih ručetinau fondove socijalne sigurnosti i kasnijimspekulacijama na istima, već - u skupojdijagnostici. 'Bem ti tehnologiju, umjestoda smanjuje, ona povećava troškove. I to,zanimljivo, ona ista koja u masovnim itelekomunikacijama, smanjuje troškove.E, pa kada narod hoće dijagnostiku i hoćeda se liječi, neka i plati. Koliko, kao i kodlijekova, odredit će privatni fondovi kojitrguju i ulažu i napuhane dionice tzv. tehnološkogsektora i farmaceutske industrije.Jer slonovi te složene tržišne mehanizme,svakako ne razumiju.ŠkegronomijaPosljednja, medijski vrlo slabo popraćena“mjera” stručnih timova je uvođenjefondova za gospodarsku suradnju, zapravopoludržavnih fondova rizičnog kapitala,kako se to lijepo, eufemistički kaže.Privredni vjesnik je tako objavio u tekstuIgora Vukića da su ti fondovi, čiji će kapitals 50% uplatiti država (odakle Šukeru?),namijenjeni za financiranje projekatakoje banke ne žele pratiti. Kako bankeuvijek prate projekte za koje procijene dadonose profit uz razuman rizik, po definiciji,ovi bi fondovi onda pratili projektekoji podrazumijevaju nerazuman rizik.Zašto to treba pratiti država i hoće li sedodatno zaduživati kako bi uplaćivala polakapitala, dok nema za izvršenje ranijepreuzetih obveza? Odgovor na to pitanjedala je nekakva Mira Marović, predsjednicahrvatske udruge Private Equity iVenture Capital za Privredni vjesnik. Tajnaziv, strahopoštovanja hrvatskog čovjekavrijedan, eufemizam je za vrlo rizične,kockarske fondove koje su osnivale velikefinancijske institucije i tvrtke i koji sutrgovali na veliko upakiranim dugovimate to lažno prikazivali kao aktivu, što jedovelo do sloma 2008., a kasnije su senašli među primateljima izdašnih budžetskihsredstava za pokriće desetina bilijunadolara neotplativih dugova. Sve poglavi stanovnika. Ta mala se, zajedno sjoš jednim ambicioznim balavcem, proizašlimiz zagorjele kuhinje Ekonomskogfakulteta, državnim tajnikom za financije,Zdravkom Marićem u domindžosu pojavilakod Togonala u emisiji OtvorenoHRT-a kako bi javnosti predstavila novu,genijalnu mjeru tima Jadranke Kosor. Sobzirom da je Mira u emisiji više pažnje iumješnosti pokazala u kontroliranju položajagolih nogica i vrlo kratke minice, dane bi otkrila guzu ili nešto drugo, od eksplikacijeuloge novozamišljenih fondova,Privredni vjesnik se potrudio baremdonekle rasvijetliti ovaj Olimp, taj Paradismoderne financijske teorije neukimnama. Slonovima.Tako će vlada i privatni ulagači (ovoje vrlo širok pojam, puno toga je privatnou ovoj zemlji, posebno banke) ulagati po50%, što u praksi znači da će vlada uložitikoliko prije nje najavi/e privatniulagač/i. Tako je na konferenciji o PrivateEquity, održanoj u hotelu Westin u Zagrebu,ministar gospodarstva, jedan odposlodavaca i ekonomista amatera izspasonosnog tima, Đuro Popijač doslovnorekao da će vlada za jednu kunu uložitijednu kunu, a za 100 milijuna eura istotoliko. Njegova nominalna šefica, JadrankaKosor na istoj je konferencijiizrekla naučenu frazetinu o “stvaranjuodrživog tržišta rizičnog kapitala za inovativnepoduzetnike”. Drugim riječima,naprijed braćo kockari, otvaramo vamjoš himenom zaštićeno hrvatsko tržištekoje niste razdjevičili. Treba li vam utom silovanju naša pripomoć, dajemokoliko vi kažete. Po prijedlogu, plan jevlade uložiti milijardu kuna u osnivačkikapital fondova, s tim da ukupni ulog ujedan fond ne može biti veći od 300 milijuna.Ministarstvo gospodarstva će uputitijavni poziv ulagačima s minimalnimulogom od 75 milijuna kuna za otvaranjezajedničkih fondova s državom i to narok od 10 godina. Hrvatska agencija zanadozor financijskog poslovanja HAN-FA će odabirati društva za upravljanjefondovima koja će uzimati 20% od profitafonda koji bi u prosjeku trebao iznositi8% godišnje. Temeljem kakve analize suMira trofrtaljka i njezini pokroviteljidošli do ovih 8%, nije poznato neukimnama. Slonovima. No, važno je da je Miraza Privredni vjesnik, kako već rekosmo,dala odgovor na uvodno pitanje orazlozima zbog kojih bi država plaćalapola kockarskog fonda. Zavodnički sesmiješeći pojasnila je kako takvo, valjdaosjetljivo i izuzetno sofisticirano, tržište“nije moguće razviti bez pomoći države”.A kada država pomogne, onda jenajbolje da se makne i dadne fondovima“široku autonomiju u odlučivanju” kakoto lijepo pojašnjava neukim nama, naistoj konferenciji u Westinu, stanovitiYigal Erih, šef Yozmae, izraelskog modelapo kojem je precrtan ovaj hrvatski!U emisiji Otvoreno, od svih pitanja kojasu se logično nametala, Togonal se usudiodržavnog tajnika i mini Miru upitati omogućnosti da nekakav prljav, mafijaški,novac uđe u takav fond i opere se. Miraje, sva slatka, zaključila kako je takvoštonemoguće zbog široke regulacije. Koje,kakve, nije se potrudila izvijestiti neukenas, već je lagano premetnula jednu golu,preko druge gole nogice. Za podsjetiti jemini Miru i ostale da je upravo manjakregulacije bio uzrokom eksponencijalnograsta spekulacija i posljedičnog financijskogsloma. No, znakovito je da ses njom, u odgovoru na isto pitanje, nijesložio državni tajnik koji je rekao kakodržava neće uložiti kapital u fond za kojipostoji sumnja da je kontaminiran takvimnovcem. Tko će to i kako, u uvjetima“široke autonomije u odlučivanju” uime vlade provjeravati, državni se tajniknije izjasnio. A bogme, ni Togonal nijepitao.Smiješili su se tako i Mira u domindžosui državni tajnik s licem pristojnogpubertetlije istisnutih prišteva, ali je izanjihovih smješaka provirivao najšarmantnijismješak od svih – onaj BorislavaŠkegre, Kosoričinog šefa savjetnika, Mrgudovogministra privatizacije i gospodarstva,utjerivača poreza na dodanu vrijednostu Hrvatskoj i današnjeg šefa Questusrizičnog fonda. Možda bi tog gospodina,lica još glatkijeg i nevinijeg od državnogtajnika, trebalo upitati za kakvubilancu, račun dobiti i gubitka ili revizorskiizvještaj fonda kojem je na čelu i imali to kakve veze s ovom plemenitom vladinominicijativom o ulaganju 50% kapitala,našeg vražjeg novca, u rizične fondovekoje će osnivati questusi, škegre ilimini Mire. Ili bi trebalo bez puno pitanjapomoći Kosorici da siđe s vlasti, a s njomi njezini ministri koji tvrde kako je položajHrvatske koja se, sve više po sve nepovoljnijimcijenama, zadužuje, odličani, naravno, njezini i Josipovićevi ekonomskisavjetnici- poslodavci i spekulanti.Da više ne prave slonove od nas. q17JOURNAL

INTERVJUSenadin Lavić, novoizabrani predsjednik BZK “Preporod” iz Sarajeva za “Preporodov Journal” govori o kulturioptimizma, smjernicama novog vodstva BZK “Preporod”, povezivanju Bošnjaka i doprinosima dijaspore,utjecaju globalizacije, bosanskom i bošnjačkom identitetu, pitanju stvaranja trećeg entiteta, Deklaraciji Srbije ogenocidu u Srebrenici...Bošnjaci nisu postali od Srba i HrvataMi stalno naglašavamo: “Preporod” je kulturna institucija ili institucija kulture Bošnjaka, vakuf kulture i zajedničko dobroBošnjaka, tj. mi nismo politička partija, niti religijska zajednica. Odgovorno se brinemo za profiliranje kulturnihstečevina i tendencija bošnjačkog naroda kako onih tradicionalnog kulturnog izraza, tako i ovih današnjih, impregniranihduhom savremene dinamike.Razgovarao: Filip Mursel Begović18JOURNALProf. dr. Senadin Lavić rođen je u Konjicu13.07.1965. godine. U rodom graduzavršio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskomfakultetu u Sarajevu 1985./1986.školske godine započinje studij na Odsjekuza filozofiju i sociologiju, koji uspješnookončava 1989. godine. Postdiplomskistudij na istom fakultetu upisao je1990. godine, a 1999. godine odbranio jemagistarski rad o Adornovoj kritici savremenogdruštva. Također, na Filozofskomfakultetu u Sarajevu 2003. godine obranioje doktorsku disertaciju pod naslovomRacionalnost, jezik i zajednica.Za vrijeme agresije na Republiku Bosnui Hrecegovinu bio na strani dobra ibranio svoju državu u redovima ArmijeRBiH. Od 1997. godine radi na Univerzitetuu Sarajevu, Fakultet političkih nauka,prvo kao asistent na predmetu Metodologijadruštvenih znanosti; od 2000. godinekao viši asistent na istom predmetu, od2004. godine kao docent, a od 2008. kaovanredni profesor. Na studijskim boravcimau Njemačkoj (Bonn) i Austriji(Graz) istraživao je sa stanovišta pluralističkeperspektive pristupe i metodologijekoji su u dvadesetom stoljeću dominiraliu radu društvenih znanosti. Sudjelovao jeu brojnim znanstveno-istraživačkim aktivnostimasa studentima i sa drugimistraživačkim timovima. Sudjelovao je uradu znanstvenih skupova posvećenihperspektivama znanosti, obrazovanja, razvitkakulturnog sadržaja bosansko-hercegovačkogdruštva i države Bosne i Hercegovine.Okrenut je principima kulturemira i vrijednostima pluralističke racionalnostikoja je osnova života u razlikama.Do sada je objavio dvije knjige: Pluralističkaracionalnost (Sarajevo, 2004) iIzmeđu periferije i centra (Sarajevo,Prof. dr. Senadin Lavić2006) Pored toga, Lavić je izvršni urednikuniverzitetskog časopisa Pregled,član redakcije Godišnjaka BZK “Preporod”,te član Asocijacije nezavisnih intelektualacaKrug 99. Od 2010. predsjednikBZK “Preporod” BiH. Profesor je na Fakultetupolitičkih nauka Univerziteta uSarajevu. Voditelj je master studija naFakultetu političkih nauka. U zvanju vanrednogprofesora od 2008. godine.Početkom godine izabrani ste za novogpredsjednika BZK “Preporod”. Kakvoste stanje zatekli, kakve ste promjeneuveli, ili ćete ih tek uvesti, u organizacijukulturne zajednice koja slovi za jednu odnajznačajnih za Bošnjake?Da, početkom 2010. godine, tačnije naizbornoj Skupštini BZK “Preporod” Bosnei Hercegovine od 16. siječnja 2010.,izabran sam za predsjednika. Što je najvažnijene polazim s nule, jer nastavljamaktivnosti već etablirane institucije kultureu bošnjačkom i bosanskom kontekstu.Mnogo je lakše nastaviti određene aktivnostii modificirati ih u skladu sa intencijamakulturno-povijesnog sklopa savremenogsvijeta, nego počinjati iz početka.“Preporod” je institucija koja zna šta hoćei kuda ide, a naš je zadatak da osiguramopoputninu, kvalitetno i odgovarajuće djelovanjau 21. stoljeću. Bošnjački narod,nažalost, mnoge bitne poslove počinje izpočetka, s gole ravni. Ljudi koji su sadaangažirani oko BZK “Preporod” održavajurazinu koja je teško stečena u posljednjih107 godina od utemeljenja, ili 20 godinaod obnoviteljske Skupštine “Preporoda”.Želim kazati da je “Preporod” institucijakoja ima tradiciju, iskustvo i kulturno-povijesnupoziciju u bosansko-hercegovačkomdruštvu.Najbitnija promjena na kojoj radimoveć nekolika mjeseca jeste razvijanje svijestio tome da živimo u 21. stoljeću kojeje stoljeće znanosti i tehnike – informacijskaparadigma, stoljeće očuvanja prirodei razvijanja kulture mira između ljudi teizmeđu ljudi i prirode. Pritom, također,naglašavamo da imamo državu Bosnu iHercegovinu i da moramo sve svoje sposobnostii znanja podrediti njezinomprosperitetu. Nama ne treba duh 19. stoljećakoji bi se mogao simplificirano nazvatinacionalno-romantičarski, niti isključivost20. stoljeća koju smo iskusilikao žrtva genocida. Treba nam kulturaoptimizma i mira u kojoj ćemo se razvijatii dostići ljudsku slobodu.Ono što sam zatekao u BZK “Preporod”jeste sadržano u dobroj strateškojusmjerenosti na izradi nekoliko ključnihprojekata bošnjačke kulture. Pošto je BZK“Preporod” institucija nastavit ćemo njihovoinstitucionalno sprovođenje i zao-

INTERVJUkruživanje. Za to sam odgovoran. Nadamse da će neki projekti za vrijeme mogapredsjedavanja biti približeni ostvarenju ilipak potpuno dovršeni. Uz to neki novi projektiće biti započeti, jer kulturu jednognaroda pored književnika predstavljaju iznanstvenici, sportisti, muzičari, slikari,privrednici, političari, radnici te mnogidrugi koji svojim djelovanjem doprinosekvalitetu bošnjačkog bića. Mnogo mi jestalo do toga da se u okviru “Preporoda”razvije analitičko-istraživački odjel koji bibio posvećen analizi kulturnih trendovakoji bitno utiču na Bošnjake danas.Kao sve institucije koje čuvaju tradicijskevrijednosti nekog naroda (u Hrvatskojje to Matica Hrvatska), BZK “Preporod”u svoje odbore postavlja odabrane ikroz društvena priznanja “provjerene”znanstvenike, književnike, kulturne i naučneposlanike raznih profila. “Preporodu”se znalo prigovarati da je anakronističan,prepun spavača i maštara, da nekorespondira sa stvarnošću, s mlađima injihovim potrebama itd. Hoćete li tu slikuispravljati ili mislite da su to samo zajedljiveopaske? Treba li “Preporod” osuvremeniti,uskladiti s novovjekom kulturnomi povijesnom dinamikom?Neke slike su takve kako Vi kažete,jer su zasnovane na predrasudama i neznanju.Stoga ne treba oko njih trošiti vrijeme.BZK “Preporod” nema samo konzervirajućui čuvajuću funkciju unutarbosansko-bošnjačkog bića. Mnoge predstavei predrasude o “Preporodu” dolazeiz fideističko-fatalističkih krugova i mentaliteta.Na njih se ne treba previše obazirati!Mi stalno naglašavamo: “Preporod”je kulturna institucija ili institucija kultureBošnjaka, vakuf kulture i zajedničkodobro Bošnjaka, tj. mi nismo političkapartija, niti religijska zajednica. Odgovornose brinemo za profiliranje kulturnihstečevina i tendencija bošnjačkog narodakako onih tradicionalnog kulturnogizraza, tako i ovih današnjih, impregniranihduhom savremene dinamike. U tomkontekstu naglašavam jasno da Bošnjacinisu “verska skupina”, nisu ni “rukavac”koji je ostao poslije Velike rijeke, ni“Azijati”, niti došljaci, orijentalci, istočnjaci.Bošnjaci nisu postali od Srba, a niod Hrvata. Nema više mjesta za podmetanjekrivica i mitova o porijeklu. Bošnjacisu iznikli iz Bosne i jesu narod s prepoznatljivomvlastitom kulturom među drugimevropskim narodima i kulturama.Naša uloga jeste da čuvamo “Preporod”,razvijamo ga kao naši stari i da ga prenesemosljedećim generacijama.Danas je “Preporod” otvoren mladimljudima, uostalom kao i prije. Na čelu općinskihdruštava diljem Bosne uglavnomsu mlađi ljudi s mnogo entuzijazma, energije,odvažnosti i volje da bošnjačku kultururazvijaju i čuvaju. Tako je u Zenici,Livnu, Bratuncu, Zvorniku, Brčkom, Konjicui drugdje.Postoje stavovi nekih ljudi da su narodnakulturna društva anahronizam iz 19.stoljeća i da su nepotrebna. Mislim da umultietničkim zajednicama ima smisla razvijatiovakva društva, jer se onda politikaoslobađa od manipuliranja s etničkim i religijskimsadržajima. Smatram, također,da bi etnička/narodna pitanja trebalo ostavitikulturnim društvima i institucijama daih ona elaboriraju na znanstveno-kulturnojrazini i oslobode ih etnopolitičkih zloupotreba.Svi oni koji smatraju da treba napravitizasebne etničke univerzitete, akademijenauka i umjetnosti, sisteme srednjih iosnovih škola, sisteme zdravstva, energetike,socijalne skrbi itd. direktno udaraju ubosanskohercegovačku državnost i identitette pretvaraju Bosnu i Hercegovinu ukonsocijacijsku izoliranost. Getoizacija nijebosanskohercegovački model života.Narodna kulturna društva mogu pomoćida se njeguje opuštena građanska kultura ukojoj će se razvijati znanje o različitostimakoje su naše zajedničko bogatstvo. Narodnakulturna društva kao nevladine organizacijei vakufi mogu, dakle, pomoći da sesačuva i unaprijedi bosanskohercegovačkojedninstvo u različitostima.Vaše izjave o potrebi umrežavanjasvih Bošnjaka u svijetu zasigurno su natragu držanja koraka sa sadašnjim i budućimvremenom koji nosi svakojakeizazove? Hoću reći da je gotovo svimajasno da bez zajedništva ne možemo opstatikao narod, ali pitanje je koliko u tozajedništvo uopće vjerujemo? Treba lizaista naš “Mujo” opet pod nož da bishvatio neke stvari?Kontekst u kojem mi danas živimoodređen je opasnim političkim ideologijamaiz kojih proizlaze genocidi i genocidnenamjere. Mi smo toga svjesni i znamoda se tim ideologijama možemo oduprijeti.To smo pokazali u mnogo težimokolnostima nego što su to današnje. Povezivanjesvih potencijala bošnjačkog narodapodrazumijeva mnogo “nevidiljivograda” u oblasti organiziranja, komunikacije,projiciranja, harmonizacije i objektiviranjazamisli. Oni koji naivno misle dase može ljude ili predstavnike jednog narodaskupiti u veliku salu ili dvoranu i timeriješiti sva pitanja zajedničkog ostvarivanjaciljeva i interesa, u cjelosti se varaju.Uvezivanje narodnih interesa i njihovorealiziranje u vremenu i prostorupodrazumijeva dugotrajan i odgovoranrad. Bošnjacima nedostaje mnogo organizacijskeaktivnosti na svim poljima, teinstrumentalne i komunikativne racionalnostiu plodnoj kombinaciji. Uvezivanjepotencijala je složen višegodišnji rad kojimse ne možete pohvaliti nakon desetdana i on se uglavnom tek kasnije primjetikroz određene projekte i djela.Ako pod Vašim vodstvom BZK “Preporod”krene umrežavati (po vašim riječimariječ je o mrežama timova ili povezanimgrupama na osnovama znanja)Bošnjake iz BiH s Bošnjacima iz dijaspore,radeći pritom na zajedničkim projektima,ne bi li prije toga trebalo uvesti redau podružnice “Preporoda” koje djelujuširom Bosne? Osobno sam se uvjerio da“Preporodi” u nekim mjestima ne radegotovo ništa ili je rad ozbiljno narušenmeđusobnim prepucavanjima i svađama.Zastupam filozofiju dijaloga i mosta,tj. spajanja “obala” ili suprotstavljenosti,te priznavanje razlika u pojedinačnosti. Izte osnove mogu sa svakim da sarađujem iostvarujem komunikativno i praktičko djelovanje.Naša općinska društva imaju velikuslobodu u svome radu i mi ih podstičemoda razvijaju svoje lokalne specifičnostii povezuju ih s općim vrijednostima tradicionalnei savremene bošnjačke kulture. Utome poslu neki su sasvim posvećeni zadatkui požrtvovano rade na njegovomostvarenju, a neki su inertni. Zato imamoredovne izborne skupštine kojima se uvodi“svježa energija” u rad svakog odbora iopćinskog društva. BZK “Preporod” nijehomogeno ili jednoumno, već heterogeno imultiaspektno društvo bošnjačkih aktivistau kulturi, što mu daje posebnu kvalitetu.Opći principi razvoja bošnjačke kulturei njenog očuvanja su zajednički, ali svakasredina ima svoje posebnosti i ona ih njeguje.Tako je u Bratuncu, Osmacima kodKalesije, Livnu, Konjicu, Tesliću, Bijeljini,Goraždu ili Sarajevu – sva ta općinskadruštva su dio naših jedinstvenih tendencijau bošnjačkoj kulturi, a opet svi su pojedinačnoautonomni u ostvarenju domaćihprograma i sadržaja iz kulture. Ne trebazaboraviti da je u “Preporod” uloženomnogo volonterskog rada i ljubavi premakulturi. Hijerarhija u “Preporodu” nije vojničkaili birokratska, nego intelektualna ihumanistička.Iz tog ugla viđeno “Preporod” je intelektualnamreža bošnjačkog bića i on se kaotakav širi van granica Bosne i Hrecegovine.19JOURNAL

INTERVJU20JOURNALNapokon, što mislite o zagrebačkom“Preporodu” (ali i ostalim bošnjačkiminstitucijama u Hrvatskoj) i na koji načinvidite našu buduću suradnju? Iskreno,mlad ste čovjek za jednog predsjednika,energičan i poduzetan ste čovjek zajednog fakultetskog profesora, koji čestoslove za “mrtva puhala”, i nameće mi sepitanje hoće li sve ostati samo na našemoduševljenju pri međusobnom upoznavanju(kako to često biva), na velikimriječima uvažavanja i obostrane hvale ilićemo uistinu nešto konkretno napraviti?Ukratko – mi u Zagrebu spremni smo zaumreživanje i svaki vid suradnje.Poznajem gospodina Nanića i cijenimnjegov višegodišnji angažman u “Preporodu”.Poznajem, također, mnoge ljude iz Zagreba,Dubrovnika, Splita i Rijeke koji vrloodgovorno i kompetentno prezentiraju bošnjačkobiće u Hrvatskoj. U Zagrebu poznajemprofesora Berberovića, profesora Novalića,dr. Hasanbegovića, gospodina Jogunčića,gospodina Ramadanovića, gospodinaDružića i mnoge druge. Sarađujem sasvima njima već nekoliko godina i postojejasni tragovi naše saradnje u Zagrebu ili uDubrovniku. No, smatram da to nije dovoljnoi da to treba znatno unaprijediti.Bošnjačka zajednica u Zagrebu, sa nizomrespektabilnih institucija, predstavljavažan dio bošnjačkog bića i smatram jenašom reprezentacijom u oblasti kulture.Naravno, pred nama stoje vrlo složeni poslovioko pozicioniranja bošnjačkog narodau Evropi u 21. stoljeću. U tom smislutrebamo raditi zajedno i moramo se predstavljatina primjeren način drugim evropskimnarodima. Za početak možemo osmislitikulturne programe i prezentirati ih poevropskim metropolama. Možemo, također,izdavati jedan zajednički časopis ukojem bi drugi narodi mogli saznati o namai o našim kulturnim vrijednostima.Jednom prilikom sudjelovao sam nasimpoziju gdje su organizatori pozivali dijasporuda se vrati u BiH, da bih kasnije, uneformalnom druženju, paradoksalno slušaoo tome kako isti dijele svoja saznanja omogućnostima zaposlenja na Zapadu. Profesorste na Fakultetu političkih nauka uSarajevu i što mislite na koji način možemozadržati bošnjačku inteligenciju u BiH?Ljudi će uglavnom težiti da žive tamogdje im je bolje. To je sasvim prirodno,da kažem, ljudski. Ali, onemogućiti ljudimada žive u svojoj kući, stanu, gradu, nadjedovini i očevini – to je zločin. Takonešto je učinjeno u Bosni i Hercegovini, anaročito na njezinom području koje se danasimenuje entitet Republika Srpska.Pitanje naše budućnosti usko je vezanos pitanjem razvijanja znanja u svim znanstvenimoblastima. Bošnjačka inteligencijaje uglavnom odana Bosni, bez obzira gdjese danas nalazila, ili u SAD ili u Norveškoj.Naravno, tu su djelatni i nezaobilazni procesiasimiliranja dijela bošnjačkog narodakoji nema dovoljno razvijenu svijet o sebi.Mislim da bi naša današnja inteligencija uBosni i dijaspori trebala posvetiti više pažnjerazvijanju bosansko-bošnjačkog identitetau složenim procesima globalizacije.Malobrojni narodi nisu zaštićeni od neumoljivihritmova globalizacije. Naravno,ne treba se plašiti izazova, jer se blagodetisavremenih znanosti i tehnike mogu iskoristitiza prosperitet svakog naroda. Danasviše Bošnjaka živi izvan, nego u granicamadržave Bosne i Hercegovine. Oni su dionašeg nacionalnog bića i mogu odigrativažnu ulogu u pozicioniranju Bosne. Nemorate, dakle, živjeti u Sarajevu ili bilo kojemdrugom bosanskohercegovačkommjestu, da bi ste pomogli Bosni i Hercegovini.Možda danas Bošnjaci mogu više uraditiza interese države Bosne i Hercegovineu inostranstvu nego da sjede na birou u Zeniciili Goraždu. Oni mogu privlačiti ulaganjai ulagače, razbijati predrasude različitevrste, objasniti ljudima da je u Bosni mogućegraditi, proizvoditi, ostvarivati novevrijednosti, dakle, ljudski živjeti.Naravno, vrlo je važno da u Bosni postojii djeluje vrhunski obrazovana bošnjačkainteligencija koja će razvijati i unaprijeđivatiživotni ambijent, znati šta jebosansko-hercegovački interes, koji su neophodniprocesi u kojima se mora sudjelovatidanas i tome slično. U sinhorniziranomdjelovanju unutarbosanske i dijasporalnebošnjačke inteligencije vidim vrhunskemogućnosti napredovanja Bosne.Što Vi mislite o Bošnjačkom saboru,čije održavanje zagovaraju neke Vašeugledne kolege?Uvijek sam podržavo konstruktivan dijalogmeđu bošnjačkim predstavnicima. Izrazgovora se uvijek razvije nešto što pokažeizlaz iz složene situacije. Bošnjaci, bezobzira na svoj svjetopogled, moraju neprestanorazgovarati o svim pitanjima koja ihse tiču. Izvršni odbor BZK “Preporod” seveć izjasnio o ovome pitanju i naša institucijau ovome času ne vidi svrhovitost iopravdanost održavanja bilo kakvog sabora.Ako se promijene okolnosti “Preporod”će poduzeti odgovarajuće korake i očitovatise o relevantnim pitanjima.Nedavno je hrvatsku javnost zaintrigiralaizjava bivšeg ministra obnove JureRadića, člana Vlade Franje Tuđmana.Pred Haaškim sudom je izjavio da mu jebivši predsjednik u razgovoru, a bila jeriječ o održavanju Stoca, Trebinja i Jajcahrvatskim gradovima, rekao da “nemadruge nego da muslimane postepeno kroatiziramo”.Radić je objasnio da to neznači “pohrvatiti”, jer su Hrvati i Bošnjacistrateški partneri, već “europeizirati”,učiniti nas dijelom europske civilizacije.Dodamo li nakon toga daytonizaciju Bosne,gdje su Bošnjaci i BiH danas?Prije svega i zasvagda – Bošnjaci suod svoje poniklosti u Bosni dio evropskecivilizacije i to će ostati bez obzira na sve“magle povijesnih bespuća”. Oni koji misleizigravati policajce i disciplinirati navodno“nemirne” Bosance pripadaju bajkamao predziđu. Nikada Stolac, Trebinjei Jajce nisu bili hrvatski gradovi – to subosansko-hercegovački gradovi. Naravno,u njima žive bosanskohercegovačkiHrvati s drugim bosansko-hercegovačkimgrađanima.Tu predstavu da postoje “više i nižekulture” odavno je u paramparčad razbioveliki francuski strukturalista, etnolog iantropolog Claude Lévy-Strauss, a danasje zastupanje takve predrasude znak ozbiljnogneznanja, neupućenosti i opasnihnakana. Većina Hrvata su iskreni prijateljiBosne i Bošnjaka – s njima treba graditibolju i ljepšu budućnost, razvijati kulturumira i slobode.Može li tvrda bosanska glava primitieuropsku pamet i hoće li uopće bosanstvonešto značiti kada i ako BiH uđe uEuropsku uniju? Neće li tada svi malinarodi biti manjine?Mi već razmišljamo o vlastitom identitetuu zajednici evropskih naroda, o tomekako naći svoje ljudsko mjesto među450 miliona ljudi, ili kakav će biti budućiodnos između bosanstva i evropejstva.Nama “europska pamet” nije tuđe, jer jeto naša “pamet”, odnosno mi smo komadiću mozaiku evropskih kultura. No, vašepitanje vodi u politološki okvir i otvaranam pitanje o manjinama. To je već ozbiljnopitanje i traži od nas da se s njimsuočimo. Svjedoci smo da gradnja Evropskeunije kao zajednice država (nacija) inaroda ne ide željenim tempom. No to inije važno ako je riječ o iznalaženju rješenjakojima će svima biti zagarantovanajednaka prava bez obzira na broj građanai površinu državnog teritorija. Ako bi sena razini politoloških znanosti i konkretnihpravno-političkih regulativa našliobrasci koji će omogućiti slobodu, ravnopravnosti samostalnost svakome onda će

