Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

vbnmgz.hr

Journal 120-121 - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ...

ŠTO RADI ŠEMSO TANKOVIĆ?HOMIĆI I MUSLIĆI ŠOKIRALI KARLOVČANE“BEHARU” nagrada za najbolji časopisINTERVJU: IVO JOSIPOVIĆBOSNA PONOSNA ILI BOSNA OD SNADŽIHAD – SVETI MIR, A NE SVETI RATOBIČNI LJUDI


SADRŽAJSADRŽAJ2JOURNALISSN 1334-5052PREPORODOV JOURNALmjesečnik KDBH “Preporod”Izdavač:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske“Preporod”Glavni urednik:Ismet IsakovićZamjenik glavnog urednika:Filip Mursel BegovićRedakcija:Amina AlijagićMirza MešićSena KulenovićEdis FelićFaris NanićSuradnici:Mirsada BegovićAjka Tiro SrebrenikovićEdina SmajlagićAvdo Huseinović (BiH)Edin Tule (BiH)Amel Suljović (BiH)Adresa:Preporodov JournalIlica 35, 10000 ZagrebTelefon/faks:+385 (0)1 48 33 635e-mail:kdbhpreporod@zg.t-com.hrkdbhpreporod@kdbhpreporod.hrismet.isakovic@sk.t-com.hrweb: www.kdbhpreporod.hrŽiro-račun:ZABA 2360000-1101441490Devizni račun:SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185Cijena: 15 kunaPretplata:RH 80 HRK godišnjeBiH 20 KM godišnjeSvijet 15 E godišnjeTisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika GoricaTiskano uz financijsku potporu izDržavnog proračuna RepublikeHrvatske putem Savjeta za nacionalnemanjine Republike HrvatskeNa naslovnoj stranici:Detalj česme Gazi Husrev-begove džamijeu SarajevuUVODNIKŠto radi Šemso Tanković? .................................................................... 3BOŠNJACI U HRVATSKOJHomići i muslići šokirali Karlovčane .................................................... 4Izložba svjetski priznatog fotografa ..................................................... 7Napredak u radu ............................................................................... 10Nužnost dekonstrukcije sporazuma .................................................. 12Dug i zavojit put ................................................................................ 14Roman o starom Sarajevu .................................................................. 15Zavičajna monografija ........................................................................ 17Kontinuirano djelovanje s postupnim obogaćivanjem programa ....... 19Pjesnička ustrajnost Enesa Kiševića ................................................... 23Tko su dobri Bošnjani? ...................................................................... 25Halal prehrana – izvozna strategija hrvatskog gospodarstva ............. 27“Beharu” nagrada za najbolji časopis ................................................. 30Značajke krajiškog mentaliteta .......................................................... 32Vrsni prevoditelj hadisa ..................................................................... 35Sjećanje na srebrenički genocid ......................................................... 37HRVATSKAPočast žrtvama uz burne reakcije ...................................................... 39INTERVJU – IVO JOSIPOVIĆPovećati duh solidarnosti u društvu ................................................... 42BOSANSKI BAROMETARBosna ponosna ili Bosna od sna ......................................................... 45Hapšenje na Dan nezavisnosti BiH .................................................... 48Hvalospjevi mrtvom generalu ............................................................ 50Sukobi u Sarajevu .............................................................................. 52Deklaracija – politički kompromis ..................................................... 53IZ SVIJETASumrak kraja povijesti ........................................................................ 54KULTURAButum Tuzlu opasala guja ................................................................... 65Pokretač duhovnog preporoda bh-muslimana .................................. 66Razobličenje krađe i velike Karadžićeve podvale ............................... 68Nasmijte se, mili moji! ....................................................................... 70Sjetni mirisi osmoožujskih karanfila ................................................... 71PRIČE IZ BOSNEBosansko-hercegovački genije jednostavnosti ................................... 73ŽIVJETI ISLAMDžihad – sveti mir, a ne sveti rat ....................................................... 75POVRATAK U BUDUĆNOSTObični ljudi ........................................................................................ 78DIJALOG CIVILIZACIJAKultura odijevanja vs. kultura razgolićenosti ...................................... 81PRIKAZI I KRITIKEOživotvorenje kur’anske poruke ...................................................... 84POLEMIKE I STAJALIŠTABravo i hvala organizatorima! ............................................................ 86ZANIMLJIVOSTIČarobni svijet znanosti ...................................................................... 87


UVODNIKUvodna riječŠto radi Šemso Tanković?Odavno ništa nismo pisali o Šemsi Tankoviću, predsjednikuSDA Hrvatske i saborskom zastupniku pet ex-jugoslavenskih nacionalnihmanjina. Nakon kritičkih napisa u “Journalu” i brojnihsukoba, naročito tokom 2008. godine, željeli smo bošnjačkom sabornikudati vrijeme i šansu da realizira postizborni Sporazum omeđusobnom razumijevanju i suradnji, koji je potpisao s bivšimpremijerom Ivom Sanaderom. Iako nedorečen i manjkav, taj jeugovor s vladajućom strankom trebao biti kakva-takva političkanit vodilja koja će Tankovića usmjeravati u drugom saborskommandatu. Dvije i pol godine nakon potpisivanja sporazuma jasnoje da će se od popisanog spiska želja realizirati samo povratakBošnjaka i Slovenaca u preambulu Ustava RH. Pitanje je da li bii do toga došlo da se ustavni tekst nije morao mijenjati zbog završetkapristupnih pregovora vezanih uz ulazak Hrvatske u Europskuuniju. Politička vrijednost dugočekivanog povratka u izvorišneosnove Ustava, iz kojih smo izbačeni 1997. godine u vrijemeTuđmanovog autokratskog režima, pomalo je umanjena činjenicomda će se u Ustav uvrstiti sve nacionalne manjine koje žive uHrvatskoj. Time je, bez stvarnog pravnog objašnjenja, završenapolitička priča o autohtonim i neautohtonim nacionalnim manjinama,koja nas je zaokupljala više od jednog desetljeća.Razlog neobjavljivanja tekstova o (ne)radu Tankovića je i određenaravnodušnost na politička zbivanja oko nas, prije svega zbogrealno utemeljene svijesti o nemogućnosti značajnijih pomaka. Političkitemelji za značajniji politički iskorak su loši. Sporazum s HDZomje potpisan u pogrešno vrijeme za Bošnjake (idealno za tadašnjegpremijera Sanadera), a njegova politička težina je znatno umanjenačinjenicom jer je bio izvan sporazuma koji su potpisali ostali zastupnicinacionalnih manjina. Manjkavost i nedorečenost se pokušalaspasiti s nekakvom naknadnom pameti u vidu zajedničke radne skupine,koja je trebala donijeti konkretne zaključake u pogledu potrebnihradnji radi trajnog reguliranja položaja Bošnjaka u RH. “Zadatakje zajedničke radne skupine da u roku od 180 dana od dana osnivanjasačini tekst svih potrebnih izmjena zakonskih propisa, u skladu saUstavom i drugim pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske”,piše u Sporazumu o međusobnom razumijevanju i suradnji.Koliko je poznato redakciji “Preporodovog Journala”, zajedničkaradna skupina nije osnovana do dana današnjega, a shodno tome,nije niti sačinjen tekst promjena zakonskih propisa.Ne može se reći da u prethodnom periodu nije bilo zanimljivihdogađanja oko Tankovića, naročito vezano uz njegovo djelovanje umanjinskom korpusu. Treba se prisjetiti tih događaja jer su bitni zarazumijevanje daljnjih postupka bošnjačkog saborskog zastupnika, ai moraju se zabilježiti zbog budućih generacija. Mnogi su bili iznenađeniodlukom manjinskih saborskih zastupnika kada su Šemsu Tankovića,nakon svih ružnih postizbornih događanja, izabrali za predsjednikaKluba zastupnika nacionalnih manjina. Međutim, Tankovićse nije mogao dugo zadržati na poziciji prvog manjinca, što nas nimalone čudi. Pokazalo se da ne može funkcionirati na zadovoljavajućinačin u tako zahtjevnom političkom okruženju. Početkom srpnjaprošle godine podnio je ostavku na funkciju predsjednika Kluba zastupnikanacionalnih manjina, uz zanimljiv izbor riječi: “Podnio samostavku zbog bjesomučne kampanje koju protiv mene vode Furio Radini njegovi kompanjoni.” U izjavi za tisak je ustvrdio da Radin svojimdjelovanjem nanosi štetu i bošnjačkoj nacionalnoj manjini, tenajavio da će stranačkim tijelima SDAH predložiti svoje povlačenjeiz Sabora i politike. Furio Radin, zastupnik talijanske manjine je tadaopovrgnuo Tankovićeve tvrdnje i istaknuo da su u Klubu zastupnikanacionalnih manjina bili nezadovoljni, jer je Tanković često istupao uime Kluba bez prethodnih konzultacija s kolegama. Rekao je i kakorazdor u Klubu nije skrivilo to što je Tanković najavio bezrezervnupodršku imenovanju Jadranke Kosor za novu premijerku, dok su Radin,zastupnica češke i tri zastupnika srpske nacionalne manjine zatražilida se u međuvremenu revidiraju koalicijski sporazumi koje su napočetku mandata sklopili s mandatarom Ivom Sanaderom. Nakon toga,Tanković se približio Đurđi Adlešić i zauzeo upražnjeno mjestozastupnika Silvana Hrelje, predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika,koji je zbog antirecesijskih mjera Vlade RH napusti vladajućukoaliciju i Klub HSLS-a u Hrvatskom saboru. Tako je formiran saborskiklub HSLS-SDAH. Kao što je rečeno, Tanković je najavioodlazak iz politike i tada je obavio preliminaran razgovor s NedžadomHodžićem, predsjednikom BDSH, drugoplasiranim na manjinskojlisti na prethodnim parlamentarnim izborima. Od najavljenogodlaska nije bilo ništa jer stranačka tijela SDAH nisu dala zeleno svjetlo,što se moglo i očekivati. Međutim, ljudi bi trebali znati kada jevrijeme časnog odlaska s javnih, a posebice političkih funkcija. Izgledada to Tanković polako počinje shvaćati – istina prekasno, nakonšto je svojim lošim političkim potezima praktično upropastio dva saborskamandata. Njegovo djelovanje je postalo kočnica daljnjem razvojui prosperitetu bošnjačke nacionalne manjine u RH, prvenstvenozbog nerazvijene kulture komuniciranja, naročito među Bošnjacima.Zanimljivu političku epizodu Tanković je imao i s nikad prežaljenimSABAH-om, odnosno njegovim čelnicima Mehmedom Džekićemi Hamdijom Malićem. U jednom pismu sredstvima javnog priopćavanjapočetkom 2009. godine jasno i decidirano je napisao da je“SDA Hrvatske bio i ostao glavni utemeljitelj Sabora bošnjačkih asocijacijaHrvatske”, te da je najveća greška u njegovom dosadašnjempolitičkom radu predlaganje predsjedništvu stranke Mehmeda Džekićaza predsjednika novoosnovanog SABAH-a. Kao posljedica tadašnjepolemike u “Glasu Istre” između Tankovića i Džekića o političkoji kulturnoj organiziranosti Bošnjaka, proizašla je tužba čelnikaSABAH-a protiv bošnjačkog sabornika, pri čemu su tražili i skidanjenjegovog zastupničkog imuniteta. Džekić i Malić su Tankovića tužiliza uvredu i klevetu jer im je predbacio intelektualnu sakatost, uvođenjedestrukcije među Bošnjake, spriječavanje uvođenja bosanskogjezika kao izbornog predmeta u labinske škole te pokušaja stjecanjamaterijalne koristi na Bošnjacima. Nedavno je Hrvatski sabor odbioskinuti Tankovićev zastupnički imunitet, čime je i određen ishodsudskog ročišta zakazanog za 13. travnja 2010. na Općinskom suduu Puli. Rasprava je odgođena do raspuštanja sadašnjeg saziva Sabora,dakle do kraja 2011. godine.Nakon ostavke na mjesto predsjednika Kluba zastupnika nacionalnihmanjina, najave početka sudskog procesa i rasprave o zastupničkomimunitetu, Tanković je nedavno u Gunji dobio dosada najteži udarac. Doživio da mu zvižde članovi vlastite stranke,javno cijepaju partijske knjižice i nazivaju izdajnikom. O razlozimarasula u SDA-ovom ogranku u Gunji, nekadašnjem stranačkombastionu, te Tankovićevoj TV-najavi odlaska iz politike(i pisanju memoara) više u nekom od sljedećih “Journala”. qIsmet Isaković3JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJDiskriminacija ili neoprez?Homići i muslići šokirali KarlovčaneAko razmišljate o zapošljavanju u karlovačkoj Gradskoj upravi, na razgovoru za posao mogla bi vas dočekati tzv. šokpitanja, kao što su: “Kako gledate na mogućnost gradnje džamije u Karlovcu?” i “Što mislite o istospolnim brakovima?”.Zašto nije šokantno postaviti pitanje, a aktualno je i tiče se katoličke većine i njihove djece: “Što mislite osvećenicima i pedofilima?” ili “Što mislite da li bi pedofilima trebalo odrezati spolovilo i doživotno ih zatvoriti u logorna prisilni rad?” Gradnja džamije je za Karlovčane, dakle, šokantna, a snubljenje mladih ministranata i dječaka nije.Filip Mursel Begović4JOURNALŠto će se dogoditi ako jednog danahomoseksualci i službeno postanu rodnamanjina sa svim im pripadajućim ustavnimpravima, baš poput one nacionalnekakva je i bošnjačka? Zamislimo da imVlada RH uskoro počne davati dotacijeza folklornu djelatnost, izdavanje časopisai knjiga, muški ili ženski pjevački zbor,amaterski queer teatar... Nije to sve, štoako će se netko dosjetiti da su muslimanii homoseksualci jedno te isto? Ovdje nijeriječ o već ustaljenim ispadima raznih šovinistai rasista, koji pedere, židove, muslimane,balije, Turčine, Rome i Srbe trpajupod isti nazivnik, da bi ih skupno,kao drugačije i različite, lakše mogli mrziti,tući, a bilo je i slučajeva u povijestinaših prostora, i internirati u odgovarajućeustanove ili logore. Ovdje je hipotetskiriječ, a Hrvatska teži standardima Europskeunije, da homoseksualci i muslimaniBošnjaci ili Albanci i Romi imaju jednakamanjinska prava. I u tome ne bi trebalobiti ništa čudno, bilo bi to službeno i ovjerenokroz priznanje Europske unije. Takvastremljenja potvrdila je karlovačkaGradska uprava “neobičnim” slučajem,koji je kulminirao burnom polemikom imedijskom raspravom o vjerskoj i rodnojdiskriminaciji. Naime, zbog navodnouvredljivih i diskriminacijskih pitanja postavljanihkandidatima za posao u karlovačkojGradskoj upravi, SDP Karlovcaprijavio je vodstvo grada Ministarstvuuprave, pučkom pravobranitelju i delegacijiEuropske unije u RH. Elem, svi kojisu se javljali na natječaje za posao u karlovačkojGradskoj upravi morali su naintervjuima s poslodavcem, uz odgovorena već standardna pitanja, usmeno odgovoritišto misle o gradnji džamije u Karlovcui gay vezama. “Nije samo riječ onedopustivom, nego o skandaloznom inezakonitom pitanju zbog diskriminacijekoju u sebi implicira”, rekao je na aktualnomsatu Gradskog vijeća Dario Janković,vijećnik SDP-a. Riječki “Novi list”neslužbeno je doznao da su pitanja o džamijamai gay brakovima upućivana kandidatimaza pročelnika za poljoprivredu,dakle, radno mjesto za koje ta problematikauopće nije relevantna.Uslijedio je odgovor Ivana Uđbinca,pročelnika Ureda gradonačelnika, koji jepotvrdio da su ta pitanja postavljanja, novijećnici su ostali zatečeni kada je objasnioda je riječ o šok pitanjima, za kojenije bitan odgovor, već reakcija sugovornika.“Bila su to šok pitanja. Međutim,znamo da se interpretacija pitanja možetumačiti ovako i onako. Ovdje je smisaobio vidjeti reakciju osobe. Svi znamo datežimo Europskoj uniji i kod takvih situacijanisu neuobičajena i takva pitanja.Njihova namjena bila je vidjeti kako osobareagira na šok pitanja. Među njih desetaksu bila i ova dva, ali nije bila namjerasagledavati nečiju krvnu sliku, niti sunam sami odgovori uopće bili bitni. Smisaoje bio jednostavno vidjeti kako osobareagira na šok pitanja”, objasnio je Uđbinac.Odgovorom je ostao šokiran ne samoDario Janković, već i većina vijećnikakojima nije jasno što bi to trebalo biti šokantnou pitanju o, primjerice, gradnjidžamije u nekom gradu. Na to pitanje nijeodgovorio nitko iz vladajuće koalicije.Zašto nije šokantno postaviti pitanje, aaktualno je i tiče se katoličke većine i njihovedjece: “Što mislite o svećenicima ipedofilima?” ili “Što mislite da li bi pedofilimatrebalo odrezati spolovilo i doživotnoih zatvoriti u logor na prisilni rad?”Gradnja džamije je za Karlovčane, dakle,šokantna, a snubljenje mladih ministranatai dječaka nije. “Oštro osuđujem ovakavtrend i odmah ću zatražiti očitovanje karlovačkihgradskih vlasti o ovome incidentu”,komentirao je Azim efendija Durmić,predsjednik SDA Karlovačke županije.“Ovim pitanjima povrijeđena suprava propisana i zaštićena Zakonom ozaštiti osobnih podataka, Zakona o suzbijanjudiskriminacije te Zakona o radu.GO SDP-a će i ubuduće reagirati na svakokršenje ljudskih prava, rasne, vjerske,spolne i svake druge vrste diskriminacije,jer smatramo da je nedopustivo da bilokoji poslodavac diskriminira bilo kojegpojedinca, a najmanje se to očekuje odGradske uprave koja bi u svom radu trebalibiti uzor svima”, oštro je poručio JosipBenčić, predsjednik karlovačke GOSDP.Šemso Tanković, predsjednik Strankedemokratske akcije Hrvatske, također nemisli da su ovakva pitanja bezazlena, tedrži da bi ona doista mogla šokirati. “Ovosamo pokazuje da unutar državnih strukturapostoje paralelne zajednice koje gradenesnošljivost prema pripadnicima manjinageneralno, a u ovom je slučaju tobošnjačka. Očito Hrvatska još uvijek nijeimuna na ono što se zove netolerancija,šovinizam i ksenofobija”, izjavio je Tanković,dodavši kako mu nije jasno zaštobi pitanje o gradnji džamije nekoga uopćetrebalo šokirati. Zanimljivo je da je upravoTankovićeva stranka bila među onimakoje su podržale sadašnjeg gradonačelnika,HDZ-ovca Damira Jelića. Ovaj podatak,kojeg su prenijeli hrvatski mediji,svakako ne tereti Tankovića i SDAH jeroni nisu mogli znati kako će se netko ponašatiu budućnosti, a u ovom slučaju seprava namjera ili nenamjera Gradskeuprave vjerojatno neće nikada saznati.Činjenicu SDAH-ove podrške gradonačelnikui odličan odnos s Islamskom vjerskomzajednicom u Karlovcu, Uđbinacuzima kao dokaz da im diskriminacija nijebila namjera. Na Tankovićeve izjavereagirao je i kolumnist “Jutarnjeg lista”Miljenko Jergović. On je u vezi Tankovićevogistupa zapisao, a o tome je prije tri


BOŠNJACI U HRVATSKOJDžamije i gay parada: kako spojiti nespojivo?godine pisao i “Preporodov Journal” da je“tu sav smisao onoga što Ivan Uđbinac, uulozi posilnoga karlovačkom gradonačelniku,licemjerno i kukavički naziva šokpitanjima. No, jednako je licemjerno kadana cijelu stvar reagira Šemso Tanković,saborski potporanj HDZ-ove koalicije,pa kaže kako Hrvatska 'još uvijek nijeimuna na ono što se zove netolerancija,šovinizam i ksenofobija'. Naime, to jeonaj isti Tanković koji nas je prije stanovitogavremena izvolio izvijestiti kako je11. rujan proizvod globalne židovske zavjere.Osim što je bizarno da baš on spominješovinizam i ksenofobiju, valja gase sjetiti i zato što je Tanković idealanprimjer čovjeka koji nema obzira premapripadnicima manjina ili žrtvama šovinizmavećine, bez obzira na to što je administrativnipredstavnik jedne od manjina.Takvi i kada su, naizgled, manjinci,umiju biti dio agresivne i šovinističke većine.”Oštra osuda Miljenka Jergovića netreba čuditi kada je bošnjački manjinskizastupnik sklon otkrivanju “belosvetskih”urota.Kakav će tek skandal uslijediti ako zastupnikTanković krene otkrivati tko sekrije iza globalne financijske krize? Sadaje jasno koliko je “Preporodov Journal”bio u pravu kada je upozoravao na neprimjereneizjave našeg saborskog zastupnika.Mnogi su nas tada osuđivali i prozivalikao one koji destruiraju bošnjačko nacionalnobiće. Kada su stvarni probleminacionalnih i vjerskih manjina u pitanju, aovdje o tome jest riječ, Tanković je zbogsvojih naprosto bedastih izjava i loših političkihpoteza izgubio kredibilitet i snaguvjerodostojnosti nad izrečenim. Nije višebitno da li je Tanković u pravu ili ne, jer,njemu se više u pravilu ne vjeruje i to čakni u redovima vlastite stranke koju opasnonagrizaju međusobni sukobi. Ako netkopodrži HDZ-ovog gradonačelnika, kakoje napisao netko anoniman na brojnim internetskimforumima, “a potom, kada nastanuproblemi, protestira protiv te isteuprave u korist SDP-a, to zaista liči napravi muslimanski suncokret koji se okrećegdje god sije toplina vlasti. Tankovićsamo dokazuje da Bošnjaci i nisu narodveć hrvatski i srpski suncokreti.” Eto, tosu neki od manje uvredljivih odjeka bošnjačkemanjinske politike u Hrvatskoj.Jergović je otišao i dalje ustvrdivši da “tkoima časti i obraza, dok god je u Karlovcuovakva vlast, trebao bi se osjećati kao musliman,homoseksualac. Svaki je čovjek, usvakome društvu, po nekoj osnovi pripadnikmanjine. To bi trebao biti dobar razlogda prezre svoje većinstvo i u onome što gačini dijelom pretežitog svijeta.” Upravo jeova Jergovićeva konstatacija rezultat stremljenjakarlovačke Gradske uprave – dasu muslimani i homoseksualci za svijetjedno te isto šok pitanje. Svjedocima smoda se mnoge javne ličnosti u svijetu natječuu tome tko će više i bolje braniti pravahomoseksualaca, a sudeći prema događanjimau Karlovcu i pisanju Miljenka Jergovića,muslimanima bi na svjetskoj scenimoglo krenuti na bolje. Slogan “muslići ihomići za bolji svijet” mogao bi uskorodobiti i hollywoodski epilog. Ta solidarizacija,a zaboravio je to napomenuti Jergoviću svom tekstu, mogla bi rezultirati itime da “homići” završe u Guantanamu, a“muslići” na paradi u San Franciscu. Tolikoo jednakovrijednosti diskriminacije. Paneka se ne ibrete oni novinari koji su oštroreagirali na napad gnjevnih vehabija nagay paradu u Sarajevu za vrijeme Ramazana.Mogli bi ti isti novinari zaključiti da“tko se tuče, taj se voli”, zar ne?Karlovački imam Haris ef. Bošnjakovićsmatra da slučaj koji je izašao u javnostsa sjednice Gradskog vijeća, a vezanoza pitanja o istospolnim brakovima igradnji džamije u Karlovcu, nije ništadrugo do pokušaj politizacije. “Navedenapitanja su postavljena usmeno i odvojeno,kako bi se povukla rasprava, a objektivnogledajući nečasnih namjera nije bilo jerpročelnik Uđbinac nije zanijekao da jekandidatima postavljeno pitanje u usmenomobliku”, za “Preporodov Journal” jerekao ef. Bošnjaković i pritom citiraogradonačelnika Karlovca Damira Jelića,koji je izjavio da “Grad Karlovac u središtesvojih pozornosti i svojih radnih stremljenjastavlja čovjeka, ispred bilo kakvihrasnih, nacionalnih i vjerskih obilježja.Usmjereni smo prema afirmacijiljudskosti u svakom čovjeku kao građaninugrada Karlovca na dobrobit lokalnezajednice.” Efendija Bošnjaković tvrdi daje Islamska zajednica u Karlovcu tomeočit svjedok, “jer iako smo malobrojniosjećamo, po dosadašnjim suradnjamai iskustvima, da nismo zanemareni i danam se u ovoj lokalnoj zajednici pridajučak i posebne pažnje te priznanja.” Ovetvrdnje za “Journal” je potvrdio prvi karlovačkiimam Saudin ef. Subašić. “Tijekommog dvogodišnjeg mandata u Karlovcusuradnja s gradskim vlastima je bilana zadovoljavajućem nivou. Nedugo nakonmog dolaska u Karlovac, Damir Jelićpostaje gradonačelnikom i ubrzo s njimpočinjem tijesno surađivati. Pokazao jeizuzetnu osjetljivost i obazrivost za pitanjamuslimana u Karlovcu. Vrlo brzomreakcijom dodijelio je Islamskoj zajednicigradski prostor u ulici MaksimilijanaVrhovca od oko 150 kvadrata. Za mogamandata grad je više puta znatno financijskipodržao rad Zajednice. Zaslugomovakve suradnje grad je muslimanimaobećao i 50 mjesta za ukop na gradskomgroblju Jamadol. Bilo je nekoliko početničkihgrešaka u odnosima više zbog naše5JOURNAL


Samostalna izložba fotografija Alije M. Akšamije u Zagrebu povodom Dana nezavisnosti BiHBOŠNJACI U HRVATSKOJIzložba svjetski priznatog fotografaU prostorijama zagrebačkog ogrankaBošnjačke nacionalne zajednice, povodomDana nezavisnosti Bosne i Hercegovine,1. ožujka 2010. svečano je otvorenasamostalna izložba fotografija sarajevskogmajstora fotografije Alije M. Akšamije.Izložba predstavlja kontinuitet uobilježavanju najznačajnijih bosanskohercegovačkihpraznika u Zagrebu, u organizacijiBošnjačke nacionalne zajednice.Podsjetimo, 25. studenog 2009. povodomDana državnosti Bosne i Hercegovineotvorena je izložba pod nazivom “Ja,ban bosanski Kulin”.Značaj Dana nezavisnosti BiHBrojni posjetitelji na otvaranju izložbeProf. dr. Sead Berberović, predsjednikBošnjačke nacionalne zajednice zagrad Zagreb i Zagrebačku županiju, u pozdravnomobraćanju prisutnima osvrnuose na značaj i poruke Dana nezavisnostiBosne i Hercegovine.1. ožujak/mart je izuzetno značajandatum u novijoj povijesti BiH. Na ovajdan 1992. godine na preporuku Arbitražnekomisije međunarodne konferencije oJugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivšeSFRJ u BiH je održan referendum nakojem su se građani izjašnjavali o nezavisnostitadašnje federalne jugoslavenskejedinice Bosne i Hercegovine. Unatoč pokušajimaSrpske demokratske stranke(SDS) da onemogući provedbu referenduma,na njemu je glasovalo čak 67%o biračas pravom glasa, koji su ogromnom većinomod 98% podržali proglašenje nezavisnostiBiH. Referendum su nadgledaliposmatrači OSCE-a i Europske zajednice.Temeljem rezultata referenduma SkupštinaSR BiH usvojila je Deklaraciju o nezavisnosti,a potom je Vijeće ministara Europskeunije, 6. travnja 1992. godine uBruxellesu, donijelo odluku o međunarodnompriznanju Republike Bosne i Hercegovine.Svi se sjećamo dramatične sjedniceSkupštine na kojoj je tadašnji predsjednikSDS-a, a današnji haški optuženik,Radovan Karadžić, zaprijetio uništenjemi nestankom muslimanskog naroda.Svoju nezavisnost Bosna i Hercegovinaje skupo platila. Kao odgovor na legitimnoiskazanu volju građana Bosne i Hercegovine,već u noći između 1. i 2. ožujka1992., kada je bilo izvjesno da je referendumuspio, a proglašenje nezavisnosti neupitno,SDS-ove paravojne postrojbe postavilesu barikade u središtu Sarajeva. Toje predstavljalo uvod u agresiju Srbije iCrne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovinui rat koji će izbiti svom silinomnepuna dva mjeseca kasnije. Niti prijemRepublike Bosne i Hercegovine u Ujedinjenenacije 22. svibnja 1992. godine nijezaustavio bespoštednu agresiju na Bosnu iHercegovinu. Na očigled ravnodušnihsvjetskih moćnika i prilično suzdržanesvjetske javnosti s velikih područja Bosnei Hercegovine pobijeno je, mučeno u logorima,poniženo, opljačkano i protjeranobrojno civilno stanovništvo, uglavnombošnjačke nacionalnosti. Skoro pune četirigodine nemilosrdno su ubijani civili uopkoljenim bosanskim gradovima. U timteškim vremenima Bosnu i Hercegovinu,njenu državnost i njene vrijednosti branilisu njeni patriotski opredijeljeni građani,kojima je licemjerna međunarodna zajednica,upornim provođenjem embarga nanaoružavanje, do samoga kraja rata uskraćivalaelementarno pravo na obranu. Unatočsveopćem stradanju stanovništva i materijalnomrazaranju očuvala se nezavisnai cjelovita država Bosna i Hercegovina. 1.ožujak/mart 1992. godine, kao dan njenenezavisnosti i priznanja međunarodne zajednice,kruna je u njezinom hiljadugodišnjempostojanju.O Aliji M. AkšamijiEuropska federacija profesionalnih fotografa(PPofE) dodijelila je Aliji M. Akšamiji,jednom od najpoznatijih i najstarijihživućih fotografa u Europi, Nagradu zaživotno djelo za visoki standard kreativnogdjelovanja unutar analogne i dogitalnefotografije za 2008. godinu. Ova nagradadodjeljuje se jednoglasnim stavom svihčlanova Komiteta PPofE, jednom godišnjei samo jednom članu Europske federacijeprofesionalnih novinara.Alija M. Akšamija rođen je u Rogatici1919. godine i jedan je od najpoznatijihbosansko-hercegovačkih fotografaumjetnikaizvan Bosne i Hercegovine.Školovao se u Sarajevu, a posredstvomUSUF-a YU (Udruženje slobodnihumjetnika fotografije) doškolovavao uBeogradu i Sjedinjenim Američkim Državama(FPS – Famous PhotographersSchool). Izlagao je samostalno i kolektivnou svim važnijim svjetskim centrima zaovu vrstu kreativnog djelovanja. Njegoviradovi objavljeni su u mnogim monografskimizdanjima, knjigama i stručnim časopisima.Dobitnik je velikog broja inter-7JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJme i školska djeca, ali i stariji ljudi, igrad, i tvrđava, i stada, i goveda, i koševina,ergela Borike. Nastojao sam otrgnutiod zaborava nešto što treba rušiti, a nekestvari sam slikao i po narudžbi, recimoako je bio miting, trebalo je da snimim dase vidi masa. Nije to škola, to u čovjekuleži... Mislim da čovjeku škola može pomoćimnogo, ali ako u sebi nema talenta,teško. Jer, ako čovjek nešto radi nazor,nema tu sreće. Ako imaš nagon za nečim,prosto, ne možeš se umoriti.”Taj nagon, unutrašnji poriv da se svijeti vrijeme zaskoče, uhvate i ovjekovječe nafotografskoj snimci radovi izvješeni okonas svjedoče najbolje sami za sebe. Jer,“fotografija je uvijek prizor koji je netkoodabrao fotografirati, znači uokviriti, a uokviritiznači izdvojiti”, pisala je tako strastvenoi zavjerenički odana fotografiji SusanSontag. Fotografije su, naime, kakokaže, “zapis stvarnog, nepromjenljive nanačin na koji to nijedan verbalni prikaz,koliko god nepristran, nije mogao biti jerfotografsko bilježenje vrši stroj. Međutim,one svjedoče i o stvarnom jer fotografijaznači da je netko bio na licu mjesta i snimioje.” Upravo to, da pored stroja u tvorbifotografije sudjeluje i čovjek, i to presudno,tako je upečatljivo i snažno izraženo udjelu Alije Akšamije. Taj ljudski angažman,taj osjećaj trenutka, vremena i prostora,koji zapravo gospodari kamerom,upućuje ju na ono što treba zabilježiti itrajno sačuvati ono je što fotografiju određujekao umjetnički čin. Ujedno, po njenimriječima, fotografija je jedini umjetničkižanr u kojem profesionalno školovanjei minuli rad ne osiguravaju nepremostivuprednost pred nestručnim i neiskusnimamaterima. Jedan od mnogobrojnihrazloga tog paradoksa – jer nešto slično nepostoji drugdje,recimo u književnosti iliteatru ili filmu – leži u tomu što ovdje slučajnost,nazovimo to hir ili sreća, često ufotografiranju igraju presudnu ulogu. Naravno,tu su na cijeni i spontanost, neizbrušenost,ponekad nesavršenost pa i nesklad,što sve daje fotografiji onu nemjerljivu, atako dragocjenu draž neponovljivog i nepredvidivog,a tako prepoznatljivog i prisnog.Stoga je Walter Lippman dvadesetihgodina minulog vijeka i mogao zapisati:“Danas fotografije vladaju imaginacijomonako kako je to nekad činila pisana riječ,aprije nje govorna riječ. Fotografije izgledajusasvim stvarne.”To stvarno, opipljivo i uhvatljivo, tajisječak vremena i događaja koji je u trenutkusnimanja bio toliko živ i konkretan,a sada ga promatramo iz neke druge vremenske,vrijednosne, pa i sasvim prostornorazličite perspektive ili dimenzije, nafotografijama Alije Akšamije iscrtava seu svoj svojoj punini. I u tome odmah prepoznajemooko i ruku majstora i umjetnika,u duhu one tako sažete i tako mudreposvete majstorstvu iz Andrićeva pera:“Biti radnik i majstor, čovjek od posla!Ničeg boljeg i pouzdanijeg u ovom životuu kom mnogo dobra nema, a pouzdanonije ništa.”U tom sazvučju na fotografski opusAlije Akšamije može se, bezrezervno,bez straha da ćemo pretjerati ili biti neumjereniu pohvali, vezati misao SusanSontag, da je “skupljanje fotografija skupljanjesvijeta”. Odista, i samo površanobilazak izloženih radova u to nas možeuvjeriti. Te fotografije ujedno su i tumačenjesvijeta, kroz svjetove što ih na njimavidimo mi, istina, možda prije svegaprepoznajemo neko prohujalo vrijeme,nešto što smo krajičkom oka, nekada davno,zapazili, memorirali i potom zaboravili,a sada je odjednom, u svoj toj izgubljenojživosti i punoći, zabljesnulo, iskočilopred nas poput preplašene zvijeri našumskom putu. Ali u pomnijem razgledavanju,u onom trenutku kada nas prepoznataslika počne zaokupljati, kada krenemomisliti o njoj i uz nju, shvaćamo daono što gledamo i nije samo prikaz nečegašto je prošlo, nepovratno izgubljeno,već da itekako ima iskonsku vezu sa ovimedanas, sa onime što nam se događa, sasvijetom i vremenom u kojem živimo.Fotografija jeste tanki isječak vremena iprostora i to jeste viđenje svijeta koje negirameđusobnu povezanost i slijed i kojesvakom tom sićušnom trenutku daje obilježjezagonetnosti, kako to vrlo točnozapaža Susan Sontag. Ali, fotografija možebiti i drugačije, a ne samo kronološki,Portret nobelovca Ive Andrića (1972.)prema događajima i okolnostima, značenjima,determiniran medij. Ona može biti,i ovdje to jeste, svojevrsna spona saarhivom naše memorije, ključ za otvaranjenestalih sjećanja, put ka nekoj drugojosjećajnosti gdje ljepota i životnost izloškamože, sama po sebi, izazvati nešto novo,neku neočekivanu promjenu, doživljajsvijeta za koji smo mislili da ga višenema i da smo ga nepovratno zaboravili.Pa ako to i je privid neke nepostojećestvarnosti, ako je fotograf”tek neki usamljenišetač koji uhodi, proganja, krstariurbanim paklom, neki lutajući voajer kojiotkriva grad kao pejzaž putenih krajnosti”,ili, kako će na drugom mjestu ovavisprena istražiteljica i analitičarka fotografskeumjetnosti zamijetiti: “da objektiv,u biti, svakoga čini turistom u stvarnostidrugih ljudi, a na koncu i u svojojvlastitoj”, to ništa ne znači. Uvijek namostaje naša vlastita mašta i njome stvorenipredjeli u koje nas ove fotografije smionomogu povesti.Bez obzira odakle počnemo, sa razgledavanjem,fotografije gospodina AlijeAkšamije povešće nas na to putovanje.Bilo da je riječ o mitingu iz 1963., čije ćenam parole danas možda izazvati trunkunevjerice i zrnce podsmijeha, no treba sesamo malo prisjetiti, oni koji su to preživljavali,što se sve skrivalo u tim riječima igromoglasnim izvikivanjima mase. Ili ciklus“U prolazu”, kao sjetna uspomena nadoba kada smo imali vremena jedan pokrajdrugoga zastati, progovoriti koju, pokazatimakar na trenutak da nam je dotoga drugog stalo, da nam je važan, dabez njega ne postojimo ni mi – ali i blagonas prekoriti što smo to sve zaboravili.Portreti staraca iz Žepe, Sokoca ili Romanijekao da su stvoreni slikarskom kičicomIsmeta Mujezinovića, fotografijapak šume zimi bliska je platnima JacksonaPollocka. Brzaci i splavi na Drini svakogatko je odrastao na nekoj rijeci vratićeu to djetinjstvo prepuno uzbuđenja prvihsusreta sa moćnom vodom. Konjušariergele Borike kao da su uhvaćeni u nekompejzažu što ga je filmskom kameromuhvatio Tarkovski. I, naravno, besmrtniIvo Andrić, nakon Nobela, 1963., ispredćuprije,odnosno podno slavnoga mosta,fotografija koja je obišla svijet, i pisackoji je o toj istoj mašti i stvarnosti ispisaoveličanstvene rečenice. Izdvojiću samojednu: “Mašta sama ne stvara nego oživljujei raspoređuje,a stvarnost živi i govori.”Ta mašta i takva stvarnost u samoj susrži ovdje izloženih fotografija gospodinaAlije Akšamije. qIsmet Isaković9JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ10. Izvještajna skupština Islamske zajednice u HrvatskojNapredak u radu10JOURNALU Islamskom kulturnom centru u Zagrebu,6. ožujka 2010. održana je jubilarna,10. Izvještajna skupština Islamskezajednice u Hrvatskoj. Izvještaj o radu iaktivnostima Islamske zajednice u Hrvatskoju 2009. godini podnio je zagrebačkimuftija Ševko ef. Omerbašić, predsjednikMešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj.U izvještaju je prezentirao brojne kvantitativnepokazatelje.Članstvo u Islamskoj zajedniciIslamska zajednica u Hrvatskoj, njeni organi(Sabor, Mešihat i Izvršni odbori Medžlisa)i druge ustanove (Zagrebačka medresa,Islamska gimnazija i Vakuf) tijekom2009. godine imali su intezivne aktivnosti uizvršavanju zadatih planova i programa.Broj članova u 2009. je manji za 505u odnosu za 2008. godinu. Spomenutimanjak je registriran iz razloga što je Mešihatnakon izglasavanja novog Pravilnikao članarini naredio svim Medžlisimada izbrišu iz članstva one muslimane kojinisu plaćali članarinu pet i više godina.Manji broj članova u prošloj godini registriranje u Dubrovniku, Puli, Sisku, Zagrebu,Varaždinu, Slavonskom Brodu iKarlovcu, dok je broj povećan u Splitu,Rijeci, Umagu, Poreču. U Osijeku i Gunjiostao je na istoj razini.Samo je 4.328 muslimana i muslimankiplatilo članarinu zaključno s 2009. godinom,860 nije platilo članarinu do tri godine,a 1.681 nisu platili više od tri godine.Otkako je nastala financijska kriza povećaose broj muslimana koje podrazumijevamokao socijalne slučajeve. Njihov sebroj povećao na 91 u odnosu 2008. godinu,kada ih je bilo 52. Od članarine 2009.godine, Medžlisi su inkasirali 1,526 milijunakuna, dok je 2008. inkasirano 1,398milijuna kuna, što je više za 128.000 kuna.Sve je više članova koji Islamsku zajednicupodupiru s većim iznosima članarinenego je propisana Pravilnikom, pa otuda iveći iznos nego 2008. godine.Mešihat je tijekom protekle godine uzajednici s imamima i Izvršnim odborimaobavio istraživanja o nacionalnoj i etničkojpripadnosti članova Islamske zajedniceu Hrvatskoj, pri čemu se došlo do zanimljivihrezultata: Bošnjaka – 5.828 obitelji,Albanaca – 832 obitelji, Roma – 290obitelji, Gorana ili Torbeša – 49 obitelji,Turaka – 11 obitelji, Arapa – 79 obitelji iHrvata – 29 obitelji. Dakle, ukupno je7.118 obitelji članovi Islamske zajednice.Vjerske i vjerskoobrazovneaktivnostiU usporedbi sa 2008. godinom broj vjeroučenikau osnovnim školama manji je za125 (ukupno 2.594), dok je broj u srednjimškolama veći u odnosu na 2008. za 42 vjeroučenika(ukupno 402). Razlog ovomsmanjenju leži u činjenici što učenici sa završenimosmim razredom odlaze u srednješkole u kojima ravnateljstva škola na različitenačine usmjeravaju učenike i učeniceda umjesto vjeronauka upišu Etiku.Vjeronauk je tijekom protekle godineobavljan u 119 osnovnih i 27 srednjih školašto je isto kao i 2008. godine. Ukupanbroj održanih sati vjeronauka u školamaiznosio je 16.560 sati ili 385 sati po jednomvjeroučitelju. Ukupan broj održanihsati vjeronauka u mektebima iznosio je8.068 ili 187 sati po jednom muallimu/muallimi.Ono što ohrabruje u rezultatima2009. godine jeste povećanje vjeroučenikau mektebima za 151 polaznika. Unatoč povećanjubroja muallima i vjeroučitelja iprotekle godine muallimi su bili preopterećenitako da je na jednoga muallima-vjeroučiteljadolazilo 101 vjeroučenik. Na vjeronaukuu školama i mektebima bilo jeangažirano 43 imama i muallime. Od spomenutogbroja muallima u školama je angažiranos punim fondom sati i plaćomMinistarstva znanosti obrazovanja i sporta16 vjeroučitelja i vjeroučiteljica. Ukupanbroj vjeroučenika u prošloj godini veći jeza 68 u odnosu na 2008. godinu.Vjerske uslugeBroj rođenih u prošloj godini je manji odprethodne za 16, što naročito zabrinjava čelnikeIslamske zajednice jer je trend pada natalitetaosjetan već više od 10 godina. Brojakika je također u padu za 20 (na 306 rođenihsamo 59 akika). Nažalost i broj dženazaje u 2009. godini veći nego prethodne za 29.Smanjio se broj onih koji su ukopani bezdženaze za 6 (ukupno 32 bez dženaze). Prošlegodine hadž je obavio najveći broj muslimankii muslimana u povijesti Islamskezajednice, njih 64, tako da sada u Hrvatskojimamo ukupno 734 hadžija, a samou Zagrebu 520. Šerijatskih vjenčanjaje prošle godine bilo više za 9 u odnosuna 2008. (ukupno 59). Isti je slučaj i samevludskim svečanostima kojih je biloviše za 14, ali je zato bilo manje tevhidanego u 2008. godini (ukupno 232).NamaziJoš se uvijek u nekim mesdžidima džematuklanjaju samo džume, bajrami i teravih-namaz.Takav je slučaj s Varaždinom iKarlovcem, dok se sabah namazi ne klanjajuu Dubrovniku, Poreču i Umagu. Sabahnamaz prema izvješćima imama klanjajusamo 34 muslimana i muslimanke, od čegau Zagrebu i Rijeci po deset. Podne namazklanja oko 125 vjernika, ikindiju 100, akšam111 i jaciju namaz 113. U Hrvatskojprosječno bajram namaz klanja 6.488 džematlija,a teraviju 1.668. Prošle godine zamjetnoje opao broj klanjača na teravijama,a imami to pravdaju ljetnim vremenom.Džumu namaz je prosječno klanjalo 1.556vjernika u svim mesdžidima.Džuma namaz u Hrvatskoj predstavljakrupan problem za Islamsku zajednicu. Većinamuslimana koji ne dolaze na ovaj najznačajnijinamaz izgovaraju se radnim obvezamajer poslodavci uglavnom im ne dopuštajuodlazak na namaz, dok poduzeća uvlasništvu države im dopuštaju. U nekimdobro razvijenim medžlisima muslimani suse skoro odvikli od ovog namaza. Dio odgovornostiide na dušu i imamima koji dovoljnone tretiraju ovaj namaz na vazovima