INTERVJUEU biti efikasan i siguran okvir za stotinemiliona ljudi. EU ne smije biti zasnovanana jednom principu ili istini koji bi ostvarivalivolju religijskog, etničkog ili nekogdrugog redukcionizma. Evropa sutrašnjicemora biti carstvo pluralnog svijeta bezobzira na ksenofobiju, rasizam, fašističkeintencije, “dijalektiku prosvjetiteljstva” i“cinički um” nesretne svijesti.Bošnjaci imaju perspektivu u EU i netrebaju se plašiti “brojeva”. Njihova budućnostje u zajednici evropskih država inaroda, bez ikakve sumnje!Čuo sam u hrvatskim medijima izjavuSenada Pećanina da se bosanskimmuslimanima nameće neki arapski modelislama, dok u Bosni postoji zaista dugatradicija sekularnog islama. Gledajućislike bosanskih kasaba početkomprošlog stoljeća, ne možemo se oteti dojmuda neke Bošnjakinje i Bošnjaciizgledaju kao pripadnici današnjeg vehabijskogpokreta, kojega tada u Bosninije bilo. Što se to nama ustvari podmeće– sekularizam ili vehabizam? Ili se istinakrije na trećoj strani, a rijetko tko ju želividjeti i zagovarati.Danas imate mnogo “stručnjaka” zaislam, za muslimane, za tzv. islamski fundamentalizam,za terorizam i ostale strašnepriče u konstrukcijama o “njima i nama”,o “vjekovnim neprijateljima”, o opasnostimapo “našu kulturu”. Mi smo svjesnipodvala koje nam se podmeću s ciljemda se od nas napravi evropski Drugi, došljaku raj, nepoželjni stranac. Bošnjacinisu došljaci u Evropu. Bošnjaci su Evropljaniili, još preciznije rečeno, Bošnjaci sustari evropski narod. Svi znamo da je islamu Bosni sasvim tolerantna religija, punasabura i mira. O Bošnjacima se nastoji namaknutidruga slika koja služi antibosanskomprojektu velikodržavlja. Ta slika jeposlužila za izvršenje genocida nad nama iona je tu da se, ako se ugrabe tzv. povoljnepovijesne okolnosti, nad nama čine i počinenovi zločini. Slika o nama se tako pojavljujekao “opravdanje zločina”.Bosni treba normalno liberalno građanskodruštvo, bez obzira što to ne dozvoljavajuni kao pomisao mnogi tobožebosansko-hercegovački dušebrižnici. Mislimda Bosna i Hercegovina treba bitigrađanska republika u kojoj će svaki građaninbiti slobodan. U etnoklerikalnojkonsocijacijskoj dejtonskoj podvali građaninisu slobodni jer ih oktroirani ustav(Anex IV) ne poznaje.Cjelokupna konstrukcija oko vehabijskogfenomena u Bosne ne potiče iz Bosne.Ona dolazi sa strane i izražava brojneintencije kojih mi u Bosni u potpunostinismo svjesni.U Hrvatskoj se po nekim medijimatvrdi da su Hrvati u BiH od konstitutivnognaroda postali manjina. Po istimaza to su ponajviše krivi Bošnjaci koji seunitariziraju i centraliziraju. Kritizira sei izjava bivšeg hrvatskog predsjednikaStipe Mesića da Hrvati u BiH trebajusvoje institucije tražiti u Sarajevu, a ne uZagrebu. Tko je kriv za iseljavanje Hrvataiz BiH? Nije li upravo Mesićev prethodnikTuđman, zajedno sa Šuškom iBobanom, pobrkao državotvorne lončićebosanskim Hrvatima dok je s Miloševićemšarao neke mape po salvetama? Također,danas nad Federacijom visi sjenazagovaranja trećeg entiteta.Bosanski Hrvati trebaju biti potpunosvjesni da je država Bosna i Hercegovinanjihova jedina matična država na ovoj planeti,a da je država Hrvatska njihova susjednadržava u kojoj također žive hrvatskiHrvati. Naravno, danas oni jesu jedan narod!Glavni grad bosanskohercegovačkihHrvata je Sarajevo. Sve dok to nije takoimaće problem s manipulacijom i iskorištavanjemod nekih političkih elita. BosanskiHrvati također trebaju shvatiti da ih jeTuđman odvojio od Posavine, iskoristio ihu dogovoru sa Miloševićem, odvojio ih odBosne. Sve su to teška iskustva koja su poremetilanormalnost hrvatskog identiteta uBosni i Hercegovini, ali ih se ne može nikakozanemariti. Optuživati Bošnjake zaunitarizaciju, kad znamo da je Bosna izdijeljenasvim mogućim i nemogućim linijama,predstavlja vrhunac političkog cinizmai licemjerja. Priča o trećem entitetuapsolutno je opasna i pogrešna priča. Onanajviše šteti hrvatskom narodu, upravokao i velikohrvatski udar na Bosnu 1993.godine koji nikome nije donio nikakva dobra.Sve je to rezultat totalno pogrešne etnopolitikeHDZ BiH koji se licemjernoprodaje za zaštitnika zbiljskih interesa hrvatskognaroda u Bosni i Hercegovini. Toje nažalost politika manipulacije i prijevarehrvatskog naroda. Trebamo se nadati daće među bosansko-hercegovačkim Hrvatimaprevladati politika koja ih vezuje zaBosnu i Hercegovinu, za njihovu državu,domovini i djedovinu.Razmotrimo sve učinke onoga koji jecrtao mape na salvetama?! Mnogo toga jeveć danas sasvim jasno. Mislim da prezimenaŠušak i Boban etnički ne dolaze izhrvatskog korpusa.Kako ocjenjujete Deklaraciju SkupštineRepublike Srbije o Srebrenici? Dali je tim činom Srbija sa sebe saprala dioodgovornosti za ratni zločin? Zanimljivoje da Deklaracija dolazi nakon što subritanski agenti uhapsili Ejupa Ganićatemeljem tjeralice srbijanskog Interpolai tužbe koju je podigla vlast u Srbiji.Nama ne treba moralni stav srbijanskevlade, nego jasno priznanje osudegenocida u Srebrenici gdje se bez ikakvogvelikosrpskog, prevarantskog podvaljivanjamora naglasiti riječ genocid.Svi oni Bošnjaci koji u rezoluciji srbijanskevlade nalaze neke “moralne poteze”,“prve korake” i slično jesu naivni. Od srbijanskevlade se traži deklaracija o genociduu Srebrenici, a ne o “strašnomzločinu”, “krvavom nesporazumu”, “velikommasakru” i slično. Srbijanci morajupoštovati pravni okvir rezolucije, a nepričati o tome da je “bilo žrtava na svestrane”. Srbija se još uvijek nije izvuklaod odgovornosti za agresiju na RepublikuBosnu i Hercegovinu. Velikosrpskapolitika vrlo uspješno manipulira s Bošnjacimaili s bošnjačkom politikom, takošto stalno insistira na dogovaranju i pregovaranjuoko onoga o čemu se ne možepregovarati. Nema dogovora oko državeBosne i Hercegovine! Bosna i Hercegovinane ovisi o volji jednog naroda i njegoveiredente, jer je nadnarodna kategorija.Treba naglasiti da nema dogovaranjaoko presude za genocid u Srebrenici.To je utvrđena sudska istina i to se moraispoštovati i priznati. Šta velikosrpskapolitika hoće s naracijom o dogovaranju?Hoće, jednostavno rečeno, da relativizirasvaki zločin nad Bošnjacima i tako definitivnodovrši genocid. Nadam se da bošnjačkapolitika neće nasjesti na velikosrpskepodvale.Naravno, postoji već odavno koordiniranodjelovanje između britanske i velikosrpskepolitike. To nikako ne smijemozaboraviti. Preporučujem knjigu BrendanaSimmsa Najsramniji trenutak. Britanijai uništavanje Bosne (Buybook, Helsinškiodbor za ljudska prava Srbije, Sarajevo,Beograd, 2003.). Profesor Ganićse pokazao tipičnim Bošnjakom te upao uruke velikosrpskog Levijatana. Nadati seda će u slučaju profesora Ganića Srbijaimati štetu, a on korist. Dao Bog!Da li je po Vama Dodik novi Karadžić?Obojica su biološki i politički dio velikosrpskogpohoda na one druge, i komšije.Pamti Bosna mnoge vojne koje sunakanile da je nema, da pod svaku cijenuunište sve nas čija je to država, domovina,otadžbina, djedovina: Bošnjake, Hrvate,Jevreje, Srbe, Rome... q21JOURNAL

BOSANSKI BAROMETARBezvizni režim za građane Bosne i Hercegovine u Europskoj unijiUkidanje viza tek najesen?Građanima Bosne i Hercegovine nije odobren bezvizni režim kad i Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji zbog sporostinjihove zemlje u ispunjavanju uvjeta iz Mape puta. No, iako su sada ispunjeni, ovaj put su se ispriječili briselska sporaadministracija i procedura te albanski azilanti iz Srbije i Makedonije.Edis Felić22JOURNALGrađanima Bosne i Hercegovine (i Albanije)gotovo sigurno neće biti ukinutevize 1. srpnja 2010., kako su mnogi vjerovali.Iako je Europska unija pokazala dobruvolju, sporost bosanskih vlasti utjecalaje da nije odobren bezvizni režim. S drugestrane, stupanjem na snagu Londonskogsporazuma doći će do izražaja i briselskaprocedura koja će odluku o ukidanju vizagotovo sigurno odgoditi do jeseni.Sredinom veljače 2010. u Bosni i Hercegovinisu boravila dva monitoring timaEurpske komisije koji su održali sastankes Radnim timom za liberalizaciju viznogrežima BiH. Cilj im je bio da se na na licumjesta uvjere kako funkcioniraju institucije,odnosno kako se provode rješenjakoja su u međuvremenu usvojena krozzakonske ili podzakonske akte u BiH.Osman Topčagić, ambasador MisijeBiH pri Europskoj komisiji, još je prije teposjete rekao da nema nikakvih novih uvjetaza liberalizaciju viznog režima sa zemljamaEuropske unije i da su svi uvjeti većnavedeni u Mapi puta koja je ranije dostavljenaBiH. “Očekujemo da će nakon uvida ustanje na terenu i razgovora sa nadležnim uBiH pripremiti jedan kvalitetan izvještajkoji će biti osnova za institucije EU da donesuodluku o ukidanju viza. Na osnovuostvarenih rezultata, naša očekivanja su dase to desi već do ljeta ove godine”, bio jeoptimističan Topčagić. On je podsjetio daje u ovoj fazi na snazi privremeni Sporazumo stabilizaciji i pridruživanju koji se najvećimdijelom odnosi na trgovinske aspekteizmeđu BiH i EU te je naglasio da je BiHočekivala povećanje obima trgovine sa EUi realno povećanje investicija, međutim,stupanje Sporazuma na snagu došlo je u perioduekonomske krize, što je utjecalo da nebudu ispunjena sva očekivanja.Ostalo je da eksperti odlučeMeđutim, s obzirom na stupanje na snaguLisabonskog ugovora, proces donošenjaodluka za liberalizaciju viznog režima donekleće se za BiH razlikovati u poređenju sprocedurom koja je bila na snazi kada suSrbija, Crna Gora i Makedonija prolazilekroz proces vizne liberalizacije. Zato BiH iAlbanija moraju ukalkulirati dodatni periodkoji je potreban Europskoj komisiji za provođenjezakonodavnog procesa od trenutkakada ona odluči da su ispunjeni svi uvjeti zabezvizno putovanje. Na to je upozorila AlidaVračić, direktorica Centra za socio-ekonomskestudije Populari iz Sarajeva, neprofitneistraživačke organizacije koja se uokviru svojih istraživanja bavila analizomprocesa vizne liberalizacije, pojasnivšifunkcije tri institucije EU koje su sadauključene u ovaj proces.U skladu sa Lisabonskim sporazumom,naglasila je Vračić, Vijeće sada podjednakodijeli svoju zakonodavnu ovlastsa Europskim parlamentom po principukvalificirane većine (kao i po dosadašnjemprincipu). “Europski parlament iVijeće su sada podjednaki donosioci odluka,za razliku od ranije kada je Vijećesamo bilo obavezno da se posavjetuje saParlamentom prije glasanja, ali mišljenjeParlamenta nije nužno utjecalo na odlukeVijeća”, kazala je Vračić.Proces donošenja odluka koji ova dvatijela sada slijede se zove “uobičajena zakonodavnaprocedura”. Ovo znači da predloženiamandman Uredbe Vijeća 539/2001(vezan za BiH) mora proći jedno ili dva čitanja,tako što obično Europski parlamentprvo pogleda prijedlog i, ako se dva tijela nemogu usaglasiti, tada prijedlog ide Odboruza usklađivanje, koji pokušava da iznađenačin za usvajanje. Odbori unutar Europskogparlamenta obično raspravljaju o nekomprijedlogu na najmanje tri zasebna sastanka(koji se sastoje od prezentacije, nakonkoje slijedi debata i rasprava o amandmanima,nakon koje slijedi glasanje) iovaj proces može trajati mjesecima.Dakle, u skladu sa “usklađenim zakonodavnimprocedurama” (nazvanim “procedurasuodlučivanja” u skladu sa starimSporazumom EU), ova dva tijela se morajuusaglasiti. U pravilu, Parlament prvi razmatraprijedlog dostavljen od Komisije i zatimisti zajedno sa prijedlozima o izmjenama idopunama sročenim od Parlamenta prosljeđujeVijeću. “Ako Vijeće odobri ovaj tekst,prijedlog se usvaja na prvom čitanju. Akoga Vijeće ne odobri, tada prijedlog ide nadrugo čitanje, opet istim redoslijedom, prvoParlament, a zatim Vijeće. Ako se ova dvatijela ne mogu usaglasiti, formira se Odborza usklađivanje sa predstavnicima iz redovaParlamenta, Vijeća i komisije koji zatimpokušavaju da dođu do teksta koji je uzajamnoprihvatljiv. Ako uspiju, tada se tekstšalje Vijeću i Parlamentu na dodatno glasanje.Ako ova dva tijela usvoje tekst, tada istibiva usvojen”, pojasnila je Vračić. U slučajuda jedno od ova dva tijela odbije tekst,tada se prijedlog povlači (što se vrlo rijetkodešava).Vijeće je glasalo o viznim pitanjima poprincipu kvalifikovane većine, što znači daprijedlog mora dobiti 228 od 309 glasova.Redovan broj glasova u Vijeću je 345, aliVelika Britanija i Irska ne učestvuju u glasanjuo viznoj politici. Broj glasova po zemljije u skladu sa brojem stanovnika u toj

BOSANSKI BAROMETARzemlji. Osim toga, prijedlozi trebaju bitiprevedeni na 23 službena jezika Unije, štomože dugo trajati. Međutim, sve dok postojeprevodi na tri službena jezika: njemački,engleski i francuski, Komisija ihmože usvojiti, dajući im službeni status.Nakon glasanja Vijeća, usvojeni zakonodavnidokument biva objavljen u Službenomvjesniku Europske unije. Ovaj procesobično traje tri tjedna, ali se može i bržezavršiti ako se ukaže potreba. Ovo uzimapretpostavku da je Vijeće prije usvajanjateksta isti poslalo pravnicima-lingvistimada bi oni imali dovoljno vremena da gaprovjere i osiguraju da je pravno smislen.Većina pravnih dokumenata stupa na snagu20 dana nakon datuma njihovog objavljivanjau Službenom vjesniku EU. To jekomplicirana procedura koju će moratiproći BiH jer nije zahvaljujući raznim politikantimauspjela ispuniti sve uvjete izMape puta. Unatoč tome Europska inicijativaza stabilnost Populari napravila je detaljnuocjenu progresa BiH u ispunjenjuuvjeta iz Mape puta, koja pokazuje da jeBosna i Hercegovina spremna doći na “bijeluŠengen listu”. “Većina uslova iz Mapeputa je ispunjena, te ostaje da ekspertiEU donesu svoje ocjene. Blok I koji se tičeputnih isprava je već urađen, blokovi II iIII će biti ocijenjeni u februaru. Blok IV ćebiti obrazložen u pismenoj formi. Ekspertibi trebali zavrsiti izvještaje do sredinemarta. Međutim, prethodna iskustva namgovore da se i tu mogu pojaviti kašnjenja.Ukoliko Komisija dobije izvještaje na vrijemei pripremi ocjenu spremnosti, koja biinterno bila odobrena u aprilu, procesiranai poslana u maju, Evropskom parlamentu iVijeću, još ostaje procedura u Parlamentu,gdje će različiti komiteti diskutovati o prijedloguna plenarnim sjednicama. Sve oveprocedure traju duže nego prvobitno, aliEvropska komisija u svakom slučaju trebaimati u vidu da je BiH ispunila uslove i dau slučaju kada Parlament može, treba ubrzatiprocedure, te posmatrati ovo pitanjevan konteksta skorih izbora u BiH da bismose što prije našli na 'bijeloj listi'”, kazalaje direktorica Popularija Alida Vračić.Izvještaj EK tek sredinom travnjaBosna i Hercegovina je ipak ispunilasve uvjete iz Mape puta za liberalizacijuviznog režima, pa je odluka o ukidanjuviza BiH sada u rukama birokrata izBruxellesa. Postavljeni su čitači biometrijskihputovnica na graničnim prijelazima,završen je i dio koji se odnosi na sačinjavanjei usvajanje preostalih podzakonskihakata potrebnih za osiguranjeefektivne provedbe Zakona o graničnojkontroli. Uskoro se očekuje da stignuknjižice potrebne za izdavanje putnih iidentifikacijskih dokumenta za izbjeglice.Služba za poslove sa strancima analiziralaje stanje izbjeglica s Kosova, a rješenjeće biti doneseno u skladu sa Zakonomo kretanju i boravku stranaca. Pripremljenje i Akcijski plan za borbu protivorganiziranog kriminala, a izrađeno jei potpisano uputstvo za informiranje obveznikao izvještavanju o sumnjivimtransakcijama, te raspisan konkurs zaupražnjene pozicije direktora i zamjenikapolicijskih agencija. Usvojen je Krivičnizakon BiH, a 29. siječnja 2010. potpisanje Sporazum o elektronskoj razmjeni podatakaiz policijskih i tužilačkih evidencija.Konačno, Vjeće ministara BiH je donijeloodluku da sjedište Direkcije za koordinacijupolicijskih tijela bude u Sarajevu,a Agencije za prevenciju korupcije ikoordinaciju borbe protiv korupcije uIstočnom Sarajevu, te obavilo imenovanjau policijskim tijelima.No, iako je Sesilija Malmström, komesarkaza unutrašnja pitanja EU čestitalaBiH na ostvarenom napretku rekavši daje neupitna posvećenost i opredjeljenjeEuropske komisije, kao i njeno ličnoopredjeljenje, kad je riječ o liberalizacijiviznog režima za građane BiH, izgleda dasu se pojavile nove prepreke, koje ne oviseo BiH. Naime, najavljeno je da bi seukidanje viza građanima BiH moglo realiziratitek početkom jeseni 2010. godine.U Bruxellesu, odnosno članicamaEU, nastala je panika zbog problema s velikimbrojem Albanaca s juga Srbije iMakedonije koji su zloupotrijebili ukidanjaviznog režima, te doputovali u Belgijui Njemačku i zatražili azil. “Pojedinečlanice EU uspaničile su se zbog toga i tone pomaže BiH. Ali, to se zvanično nepredstavlja kao razlog za kašnjenje s proceduromukidanja viza bh-građanima, štose ranije planiralo učiniti sa 1. srpnjemove godine. Razmišljanje u Vijeću ministaraEU ide više u smislu da Europskakomisija ne može prezentirati izvještaj idati preporuku prije sredine travnja, a ibolje je da idemo malo laganije, kako bise vidio ishod afere s azilantima”, kazalaje Alexandra Stiglmayer, direktorica Europskeinicijative za stabilnost (ESI).Ako izvještaj EK bude prezentiran teksredinom travnja, kao što je najavljeno,Stiglmayer navodi kako su izrazito malešanse da se kompletna procedura usvajanjai potvrđivanja odluke o ukidanju vizaokonča do 1. srpnja, već nakon ljetne pauze.Šef Misije BiH pri EU Osman Topčagić,iako optimističan početkom veljače,sada je rekao da u Bruxellesu nitko negovori o datumu ukidanja viza građanimaBiH. “Aktivnosti se odvijaju u skladu sprocedurama EU. Ekspertni izvještaj jena usuglašavanju u Europskoj komisiji,nakon toga će biti razmotren i među državamačlanicama EU, a potom slijedi izradaprijedloga o ukidanju viza, koji ide napotvrdu u Europski parlament i VijećeEU”, rekao je Topčagić. Naveo je da sepitanje “lažnih azilanata” ne dovodi u direktnuvezu sa BiH, ali se od predstavnikaBosne i Hercegovine traži da se upoznabh-javnost s tim što zapravo značiukidanje viznog režima. “Konkretno, tražeda objasnimo građanima da se bezviznirežim odnosi na turistička i poslovnaputovanja do 90 dana boravka u zemljamaEU, a nikako i na mogućnost zaposlenja,studiranja, dužeg boravka, a pogotovone traženja azila u EU”, rekao je Topčagić.Europski poslanik Jelko Kacin potvrdioje da je uputio dopis visokoj predstavniciEU za vanjsku politiku i sigurnost CatherineAshton i komesaru za proširenjeStefan Fuele navodeći da je BiH imenovanjemispunila sve uvjete za ukidanje viznogrežima. Tom prilikom istakao je daiskustva priliva azilanata iz Srbije i Makedonijeu pojedine zemlje EU ne smijuugroziti poziciju BiH. Zvaničnog odgovoraiz kabineta Ešton i Filea još nema, no,iako su za sada svi uvjeti ispunjeni, Bosnai Hercegovina će se morati strpiti barem dojeseni zbog sporosti briselske administracijei procedure (pogotovo nakon stupanjana snagu Lisabonskog sporazuma) te problemaalbanskih azilanata.Tko je kriv za ovakvu situaciju, trebalobi posebno razglabati. Svakako je da jesporost same Bosne i Hercegovine, odnosnopolitički sukobi u njoj samoj, dovelado toga da s drugim balkanskim zemljamanismo u paketu dobili bezvizni režim.No, način na koji je skrojena BiH, a čemusu kumovale SAD, a posredno i zemljeEU, tjeraju nas da uperimo prst krivnje iprema njima. Od BiH su nakon rata stvorilinakaradno državno čudovište gdje sulicemjerno poručili domaćim političarimada se sad fino dogovore. KašnjenjeBiH u izvršavanju obaveza za bezviznirežim još je jednom zapravo pokazao kakosu ustavne reforme u cilju značajnijegjačanja države jednostavno neumitne. Daje BiH normalno ustrojena država, većdavno bi i prije, primjerice Srbije, bila naputu za pregovore u EU. Zato, ako i EUželi pomoći BiH, mora se više angažiratiu smjeru ustavnih promjena. q23JOURNAL

BOSANSKI BAROMETARPolicijska akcija u Gornjoj Maoči: halal vjera momci, al’ što ćemo s Dodikovim bradonjama?Vehabije iz Gornje MaočeUhapšeno je osam pripadnika vehabijskog pokreta, no čini se da od spektakularne akcije na kraju neće biti ništa. Uz opravdanoprocesuiranje vehabija mnogi se pitaju zašto zbog rušenja ustavnog poretka policija ne hapsi i Milorada Dodika.Edis Felić24JOURNALGrađani Bosne i Hercegovine mogli supočetkom veljače 2010. pratiti razvoj najvećeposlijeratne združena operativne akcije“Svjetlost” na širem području Tuzlanskogkantona i Brčko Distrikta BiH, u kojojje sudjelovalo 600 policijskih službenikai više desetina vozila i prateće opremeiz svih policijskih agencija u BiH. Akcijaje provedena na osnovu akata i naredbiTužiteljstva BiH i Suda BiH radi otkrivanjai kaznenog procesuiranja osoba osumnjičenihza kaznena djela - ugrožavanjeteritorijalne cjeline Bosne i Hercegovine,napad na ustavni poredak BiH i izazivanjenarodnosne, rasne ili vjerske mržnje, razdorai netrpeljivosti. Usmjerena je protivpripadnika vehabijskog pokreta koji su bilistacionirani u Gornjoj Maoči kod Tuzle.Akcija je bila predstavljena kao neštospektakularno s obzirom da su vehabijepercipirane kao ljudi koji su spremni ići donajekstremnijih rješenja da bi obranili svojteritorij. No, uprkos tome, većih incidenatanije bilo, pa su policajci uhapsili samoosam osoba koji su predati u nadležnostTužilaštva BiH. Uhapšeni su Nusret Imamović(39), Safet Barčić (43), Edis Bosnić(30), Hajrudin Ribić (40), Senad Midžić(39), Dževad Hodžić (39) i Mersad Čekić(47), svi bh-državljani, te Adnan Rustemi,državljanin Hrvatske. Federalna upravapolicije saopćila je da su uhapšeni od2002. godine, djelovanjem u okviru vehabijskezajednice osnovali zločinačku organizaciju.Cilj te organizacije bio je da seupotrebom ili prijetnjom fizičkom silompokuša promijeniti ustavni poredak BiH ilida svrgnu njene najviše institucije te da naisti način pokušaju otcijepiti dio teritorijeBiH. Tužilaštvo BiH je priopćilo da su pripadnicite zajednice nastojali izazvati rasnui vjersku mržnju, razdor i netrpeljivostmeđu narodima i građanima FBiH ugrožavanjemnjihove sigurnosti, izlaganjem poruzivjerskih ili etničkih simbola, skrnavljenjemspomenika i grobova i nastojali suna protupravan način da spriječe povratakizbjeglica i raseljenih, zatim da silom pribavei ostvare prava koja im ne pripadaju.Također su nastojali da na protupravan načinutječu na birače u BiH da na izborimaglasaju protivno svom opredjeljenju – dauopće ne glasaju, spriječavali su službenalica da obavljaju svoje poslove, neovlaštenosu nabavljali i držali vatreno oružje ičinili i druga krivična djela.U Gornjoj Maoči živi oko 400 vehabijaisključivo po šerijatskom zakonu, a vođate zajednice je Nusret Imamović. Prijenjega vođa je bio Jusuf Barčić koji je prijetri godine poginuo u saobraćajnoj nesrećiu Tuzli. Iako su mediji objavili da suvehabije u tom selu uvele nastavu po jordanskomplanu i programu, direktorosnovne škole “Podorašje” iz PodorašjaSead Ahmetović saopćio je da to nije tačnokad je u pitanju područna osnovnaškola u Gornjoj Maoči, već se realizirajunastavni planovi devetogodišnje osnovneškole koje je donijelo Ministarstvo obrazovanja,nauke, kulture i sporta Tuzlanskogkantona. “Svi uposlenici dolaze uškolu u Gornjoj Maoči iz Srebrenika iDobrnje”, rekao je Ahmetović.Od Beča do MaočeIpak, stručnjaci su kritizirali rad policijei tužiteljstva. “Imamo ozbiljan problem.Nitko važan iz Sarajeva, ni SulejmanTihić, Haris Silajdžić, Bakir Izetbegović,pa ni reis, nisu dali podršku i sad sestvara fronta. Policija je bukvalno ostavljenasama, ali policija mora nastaviti akciju,inače ćemo imati propalu akciju poputslučaja ‘Pogorelica’”, izjavio je DževadGalijašević, član Ekspertnog timajugoistočne Europe za borbu protiv terorizmai organiziranog kriminala. Galijaševićsmatra da je Tužiteljstvo BiH napravilološu kvalifikaciju kaznenih djelaza koje tereti sedmoricu uhićenih, te da ćeteško dobiti sudski proces. “Ako dan poslijeakcije glavni državni tužitelj MiloradBarašin kaže da su uhitili opasnu terorističkugrupu, zašto im terorizam nijestavljen na teret? A to što imaju dvije-trižene, što djeci ne daju u školu, to je prekršaj”,prokomentirao je Galijašević zanezavisne novine.Vehabija i stanovnik Gornje MaočeJasmin Mustajbašić rekao je ipak da proteklapolicijska akcija “Svjetlost” predstavljanapad na islam. “To je napad naislam i njegove pratioce, a mi smo sretništo imamo islam u grudima”, rekao jeMustajbašić. No, ovdje nema govora onapadu na islam, kako tvrdi ovaj vehabija,ali ako se na vrijeme ne reagira, ovaakcija sa mršavim rezultatima mogla bibiti više od koristi onima koji već 20 godinana ovaj ili onaj način vrše napad naBosnu i Hercegovinu. Naime, kako je pisaoaustrijski list “Standard”, ove vehabijeimaju intenzivnu razmjenu s Bečom teda mjesto Gornja Maoča već godinamavaži za tvrđavu vehabija u kome šef mjestaNusret Imamović provodio islamskizakon. “Standard” ukazuje i da se usredtog mjesta našao i jedan automobil s bečkimtablicama. Naime, bosanski državljaninImamović koji je, prema izvještajima,živio u Beču i često putovao na relacijiAustrija – BiH, važi za povjerenika MuhamedaPorče, hodže bosanske džamije u12. bečkom okrugu, koji se pominje ukontekstu nabavljača sredstava za vehabije.Porča je školovan za hodžu u SaudijskojArabiji, a Imamović je preko jedneinternet stranice samoubilačke atentateopravdavao vanrednim situacijama. U izvještajuUstanove za zaštitu ustavnosti iborbu protiv terorizma u Austriji iz 2007.,navodi se da su unutar bosanske dijasporeu Austriji ustanovljene grupacije koje pripadajuneofundamentalističkoj interpre-

BOSANSKI BAROMETARtaciji vehabizma. “Standard” podsjeća dapovijest nastajanja tih poketa datira još odDaytonskog sporazma kada su te grupacijeuspostavljene od bivših boraca bosanskihmudžahedinskih brigada s ciljemuspostavljanja islamske države. Regrutacijaje uslijedila prvenstveno u ciljnojgrupi mladih muslimana druge generacije,koji su odrasli na Zapadu, konstatiralist, dodajući da se kao centri islamskihfundamentalističkih aktivnosti navodeBeč i austrijska pokrajina Gornja Austrija.U periodu koji obuhvaća izvještaj supoznate osobe i grupe muslimana drugegeneracije imigranata koji se nalaze poduticajem ideologije Al-Qaide, navodi se uizveštaju vlasti za 2008. o sigurnosti uAustriji. Portparol Ministarstva unutarnjihposlova Austrije Rudolf Golia smatrada Beč nije “glavni grad vehabija”.Prema našim saznanjima, Beč nije glavnigrad vehabija, već postoje u više europskihgradova bosanske zajednice s vjerskompozadinom, kazao je on “Standardu”.Istovremeno je ukazao da Porča, kaoi drugi članovi vehabija u Austriji, nisudo sada prekršili austrijski zakon.Trening za napad na Dodika?Treba reći da ovdje nema mjesta obranivehabija jer njihova životna ideologija, posredstvomsenzacionalizma željnih medija,prezentira potpuno krivu sliku bosanskihmuslimana u svijetu. Dakle, iako je “Standard”kao ugledan list dobro upućen te nemasumnje da su njihovi novinari do u tančineispitali o kome se tu radi, ovdje ipakmoramo biti oprezni, jer se pišući o vehabijama,vjerujemo nesvjesno barem što se tiče“Standarda”, stvara jedna pogrešna slika oBosni i Hercegovini, konkretnije muslimanimau toj zemlji. A ta je, kao što uostalommožemo vidjeti i u nekim hrvatskim medijimačiji pojedini novinari žele opravdatizahtjeve za nelogični treći hrvatski entitet uBiH, da u BiH jača islamski fanatizam i isključivost.U tu je zamku upao “Standard”jer je morao napomenuti da se radi o jednojmizernoj ekstremnoj skupini koju nitko razumanne podržava. Uostalom, dokaz je ihapšenje osmorice vehabija (tvrdi se da ih uGornjoj Maoči ima oko 400) bez gotovoikakvog incidenta. Zašto? Upravo zato štotrenutačno ili nisu toliko jaki pa nisu nitisposobni da se organizirano odupru državnomrepresivnom aparatu ili im to uopće inije namjera. Mnogo veći problem u Bosnii Hercegovini su srpske i hrvatske vehabije,u našim narodima poznati kao nosioci četničkei ustaške ostavštine koji su dalekobrojniji i koji su još u toku agresije rušiliustavno-pravni poredak Republike Bosne iHercegovine, a pošto nisu u potpunosti touspjeli ostvariti, danas to pokušavaju krozideju mirnog razdruživanja, kako to tražipročetnički orijentirani Milorad Dodik, ilikroz zahtjeve o nekakvom trećem hrvatskomentitetu, kako to traže licemjerniHDZ-ovci istovremeno tvrdeći da su oni zafunkcionalnu BiH. Dakle, vehabije jesuopasne, pogotovo jer ih njihova ideologijauči da ne prezaju za bilo kakvim sredstvimada dođu do cilja. Ali vehabije iz ovih dvijuMaoča nisu dio političkog sustava BiH, doksrpske i hrvatske vehabije to zasigurno jesu.Zato treba jasno reći da napuhavanje priča ovehabizmu u BiH kojima su skloni neki hrvatskii srpski novinari, a u čiju zamku jenesvjesno upao i članak objavljen u uglednomaustrijskom listu, nije ništa drugo negopokušaj opravdanja da Dodikova tzv. RSjednog dana dobije zeleno svjetlo da se otcijepiod BiH, a sa njima i tzv. Čović-LjubićevaHerceg-Bosna koju oni pokušavajuzapravo oživjeti kroz zahtjev za trećim entitetom.U tom smislu morala je i biti reakcijavodećih muslimanskih dužnosnika u BiH, azbog čega ih je Galijašević i kritizirao. Svijetuje to trebalo i trebaće objasniti upravona taj način – muslimanske vehabije osuđujemo,ali problem Bosne i Hercegovine susrpsko-hrvatske vehabije, a ne gotovo zanemarivaskupina onih u dvjema Maočama.Zanimljiv članak u tom smislu objavljenje u bosansko-hercegovačkom nezavisnomlistu “Dani”, koji nikad nije bioblizak SDA, ali su zato poznati kao zagovaračibosanske cjelovitosti. Pod nazivom“Važno je hapsiti vehabije iz GornjeMaoče: A Milorad Dodik!?” “Dani” pišuda je posve jasno zašto je u dosadašnjojOva akcija najveća je združenapolicijska akcija u Bosni i Hercegoviniposlije rata i u njoj su sudjelovalislužbenici OSABiH, policijski službeniciGranične policije, Službe za poslovesa strancima, Državne agencijeza istrage i zaštitu, MUPRS-a, PolicijeBrčko Distrikta BiH, Federalne upravepolicije, uprava policija kantonalnihministarstava unutarnjih poslova uFBiH i predstavnici Misije EUPM-a uBiH. Akcijom su koordinirali i rukovodiliZajednički stožer policijskihagencija u okviru akcije “Svjetlost” sasjedištem u Brčkom s direktorom Federalneuprave policije, glavnim tužiteljemTužiteljstva BiH i tužiteljimaPosebnog odjela za organizirani kriminal,gospodarski kriminal i korupcijuTužiteljstva BiH.historiji BiH ova akcija zaslužila da budenajspektakularnija i koje je uopće opravdanjeza toliki broj angažiranih “udruženihsnaga”? Ako je suditi, formalno, potežini djela za koja se stanovnici GornjeMaoče sumnjiče – ugrožavanje teritorijalnecjeline BiH, napad na ustavni poredakBiH i izazivanje narodnosne, rasne ilivjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti –po nekima i jest prihvatljivo; no, zašto idrugi na dosadašnja “kršenja ustavnogporetka” nemaju isti “tretman”? Zašto seprijetnje Milorada Dodika o otcjepljenjuRS-a, koje se građanima serviraju svakojutro uz doručak, ne čitaju kao napad naustavni poredak? Zašto izjave poput “neželim da mi sude muslimani” ili “Markalei Tuzlanska kapija su inscenirane” nepredstavljaju izazivanje narodnosne mržnje,razdora i netrpeljivosti? Po čemuparavojne formacije u službi entitetskogpremijera nisu također “ugrožavanje teritorijalnecjeline BiH”?Ponuđeni zvanični odgovor TužilaštvaBiH – institucije na kojoj se isto tako Dodikovimizjavama demonstrirao čin rušenjaporetka – na klimavim je nogama: “Akcijaje izvedena u tom omjeru jer se radi o vrloozbiljnim kaznenim djelima.” Dokaznihmaterijala za ovu tvrdnju za sada nema.Kao niti odgovora na pitanje zašto su nadležniorgani ovom slučaju priklonili pažnjukakvu nije imao niti jedan od najamblematičnijihprimjera bh-postratne realnosti dosada: zločinačke organizacije, trgovina ljudima,lanac prostitucije, automafija... Uvremenu kada je islamski terorizam jednaod najsenzacionalnijih svjetskih tema, državije lakše trenirati moć na nekolicini bradatihvehabija u kratkim pantalonama i maskirnimuniformama koji, istina, ponekadsamim izgledom i stavom mogu izazvatistrah. Najspektakularnija akcija u povijestBiH poslužit će tek samo kao alibi za jačanjesvih etnonacionalističkih radikala, kažusarajevski “Dani”. Na kraju navedimo dauprkos svemu neki poznavatelji prilika uBiH ovu akciju čitaju i na način da bi se baši Dodik sutra mogao naći na udaru zbog rušenjaustavnog poretka ili pak kriminala.Kao god bilo, nakon svih natezanja SudBiH je 25. veljače 2010. ukinuo pritvor vehabijamai vraćeni su u Gornju Maoču,odredivši im mjere zabrane napuštanja mjestaboravka, kontaktiranja s ostalim osumnjičenima,ili razgovor o predmetu bilo skim izuzev s odvjetnicima, međusobnu komunikaciju,kao i zabranu prisustvovanjajavnim okupljanjima. Istraga u ovom predmetuse nastavlja, a u slučaju kršenja mjerazabrane osumnjičenima iz Gornje Maočeponovo će biti određen pritvor. q25JOURNAL

BOSANSKI BAROMETARSlučaj Gornja Maoča – priča uhapšenika koji je bespravno lišen slobodeVrijeme je da ljudiotvore očiAdnan Rustemi (27), hrvatski državljanin i zagrebački džematlija, jedan od uhapšenika u BiH u združenoj policijskojakciji “Svjetlost” govori o nemilim događajima u slučaju Gornja Maoča, ali i stalnoj nepravdi koja pogađa muslimane uBiH. Rustemiju je izdato rješenje o deportaciji iz BiH, a zbog navodnog nepoštivanja pravnog poretka BiH, u narednetri godine zabranjen mu je ulazak u BiH.Razgovarao: Filip Mursel Begović26JOURNALJedan ste od uhapšenih u slučajuGornja Maoča. Hrvatski ste državljanin,a policija vas je uhitila u Rahićima, distriktBrčko, na povratku u Hrvatsku?Što ste radili u Bosni i Hercegovini i jesteli sljedbenik selefijskog nauka?Ovaj intervju sam odlučio dati zbognepravde koja se događa muslimanima uBosni i našoj vjeri islamu. Jedan sam oduhapšenih u akciji koja se odvijala diljemBosne, a poznata je pod nazivom “Svjetlost”.Ne smatram se vehabijom niti selefijomnego muslimanom, inšallah. U Bosnusam krenuo da bih našao ženu koja jeslična mom načinu života i mojoj vjeri.Da me krivo ne shvatite, nisam tražio ženupod burkom, niti smatram da su muslimankeu Zagrebu manje vrijedne, negojednostavno ovdje nisam do sada našaosrodnu dušu. U Bosni je, elhamdulillah,izbor veći, pa sam krenuo u nadi da ćunaći životnu družicu.Jeste li bili i u Gornjoj Maoči?Prije četiri godine Allah dž.š. mi jedao uputu i ja sam se vratio svojoj vjeri.Poučen iskustvom džahilijjeta (život uneznanju) iz prošlosti shvatio sam da jeuputa i vjera Allahova nešto najvrednijei najljepše što se može dogoditi u čovjekovomživotu. Bosna je za mene zemljagdje žive muslimani i predstavlja vrataislama u Europi. Život vjernika u Zagrebuje zahtjevan i zbog dunjalučkih obvezačovjek ne može u potpunosti osjetitislast imana i vjere. Zbog toga je za meneodlazak u Bosnu, među muslimane, bioveliki predah i odmor i donosio je dobromojem imanu. Boravio sam u mnogimmjestima u Bosni. Bio sam u BosanskojKrupi, Srebrenici, Zavidovićima..., a izmeđutoga iz znatiželje bio sam i u GornjojMaoči. Tamo sam vidio ljude kojisu predani svojoj vjeri, a između togabave se i dunjalučkim poslovima. Vidiosam ljude koji više žele dobro svojembratu u vjeri nego sebi. Vidio sam ljudekoji žive skladnim i harmoničnim životom,a glavne životne smjernice su imčvrsto pridržavanje kur’anskih odredbi isunneta Poslanika. Vidio sam djecu kojase natječu u učenju Allahove knjige, aglavna zabava im je tko će od njih proučitiviše džuzeva. Suprotno medijskimlažima i špekulacijama, djeca idu u školui rade po državnom programu. Djecasu odlična u školi i finog i pristojnog ponašanja.Kao prvo, za vrijeme svog boravkanisam, a navratio sam par puta,čuo da sami sebe nazivaju vehabijama iliselefijama. Ono što sam ja vidio i zaključiojest da su oni otišli gore da žive islamu potpunosti i da se predaju Allahu dž.š.,jer to nisu mogli, a i ne može se u velikomgradu u onoj mjeri kojom bi željeli.Sagradili su svoj mesdžid, imaju svogimama i u svemu što rade čvrsto se oslanjajuna Allaha dž.š. – i to je to… akonjih pitate, ali mediji žele stvoriti nekudrugu sliku. Sve ono što se pisalo u medijima,nije istina. Nisam tamo vidio nikakvooružje, čuo pozivanje na rušenjeUstava BiH i poticanje na međurasnumržnju, ali i na sve ostalo što se stavljalona teret uhapšenim. Ono što sam primijetio,tijekom boravka tamo i nakon štosu me bespravno lišili slobode, jest da ćesvatko u Bosni, tko želi živjeti svoju vjeru,bez obzira na izgled, biti sumnjiv cijelomsvijetu.Možete li opisati okolnosti svoga uhićenja?Dakle, ono što ljudi ne znaju i što lažljivimediji ne objavljuju je da se ta akcija“Svjetlost” događala u cijeloj Bosni.Uhapsili su me u Rahiću, gdje sam boraviou mesdžidu i bio u posjeti prijatelju,ponavljam u nadi da ću naći ženu. U četiriujutro došla je gomila policije i započelaraciju, pri tome nimalo nisu poštivalisvetost tog mjesta. Svi su ušli u obući, aneki su bili vidno pijani, pušili su cigaretei pred sam sabah došlo je do naguravanjai svađe zbog toga što su džematlijamabranili klanjanje sabah namaza. Nakonburne svađe, naguravanja i prepirke, uzveliko policijsko osiguranja uspio se obavitinamaz. Pa zar ne bi svaki čovjek simalo razuma morao ovo osuditi i uvidjetišto se uistinu događa? Zar nije to napadna islam i na naše svetinje? Svim ljudima,koji su se tamo zatekli (njih dvadesetak),pregledali su osobne stvari. Na upit jednogod džematlija: “Čemu ova racija?”,policija je rekla da traži eksploziv i oružje.No, kod nikoga nisu ništa našli, Allahdž.š. mi je svjedok. Dobili smo i rješenjada ništa sporno nije nađeno. Pretragomcijelog mesdžida također nisu ništa našli.Od četiri ujutro do jedanaest sati držali sunas zatvorene u jednoj prostoriji dok suoni vršili pretres. Nakon toga posjeli sunas u policijski autobus, a ono što je otvorilooči svima, i hvala Allahu dž.š. što jeto ukazao, bio je natpis na autobusu:OVO VOZILO JE DONIRALA VLADASJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽA-VA. Pametnom dosta. Nakon toga privedenismo u policijsku postaju Brčko, zatimsu mene odvezli u Sarajevo u Imigracijskicentar. Do mog dolaska u taj centarnisam bio svjestan što se dešava i tu počinjemoja agonija.Jesu li Vam objasnili zašto su Vaspriveli?Ujutro me nazvao moj pravni savjetnikda bi mi rekao: “Adnane, ja u svojih

BOSANSKI BAROMETAR25 godina odvjetničkog rada nisam vidioovakav slučaj. Pripremi se na najgore jerje se vodi montirani proces.” Svaki dansam bio u kontaktu s njim i sa svojom aktivisticomza ljudska prava Nađom Dizdarević,da je Allah dž.š. nagradi svakimdobrim, i baš nisu bili optimistični u pogledurazvoju situacije. Mene su privelizbog toga što sam boravio u Bosni, a premaUstavu BiH, svatko tko boravi dužeod tri dana mora prijaviti svoj boravak, aja to nisam učinio. Međutim, policijskevlasti su to znale i tu sam vidio da se spremaprljava igra. Samo čvrsta vjera u Allahadž.š. i misao da je On taj koji je Svemogućii kadar sve, davalo mi je snage daprebrodim te dane. Međutim, u Imigracijskomcentru sa mnom su boravili ostalimuslimani koji su bespravno lišeni slobode,a državljani su BiH. Riječ je o muslimanimakoji već od prije borave u tomcentru i sami ne znaju kad će izaći van.Nakon svega shvatio sam da te usred bijeladana mogu privesti bez pravovaljanihdokaza – svakog onog tko govori: “MojGospodar je Allah”. U početku je bilo govorada ću u pritvoru ostati devet mjeseci.Kao i ostalim uhapšenicima, tokom mogboravka u Imigracijskom centru bili su mipodmetani dokazi od strane medija i policije.Mene su optužili da su mi našli triputovnice, što je velika laž. Nisam ni zašta bio optužen i po zakonu su me moralipustiti nakon 24 sata, a ja sam tamo biodevet dana.Jesu li Vas maltretirali ili zlostavljali?Tokom tih devet dana prolazio samrazna ispitivanja pri čemu su se služili prljavimmetodama. Oni su morali opravdatimoje hapšenje te su podmetali dokaze,a novine su po njihovom naputku objavileda su mi nađene tri putovnice, što ponavljamnije istina niti je dokazano. Bilo jeprijetnji da se neću vratiti u Zagreb, daneću vidjeti porodicu i ostale gnjusnestvari. Paralelno s mojim hapšenjem ihapšenjem u Gornjoj Maoči ljudi u Bosnisu uvidjeli što se događa. Gotovo svi sudali podršku uhapšenicima i osudili ovajgnjusni čin te uvidjeli da je ovo napad naislam. Prijetili su mi i da će mi zabranitiulazak u europske države koje su potpisniceSchengenskog sporazuma. Svi medijisu prenijeli da su u Gornjoj Maočimaltretirali djecu uhapšenih i ostale stanovnikeslužeći se ružnim metodama.Nakon ovih događanja ljudi iz Islamskezajednice BiH i predsjednik Odbora Mjesnezajednice Gornja Maoča, došli su uMaoču da izraze podršku i neslaganje povodomdogađanja u Bosni. Ljudi morajubiti svjesni, da sve što se događalo bila jeAllahova dž.š. volja. Nadamo se da su napokonuvidjeli tko je kome prijatelj. Vrijemeje da ljudi otvore oči. Postavlja sepitanje jesu li su neprijatelji islama i Bosneoni koji samo žele predano živjetisvoju vjeru, ili oni koji nemaju nimalostida i ne poštuju islamske svetinje. Međutim,ne treba posustajati u vjeri i obaziratise na podmetanja i spletke drugih.Allah dž.š. nam je dao vjeru u islam i tajdar ne trebamo mijenjati i prodavati ni zašto drugo, bez obzira što se to ne sviđadrugima.Na koji način ste oslobođeni i kakvesu bile reakcije Vaše okoline kada stestigli u Zagreb?Nakon devet dana pritvora nisu minašli inkriminirajuće dokaze, jer ih nije nibilo, i nisu me optužili, a policija RepublikeSrpske me je sprovela na granicugdje su me predali hrvatskim vlastima kojisu bili zaista ugodni i ljubazni. Nažalost,što mnogi muslimani danas ne vide,a ljudi iz hrvatske policije koji su me pratiliu Zagreb su shvatili, jest to da je ovošto se dogodilo u Bosni dokaz da se Europaboji buđenja islama u njenom središtu.Žalosno je što, nakon mog povratka izpritvora, najviše podrške i riječi ohrabrenjadolaze od ljudi koji nisu muslimani, anajviše nerazumijevanja, prijezira i mržnjedolazi iz pera i usta muslimana. MolimAllaha dž.š. da se smiluje MuhammedovomUmmetu, jer Allah dž.š. i NjegovPoslanik ne uče nas tako. Žalosno je daneki ljudi uzimaju sebi za pravo da se brinuo drugima i njihovim postupcima višenego o sebi i o svojoj familiji, ogovarajućiih, istražujući im mahane i smatrajućida time doprinose vjerskom prosperitetu inapretku. Zaboravili su na kur’anski ajetu kojem Allah dž.š. kaže: “One, koji voleda se o vjernicima šire bestidne glasine,čeka teška kazna na ovom i na onom svijetu.Allah sve zna, a vi ne znate.” AllahovPoslanik s.a.v.s. ukazuje na obvezemuslimana prema muslimanu: “Muslimanje muslimanu brat, ne čini mu nepravduniti ga ostavljaj na cjedilu. Tkobude pomogao svome bratu, i Allah ćenjemu pomoći. Tko otkloni nedaću odmuslimana, Allah će od njega otklonitinedaću na Sudnjem danu. Tko prekrijesramotu (grijeh) svoga brata, Allah će muprekriti sramotu na Sudnjem danu (Mutefekunalejhi).”Koju ste pouku izvukli iz čitave priče?U ovoj cijeloj priči ja sam najmanjebitan jer se to moglo dogoditi svakom muslimanu– bio on iz Zagreba ili Zanzibara.Hvala Allahu dž.š. na svemu, ja sam svojulekciju naučio, ali žalosno je nakon svegada oni, koji su samo vjerovali u Boga izbog toga bili zatvoreni, najviše osude dobivajuod muslimana. Od njih bivajuoznačeni pogrdnim imenima, stavljaju sena marginu društva, smatraju se nepismenim,nepodobnim za društvo itd. Nakonsvih događaja u Bosni, ovim intervjuomželim samo ukazati ljudima da još više volesvoju vjeru, Allaha dž.š. i Poslanika, adokle god izgovaraju šehadet bit će napadani,zatvarani, a negdje i ubijani. Međutim,Allah dž.š. za uzvrat obećava oprost ivječnu nagradu. Želim reći da jedni drugimamoramo biti podrška i oslonac, pogotovou ovim vremenima kada se napadaislam. Ne smijemo dati drugima priliku dase naslađuju našim međusobnim neslaganjem.Ako ima nesuglasica, Allah dž.š. jetaj koji mijenja naša stanja, inšallah na bolje.Ja sam dijete koje je odraslo u Zagrebu,dijete s asfalta i doživio sam puno lijepihtrenutaka ovdje, ako Bog da, bit će ihjoš. Hoću reći da volim svoju domovinu ine želim se u njoj osjećati kao stranac iline dao Bog kao ekstremist. Ja sam građaninkoji nikad zbog svoje vjere nije imaoproblema, jer musliman uvijek mora bitinajbolji, uzorit i lijepog ponašanja. Zaštoje onda moja brada, ili od nekog drugogmuslimana, izraz ekstremizma, a bradanekog subkulturalnog građanina, recimometalca ili pankera nije? Po tome su pravoslavnimonasi i židovski rabini isto ekstremisti.Nama muslimanima treba bitičast i ponos što smo uvijek čisti, pod abdestom,namirisani, pa imamo i bradu, jertako nam sugerira sunnet našeg Poslanika.Isto tako želim reći da se ljudi iz GornjeMaoče ne žele osjećati kao ekstremisti isvatko tko se osjeća kao musliman i imaimalo zdravo srce treba im pružiti podršku,a ne ih osuđivati i još im više nepravdei boli nanositi. Ne samo ljudima iz GornjeMaoče, nego svakom muslimanu koji govori“Moj Gospodar je Allah”. Dokle godsmo mi složni i čvrsto se Allahova užetadržimo, možemo se nadati Allahovoj pomoći,napretku i boljitku u životu na ovomi na onom svijetu. Čvrsto se držeći jedniuz druge podržavamo islam jer to nam jenajveći dar od Allaha dž.š. Ako imamonesuglasica, na lijep način ih moramo riješiti.Moramo svojim ponašanjem, lijepimodnosom jedni prema drugima i pokornošćuprema Allahu dž.š. pomoći Njegovuvjeru, Njegov šerijat i Njegovog Poslanika.Međusobnim optužbama, sumnjičenjimai ružnim riječima pridonosimo samonazadovanju samih sebe i islama. q27JOURNAL

IZ SVIJETAVijesti iz svijetaInverzija stvarnosti, slika propasti28JOURNALOslobađanje Afganistanaubijanjem civilaAssosciated press je sredinom veljače2010. opsežno izvještavao o udruženojofenzivi američke okupacijske vojske iafganistanskih kolaboracionista na talibanskauporišta u južnim provincijama,posebno u gradu Mardža koja je započela13. veljače. Nakon početnih uspjeha iovladavanja gradom, sva bedastoća europskihokupacijskih taktika ratovanja uAfganistanu još jednom se pokazala u punomsvjetlu. Usprkos sve većem brojuameričkih i savezničkih okupacijskih vojnika(među koima ima sve više hrvatskih)i posljednjoj združenoj protutalibanskojofenzivi na jugu zemlje, posebno u Mardži,navodnom talibanskom uporištu, ništase bitno u strateškom smislu ne mijenja.Prije svega, protiv okupacije više neratuju samo talibani, već i šarolike skupine,prvenstveno paštunskih plemena, ali iostalih nezadovoljnika korumpiranomdomaćom kolaboracionističkom vlašću isve većim civilnim žrtvama, pa se rat protivjedne ideološke skupine sklone terorizmui nasilju polako pretvara u okupacijski,agresivni rat protiv naroda. Kakoje to završilo u Vijetnamu, valjda Amerikancenije potrebno podsjećati. Ali Hrvatemožda jest.U dosada dokazano uspješnoj strategijiratovanja izvan gradova koji se vrlobrzo prepuštaju napadaču, dok se preko80% teritorija drži pod efikasnom kontrolom,a gradove vraća nakon potpunogiscrpljivanja agresora, Afganistanci sunapustili Mardžu, premjestili se na većosigurane položaje oko grada i pustili, uzsporadičnu borbu, oko 15.000 američkih,britanskih i domaćih kolaboracionističkihsnaga da ovladaju gradom. Savezniciovu operaciju smatraju najvećom odagresije i okupacije Afganistana 2001.No, već početkom napada svim mogućim“pametnim” oružjem, prvi dan dvije suameričke rakete pogodile dvije kućeizvan grada, ubivši pri tomu najmanje 9civila. To je potvrdio 14. veljače ministarunutarnjih poslova Atmar u Lashkar Garu.Dan uoči ofenzive Hamid Karzai, afganistanskipredsjednik je zamolio saveznikeda budu posebno obzirni prema sigurnosticivila. Komandant NATO okupacijskihsnaga u Afganistanu, generalStanley McChrystal ispričao se Karzaijuzbog “tragičnog gubitka života” i suspendiraoupotrebu tzv. sofisticiranih HI-MARS raketnih sustava.Deseti dan ofenzive afganistanskevlasti priopćile su da je NATO u zračnomnapadu usmrtio 33 civila, među kojimačetiri žene i jedno dijete, što predstavljanovu pogrešku koja je natjerala zapovjedništvomeđunarodnih snaga da se još jednomispriča. Snage NATO-a priznale sunapad i obećale istragu, a McChrystal jeopet izrazio “veliku žalost zbog gubitkanevinih života”. Avioni ISAF-a ciljali suujutro 21. veljače tri vozila u pokrajiniUruzgan, istaknuo je glasnogovornik afganistanskogministarstva unutarnjih poslovaZemarai Bašari. U udaru je ubijenonajmanje 33 civila, među kojima četirižene i jedno dijete, a ranjeno je još 12osoba piše u priopćenju Vijeća ministarakojim predsjedava šef države Hamid Karzai.“Skupina osoba za koju se sumnjaloda se radi o pobunjenicima koji bi napalipostrojbu afganistanskih snaga i ISAF-a,poslužila je kao meta zrakoplovima i nekisu ubijeni”, priopćio je ISAF. “Kad su zajedničkesnage stigle na lice mjesta i otkriležene i djecu, ranjene su prebacile umedicinske centre”, nastavlja se u priopćenjuNATO-a. McChrystal, piše u priopćenju,izrazio je “veliku žalost zbog gubitkanevinih života” i razgovarao s Karzaijemkako bi mu izrazio “svoju bol ižaljenje”. Smrt tih civila nova je tragičnagreška međunarodnih snaga, koje predsjednikKarzai redovito optužuje da ubijajupreviše civila u svojim operacijama.Odgovor je uslijedio isti dan, ponovo poglavi stanovnika. Najmanje je sedam osobapoginulo u eksploziji bicikla na kojemje bila montirana bomba, a koji je bioostavljen u blizini autobusne stanice ugradu Lashkar Gar na jugu Afganistana,javio je BBC. Prema izvještajima lokalnihvlasti svi poginuli u eksploziji, koja jeaktivirana daljinski, su civili, a ozlijeđenoje još 14 osoba. Niti jedna militantna grupajoš nije preuzela odgovornost za napad.Rat je već dovoljno dugo i izravnoprenesen na pakistanski teritorij zbog optužbida se talibanski štabovi i logistikanalaze na teritoriju te države. Jedan odnavodno glavnih talibanskih vođa u Afganistanuuhapšen je u Pakistanu, a to ječetvrto uhićenje visoko rangiranih talibanskihdužnosnika u zadnjim tjednima,javili su 23. veljače američki mediji.Mullah Abdul Kabir, član vijeća vođa talibanau Pakistanu, uhapšen je u okruguNowshera na sjeveroistoku zemlje, javilisu New York Times i Washington Post,citirajući anonimne pakistanske dužnosnike.Tjedan ranije pakistanski i američkidužnosnici rekli su da je u Karačijuuhićen drugi čovjek afganistanskog talibanskogpokreta, Mullah Abdul GhaniBaradar. Još dvojica talibanskih vođa,Mullah Abdul Salam i Mullah Mohammad,uhićeni su “prije 10 i 12 dana u Pakistanu”,rekao je guverner afganistanskeprovincije Kunduz. Talibani su to demantirali,a nema potvrde iz nekog nezavisnog,a vjerodostojnog izvora.

IZ SVIJETAPrincipiKonzervativni (kako to umilno zvuči)gradonačelnik Jeruzalema koji, protivnorezolucijama Vijeća sigurnosti, dakle ilegalno,vlada i okupiranim Istočnim Jerzalemom,odnosno Kudsom, najavio je nastavakizgradnje turističkog naselja napodručju Kudsa, usprkos obećanjimaizraelskog premijera Netanyahua da će, uzamjenu za palestinski pristanak na novepregovore, obustaviti svu ilegalnu izgradnju,dakle onu židovskih naselja ili investitorana okupiranim područjima. Palestincisu, nakon jakog Obaminog pritiskapristali, unatoč nepostojanju dokaza o zaustavljanjuilegalnih aktivnosti židovskedržave. Zauzvrat su dobili odluku jeruzalemskoggradonačelnika. On odluku onastavku izgradnje pravda njezinom razvojnomkarakteristikom od koje će i Palestinciimati koristi. No, kojim to pravomon uopće donosi bilo kakve odlukena području koje je već davno trebao napustiti,izgleda ne zanima svjetske medije.Ta zavjera šutnje i pristajanje na faitaccompli kao i u slučaju izgradnje ilegalnogzida, na koncu dovodi do faktičnogpriznanja stanja na terenu i “novih realnosti”koje se onda uzimaju u obzir pri svakomnastavku pregovora. Tako Palestinciimaju sve manje zemlje, a sve više frustracije,a svima se u svijetu šalje jasansignal – ako ste jači uzmite tuđe jer samoćemo taj zakon priznati, pozivajući se narealnosti.DubailandEmirat Dubai do sada je u tvrtku DubaiWorld, financijski posrnuli konglomeratu vlasništvu vladajuće familije AlMektum, uplatio financijsku injekciju odčak 6,2 milijarde dolara ne bi li je spasiood posvemašnje propasti, a najavio je i daje spreman uložiti dodatna sredstva, javljajusvjetske agencije. Dubai World, kojije krenuo u golem projekt gradnje nizaotoka u obliku karte svijeta i koji je kaosvjetska atrakcija trebao privući najbogatijeljude svijeta, zbog ekonomske je krizezapao u velike dugove, a njegova jezaduženost prošle godine snažno potreslaglobalna tržišta. Agencije prenose izjavuglasnogovornice vlade u Dubaiju, koja jerekla da je u veljači 2009. godine formiranfond Dubai Financial Support Fund(DFSF), čiji je zadatak pomoći zaduženimdržavnim korporacijama. Taj je Fondu proteklih 12 mjeseci u grupaciju DubaiWorld Group ulio više od 6,2 milijardedolara, a spreman je uplatiti još i više, kaošto je i najavljeno u prosincu 2009., kadaje vlada izdvojila 4,1 milijardu dolara zapokrivanje dospjelih obveznica tvrtkeNakheel, dijela Dubai Worldova poslovanjanekretninama. Tvrtka Nakheel je uzadnji trenutak spašena od sigurne propastizahvaljujući pomoći susjednog AbuDhabija, čime je ukupna financijska pomoćtog emirata Dubaiju u razdoblju financijskekrize dosegnula 10 milijardidolara. Središnja banka UjedinjenihArapskih Emirata također je u veljačiprošle godine pomogla s 10 milijardi dolara,a vladina glasnogovornica ističe kakoje financijska pomoć Dubai Worldudodijeljena isključivo na komercijalnojosnovi iako se ona nalazi u vlasništvu države,što je u uvjetima UAE vrlo čestosinonim za vlasništvo vladajuće familije.Dubai je krajem studenoga prošle godinepotresao svjetska financijska tržišta najavomda radi restrukturiranja mora zamrznutisve isplate dugova Dubai Worlda nanajmanje šest mjeseci. To je pokrenuloval zabrinutosti u svijetu i strah da će tajnekada prosperitetan emirat, čije je bogatstvoakumulirano na spekulaciji nekretninama,financijskim derivativima ipranju novca, zapasti u dužničku krizu, skonsolidiranim dugom između 80 i 100milijardi dolara.Dubailand IIPolicija u Dubaiju je u vezi s likvidacijomvođe palestinskoga pokreta Hamasuhapsila 15 osumnjičenih koji imaju putovnicezapadnoeuropskih država. Ukupnoje uhapšeno 26 zapadnjaka koje sepovezuje s ubojstvom Mahmuda el Mahbuhakoje je, pomoću naručenih putnihisprava zapadnih država, izvršila izraelskatajna služba Mossad. El Mahbuh, kojegIzrael optužuje kao bitnu kariku u lancukrijumčarenja oružja u Gazu, pronađen jemrtav u hotelskoj sobi u Dubaiju 20. siječnja.Dok izraelski dužnosnici poriču vezuMossada s tim slučajem, izraelski medijipišu da je ta tajna služba odgovorna za zločin.Među 15 novih osumnjičenih je šestosoba s britanskim putovnicama te tri sfrancuskim, irskim i australskim. Međunjima je i pet žena. Skupina je uhvaćenanakon pokušaja napuštanja Dubaija. Premapriopćenju dubaijske policije, svih 15uhapšenih je pokušalo koristiti kreditnukarticu iste banke, a nakon toga su planiraliotputovati u šest različitih europskih zemaljai Hong Kong. Policija je objavila inove detalje istrage. Ravnatelj policije uDubaiju Dahi Halan je izjavio da je “99%uvjeren da iza atentata stoji izraelski Mossad”.Službeni Izrael to opovrgava. Halanje rekao da su Mabhuhove ubojice koristilidiplomatske putovnice zapadnih državakoje su ili krivotvorene ili ukradene. To jeizazvalo i diplomatski skandal u više europskihdržava, a o zloupotrebi putovnicaeuropskih država su govorili i ministrivanjskih poslova članica EU-a. Afera jebuknula desetak dana nakon izraelskog raketiranjaGaze koje je koincidiralo s izjavomfrancuskog šefa diplomacije, Kouchnerakako Francuska razmišlja o priznavanjuPalestine i prije okončanja mirovnihpregovora.Američki državnik Lyndon LaRoucheizjavio je 27. veljače da je ubojstvo elMahbuha proračunato da izazove odmazduprema slično pozicioniranoj osobi uIzraelu, što bi tek bio povod izraelskomvojnom napadu na Iran. Zašto bi inače tamobili tuceti ljudi, izravno umiješanih,uhvaćenih na djelu sigurnosnim kamerama,upitao se. Čisto smaknuće bi uključilodvoje ljudi i ne bi izazvalo mjesec danadugo međunarodno komešanje. Postojalaje namjera iza ovakve scenografije i tonamjera provokacije nečega mnogo većeg,zaključio je LaRouche. Svaka kritič-29JOURNAL