BOŠNJACI U HRVATSKOJi predavanjima. Unatoč svim uloženim naporimana poboljšanju vjerničke strukturerezultati su nezadovoljavajući.Imovina Islamske zajedniceUkupna površina imovine Islamskezajednice iznosi 19.147 m², i to: površinamesdžida 2.728 m², površina ureda 1.011m², površina stanova 1.046 m² i površinamekteba 1.912 m².Pored spomenute nepokretne imovine,Islamska zajednica ima u svom posjeduzemljište od 25.000 m² za izgradnjudžamije u Sisku, 50.000 m² poljoprivrednogzemljišta u Gunji, 1.600 m² građevinskogzemljišta u Umagu za izgradnjuobjekta Islamske zajednice, 5.000 m² zemljištau Bogovolji, 3.000 m² zemljišta uMaljevcu, 10.876 m² za izgradnju Islamskogkulturnog centra u Rijeci i 3.278 m²zemljišta za izgradnju džamije u Osijeku.To sveukupno iznosi nešto manje od100.000 m². Sve je to kupljeno u posljednjih20 godina otkako je osnovan MešihatIslamske zajednice u Hrvatskoj.Rad Mešihata Islamske zajedniceMešihat Islamske zajednice u Hrvatskojtijekom prošle godine radio je i djelovaodvojako, kao organ Islamske zajednice zaduženza organizaciju, kontrolu i provedbuodluka i zaključaka, te kao radna zajednicakoja je izvršavala odluke i zaključke sasjednica, po uputi i odredbi predsjednika, teizvršavala odluke i zaključke zasjedanja SaboraIslamske zajednice u Hrvatskoj.Mešihat Islamske zajednice ima 10članova i predsjednika. Članovi Mešihatasu Ševko ef. Omerbašić, predsjednik,prof. dr. Osman Muftić, član, dr. sc. Azizef. Hasanović, pomoćnik predsjednika zavjerske poslove, Mirsad Srebrniković,pomoćni predsjednika za pravne poslove,Muhamed Tokalić iz Rijeke, Mirsad Kugićiz Pule, Dževdet Tinjić iz Zagreba,Mirza Šabić iz Zagreba, Fehim Vukotićiz Dubrovnika, Hamzalija Hafizović izSiska i Junuz Aliti iz Zagreba.Tijekom prošle godine održano je 7sjednica Mešihata, a na njima su usvojene84 odluke i zaključka. Sjednice su ukupnotrajale 46,5 sati (ili 6,5 sati po sjednici), a nanjima je raspravljano o 96 točaka dnevnogreda. Materijali za sjednice redovno su dostavljaničlanovima. Sjednicama su prisustvovalisvi članovi Mešihata, osim KugićMirsada i Tinjić Dževdeta po jednom(opravdali su svoj izostanak). Pored članovaMešihata sjednicama su redovno prisustvovalipredsjednik Sabora Islamske zajednice itajnik Mešihata, a povremeno su na sjednicepozivani i drugi radi podnošenja izvješća.Potkraj 2009. godine Mešihat je napustio rahmetliMuhamed Tokalić, koji je dužnostčlana Mešihata obavljao drugi put zaredom.Redovne točke dnevnog reda bila su izvješćao provedenim odlukama i zaključcima sprethodnih sjednica i izvješće o stanjuIslamske zajednice u Hrvatskoj između dvijesjednice. Radna zajednica Mešihata pripremalaje sjednice Mešihata i materijale zazasjedanje Sabora, te pripremala izvješća zaRijaset i vršila druge poslove i zadatke izmeđusjednica Mešihata. Tijekom 2009. godinebila su 154 značajna događaja koje je radnazajednica Mešihata s uspjehom izvršila.Mešihat je u suradnji s dokumentarnimprogramom Federalne televije BiH u promidžbenesvrhe snimio film o islamu i muslimanimau Hrvatskoj na hrvatskom i engleskomjeziku. Najznačajniji događaj uIslamskoj zajednici u Hrvatskoj bila je svečanostkamenat temeljca za Islamski kulturnicentar u Rijeci i posjet ministra vakufaKatara. Tijekom 2009. godine Sabor Islamskezajednice u Hrvatskoj zasjedao je dvaputa, kojom prigodom je nakon svestranerasprave usvojio Pravilnik o članarinama,zekatu i volonterskom radu, Pravilnik oglavnim imamima, kao i izmjenu i dopunuStatuta Islamske zajednice u Hrvatskoj.Investicijski radoviTijekom 2009. godine u Hrvatskoj jebilo dosta investicijskih radova. Tijekomgodine konačno je dobivena Lokacijska dozvola,isplaćeno zemljište od 5 milijuna kuna,ograđeno gradilište Centra, svečano položenkamen temeljac i učinjeno sve što jebilo potrebno da gradnja Islamskog centra uRijeci počne u ožujku 2010. godine. Osiguranoje oko milijun eura za dokup zemljišta,te izrađena projektna dokumentacija koja jekoštala preko tri milijuna kuna. U Islamskomcentru u Zagrebu izvođeni su tijekomgodine golemi investicijski radovi. Saniranoje vanjsko ulazno stubište u džamiju, azatim se prešlo na izmjenu kompletne stolarijena vratima i prozorima, za što su utrošenagolema sredstva. Nakon toga ispod ulaznogstubišta džamije izgrađene su dvijeprostorije, uredi za ravnatelja Medrese i Gimnazijei tajnika iste. U džematu Vinkovciizvođeni su rekonstrukcijski radovi naobjektu Islamske zajednice u kome se nalazimesdžid, stan imama, ured i mekteb, našto je utrošeno oko milijun kuna. Na objektuIslamske zajednice u Puli rađeni su projektiza izgradnju minareta na postojećemobjektu. Urbanisti Pule su odobrili isti iuskoro se očekuje početak radova na izgradnjitrećeg minareta u Hrvatskoj. Naobjektu u Sisku urađeni su temeljiti radovirekonstrukcije postojećeg objekta. Potkrajgodine raspisan je Natječaj za izradu idejnogrješenja džamije. Islamska zajednica uVaraždinu izradila je projekt izgradnje jednogstana od 70 m² za imama, a radovi će naizgradnji istoga uskoro početi. Medžlis uDubrovniku utrošio je ne mala sredstva narekonstrukciji apartmana. U Medžlis u Gunjije uz pomoć sa strane uspio staviti objektod oko 600 m² pod krov. U Osijeku na velikužalost nije se moglo nastaviti od kupnjezemljišta i izrade idejnog rješenja džamije,zbog česte promjene vlasti u ovom gradu.Administrativno poslovanjeIslamska zajednica je u posjedu uredskogprostora površine 1.225 m², što je sasvimdovoljno za obavljanje administrativnihposlova. Svi uredi, kako administrativni,tako i blagajnički, posjeduju potrebnuopremu i uređaje za poslovanje. Sviuredi imaju računare, fiksnu i mobilnu telefoniju.Mešihat je prije tri godine uvezaosve Medžlise, imame i predsjednike u mobilnutelefoniju s predbrojem 099.Mešihat je 2009. godine organizirao odlazakna hadž grupe od 64 muslimanke imuslimana u suradnji s jednom turističkomorganizacijom iz Beča. Bio je to najvećibroj hadžija u povijesti Zajednice. Mešihatje organizirao odlazak 30 mladih sa dvojicomimama u turski grad Amasyu na jednomjesečnitečaj islama i turskog jezika. Zavrijeme ramazanskih dana Mešihat je osiguraojednog učača Kur'ana iz Egipta kojije posjetio sve džemate u Hrvatskoj. Mešihatje prošle godine organizirao Treću Konferencijumuslimanske mladeži Hrvatske,koja je u svibnju održana na Bjelolasici.Mešihat je prošle godine poslao studente nastudije u Oman, Tursku, Maleziju i Libiju.Do sada je na studije s osiguranim stipendijamaposlato 47 momaka i djevojaka, a odtog broja njih 17 je diplomiralo.Mešihat Islamske zajednice bio je koordinatori administrativni upravitelj svihorgana i institucija Islamske zajednice.Smješten je u Zagrebu u ulici Tomašićevoj12 u iznajmljenom prostoru od 214 m² uprostoru bivšeg mesdžida. U sustavu Mešihatadjeluje Zagrebačka medresa, Islamskagimnazija, Vakuf-Zaklada i od 1. siječnja2010. godine Agencija za certificiranjehalal kvalitete. Prošle 2009. godineurudžbirano je 1.188 različitih dokumenata,od čega 411 izlaznih dokumenata, 110rješenja, 35 putnih naloga, 39 puta su upućenapisma Izvršnim odborima. qIsmet Isaković11JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJTribina o budućnosti Bosne i Hercegovine u svjetlu Daytonskog mirovnog sporazumaNužnost dekonstrukcije sporazuma12JOURNALU Islamskom centru u Zagrebu, usklopu tradicionalne Islamske tribine“Dr. Sulejman Mašović”, 11. ožujka2010. prof. dr. Josip Jurčević, znanstvenisuradnik na Institutu društvenih znanosti“Ivo Pilar” u Zagrebu, održao je predavanjena temu “Budućnost Bosne i Hercegovineu svjetlu daytonskog sporazuma”.Josip Jurčević je završio Filozofski fakultet(povijest i filozofija) u Zagrebu.Magistrirao je na istom fakultetu s temom“Problemi proučavanja žrtava Dugogasvjetskog rata na području Hrvatske”, s naglaskomna manipulacije jasenovačkimžrtvama. Doktorirao je 2000. godine s temom“Represivnost jugoslavenskog komunističkogsustava u Hrvatskoj 1945.godine”. Nositelj je kolegija Opća povijest20. stoljeća i Povijest uspostave suvremenehrvatske države na Studiju povijesti Hrvatskihstudija Sveučilišta u Zagrebu, tekolegija Svjetska povijest 20. stoljeća naPedagoškom fakultetu u Osijeku. Istraživačkise bavi suvremenom hrvatskom poviješću,a središnje teme su ratno i poratnostradalništvo vezano za Drugi svjetski rat,hrvatsko iseljeništvo i Hrvatski domovinskirat. Od 1994. do 1997. bio je zaposlenkao samostalni savjetnik u Saboru RepublikeHrvatske (Komisija za utvrđivanjeratnih i poratnih žrtava). Od 1997. djelatnikje Instituta društvenih znanosti “IvoPilar” u Zagrebu. Od 2004. godine član jeSavjeta Vlade RH za pripremu prijateljasuda pred Međunarodnim kaznenim sudomza prostor bivše Jugoslavije. Njegovrad na proučavanju žrtava poraća okrunjenje knjigom “Bleiburg” (2005.). Na prethodnimizborima za predsjednika RepublikeHrvatske bio je nezavisni kandidat.Daytonski sporazum – nagradazločincu i agresoru“U Hrvatskoj i na prostorima bivše Jugoslavijepuno se manipuliralo sa svime isvačim, a naročito sa poviješću koja se sustavno,precizno i stručno krivotvorila sciljem postizanja različitih učinaka. Veomačesto su i naši preci bili žrtve manipulacija,tako da smo kroz školske i drugeinstitucije naslijedili puno toga što je neobjektivnoi nistinito, na temelju čega smodonosili pogrešne prosudbe. Stoga je i uHrvatskoj i u BiH ostalo ozračje u kojemse povijest previše oživljava, pri čemu sepovijesti daje krivo značenje. Uvijek volimnaglasiti da je povijest izuzetno važna,bez nje je sve nezamislivo, ali povijest jenešto što se ne da promijeniti. Sve što sedogodilo u prošlosti jednostavno je nepromjenjivo”,rekao je na početku predavanjaprof. dr. Josip Jurčević.Istaknuo je međusobnu povezanostRepublike Hrvatske i Bosne i Hercegovine,pri čemu Daytonski sporazum na mnogonačina u formalnom smislu veže ovedvije države. Povijesno gledano prostorBiH je jedan od najdinamičnijih prostora ucivilizacijskom, kulturološkom, vjerskom,nacionalnom, političkom i vojnom smislu.Kroz povijest su često o prostoru Bosne iHercegovine arbitrirali oni koji nisu porijeklomiz BiH, često bez velikog znanja otom prostoru – uključujući i Daytonski mirovnisporazum. Od austro-ugarske okupacije1878. godine Bosna i Hercegovinaje u fokusu onoga što danas zovemo međunarodnazajednica. Međunarodne institucijei najmoćnije države neprekidno suzainteresirane za taj veoma važan geopolitičkiprostor i neprekidno o njemu arbitriraju.Međutim, u zadnjih 130 godina nijepronađeno ješenje koje bi stabiliziralo tajprostor. Jurčević smatra da je tome glavnirazlog što na pronalaženje optimalnog rješenjanisu presudan utjecaj imale osobe,narodi i zajednice koje žive na prostoruMr. Mirza ef. Mešić i prof. dr. Josip JurčevićBiH. Na tome tragu je i Daytonski sporazumiz 1995. godine do kojega je došloprvenstveno zahvaljujući moći koju jeimala međunarodna zajednica. Ona je, bezobzira na domicilne aktere na prostorubivše Jugoslavije, postala ključni čimbenikveć 1991. godine. “To se da iščitavatiiz cijelog niza događaja s kraja 1991. godine,uključujući proces međunarodnog priznanjadržavne samostalnosti Hrvatske iSlovenije, a potom, s odgodom, i priznavanjeBosne i Hercegovine nakon referenduma.Tome treba uključiti i cijeli niz međunarodnihpregovora o Bosni i Hercegovini,sve planove o upravnoj podjeli BiH,koja je mogla prerasti u dezintegracijuBiH kao države – sve je to kreirano od međunarodnezajednice. Tzv. unutarnji akteriu bivšoj Jugoslaviji, prije ili kasnije su nato morali pristajati, uključujući i Daytonskisporazum”, rekao je Jurčević.Naglasio je da je država Srbija bila jedinipripremljeni akter za događaje koji ćeuslijediti u periodu od 1990. godine do danas.Prvo sustavno nasilje provodilo se uSrbiji, pri čemu su iz državnih institucija eliminiranisvi oni koji se nisu htjeli uklopiti uplan stvaranja Velike Srbije. Srbijanska politikaje bila fokusirana na teritorijalno širenjei pokušaj da se sve ono što se postignevojnim putem legalizira u nekim međunarodnimokolnostima. “Najveći strateškiuspjeh države Srbije, kako tada, tako i do