IZ SVIJETA30JOURNALna točka opreacije je snimljena kamerama,a dubaijski dužnosnici su otvorenooptužili izraelski Mossad za ubojstvo.Članovi grupe su koristili francuske, njemačke,irske i britanske putovnice i timeprovocirali dodatni međunarodni skandal.LaRouche navodi da sigurnosnimslužbama UAE dominiraju bivši MI6 iMI5 operativci, a akcija je tako organiziranado detalja da će Hamas sada biti obavezanizvesti odmazdu nad visokorangiranimizraelskim dužnosnikom. Dubaijskisigurnosni dužnosnici objavili su otkrićeDNK i otisaka prstiju na mjestuubojstva, s čime su suočili izraelske vlasti.Bliskoistočni eksperti tvrde da ovajslučaj podsjeća na događaje iz 2001., naubojstvo tadašnjeg izraelskog ministraRehavama Ze’evija kojeg je počinila HabashovaNarodna fronta za oslobođenjePalestine kao odgovor na izraelsko ubojstvojednog od vođa Narodne fronte, EbuAli Mustafe, dva mjeseca ranije. UbojstvoZe’evija i lov na atentatore završilisu izraelskom invazijom i ponovnomokupacijom dijelova Zapadne obale. Kolikovisoko u izraelsku hijerarhiju će ićiHamasova moguća odmazda, nije jasno.Neki izvori tvrde do Netanyahua, čijehapšenje je od emiratskog državnog tužiteljazatražio šef policije u Dubaiju 25.Alternativa ili...Latinoameričke i karipske zemlje dogovorilesu u meksičkom Cancunu formiranjenove političke unije u kojoj nijepredviđeno sudjelovanje SAD i Kanade,javio je 24. veljače BBC. Novi je blokstvoren kao alternativa postojećoj Organizacijiameričkih država (OAS), kojaigra odlučujuću ulogu u određivanju međunarodnihodnosa u tom dijelu svijeta uposljednjih 50 godina, a u kojoj SADigraju najvažniju ulogu. OAS je posljednjihgodina značajno oslabio zbog međusobnenetrpeljivosti nekih zemalja, ali ipritiska SAD na većinu odluka organizacije,zbog čega su stale zemlje članice optuživaleWashington da kroz OAS promičeisključivo svoje interese. Odluka ostvaranju novog bloka donesena je na regionalnomsummitu u Meksiku na kojemsudjeluju predstavnici 32 zemlje iz JužneAmerike i Kariba, a predsjednik VenecueleHugo Chavez je naglasio kako je formiranjenove organizacije država “odmakod kolonizacijske politike SAD-a u tomdijelu svijeta”. Predstavnik američkogState Departmenta Arturo Valenzuela novinarimaje izjavio kako Washington nevidi ništa lošega u stvaranju nove političkeopcije, dodajući kako ona zasigurnoneće zamijeniti sadašnji OAS. Nova organizacijajužnoameričkih i karipskih zemaljamogla bi, kako se najavljuje, formalnozaživjeti na sljedećem regionalnomsummitu 2011. godine u Venecueli.Kolumbijski predsjednik Alvaro Uribei venezuelski mu kolega Hugo Chavez su,tokom svečane večere održane nakonsummita, gotovo svima pokvarili dobruatmosferu, koja je pratila latinoameričkisummit, prenose mediji. Uribe se, kakoprenose prisutni na večeri, počeo žaliti natrgovinske sankcije koje je Venezuela nametnulaKolumbiji. Chavez mu je na toodgovorio da Venezueli neprestano prijeteparavojne snage iz susjedne zemlje, insinuirajućida iza takvih prijetnji stoji kolumbijskavlada. Istina je da SAD kontrolirajui jedne i druge, ljevičarsku narkomafiju preko Chaveza i paravojne kolumbijskedesničare preko Uribea. Venezuelskipredsjednik pokušao je bijesno izjuritiali je zastao kada ga je Uribe neizravno nazvaokukavicom. “Budi muško. Ostani, jerponekad vrijeđaš s distance, ali kad se nađemolicem u lice ne razgovaramo”, rekaoje Uribe, kako prenosi dužnosnik prisutanna večeri koji je želio ostati anoniman.Bure barutaHugo ChavezAmeričke tajne službe objavile su 4.veljače sigurnosnu procjenu situacije usvijetu, u kojoj se u ocjenama situacije najugoistoku Europe navodi kako će taj prostori dalje zahtijevati poseban angažmanZapada i SAD. Balkan će, tvrdi se u procjeni,i dalje ostati područje od posebnoginteresa zapadnih sila i najveći izazov stabilnostiu Europi, a međuetničke tenzije uBiH i neriješeno pitanje srpske manjinena Kosovu, kao glavni izvori napetosti uregiji, tražit će i dalje diplomatske i sigurnosneintervencije Zapada. Izvještaj podnesensenatskom odboru za obavještajnapitanja Kongresa SAD, koji potpisuje savjetnikameričkog predsjednika i direktorNacionalne obavještajne službe DennisBlair, spominje kako SAD i Europskaunija i dalje moraju zadržati značajanutjecaj na zapadnom Balkanu, jer će njihovangažman na tim prostorima utjecatii na razvoj događaja u regiji. U dokumentuse tvrdi kako je prisutnost NATO snagana Kosovu i dalje potrebna kako bi sespriječili mogući incidenti i međuetničkonasilje, jer većina Srba i dalje nastavljaodbijati integraciju u kosovske institucije,a istodobno je utjecaj kosovskih vlastina Srbe na sjeveru zemlje vrlo slab. Prištinaće i nadalje, tvrdi se u dokumentu,ovisiti o ekonomskoj i razvojnoj pomoćimeđunarodne zajednice, ali i o diplomatskoji potencijalno sigurnosnoj podršciradi daljnje konsolidacije državnosti.SAD procjenjuju kako se političari u Beograduzalažu za europsku budućnost Srbije,te je u tom dijelu vidljiv napredak uodnosu na prijašnje stanje, ali smatrajukako Beograd i dalje ne pokazuje namjeruda prihvati nezavisnost Kosova. Izvještajse posebno osvrće i na stanje u BiH.Navodi se kako u toj zemlji, doduše, nepostoji neposredna opasnost od rasplamsavanjanasilja ili raspada države, ali daetnička pitanja i problemi i dalje dominirajuu svim političkim procesima u tojdržavi, zbog čega stoji proces reformi.Američke službe upozoravaju kako se tristrane u BiH i dalje ne uspijevaju dogovoritioko potrebnih ustavnih promjenakoje od njih zahtijevaju EU i SAD, te data činjenica koči nastavak eurointegracijskogprocesa u zemlji te sprečava ulazakBiH u NATO. Ocjenjuje se i da bosanskiSrbi igraju značajnu ulogu u neuspjelomprovođenju potrebnih reformi, jer i daljekoče reformske procese u zemlji i unosedodatni nemir te pojačavaju tenzije inzistiranjemna raspisivanju referenduma onezavisnosti, a taj će se trend, tvrdi izvještaj,nastaviti i dalje. Dio posvećen Balkanunalazi se pri dnu izvještaja o procjenamarizika u svijetu, a dokumentom dominirajurizici od cyber kriminala, prijetnjeekonomske krize i rizici od terorističkihnapada.Predsjednik kosovskog parlamentaJakup Krasniqi je 9. veljače za prištinskemedije kazao da “‘ukoliko dio Srba nijespreman živjeti u sjevernom djelu (Kosova)i ukoliko oni smatraju da se mogu odvojitiod Kosova, onda su i Albanci izPreševske doline spremni pripojiti se Kosovu”.Državni tajnik u srbijanskom ministarstvuza Kosovo Oliver Ivanović jeizrazio zabrinutost jer nitko od međuna-

odne zajednice na Kosovu nije reagiraona tu Krasniqijevu izjavu koju smatra“ratnohuškačkom”. Osim toga, Ivanovićje ustvrdio kako “Srbija neće mijenjatisvoje za svoje”. Naglasio je da ni srbijanskastrana ne zagovara ni podjelu ni zamjeneteritorija. “Ovakvi i slični potezi uprošlosti su izazivali komplikacija i sukobe”,ustvrdio je, pozivajući predstavnikeEU i druge međunarodne faktore na Kosovuda osude Krasniqijevu izjavu.Pripadnik multietničke policije u južnosrbijanskommjestu Bujanovcu BlerimMustafa teže je ozlijeđen u eksplozijibombe postavljene ispod njegovog službenogauta. Također je ozlijeđena i njegovasupruga koja je bila s njim u trenutkueksplozije, kao i dvije maloljetne djevojčicekoje su se slučajno zatekle u blizini,izvjestili su beogradski elektronskimediji. U izjavi za B92, srbijanski ministarunutarnjih poslova Ivica Dačić rekaoje da je uvjeren da su napad koji se dogodio14. veljače navečer organizirali Albancikoji se protive multietničkoj policijite naveo da će istraga pokazati pravemotive napadača. Postoje, kako je rekao,indicije da je riječ o terorističkom činu jersu, osim pripadnika policije, među žrtvamai obični građani. Od mještana Bujanovcase doznaje da je Mustafa do sadabio nekoliko puta meta napada te da sumu sunarodnjaci Albanci prijetili zbognjegova angažmana u policiji. Bujanovacje, uz Preševo i Medveđu, jedna od trijužnosrbijanske općine naseljene većimbrojem Albanaca, u kojima djeluje multietničkapolicija.Ruski ambasador u Srbiji, AleksandarKonuzin upozorio je tu zemlju kako ćečinom ulaska u NATO savez i formalnopriznati neovisnost Kosova, jer ta vojnaorganizacija Kosovo ne smatra dijelomteritorija Srbije. Konuzin je u intervjuuportalu “Econom.east”, početkom veljačeotvoreno kazao kako na odnos Rusije sostalim državama vrlo jak utjecaj ima ičinjenica jesu li one članice NATO-a ilinisu, upozoravajući tako Srbiju da bi, akonastavi inzistirati na ulasku u NATO, moglaugroziti tradicionalno čvrste veze sMoskvom. “NATO ima dosta određenstav o Kosovu i ako pristupate organizacijikoja smatra da je Kosovo nezavisnadržava, to znači da i vi dijelite takavstav”, kazao je Konuzin. On je rekao kakoSrbija sama treba odlučiti želi li postatičlanica NATO i u toj se odluci na nju nesmije vršiti nikakav pritisak izvana, nosložio se sa stavovima dijela političkogvrha u Srbiji, prema kojima o eventualnomulasku uzemlje u NATO treba raspisatireferendum i o tome zatražiti suglasnostsrpskog naroda. “NATO je 1999.godine bombardirao čitavu zemlju i svakaobitelj u Srbiji ima svoje mišljenje otome kakav odnos treba imati prema ovojorganizaciji. NATO smatra da je situacijana Kosovu već stabilna i smanjuje prisutnostKFOR-a, a postojanje ovih snaganije u skladu sa Rezolucijom 1244. Samonaivni ljudi vjeruju NATO-u”, rekao jeKonuzin u intervjuu.Quod licet Iovi...Egipatske vlasti namjeravaju, nakondva desetljeća, ponovno pokrenuti svojcivilni nuklearni program te su 7. veljačeobjavile kako će početi graditi nuklearnuelektranu u gradu El-Dabaai na obalamaSredozemnog mora. Još 2007. godine suegipatske vlasti objavile svoje planove zagradnju elektrane zbog povećane potražnjeza električnom energijom. Sjevernoafričkadržava je od nuklearnog programaodustala 1986. godine, nakon katastrofe uelektrani u Černobilu. Egipatske novineEl-Ahram citirale su ministra energijeHassana Younesa koji je rekao da ćegradnja prve nuklearne elektrane trajatioko devet godina, a cijena gradnje će bitiod 1,5 do 2 milijarde dolara. Rusija, SAD,Kina i EU su poduprli egipatski civilninuklearni program te su toj državi ponudilipomoć u njegovoj gradnji.Iran u svemiru, nuklearanMahmud AhmadinedžadIZ SVIJETAIran je objavio kako je u svemir lansiraoraketu koja u kapsuli nosi životinje:dvije kornjače, jednog štakora i crve. Ovoje treća raketa koju su Iranci poslali u svemir,ali prva sa živim organizmima. RaketaKavoshgar 3 je nosač koji služi za postavljanjesatelita u Zemljinu orbitu. Prvaraketa Kavošgar 1 lansirana je u veljači2008. godine. Al Alam, iranska TV postajana arapskom jeziku, nije dala dodatnepojedinosti o lansiranju već je samo javilada je testiranje rakete Kavošgar 3 bilouspješno. Također, Iranci su na dan lansiranjarakete sa živim organizmima otkrili itri nova telekomunikacijska satelita. Zapadnezemlje zabrinute su da bi raketnatehnologija uz pomoć koje se lansiraju satelitimogla biti iskorištena i za lansiranjebojnih glava, premda Iran to opovrgava.Predsjednik Mahmud Ahmadinedžadje izjavio 11. veljače da je Iran proizveoprvu količinu urana obogaćenog na višojrazini, ustvrdivši da njegova zemlja nećebiti natjerana od Zapada da obustavi svojnuklearni program. Izjava dana na skupupovodom godišnjice Islamske revolucije1979. uslijedila je dan nakon što su SADnametnule nove sankcije. On je rekao stotinamatisuća okupljenih Iranaca da je zemljasada postala “nuklearnom državom”,što je ponovljena izjava od 9. veljače. Takođerje ponovio kako Iran nema namjererazvijati nuklearno oružje. Međutim, nijejasno koliko je stvarno proizvedeno obogaćenogurana.David Albright s washingtonskog Institutaza znanost i međunarodnu sigurnostrekao je AP-u da bi 20-postotni obogaćeniuran, proizveden u samo nekoliko dananakon početka procesa bio “malen iznos”.Obogaćivanje urana proizvodi gorivo zanuklearne elektrane, ali može se koristiti iza izradu materijala za atomsko oružje,ako se obogati do 90% ili više. “Mi imamomogućnosti obogaćivanja urana više od31JOURNAL

IZ SVIJETA32JOURNAL20%, ili 80%, ali ga ne obogaćujemo na turazinu jer nam to nije potrebno”, rekao jeiranski predsjednik u direktnom prijenosuna nacionalnoj TV. Nakon te najave, tzv.međunarodna zajednica drugi je dan nametnulanove sankcije Teheranu. Teherantvrdi da želi daljnje obogaćivanje uranakao dio plana za razvijanje goriva za svojistraživački reaktor koji osigurava medicinskeizotope za stotine tisuća Iranaca kojise liječe od raka. Zapadne zemlje tvrdekako Teheran nije sposoban pretvoriti materijalu šipke goriva koje su potrebne reaktoru.Pa onda tvrde kako se boje da Iranželi obogaćivanje urana za naoružanje. Toje valjda lakše proizvesti. Ahmadinedžadje ponovio kako iranska pozicija nije razvojnuklearnog oružja. “Kada kažemo dane proizvodimo bombu, to i mislimo i nevjerujemo u proizvodnju bombe. Kada bismoželjeli proizvodnju bombe, to bismo iobjavili”, rekao je okupljenima. Dodao je ida iranska nacija nikada neće popustiti prijetnjamai nelogičnim primjedbama. Zapadnenacije optužuju Teheran zbog odbijanjameđunarodno prihvaćenog planasmirivanja stanja putem izvoza iranskogurana niske razine obogaćenja u inozemstvoi njegov povrat u obliku šipki za gorivoza nuklearni reaktor. Iran naglašavakako nije imao druge nego nastaviti procesobogaćivanja jer njegove primjedbe naplan nisu prihvaćene. Associated press jedošao u posjed povjerljivog dokumentaUN agencije za atomsku energiju koji kažeda su iranski početni rezultati dosizanja višerazine obogaćivanja urana skromni.Lyndon LaRouche upozorio je 20. veljačeda su neki krugovi u Londonu, uključujućii bivšeg premijera Blaira, stvarniarhitekti izraelskih preventivnih napadana iranske nuklearne pogone o kojima sesve više može čuti iz izraelskih izvora.LaRouche je podsjetio na Blairovo svjedočenjepred Chilcot povjerenstvom, ukojem je uvjeravao članove povjerenstvau potrebu vojne akcije protiv Irana danas,baš kao što je i lagao kako bi uvukao SADi Britaniju u invaziju na Irak 2003. Izvoribliski izraelskoj vladi upozorili su ExecutiveIntelligence Review da je uži kabinetpremijera Netanyahua blizu odluke o pokretanjupreventivnog napada na iranskenuklearne pogone. Isti izvor tvrdi kako suunutar izraelske vojske vodi oštra raspravao izraelskim kapacitetima za uspješannapad na iranske pogone u Natanzu idrugdje. Nedavno je bivši načelnik generalštabaizraelskih obrambenih snaga(IDF), general Dan Halutz rekao izraelskimmedijima da IDF nema mogućnostiozbiljno naštetiti iranskom programu. Zanedavna posjeta Rusiji, premijer Netanyahui ekstremistički šef diplomacije Liebermanzatražili su od premijera Putina dozvoluza izvođenje napada s ruskog teritorija,što je ovaj odlučno odbio, tvrdi EIR,pozivajući se na izvore bliske izraelskomkabinetu. Isti se zahtjevi upućuju i Kazahstanu.Izvor dodaje kako je najizglednijaopcija napada s izraelskih podmornica,opremljenih krstarećim raketama. No, njihovaje točnost nepouzdana, a većina pogonas izraelske liste za odstrel nalazi se uurbanim područjima. Izvori su potvrdilida je tim za nacionalnu sigurnost Obamineadministracije poslao nekoliko vrlosnažnih poruka, upozoravajući Izrael dane poduzima nikakve unilateralne akcijeprotiv Irana. Američki mininistar obraneGates, šefica diplomacije Clinton, predsjedavajućiZajedničkog vojnog zapovjedništvaadmiral Mullen, savjetnik zanacionalnu sigurnost general Jones i potpredsjednikBiden priznaju da je vojni napadna Iran scenario u najgorem slučaju,zadnja opcija i da je situacija daleko odtočke u kojoj bi se takva odluka trebaladonijeti. Čak i izraelski vojni planeri vjerujuda Iran ima mogućnost asimetričneodmazde u slučaju napada, posebno u Perzijskomzaljevu, ali i samom Izraelu kojamože zaustaviti redovni transport nafte,poremetiti odnos snaga na Levantu, a timesudbinski ugroziti svjetsku ekonomiju.Stoga izraelski izvori najavljuju mogućnostvrlo jakog, uništavajućeg napada nalibanonski Hizbullah i palestinski Hamaskoji se smatraju iranskim saveznicima.Dok su se stotine tisuća pristaša vladeu Teheranu okupili na proslavi godišnjicerevolucije, snage sigurnosti su se sukobiles demonstrantima koji su tražili poništenjelipanjskih predsjedničkih izbora.Policija se sukobila s demonstrantima nanekoliko mjesta oko Teherana, uz upotrebusuzavca i paintball metaka za obilježavanjeljudi za hapšenje, tvrde neke neimenovaneweb stranice, a prenosi AP.Nastup snaga sigurnosti je uspio spriječitiveći opozicijski skup. Jedna je djevojkarekla da je pokušala pridružiti se demostracijama,ali je ubrzo napustila poprište,razočarana. “Bilo nas je 300, najviše 500.Protiv 10.000 ljudi”, rekla je. “To značida su oni pobijedili, a mi izgubili. Porazilisu nas.” “Snage sigurnosti ispaljivale susuzavac kako bi raspršili grupu demonstranatakoja je pokušala doći na Trg slobode,uzvikujući ‘smrt diktatoru’”, objavilaje opozicijska web stranica Rahesabzi izvijestila o nepoznatom broju uhapšenih.Policija i Basidž milicija na motociklimasjatili su se u centar grada gdje suse demonstranti i snage sigurnosti sukobilena nekoliko mjesta.Viktor Janukovič novi predsjednikUkrajineUkrajinski oporbeni čelnik Viktor Janukovičproglasio je u 8. veljače pobjeduna predsjedničkim izborima, nakon što jeprebrojano gotovo 90% glasačkih listića.Taj je rezultat kasnije potvrdilo državnoizborno povjerenstvo, unatoč osporavanjimanjegove protukandidatkinje, premijerkeJulije Timošenko. Ubrzo je uslijediloi prizanje rezultata tzv. zapadnih zemaljakoje se nadaju političkoj stabilnosti iboljim odnosima Ukrajine s Rusijom ucilju izbjegavanja njihovih sukoba okoisporuka prirodnog plina, zbog kojih zimidolazi do ozbiljnih poremećaja isporukeplina Europi. Izborno povjerenstvo priopćiloje rano 8. veljače da je Janukovičosvojio 48,54%, a Timošenko 45,80%glasova, nakon što su obrađeni rezultati s88% biračkih mjesta. Izborni stožer aktualnepremijerke odbio je priznati poraz,tvrdeći da je razlika premala. Ukrajina jenakon pet godina vladavine “proeuropske”koalicije ponovo vratila u tješnje odnoses Rusijom. Unutarnji politički sukobii posrtanje ekonomije euforiju nakontzv. Narančaste revolucije pretvorili su umasovno razočarenje i frustraciju. Iakooboje kandidata najavljuju istodobno jačanjeveza s EU i Rusijom, malo je vjerojatnoda će se Janukovič nastaviti zalagatiza pristupanje NATO, što bio jedan odglavnih ciljeva Narančaste revolucije inajveći trn u ruskom oku.Ovakav je rasplet, nakon inauguracijedoveo do raspada koalicije parlamentarnihstranaka koje su u ukrajinskom parlamentupodržavale premijerku Juliju Timošenko.To je 28. veljače objavio predsjednikukrajinskoga parlamenta VolodimirLitvin. Parlament je na taj način otvorioput stvaranju novog političkog savezništvakoje će biti naklonjeno novoizabranompredsjedniku Viktoru Janukoviču.Janukovičeva koalicija je, nakon pobjedena predsjedničkim izborima 7. veljače,pozivala Timošenko da odstupi spremijerske pozicije, što je ona odbijalaNakon raspada “narančaste” koalicije kojaje podržavala premijerku, prema ukrajinskomzakonu, u roku od 30 dana semora formirati nova koalicija. Nova koalicijaće se najvjerojatnije oblikovati okoJanukovičeve Stranke regija. Ako se to nedogodi u roku od 30 dana, Janukovič kaonovi predsjednik, ima ustavno pravo raspustitiparlament i raspisati prijevremene

IZ SVIJETAparlamentarne izbore. Timošenko je dosadu parlamentu imala potporu koalicijekoju je premijerka osnovala s bivšimpredsjednikom Viktorom Juščenkom.Sudan je sljedećiGlavni tužitelj Međunarodnog krivičnogsuda (ICC), Luis Moreno Ocampo,uložio je žalbu na odluku Suda iz ožujkaprošle godine da ne uključi zločin genocidau optužnicu protiv sudanskog predsjednikaOmera el Bašira. Žalbeno vijećeICC-a objavilo je 3. veljače da je zatražilood predraspravnog suca da izda novu odluku,“upotrebljavajući korektan standarddokazivanja”, čime je impliciralo da jeprethodna odluka bila neispravna. Objavaje puštena u javnost na dan el Baširovogdolaska u Dohu, sjedište mirovnih pregovorao Darfuru, na nastavak pregovora.U Sudanu se u travnju održavaju općiizbori. ICC je najavio donošenje nove odlukekroz nekoliko tjedana. Tužitelj MorenoOcampo je izjavio kako očekuje daće optužnica biti proširena i na genocid.Protuvladin darfurski pokret Jednakost ipravda izrazio je zadovoljstvo razvojemdogađaja. Promatrači smatraju da će ovoonemogućiti sudansku vladu da postignesporazum do općih izbora, kako se nadala.Politički aspekt ovog poteza naglasioje i londonski Guardian koji je dan poslijeobjavio kako odluka ICC-a ide na rukusudanskim vlastima koje su tvrdile da jesudski pravorijek donesen u cilju zaustavljanjanapora sudanske vlade za održavanjemizbora i mirne primopredajevlasti. Sudanski ministar informiranjaKemal Ubeid izjavio je: “Ako gledate naViktor Janukovičvrijeme ovoga procesa, onda vam ono pokazujeda ICC želi zaustaviti politički razvoju Sudanu”.Iduće godine istječe šestogodišnji prijelaznirok za ujedinjenje juga i sjeverazemlje, kada bi trebalo ili postići sporazumo konačnom ujedinjenju ili provesti referendumo otcjepljenju sirovinama bogatogjuga. Sudanski ambasador pri UN odbacioje kao neodgovorne navode američke mukolegice Susan Rice o vladinom slanjuoružja militantima na Jugu koji se boreprotiv vlade Južnog Sudana. AmbasadorAbdulmahmud Abdulhalim je kategoričkiopovrgnuo njezine navode, rekavši da jeona propustila pomaknuti se od antisudanskogaktivizma k poziciji dostojnoj predstavnicisupersile. Pobunjenici i milicije uSudanu naoružavaju se iz drugih država,svjedoči sve više nezavisnih izvještaja.Poplava oružja prouzročit će vrlo krhkusituaciju koja bi mogla upropastiti izbore ireferendum iduće godine.Haiti – case studyAmerički ekonomist Lyndon LaRoucheizdao je 23. veljače hitan poziv američkojadministraciji da angažira inženjerijskejedinice vojske koje bi surađivale sVladom u Port au Princeu i premjestileoko milijun Haićana koji su ostali bezkrova nad glavom i žive u ruševinamapod nemogućim okolnostima u gradu, nakonkatastrofalnog potresa 12. siječnjakoji je ostavio preko 200.000 mrtvih. Hitnostje potrebna zbog približavanja kišnesezone. Port au Prince će biti poplavljenpod ovim okolnostima kroz mjesec-dva,naglasio je. Poseban problem će tada bitismeće i ljudski otpad te epidemije širokihrazmjera, upozorio je. Čak i prije potresaHaiti nije imao pogon za tretman otpadnihvoda.Haiti je slika onoga što čeka cijelo čovječanstvozbog posljedica održavanjabankrotiranog financijskog sustava. To jelice novog mračnog Srednjeg vijeka. Moramose zaustaviti u Haitiju, ako još imamomoralne snage preživjeti na ovoj planeti,zaključio je LaRouche. On je pozvaoi na sklapanje bilateralnog sporazumaSAD-Haiti o privremenom izmještanjumilijun Haićana unutar zemlje i u SADkako bi se spriječilo izbijanje i širenjeepidemija koje se neće moći kontrolirati.Potpuna obnova Haitija moguća je u 25godina, ali kratkoročno je moguće izgraditirelokacijske kampove izvan Port auPrincea, pa čak i gradove gdje se trebaosigurati zadovoljenje osnovnih životnihpotreba. “Ne možete primijeniti band-aidpomoć Haitiju. Cilj je, ako će zemlja bitiodrživa, nakon izlaska iz ove more, suverenHaiti. Dakle, sporazum treba biti,sporazum koji će ponovno uspostavitiefikasni suverenitet haićanske nacije, nakondestruktivnog učinka ove i prethodnihpoteškoća. Haiti je mala nacija ljudikoji su bili podvrgnuti strašnoj povijesti,kojima se svašta obećavalo, a zatim ih seizdavalo mnogo puta”, naglasio je američkiekonomist.Američki novinar Carlos Wesley, uspoređujućipotres u San Franciscu 1989.u kojem je poginulo 63 ljudi i oštećenooko 3.000 domova, s haićanskim potresomiste magnitude zaključuje da nije potresizazvao veliko razaranje i ljudske žrtvetoliko koliko nedostatak infrastukturete solidnog temeljenja i izgradnje. On jetakođer dao i kratak povijesni osvrt nasudbinu ove nesretne zemlje.Haiti je u stanje bijede došao znatnoprije potresa, zahvaljujući nametanju svepogubnijih ekonomskih politika i modelakojima je kruna bila globalizacija, tvrdiWesley. Zemlja je bila žrtvom praktički oddana stjecanja nezavisnosti 1. siječnja1804. Haiti je bila prva zemlja Amerikekoja je izborila nezavisnost nakon SAD iproglasila se modernom crnačkom republikom.Nezavisnost je izborena kao rezultatjedine uspješne pobune robova u povijestikoju je vodio Toussaint L’Ouverture,pobijedivši snage tri sile u regiji – Španjolske,Engleske i Francuske. Haitiju, kažeWesley, to nikada nije oprošteno, kao nipodrška Američkoj revoluciji i potpora SimonuBolivaru u njegovom posljednjem iuspješnom pokušaju da izbori nezavisnostza zemlje Velike Kolumbije. Značajno je33JOURNAL