BOŠNJACI U HRVATSKOJdana današnjega, na prostoru Bosne i Hercegovinei bivše Jugoslavije, bio je što jeuspjela žrtve držati podijeljene, neujedinjenei nesolidarne. Ili, kao što je bilo na prostorimaBosne i Hercegovine, dovesti ih ustanje sukoba”, rekao je Jurčević. Tek 1994.godine pod utjecajem međunarodne zajednice,prvenstveno SAD-a, dolazi do prisilnogzbližavanja i suradnje državnih strukturaHrvatske i Bosne i Hercegovine. To jerezultiralo Washingtonskim sporazumom ivojno-operativnom suradnjom HV-a,HVO-a i Armije BiH, nakon čega na prostoruBiH počinju prve velike osloboditeljskeakcije. “Sa motrišta svega što se događalou BiH ogroman je paradoks da su sežrtve međusobno sukobljavale. Dubinskirazlozi i interesi su bili na području velikosrbijanskestrategije. Tako je i danas. Da suse nastavile vojne akcije združenih armijadviju država, sigurno bi se u nekoliko mjesecineutralizirali i poništili svi osvajačkiučinci srbijanske oružane agresije. Opet jepresudila međunarodna zajednica koja jedovela do Daytonskog sporazuma, koji jenedvojbeno jedna od najvećih sramota međunarodnepovijesti 20. stoljeća”, rekao jeJurčević i naglasio da je Dayton rezultat najgorihmogućih zločina koji su uopće počinjeniu povijesti ljudske civilizacije, rezultatsvih mogućih zločina koje pozna i sankcionirameđunarodno pravo. Neke organiziranezločine, koji su počinjeni na prostoruBiH tokom rata, nije predvidjelo niti međunarodnopravo, prvenstveno postojanje logoraza provođenje masovnih sustavnih silovanja,koji su bili u funkciji etničkog čišćenja.Nikada nitko u povijesti, kao državai osvajač, nije silovanja koristio u svrhu postizanjadugoročnih demografskih ciljeva.U takvim okolnostima, kada se vojnimputem vrlo jednostavno moglo poništitiosvajačke, zločinačke ciljeve velikosrpskogprojekta, dolazi do formuliranjasporazuma u Daytonu, koji je mjesec danakasnije, sredinom prosinca 1995. godine,potpisan u Parizu. Sporazum u Daytonuje dogovoren u vrlo čudnim okolnostima,o čemu nerado govore čak i oni kojisu bili u pratnji potpisnika sporazuma.Radilo se o jednoj, ne samo političkoj idiplomatskoj, nego i o fizičkoj prisili dase dogovori sporazum, a pod prisilom sunaročito bili predstavnici sa bošnjačke ihrvatske strane. “Sporazum je faktički iformalno-pravno bio nagrada zločincu,nagrada agresoru. Unatoč tome što je doveodo prekida oružanih sukoba na prostoruBosne i Hercegovine, Dayton jepriznavanje najgorih zločina koje poznajemeđunarodno pravo i povijest civilizacijeuopće. To je glavni argument s kojim setreba baratati o Daytonu, bilo da se radi oopćim civilizacijskim načelima ili državniminteresima na prostoru Bosne i Hercegovine”,naglasio je Jurčević.Geopolitički rezultat Daytonskog sporazumaje, u najgorem smislu, priznavanjeodređenog statusa Republici Srpskoj, geopolitičkojtvorevini famoznog naziva entitet.Povijest države i prava ne poznajeiskustvo toga što je Bosna i Hercegovina.Jurčević je istaknuo da država s takvimpravnim, geopolitičkim i entitetskim obrisimajednostavno ne postoji u povijesti,radi se o presedanu svjetske povijesti. Toje neodrživo s motrišta povijesnih iskustava,pogotovo s motrišta onoga što će sedogađati u budućnosti. Osnovni “mamac”za potpisivanje sporazuma bilo je ostvarivanjeprava povratka prognanih, protjeranihi raseljenih osoba. Iz povijesnih iskustavabilo je jasno da se u političkim sporazumimavelikih sila uzima u obzir postojećestanje, odnosno dokle je došla vojska.Državne strukture Hrvatske i BiH znale suza taj princip i morale su biti svjesne štoznači potpisati Daytonski sporazum. Natragu toga može se promatrati sve što sedogađa u BiH do današnjih dana. “Ako segledaju akteri u jugoistočnoj Europi, možese reći da Srbija neprekidno uspješnoostvaruje i nadalje svoj cilj. To znači da narazne načine – obavještajne, medijske, političke,u 'nesvijesti' drži žrtve svoje agresije.Koristeći određene pojedince i struktureu hrvatskoj i bošnjačkom korpusu u BiHdrži neprekidno napetost. Kada se god naprostoru BiH pojave međunarodni faktorikoji žele poništiti rezultate Daytonskogsporazuma, koji su nehumani, nepravni inegativni u svakom pogledu, onda se uvijek'zavrti' priča o trećem entitetu. Određenestrukture, pogotovo unutar Hrvatske,zagrizu na mamac trećeg entiteta, koji jeproziran čak i kada gledamo uske hrvatskeinterese na prostoru Bosne i Hercegovine.Uvijek se drži tenzija između žrtava prošlosti,sadašnjosti, a izgleda i budućnosti,pri čemu žrtve, kao socijalne, nacionalne ikulturološke cjeline, neprekidno rade naštetu svojih vlastitih interesa”, rekao jeJurčević i naglasio da Daytonski sporazumiz niza razloga ne može opstati na prostoruBosne i Hercegovine.Mnogi pogrešno misle da je međunarodnazajednica nešto monolitno i jednoznačno,pri čemu javnost u Hrvatskoj iBiH upada u jednu vrstu političkog fatalizmada se na ništa ne može utjecati, nitipromjeniti. Daytonski sporazum je neodrživza prostor Bosne i Hercegovine, anjegova glavna poruka je da se organiziranizločin isplati. “Daytonski sporazumje u konačnici nagrada zločina. Ta nagradamože biti razumljiva ako je bila privremenakako bi se prekinuo rat. Neodrživoje da može opstati Republika Srpska.Daytonski sporazum će morati biti temeljitorevidiran ili potpuno poništen jer jenedvojbeno dotrajao. Situacija na prostoruBiH sigurno će se razvijati u smisludekonstrukcije Daytonskog sporazuma,pri čemu Bosna i Hercegovina nužno moraostati integrirani, jedinstven i cjelovitprostor”, rekao je Jurčević.Na prostoru BiH hrvatska i bošnjačkakomponenta ne pokazuju zrelost i doraslostsituaciji, te sada rade protiv sebe.Ukoliko žele utjecati na događaje u postdaytonskomrazdoblju (kada sporazumbude dekonstruiran), morat će doći do dubinskihpromjena unutar bošnjačko-hrvatskihinstitucija. Te promjene jedino moguizvršiti bosansko-hercegovački građani,koji će pravno utjecati na ključne geopolitičkeodluke. Jurčević smatra da bi i u Hrvatskoji u BiH trebalo izvršiti kadrovskepromjene, kako bi u institucije, kako vrhunskepolitičke funkcije tako i one najnižepolitičke moći, mogle doći osobe kojeće zastupati samo zajedničke interese i općedobro na prostoru Bosne i Hercegovine.“Dayton će sigurno morati pasti. Međutim,sve ono što je dovelo do Daytona – svizločini, etnička čišćenja, moć na prostoruBiH – nažalost, neće biti promijenjeni. Odlokalnih, bivših jugoslavenskih aktera jedinodržava Srbija sustavno, institucijski,racionalno i veoma kvalitetno radi za svojeinterese. Hrvatska i Bosna i Hercegovinapokazuju izrazitu nekvalitetu i zapravo susve dalje od toga da utječu što će se daljedogađati na prostoru Bosne i Hercegovine.Sve su žešća sučeljavanja između hrvatskei bošnjačke etničke zajednice na prostoruBiH, bilo s dobrim namjerama ili neznanja”,rekao je Jurčević i istaknuo da smonajodgovorniji naraštaj u povijesti za sudbinuBosne i Hercegovine s obzirom napravo glasa na izborima. Građani su ključniza ono što će se dogoditi u postdaytonskomrazdoblju. “Ne smijemo sebi dozvolitimišljenje kako smo nevažni, kako neodlučujemo. Nikada u povijesti jedan naraštaji običan pojedinac nije bio toliko važankao sada. Dakle, mi odlučujemo, i uBiH i u Hrvatskoj. Hrvatska je potpisnicaDaytonskog sporazuma i ako bude kvalitetnanjezina struktura, Hrvatska će sigurnomoći utjecati na zaštitu države BiH.Bez stabilnosti Bosne i Hercegovine nezamislivaje stabilnost i prosperitetna budućnostHrvatske”, zaključio je prof. dr. JosipJurčević. qIsmet Isaković13JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJPočeli građevinski radovi na izgradnji Islamskog kulturnog centra u RijeciDug i zavojit putFinanciranje projekta osigurano je najvećim dijelom obećanom donacijom iz Katara, a već su na raspolaganju sredstvaiz prve tranše koja pokrivaju troškove izvođenja i nadzora za 2010. godinu.14JOURNALPotpisivanje ugovora o gradnji u Islamskom centru u ZagrebuDana 12. ožujka 2010. glavni izvođačradova na izgradnji Islamskog centra uRijeci, GP Krk iz Krka, uveden je u posao.Od toga datuma počeo je teći ugovornirok za dovršenje radova od 18 mjeseci.Bude li sve u redu, riječka bi džamijaprve musalije mogla primiti već u jeseniduće godine.Ova štura informacija, međutim, ništane kazuje o dugom i zavojitom putu, kakosu pjevali Beatlesi 1969. godine, one istekoje je formalno osnovana Islamska zajednicau Rijeci, koji je doveo do ove fazecenturijskog projekta muslimana u Hrvatskoj.Puna informacija koja bi uključivalasve peripetije oko stavljanja zahtjevaIslamske zajednice za dodjelu zemljišta zaizgradnju džamije još 1984. u ladicu,atmosfere straha, vjerske netrepeljivosti imržnje inducirane krajem devedesetih godina,prisiljavanja Islamske zajednice dadva puta, uz plaćanje pune cijene promijenilokaciju, pa time i mijenja projektna rješenja,amaterski provedenog natječaja zaizbor projektnog rješenja iz 2001., izborajako skupog kiparskog rada Dušana Džamonjepost festum kao projektnog rješenja,neadekvatnih i skupih projektnih rješenjau razradi i nesnalaženja u kasnijimaktivnostima, posebno oko odabira izvođačaradova, zahtijevala bi znatno višeprostora i velik broj suhoparnih podataka.Najvažnije je, međutim, da je u samom finišu,prije odabira glavnog izvođača radova,imenovan konzultant za projekt Islamskogcentra Rijeka pri Mešihatu Islamskezajednice, Irhad Meheljić. On je vrlo brzookupio tim stručnjaka inženjera i ekonomista.Tim je u nepuna tri mjeseca revizijomi racionalizacijom projektnog rješenja,provedbom pozivnog natječaja i vrlodugih pregovora s projektantima i ponuditeljima,na koncu uspio reduciranu troškovničkucijenu od skoro 73 milijuna kunabez PDV-a po ugovoru prema izvedenimkoličinama s nekvalificiranim izvođačem,svesti na 44,5 milijuna kuna bez PDV-a pougovoru “ključ u ruke” s potpuno kvalificiranimi renomiranim izvođačem GPKrk. Ovdje je važno naglasiti da kod ugovoraprema izvedenim količinama, investitorpreuzima rizik nepredviđenih radova,pa konačna cijena najčešće raste, dokkod ugovora po sistemu “ključ u ruke”izvođač, osim u slučajevima više sile ilirazumno nepredvidivih okolnosti, preuzimarizik nepredviđšenih radova i cijenaostaje ista. Također, u sličnoj proceduripozivnog natječaja, odabran je kvalificirannadzor, ITT d.o.o. iz Rijeke s potrebnimreferencama. Značajno je da su oba partneras područja Primorsko-goranske županije,što je omogućilo njihovo trenutno angažiranjei brzu mobilizaciju, pa su radoviodmah stvarno započeti.Financiranje projekta osigurano je najvećimdijelom obećanom donacijom izKatara, a već su na raspolaganju sredstvaiz prve tranše koja pokrivaju troškoveizvođenja i nadzora za 2010. godinu. Kakoprojekt bude napredovao, u skladu s prihvaćenimdinamičkim planom, tako će seodobravati daljnje tranše sredstava iz ovedonacije. Donacija neće pokriti sve troškoveprojekta, pa će i dalje biti potrebno prikupljatisredstva kako bi se izbjeglo zaustavljanjeradova ili produljenje roka. U tusvrhu tim stručnjaka izradio je Financijskii plan Gotovinskog toka te predvidio sverizike za ostvarenje projekta koji proizlazeiz financiranja. Efikasno upravljanje timrizicima jedan je od bitnih uvjeta ispunjenjaroka. Upravljanje projektom u ime investitora,Medžlisa Islamske zajedniceRijeka vršit će članovi stručnog tima, iakoje jedan od prijedloga bio da investitorimenuje stalnog projekt menadžera, što ćese vjerojatno pokazati potrebnim u narednimfazama izvođenja. qFaris Nanić


Promocija knjige “Vertigo” Amela Suljovića, suradnika “Preporodovog Journala” iz BiHBOŠNJACI U HRVATSKOJRoman o starom SarajevuU organizaciji KDBH “Preporod”,12. ožujka 2010. u prostorijama Kulturno-informativnogcentra Ambasade Bosnei Hercegovine u Zagrebu, predstavljenaje knjiga “Vertigo” Amela Suljovića,novinara i književnika, suradnikanašeg časopisa iz Sarajeva. Pored autora,o knjizi su govorili Jagna Pogačnik,književna kritičarka i prevoditeljica iGordan Nuhanović, pisac i novinar.Ulomke iz knjige čitao je Asim Ugljen,mladi glumac iz Zagreba. Moderatoricapredstavljanja knjige bila je Sena Kulenović,članica redakcije “PreporodovogJournala”.Amel Suljović je rođen 1976. godineu Sarajevu. Osnivač je Društva za promicanjei razvoj književnosti “Klepsidra”,kao i rukovoditelj istoimenog izdavačkogprograma. Autor je studija “Kulturološko-historijskiaspekti Andrićevih pripovjedaka”(diplomski rad) i “Odnos izmeđubiografskog i imaginarnog u Andrićevomromanu 'Na Drini ćuprija'” (magistarskateza). “Vertigo” je njegova prvaobjavljena knjiga. Suljović trenutno pišedrugi roman radnog naziva “Devran”, čijase radnja odvija u Zagrebu od 1942. do1945. za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.Radnja romana “Vertigo” vremenskije smještena pred sami kraj Prvog svjetskograta. Mladići koji se vraćaju s bojišniceu kasabu pate od misteriozne bolesti:krv im izbija na usta i hvata ih neobjašnjivavrtoglavica. U tom kratkom vremenubezvlašća, vremenu kolovrata, nevremenai strepnje, dolazi do sukoba glavnihprotagonista ove priče: muftije ZulfikaraĐoge, gvardijana fra Grge, mitropolitaAksentija, Nikodima, kraljevog ađutantauhodei Ezre, lokalnog Židova-kamatara.“Vertigo” je knjiga o vremenu kojeg višenema. Ostala je samo priča koja svjedočida se u Bosni i Hercegovini zapravo – ništane mijenja. Amel Suljović nas uvodi uzaboravljeni svijet sarajevske kasabe:svijet sumnjivih nagona i presuvraćenihistina, svijet bijelih šadrvana i šutljivihkuršumlijskih softi, svijet kovan od srebrai ljudske pohlepe, rumenih perivoja ijezivih noćnih intriga. Autor nas uvodi usvijet starog Sarajeva, pri čemu ćemo datidukat da uđemo unutra – i dva da izađemoiz njega.S promocije u Kulturnom centru BiH u Zagrebu(slijeva: Amel Suljović, Gordan Nuhanović, Jagna Pogačnik, Sena Kulenović,Asim Ugljen i Senad Nanić)Prilog boljem razumijevanjuprošlostiJagna Pogačnik je rekla da ju je autoriznenadio svojim stilom pisanja, pri čemuse radi o gusto pletenom proznom tekstukoji traži koncentriranog i pozornog čitatelja.Roman ima razgranatu fabulu, kojanije nimalo jednostavna i linearna, većskreće u brojne rukavce u kojima se pojavljujemnoštvo likova. Pritom svaki lik donosisvoju priču koja je važna za romankao cjelinu. “Kao u čarobnoj kutiji unutarromana otvara se jedna po jedna ladica,otvaraju se nove teme i novi likovi, a nakoncu sve funkcionira kao dojmljiva imanentnacjelina. Mogli bismo reći da se radio jednom tradicionalnom stilu ili, barem,tradicionalnom pristupu pripovijedanja ukojem se vrlo jasno i ovaj roman upisuje ubogatu tradiciju bosanskog pripovjedaštva– ne samo pisanog nego i usmenog. U romanuprepoznajemo neke tragove književnihvelikana kao što su Ivo Andrić i MešaSelimović i rekla bih da je to upravo nadogradnjanekih rukavaca bosanske proze”,rekla je Pogačnik i dodala da se odnos prematradiciji u romanu iskazuje i jezikom,koji obiluje turcizmima i lokalizmima.Naglasila je da je “Vertigo”, prije svega,roman atmosfere bez obzira što se nafabularnoj razini i fabularnim rukavcimapletu kojekakve intrige: događaju seubojstva, voli se, mrzi, ratuje, boluje,isprepliću razne vjere. To su sve odlikedinamične, napete fabule. Radnja romanase zbiva za vrijeme austro-ugarske vladavineBosnom, pred kraj Prvog svjetskograta i načelno prati tri moćnika – muftiju,franjevačkog gvardijana i mitropolita –koji u vrijeme strepnje i bezvlašća nastojeriješiti neke svoje stare račune, nastoje seriješiti nekih svojih protivnika. Pogačnikje istaknula da bez obzira na potentnosttog dijela priče, to je prije svega roman ostarom Sarajevu, o njegovoj multinacionalnostii multikonfesionalnosti, o njegovojatmosferi, osobitostima koje se nemijenjaju vijekovima jer se, prije svega,ne mijenja mentalitet ljudi koji je u romanuutkan u čitavu galeriju likova. Pričupripovjeda jedan starac na kraju svoga života,kako on kaže – “za svoje unuke”,pri čemu su davno pomrli oni zbog kojihje šutio tolike godine.“Roman se gradi od fragmenata, pričemu to nisu klasični fragmenti nego zaokruženeepizode u kojima se, s jedne stra-15JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ16JOURNALAmel Suljović, suradnik“Preporodovog Journala” iz BiHne, fokusira na glavne likove, a zatim tofokusiranje istovremeno raspršuje na druge,sporedne likove koji su pomno izabranii koji svjedoče o nečemu što se zoveglavnom tezom romana. Roman se bezobzira na svoj jezik, vrijeme u kojem sezbiva i odabrane likove, čita kao iznimnosuvremen roman, u kojem je namjeransraz staroga i novoga. Nakana je autoraispripovjedati jednu univerzalnu priču,koja se iz vremena prošlosti prelijeva usadašnjost i ukazuje na neke vječne i univerzalneteme. Veliki dio teksta zauzimajutzv. univerzalni iskazi koji se u romanupojavljuju u velikom intenzitetu. Onifunkcioniraju kao svojevrsne maksime isentence, te zaodjevaju pripovjedača nekimruhom mudrosti i životnog iskustva”,rekla je Pogačnik. Naglasila je da je Sarajevou romanu opisano kao kasaba u kojojje sve vezano uz čovjeka i svijet u kojemje sve što je vezano uz čovjeka odiše mržnjom.U njemu se nasilje prenosi iz prošlostiu sadašnjost i natrag, skupa sa svimmogućim nevoljama, tugama i osvetama ukojima je, kako autor kaže, “brbljiva naravljudi kriva za mnoge nesreće”.Bosna na kraju Prvog svjetskog rataje zemlja u kojoj se bez riječi i truda mirei spajaju krajnosti. O tim krajnostima pripovijedaroman i te krajnosti su vidljiveu svakom vrlo pomno izabranom liku uvrlo živoj i plastično opisanoj galeriji likova.“To je atmosfera u kojoj vladajumuškarci, dok su ženski likovi u romanuuglavnom zanemareni, potisnuti i svedenikao objekti nekih muških potreba i grijeha.Svim univerzalnim iskazima čitavompričom romana pripovjedač zapravopoziva na neke plemenite vrijednosti:ljubav, poniznost, ukorijenjenost u vlastitizavičajni prostor”, naglasila je Pogačnik.“Vertigo” je inače nazvan po tajanstvenojbolesti – vrtoglavici i mučnini,koju su osjećali mladići koji su se vratili sratišta u Galiciji. To je tajanstvena bolestkoja je posljedica straha, užasa i svegaonoga što su oni tamo vidjeli. Iako možedjelovati kao mamac za čitatelja, to nijeroman koji će tematizirati samo tajanstvenubolest. “Vertigo” je roman koji jeprepun lokaliteta koje treba prepoznati,prepun izraza koje treba shvatiti, prepunfilozofičnosti o kružnom tijeku vremena ipovijesti. “Koliko god nas uvodi u jednoprošlo vrijeme, roman je vrlo suvremen.U njemu se spajaju različite tradicije pripovjedaštvaiz različitih stoljeća zajednos usmenom tradicijom, pisan na jednojvisokoj jezičnoj razini, prije svega s jednomvelikom ljubavlju za Bosnom i Sarajevom,za gradom čija je sudbina da sestvari ponavljaju, ali i isto tako da se testvari zapisuju da se ne bi zaboravile”, zaključilaje Jagna Pogačnik.Gordan Nuhanović je rekao da nasSuljovićev roman svojom temom i jezikomkoji koristi vraća u vrijeme od prijestotinjak godina u staro, danas već izgubljeno,Sarajevo. Autor poput arheologaotkopava desetke davnih priča i lokalnihkronika, stare toponime i arhaični jezikpredmoderne Bosne. Roman “Vertigo”gotovo da i nema klasičan zaplet: on jekoncipiran kao mozaik tzv. malih, mahomtragičnih priča koje neprekidnoskreću s glavnog pripovjednog toka i činesvojevrsnu popunu ukupnom razumijevanjufilozofije života koja se na određeninačin proteže i do današnjih dana. Vraćajućise u povijest, u dramatično vrijemezavršetka Prvog svjetskog rata, u kratkovrijeme bezvlašća u kasabi, Suljović sebavi kontraverznim odnosom između vjerau njihovoj borbi za dominacijom. Postojiizreka o povijesti kao učiteljici života.Osim što nas podučava, povijest seočito i ponavlja, a razdoblja previranjakao da pružaju šansu onim najnižim ljudskimnagonima. Drugim riječima, temeljnanamjera Suljovićevog romana je ukazatina stanoviti fatalizam naših krajeva.Unatoč tehnološkom napretku, obaveznomobrazovanju i porastu standardaništa se bitno ne mijenja što su, uostalom,na najtragičniji način potvrdili nedavniratovi u Hrvatskoj i BiH. Ili, informatičkirečeno, hardver se promjenio, ali je softverostao više-manje isti.Fatalizam ili pomirenost sa sudbinomje postala bosanski brend. Nuhanović jenaglasio da su Suljovićevi likovi nekakostalno nadomak smrti: oni su je svjesni,ali je i preziru i kao u inat nepokolebljivojoj idu u susret, kao da slijepo slijede unaprijedispisanu šablonu vlastitih života.Smrt je, uostalom, ono čemu život suštinskiteži, ali postoji i nešto što se zove dugprema životu koji se rukovodi onim moralnimzakonima u nama i zvjezdanimnebom iznad nas. “Nema zla bez čovjeka,veli Suljović, ali čovjek ga nepogrešivo itrajno čini sebi i drugima. Je li ovo ipakroman o zlu, o njegovoj žilavoj naravi,pitam se čitajući još jednu autorovu rečenicu:'Svatko ima svoju zlu minutu, a zlui ne treba više od minute.' Za Suljovića jeovozemaljski život dolina suza, a srećanjezino porijeklo i njezine namjere čovjekusu uglavnom nerazumljive. Ono što ćenas nadživjeti je mržnja. Možda baš zatošto ne shvaćamo prošlost u kojoj se, pišeautor, ništa ne da mijenjati, ali ona, taprošlost, nepogrešivo i stalno mijenja sadašnjost.Jer prošlost je zlo i muka što nastruje, tvrdi Suljović pri kraju romana kadase njegovi likovi nakon svih počinjenihzala zakratko zagledaju sami u sebe.Suljovićev roman ‘Vertigo’ jedan je vrtoglaviprilog boljem razumijevanju prošlostikako nas ne bi nespremne zaskočila ubudućnosti”, zaključio je Gordan Nuhanović.qIsmet Isaković


BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija knjige “Bosanski Novi u našem srcu” Ante MilinovićaZavičajna monografijaU prostorijama Bošnjačke nacionalnezajednice u Zagrebu, 19. ožujka 2010.predstavljena je monografija “BosanskiNovi u našem srcu”, autora mr. sc. AnteMilinovića. Knjigu su, pored autora,predstavili Jasmin Karabegović, Elvir ef.Vakufac i Enver Mulabdić. Odabraneulomke iz monografije čitali su DalijaMuftić Milonja i Rasija Blagajčević, moderatorpromocije. U glazbenom dijeluprograma nastupio je Ansambl “Bosana”,koji djeluje pri zagrebačkom ogrankuBošnjačke nacionalne zajednice.Trajno svjedočanstvo istine oBosanskom NovomU uvodnom obraćanju Rasija Blagajčevićje rekla da je prije zagrebačke promocijemonografija “Bosanski Novi unašem srcu” predstavljena ukupno šestputa: u američkim gradovima Chicagu iSt. Louisu, kanadskom gradu Hamiltonu,te u Bosni i Hercegovini – BosanskomNovom, Sanskom Mostu i Bihaću.Jasmin Karabegović, izdavač i glavniurednik bosanskog izdanja monografije jerekao da knjiga prikazuje povijest BosanskogNovog od njegovog nastanka pa dotragičnih dešavanja 90-ih godina 20. stoljeća.Objasnio je razloge izdavanja monografije.Surfajući internetom na jednomuglednom novljanskom blogu je naišao navrlo oštre polemike vezane uz monografijumr. sc. Ante Milinovića. “Tada sam odlučioponuditi autoru da budem izdavač izčistog revolta prema jednom bahatom napadaču,koji je na jedan vrlo perfidan načinpokušao hrpom dolara korumpirati togčasnog autora i pridobiti za jednu agresorsku,protubošnjačku knjigu u kojoj ne bibilo istine o izvršenom genocidu nad nama,novljanskim Bošnjacima i Hrvatima.U njoj se trebala hvaliti visoka kultura,sport i turizam agresora na Bosnu i Hercegovinu.Posebno me ogorčilo što se tajbahati napadač predstavio kao bogati i velikiBošnjak, ucjenjujući autora uskaćivanjemdonacije za knjigu nekakvim svojimpravom na političku cenzuru. Taj neukicenzor išao je tako daleko da je iskusnomprofesoru i magistru nauka davao strogeupute o pisanju knjige iz njemu potpunonepoznate tematike. Kada mu je profesorvrlo kulturno i argumentirano odgovorio,Predstavljanje monografije o Bos. Novom u prostorijama BNZHon je uzvratio najprljavijim klevetama,zbog čega sam spremno preuzeo obranuugleda knjige i našeg omiljeno bosanskonovskogprofesora. Ponudio sam da nasvoj poslovni rizik preuzmem ulogu izdavačai urednika našeg bosanskog izdanja”,rekao je Karabegović i naglasio da je drugirazlog bio njegov bosanski patriotizami pietet prema svim šehidima, žrtvamaagresije na BiH.Ideja Milinovićeve multinacionalneknjige potvrđuje da je istinoljubiv i pravedančovjek, pravi naučnik i borac zaistinu. Karabegović je istaknuo zadovoljstvošto je autor u svom prikazu predratnihi ratnih dešavanja u Bosanskom Novomdao i ratni dnevnik rahmetli generalaIzeta Nanića. Naglasio je da je, premanjegovom mišljenju, najbolji dio knjigeautorovo originalno istraživanje, te hrabroobjavljivanje podataka o velikosrpskomgenocidu sa spiskom mrtvih i nestalihNovljana u agresiji na bosansko-novskeBošnjake od 1992.-1995. godine. Toje ujedno i opomena živima da nikad višene dopuste takve zločine, niti da prestanutragati za nestalima. Po međunarodnompravu genocidni zločini nikada ne zastarjevaju.Karabegović je rekao da je potrebanbrz i odlučan sudski progon svih velikosrpskihzločinaca, te jasna konstitutivnapolitika koja će Bosnu i Hercegovinuizvesti iz ćorsokaka i opet omogućiti suživotusklađen s idejama o interesnomzajedništvu u BiH.Karabegović je istaknuo da je primarnaželja izdavača bila da pomogne izdavanjei popularizaciju istine o našim šehidima,borcima i drugim stradalnicimaprotubosanske agresije. O toj temi jeobjavljeno malo stručnih knjiga. “Skrivanjeistine ni jednom narodu nije donijelosreću ni trajni mir u državi, pa tako nećeni Republici Bosni i Hercegovini i njenimdijelovima. Našoj domovini je potrebnapuna istina o tom razdoblju našeg stradanja,njegovim uzrocima i posljedicama,prikazana intelektualnim stilom, odmjerenoi promišljeno, bez zagriženih generalizacijai poziva na osvetu. Baš tako točini mr. Ante Milinović – smatrajući danas do pomirenja i suzbijanja mržnje međusadašnjim i budućim generacijamamože dovesti samo istina koja nas poučavai usmjerava prema multinacionalnojkulturi i toleranciji, kako ne bismo ponoviligreške koji vode u zločine i divljaštvo”,rekao je Karabegović. Podsjetio jeda je monografija objavljena u svibnju2008. godine i odmah rasprodana, te jebosansko izdanjebilo jedini način da domaćičitatelji dobiju ovu vrijednu knjigu.“Bosanski Novi u našem srcu” je upravom smislu multietnička i multikulturalnaknjiga, ali je njezin primarni cilj očuvanjebošnjačkog i bosanskog identitetabosansko-noskog zavičaja, protiveći sesvakoj diskriminaciji, a naročito genocidu,kulturocidu i memoricidu. Monografija ćeomogućiti mlađim generacijama sjećanje17JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ18JOURNALna svoje pretke u tzv. “ratnim” dešavanjimau Bosanskom Novom i okolici, pri čemuto nije bio rat dvije vojske nego zločinsrpske vojske nad golorukim civilima.“Zato je njezin cilj da ljudi pamte strahotustradanja i da nikad više ne ponove istegreške, jer se upamti samo ono što se zapiše,a što se ne zapiše – sigurno pada u zaborav.Mora se znati i zapisati da je vrloopasna i lažna teza, koju neki uporno ponavljajuda 'zadnji rat treba zaboraviti' jersu 'sve tri strane krive podjednako'. To segovori i pored svih svih dokaza da se u BosanskomNovom nije vodio rat, već teroriziranjenenaoružanog dijela Novljana odstrane povampirenih četničkih terorista.Nema boljeg oružja od istine kojom bošnjačkazajednica u domovini i dojasporimože sačuvati svoj identitet, te se boriti zasvoja ljudska i etnička prava u svijetu i našojzajedničkoj domovini Bosni i Hercegovini.Novljanska monografija je trajnosvjedočanstvo istine o novskom multikulturnomzavičaju. I zato je u pravu mr. Milinovićkada je u posveti knjige napisao daje ona amanet mlađima da ne zaborave našežrtve i borce-šehide, niti da prestanubiti ponosni sinovi i kćeri svoje zemlje Bosnei Hercegovine, već da se bore za njezinucjelovitost i provjerenu multinacionalnuravnopravnost”, zaključio je JasminKarabegović.Elvir ef. Vakufac, glavni imam MedžlisaIslamske zajednice Bosanski Novije rekao da je monografija važan trag, dokumentutisnut u vremenu. Njezina važnostje još značajnija jer je pisana u poslijeratnomvremenu. Naime, nakon 1995.godine ne postoji niti jedna knjiga kojaobrađuje Bosanski Novi i Novljane, a dane nosi jednu iskrivljenu sliku o tomegradu i događajima koji su se dešavali ubližoj i daljoj povijesti. “Upravo zbog togaje ova knjiga važan projekt, važnijinego neke druge knjige napisane u ovomvremenu. Doista sam presretan i zahvalanprofesoru Milinoviću što je nastavio svojživotni put koji je imao i prije 1992. godine”,rekao je imam Vakufac.Enver Mulabdić, arheolog i direktorMuzeja Pounja u Bihaću, biranim se riječimaosvrnuo na život i rad profesora AnteMilinovića, izražavajući zadovoljstvo štosu suvremenici i sugrađani čovjeka koji jeza života postao njihov mitski heroj. Ranih60-ih prošlog stoljeća, kada se vratio sastudija i prvi puta pojavio u javnosti, Milinovićje u Bosanski Novi prenio svoju ljubav,pažnju i strpljenje među sugrađane,pri čemu su svi postali svjesni svoje važnostii željeli biti kao njihov omiljeni profesor.“U suštini, bio je naš duhovni otac”,Mr. sc. Ante Milinovićrekao je Mulabdić. Naglasio da je monografija“Bosanski Novi u našem srcu” velikiistraživački i životni projekt Ante Milinovića,koji se sastojao od nekoliko kilogramagusto pisanog materijala koji valorizirasve kompleksne značajke bosanskonovskogkraja, historijska događanja, posebnonjihov historijski značaj. Tragajućiza historijskom istinom Milinović je vrloslikovito opisao kompleksna i burna vremenaovog područja, odnosno krvavu ratnuhistoriju bosansko-novskog kraja. Pritomje isticao hrabrost krajiških serhatlija ikapetana novske tvrđave, koji su se s jednestrane branili od austro-ugarskih vojnihnapada, a s druge strane od osmanskih zapovjednika,čuvajući svoju tradiciju i izražavajućiodlučan stav u obrani prastarogidentiteta svoje domovine Bosne i svog zavičaja.Godinama radeći s autorom u istombosansko-novskom Zavičajnom muzeju,Mulabdić je davne 1979. godine ima prilikuprvi puta čitati taj materijal. Zavičajnamonografija je vremenom obagaćenanovim otkrićima, koja su predstavljena učetiri cjeline: antička epoha, srednjovjekovnaepoha, bosanska epoha (1512.-1992.) i vrijeme zavičajne tragedije(1992.-1995.). Prvi dio zavičajne monografijenosi naziv “Antička epoha” i odnosise na najstariju prošlost bosanskonovskogkraja. Drugi dio nosi naslov“Srednjovjekovna epoha” i obuhvaća vrijemeod ranog Srednjeg vijeka i dolaskaprvih slavensko-avarskih četa na balkanskeprostore, do definitivnog odlaska jedneod najmoćnijih feudalnih porodica,knezova Babonića na zapad 1512. godine.Treći dio je “Bosanska epoha”, kojaobuhvaća vrijeme od 1512. godine pa doagresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.godine. Knjizi je pridodat i četvrti dio oratnoj agresiji u Bosanskom Novom, kojise može čitati i kao početni jer smo sviskupa svjedoci strašnog novskog infernasa stotinama bošnjačkih žrtava.“Dobro je poznat višedecenijski radutrošen na ovom projektu, koji pruža mogućnostza cjelokupnu fundiranu obnovui vraćanje historijskog identiteta ovomprostoru na ušću Sane u Unu, koji zasigurnozaslužuje punu pažnju. Izbor iz bogatebibliografije dat je na četiri strane, ataj popis ahivskih izvora i ostale dokumentacijesažeto i jasno usmjerava čitaocau snalaženju i namjeni monografije tenjenom osnovnom cilju. Posebno trebaistaći da je skraćena verzija knjige pisanapregledno s lijepim jednostavnim stilskimknjiževnim izrazom i da će je svakizavičajni čitalac čitati s izuzetnom pažnjom.Zato su Novljani zahvalni svompopularnom profesoru Anti Milinoviću, sradošću očekujući nove knjige iz njegoveserije”, zaključio je Enver Mulabdić.Mr. sc. Ante Milinović je rekao da jedanbroj njegovih učenika i kolega iz Gimnazijei Srednjoškolskog centra, te Zavičajnogmuzeja iz Bosanskog Novogtrenutno radi na čak 7 knjiga, od kojih jejedna već izašla – “Rat u Bosni – zapisi isjećanja”, autora Suvada Hotića. Knjigaje nedavno objavljena u kanadskom graduHamiltonu, a u njoj nema niti tragamržnje i osvete. Milinović se zahvalioBošnjačkoj nacionalnoj zajednici i izdavačuJasminu Karabegoviću, te pozvaoNovljane da nastave suradnju na projektuZavičajne monografije svojim dopunama,ispravkama ili posebnim prilozima.Naglasio je da je monografija “BosanskiNovi u našem srcu” otvorena knjiga, istovremenoi zbornik. qIsmet Isaković