IZ SVIJETA34JOURNALda je haićanski Rat za nezavisnost omogućioSAD pripojenje Luizijane i udvostručenjeteritorija. Haiti je kažnjavan blokadamai karantenama i od imperijalističkihsila i od nezahvalnih bolivarskih zemalja, iod SAD. Promjena je nastupila dolaskomAbrahama Lincolna na vlast kada su SADnapokon diplomatski priznale Haiti, a1889. poslale prvog ambasadora, afroameričkoglidera Fredericka Douglasa. Krajem19. stoljeća Haiti je bila samoodrživazemlja, s ugledom među ostalim nacijama.Stara, imperijalna američka politika obnovljenaje za vrijeme Woodrow Wilsonakoji je izvršio i invaziju na Haiti 1915, preuzevšikontrolu nad carinama, uvevši okupacijukoja je trajala do 1934. i u nekimperiodima bila brutalna. S okupacijskimsnagama stigle su horde antropologa kojesu počele uvjeravati Haićane da je vudupraznovjerje njihova “izvorna, afrička” religija.Tridesetih godina na vlast u susjednojDominikanskoj republici koju takođerpod okupacijom drže Amerikanci dolazidiktator Rafel Trujillo koji je izvršio etničkočišćenje Haićana iz graničnih područja1937. Smatra se da su tada ubijeni desecitisuća Haićana. Američka je okupacija završilakada je predsjednik Roosevelt pokrenuopolitiku dobrosusjedstva koja jeomogućila Haitiju povratak na put kakvog-takvograzvoja. Poslije njegove smrti,ponovo je došlo do pogoršanja. Američkeobavještajne službe organizirale su dolazakna vlast liječnika, doktora FrancoisaDuvaliera, koji je u SAD studirao i antropologiju.On je vrlo brzo nametnuo oštrudiktaturu, a proglasio se Velikim vudusvećenikom. Poslije smrti naslijedio ga jesin Jean-Claude. Narod je oca zvao PapaDoc, a sina Baby Doc. Ipak, Haiti je svo tovrijeme zadovoljavao svoje potrebe za rižomiz vlastite proizvodnje i gladi nije bilo.Padom Baby Doca 1990. MMF je kaouvjet za manji zajam od 24 milijuna dolara,zatražio ukidanje trgovinskih barijerana rižu i ostalu hranu. Nakon ukidanja protekcionističkihmjera, Haiti je postao nettouvoznikom riže iz – SAD, što je u stečajdovelo lokalne proizvođače, kako tvrdipravnik Bill Quigly. Bivši svećenik Jean-Bertrand Aristide 1991. je na izborima izabranza predsjednika, ali je ubrzo zbačenvojnim udarom zbog inundacije vudupraksom procesa donošenja političkih odluka.Ovo je bio povod američkom predsjednikuBushu starijem da nametne jošjedan međunarodni embargo koji je razultiraoepidemijom gladi. Embargo je završenjoš jednom američkom invazijom1994. koju je naredio Bill Clinton. Aristideje vraćen na vlast, a s njim i zahtjevi zapotpunom privatizacijom, uključivši iosnovnu infrastrukturu, opskbu vodom istrujom, sve luke i zračne luke i obrazovanje.Kada se tomu nije promptno udovoljilo,uslijedle su nove ekonomske sankcijekoje su dovele do potpunog osiromašenja ikolapsa društva. Aristide se suprotstavljaoovim mjerama, što je dovelo do njegovogponovnog svrgavanja 2004., uz punu podrškuBusha juniora. Američka Obalnastraža je zadržala blokadu kako bi spriječilabijeg Haićana u SAD.Alternativu Laroucheovom planu daoje britanski ekonomist Paul Collier koji jepredložio da se Haiti preuredi u slobodno-trgovinskuzonu za kontrolirani izvozmultinacionalnih korporacija, uz zapošljavanjelokalne, jeftine radne snage.Collier je zadužen od UN da razradi iplan obnove zemlje. Tako je Haiti u neštoviše od 200 godina načinio puni krug – odoslobođenja od ropstva do ropstva.Ledeno dobaDok se sjeverna polutka Zemlje gušilapod velikim količinama snijega i vrlo niskimtemperaturama zraka, dvije strane udebati o klimatskim promjenama nastojalesu ojačati svoje argumente. Skepticiteorije o globalnom zatopljenju koristerekordne količine snijega da pod sumnjustave one koji upozoravaju na klimatskepromjene uslijed ljudskog djelovanja. Argumentpotonjih je da je upravo globalnozagrijavanje rezultat frekventnijih i intenzivnijihpromjena vremena. New YorkTimes je u broju od 15. veljače prenio napiss Weather Underground bloga meteorologaJeffa Mastersa u kojem on tvrdi daekstremne vremenske prilike u veljači posebi ne pokazuju ništa u odnosu na dugoročnuklimatsku trajektoriju planete. Klimaje po definiciji, piše Masters, izmjeradesetljeća i stoljeća, a ne mjeseci i godina.Obje strane u debati se slažu u jednom– niti jedan vremenski događaj ne možese koristiti za dokaz o promjeni klime.Globalno zatopljenje je, uvjeravajunas lideri najmoćnijih zemalja, najvećisvjetski problem. To je tema na koju seodržavaju konferencije i skupovi, traže senačini da se ograniči emisija stakleničkihplinova i smanji navodni destruktivanljudski utjecaj na naš planet. Dio međunarodneznanstvene zajednice, među kojimasu i vrlo ugledna imena, smatra kakoje globalno zatopljenje velika fama izakoje stoje politički i financijski interesi.Stav tih znanstvenika o globalnom zatopljenjudrastično se razlikuje od mišljenjakoje je široko zastupljeno u javnosti, dobrimdijelom i zbog medijske propagande.Naravno, oni nisu niti prvi niti jediničije se mišljenje drastično razlikuje odprevladavajućeg. “Čovječanstvo se morapočeti pripremati za ledeno doba”, rekaoje jedan od skeptika, akademik VladimirPaar u nekoliko navrata, gostujući na hrvatskimmedijima. “To znači da će velikdio Europe biti pod ledenjacima: Njemačka,Poljska, Francuska, Austrija, Slovačka,dobar dio Slovenije... Ogromandio mora bit će pokriven vječnim ledom,što znači da ćete moći kopnenim putemstići od Hrvatske do Irske. Sjeverno i Baltičkomore neće postojati”, kaže Paar inastavlja: “U prošlosti su ledena doba trajalaoko 70.000 godina. Unutar svakogledenog doba postoje razdoblja malog zatopljavanjai zahlađenja. To su poznatečinjenice, novo ledeno doba ne može seizbjeći. Veliko je pitanje što će se ondadogoditi sa stanovništvom zemalja usrednjoj Europi. Mogu se iseliti na jug iakobi mogli ostati gdje jesu, ali samo uzogromno povećanje proizvodnje energije.Također, što će biti s hranom? Ja vjerujemda će se morati uzgajati u plastenicima.Zbog toga su također potrebne ogromnekoličine energije kako bi se ti plastenicimogli grijati.” Na pitanje kako jemoguće da se, uz silna znanstvena istraživanja,dogodi da ne postoji konačan stavo zatopljenju odgovorio je: “Nekoliko tisućaklimatologa koji sudjeluju na znanstvenimskupovima, koriste selektiraneznanstvene informacije, samo one koje suu skladu s njihovim uvjerenjima, dok onedruge ignoriraju. To je vrlo zabrinjavajuće.Prije nekoliko godina sam bio naSvjetskom znanstvenom forumu u Budimpeštikao predstavnik Hrvatske akademijeznanosti i umjetnosti. Tamo su tivrhunski eksperti iz Međunarodnog panelaza klimatske promjene, koji su dobili iNobelovu nagradu, iznosili svoje stavovei zaključke. Radi se o panelu koji ima punupodršku UN i mnogih velikih država.Glavni ekspert, vođa tog tima, održao jeizlaganje u kojem je pokazao kako se klimakretala u zadnjih pet tisuća godina,gdje se vidi da se temperatura minimalnomijenja. Njegov je stav da je klima stabilna,ali je ljudi ugrožavaju svojim djelovanjemzbog sagorijevanja nafte i povećanjaugljičnog dioksida u atmosferi. Jasam nakon izlaganja postavio pitanje zaštonisu pokazali zadnjih 15.000 godina.Onda bi se vidjelo i razdoblje zadnjeg ledenogdoba, vidjeli bi da je temperaturabila za 12 stupnjeva niža nego danas i daje u kratkom razdoblju naglo porasla.Došlo je, dakle, do drastičnih klimatskih

IZ SVIJETApromjena s prijelazom iz ledenog doba uglobalno zagrijavanje. A tadašnji praljudisigurno nisu imali automobile.” Na to jedobio vrlo nervozan odgovor. “Počeli suse buniti kako je to provokacija, kako seradi o sabotaži. Ali ja sam inzistirao naodgovoru. Rekao sam da se njemu ne morasviđati moje pitanje, ali mi u skladu saznanstvenom etikom mora odgovoriti nasvako pitanje koje je znanstveno utemeljeno.Na kraju mi je taj vođa tima rekaokako ne smiju pokazati duže vremenskorazdoblje, jer bi onda sasvim zbunili političare.Tada mi je sve postalo jasno.”“Znanstveni argument, na koji ja upozoravamveć godinama, jest da je globalnozagrijavanje prirodna pojava, kažePaar. Prije 130.000 godina je temperaturabila jednako visoka kao sada, razina CO 2bila je skoro kao i danas, a razina morabila je za četiri metra viša nego danas.”Razlog porasta količine CO 2 u atmosferije u rastu temperature. Biljni i životinjskisvijet buja, povećava se truljenje, pojavljujuse mikroorganizmi u tlu i vodi kojistvaraju CO 2 . Novim se mjerenjima točnovidi da je koncentracija CO 2 rasla usporednos globalnim zagrijavanjem. A kadaje došlo do ledenog doba, koncentracijaCO 2 je pala jer je CO 2 topiv u vodi. CO 2pada s kapljicama kiše, a s rijekama odlaziu more. Kada tako otopljen CO 2 dođe umore, gdje ima kalcija i drugih reagensa,dolazi do međudjelovanja i nastaje kalcijevkarbonat koji se na morsko dno taložiu obliku stijena.”Porast temperature uvjetuje Jupiter, au nešto manjoj mjeri Mars i Venera, nastavljaPaar. “Zemlju ne privlači samoSunce, već i ostali planeti. Najveću masuima Jupiter i zbog toga je njegov utjecajnajveći. Zbog toga se Zemljina putanja svremenom mijenja. U vrijeme globalnogzagrijavanja Zemlja se kreće u elipsi vrlomalog izduženja koja je dosta slična kružnici.Tada je Zemlja dosta blizu Suncu iviše se grije. No, pod utjecajem drugihplaneta, Zemljina putanja se izdužuje ineko je vrijeme puno dalje od Sunca.Efekt je isti kao kad se udaljavate od kaminakoji vas grije. Zemlja se najprije50.000 godina udaljava od Sunca, pa muse 50.000 godina približava. Globalno zagrijavanjei ledeno doba su periodi koji senormalno izmjenjuju. To je bilo poznatojoš krajem 19. stoljeća, ali nije se znalokakav utjecaj takvo Zemljino kretanjeima na temperaturu”, zaključuje ovaj fizičari dodaje kako smo trenutno na krajuglobalnog zagrijavanja iza kojeg slijediledeno doba. Ovo zagrijavanje je vrlospecifično jer traje duže nego sva ranijadoba globalnog zagrijavanja i to zbogljudskog utjecaj posljednjih 8.000 godinai povećane proizvodnje CO 2 . Kako sesmanjivao dotok Sunčeve energije, čovjekje stvarao sve više CO 2 , poljoprivredomi sagorijevanjem drva i ugljena te jetako je nastala labilna ravnoteža - temperaturase vjerojatno održala zbog efektastaklenika. Najveći problem kojeg trebariješiti prije ulaska u ledeno doba jestenergija nuklearne fuzije. U tome se Paar,iako s jedno dvadesetak godina zakašnjenjaslaže s Lyndonom LaRoucheom kojitvrdi da se Sunce ne treba koristiti postavljanjemsilnih kolektora koji ne moguproizvesti dovoljno energije više gustoćetoka i zauzimaju ogroman prostor, inačeupotrebljiv za nešto drugo, već da trebaoponašati način na koji Sunce, fuzijomstvara energiju. Gorivo za taj proces jevodik, a takva demonstracijska elektranaje već u gradnji. U Francuskoj, kraj Marseillea,Europska unija, SAD, Rusija, Kina,Japan i Južna Koreja zajedno gradeprvu demonstracijsku elektranu za fuzijuvodika. Gradnja će trajati deset godina, ademonstracije 30 godina. Tako da bi za40 godina trebali vidjeti funkcionira li tametoda u praksi. “To bi bilo rješenje kojebi trajalo tisućama godina. Goriva, vodika,ima u izobilju, a vrlo je važno i da seradi o ekološki povoljnoj metodi. Ne moženikako doći do katastrofe zato što jeunutar reaktora uvijek vrlo mala količinavodika. Ako taj eksperiment uspije, čovjekće se moći vrlo efikasno suočiti sasvim izazovima ledenog doba. Moje jemišljenje da je problem ledenog doba direktnovezan s problemom energetike”,rekao je akademik Paar. Zaključio je upozorenjemkako nije dobro postavljati globalnozagrijavanje kao glavni problembez odgovarajućih dokaza, a pogotovokad se zbog toga poduzimaju mjere kojeznače pad životnog standarda. A to je obvezakoju je Hrvatska na sebe preuzela.Međuvladin odbor za klimatske promjeneUN (IPCC) ponovno je u središtuskandala, nakon što se ispostavilo da jenjegov čelnik izmišljao podatke o topljenjuglečera na Himalaji kako bi dobio milijunskedonacije. Institut za energiju iresurse (TERI) Rejandre Pachaurija, šefaIPCC-a, dobio je oko 400.000 eura od zakladeCarnegie u New Yorku i veći dioeuropske donacije vrijedne preko tri milijunaeura, što znači da su građani EU plaćalidonacije za lažno istraživanje. IPCCje već ranije izjavio da će se glečeri naHimalaji otopiti do 2035. godine, što suznanstvenici odbacili kao sumanutu ideju.Prošli je tjedan IPCC povukao to predviđanjei maknuo ga iz svog izvještaja.No, ispostavilo se da je TERI koristio istepodatke kad se prijavljivao za donacije.Zaklada Carnegie, u objašnjenju svojedonacije, napisala je kako se “himalajskiglečeri, ključni za preko deset velikih rijekana kojima živi stotine milijuna ljudiu južnoj Aziji, tope zabrinjavajućom brzinom”,što bi “moglo imati razoran učinakna regiju”.TERI je prihvatio novac 15. siječnja,netom prije izbijanja skandala s glečerima,a Pachauri je u priopćenju ponoviodiskreditirana predviđanja dr. Sayeda Hasanaina,glaciologa koji je 1999. godinepredvidio topljenje glečera. Kako kažukritičari, smiješno je da je upravo Hasanain,koji bi trebao biti vodeći stručnjakza himalajske glečere, rekao tako neštobesmisleno. Donacija EU bila je namijenjena“procjenjivanju učinka povlačenjaglečera na Himalaji”, a čak je i ravnateljjedinice za klimatske promjene Europskekomisije citirao lažne tvrdnje Pachaurija injegove ekipe. Pachauri odbija i pomisaona ostavku, a u Indiji ga sve češće pitajuza povezanost s naftnom kompanijomGloriOil iz Houstona u Teksasu, gdje jenaveden kao utemeljitelj i znanstvenikonzultant. Neobično je da jedan od najvećihsvjetskih boraca protiv emisija CO 2surađuje s naftnim kompanijama. No,njegov glavni mentor, bivši američki potpredsjednikAl Gore koji je objavio i potpunoneutemeljenu, čak glupu knjigu zakoju je, s Pachaurijem dobio Nobelovunagradu, na temelju ovakvih istraživanja,još se nije javio. Kao ni umne glave izNobelova komiteta.Nakon što su zbog hakerskog napadaiz britanskog Climate Research Unita u listopaduprocurile tisuće e-mailova, predoči javnosti izašla je velika istina o globalnomzatopljenju - znanstvenici zapravonemaju pojma što ga uzrokuje niti je liuopće u pitanju globalno zatopljenje. U e-mailovima su pronađene prepiske nekihod vodećih stručnjaka za klimatske promjenekoji otvoreno priznaju da u ovometrenutku i u vremenu navodnog globalnogzatopljenja zapravo ne mogu objasniti prenisketemperature koje su pogodile svijet.Slijedom takvih saznanja, propali su naporida se na summitu o klimatskim promjenamau Kopenhagenu postigne sporazumkojim bi se zemlje svijeta usuglasile okoredukcije emisije ugljičnog dioksida. “Činjenicada ne znamo što se zapravo događas klimom svaki potez u tom smjeru, uključujućismanjenje emisije plinova, čini besmislenimjer nema nikakvog uporišta uznanosti niti možemo znati jesu li naši na-35JOURNAL

IZ SVIJETA36JOURNALpori uzaludni ili nisu”, piše u prepiski KevinTrenberth, jedan od najvećih svjetskihklimatskih stručnjaka. On objašnjava kakoglobalno zatopljenje nastaje kao rezultattoga što Zemlja apsorbira više energije negošto je u određenom periodu gubi, a čegaje posljedica porast temperatura. U jednojprepiski priznaje kako stručnjaci zapravone znaju kuda odlazi taj višak apsorbiraneenergije niti pretvara li se on u toplinu. Naweb stranici prisonplanet.com postavlja sepitanje i zašto mediji prešućuju prepiskestručnjaka otkrivene u hakiranim mailovima,a čitav slučaj stavljaju u kontekst zavjere.Navode i kako se o globalnom zahlađenjuspekuliralo još 70-ih godina, a očemu su u to vrijeme izvještavali gotovosvi veći svjetski mediji. Tako je naslovnicaNewsweeka 1975. bila prekrivena upozorenjemo globalnom zahlađenju, a NewYork Times je 1976. izvijestio da Zemljaide prema novom ledenom dobu. O globalnomzahlađenju sredinom 70-ih pisaloje 56 novina u 45 zemalja svijeta. Jedan odznanstvenika u otkrivenoj prepisci, MichaelMann objašnjava kako se sada više uopćene radi o istini, već o nekim znanstvenicimakoji su više zainteresirani da konstruirajupriču koja će podržavati postojećuteoriju, onu o zatopljenju, nego da javnostinformiraju na temelju činjenica.Nije Grčka, nego...Međunarodni financijski sustav kolabrirabrže nego što to mnogi žele vjerovati.Najjasniji znak sloma sustava je slijed događajaoko bankarske grupe Inter-Alphakoju vodi španjolska Banco Santander.Sve više se otkriva kolika je stvarna ulogate banke u kolapsu Eurozone, padu vrijednostieura i krizi oko grčkog duga. BritanskaRoyal bank of Scotland uvučena je uvrtlog nenaplativih potraživanja od brazilskihvalutnih spekulacija koje je plasiralapreko Banco Santander, pa se tako čini daje epicentar europskog monetarnog slomaŠpanjolska, a ne Grčka. S obzirom da jevećina spekulativnih shema Banco Santanderplasirana preko Brazila, kriza se izEurope odmah preselila u Južnu Ameriku,odnosno njezinu najjaču ekonomiju. Početkomveljače ukupna vrijednost bankepala je za 16%, što je bio početak gotovostrmoglavog pada vrijednosti dionica, baziranihna spekulativniom valutnim transakcijamana razlici eksontnih stopa u Europii Brazilu. Union Bank of Switzerland(UBS) je odmah izdala preporuku svojimklijentima da prodaju dionice Santandera.Iako je banka objavila godišnju dobit 8,9milijardi eura, morala je priznati da će seotpis neotplativih kredita značajno povećatiu 2010. Tržišta su to nagradila, spustivšicijenu dionice za 10%. Britanski Guardiantvrdi kako je Banco Santander upetljanau polovicu svih hipotekarnih aranžmanau Britaniji kao i u različite posloveu Južnoj Americi, uključivši i brazilske državneobveznice s visokom kamatom.2008. Santander je izgubila više od 2 milijardedolara u skandalu financijske piramideBernia Madoffa. Banka je primila pozamašnekredite Europske Centralne banke2007. i 2008., uz vrlo sumnjive kolaterale,što je izazvalo mnoge da posumnjaju u poštivanjeosnovnih postulata Europske Centralnebanke.Unatoč upozorenjima EU liderima dane čine iste greške i novcem poreznih obveznikaspašavaju beznadežno prezaduženebanke jer bi to moglo imati još pogubnijeposljedice, oni su se ipak odlučili svevlade EU zone staviti pod striktnu kontrolu,osnovati i nekakav europski monetarnifond i onemogućiti bilo kakvu samostalnuekonomsku politiku zemalja članica. Londonskije Independent objavio da je predsjednikEU Herman Van Rompuy poslaopismo učesnicima summita u Bruxellesu stajnim aneksima u kojima je tražio da svečlanice EU, ne samo Grčka budu podvrgnutepod nadnacionalnu kontrolu. Independentje citirao jedan neimenovaniizvor EU koji je izjavio: “Ono što trebamoje ista vrsta mehanizma koju smo nametnuliGrčkoj u cilju osmatranja i provjerezemalja Eurozone. Ideja je podvrgnuti sveeuropske ekonomije pod prismotru.” Istovremeno,savjetnik EU komisije AlbertoGiovannini, vođa grupe za tehničku tranzicijuiz nacionalnih valuta u euro izjavioje 10. veljače za talijanski dnevnik Il Sole24 Ore: “Povijest nas uči da su imperije(!) efikasnije i postižu veće blagostanje jerje imperijalni model uspješan na većemteritoriju.”Lažna aktiva Banco Santander u BraziluUjedinjenom kraljevstvu i Španjolskoj“pokazuje da Santander mora prihvatitimasovan otpis svojih potraživanjajer su ona neodrživa”, izjavio je već višeputa spomenuti Lyndon LaRouche. Dodaoje kako se ne može potopiti cijela Europazbog jedne banke i njezinih družicaiz Inter-Alpha grupe. Cijeli sustav održanjate bankarske grupacije ovisi o eskontnojstopi brazilske centralne banke kojaje neodrživa. Naime, grupacija je kupovalaeure po vrlo niskoj cijeni, odnosnoeskontnoj stopi Europske centralne banke,vršila konverziju po visokom tečajueura za brazilski peso. Taj je novac oročavalau brazilskim bankama po visokoj kamatnojstopi, na temelju kojih je izdavalavrijednosne papire koje je prodavala čakdo Rusije i širom Južne Amerike i Europe,posebno preko Royal Bank od Scotland.Jamac dobiti u ovim transakcijamabila je visoka brazilska eskontna stopa i27-postotna inflacina pesa koje su uništavalebrazilsku ekonomiju, smanjivalebudžetske prihode i povećavale zaduženostzemlje.Europljani su na sastanku skupine zemaljaG7 u Kanadi 7. veljače najavili da ćesami riješiti financijske probleme koji susu počeli širiti zbog grčke krize. Stručnjaciupozoravaju da tu zemlju treba spasiti, jerće se u suprotnome dogoditi domino-efekt.Panika koja sustavno raste na financijskimtržištima predstavlja sve veći pritisak naEurozonu. Na summitu vodećih industrijskihzemalja u kanadskom mjestu Iqaluitu

IZ SVIJETAEuropljani su svojim partnerima zajamčilida su problemi pod kontrolom oko budžetazemalja članica kao što je Grčka. Pomoćizvana, primjerice od MMF-a, nije potrebna.Međutim, ekonomisti, bankari i analitičariod Europljana traže da predstave konceptza spašavanje u slučaju da pojedinedržave više nisu platno sposobne. Stručnjacistrahuju da bi kriza državnih financijamogla u Eurozoni “eksplodirati” i timepovući i svjetsko gospodarstvo u novu spiralukrize, prenio je Deutsche Welle. PredsjednikEuropske središnje banke Jean-Claude Trichet je rekao kako je uvjeren daće grčka vlada učiniti sve što je potrebno ida će do 2012. godine svoj proračunski deficitod trenutno gotovo 13% smanjiti nadopuštena 3%. Kako, nije objasnio, ali jeiz svega što se dešava u Grčkoj koja je postalajedna od najnestabilnih zemalja svijeta,gotovo preko noći, jasno da to znači poglavi stanovnika. Zbog toga financijska tržištasumnjaju da će Grčka moći odgovoritina pritisak EU i provesti planove štednjeu atmosferi sve većih prosvjeda svojih građanakoji su najviše pogođeni. Sumnje seprenose i na neke druge članice koje takođerimaju vrlo visok deficit, a to su Španjolska,Portugal i Italija.Preko pet milijuna grčkih radnika 24.veljače štrajkalo je protiv mjera koje Vladaželi uvesti kako bi se pokušala izvući izkrize. Više od 30.000 prosvjednika na ulicamasasvim je paraliziralo Grčku. Osimzatvorenih aerodroma i zaustavljenog javnogprijevoza, u Grčkoj nisu radile ni školekao ni ostale državne institucije. U štrajksu ušli i mnogi zaposlenici privatnog sektorakoji su jednostavno napustili radnamjesta. Prosvjednici se potukli s policijomProsvjed nije mogao proći bez nasilnih ispadai sukobima s policijom. Organi reda imira suzavcima su krenuli na štrajkaše nakonšto je prema zgradi parlamenta poletjelokamenje i plastične boce, a zapaljenoje i nekoliko požara. Nakon što ispaljivanjesuzavca nije smirilo prosvjednike, došloje i do fizičkog obračuna s pripadnicimaspecijalne policije u Ateni. Prosvjednici sukroz centar Atene promarširali noseći transparentes natpisima poput “oporezujte bogate”i “skidajte ruke s naših mirovinskihfondova”. “Što nam još mogu skresati?Zrak koji dišemo? Ovo je gore od zatvorskekazne. Vladini čelnici u suradnji s Europskomkomisijom, Europskom bankomi MMF-om ipak su pronašli još nekolikostvari koje mogu ukinuti i koje će dodatnootežati život stanovnicima Grčke. Tokomožujka će se povećati porez na dodanu vrijednost,opet će porasti cijena naftnih derivata,a državna i privatna poduzeća najvjerojatnijeće ukinuti sve bonuse koje zaposlenicidobivaju. Taj drugi generalni štrajku samo dva tjedna poklopio se s rastućimnezadovoljstvom Grka zbog načina na kojije Europska unija odgovorila na krizu. Radise o najvećoj radničkoj akciji od kada jesocijalistička vlada otkrila da će početi štedjetikako bi državni dug i deficit stavilipod kontrolu. Trenutni deficit u Grčkoj je12,7 posto. To je više nego četiri puta višeod dopuštenog deficita u Eurozoni, a vladaga ove godine pokušava srezati do 8,7 posto.Za to je donesen plan kojim će se raditivelike uštede u javnom sektoru. U visokdeficit, Grčka ima i dug od 300 milijardieura. U planu smanjenja deficita stoji kakoće se zamrznuti plaće u javnom sektoru, teda će se do 2015. godine povećati dob odlaskau mirovinu na 63 godine. Grke očekujei povećanje poreza na naftu, alkohol icigarete.Prema najavama prvoga ekonomskogstručnjaka Međunarodnog monetarnogfonda, Oliviera Blancharda, “proračunskirezovi u Europi bit će izuzetno bolni i potrajatće i do 20 godina.” Blanchard jenaglasio da su prilagodbe lakše u onimzemljama koje mogu devalvirati nacionalnevalute. “Zemljama koje nemaju tuopciju, treba otvoreno reći da će rezovi uproračunu biti iznimno bolni”, rekao je24. veljače Blanchard za talijansku LaRepubblicu. On je rekao i da će proceszahtijevati zajedničke napore tokom razdobljaod 10 do 20 godina. Prema njegovimprocjenama, zemlje će u kratkoročnojperspektivi ostvarivati niske stope rastai neizbježan danak bit će kresanjeplaća kako bi se obnovila konkurentnost.Blanchardove procjene kazuju da će europskevlade te SAD morati provesti rezoveu potrošnji i podići poreze kako bise sredile proračunske financije. Kakva jetu poruka za stanovitog Šukera i njegovusmiješnu nazovi šeficu?Sve ovo navodi na izvjesnu mogućnostdržavnog bankrota južnih članica Eurozones potencijalno dramatičnim posljedicamaza čitav bankarski sustav. PolitikaG20, s paketima za spašavanje u bilijunskimvrijednostima za propadajuće bankenije dala rezultata. Iako je pažnja medijabila usmjerena na Grčku, Španjolsku, Portugal,Island, Irsku, Italiju i Latviju kaozemlje s najvećim deficitom u eurozoni,Ukrajina, Dubai, Irak, Pakistan, Argentinai Venezuela se suočavaju s državnimbankrotom kao i Britanija i SAD. Isti političari,bankari i ekonomisti koji su, deregulacijomfinancijskih tržišta, omogućilivisokorizične spekulacije banaka, fondovai investicijskih društava i koji su ondaosigurali da porezni obveznici plate desetkebilijuna dolara za kockarske dugove,sada prijete da gurnu većinu najviše pogođenihzemalja u stanje bezvlađa i to brutalnimzahtjevima za štednjom. Tako setraži da Grčka svoj budžetski deficit od12,7% do 2012. smanji na 2.8%, što značidrakonske rezove u svim sferama. PredsjednikEU Komisije Joaquín AlmuniaMira je čak zaprijetio Grčkoj statusom EUprotektorata kao upozorenje ostalim članicama(njih 19) koje su također prekršileidiotski zahtjev Maastrichtskog sporazumao maksimalnom budžetskom deficituod 3% BDP-a. Španjolska mora reduciratisvoj budžet u iduće tri godine za 70 milijardieura, investicije za 14%, uvesti zaustavljanjenovog zapošljavanja u javnomsektoru, smanjiti plaće, povećati dob zaodlazak u mirovinu i slično. U svim je pogođenimdržavama stanovništo počeloodgovarati otporom. Čak i u Hrvatskoj.Sve ove mjere neće riješiti problem. Sveće države pod takvim režimom upasti uspiralu deflacije koja će smanjiti opsegekonomije, povećati budžetske deficite itražiti još odricanja. Stoga je realno očekivatida, ukoliko ne žele bankrotirati, tedržave će se morati povući iz Europskemonetarne unije i vratiti dio suvereniteta,barem u financijskom i monetarnom smilsukako bi spasile ostatke svojih ekonomija.Kaos se neće zaustaviti na granicamadržava koje su sada u centru pažnje. Ubrzoće razotkriti pravo stanje stvari u državamakoje uživaju AAA kreditni rejting.Britanija, koja uljepšava svoje statistikejednostavnom operacijom isključivanjadugova nacionaliziranih banaka, uskorobi se mogla naći u goroj situaciji od Grčke,piše Ian Campbell Daily Telegraphu.Priopćenje Komiteta za monetarnu politikuBank of England, da će zaustaviti politiku“kvantitativnog otpuštanja” , odnosnoštampanja novca moglo bi ubrzo uvjerititržišta da je zemlja beznadežno bankrotiralai dovesti do stanja u kojem britanskedržavne obveznice nalaze onolikokupaca koliko i grčke.Eurozona je na točki povrata premanacionalnim valutama jer su se ispostavilatočnim upozorenja još iz devedesetihgodina. Jedinstvena valuta bez političkeunije i s ogromnim jazom u ekonomskomrazvoju pojedinih članica ne može funkcionirati.Prava se dinamika procesa sadavidi jer je početna iluzija o zemljama priključenjau kojima se dogodio boom preraslau noćnu moru prsnuća spekulantskogmjehura, a time i iluzija o Europskojuniji. qPripremio: Faris Nanić37JOURNAL

KULTURAPriča o sevdalinkamaVrbas voda nosila jablanaAvdo HuseinovićVrbas voda nosila jablana,Na jablanu kujundžija Mujo,Na jablanu kujundžija Mujo.Kujundžija, tako ti tvog nama,Skuj ti meni ašik momka mlada.Uzmi urnek iz našeg džemata.Sa ljepote Smail-efendije,Sa visine age Edhem-age,Sa dva bega dva Džinića mlada.Sa ponosa bega Mustajbega,Sa jordama bega Hasan-bega,Skuj ti meni takvog momka mlada.38JOURNALOvo su stihovi poznate banjalučke sevdalinkekoji su doživjeli transformacijuposlije Drugog svjetskog rata, jer bezima iagama nije bilo mjesta na tadašnjim medijima.Ne tvrdimo da su ovo originalni stihovi,jer originalni stihovi starih sevdalinkine postoje, postoje samo varijante, aliovom prilikom želimo da ukažemo na ljepotuove sevdalinke, na način kako djevojačkamašta zamišlja svoga ašikliju, i kakavbi on, po njenoj mašti, trebao da izgleda.Ljubavni uzdah, prouzrokovan čežnjomi maštom djevojačkom, rezultirasamo događajem u podsvijesti, ali tolikomjačinom da oblikuje pjesmu sa emotivnimnabojem, povezanim sa fragmentima realnogdogađanja. Mašta je, konkretno, vezanaza neke ličnosti iz određene sredine.Pjesma “Kujundžija, tako ti tvog nama”,ili nama poznatija kao “Vrbas vodanosila jablana” odražava intimni djevojačkidoživljaj, koji je, ustvari, odjek čežnjeza imaginarnim mladićem, koji bi trebaoimati vrline najboljih banjalučkih mladićatoga vremena: ljepotu Smail-efendije Ekića,vitak stas age Edhem-age, ponos begaMustaj-bega i njegovog brata Hasan-begaDžinića. Ovi mladići su stvarno postojali.Naime, krajem 19. i početkom 20. stoljećagradonačelnik Banja Luke bio jeugledni hadži Himzaga Bahtijarević. Imaoje lijepo uređenu kuću na sprat sa više odaja.Od njegovih sinova, školovanih i u Bečujedan je bio Edhem-aga Bahtijarević.Edhem-aga je bio druželjubiv pa se čestosastajao sa svojim vršnjacima. Neki su sviralii pjevali, pa su u kući Bahtijarevića priređivalilijepa druženja, naročito petkom. Ukući preko puta sastajale su se djevojke, islušajući svirku i pjesmu davajući oduškasvojoj mašti, spjevale ovu pjesmu.”Inače, u vremenu komunizma kad subege i agovi istjerani iz ove banjalučkesevdalinke, ova pjesma se pjevala u sljedećojskraćenoj varijanti:Vrbas voda nosila jablana,na jablanu kuje kujundžija:“Kujundžija, tako ti zanata,Skuj ti meni, od zlata junaka.Nemoj plava, tako ti zanata,Već garava, k'o što sam i sama!”Penzionirani banjalučki profesorMehmed-Medo Selman, najviše vremenaprovodi u pisanju, bilježeći sjećanja narodnu Banja Luku, njene mahale i ljudesačuvane od zaborava u njegovoj memoriji.Nedavno je objavio knjigu ispunjenusjećanjima na Banja Luku kroz pjesmesevdaha i serenada, ilustrovana sa višestarih fotografija kuća i mostova kojihodavno više nema. Profesor Selman je odzaborava otrgao mnoge banjalučke pjevačekoji su pisali historiju bosanske sevdalinkekroz vrijeme. Nije se džaba govorilo“kroz Banja Luku ne pjevaj”. Profesorod zaborava otima muzikalnu porodicuSmailage Ekića i njegove sinove Envera,Nedžiba i Enesa. Njihova pjesma i svirkagitara i harmonike se čula često ne samona akšamlucima i teferičima, nego i šire...U Stupnici je živio i pjevao Safet Ibrahimbegovićzvani Boro, koji je nadimakdobio po svojevremeno čuvenom pjevačui harmonikašu Bori Janjiću, koji je zajednosa legendom zvanom Vuka Šeherović izBeograda, često gostovao i u Banja Luci...U Donjoj Stupnici na Mejdanu lijepo supjevale djevojke Behija-Behka Šašivarevići Razija Dizdarević vezući na đerđefu,kao i Džemila Maglajlić-Šeranić, dok je uGornjem Šeheru lijepo pjevala sevdalinkeFata-Fatka Đulman, koju su od milja zvaliĐulmanova Fatka! Iz Stupnice su bili poznatipjevači još i braća Adem i Smajo Kovačević,zatim Mujo, Hakija i Irfan Karabegović,te Mehmedalija-Garo Selman. UNovoselijama je bio najpoznatiji pjevač iharmonikaš nakon Drugog svjetskog rataAle Varjača, golman “Olimpa” iz Predgrađa,koji je najviše pjevao o nekoj lijepojAjši, zatim sestre Hajrija i Nada Ljutić,kao i profesionalni pjevač Sidik Semiz saGraba. Medu pjevačima koji su medu prvimasnimili gramofonsku ploču bio je iglumac Muhamed Čejvan, a po ljepoti ilijepom pjevanju su bile poznate sestre Rasemai Muniba Katana...Pored neproilazne sevdalinke “Vrbasvoda nosila jablana”, u gradu na Vrbasu suse prije ko zna koliko stoljeća izrodile imnoge druge sevdalinke poput “Otkako jeBanja Luka postala”, “Banja Luko i ta tvojasela”, “Šeher grade Banja Luko mila”,“Put putuje Latif-aga”... Oni koji se danasu ovom novom nevaktu nazivaju Banjalučanima,a došli su i usidrili se na bošnjačkiimetak prije desetak godina, odnekud izKnina, Dvora na Uni, Hrvatske Kostajnice,Drvara, Glamoča ili tko zna još odakle,zasigurno nikada nisu ni čuli, niti će ikadačuti za ljude koji su decenijama širili slavušehera pjevajući njemu i o njemu, njegovimljepoticama, nestašnoj rijeci, akšamlucima,momačkim uzdasima i viđenijimljudima svog vakta. q

KULTURAPriča o Isa-begu IshakovićuGdje je mezar osnivača Sarajeva?Amel SuljovićPrve gradske objekte u Sarajevu podigaoje Isa-beg Ishaković kao svoj vakuf, očemu svjedoči najstariji dokument u Bosni iHercegovini na orijentalnim jezicima, VakufnamaIsa-bega Ishakovića datirana između1. februara i 3. marta 1462. godine(džumadel-ula 866 h.g). Original se svojevremenonalazio u rukama Mustajbega Fadilpašića(prvog) gradonačelnika Sarajeva,sina Fadil-paše Šerifovića, “koji je između1840.-1879. bio 'svrha i razvrha' svih stvariu Sarajevu”, a ovaj ga je posudio Kosti Hormannu,od kada mu se gubi svaki trag.Kako je porodica Šerifovića, odnosnoFadilpašića došla u posjed Isa-begove Vakufnamenije teško predpostaviti; Fadilpašaje bio glasoviti (onovremeni) oligarhkoji je preuzimao dugove posrnulih begovskihporodica i kupovao nekretninekoje bi (po njegovoj slobodnoj procjeni)“načeo zub vremena”, krijući se pritom izamilozvučja i poezije. Ništa “opskurniji” usvojoj ulozi nije bio ni pomenuti Hormann,u službi Zemaljske vlade, u čijoj se ličnostiiza dušebrižnika za našu kulturnubaštinu, sevdalinku, krije zapravo bespoštednimešetar i trgovac umjetninama.Gdje je nestala “lična karta” Sarajeva?Gdje je “posuđeni mu na uvid” originalVakufname Isa-bega Ishakovića završio- vjerovatno nikada nećemo saznati.Treba li uopće naglašavati da se takvevrijednosti nikome ne prodaju, niti “posuđuju”?Valja je trebalo, i tada i danas. Ukafani “Kod Sameka”, koja se nalazi u vidokrugumjesta gdje je Isa-beg udario temeljeSarajevu, Tin Ujević je (očito pripit)zapisao: “Nikada nisam vidio ovoliko ljepotena jednom mjestu, ali ni više lupežakoji njome upravljaju.” No iz postupka(prvoga) gradonačelnika Sarajeva MustajbegaFadilpašića zapravo ponajbolje možemopotcrtati odnos koji su naši “visokipredstavnici” u svakome vremenu imaliprema “domaćem srebru”, prema najvećimvrijednostima koje čine naš identitet,razmjere kulture i određuju preduvjete budućnostiza generacije koje dolaze.Je li naša budućnost mogla biti boljaod ove ako je Mustaj-beg Fadilpašić, naš(prvi) gradonačelnik nije niti bio svjestan?Je li Vakufnana Isa-bega Ishakovića, “ličnakarta” Sarajeva mogla imati u tom trenutkuveću vrijednost osim one koju su jojdodijelili Fadilpašići? Ne znam. Na pitanjeKoste Hormanna, “gdje se nalazi grob velmožeIshakovića, vlasnika (“posuđenemu” op.au.) Vakufname”, Fadilpašić jedao prilično neodređen odgovor, mističankoliko i poslovi njegovog oca. Behija Zlatar,direktorica Orijentalnog instituta, nemože sa sigurnošću potvrditi da li su Fadilpašićiznali za mjesto ukopa Isa-bega Ishakovića,no zasigurno može potvrditi da jeprof. Mehmed Mujezinović ugledni orijentalist,autor trotomnog izdanja “Islamskeepigrafike u BiH” napravio jednu odnajopsežnijih analiza u potrazi za mezaromosnivača Sarajeva.“Prof. Mujezinović je nakon opsežnihproučavanja i obilaska lokacija ustvrdioda je onaj veliki stari našan bez natpisakoji se nalazi u mezarluku iza mihrabaCareve džamije zapravo mjesto ukopa Isabega Ishakovića”, kaže Zlatar koja je izarata, u svojstvu člana komisije za utvrđivanjemjesta ukopa Isa-bega Ishakovićakoju je oformio Grad Sarajevo kontaktiralai Skoplje, gdje su ukopani njegov sini unuk. Međutim, prema njenim riječima,njegov mezar nije pronađen.Šta se dogodilo s originalom Vakufname,Zlatar jednostavno – ne zna. Ona svjedočijednom prijepisu koji se čuva u GaziHusrev-begovoj biblioteci. “Takođe, kadasam bila u posjeti Vakufskoj direkciji uIstanbulu, u opsežnoj arihivi koja nam jebila dostupna, nismo pronašli originalnidokument”, decidna je Zlatar.Isa-beg nije bio slavenskog porijeklaO porijeklu Ishakovića postoje jednakozanimljive varijacije, gotovo kao i omjestu njegova ukopa.Behija Zlatar decidno odbacuje tezena račun porijekla osnivača Sarajeva, kojevode u smjeru njegovog slavenskogporijekla.Ta dvojenja idu u smjeru – da je riječo bratu Stjepana Vukčića Kosače, koji gaje predao Mehmedu II kao garanciju lojalnosti.Po ovoj teoriji Isa-beg je, nakonšto ga je usvojio Ishak-beg (otud prezime),konvertirao na islam, te za ondašnjeprilike izgradio zavidnu vojničku i političkukarijeru.Po drugima, Isak Hranić/Hranušić zarobljenje tijekom jednog upada akindžijana posjed velikaške obitelji Pavlović, inačegospodara velikog dijela Istočne Bosne,uključujući i srednjovjekovnu župuVrhbosnu. U zarobljeništvu se dokazaokao izuzetno sposoban, što je vođu spomenutihakindžija potaknulo da mu ostaviimetak, ali i poziciju koju je obnašao.Potpuno drukčiji pristup na porijekloIshakovića imaju istraživanja historičarkeumjetnosti Lidije Bogojević Kumbaradžiiz Skoplja. Ona smatra da je rodonačelnikIshakovića Pašajigit-beg iz Saruhana (Kapadokije),a da je Ishak-beg bio njegov sin.Zanimljivosti idu do mjere u kojoj seskopski begovi Kumbaradžije smatrajuizravnim potomcima Isa-bega Ishakovića,o čemu posjeduju i autentičnu dokumentaciju.Iznad ulaza u nekadašnji bazar u Skopju,građevine koju je podigao Ishaković,stoji ploča o obnovi bazara. Natpis kazujeda su bazar obnovili begovi Kumbaradžije,nasljednici Isa-begovi.Bezimeni nišanMehmed Mujezinović najuglednijiorijentalista u BiH, te autor trotomnog izdanjaIslamske epigrafike u BiH, ostao jedo smrti pri tvrdnji da je onaj stari nišaniza mihraba Careve džamije, stvarno mjestoukopa Isa bega Ishakovića.No pitanje je zašto nije obilježen?“Nerijetko ćemo sresti u islamskoj tradiciji,imate to i danas, da se uglednici ukopavajubez nekih obilježja”, kaže Zlatar.Doista, kod pojedinih islamskih redovatradicija je da se rahmetlija/umrli spuštau “bezimeni” mezar. Time se zapravoželi ukazati – da njegova duša ne umireveć seli na drugi svijet, te da gizdavi,ukrašeni mezari, ni u kom slučaju, nepredstavlju bogatstvo duše koja je napustilaovaj – prolazni perivoj.Jer, šta ima posebno u tome što će ljudiobilježiti mjesto gdje su nam se kosti pro-39JOURNAL

KULTURAsule, i uopće kakve to može imati koristipo život koji je neumitno prošao?! Postojinekoliko sufijskih izreka o tome, od kojihje jedna posebno upečatljiva: Rahmetlija(umrli op.au.) i njegov prijašnji život višenemaju ništa zajedničko. Takođe, hadisčasnog poslanika islama je izričit po tompitanju: “(…) od zdravlja uzmi za bolest…()..od života uzmi za smrt, jer ti ne znaškako ćeš se sutra zvati”.Ako je doista “bezimeni nišan” izamihraba Careve džamije Isa-begov, ondase postavlja jedno logično pitanje – čemuse uopće nadamo svi mi, mali autoriziranidoajeni vlastitih tumačenja današnjeg Sarajevakada se njegov utemeljitelj, čovjekkoji ga je podigao, bojao svojega zadnjegakšama, u mjeri da je svoj mezar ostaviobez imena?!Tajne koje se nisu imale kome rećiZanimljivo je i korisno ukazati i nausmenu predaju koju baštine preostaliderviški redovi u Sarajevu po kojima ješejh Isa-begove tekije na Bentbaši naslijeđivaodvije neprocjenjive vrijednosti:štap koga je, po predanju, zadnji bosanskidid poslije svoje smrti dao prvom šejhuIsa-begove zavije i koji se s koljena nakoljeno prenosio sve do 1924. godine kadaje umro posljednji kvalificirani šejhRuhi efendija i kada je štap nestao, te pouzdanoznanje o mjestu ukopa osnivačaSarajeva koje je ostalo u tajnosti. Moždaje tako i bolje. qIvo Andrić – 35 godina od smrti (1975.-2010.)Lice s novčanice od 200 KMAmel Suljović40JOURNALSkoro će četvrta decenija otkako je bosansko-hercegovačkipisac Ivo Andrić napustioovaj svijet. U susjednoj Srbiji slavese njegovi rođendani, pa tako i godišnjicesmrti. Odluka srbijanskog predsjednikaBorisa Tadića, da se 50. godišnjica dobijanjaNobelove nagrade (2011.) obilježi ucijeloj zemlji kao – godina Ive Andrića,ima za cilj da se definitivno stavi pečat naminimalističke pretenzije bosanske i hrvatskestrane, koje su Andriću, po njegovimriječima, priskrbile više neugodnostinego pažnje, što je, u dobroj mjeri, i točno.Beogradski NIN u jednom od svojihprethodnih brojeva ističe kako je Andrić većduže prisutan na susjedskim politikantskimlicitacijama, “u kojima se često, nedostojnočereče i ličnost i delo velikog pisca”. Nedavnoje u jednoj emisiji FTV-a, gostovao i“Andrićev biograf” Radovan Vučković, kojije jasno potcrtao stavove srbijanskog političkogi ideološkog vrha. “Andrić je u Beogradudobio jedini pravi status koji mu pripada– nedodirljivost. Srbija je jedina lepoprimila Andrića i on je to znao da ceni.”Da je Srbija oduvijek znala da cijeniovoga pisca svjedoči i činjenica da je mirnaulica Andrićev venac zapravo sjedište srbijanskogdržavnog vrha; na broju 1 je Predsedništvoi Kabinet Predsednika Republike,na broju 8 živio je Ivo Andrić. Tamo je danasistoimena zadužbina. Bart &comp,ugledni investitor odmah do njegove zadužbine,gradi hotel pod imenom Nobel.Zaboravljen i u rodnom TravnikuIvo AndrićU Sarajevu, gradu njegovih gimnazijskihdana, Andrićeva ulica se nalazi u socijalističkomnaselju Alipašino polje, doku njegovom rodnom Travniku ulice uopćei nema. U Tuzli je još prije desetak godinaprovedena sramotna inicijativa zapreimenovanjem Andrićeve ulice. Daljenije odmakao ni Višegrad.U BiH, domovini pisca, godišnjicesmrti i naše (jedine) Nobelove nagrade zaknjiževnost, obilježavaju se uvijek isto,nekom televizijskom emisijom, čiji gostisu nezavisni intelektualci ili nacionalističkidušebrižnici; obje skupine bez ikakvestvarne mogućnosti da bilo šta promijenei preduprijede.No, o stvarnom Andrićevu statusu uBiH odlučuju ljudi koji kreiraju politiku idonose odluke, najprije čelnici političkihpartija. Bojan Bajić, predsjednik Našestranke, smatra da Boris Tadić nema pravoda lamentuje nad Andrićevom sudbinomi da Nobelovu nagradu veže isključivoza Srbiju. “To isto možemo mi da uradimo.Da nije bilo nas ovakvih kakvi smo– on je ne bi ni dobio. Mi i današnja Bosnasmo najbolji dokaz koliko je bio upravu. Mi smo primjer kakav je on bio”,kaže Bajić. Krivca za današnji odnos premaAndriću, Bajić vidi “u nacionalističkimpolitikama koje razapinju BiH te ječine taocem njihove promašene politike”.Za Jerku Ivankovića Lijanovića, čelnikastranke Radom za boljitak pitanje odnosaprema Andriću je pitanje odnosa premaBiH. Inicijativa iz Srbije ga ne čudi, “jerParlament BiH raspravlja više o problemimau Srbiji nego o vlastitim”. “Naši političariviše brinu o tome što Srbija radi negošta im se dešava u vlastitoj kući. Andrićnije bio islamofob, kao što nije ni srpskipisac, kako misle Tadić i Kusturica. Sveim to pada u vodu. Ja lično ću podržati bilokakav prijedlog da se za Andrića učini višenego što je to sada slučaj”, kaže Lijanović.Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, odbioje da komentira ovu temu, istaknuvšida je Andrić “odavno dao odgovor na ovoi slična pitanja”. Bosić vjerovatno aludirana piščevo deklarisanje - da je srpski pisac.Za bošnjačke intelektualce i daljeislamofobEdhem Bičakčić, predsjednik SaboraIslamske zajednice u BiH, naglašava daAndrićeve književne vrijednosti nisu upitne,te da otuda odnos prema njemu trebabiti korektan. Međutim, Bičakčić smatrada Andrićeva doktorska disertacija i kon-

KULTURAtroverzno albansko pitanje ukazuju na neospornuislamofobiju. “Andrić je bio uslužbi velikosrpske politike, i to je tako.To što je neko dobar pisac, ne znači da je idobar čovjek, da nije nacionalista ili fašista.Uzmite primjer Knuta Hamsuna. PogledajteAndrićevo djelo i dajte mi jednognormalnog uravnoteženog Bošnjaka, to suuglavnom morbidni zlikovci koji zbogsvoje nečiste krvi čine stravične zločine, iliih razjedaju sulude strasti; Alija Đerzelez iMustafa Madžar”, kaže Bičakčić.Lamija Tanović, predsjednica LDP-aBiH, ističe da je Andrić samo pisac, “slobodakoja misli”. Ona smatra da stavovikoje je Andrić iznosio u svojim djelimanisu isključivo i njegovi stavovi. “To što jeuradila bošnjačka intelektualna vrhuškajeste očigledno nasjedanje na Karadžićevupolitikantsku igru oko Andrića, čijim jeizvodima iz djela pokušavao uvjeriti međunarodnuzajednicu da je u Bosni nemogućzajednički život. Mi nemamo odnosprema Andriću, mi imamo bolestan odnosprema nekim komadićima namjerno vađenimiz djela, kako je kome trebalo. Andrićneće dobiti svoje zasluženo mjesto dok neoborimo nacionaliste u BiH, jednom zauvijek”,naglašava Tanović.Potpredsjednik SDA Bakir Izetbegovićsmatra da je Andrićevo djelo neosporno, alidodaje kako je i slovo Muhsina Rizvića takođeneosporno. “Mi smo za njega bili zalutalinarod u Evropu, degenerici i nedonoščad.Ne znam zašto se sada iznova politizirai diže hajka o našoj mržnji spram njega.Tobože, Bošnjaci su krivi što Andrić nemamjesto u ovoj zemlji koje zaslužuje. Pitamse kada će ljudi prestati da govore neistinu.Bošnjaci se njemu jedini nisu svetili, za razlikuod ostalih koji su ga isturali na kopljadok su činili zločine po Bosni. Bošnjaci subili doslovno letargični prema mitološkomkarakteru njegovih djela. Nas on nije nadahnjivaokao Karadžića. To što je on svojuzemlju predstavljao kao ostatak nečega štoje zalutalo i valjda trebalo nestati s Turcima,to je druga priča. Ironija je još veća da tajdogađaj u Beogradu, politički i kulturno,režira izdajnik svoje zemlje - Emir Kusturica,kojeg se stidi svaki busen u Sarajevu.Neka gospoda izvole pa neka ne dižu prašinui to obično pred izbore, nego neka konkretnonešto predlože. Bošnjaci će, kao iuvijek, biti posljednji koji to neće podržati.Nisu krivi Bošnjaci, nego stvarni ideolozitakvih hajki”, kaže Izetbegović.Anatema Muhsina RizvićaIdeolozi koje pominje Izetbegovićmožda naizgled nemaju stvarnu političkumoć da nešto promijene, ali oni su ona tihasnaga koja potkopava mjesto Ive Andrićau bosansko-hercegovačkoj kulturi uopće.Odnos Srba, Hrvata i Bošnjaka prema Andrićevomdjelu i liku komplicira se, dakle,ne samo kada se prepiru koliko je čiji, veći kada mu izražavaju divljenje.Ozbiljnija rasprava o Andriću u BiHpočela je u vrijeme slabljenja do tada neupitneIzetbegovićeve vladavine. Doista,ta 1999. bila je godina konsolidacije ukupnog,do tada misleno nestalog ideološkogokvira, zbog kojega su bošnjački intelektualniokviri postajali paradoksalni umjeri, koja danas, desetak godina kasnije,dobija stvarne razmjere.U prilog tome najbolje svjedoči jednanaizgled simpatična pošalica, izgovorenaprošloga ljeta u parku ispred Svjetlosti uSarajevu, gdje su izložene, kao na nekojpijaci, biste naših slavnih književnika. Andrićevaglava, u nedostatku kiše bila je zamazanaptičijim izmetom. Jedan od književnika,uzoritih Bošnjaka, tada je rekao:“E vidi Andrića, ne vidi od izmeta. Znajubošnjački golubovi – ko je naš, a ko nije.”No, kada malo bolje razmislimo, imatu istine. Anatema koju je na Andrića bacioMuhsin Rizvić (Bosanski muslimani uAndrićevom svijetu, Muhsin Rizvić,1995.) možda nikada neće biti skinuta.Samo što u odnosu na devedesete godineprošloga stoljeća više nema one slobode skojom su se anateme bacale na svakogatko nije bio ideološki podoban.Hladno lice s novčaniceNo, nisu Andriću ostala dužna ni ostaladva naroda, te otuda Vučkovićeva tezao srpskoj bezgrešnosti – ne stoji. Srbi suga u vrijeme “čelične pesnice” AleksandraBelića (1926.) primili u Akademijunauka i umjetnosti kao najmlađeg dopisnogčlana, ali su ga u opkoljenom Beogradušićardžijski stavljali u neugodnupoziciju; agenti Dragog Jovanovića tražilisu od njega da se uključi u javni život,što je pisac i pismeno odbio.Esej Ivana Lovrenovića, Paradoks šutnje,zanimljivo zaobilazi anatemu koju jeopet Andrić još za života bacio na Franjevcei na hrvatske antologičare. Ako pročitamoprepisku Vlahe Bogišića i Mirka Majanovićabit će nam jasnija pobuda nastajanjaovoga eseja, te Lovrenovićevog izbora izAndrićevog djela za Hrvatsku književnost u100 knjiga. Šta je posrijedi; Hrvatska je usvojemu procesu integracije shvatila da iona polaže pravo na tu Andrićevu nagradu.No, u Zagrebu to i dalje nema neki odjek;Andrić je bio i ostao samo netko zbog kogaKrleža nije dobio istu. Tako su doboši slavei prodike ponovo ostavljeni Bosni, a stvarnakorist ediciji Hrvatska književnost u 100knjiga, tačnije Vlahi Bogišiću.Drugi segment je Andrićevo raskidanjeodnosa sa fratrima nakon 1962. (drRastislav Drljić, Pabirci o životu i raduIve Andrića, Dobri Pastir, Sarajevo 1962.)kada su, bez njegovog znanja i odobrenja,objavili njegovu prepisku sa TugomiromAlaupovićem.Političke igre traju i ko zna hoće liikada prestati. Jedino mjesto koje je odmori počivalište za pisca u njegovoj rodnojBosni, mjesto na kojem je rado viđeni gdje ga svi narodi bezpogovorno prihvatajukao svojega najrođenijeg, jeste novčanicaod 200 KM. Doista, jedino tamo,iza hladne plave pozadine, bosansko-hercegovačkinobelovac dobija poštovanjekoje mu i priliči. Jedino tamo je on i srpski,i hrvatski - i bošnjački. q41JOURNAL

KULTURABošnjački književnik Safvet-beg Bašagić (Nevesinje, 1870. – Sarajevo, 1934.)Utemeljitelj suvremenebošnjačke politikeAjka Tiro-Srebreniković42JOURNALSafvet-beg BašagićSafvet-beg Bašagić (Mirza Safvet),sin je Ibrahim-bega i Almase, kćeri Derviš-pašeČengića. U obitelji je oduvijekvladala književna atmosfera, tako da seSafvet u najranijoj mladosti upoznao snarodnom usmenom predajom i orijentalnomtradicijom. Ibrahim-beg je bio kadijau Mostaru, poslanik u turskom parlamentu,sakupljač narodnog blaga, istražiteljorijentalnih književnosti i posljednji pjesnikkoji je stvarao na turskom jeziku.Safvet je osnovnu školu pohađao uMostaru i Konjicu. U Sarajevu pohađaruždiju gdje se budi “ljubav za Istok”. Ugimnazijskim danima počinje pisati poeziju.Društvo Kranjčevića, u kojem sekretao, imaće utjecaja na njegovo stvaralaštvo,reflektirano kroz sva tri književnaroda. Vrlo rano je počeo objavljivati poezijuu časopisima toga vremena – Biser,Gajret, Behar, itd. Pjesme su mu objavljeneu nekoliko zbirki: Trofanda iz hercegovačkedubrave (1896.), priređena jošu studentskim danima u Beču, Misli ičuvstva (1906.), Izabrane pjesme (1913.).Objavio je i religiozni ep u slavu rođenjaMuhammeda a.s. – Mevlud (1924.). Napisaoje i tri drame u stihovima, od kojihsu dvije dovršene: Abdullah paša, s povijesnomtemom iz 18. stoljeća, Pod Ozijomili krvava nagrada s povijesnom temomiz 16. stoljeća. Kranjčević je u Nadiza Trofandu iz hercegovačke dubrave rekaokako ta zbirka predstavlja svježinuerotskog lirizma. Bašagićevo djelovanjena polju znanosti odnosi se na istraživanjeorijentalnih i povijesnih tema.Znanstvena studija Bošnjaci i Hercegovciu islamskoj književnosti (1912.),koja predstavlja malo izmijenjeni oblikBašagićeve doktorske radnje, značajna jeu kulturološkom kontekstu ne samo toga,nego bilo kojeg drugog vremena. SafvetBašagić je pojasnio vlastitu potrebu da seznanstveno sagleda i uobliči ne mali doprinosBošnjaka na polju umjetnosti, politike,znanosti, itd. u društveni konteksttada vrlo moćnog i respektabilnog carstva.Još u djetinjstvu, slušajući narodnapredanja, priče i pjesme, Safvet se divio“vrlim junacima”, “mudrim državnicima”,“velikim učenjacima” i “vrsnim pjesnicima”te je ostala želja da “zamrle uspomenena glasovite Bošnjake” dovede uvezu s povješću, u namjeri da se ne zaborave.U romantičarskoj zanesenosti, Bašagićse izjasnio: Uspomene na velikeljude iz mog naroda meni su uvijek bilesvete, uvijek ih čuvam kao najdragocjenijeamanete, tako da će Bašagić motiviranuspomenom, upravo predočiti elitističkukulturu koju je stvarao aristokratski slojdruštva. Na jednom mjestu žali za zlatnimvremenom bosanske povijesti u kojemusu društvenom scenom hodili učeni,daroviti i plemeniti Bošnjaci: Kafije, Hercegovići,Nerkesije itd., a sa žaljenjemističe kako je došlo vrijeme da su narodupostali uzor hajduci, probisvjetovi i panduri.U uvodu studije stoji kako je Bašagićposredno iskazao i svoje kroatofilstvo,oslanjajući se na mišljenje osmanskoghistoričara Alija, koji je Bošnjakeoznačavao plemenom Hrvata.1900. godine izdana je knjiga Kratkauputa u prošlost Bosne od 1463. do 1850.koja je bila u to vrijeme jedini standard zaproučavanje povijesti Bosne. Bašagićpredstavlja značajno ime u prevoditeljstvus orijentalnih jezika. S perzijskog jepreveo Rubaije, misaonu poeziju OmeraHajjama, ali su značajni njegovi prijevodii njemačkih pjesnika, posebno Heinea injegova pjesma Kraj tanana šadrvana.Bašagić se bavio i politikom te je biopredsjednik i dva puta potpredsjednik bosansko-hercegovačkogSabora. Nakonzavršenog studija, bio predavač arapskogjezika na Velikoj gimnaziji u Sarajevu,ali je otpušten s obrazloženjem da nijepoložio profesorski ispit. Istina leži u tomeda se zamjerio tadašnjoj vlasti. Osnivačje nekoliko društava: Gajreta, El-Kamera,Muslimanskog kluba, itd. 1. svibnja1900. skupa sa Edhemom Mulabdićemi Osmanom Nuri Hadžićem pokrećeBehar. Kad je zatražio od mjerodavnihvlasti pokretanje političkog časopisa, odbijenje. Kako bi smirili Bašagićev nemirniduh i neukrotivu prirodu, licemjernomu je ponuđeno da se vrati na posao. Bašagićje, kao i u svakoj drugoj životnojsituaciji, znao prepoznati prave namjeretadašnjih vlastodržaca te odbija ponudu.Osniva Ogledalo, časopis koji je izlaziosamo u 1907. godini. Naredne godine odlaziu Beč i pristupa izradi doktorske disertacijekoju je obranio 1910. godine. Do1927. bio je kustos Zemaljskog muzeja,kada je umirovljen.Muslimansko-bošnjačka renesansaBašagić se cijeli život zalagao za općiduhovni preporod vlastitog naroda, takoda se njegovo životno, umjetničko i političkodjelovanje označava kao utemeljenje“muslimansko-bošnjačke renesanse”.Može se s pravom reći kako je Bašagićutemeljitelj suvremene bošnjačke politikei moderne bošnjačke nacionalne svijesti.Jedan je od prvih Bošnjaka koji sunauk stjecali izvan orijentalnih centara. UBeču je studirao arapski i perzijski jezik.