BOŠNJACI U HRVATSKOJIzborna skupština KDBH “Preporod”Kontinuirano djelovanje s postupnimobogaćivanjem programaDeseta redovna Izborna skupština Kulturnogdruštva Bošnjaka Hrvatske “Preporod”održana je 20. ožujka 2010. u prostorijamazagrebačkog ogranka Bošnjačkenacionalne zajednice Hrvatske, Ilica 54.Izvještaj o raduMr. sc. Senad Nanić, predsjednik KD-BH “Preporod” podnio je izvještaj za razdobljeod 15.11.2008. do 20.03.2010. godine.U uvodnom dijelu je rekao da jeproteklo više od 15 mjeseci otkako smose okupili na Izvještajnoj skupštini krajem2008. godine, te više od četiri godineotkako je na Izbornoj skupštini početkom2006. dato povjerenje Glavnom i Nadzornomodboru. Izrazio je nadu da nije iznevjerenopovjerenje članstva i da su ostvareniciljevi zacrtani na početku mandata,potvrđeni i na Izvještajnoj skupštini. Naglasioje da je Glavni odbor predstavljaosmjenu generacija uz očuvanje kontinuiteta.Entuzijazam mladih udružio se siskustvom nešto starijih. Članovi Glavnogodbora ujedno su bili i nositelji najvažnijih“Preporodovih” aktivnosti.“Iskustvo djelovanja Glavnog odbora potvrđujeda su za kvalitetnu upravu, odlučivanje,izradu i provedbu programa potrebniljudi koji razumiju ciljeve i organizacijudruštva, načine i mogućnosti financiranja,društveno okruženje, ali istodobnosvojim kreativnim, požrtvovnim i intenzivnimradom financijski slabo, a čestoi nikako nagrađenim, učestvuju uoblikovanju i provedbi naših aktivnosti.Naši rezultati, vjerujem, potvrđujuispravnost takvog opredjeljenja. Sadržajno,nismo htjeli afirmirati samo bošnjačkukulturu, već naglasiti stvaralaštvoBošnjaka Hrvatske čijom integracijomkao izvorne pojedinosti u hrvatsko kulturnobiće ostvarujemo svoj cilj interkulturnogi intercivilizacijskog dijaloga uobliku kreativne nove vrijednosti. Onanadilazi višestruko kulturno porijeklo irazrješuje sve njegove stvarne i prividneproturječnosti te nas oslobađa usamljenostiu getu na društvenoj margini. Priznatošćunaših autora i nositelja aktivnosti uRadno predsjedništvo: Azra Abadžić Navaey, Faris Nanić i Azra Garankićširoj hrvatskoj i regionalnoj javnosti vjerujemda smo na tragu ostvarenja tog cilja”,naglasio je mr. sc. Senad Nanić.Rekao je da ostvarene rezultate vidikao kontinuirano djelovanje s postupnimobogaćivanjem programa. Sve “Preporodove”aktivnosti vremenom i velikim trudompostajale su zrelije, potpunije, relevantnije.Unošeni su novi trajni programi,kao što su “Preporodov Journal” još uprošlom mandatu i “Orient espresso” početkomovog mandata. Tradicionalni programisu osvježavani novim nositeljima injihovim prioritetima kulturnog djelovanja,kao što je slučaj s časopisom “Behar”koji je ostvario značajan proboj takozvanihmanjinskih okvira recepcije. Proširenesu djelatnosti u obimu i raznovrsnosti,na primjer u izdavaštvu, “Bošnjačkim riječima”i “Bulbulima”, gdje je konačnoostvaren i stari san o izdavanju audio zapisa.Nanić je naglasio da je postupan porastfinancijskih sredstava iz ProračunaRH, koji nam osigurava Savjet za nacionalnemanjine RH, omogućio savladavanjeproblema iz prvog mandata, kao i povećanjeobima i kvalitete programa. Proračuninaših aktivnosti dosegli su iznoseprimjerene programskim obavezama uzočuvanje kontinuiteta, ali i porast kvalitete.Oko programa izdavaštva i CD-a Bulbuliokupljena su značajna programska idonatorska sredstva iz više izvora, gdje seposebno ističu Grad Zagreb i “Croatiaosiguranje”. Svođenjem tajništva na jednoradno mjesto i nizom racionalizacijatroškova, smanjeno je učešće režijskih,tajničkih i knjigovodstvenih troškova namanje od 25%.“Neke su, međutim, boljke ostale neizliječene.Iako imamo vrsne i dokazanesuradnike naših informativnih izdanja, mise još i danas suočavamo s nedovoljnimbrojem takvih suradnika. Zbog želje zaočuvanjem standarda, urednici zapadaju udrugu neprihvatljivu poziciju, a to je neredovitostizlaženja, iako smo krajem godineuspjeli nadoknaditi zaostatke. Vjerovaosam, naime, da ćemo do ovog trenutkaipak imati ohrabren veći broj redovitihsuradnika spremnih na barem nekolikostručnih kvalitetnih tekstova godišnje.Svoje sam uvjerenje temeljio na činjenicinemalog broja visokoobrazovanih Bošnjakamlađe i srednje generacije u Hrvatskoj.Nadao sam se i većem broju izdavačkihprojekata stručnog i znanstvenogprofila u svrhu vjerodostojnijeg osvjetljavanjabošnjačke i islamske stvarnosti uHrvatskoj i šire. Moj osobni angažman na19JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ20JOURNALMr. sc. Senad Nanić, predsjednik KDBH “Preporod”pokretanju dopunske nastave jezika i kultureBošnjaka uz otvorena vrata Ministarstvanije se počeo ostvarivati jer u tu svrhuokupljeni profesori davno preuzetu obvezuizrade programa većinom nisu ispunili.Nama drag i praktično lociran prostor'Preporoda', osim dotrajalošću, zadovoljavajućeuvjete, nažalost, više ne pruža nibrojnim aktivnostima. Potreban nam jeprostor male scene s odgovarajućim minimalnimpratećim prostorima za pripremu iizvedbu programa 'Bulbula' i 'Orientespressa', ali i manifestacije 'Bošnjačkeriječi', kao i drugih tribina, predstavljanjai okruglih stolova. Stari plan o otvaranju'Preporodove' knjižnice također nije mogućbez zasebnog prostora dovoljnog zadostupnost i pravilnu pohranu knjiga kojeje 'Preporod' prikupio svih ovih godina.'Preporod' se službeno obratio Gradu Zagrebumolbom s navedenim obrazloženjem.Molba je u proceduri već dulje vrijeme.Imajući u vidu trenutnu situaciju,teško je ocijeniti kolika je vjerojatnost pozitivnogodgovora i u kojem razdoblju”,rekao je predsjednik Nanić.Istaknuo je da nam ustupanjem prostoraza “Preporodove” i zajedničke manifestacije,tradicionalno pomažu Islamskazajednica, Bošnjačka nacionalna zajednica,Kulturno-informativni centar VeleposlanstvaBosne i Hercegovine i Gradskaknjižnica u Sisku, odjel Caprag. Sve boljasuradnja s islamskim i bošnjačkim organizacijamau domovini i inozemstvu lako seusklađuje na zajedničkim programima.U nastavku Izvještaja o radu u proteklomperiodu, mr. Nanić se osvrnuo naostvarene programe u 2009. i planirane u2010. godini. Naglasio je da “Preporodove”aktivnosti u razdoblju od Izvještajneskupštine s kraja 2008. prvenstveno odlikujepovećanje obima i kvalitete postojećihaktivnosti. U programu informiranjapovećava se broj članova redakcija i suradnika,kao i njihovih priloga te konačnoobima svakog broja. Tematska određenjai sadržajnost “Behara” postaju prepoznatljivovisoko profilirana. Stupanj i obimobuhvaćenosti bošnjačkih tema u “PreporodovomJournalu” čini ga temeljnomreferencom bošnjačke društvenosti u Hrvatskojovog vremena. Tematsko-grafičkausklađenost “Jasmina” čini ga prepoznatljivimlistom za mlade.U okviru programa izdavaštva objavljenesu četiri knjige: “Svemirsko putovanjeMalog Princa” Amira Bukvića, “Džibriloveoči” Seada Begovića, “Riječi vraćenekući” Enesa Kiševića i “Sotonisti”Mesuda Šabanovića. Peta knjiga naziva“Antologija suvremene bošnjačke poezije”Ervina Jahića i Seada Begovića programskije dug iz 2009. godine i u završnojje fazi pripreme. Autori navedenihizdanja bošnjački su književnici afirmiraniu široj hrvatskoj i bosansko-hercegovačkojjavnosti, uz izuzetak Šabanovićevogiskoraka u prostor romana.Nanić je istaknuo sretnu koincidencijumogućnosti zadovoljenja stare potrebei želje za zapisom glazbenog djelovanja“Bulbula” sa spremnošću Grada da zapisfinancijski usmjeri k izdavanju prvogCD-a. Voditeljska kvaliteta Ismeta Kurtovićaposebno se očituje u njegovoj sposobnostida kreira takve aranžmane kojitradicionalno vokalno solistički žanruspješno prevodi u zborsko pjevanje, uzisticanje posebnosti i ljupkosti melodijesevdaha. Studijski uvjeti omogućili suprecizno brušenje, naglašavanje i ravnotežusvih vokalnih i instrumentalnih pojedinačnostii kvaliteta zbora.Tradicionalnu godišnju manifestaciju“Bošnjačke riječi u Hrvatskoj” takođerodlikuje kontinuitet i svježina. Povećan jebroj, kvaliteta i posjećenost manifestacija.Značajno je povećano aktivno učešće“Preporoda” u manifestacijama širom regije(Sarajevo, Jajce, Brčko, Sisak, Dubrovnik,Trebinje, Stolac, Novi Pazar,Bijelo Polje, Podgorica, St. Gallen), gdjeučestvuju urednici, članovi redakcije i suradnici“Behara” i “Preporodovog Journala”,dramski studio “Orient espresso”svojim predstavama i zbor “Bulbuli”. Nastavljenje program predstavljanja “Preporoda”uz donacije knjiga i časopisa putemsustava gradskih knjižnica u Hrvatskoj.Prošle godine je “Preporod” predstavljenna Međunarodnom sajmu knjigau Sarajevu i to do sada s najvećim obimomizdanja. Sa zadovoljstvom se možereći kako je “Preporodova” produkcijakontinuirana, ali s iskazanim povećanjemobima i sve višom kvalitetom.U 2010. godini održat će se kontinuiteti kvaliteta starih dokazanih aktivnosti.U izdavaštvu su kandidirani naslovi vrsnih,ali i novih bošnjačkih autora kojidjeluju u Hrvatskoj. KDBH “Preporod”nije u mogućnosti širiti programske obavezes obzirom na nepromijenjen obimDržavnog proračuna, što će se odraziti ina financiranje našeg Društva.Predsjednik Nanić je izrazio uvjerenjeda Društvom najbolje upravljaju oni kojistvaraju, organiziraju i provode programe,potvrđeno ostvarenim rezultatima. To jedovelo do činjenice da su samo takvi ljudi ispremni preuzeti odgovornost u tijelimaDruštva. Predloženi kandidati su svi u većojili manjoj mjeri, značajno učestvovali uosmišljavanju i provedbi naših programa,kako oni iz starog saziva Glavnog odbora,tako i novopredloženi. U nastavku izlaganjamr. Nanić je pojedinačno predstavio kandidateza novo vodstvo “Preporoda”:Azra Abadžić Navaey, znanstvena novakinjas katedre za turkologiju Filozofskogfakulteta, članica Glavnog odbora udosadašnjem sazivu. Vrsna poznavateljicaorijentalnih kultura i članica redakcije“Behara”. Svojim zapaženim i vrijednimtekstovima umnogome je pridonijela prepoznavanju“Behara” kao znanstveno ikulturološki relevantnog časopisa.


BOŠNJACI U HRVATSKOJAmina Alijagić iz Lovrana, vrsna studenticaprava na Riječkom sveučilištu,članica redakcije “Preporodovog Journala”.Dobro je poznata po odličnim i znanstvenoutemeljenim analizama pravnopolitičkihaktualnih tema objavljenim u“Preporodovom Journalu”, kao i velikomangažmanu na organizaciji “Preporodovih”aktivnosti u Rijeci.Sead Begović je vrlo afirmiran književniki književni kritičar te glavni urednik“Behara”, kojeg je učinio referentnimčasopisom i izvan takozvanih manjinskihkrugova. Njegovi tekstovi čitani su ubrojnim knjigama i publikacijama u Hrvatskoji Bosni i Hercegovini. Preoblikovaoje “Behar” svježim i stručnim pogledomna suvremenu i tradicijsku književnostočuvavši kontinuitet “Beharovog”identiteta. Autor je i urednik naših izdavačkihprojekata.Filip Mursel Begović nositelj je više“Preporodovih” aktivnosti. Izvršni jeurednik “Behara”, gdje svojim tekstovimai uredničkim djelovanjem značajno utječena oblik i kvalitetu Behara. Član je redakcije“Preporodovog Journala” kojeg punitekstovima o kulturi i šaljivim MurselovimŠegistanom. Pokretač je i voditeljdramskog studija “Orient espresso”, gdjekreativnim multimedijalnim pristupom uskromnim uvjetima atraktivno dramatiziraklasike i suvremenike književne riječi.Stručni magistar Azra Čimić višegodišnjaje urednica “Preporodovog” časopisaza mlade “Jasmin”, gdje uspješnoprimjenjuje svoje pedagoško i obrazovanjeu temama europskih integracija, odnedavnoopet nastanjena u Zagrebu. Aktivnaje članica “Bulbula”.Ferid Dizdarević, dopredsjednik Društvau ovom sazivu, svoje je bogato društvenoi poslovno iskustvo znao konstruktivnousmjeriti na stabilnost i urednost“Preporodovih” aktivnosti. Odličan je organizatoraktivnosti u suradnji s drugimorganizacijama.Odvjetnica Azra Garankić, članicaGlavnog odbora u dosadašnjem sazivu,pokazala se nezaobilaznim autoritetom uviše pravno složenijih situacija u kojem jetrebalo braniti interese Društva. Njenistatutarni i prijedlozi sporazuma i ugovoranisu tek profesionalno dotjerani iuspješni, već su izrađeni iz perspektiveaktivnog člana Društva i Glavnog odborai, dakako, štede visoke troškove Društvaza eventualnog vanjskog odvjetnika.Doktor znanosti Zlatko Hasanbegovićs Instituta za društvena istraživanja “IvoPilar”, dopredsjednik u dosadašnjem sazivu,široj je javnosti poznat po svojimobjavljenim znanstvenim istraživanjimasuvremene povijesti naše zajednice. Članje redakcije “Behara”, gdje također povremenoobjavljuje svoje tekstove.Ismet Isaković, pokretač sisačkih bošnjačkihorganizacija i aktivnosti, glavni jeurednik “Preporodovog Journala” i člandosadašnjeg saziva Glavnog odbora. “PreporodovJournal” čini rado čitanim časopisom,gdje je posebno uspješno razvio rubrikuBošnjaci u Hrvatskoj koju je uređivaojoš kao član redakcije. Uspijeva pratitii valorizirati sve relevantne bošnjačke aktivnostii teme. Nezaobilazna je njegovauloga u afirmaciji “Preporoda” u gradu Siskui Sisačko-moslavačkoj županiji.Ervin Jahić, pjesnik i urednik u izdavačkojkući “V.B.Z.”, član redakcije “Behara”s vlastitom kolumnom intrigantnihanaliza, jedan je od najprepoznatljivijihmlađih Bošnjaka u hrvatskoj javnosti. Nezaobilazanje njegov doprinos širenju glasai čitateljstva “Preporodovih” izdanja.Sena Kulenović bošnjačkoj je i širojjavnosti poznata po brojnim angažmanimau bošnjačkim organizacijama u Hrvatskoj.Za izložbu o Srebrenici posebnoje nagrađena. Članica je redakcija “Behara”i “Preporodovog Journala” u kojimaobjavljuje članke i intervjue.Magistar Mirza efendija Mešić, člandosadašnjeg saziva Glavnog odbora,uspješno vodi redovitu i našu najposjećenijutribinu “Dr. Sulejman Mašović” četvrtkomu Islamskom centru. Omogućioje brojna i uspješna “Preporodova” predstavljanjai suradnju s Islamskom zajednicom.Član je redakcije “PreporodovogJournala”, gdje redovito objavljuje tekstoveislamske i međureligijske tematike.Dino Mujadžević, povjesničar i turkolog,dopredsjednik u dosadašnjem sazivuGlavnog odbora, član je redakcije “Behara”i suradnik “Preporodovog Journala” ukojima povremeno objavljuje znanstvenei publicističke radove.Faris Nanić osoba je najduljeg stažadjelovanja u “Preporodu” među kandidatima.Široj javnosti poznat je po političkomi publicističkom djelovanju, sudjelovaoje u oblikovanju “Behara” od početka,uređivao “Beharov Journal” kojeg jeosamostalio i oblikovao u časopis naglašenedruštvene angažiranosti sa zasebnomredakcijom pod imenom “PreporodovJournal” kojeg je uređivao do odlaskau inozemstvo. Autor je dvije knjige uizdanju “Preporoda”. Po nedavnom povratkuu Zagreb, ponovo piše u “PreporodovomJournalu” i “Beharu”.Magistra književnosti Ajka Tiro Srebreniković,tajnica Društva i članicaGlavnog odbora u dosadašnjem sazivu,autorica našeg znanstvenog prvijenca“Znakovi osobnosti u Dervišu i smrti”,suradnica “Preporodovog Journala” gdjeobjavljuje stručne i publicističke tekstove,svojim odgovornim radom uvela jered u složenu tajničku dužnost i značajnodoprinijela osmišljavanju i provedbi programa“Preporoda”, naročito kao nositeljtradicionalne manifestacije “Bošnjačkeriječi u Hrvatskoj”.Na kraju predstavljanja kandidata zanovi Glavni odbor KDBH “Preporod”,predsjednik Nanić je posebno zahvalio dosadašnjojčlanici Glavnog odbora, jednojod osnivača “Preporoda”, profesorici književnostiširokog poznavanja književnosti iizdavaštva, Mersiji Omanović, koja nasnakon konstruktivnog djelovanja u Glavnomodboru napušta prepuštajući mjestonekome od mlađih kvalitetnih kandidata.Nanić je spomenuo i članove Nadzornogodbora u dosadašnjem sazivu – SadžiduĐenđo, Mehmeda Kečevića i SenadaBegovića, koji su svojim aktivnim i konstruktivnimnadzorom blagovremeno i uinteresu Društva korigirali djelovanjeGlavnog odbora.“Uočljivo je značajno odstupanje odtemeljne demokratske tradicije izbora izmeđuviše kandidata za dužnost predsjednikaDruštva. Nije nam takva bila namjera.Štoviše, nadao sam se da će se krozprotekla dva predsjednička mandata u kojimasam obavljao tu dužnost profiliratimladi kreativni nositelji ‘Preporodovih’aktivnosti spremni za preuzimanje odgovornostipredsjedničke dužnosti. Nitko,međutim, nije iskazao takvu spremnost.Prevladao je stav kako u Društvu tako imeđu drugim meritornim sugovornicimau našoj zajednici da je u ovom trenutkumoja neizbježna odgovornost nastavitirukovoditi ‘Preporodom’. Iako pomaloiscrpljen dosadašnjim radom i čestim mukotrpnimiznalaženjem suglasja te provedbomprograma na očekivanoj profesionalnojrazini u amaterskim uvjetima,prihvatio sam kandidaturu vjerujući uvažnost institucije ‘Preporoda’ te ispravnostdosadašnjeg koncepta upravljanjaDruštvom i oblikovanja programa. NaVama je da procijenite da li je to jedino inajbolje rješenje”, rekao je mr. sc. SenadNanić, predsjednik KDBH “Preporod”.Skupštinske odlukeIsmet Kurtović je Radnom predsjedništvudostavio potpise članica ženskog pjevačkogzbora “Bulbuli” za kandidaturu MitheteIbrahimpašić za članicu Glavnog od-21JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ22JOURNALbora “Preporoda”, obrazlažući kako ponekadsuradnja i komunikacija između Glavnogodbora i “Bulbula” nije bila u najboljemredu. Stoga je zbor predlažio svogkandidata, kojeg su delegati javnim glasanjemprihvatili. Time je broj kandidata začlanove Glavnog odbora porastao na 16.Desetoj redovnoj Izbornoj skupštiniKDBH “Preporod” prisustvovalo je 58članova Društva s pravom glasa. Tajnimglasanjem za predsjednika “Preporoda”izabran je mr. sc. Senad Nanić (nije biloprotukandidata). Za dopredsjednike “Preporoda”(ukupno pet kandidata, bira setri) izabrani su Azra Abadžić Navaey, FarisNanić i Filip Mursel Begović. U Glavniodbor (16 kandidata, bira se 9) izabranisu Amina Alijagić, Ismet Isaković, SeadBegović, Azra Garankić, Mirza Mešić,Sena Kulenović, Ajka Tiro Srebreniković,Ervin Jahić i Mitheta Ibrahimpašić. UNadzorni odbor (predložena tri kandidata,bira se tri) izabrani su Mehmed Kečević,Sadžida Đenđo i Senad Begović.Na Skupštini su prihvaćeni sljedećiprijedlozi o izmjenama i dopunama StatutaKulturnog društva Bošnjaka Hrvatske“Preporod” od 15. studenog 2008. godine:- U članku 2. dodaje se stavak 2. kojiglasi: “Skraćeni naziv udruge glasi: KD-BH 'Preporod’.”- U članku 3. stavak 1. mijenja se iglasi: “Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske'Preporod' upisano je u Registar udrugaRepublike Hrvatske, ima svojstvopravne osobe sa svim pravima, obavezamai odgovornostima koje su utvrđenezakonom i ovim Statutom.”- Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. kojiglasi: “Društvo je samostalno u ostvarivanjusvojih ciljeva utvrđenih Statutom.”- Članak 6. i naslov iznad njega mijenjajuse i glase: “II. CILJEVI I DJELAT-NOSTI UDRUGECiljevi Društva su:– očuvati, afirmirati i unaprijediti nacionalnii kulturni identitet bošnjačkognaroda na područjima kulturnog,znanstvenog, umjetničkog,glazbenog, folklornog i drugog duhovnogstvaralaštva, prvenstveno uHrvatskoj,– promovirati i zastupati punu integracijuBošnjaka u sve sfere društvenogi javnog života u RepubliciHrvatskoj, posebno u kulturi, umjetnosti,znanosti i medijima.S tim ciljevima Društvo će obavljatidjelatnosti:– proučavati i štititi kulturnu baštinuBošnjaka, naročito Bošnjaka u Hrvatskoj;– proučavati i pratiti povijesni, književni,umjetnički i sve aspekte društvenogtrenutka i razvoja bošnjačkognaroda u Hrvatskoj, Bosni iHercegovini i drugdje;– podsticati znanstvena i druga istraživanjao porijeklu i samobitnosti,stradanjima i migracijama bošnjačkognaroda, te razvoj nacionalne historiografije;– podsticati književno, umjetničko,znanstveno i drugo duhovno stvaralaštvoBošnjaka, naročito Bošnjakau Hrvatskoj; izdavati knjige, svojeglasilo i druge publikacije;– organizirati predavanja, književne iumjetničke večeri, koncerte, izložbe,znanstvene i stručne skupove;– pomagati književnike, umjetnike iznanstvenike, naročito svoje članove,te učenike i studente u školovanju;– surađivati s kulturnim, znanstvenim,stručnim i prosvjetnim društvima iustanovama u zemlji i inozemstvu;– održavati veze s Bošnjacima - kulturnimi znanstvenim radnicima u inozemstvu,kao i sa svim kulturnim ijavnim djelatnicima čiji radovi osvjetljavajubošnjački kulturni krug;– prikupljati i obrađivati biografske -bibliografske podatke o svojim članovima;djelovati i organizirati različiteaktivnosti glazbe u prostoruumjetnosti i foklora;– djelovati na afirmaciji ljudskih pravai sloboda;– djelovati na afirmaciji, zaštiti i promocijiljudskih prava Bošnjaka idrugih nacionalnih manjina u Hrvatskoj.– Članak 8. stavak 4. mijenja se i glasi:”Sredstva javnog priopćavanja mogupratiti rad Društva i njegovih tijela. U slučajevimakada bi javnost mogla ugrozitiostvarenje zadataka Društva, tijela Društvaje mogu isključiti iz svog rada.”– Članak 9. stavak 2. mijenja se i glasi:”Osobe bez poslovne sposobnosti ili sograničenom poslovnom sposobnošćumogu biti članovi Društva bez prava odlučivanja(sudjelovanja u odlučivanju) uradu tijela Društva.”– U članku 17. iza stavka 2. dodaje sestavak 3. koji glasi: “Mandat tijela Društvatraje četiri godine, odnosno do izbora novihtijela.”– Članak 18. stavak 3. mijenja se iglasi: ”Redovna Skupština održava sesvake godine, u prvim mjesecima tekućegodine, a saziva je Glavni odbor.”– Članak 18. stavak 5. mijena se i glasi:”Članovi koji traže saziv izvanrednesjednice Skupštine dužni su svoj pisanizahtjev dostaviti Glavnom odboru uznaznaku Dnevnog reda sjednice.”– Članak 26. mijenja se i glasi: ”Glavniodbor imenuje: tajnika i blagajnika;glavne i odgovorne urednike glasila-edicijaDruštva; Savjet Društva.”– Članak 39. stavak 4. mijenja se iglasi: ”Ukoliko je na listiću dva ili višekandidata dobilo isti broj glasova delegataSkupštine, izbor se vrši javnim glasovanjemizmeđu navedenih kandidata.”– U cijelom tekstu Statuta riječi: ”organ”,”informacija”, ”poklon”, ”nosioc” uodgovarajućem rodu i padežu zamjenjujuse riječima ”tijelo”, ”obavijest”, ”dar” i”nositelj”. qIsmet Isaković


BOŠNJACI U HRVATSKOJPredstavljene dvije knjige pjesama Enesa KiševićaPjesnička ustrajnost Enesa KiševićaZemlja Bosna je dobila ime po rijeci Bosni, znači po vodi, a voda je most koji spaja vidljivo s nevidljivim. “Od te nebeskevode i moje prezime dolazi”, reći će Kišević, a od tog osjećanja je vjerojatno i izrasla knjiga pjesama “BusenBosne” (izdanje BKUD “Sevdah”). Neke od pjesama iz te knjige uvrstio je književnik Sead Begović u izbor Kiševićevihpjesama “Riječi vraćene kući”, u izdanju KDBH “Preporod”.U organizaciji KDBH “Preporod” iBKUD “Sevdah”, 22. ožujka 2010., uGradskom dramskom kazalištu “Gavella”,predstavljene su dvije najnovije knjigeknjiževnika i dramskog umjetnikaEnesa Kiševića. Knjiga izabranih pjesamapod nazivom “Riječi vraćene kući”krajem 2009. godine izašla je u izdanjuKDBH “Preporod”, a izbor i predgovor jeuradio književnik Sead Begović. Po riječimasamog autora radi se o njegovomnajobimnijem izboru koji obuhvaća pjesnikovrad od 1959. do 2009. godine.Knjiga pjesama “Busen Bosne” u isto vrijemeje izašla u izdanju BKUD “Sevdah”,u bogatoj likovnoj opremi Mustafe Fortei s pogovorom književnika Ervina Jahića.Riječ je o Kiševićevim pjesmama koje se,kao što i sam naslov sugerira, odnose napjesnikova emotivno-lirska pjevanja oBosni. Pjesnički izbor koji je Kišević ponudiou razdoblju od 1959. do 2009. godine(riječ je o pjesmama iz obije knjige),po mnogo modelativno stilskih iskustava,podastrijet će i nešto izuzetno novo. Naime,ne odričući se svojih prvotnih otkrića(zamašne raspjevanosti) on će s blagombuntovnošću (jer ne može negirati svojunježnu narav) integrirati također blageideologeme koji se odnose na zadnji rat.Rat koji je pomaknuo i njegova osjećanja.S velikom građanskom hrabrošću se dotičestradanja. Nije to samo stradanje Bošnjaka,naroda kojemu pripada, već svijunas. Svoje humano lice koje ne voli stratišta,ovaj pjesnik nikada nije skrivao.Dapače, svoju je iskonsku energiju domoljupca(i hrvatskog i bošnjačkog alisvojedobno i jugoslavenskog) on izvornoizražavao bez političkih kalkulacija.Jednostavno je nevjerojatno kolikoima poštovatelja Kiševićeve poezije uHrvatskoj i u BiH, a dokaz tome bila je iprepuna dvorana kazališta “Gavella”. Uzto što ima zavidan broj čitalaca, Kiševićuživa i poštovanje svojih glumačkih kolega.Stoga, ne treba čuditi da su u “Gavellu”kao interpretatori, ali i zagovaračiKiševićevog poetskog opusa, pristigla iglumačka klasa – Marotti, Vlasta Knezović,Dubravko Sidor, Žarko Potočnjak iAntun Tudić. Svi su, uz samog autora,nadahnuto govorili Kiševićeve stihove,ali su se i prisjetili nekih anegdota iz druženjas pjesnikom u studentskim i zrelijimglumačkim danima. Glazbeni gostvečeri bila je Divna Šimatović na gitari ipjesnik Sead Muhamedagić, koji je otpjevaonekoliko sevdalinki. Uz to što imazaista zadivljujući glas, Sead Muhamedagićje oduševljenu publiku upoznao i sporijeklom i nastankom nekih sevdalinki,što je na začudan način povezao s pjesmamaEnesa Kiševića. Večer je zamišljenakao neka vrsta showa kojeg bi, naradost prisutnih, mogli slobodno nazvati“Enes Kišević i prijatelji”. Slobodno možemoreći da je ovo bila jedna od najposjećenijihi najuspješnijih “Preporodovih”promocija ikada. O pjesništvu EnesaKiševića, na samom početku promocije,govorio je književnik Sead Begović kojije primijetio da se o pjesniku i dramskompiscu Enesu Kiševiću zaista mnogo pisalo,te ga se također i obilno kao pjesnikaza djecu i odrasle nagrađivalo, zatim prevodilo(na dvadeset jezika) i potom antologiziralo,a nije primijećeno da je kaoautor obrađen u zadnjim povijestima hrvatskeknjiževnosti Slobodana ProsperaNovaka i akademika Dubravka Jelčića.“To zaista začuđuje jer je riječ o književnimpovjesničarima koji dokazanopoštuju dvosmjerni književni put i angažmanna relaciji Zagreb – Sarajevo. Shvatitćemo to kao određeni nemar i nepravduspram pjesnika koji je već sedamdesetihgodina u Hrvatskoj zadobio izuzetnureputaciju u javnosti i status kultnog pjesnika.Za to su prije svega zaslužni njegovijavni nastupi i osebujna interpretacijapoezije, jer ipak je riječ o odškolovanomglumcu. U Bosni je, dabome, bio antologiziranu dvije ključne antologije: Antologijemuslimanske poezije dvadesetog vijekai njene nadopunjene verzije i u novimpovijesnim okolnostima, pod naslovomBošnjačka poezija dvadesetog vijeka.Uz to, pjesnik se može pohvaliti spodatkom da su mu pjesme zastupljene utrideset i devet izbora i antologija”, rekaoje Begović, koji je primijetio da s prvimknjigama “Mladić nosi svoje prve pjesmena ogled” i “Svemirim te svijete”, Kiševićau Hrvatskoj uspoređuju s takozvanomJesenjštinom, što je podrazumijevalo melodioznu(recitativnu) i bolno ispjevanuispovijest, ali kod njega bez tragičnoispjevanog lirskog subjekta, već s određenompjevnošću koja je dostupna svima iposjeduje estradnu cijenu. “Njegovoj poezijitada nisu poricali ni sklad, ni ljepotnost,a ni određenu misaonost. Međutim,tadašnji mladi hrvatski zastupnici korijenitogmodernizma smatrali su njegovanastojanja isuviše elegičnim i neoromantičnim.I tu se možda skriva nesporazum– oni su postupno odustajali od svojih poetičkihnačela, dapače, postali su mahomneorealisti, a Kišević je ustrajao do danas.To uključuje i ovaj izbor iz njegove poezije”,rekao je Begović i obraćajući se publicidodao da je Kiševića od zaboravaspašavala upravo publika, koja prema23JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ24JOURNALpjesnicima nije uvijek velikodušna, te onnikada nije morao braniti svoju poetiku, astoga nikada nije ni bučio – bučio je iznutra,bez obzira na čestu scensku rasvjetukoja ga je osvjetljavala.Kišević je jednom prilikom rekao daje njemu “Bosna najbliži rod, ona je mojezdravlje, moja snaga, moje nadahnuće.Bosna je moj Andrić, Skender, Meša, mojMak, Stojić, Vešović, Ibrišimović,Mehmedinović, Brka, Ivanković, Selim,Behzad…” Kišević je po vlastitim riječimajoš kao dijete spoznao da čovjek svakimsvojim danom u sebe udahne i nebo izemlju. Znajući to radije je u tišini samodisao nego li miješao taj dah riječi koje ganisu dostojne. Najzad, zemlja Bosna jedobila ime po rijeci Bosni, znači po vodi,a voda je most koji spaja vidljivo s nevidljivim.“Od te nebeske vode i moje prezimedolazi”, reći će Kišević, a od tog osjećanjaje vjerojatno i izrasla knjiga pjesama“Busen Bosne”, a neke od pjesama izte knjige uvrstio je i Sead Begović u izbor“Riječi vraćene kući”. U svom pogovoru“Busenu Bosne” književnik Ervin Jahićnaznačio je da je ta stihozbirka koktelrazmjerno čestih tematsko-motivskih artikulacijabosanske zavičajnosti i Bosne upoetskom opusu Enesa Kiševića. “Nudise čitatelju kao autorsko prošetavanje dionicamakoje posredno ili neposredno legitimirajunjegov odnos prema naznačenojtemi, ali i kao prigodna inventura kojasintetizira jedan dio ustrajnih Kiševićevihpjesničkih interesa od samih njegovih početaka.Ilustrirana je crtežima i akvarelimaarhitekta Mustafe Forte, koji izblizaili izdalja podbočavaju Kiševićeve stihovneuvide. Drama ljudi i drama vremena,drama mišljenja i drama riječi, nesumnjivepopratne manifestacije u kojimaje Bosna i Hercegovina grcala za posljednjegrata - našla je u Kiševićevimstihovnim aplikacijama ganutljivog i senzibilnogovjerovatelja”, rekao je Jahić,koji će uz to dodati da u tom ludilu destrukcije,u potpunoj demontaži i rasapubosanskoga svijeta autor nalazi razlogeza eksplicitnom lirskom terapijom, istodobnozgranut nad posvemašnjim mukomsvijeta kojemu se i obraća.Enes Kišević rođen je 1. 5. 1947. godineu Bosanskoj Krupi, na Ustikolini. “Čitavživot nastojao sam u svojim stihovimasličiti ljepoti rodnoga grada i rijeke Une”,zapisat će u zrelijim godinama. U Ključu,na rijeci Sani, provodi dane djetinjstva, završavaosnovnu školu i gimnaziju. Zapaženi izdvojen od svojih profesora Miće Delićai Franje Žeravice, Kišević ima sreću sudjelovatina pjesničkim susretima na Kozarigdje susreće pjesnike Juru Kaštelana,Skendera Kulenovića, Branka Ćopića, IvanaKordića... Nakon gimnazije javlja se nanatječaj Narodnog pozorišta BosanskeKrajine u Banja Luci. Položivši za glumcastažista, njegov dar uočava veliki dramskiumjetnik Adem Čejvan i poznati redateljTomislav Durbešić, na čiji nagovor odlaziu Zagreb gdje na Akademiju kazališne ifilmske umjetnosti 1971. godine diplomiraglumu u klasi profesora Tomislava Durbešića.Enesov kazališni i književni ukus, navelikosu oblikovali njegovi profesori dr.Bratoljub Klaić, Đurđa Škavić, Ranko Marinković,Slavko Batušić, Zlatko Crnković,Drago Krča, Josip Marotti, Izet Hajdarhodžić,Kosta Spajić, Vladimir Filipović...Kao slobodni dramski umjetnik, ostvarioje zapažene uloge: lik Shakespearea unjegovim “Sonetima”, režija TomislavDurbešić, Dubrovačke ljetne igre, prvavještica, “Macbeth”, W. Shakespearea, režijaVladimir Habunek, Dubrovačke ljetneigre, prorok u “Christoforu Columbu” odMiroslava Krleže, režija Georgij Paro, Dubrovačkeljetne igre, mladi buntovnik udrami Tita Strozzija “Buniduh Kerempuh”,režija Tito Strozzi, Kazalište Komedija,Zagreb, Lisandar u komediji W. Shakespearea“San ivanjske noći”, režija JoškoJuvančić, Hrvatsko narodno kazalište,Zagreb, Karl Marx u drami Petera Weissa“Hölderlin”, režija Kosta Spajić, Dramskokazalište Gavella, Zagreb, Orfej u dramiTomislava Durbešića “Kamo idu Orfej iEuridika”, režija Matijaž Latin, teatar ITD,Zagreb, pilot u “Malom princu”, Saint-Exupéry, režija Jasna Mesarić, Gradskokazalište Trešnja, Zagreb. Nadalje, Ribar u“Bajci o ribaru i ribici”, A. S. Puškina, urežiji Roberta Waltla, Gradsko kazališteŽar ptica, Zagreb, Tvorac u drami “Velikisvjetski teatar”, Pedra Calderona de laBarce, u režiji Jasmina Novljakovića,Gradsko kazalište Kristalna kocka vedrine,Sisak, Stribor u “Šumi Striborovoj”Ivane Brlić Mažuranić, režija Robert Waltl,scena POU Velika Gorica, Svidrigajlovu “Pijanom procesu” Bernarda Marie Koltesa,režija Ivica Buljan, scena POU VelikaGorica...Surađivao je s Jurom Kaštelanom i redateljemEduardom Galićem u TV emisiji“San bez granica”. U seriji “Nepokorenigrad”, u epizodi “Čamac na Kupi”, režijaŽeljko Belić, igrao je Ivana GoranaKovačića, a s televizijskim redateljemIvanom Jukićem ostvario je lik AntunaBranka Šimića. Surađivao je i s filmskimredateljem Rajkom Grlićem u filmovima:“Kud puklo da puklo”, “Štefica Cvek uraljama života”, te u mnogim radio dramamau režiji Stephany Jamnicki ostvarivšilikove Antuna Gustava Matoša, AugustaŠenoe, Vladimira Nazora... Kiševiću opremi svojih knjiga rado surađuje saslikarima Ivanom Švertasekom, MersadomBerberom, Dimitrijem Popovićem,Nenadom Opačićem, Dinom Trtovcem,Mariom Jurjevićem, Borivojem DovnikovićemBordom, Svjetlanom Junakovićem,Joškom Marušićem, Martinom Kelava,Sanjom Režček, Mustafom Fortom...Poznata je njegova suradnja i skompozitorima Emilom Cossetom, IgoromKuljerićem, Josipom Magdićem, ArsenomDedićem, Ivicom Perclom, LadomKos, Zvonkom Zidarićem, Zrinkom Tutićem,Daliborom Paulikom, Darkom Domitrovićem,Hrvojem Hegedušićem...Do sada je napisao 24 knjige poezije.Spomenimo samo one najznačajnije: “Mačaku trapericama”, “I ništa te kao ne boli”,“Ne ogledalo, lice umij”, “Lampa u prozoru”,“Jutarnja molitva”, “Sijeda djeca”,“Svjetlost je Tvoja sjena”, “Majka Bajamai bura Zmijokrila”, “Koka Kokone”, “Samos Tobom ja sam ja”, “Mama Ti si mojzrak” (u suradnji s kćerkom Sarom), “101vino od vina”, “Voda je moja Mati”...Član je Društva hrvatskih književnika,Hrvatskog društva dramskih umjetnikai Hrvatskog haiku društva. Dobitnik jeviše književnih nagrada, a pjesme su muprevođene na ruski, iranski, indijski, japanski,arapski, francuski, njemački, turski,nizozemski, norveški, poljski, mađarski,talijanski, slovački, danski, engleski,hebrejski, slovenski... Pjesme su mu uvršteneu mnoge antologije i čitanke, a živii stvara u Zagrebu. qFilip Mursel Begović


BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija izdavačke djelatnosti “Dobre knjige” iz SarajevaTko su dobri Bošnjani?U Islamskom centru u Zagrebu, uokviru Islamske tribine četvrtkom “Dr.Sulejman Mašović”, 25. ožujka 2010.održano je predavanje na temu “Tko sunama dobri Bošnjani danas?” i promocijaknjiga izdavačke kuće “Dobra knjiga” izSarajeva. Brojnim posjetiteljima u Kongresnojdvorani “Hadži Salim Šabić”obratili su se direktor “Dobre knjige” IzedinŠikalo, književnik Hadžem Hajdarevići prof. dr. Ibrahim Kajan, književnik iprvi predsjednik KDBH “Preporod”.Dobri Bošnjani – sinovi DobreBosneSlijeva: Izedin Šikalo, Hadžem Hajdarević i Ibrahim KajanIzdavačke projekte jedne od najmlađihizdavačkih kuća u Bosni i Hercegovinipredstavio je direktor Izedin Šikalo. “Dobraknjiga” je osnovana 2006. godine, uvrijeme kada su, zbog uvođenja PDV-a naknjige, mnogi predviđali krah i onako posrnulogbosansko-hercegovačkog izdavaštva.Zahvaljujući entuzijazmu prve postavemalobrojne redakcije, razumijevanjudobrih ljudi koji su osigurali inicijalnasredstva i tiskanje po povoljnim uvjetima,objavljena su književna djela koja su već uprvoj godini postojanja donijela prestižnenagrade. Izuzetno je zanimljiv tekst prveporuke čitalačkoj publici, tiskan na propagandnomletku u vrijeme osnivanja “Dobreknjige”, čija jedna rečenica glasi: “Akoje vaša domovina Bosna i Hercegovina, avaši preci 'Dobri Bošnjani – sinovi DobreBosne' i ako ste zainteresirani za (re)afirmacijubosanstva, a protiv plemenskogstanja svijesti i dinarskog mentaliteta, pridružitenam se i ne dozvolite da (p)ostanemokulturna kolonija!” Danas, četiri godinekasnije, “Dobra knjiga” je postala jednaod najproduktivnijih izdavačkih kuća uBosni i Hercegovini. Uspjela je izdati skorostotinu zapaženih naslova i time značajnoobogatiti bosansko-hercegovačku kulturnuscenu. Ambiciozni izdavački plan za2010. godinu, sa stotinu već pripremljenihnovih naslova, najrječitije govori o namjeramaredakcije “Dobre knjige”.Izedin Šikalo je rekao da su izdanja uokviru “Dobre knjige” podijeljena u sedambiblioteka, od kojih su sa stanovištva očuvanjabošnjačkog nacionalnog identitetanajznačajnije “Dobri Bošnjani” i “Dobraperla Bosnae”. “Te dvije biblioteke, zapravo,trebaju nadomjestiti ono što je Bosna iHercegovina imala prije rata, a to je državotvornabiblioteka u okviru dvije velike izdavačkekuće 'Veselin Masleša' i 'Svjetlost',koja je govorila o kulturnom naslijeđu. Nažalost,te dvije firme su kupili ljudi kojimanije do kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.'Dobra knjiga' pokušava kroz navedenedvije biblioteke nadomjestiti nastaluogromnu prazninu”, rekao je Šikalo. Naglasioje da mu je iznimno draga biblioteka“Dobri Bošnjani”, čiji je zadatak da povijesnokontekstualizira dobre Bošnjane, da sekaže tko su ti ljudi i zbog čega su važni. Toje i izuzetno teško jer su Bošnjaci, bosansko-hercegovačkimuslimani skloniji intuitivnomnego racionalnom vrednosnom sustavu.Citirao je Hadžema Hajdarevića kojije rekao da smo mi mali narod koji svojupovijest još uvijek proživljava u svojoj svakodnevnici,još je nismo smjestili u historiju,tamo gdje joj je mjesto. Šikalo je rekaoda “Dobra knjiga” nema ambiciju da pravirevoluciju, već da u sadašnjoj povijesnojkontekstualizaciji kaže koja je bila pravavrijednost dobrih Bošnjana. Do sada su usklopu istoimene biblioteke izašle knjige oMehmed-begu Kapetanoviću Ljubušaku,Riza-begu Kapetanoviću Ljubušaku mlađem,Mehmedu Džemaludinu Čauševiću,Mustafi Ejuboviću – šejhu Juji, SajfullahuProhi, Mileni Mrazović, fra Antunu Kneževiću,Lazaru Drljači i Šemsudinu Sarajliću.U pripremi su knjige o životu i djelu NafijeSarajlić, Safveta-bega Bašagića i HuseinaĐoze. U okviru “Dobra perla Bosnae”, drugebiblioteke “Dobre knjige”, do sada jeobjavljeno šest knjiga: “Bosnom i Hercegovinomuzduž i poprijeko”, “Mostar 1908.”,“Bosniak/Bošnjak”, “Bosanska krajina –historija, mitovi i legende”, “Začeci evropeizacijeu književnosti slavenskih muslimanau Bosni i Hercegovini” i “Život i običajimuslimana u Bosni i Hercegovini”.Književnik Hadžem Hajdarević je rekaoda nam se prošlost još uvijek događa– Bog određuje što će biti, ali mi još uvijekne znamo što je bilo. U različitimatmosferama ideoloških, nacionalističkihi drugih piromanija još uvijek ne uspijevamorazaznati što se zaista dogodilo unašoj povijesti. Biblioteka “Dobri Bošnjani”ruši ustaljenu naciokratsku, zabarakadiranuatmosferu u Bosni. “Bosna iHercegovina kao državni prostor nije samomultietnička i multikulturalna, kakose voli reći. Bosna je prvenstveno monokulturalnahistorijska činjenica i prvenstvenoje tako treba promatrati. Sve nijanse,različitosti i boje su, zapravo, doprinosbogatstvu Bosne i njezinoj monokulturalnosti”,rekao je Hajdarević. Naglasioje da edicija “Dobri Bošnjani” u izdavačkiprostor ne uvodi samo muslimane, negoi pripadnike drugih vjeroispovijesti,kao npr. fra Antu Kneževića, katoličkog25JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ26JOURNALsvećenika iz 19. stoljeća, zatim MilenuMrazović i Lazara Drljaču, jednog odnajvećih bosanskih slikara. Ediciju karakterizirajedinstvenost promatranja bosansko-hercegovačkogprostora.Vrlo često ljudi koji ne žive u BiH i nisuu klaustrofobičnoj bosansko-hercegovačkojatmosferi, koja je dobrim dijelom dirigiranabh-medijima i stranačkim oligarhijama,ne mogu razaznati stanje stvari, na kojinačin se oduprijeti lažnim predstavama historijei zanesenim ideološkim govorima ohistoriji. Danas je više nego ikad potrebnospoznati vlastitu prošlost kao dragocjenost,te od nje stvarati viziju za budućnost. “Problembošnjačke komponente u Bosni i Hercegovinije što nije uspjela ovladati vlastitimsjećanjem, vlastitim odnosom premahistoriji. U prvom planu to se očituje u jednomstravičnom miješanju osnovnih pojmovaiz politike. Naš čovjek vrlo često nerazlikuje što je zemlja, država, domovina,nacija, vjera, kultura i tradicija. Što je budućnost,što je ono što je bilo i što je ono štotreba da dođe. U toj sirotoj romantičarskojzanesenosti vrlo često susrećemo i našeumne ljude iz čijih ćete govora steći ovakavutisak: 'Sve što je dobro u Bošnjaka zauvijekse dogodilo, sve pjesme zauvijek suispjevane, svi veliki pisci zauvijek su rođeni,svi veliki slikari nekada su postojali iviše ih nema.' U tom nekom patetičnom odnosuprema prošlosti zaboravljamo vlastitusadašnjost, zaboravljamo što će biti sutra”,rekao je Hajdarević i naglasio da prvenstvenabriga svakog Bošnjaka treba biti kakosačuvati državu Bosnu i Hercegovinu. Biblioteka“Dobri Bošnjani” nema prvenstvenunamjeru odgovoriti na sva krupna pitanjakoja si zadajemo u ovim teškim vremenima,ali ima namjeru da povijest učiniotvorenom knjigom, dostupnom svakome.Cilj je da povijest ne promoviraju samo ideološkitrabanti određenih nacionalističkiholigarhija, već da povijest kao otvorenaknjiga bude na najljepši način dostupna svimaonima koji samo u državi, monokulturnojBosni i Hercegovini, prepoznaju budućnostBošnjaka i svih drugih. Hajdarević jenaglasio da je bošnjački interes, kroz ediciju“Dobri Bošnjani”, prestanak kaotičnogdoživljavanja vlastite prošlosti. Prošlostmoramo početi promatrati kao otvorenu historijskučitanku, pri čemu je samo na timpremisama, normalnim i neusiljenim, ideološkineuvjetovanim, moguće graditi kakvu-takvubudućnost.Književnik Ibrahim Kajan je na početkuobraćanja rekao da kada god govori o Bosnii Hercegovini, onda govori o zavičaju i sebiu tom zavičaju. Čak i kada nije u njemu,nosi ga u sebi kao i cijelu jednu ne samoduhovnu, nego i stečenu intelektualnu prtljagu.Naglasio je da je Sarajevo bilo i ostaloprijestolnica Bosne i Hercegovine, u kojemse događaju najvažniji književni i izdavačkiprojekti. Zbog toga je i Izedin Šikalo,direktor izdavačke kuće “Dobra knjiga”, izMostara došao u Sarajevo. Kajan je rekaoda ga biblioteka “Dobri Bošnjani” nerijetkosvakim svojim novim izdanjem potpunozbuni, često i samim naslovima. “Upravokada zamislim da ta biblioteka donosi književnebiografije i književni tekst, dakle monografskipristup, već se u slijedećoj knjizipojavi nešto sasvim drugo. Tako su npr. odknjige Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušakapa do Lazara Drljače, različiti profili imodeli tih knjiga. Međutim, njih na okupudrži ono što jest u naslovu, a to je dobri Bošnjani.On drži po duhu, ne uvijek po strukturiteksta – i ne uvijek po onome što podrazumijevamo,osobito danas, pod književnošću.Tako su kod spomenutog Mehmed-begaKapetanovića dva esejistička priloga –'Šta Mohamedanci misle o Bosni i Heregovini?'i leksigrafski priručnik – koji u užemsmislu ne spadaju u književnost. Zatim, djeloo šejhu Juji, odnosno Mustafi ef. Ejuboviću,autoru brojnih izuzetnih eseja, takođeru užem smislu ne pripada književnosti”, naglasioje Kajan. Rekao je da knjiga o RizabeguKapetanoviću Ljubušaku mlađem sadržiprve pjesme, koje nisu dobile dobreocjene u bošnjačkoj i bosanskoj književnosti,ali su važne jer otvaraju pravce i krčeprostor za Osmana Nuri Hadžića, Ivana Miličevića,Ekrema Mulabdića, Musu ĆazimaĆatića, Hasana Kikića, itd. Dakle, nije uvijekbio presudan kvalitet teksta, već je bilovažno da se nešto po prvi puta pojavilo.Svježina historije u biblioteci “Dobri Bošnjani”očituje se u pristupu i svakom naslovu.Zanimljivo je da je svaku knjigu obradioneki drugi priređivač (osim knjiga o ocui sinu Mehmed-begu i Riza-begu KapetanovićuLjubušaku, koje je priredio MuhidinDžanko). Kajan je istaknuo da nas bibliotekapo pristupu i po imenima podsjeća nastari koncept bošnjaštva, ako idemo na historijskui nacionalnu genezu koju bismo izsadašnjosti trebali posjedovati prema vlastitojprošlosti.Kajan se osvrnuo na neka djela iz biblioteke“Dobri Bošnjani” koja nisu prethodnoznačajnije spomenuta. 80