KULTURASkupa s generacijom koju je krasio preporodno-romantičarskiduh, stvara na narodnomjeziku i latiničnom pismu. Njegovprijatelj Edhem Mulabdić u Spomenici(1926.) piše kako je Bašagić slatkoćomduše, intimnošću i iskrenošću privlačiomnoge prijatelje da se kupe oko njega.Muhsin Rizvić je Bašagićevo okretanjeprema južnoslavenskim poetikamaoznačio manifestovanjem na tematsko-sadržajnomi stilskom planu, izraženo, prijesvega, kroz patetiku domoljubne lirike. Tase generacija pjesnika nije uspjela odlijepitiod folklorne građe i njenog utjecaja.Temeljni “duhovni etimon” pjesnika ovogvremena mogao bi se označiti utjecajemnarodne pjesme, slijedeći poetiku i stilskeobrasce, bolno-elegični senzibilitet sevdalinkei balade. Njihovo stvaralaštvo bilo jeotvoreno senzibilitetu patrijarhalnog građanstva,ali i sentimentalno-romantičkojsrpskoj i hrvatskoj lirici romantizma. Bašagićstupa, s lirskim vrijednostima i poetskimdometom svojih pjesama, u kolo jugoslavenskihromantičarskih pjesnika kaošto su Vraz, Zmaj, Preradović, Jakšić, Šenoai drugi. Osobina koja ga iz tog društvaizdvaja jeste činjenica da je on u svomepjesničkom biću prisnije i izvornije negoijedan romantičarski pjesnik naših književnosti,ostvario inspirativni dodir i stvaralačkispoj vlastitog slovenskog duha ipoetskog prostora Orijenta. Između narodnepjesme sevdalinke te Hafiza i Hajjamamože se tako situirati znatan dio Bašagićevepoezije intimnog karaktera. U oblastBašagićevog rodoljublja, slavljenja predakai maštovito – epskog pričanja legendi onjihovoj slavi koja ulazi u nacionalnu tradiciju,od perzijskih pjesnika ušao je još iFirdusi, čije ime Bašagić često i neposrednospominje među svojim uzorima i uz čijedjelo vezuje mnoge svoje poetske asocijacije.U pjesmi posvećenoj ovom pjesniku,Bašagić se svečano identifikuje s njegovompoezijom, čiji se idejni i poetskielementi, kako ih Bašagić iznosi, poklapajuu općim postavkama sa najšire uzetompoetskom motivikom Bašagićeve poezije.To su: borba među svjetlom i tminom;osjećanje proticanja vremena i mijena unjemu; junaštvo, srčanost i bojni mejdani;pjesma, piće i ljubav; uzdisanje u vatri ljubavnestrasti; reagiranje na sile mraka imračnjaštva, i domovinska slava…U novijoj bosanskoj književnosti Bašagićpredstavlja jedno od vrlo značajnihimena kulturnog i nacionalnog preporoda.Midhat Begić je za Bašagića rekaokako je on “temeljnica poetsko-duhovnekonstitucije bosanskih Muslimana u fazinjihova snažnog i istorijski nezaobilaznogkretanja ka modernom svijetu, modernomutemeljenju duha i senzibiliteta”.Bašagić je znao reći kako jedan narodmože izgubiti moć i gospodstvo; slavanjegova oružja može isplaviti, bajrak podkojim je vojevao može postati plijenomneprijatelja, njegova prava i pravice moguse pretvoriti u mrtva slova – kratkorečeno: jedan narod može doživjeti pravipolitički, socijalni i ekonomski fiasco usvojoj postojbini. Sve je to privremeno,sve može biti od danas do sutra. Ali ipakimade nešto što nije prolazno, što ne moženi puki slučaj ni najljući neprijateljuništiti, a to su umotvorine koje mi zovemoliteraturom. U tome carstvu ni sila nislučaj, dapače ni zub vremena ne možepomračiti umne stečevine naroda koje jeprivrijedio, kad je pobijedio barbarstvo ineznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jerje on amanet budućim naraštajima.Safvet je imao tu sreću ili nesreću daje još u mladalačkim godinama dočekaodolazak Austro-Ugarske u Bosnu koja jesa sobom donijela “plimu novog vremena”s kojim je nazaustavljivo u bosanskiprostor uplovljavao europski, ili kako jenarod zvao švapski način života: bankarskisistem, novi način odijevanja, novinačin plaćanja roba i usluga. Agrarnomreformom, nakon Prvog svjetskog rata,uništen je begovski sloj. Najveća promjenau društvenom sistemu reflektirala se unesnalaženju i propadanju nekih islamskihi državnih turskih institucija. Mladiljudi su počeli slijepo slijediti novi načinživota, ali ne i novi način naobrazbe, štoće dovesti do ispraznog pomodarstva.Maksimilijan Braun je tu generaciju nazivao“postokupacionom generacijom” kojaje sve više počela uživati u novopristiglimeuropskim novotarijama (alkohol,kocka, neobuzdani život, itd.) Bašagić jeo tom vremenu svoje mladosti, već predkraj života, teško bolestan i vezan za krevetnapisao pjesmu autobiografskog karakteras puno gorčine Sumorne melodije.Bašagić je skupa sa Karabegovićem iĆatićem započeo otvaranje bošnjačkepoezije prema duhovnom stvaralaštvuostalih južnoslavenskih naroda. EnesDuraković taj fenomen u bošnjačkompjesništvu je obrazložio na način da sestvaralaštvo Bašagića i Karabegovićaprema drugima iskazuje više dekorativno,preuzimanjem versifikacijske shemei konvencionalne stilematike hrvatskog isrpskog romantizma i deklarativno, romantičarsko-patetičnimočitovanjem hrvatskogili srpskog nacionalnog identiteta.Ali i onda kad su zazivali srpsku i hrvatskuvilu poezije oni su ispisivali poezijubez estetske vrijednosti, zanimljivudanas samo kao svjedočanstvo burnihsrpsko-hrvatskih nadmetanja u nacionaliziranjumuslimana.Bošnjaci su u novo vrijeme uplovili sosobenim književnim izričajem, zahvaljujućiknjiževnom naslijeđu, posebnonarodnoj predaji koja je slična predajidrugih južnoslavenskih naroda, ali koja jezbog svog civilizacijsko-kulturnog kontekstaimala i svoju posebnost (naslijeđena orijentalnim jezicima, alhamijadoknjiževnost, bogato orijentalno naslijeđepjesničkih vrsta i formi: divanska poezija,rubaije, gazeli, kaside, mistična poezija,itd.). Ta živa tradicija će utjecati na cjelokupnopjesničko stvaralaštvo Bošnjaka20. stoljeća od Bašagića, Ćatića, Kulenovića,Hajdarevića, Kajana, Sidrana, itd. Upoeziji je Bašagić ostavio svjedočanstvakako o pjesničkim uzorima (utjecaj narodnepjesme, orijentalno pjesništvo imoderna južnoslavenskih naroda), tako io vlastitom shvaćanju poezije, o njenojemocionalno-idejnoj sadržini i formi kaoizrazu poetske cjeline. To je predstavljaloosnovni put sazrijevanja od pjesama dubokointimistično osjećajnih do filozofsko-mističnih,reflektirano u poemi Napučini svjetla:Na pučini svjetla gori/ Kao alem žiškamala;/ Kad svemoćni svemir stvori,/ Ta ježiška zatreptala.Kolko bura i orkana/ Gasilo je svojimbijesom,/ Pa još nije pomrčana,/ Još seblista sjajnim krijesom.Mnogi um je poticala/ Da dokučiiskru njenu,/ Nu ona se odmicala,/ Ostavljajućsvoju sjenu.I vjekovi redom lete,/ I umovi redomginu;/ Ali od te žiške svete/ Niko iskre jošne skinu.I ja eto za njom bludim,/ I bludećislatko sanjam;/ Za njom čeznem, za njomžudim, / Njoj se divim, njoj se klanjam.Ali, zalud su moje želje,/ Do nje doćinigda neću;/ Ko da shvati tajne velje:/ Otkudmiris šarnu cvijeću?Na pučini svjetla gori/ kao alem žiškasjajna;/ Da je shvati svak se mori,/ A svakomje – opet tajna.Enes Duraković ističe kako se s Bašagićem,Đikićem, Karabegovićem i Š. Sarajlićemdovršava faza romantizma u razvojubošnjačkog pjesništva, a stihoviMuse Ćazima Ćatića nakon početnih mucavosti,već su bili uronjeni u maticu simbolističkepoetike. “Bašagićevo djelo imamnogostruk i mnogovidan značaj u prvomredu kao određeni književni kvaliteti domet, ali i kao kompleks indikacija ipodataka izvan književnih okvira.” q43JOURNAL

KULTURAStanje u bosansko-hercegovačkoj kulturnoj provincijiPisma iz tamnog vilajeta (I)Amel Suljović44JOURNALToliko se u posljednje vrijeme piše okrizi kulturnog života u Bosni i Hercegovinida je nemoguće više tagirati bilo kakvuvalidniju analizu koja na kraju ne bi završilau sivilu naše svakodnevice. Dakako, najvećidio tih analiza, lamenta i prodike, ako nei većina, odnosi se na kulturni život u našemglavnom gradu, s kataklizmičkim izuzecimaNarodnog pozorišta u Mostaru ili fabriciranimnevoljama zeničkog glumačkogkolektiva. Sarajevo je, htjeli mi to priznatiili ne, u medijskoj slici kulturnog života uBiH, početak i kraj gotovo svih dešavanja.Ipak, povremeno se, zarad samoga mozaika,oslikaju i oni udaljeni krajevi naše domovine,po prilici pogranični, zagušeni nedostatkomsarajevske medijske larme tepolitičko-teokratske oligarhije kojoj taj andrićevskitamni vilajet, već godinama idena ruku. U želji da za potrebe ove teme donesemonešto dosljedniju analizu bosanskohercegovačkihkulturoloških provincija upozadini, barem nekolicine, zatečeni smodvjema činjenicama: institucionalno uzdržavanjekulturnih događaja dešava se isključivou okviru općinskih budžeta, svedenona namanji mogući opseg te isključivoza potrebe promidžbe aktualnih političkihstruktura na vlasti, dok se nezavisne kulturneaktivnosti svode na entuzijazam pojedinacaili malobrojnih kulturnih udruženja.Simbolično je da poratno obilje međunarodnepomoći koje je u cjelosti ugašeno krajem2005. godine, nije ostavilo značajnijeguticaja na kulturni život u manjim sredinama;kontinuitet brojnih promocija, izložbi i manifestacijanaprosto je urušen u posljednje dvijegodine. Teška, sumorna slika kulturnog životau manjim bosansko-hercegovačkim sredinamanalikuje, ponajviše, zimskoj panoramiOlova; kiša, magla i nevjerica da je vrijemestalo u ovim kulturološkim enklavama.Čudo u OlovuOlovo nije jedina manja sredina u BiHkoja izgleda lošije nego u vrijeme Austrougarskemonarhije, ako izuzmemo benzinskupumpu i banjsko liječilište. Podatak pokojemu recimo Tešanj danas ima gotovoisti broj stanovnika kao 1906. dovoljno govorio progresu naših manjih sredina.Centar za kulturu Olovo, zapravo jeveoma zanimljiv lingvistički termin. Sastojise od biblioteke koja se nalazi u zapećkuzgrade Općine te kino dvorane ukojoj filmovi igraju po potrebi, najčešćekada se producenti nekog domaćeg ostvarenja,u dosluhu sa općinskim vlastima,odluče isto prikazati i u Olovu. Drskost izlovolja sarajevskih kulturnih protagonistaide do te mjere, da se dometi nekog privatnogpostmodernističkog teatra, pokušajuodigrati i u ovom mjestu sa preko 80% nezaposlenih,i to za (cijelih) 7.000 KM. No,na sreću, ti prijedlozi, iz više razloga, ostajusamo na tome – na prijedlozima.Ako (aktualni) srednjoškolci zeničke gimnazijenikada nisu imali priliku vidjeti gotovanjeopere u svom gradu, što li je tek snjihovim vršnjacima u Olovu? Branko Ćopićje u poznim godinama rekao da je u svojimrodnim Hašanima postao piscem jer ništadrugo zapravo nije ni mogao biti. Bezperspektivnostmanjim sredinama je donekleoduzeo socijalizam, na sistemu – jednomjesto, jedna fabrika. No danas, ostaci nekadavelikih postrojenja podsjećaju na sociološkeutvare. Biblioteka u Olovu čijim fondomdominira nekada kultna edicija Lastavicate imena Šukrije Pandže, Mate Lovrakaili pomenutog Ćopića, tih starih zaboravljenihasova našeg socijalističkog djetinjstva,uistinu je prigodan kulturološki – scerco ucrnini. Na prijemu u biblioteku, jedna gospođaplete neki sitan bod, usudio bih se rećida je u pitanju zahtijevniji vuneni šal. Osimrešoa, par fildžana i malog stolića za poslugu,atmosferu kao iz filmova ŽivojinaPavlovića, upotpunjuje tranzistor sa kojegadopire glas Halida Bešlića negdje s početkakarijere, koji pjeva o uzjamnom odnosusnjegova i ljubavnih rastanaka. Gospođa odlažeigle za kratko te predlaže da sve ostaleinformacije dobijem od Samira, direktoracentra, koji je poslom otišao u Tuzlu. Osimcrkve koju je proslavio Andrić, u priči “Čudou Olovu”, značajnijih sakralnih uspomenaiz ovog mjesta nećete ponijeti.Osim Muške vode, te mistične Djevojačkepećine kako se zove i istoimena internakulturna manifestacija koja traje duženego Sarajevska zima u svom prvotnomobliku (gotovo tri mjeseca), Kladanj je uistinuzaboravljeno bosansko-hercegovačkomjesto. Biblioteka svojim fundusomnije nikada izašla iz socijalizma jer je knjigao proslavljenim narodnim herojima ponajviše,a rukovodstvo se žali i na dotrajaluinfrastrukturu; krov vidno curi, a najlonskafolija je tek privremeno riješenje.Konjic alias Twin PeaksKada se sa Lašvanske petlje, skrene premaVitezu, Novom Travniku, Donjem Vakufui Bugojnu, malo pažljiviji promatračće uistinu vidjeti koliko je Bosna i Hercegovinakulturološki vrlo slojevita te da su pojedinesredine, pravi – mikrokosmosi zasebe. U Vitezu mi je putem telefona, bibliotekarkaMarica hladno kazala da ima problemasa zdravljem te da biblioteka nećeraditi do petka. Donji Vakuf podsjeća nagrad koji nikada nije u cjelosti završen. Kulturnosportski centar podignut uz rijeku, nikadanije dovršen; otvoreno betonsko zdanjesovjetskog tipa, danas je stjecište malobrojnihnarkomana jer je to u ovom dijeluBiH veoma skup hobi. Kao i svi objekti kojisu potekli iz perioda socijalizma nije zaintrigiraopažnju novih demokratskih snagačiji je bošnjački predstavnik u Donjem Vakufurekao da će, po uzoru na Sultana AbdulHamida, vladati do Sudnjeg dana. Jezivaje i pomisao da se validniji kulturni događaju ovoj općini nije održao unazad nekolikogodina. Bibliotekara nisam uspiopronaći (jer valjda ne postoji), ali me je lokalniefendija posavjetovao da ipak nastavimdalje prema Bugojnu.Bugojno – predratna oaza porodičnogživota i prosperiteta, danas je klaustrofobičnomjesto čiji je privredni gigant “SlavkoRodić” doživio prozaičnu privatizacijskusudbinu. Biblioteka i kino dvorana djeluju usastavu KSC Bugojno koji je prije rata važioza najmoderniju instituciju te vrste uBiH. Činjenica da se promocije knjiga, unazadnekoliko godina, uglavnom odvijaju udžamiji Princeze Dževhere, i to u okviruvjerske manifestacije “Dani Ajvatovice”dovoljno govori sama za sebe. Osim sporadičnihinternih programa Bugojanske gimnazije,drugih validnijih sadržaja i nema.Ovaj zanimljivi kaleidoskop sa putovanjapo malim bh-sredinama, za ovaj put,završit ćemo u Konjicu (kojeg prozaičnozovu kulturološki Twin Peaks), rodnomgradu Zuke Džumhura, u čijoj se rodnojkući jednom godišnje otvore avlijska vrata,pročita neki simpatični dio njegove ne-

KULTURAmale prepiske, i tako do slijedeće godine.Kulturna manifestacija, kao i istoimenaknjiževna nagrada koja je nosila njegovoime (i čiji je jedan od utemeljitelja autorovoga teksta), ugašeni su još prije dvijegodine, jer se iz Beograda oglasilaDžumhurova kćer, tražeći – koješta! Bibliotekakoja djeluje u okviru Narodnog univerzitetaKonjic, bila je, donedavno, primjeruspješne kulturne institucije kojaprati gotovo sve trendove – prestolnice.Samo nekoliko godina kasnije, bibliotekau Konjicu je pomalo surovo vraćena u sferu– interne prihvatljivosti.Da zaključimo: recesija, riječ čijizloslutni prizvuk polako uzima maha uzemlji koja i nakon dvije decenije demokratskogaozračja još uvijek živi svoju(kulturnu) tranziciju, kao da je pravljenapo mjeri našega mentaliteta, njome setako jednostavno može amnestiratiiskonsko neznanje da kulturnom životuu ovoj zemlji podarimo – nešto kontinuiteta.qKulturološka krvna slika: stanje u sarajevskim muzejimaKulturne spavaonice otvorenog tipaAmel SuljovićMožete li se sjetiti kada ste zadnji put biliu nekom sarajevskom muzeju? Činjeničnostanje koje sam zatekao tokom nedavne posjeteZemaljskom, Historijskom te Muzejuknjiževnosti i pozorišne umjetnosti, nipoštone odgovara kontekstu vremena u kojem živimo.Muzeji na pragu druge decenije 21.stoljeća su digitalne tvrđave u kojima se čuvasvaki pomen na historiju čovječanstva. Pobrojanimuzeji u Sarajevu ne samo što nisumodernizirani, već su, gotovo nevjerovatno,daleko i od progresa vremena u kojem suutemeljeni. Točnije, posjeta ovim (doslovno)kulturnim spavaonicama otvorenog tipapodsjeća na fragmente Andrićeve priče “Panorama”,gdje se virtualna posjeta brojnimsvjetskim metropolama ne može održati naentuzijazmu jednog višegradskog dječaka.Preslikano na ovo današnje vrijeme,možemo konstatirati isto. U tu svrhu preformuliratićemo pitanje sa početka teksta. Kadaste posljednji put osjetili potrebu da posjetitejedan od sarajevskih muzeja? Na sreću,odavno se nije posezalo za jednom širomjavnom analizom nastalog društvenog fenomena,po kojemu zastrašujuće veliki brojljudi u glavnome gradu Bosne i Hercegovinenikada nije niti kročio u muzej.Socijalizam i dinosauriZa funkcioniranje jednog muzeja prijerata, pored plaća zaposlenima, odvajala seodređena svota novca za istraživanja, iskopinei otkup eksponata. Tada je bilo gotovonezamislivo da učenici osnovnih škola ponekoliko puta godišnje ne posjećuju muzejskepostavke. Autoru ovoga teksta se, prijegotovo 25 godina, trajno urezao u sjećanjeveliki (umjetni) skelet dinosaura postavljen uonom lijevom krilu Zemaljskog muzeja kojisada zjapi gotovo prazan, s bijelim, metalnimvitrinama koje su premjereniji inventarza neku podružnu bolnicu. U sredini dvorane,namjesto kostura prahistorijskog giganta,sada stoji položena čađava, drvena brodica,točnije indijanski kanu, kao da uprava muzejaželi simbolično ukazati na naše trenutnecivilizacijske domete. Socijalistički “kulturnisletovi” i dinosauri, atipični su i neprihvatljiviu kontekstu burnoga postranzicijskog“progresa” jedne europske mikrokulture.Marica Filipović, zamjenik direktora Zemaljskogmuzeja ističe da je osnova cijelogproblema danas, neriješen status koji opetpovlači druge probleme, prije svega finansiranjeustanove i nedovoljan broj kadrova.Radovi na renoviranju, onog mitskog,lijevog krila Zemaljskog muzeja započetisu prošle godine, ali su prekinuti zbog nedostatkanovca.No, sve je to koliko-toliko podnošljivoza lijepih ljetnjih večeri, kada se, po ko znakoji put, i pokreću inicijative za definiranjestatusa muzeja. Sa prvim snijegom, prestajui ona posljednja interesiranja rijetkih pasioniranihzaljubljenika za našu kulturnu prošlost,jer tada temperatura u objektima jedinoodgovara izloženim eksponatima.Zemaljski muzej Bosne i Hercegovineosnovan je 1888. godine i najstarija je modernakulturna i naučna ustanova u Bosni iHercegovini zapadnog tipa. Na njegovoosnivanje uticao je splet historijskih događanja.Samom osnivanju prethodio je dugperiod u kojem su brojni pojedinci ili grupeintelektualaca ukazivali na potrebe za jednomtakvom ustanovom. To je doprinijelopoduzimanju konkretnijih mjera u ciljuostvarivanja dugo prisutne ideje o osnivanjumuzeja, što se ogledalo u osnivanju Muzejskogdruštva nakon čega je 1. februara1888. godine Zemaljska vlada osnovala Zemaljskimuzej za Bosnu i Hercegovinu. Zadirektora Muzeja imenovan je vladin savjetnikKosta Hörmann.S. S. Kranjčević, all aboutMuhiba Kaljanac, direktorica Historijskogmuzeja BiH potpisuje sve navodegđe. Filipović jer se ova institucija nalaziu gotovo istoj poziciji. Nešto sredstavakoje dobijaju od Ministarstva civilnih poslova,odnosno kantonalnog Ministarstvakulture nisu dovoljna niti za podmirivanjeosnovnih potreba muzeja. Pojedinitenderi ili donacija rijetke su prilike daHistorijski muzej dobije neka dodatnasredstva.U najlošijoj situaciji je ipak Muzejknjiževnosti i porodične umjetnosti, kojijednom godišnje otvori vrata spavaće sobeS. S. Kranjčevića, ili pokaže neko zalutalopismo A. B. Šimića; nadalje trošistruju i skuplja prašinu. Unutra gotovo pavlada ona mistična (evanđeoska) tišinakoja pogoduje svecima ili sufijama, teustinu podsjeća na neko starozavjetnomjesto gdje se primaju pokajanja ili setraže utočišta od razuzdanog svijeta.Direktorica Mehdija Maglajlić, osimneriješenog statusa, ističe kako 120.000KM koje dobijaju od Ministarstva civilnihposlova BiH nisu dovoljni niti za preživljavanje.Prijavljeni projekti ministarstvimakulture Kantona i Federacije, terad galerije Mak su jedina dodatna sredstvana koja ovaj muzej može računati.Je li ovakva “kulturološka krvna slika”zabrinjavajuća, i jesmo li mi kao društvouopće svjesni toga stanja? Slika naše kulturnezbilje više nije zabrinjavajuća, onapolako ulazi u domen metastaza, tačniješirit će se i na one rijetke, preostale, zdravefragmente dok se cijela kompozicija nakraju ne uruši. A svjesni smo i stanja, i togašto bi napose moglo da uslijedi, ali stojimonepomični, kao neispavani bosanskiemigranti u romanu Irfana Horozovića. q45JOURNAL

PRIČE IZ BOSNEPriča o velikom vojskovođi Mehmed-paši SokolovićuVladar svijeta sa DrineAvdo Huseinović46JOURNALIme Mehmed-paše Sokolovića velikavećina Bošnjaka uglavnom danas znakroz most u Višegradu, veliku zadužbinuovog Bošnjaka ili po pjesmama “ProđohBosnom kroz gradove” i “Mehmed pašatri cara služio”.Tko je bio taj insan čije ime i hairi neblijede ni preko 400 godina od njegovogpreseljenja na bolji svijet. Rođen je u seluSokolovići kod Rudog 1505. godine, aumro je 1597. godine. Legedna kaže da jenjegova majka još dok je bila trudna usnilačudan san. Odlučila ga ispričati svekrukoji je umio tumačiti sanjano. Nakon štoje čuo san koji je snaha usnila, on je odmahnuorukom i rekao: “Slobodno zaboravito što si sanjala, ne može tebe zapastida rodiš vladara svijeta, čija će djela natkrilitisvijet.” Iako svekar nije vjerovaoda je moguće ostvarenje sna, on ga je ipakdobro protumačio, malo stvorenje iz stomakažene iz Sokolovića kod Rudog jepostalo Mehmed-paša Sokolović i za svogavakta zavladao svijetom.Mehmed-paša (Sokoli) Sokolovićslužbovao je tri sultana: Sulejmana VeličanstvenogZakonodavca, Selima II i MurataIII. Mehmed-paša Sokolović bio je zetsultana Selima II, bio je oženjen njegovomkćerkom Esmom starom 16 godina i odnjega mlađom 20-ak godina od koje se jedinopribojavao u životu. Za života se proslaviokao znameniti, mudar državnikmoćnog Osmanskog carstva i jedan odnajvećih zadužbinara – legatora svoga vremena.U Beogradu je Mehmed-paša Sokolovićizgradio karavan saraj, bezistan, hamamkoji Ćelebi naziva novim hamamomi od sedam novih javnih hamama postavljaga na prvo mjesto, podiže sebi veliki sebiljna velikoj čaršiji najomiljenijih fontana,nova česma – vrelo života. Na rijeci Trebišnjicikraj Trebinja, postoji Arslanagićamost kojeg je kao zadužbinu za svoga poginulogsina u borbi sa Mlečanima izgradioMehmed-paša Sokolović, kao i Karavansaraj sa druge rijeke, koji više ne postoji.Arslanagića most sagradio je vezirMehmed-paša. Gradnju čuvene na Drinićuprije povjerio je Mehmed-paša SokolovićKodža Mimar Sinanu, koji je 1529.godine postao mimar baša, glavni arhitektMehmed-paša SokolovićDžamija u Sokolovićima kod RudogOsmanskog carstva. Most je izgrađen uperiodu od 1571. do 1577. godine.Mehmed-paša Sokolović se obratiosvom zavičaju, još u vrijeme kad je kaomlad dvorjanin, doveo svoje roditelje i braćuu Carigrad, preveo ih u islam i oca DžemaludinSinan-bega postavio za upraviteljajednog od svojih vakufa u Bosni. On se,sumnje nema, prvo sjetio svog sela Sokolovića,gdje je 1557. godine sagradio džamiju,mekteb, musafirhanu, imaret, vodovod ičesmu. Džamija je stradala u Prvom srpskomustanku 1806. godine. Prema jednomaktu višegradskog kadije, koji je upućenbosanskom veziru Ibrahim Hilmi-paši,ustanici su sa ove džamije i drugih Mehmedpašinihzadužbina u selu Sokolovićima skinulišesdesetak tovara (kosijskih) olova iotjerali ih u Srbiju. Od musafirhane gdje subesplatno konačili putnici-namjernici još suse potkraj prošlog stoljeća vidjele ruševine.Ostaci vodovoda još duže su svjedočili daje to bilo rijetko tehničko djelo u građevinarstvuove vrste. Pomenuta džamija jestradala i u ovom ratu, ali je opet, hvalaAllahu dž.š., obnovljena i otvorena 4. kolovoza2007. godine.Jedan od najvećih svjetskih vojskovođa,već istaknut u ratovima sa Ugarskom i Austrijom(1526.-1533.), u vrijeme sultana SulejmanaI Veličanstvenog, Mehmed-pašaSokolović obavlja razne dužnosti u carskomsaraju. Već 1543. bio je zapovjednik dvorskestraže (kapidžibaša), a 1546. biva unaprijeđenu kapundan-pašu. Za dalje ratnezasluge, posebno na istoku i u perzijskojvojni, ovaj plemeniti Bošnjak dobiva položajtrećeg vezira 1555. Diplomatski i vojniuspjesi otvorili su put Mehmed-paši ka položajuprvog činovnika Carstva - 28. lipnja1565. godine Mehmed-paša biva unaprijeđenna položaj prvog činovnika Carstva.Nakon pogibije Sulejmana Veličanstvenogpod opsjednutim Sigetom 6. rujna 1566., janjičarina juriš zauzimaju Siget tri dana kasnije.Pune tri sedmice, koliko je trajala opsadaSigeta u kojoj se nalazio Sulejman Veličanstveni,Mehmed-paša je čvrsto držaovojnu snagu Carstva u svojim rukama, a ikasnije punih 13 godina bio je - u sklopuCarstva - jedan od najsnažnijih svjetskihvladara. Osvajanjem Sigeta, pod vodstvomMehmed-paše Sokolovića, hrvatski ban NikolaZrinski živ je zarobljen i odmah pogubljen.Njegovu odrubljenu glavu Mehmedpaša Sokolović šalje svom nećaku, Gulabiagi,budimskom namjesniku sa zadatkom daje proslijedi do Beča na ugarski carski dvor.20 godina nakon što je sagradio ćuprijuna Drini (na kojoj su 415 godina poslije poklanehiljade njegovih Bošnjaka tokom krvave1992. godine od strane ratnih monstrumaMilana i Sredoja Lukića, Željka Leleka,Mitra Vasiljevića i ostale višegradske zločinačkebande), u atentatu, od navodne dvorskelude, u 73. godini gine slavni Bošnjak,jedan od najvećih kojeg kao narod imasmo,Mehmed-paša Sokolović. Po predajama zadavljenje od derviša iz Vučitrna, podmukloi iznenadno kad je pokušao da izvadi svojukesicu i daruje ga uobičajeno bakšišom. Međutim,djela žive puno duže od ljudi i nemasumnje da će i priča o velikom veziru,Mehmed-paši Sokoloviću, vladaru svijeta saDrine, živjeti dok ima ijednog Bošnjaka. q

ŽIVJETI ISLAMIslamske temeMuhammed a.s. – Poslanik islama (IV)Mirza ef. Mešić(...) U Časnom Kur'anu na više mjestaDragi nam Bog govori da su većinu Poslanikaprije Muhammeda a.s. u laž utjerivali,ismijavali, progonili, a da su neke od njihčak i najokrutnije ubili. Narodne ili plemenskevođe, koje su često imale neograničenuvlast, nisu tako lako mogle podnijetipromjenu starog naslijeđenog poretka,zasnovanog na nepravdi, kršenju temeljnihljudskih prava, iskrivljenoj i lažnojvjeri te prihvatiti vjeru u Jednoga, IstinskogaBoga. Naprosto, lokalnim oligarsimai plemenskim vođama nije bilo u interesuda se izjednačavaju bilo s kim, osobitone sa siromašnima i svojim robovima, ašto je jedno od temeljnih učenja islama.Stoga su svim sredstvima onemogućavaliPoslanike u njihovim misijama, koji zaono što su propovijedali nisu tražili nikakvunadoknadu nit su pretendirali na visokepolitičke položaje. Poput svojih prethodnika,istu je sudbinu doživio i Muhammeda.s. Čak i kad je odlučio napustitirodni grad, njegovi ga neprijatelji nisu pustilina miru. U zadnji je tren uspio umaknutinaoružanim mekkanskim mladićima,koji su ga u noći uoči samog odlaska uMedinu pokušali planski ubiti, te se s najvjernijimprijateljem Ebu Bekrom r.a.skloniti u obližnju pećinu Sevr. Tih je nekolikodana za Muhammeda a.s. predstavljalonajopasnije momente u njegovom životu.Sve raspoložive snage i najboljearapske vodiče mekkanski su vlastodršciangažirali da pronađu i ubiju Muhammedaa.s. Onome tko bi to učinio bila je obećanai bogata nagrada uz sve povlastice koje jenudilo mekkansko džahilijjetsko društvo.Dobro su znale mekkanske glavešine da ćeMuhammed a.s. uspjeti u svojoj misiji uMedini, ako ostane živ, te ugroziti cijeliporedak stare Arabije. I zato su ga željeliubiti po svaku cijenu. No, Allahovom voljom,nisu uspjeli. 1Dolazak u MedinuKoliku su god mržnju mekkanski pogani(mušrici) iskazivali prema Muhammedua.s., još će mu veću ljubav i odanostpokazati stanovnici Medine. 2 Puno su togačuli o uzvišenoj misiji svoga novogsugrađanina i njegovim plemenitim osobinama.Mnogi su od njih već postali muslimani,a drugi su čekali islam primitipred samim Muhammedom a.s. Svaki sudan napuštali svoje redovite poslove kakobi osobno svjedočili trenutak Muhammedovoga.s. ulaska u Medinu čije će posljedice,kasnije će se ispostaviti, donijeti takvepromjene da će preusmjeriti hod sveukupneljudske povijesti. I konačno su gadočekali pjevajući mu “Talea-l-BedruAlejna…”, stihove koje generacije muslimanapjevuše prigodom obilježavanjaHidžre, najznačajnijeg događaja u povijestiislama. Hidžrom je započeo novi i sasvimdrugačiji period Muhammedove a.s.poslaničke misije. U Mekki su muslimanibili proganjana manjina, a u Medini postajuvažan politički, ekonomski i sigurnosnisubjekt, najprije u okvirima Arapskogpoluotoka, a ubrzo i u svjetskimrazmjerima. Dok je u Mekki strahovao zavlastiti život i živote svojih sljedbenikaod agresivnih Mekkelija, u Medini ćeMuhammed a.s. dobiti vlast, odnosno povjerenjepredstavnika plemena Evs i Hazredžte ostalih plemena da uredi medinskugrad/državu po Božjoj volji. Muhammeda.s. je poduzeo tri važne akcije, tripovijesna koraka u ostvarenju tog cilja:izgradnja džamije, bratimljenje muhadžira(doseljenici iz Mekke) i ensarija (pomagači,stanovnici Medine) i sastavljanjeMedinske povelje, prvog pisanog Ustavau ljudskoj povijesti u današnjem smislu iznačenju te riječi.Uspostava novog (islamskog)poretkaNakon dolaska u Medinu, Muhammedova.s. je prvi zadatak bio započeti izgradnjuIslamskog centra, odnosno džamije,kao mjesta zajedničke molitve, edukacijskogcentra, sastajališta za muslimane,prihvatilišta za nemoćne i mjestavažnih društveno-političkih događaja.Muhammed a.s. će u džamiji dočekivatirazne delegacije, u njoj će sa svojim ashabimadonositi strateške planove, vršitipripreme za obranu interesa zajednice teispred nje ispraćati vojne ekspedicije. Poslanikovadžamija je preteča modernihdruštvenih, političkih i institucija humanitarnogkaraktera u muslimanskom svijetu.Prve građevine u svim muslimanskimgradovima, poput Kaira, bile sudžamije oko kojih su formirana prva naselja.Vidjevši kakav utjecaj džamija imana svijest muslimana i medinski su munafici(licemjeri) odlučili napraviti svojukoja nije potrajala dugo, jer Muhammeda.s. nikad nije klanjao u toj džamiji. U prvimdanima svoga boravaka u Medini,Mekkelije su imale velikih poteškoća saprivikavanjem na novu sredinu. Posebnoim je teško padala klima. Skoro svi ashabiiz Mekke teško su se razboljeli. Da biim olakšali boravak u Medini, te ih ohrabrilida se osjećaju kao u vlastitom gradu,ensarije su odlučile pobratimiti se sa svojimnovim sugrađanima, braćom u vjeri,što je značilo i podjelu imetka i svih pogodnostikoje su uživali domaći stanovnici.Iako će kasnije Mekkelije vratiti imetaksvojim domaćinima, jer su ga smatralidugom časti, ni prije ni poslije slično nijezabilježeno u povijesti. “I siromašnimmuhadžirima koji su iz rodnog kraja svogaprotjerani i imovine svoje lišeni, kojižele da Allahovu milost i naklonost steknu,i Allaha i Poslanika Njegova pomognu- to su, zaista, pravi vjernici - i onimakoji su Medinu za življenje izabrali i domomprave vjere još prije njih je učinili;oni vole one koji im se doseljavaju i ugrudima svojim nikakvu tegobu, zato štoim se daje, ne osjećaju, i više vole njimanego sebi, mada im je i samima potrebno.A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će,sigurno, uspjeti.” (El-Hašr, 8-9.)Prije islama, dva su medinska plemenameđusobno ratovala koliko su i postojala.Tek ih je Muhammed a.s. snagom islamauspio ujediniti kao što će ujediniti i cijeluArabiju. U prvoj godini boravka u Medini,Muhammed a.s. i njegovi ashabi postavitće sami fundament islamskoga društva,ukupne islamske kulture i civilizacije. Samahidžra je dokaz da je Muhammed a.s.do prvih pravih rezultata svoga djelovanjamorao izboriti osobnim zalaganjem, trudomi planiranjem. Božja je pomoć stizalatek kada su iscrpljene sve zemaljske mo-47JOURNAL

ŽIVJETI ISLAM48JOURNALgućnosti i kada se djelovalo po kur'anskosunnetskimsmjernicama te u skladu saokolnostima i sredinom življenja. Ovi nasprimjeri uče da bez planiranja, ustrajnosti ižrtve muslimani ne mogu polučiti uspjeh uizgradnji svoje zajednice.Početak izgradnje pravednogdruštvaSada su u Medini živjeli muslimanimuhadžiri i muslimani ensarije zajednosa svojim sugrađanima Židovima te ostalimplemenima koja u to vrijeme još nisuprimila islam. Osim što se demografskastruktura stanovništva promijenila, nastalesu i potpuno nove okolnosti u kojima jebilo nužno hitno definirati najvažnijestvari među pripadnicima različitih plemenai različitih vjerskih skupina u njihovimmeđusobnim odnosima, pravima iobvezama. Svaka je etnička grupa imalavlastitog vođu čiji je autoritet ovisio odpodrške njegovih sljedbenika. PlemenaEvs i Hazredž jednoglasno su pristali daih od sada vodi Muhammed a.s. iz plemenaQurejš, što je do tada bilo nezamislivo.Njegova plemenska pripadnost nije imalanikakav značaj koliko je imala njegovaposlanička uloga. No, Muhammed a.s. jebio samo prvi od jednakih, bez ikakvihprivilegija u odnosu na svoje sljedbenikei ostale građane Medine. Zabilježeno jenekoliko slučajeva da su pojedinci Muhammedaa.s. dovodili pred sud radi neriješenihmeđuljudskih odnosa i određenihmaterijalnih potraživanja. Često će Muhammeda.s. naglašavati da Arap nemanikakve prednosti kod Boga nad nearapom,osim po kvaliteti vjere. Pred sudomsu apsolutno svi isti i nitko po islamu nemože dobiti imunitet od odgovornosti paradilo se i samom vođi. Znao je Muhammeda.s. da bez jasnih zakona i propisa,koji određuju prava i dužnosti onih kojivladaju i onih nad kojima se vlada, nemaopstanka ni jednom društvu, pa ni medinskom.Zato će Muhammed a.s. osmislitipisani dokument koji točno uređuje međuplemenskei međuvjerske odnose uMedini. Kasnije će taj dokument biti nazvanMedinska povelja ili Medinskiustav. Nastajao je u etapama kao rezultatrasprava i dogovora između Muhammeda(a.s.), njegovih suradnika, ashaba, i izabranihpredstavnika Medine. Povelja nijebila jednostran akt, odnosno volja jednestrane, nego je nastala na osnovama kompromisasvih uključenih strana.U jednom od članaka Ustava pisalo jeda medinski Židovi čine jednu zajednicuzajedno sa muslimanima. Oni Židovi kojisu poštovali Povelju imali su pravo na pomoći podršku sve dok se ne ogriješe omuslimane ili dok ne pomognu njihoveneprijatelje (Čl. 16). “Židovima njihovivlastiti troškovi, a muslimanima njihovi.Oni će pomoći jedni drugima u slučajubilo kojeg napada na ljude obuhvaćeneovim dokumentom. Bit će iskreno prijateljstvo,razmjena dobrih savjeta, korektnogponašanja i neće biti nikakvih izdajstavameđu njima (Čl. 37) 3Samo treba pogledati kako su Židoviživjeli u drugim sredinama i kako se neljudskiodnosilo prema njima, a kakva suprava dobili u Medini, pa da se uvidi svavrijednost Medinske povelje. Bilo je tosedmo stoljeće nove ere. Nezabilježendokument sve do 1948. godine kada ćeOrganizacija UN-a u nekoliko dokumenatazaštiti ljudska prava i slobode. Židovisu imali priliku živjeti u miru u Medini,kao što su slobodno živjeli i trgovali krozcijelu povijest islama u različitim dijelovimamuslimanskog svijeta, no kasnije ćemedinski Židovi u više navrata prekršitisporazum i tako ugroziti opstanak Medine,zbog čega je Muhammed a.s. bio primoranda ih protjera. Zlonamjerni takavMuhammedov a.s. potez tumače kao progonili čak i genocid nad Židovima. Međutim,tada je to bilo sasvim razumljivagesta. Izdajstvo medinskih Židova i grubokršenje sporazuma dovelo je u opasnostcijelu Medinu i budućnost misijePoslanstva. Muhammed a.s. i muslimaniMedine nisu mogli dopustiti da budu dvai više puta izigrani. Razlozi ovakvog židovskogponašanja vjerojatno leži u činjenicijačanja Muhammedovog a.s. autoritetai konačne spoznaje da oni nećezavladati Medinom. Nisu se mogli ni pomiritisa činjenicom da je Bog poslaoObjavu nekome tko nije Židov, o čemu iKur'an govori na više mjesta.Bitke za islamMekkaIslam je istovremeno i vjera i zakonkoji definiraju pravila ponašanja i donoseuniverzalne principe za svako vrijeme,mjesto i okolnosti. Islam je skup propisakoji čovjeka čine čovjekom. To je podrazumijevaloi propise o ratu, jer ljudskapovijest je više povijest rata nego mira.Zbog činjenice da svi ljudi neće povjerovatiniti slijediti Muhammeda a.s. te da ćeislam i muslimani “steći” svoje neprijatelje,islam je donio i propise o obrani mladezajednice od njenih neprijatelja. Nizomkur'anskih ajeta muslimanima nesamo da je dozvoljena nego je naređenaoružana borba protiv svih onih koji ugrožavajuopstanak islamske zajednice, a takvihkroz povijest zaista nije nedostajalo.Oko tih kur'anskih ajeta i dan-danas najvišeje sporenja i nerazumijevanja kodnemuslimana. Često se islam optužujekao nasilna religija sklona agresiji, osvajačkimratovima i ubojstvima nemuslimana.Takve optužbe su najgnusnija podvalaislamu. No o tome ćemo posebnom prilikom.Ovdje treba kazati da nijedna ideologijapoput nacionalizma, fašizma, socijalizmaili komunizma, koje su odnijelemilijune života, nije nastala u islamskomsvijetu. Muhammedu a.s. je sada dozvoljendžihad za razliku od mekkanskog perioda,kada je samo pozivao u vjeru i trpiorazličite vidove uvreda i poniženja. Sadasu svoje dostojanstvo i pravo na vjerumuslimani mogli braniti i vojnim putem.Za deset godina poslaničke misije uMedini, muslimani su na čelu sa Muhammmedoma.s. morali nekoliko puta vojnobraniti svoju zajednicu i svoj grad odmekkanskih pogana, ali indirektno i od tadašnjihsila Bizanta i Perzije. Bio je to početakoružanih sukoba i početak kraja kakopredislamskog džahilijetskog arapskogdruštva, tako i moćnih susjednih carstava,izraslih na nepravdama i grubom kršenjuelementarnih ljudskih prava. Na scenu jedolazila nova sila, čiji su protagonisti viševoljeli budući vječni svijet nego njihovineprijatelji ovaj. Muslimani se javljaju kaonova poletna snaga i u nekoliko desetakagodina snagom vjere, a ne isključivo mača,uspostavit će novi politički poredak utom dijelu svijeta koji je osiguravao zaštituživota, vjere, imetka i časti. No prije ekspanzijeislama, nezabilježene u povijestiširenja vjera, muslimani su u malim bitkamamorali obraniti nastavak i dovršetakposlaničke misije. Netom što se uspostaviloislamsko društvo u Medini, uslijedile sunajznačajnije bitke za opstanak islama.Spomenut ću samo neke od njih. U prvoj,bici na Bedru, koja se dogodila 2. godineMuhammedovog a.s. boravka u Medini umjesecu ramazanu, muslimani su izvojevalisjajnu pobjedu. Iako malobrojni i sla-

POVRATAK U BUDUĆNOSTtualnim procesima u čovjeku. Ukolikoželimo u našim srcima i umovima probuditicijelu lepezu najrazličitijih osjećaja imisli neophodno je da vlastita bića izlažemorazličitim krajnostima, odnosno nepredvidivostima.Nijedan čovjek ne želida mu mozak ostane bez dopamina, enzimabez kojeg padamo u indiferentnost idepresiju, a najbolji način za povećanjelučenja dopamina je izlaganje naših bićarazličitim nepredvidivim situacijama.“Krajnosti” u prirodi koje potiču kreativneprocese u čovjeku su, naprimjer, Suncei snijeg ukoliko im se izložimo skijajućina nekoj planini. Slično je i sa boravkomu dijelovima naše Planete gdje sepjenušavi morski valovi razbijaju o okomitehridi; točke sudaranja sjevernog ijužnog vjetra na planinama; mjesta dodirivanjamorskih struja, itd. Jedan od najkreativnijihpoložaja u koje čovjek možedovesti svoje tijelo je stanje skoka u vodusa neke tvrde površine tokom kojeg, u samonekoliko sekundi, mijenjamo tri životnesredine (kopno, zak i voda). Jednaod najpoticajnijih situacija za čovjekovekognitivne procese je probijanje nježne ipropustljive vodene opne najtvrđim dijelomljudskoga tijela (lobanjom), bilo dauranjamo ili izranjamo.Stvoritelj čovjeka i njegov najboljiPoznavalac s razlogom potiče kod čovjekataj, u kreativnom smislu, neprocjenjiviosjećaj neizvjesnosti i vremenske oskudice:“A zar su stanovnici sela i gradovasigurni da ih Naša kazna neće snaći noćudok budu spavali? Ili su stanovnici sela igradova sigurni da ih naša kazna nećestići danju dok se budu zabavljali?” (El-E'araf, 97-98)Ljudska jezgraU vrijeme dok čovjek još nije bio izgubiosenzibilnost u pogledu cijelog bogatstvazemljinih ekosistema, cijeneći ih iuvažavajući iz ljubavi prema Stvoriteljuistih, planeta Zemlja nije imala svoje ledenepolove nego je na svim njenim meridijanimavladala optimalno ugodna klimabez oscilacija u temperaturama. Uprilog toj činjenice govore brojni foziliziraniprimjeri flore i faune tipične za tropskekrajeve, a koji su pronađeni na sjevernomi južnom polu. Čovjekovo otuđenjeod svoje zdrave prirodnosti direktno jeuticalo na uvjete života na Planeti, tj. zamrzavanjevelikog postotka dvaju čovjekovihpolova – uma i srca – odrazilo se nasurovost uvjeta života na polovim Planete.A kada su smrznuto srce i razumuskraćeni za procvjetavanje u svoj svojojljepoti – izuzimajući periodične refleksijetuđe svjetlosti slabog intenziteta – kakopotaknuti proljeće srca i uma? Kako liječitegangrenu duše i uma?Osim što čovjek sa svojom matičnomplanetom dijeli isti postotak minerala, jezgraplanete Zemlje je, svjedoče naučnici,sačinjena od užarene tekuće magme kojadoprinosi zemljinom okretanju, a u mnogomepodsjeća na čovjekovu srž. Taj nemiru utrobi Zemlje je toliko snažan da binaša Planeta eksplodirala u paramparčadsamo da nije njenih ispušnih ventila u viduerupcije vulkana, zemljotresa, gejzira, itd.Slično je i sa čovjekom pošto je stvoren savelikim unutarnjim nemirom koji ga činida se kreće, istražuje, osvaja planinske vrhove,ukroćuje divlje rijeke, traži odgovore,testira teze, prkosi gravitaciji, usvajamišljenja, pomjera svoje granice, mapiraokeansko tlo, preispituje prijatelje, vodiratove, mijenja sredine, itd.Čovjekov unutarnji nemir je i njegovanajveća pokretačka snaga ukoliko taj nemirtretira poput jogunastog konja kojegzna zauzdati, timariti i voditi u pravimsmjerovima. Ljudski nemir biva tretirankroz redovne erupcije misli i emocija kojeizlaze iz čovjeka putem raznih ispušnihventila. Nekada je to vika u šumi, pljusaksuza, pecarski štap, teniski reket, olimpijskibazen, a nekad pero ili neki drugi vidvatrenog oružja.ZaključakKoliko je teško prebrojati Allahoveznakove u svijetu možda najbolje govoričinjenica da su oceani do dana današnjegistraženi svega 3%. Oko 97% vodenogprostora planete Zemlje je još uvijek puniznenađenja za naše umove uz ogromnemogućnosti komparativnog promišljanjamnoštva znakova. Ljepotu svijeta, kao ninjegovu mudrost, ne možemo otkriti prekostranica tuđih knjiga, bez obzira kolikoone zanimljive i iscrpne bile, nego prekoiskustva iz prve ruke. Bježeći od društvenogkonteksta koji može inicirati krv i znojiz naših tijela, a suze u našim očima, ustvaribježimo od iščitavanja najvažnijih stranicaproaktivnog života i rizikujemo daskončamo emocionalno nepismeni. Lukkoji vadimo iz crne i vlažne zemlje zabezeknutinjegovom sniježnom bjelinom ulijevanadu jer nam govori da u svakommjestu i vremenu čovjek – uz najveću aktivnost– može ostati čist poput snijega bezobzira na društveno crnilo i ideološku tamu.Kao što ljubimo Kur'an prije i posliječitanja njegovih stranica u znak zahvalnostiStvoritelju jer smo pronikli u značenjenekog ajeta, i detalji ovog opipljivog svijetazahtijevaju istu ljubav i nježnost. Posebnonakon što nas Gospodar nadahne njihovihispravnim iščitavanjem. Oblaci misli iemocija najljepše zuje kad su zasićenezdravim prirodnim nektarom koji sija ispodduge jer tada umovi i srca postaju aktivnekošnice koje osnažuju i osvježavajusvojim medom. U suprotnom, umjesto dugeimamo udaljenu lelujavu polarnu svjetlostkoja nastaje u gornjim slojevimaatmosfere, a koja ističe ozebline duša uslijedprekida dovoda hranjivih tvari, nakončega slijedi raspadanje ili amputacija promrzlinau dugoj povorci šepajućih duševnihbogalja. q51JOURNAL

DIJALOG CIVILIZACIJAMedinaČl. 14 Nijedan vjernik neće ubiti drugogvjernika zbog nekog nevjernika, nitiće pomoći nevjerniku protiv vjernika.Čl. 15 Budući da je Božja zaštita jednai nedjeljiva, punovrijednu zaštitu (dživar)može pružiti i najskromniji vjernik.Vjernici su jedan drugom braća, mimoostalih ljudi.Čl. 16 Svaki Židov koji je s nama imapravo na našu pomoć i ista prava kao bilokoji od nas; ne može mu biti nanesena nepravda.Čl. 17 Budući da je mir za vjernikejedan i nedjeljiv, nijedan vjernik ne možesklopiti mir mimo ostalih vjernika ako tonije zasnovano na jednakosti i pravednostiza sve druge.Čl. 18 U vojnim pohodima naši članoviće pomagati jedni druge.Čl. 19 Svi vjernici će osvetiti krv drugihvjernika koji su poginuli boreći se naBožjem putu.Čl. 20 (a) Bogobojazni vjernici se nalazena najispravnijem i najčvršćem putu.Čl. 20 (b) Nije dozvoljeno da idolopoklonikiz Medine pruža materijalnu iosobnu podršku Kurejšijama niti da vjernikasprečava (u borbi) protiv njih.Čl. 21 Tko neosnovano i bez očita razlogaubije vjernika, na njega će biti primjenjenasmrtna kazna. Sve dok ne zadovoljiobitelji ubijenog, počinilac će bitiizložen osveti svakog vjernika.Čl. 22 Nijednom vjerniku, potpisnikuovog dokumenta, koji vjeruje u Allaha iSudnji dan, nije dozvoljeno pomaganje ilipružanje zaštite zločincu; tko to uradi – čekaga Allahovo prokletstvo i Njegovasrdžba na Sudnjem danu i neće mu biti primljenonjegovo pokajanje niti iskupnina.Čl. 23 U bilo kojem međusobnomsporu, treba se obratiti Allahu Uzvišenomi Muhammedu, s.a.v.s.Čl. 24 Židovi će dijeliti troškove s vjernicimadokle god budu saveznici u borbi.Čl. 25 Židovi iz plemena Benu'Avfčine jedinstvenu zajednicu (ummet) samuslimanima. Židovima njihova vjera, amuslimanima njihova, kao i njihovi štićenicii životi. Izuzima se samo onaj ko budečinio nasilje i grijeh; takav će nauditisamo sebi i svojoj obitelji.Čl. 26 Židovima Benu n-Nedždžar pripadajuista prava kao i Židovima Benu 'Auf.Čl. 27-32 Ista odredba odnosi se napripadnike židovskih rodova Benu l-Haris,Benu Sa'ide, Benu Dušem, Benu-l-Evs, Benu Sa'lebe... Izuzetak je samoonaj tko nasilje i grijeh počini, takav ćenauditi samo sebi i svojoj obitelji.Čl. 33-34 Džefna, oggranakk Sa'lebe,ima isti status kao i pripadnici Sa'lebe. I BenuŠutejbi pripada sve što i jevrejima Benu'Avfa, a dobro treba da bude brana zlu. ŠtićeniciSa'lebe imaju isti status kao i Sa'lebe.Čl. 35 Osobe koje Židovi prime u svojeredove imaju isti status kao i Židovi.Čl. 36 (a) Nitko od navedenih ne možese priključiti (pohodu muslimana)osim s dozvolom Muhammeda a.s.Čl. 36 (b) Nije zabranjeno osvetiti zadanerane. Onaj tko ubije, kazni je izložiosebe i članove svoje obitelji, osim ako muje učinjena nepravda – onda će mu Allahoprostiti.Čl. 37 (a) Židovi će u ratu sudjelovatisa svojom imovinom, a muslimani sasvojom. Jedni druge će pomagati u borbiprotiv onog tko nasrne na bilo koga odpotpisnika ovog dokumenta. Među njimaće vladati pošteni i prijateljski odnosi ukojem će dobro biti brana zlu.Čl. 37 (b) Nijedan čovjek neće odgovaratiza zločin svog saveznika. Pomoć ćebiti data strani kojoj je učinjena nepravda.Čl. 38 Židovi snose dio troškova smuslimanima sve dok su ratni saveznici.Čl. 39 Potpisnicima ovog dokumentateritorij Jesriba/Medine, treba biti svet inepovrediv.Čl. 40 Onaj tko je pod zaštitom smatrase ravnopravnim sa zaštitnikom, ne možemu se nanositi šteta i nepravda.Čl. 41 Štićenik ne može pružiti zaštitunikom, osim uz dozvolu svog zaštitnika.Čl. 42 Za sve razmirice i nesuglasiceizmeđu potpisnika ovog dokumenta, zakoje postoji bojazan da bi mogle prouzrokovatismutnju, treba se obratiti Allahu iAllahovom Poslaniku. Allah jamči da ćese na najsigurniji i najbolji način sadržajovog dokumenta sprovoditi.Čl. 43 Kurejšijama i onima koji ih pomažune smije se pružati pomoć i zaštita.Čl. 44 Među potpisnicima ovog dokumentamora biti ispomaganja protiv onogtko napadne Jesrib.Čl. 45 (a) Ako od Židova bude traženoda zaključe mir, treba da ga zaključe ipridržavaju ga se. Ako od muslimana budezatraženo da zaključe mir, treba da gazaključe i pridržavaju ga se, osim u slučajurata protiv njihove vjere.Čl. 45 (b) Svi ljudi imaju svoju zonuodgovornosti na strani i u području u kojemžive.Čl. 46 Židovi plemena Evs, kao i njihovištićenici, imaju ista prava koja su data potpisnicimaove Povelje (dokumenta) u dobročinstvui dobroti. Svi oni na koje se ovajdokument (Povelja) odnosi, moraju ga senajstrožije pridržavati i ne kršiti ga. Tko tone bude činio, odgovarat će za svoja djela.Čl. 47 Ova Povelja (dokument) ne pružazaštitu kriminalcima ili nepravednim.Oni koji krenu u borbu, kao i oni koji ostanuu Medini, bit će zaštićeni, osim ako supočinili nepravdu ili zločin. Allah i NjegovPoslanik pružaju zaštitu onima koji se budupridržavali odredbi ove Povelje.Osvrt na opća načela i zakonskenorme u Medinskoj poveljiPo nekim autorima Povelja sadrži 52člana. Međutim, potrebno je napomenuti dase ne radi o nekim novim točkama u Povelji,već o različitom tretiranju istih točakaprilikom njihovog pobrojavanja. Zbog togase i prof. Hamidullah opredijelio za to daPovellja sadrži 47 članova, s tim da je nekečlanove raščlanio u dva dijela: a i b.55JOURNAL

ZANIMLJIVOSTIDogađanja u Sjevernoj Koreji, posljednjoj komunističkoj diktaturiDržavna mafijaKim Jong Il – sjevernokorejski diktator i “modna ikona”Krivotvorenje novca, šverc heroina, ilegalnaprodaja krivotvorenih lijekova i cigareta...Nije to popis djelatnosti neke talijansko-američkemafijaške obitelji već opisposla Sobe 39, najzagonetnije službe najzatvorenijezemlje na svijetu – Sjeverne Koreje.Kako bi se domogla strane valute, posljednjakomunistička diktatura na svijetuosnovala je prije desetak godina državnuzločinačku organizaciju koja ničim ne odudaraod razvikanih mafijaških klanova ilikolumbijskih narkokartela – i zakonom šutnjekoji među članovima i suradnicima vladai brutalnim osvetama svakome tko prekršinepisana pravila ponašanja.“Priznajem da sam član Sobe 39, ali toje sve što ćete od mene čuti. Radite mi štogod želite, ali veze neću odati. Zna se kakvaje kazna za izdajice, a organizacija svojeljude ima i u američkim zatvorima”, izjavioje pred američkim sudom Chen Chiang Liu,Korejac koji je prije nekoliko godina osuđenzbog raspačavanja krivotvorenih dolarau kockarnicama Las Vegasa. Novčanicekoje su u njega nađene toliko su bile dobronačinjene da su ih automati za promjenunovčanica u žetone bez problema prihvaćalikao američku valutu. Jedino po čemu sukrivotvorine bile prepoznate nekoliko je namjernonačinjenih oznaka kojima su samiSjevernokorejci raspoznavali prave od krivotvorenihdolara.Prvu je vijest o postojanju supertajnedržavne zločinačke organizacije donijelaChoe Eun Hee, južnokorejska glumica kojusu agenti Kim Jong Ila oteli kako bi diktatorudoveli glumicu čije filmove obožava.Nakon devet godina zatočeništva,uspjela je pobjeći iz zemlje, a zapadnim jeobavještajnim službama otkrila skrivenedetalje iz života Sjeverne Koreje.CIA je ustanovila da je sjedište Sobe39, koja se brine i o privatnim računimadiktatora u švicarskim bankama, u zgradisjevernokorejske Komunističke partije teda u godini zaradi između 500 milijuna imilijardu američkih dolara. Posebna joj jespecijalnost krivotvorenje deviza, za štoimaju opremu kojom proizvode gotovo savršenekrivotvorine. Već sada, prema procjenamaameričke Tajne službe, raspolažudovoljnom količinom sirovina za tiskanjekrivotvorina vrijednih dvije milijarde dolara.“Iako ga zapadnjaci smatraju razmaženimtiraninom, Kim Jong Il vrlo je sposobani prepreden mafijaški don. Riječ je odiktatoru i kriminalcu svjetske klase”, kažeDavid Asher, dužnosnik Pentagona kojije vodio nadzor Sjeverne Koreje.Soba 39 služi ne samo za nabavu tehnologijeza razvitak sjevernokorejskih vojnihpotencijala nego i za udovoljavanje prohtjevimakoje pred svoje službe postavlja KimJong Il. Brzi automobili, luksuzna pića, vrhunskaelektronika i život u nezamislivuluksuzu kojim raspolažu diktator i njemuodani ljudi bili bi nedostižan san bez novcaprikupljena međunarodnom trgovinom drogomili krivotvorenjem novčanica.I dok oni uživaju u obilju, diljem zemljepromiče se kampanja “Jedimo samodva obroka na dan”. Nedavno su svjetskimediji javili da je komunistički režim SjeverneKoreje pogubio svog ministra financijaPak Nam Gia jer je loše proveo reformuvalute i tako produbio gospodarskeprobleme. Krajem prošle godine SjevernaKoreja je promijenila vrijednost svoje valutekako bi obuzdala inflaciju, no ta jeodluka donijela još više problema. Krivcemza propast valutne reforme proglašenje ministar financija Nam Gi kojeg je komunističkavlast smaknula. Optužen je zauništavanje nacionalnog gospodarstva tenanesenu javnu štetu planu vođe Kim JongaIla. Smaknuća najviših dužnosnika postajuuobičajena u Sjevernoj Koreji. Zbograširene gladi režim je 90-ih godina prošlogstoljeća ubio ministra poljoprivrede.Novinske agencije prenose da se utekstu objavljenom na službenoj internetskojstranici Vlade Sjeverne Koreje navodida je sjevernokorejski vođa Kim JongIl postao “svjetska modna ikona” zbogelegantne odjeće koju nosi. Neimenovanimodni “stručnjak” tvrdi da “voljeni vođa”voli nositi jakne sa zatvaračem te sivei maslinastozelene hlače, čime je stvorio“istančan modni stil”.“Kimov osjećaj za lijepo odijevanje postaoje globalni modni trend. Razlog leži utome što dostojanstveni imidž velikog generala,koji uvijek nosi skromna odijela, ostavljajak dojam na ljude u svijetu”, piše u tekstu.Autor Kimove modne kritike svoje tvrdnjepotkrijepio je i izjavom neimenovanogafrancuskog modnog stručnjaka koji je rekaoda se modni stil Kim Jong Ila velikom brzinomširi svijetom i da tako nešto još nije viđenou svjetskoj povijesti. Prije nego što jezavršio na vladinoj internetskoj stranici, teksto Kimu kao modnoj ikoni prvotno je izašaou službenom listu Komunističke partije.Ovakvi hvalospjevi za nečije, sasvimprosječno odijevanje ne trebaju čuditi jerje poznato da su Kim i njegov pokojni otacKim Il Sung od sebe izgradili kult ličnosti.Stanovnici Sjeverne Koreje oca i sina smatrajubožanstvima, a pripisuju im se i nadnaravnemoći. O njihovim životima pišuse bajke, a njih se dvojica vrlo često pojavljujui u ostalim književnim djelima, kao iu filmovima. O Kim Jong Ilu i njegovuocu pišu se i pjevaju pjesme, a parada proslaverođendana starijeg Kima središnji jedogađaj u zemlji za koji se neki pripremajugotovo cijelu godinu. Istovremeno, SjevernuKoreju optužuju da je država s najvišekršenja ljudskih prava u svijetu. Javnasmaknuća, kampovi za političke protivnikerežima i mučenja ljudi sjevernokorejskasu svakodnevica. qPripremio: Ismet Isaković59JOURNAL

VrandukKonjic – Stari gradZenica – Muslimanska četvrtMostarVareš – Čaršija s katedralomCazinSTARI BOSANSKO-HERCEGOVAČKI GRADOVIKRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA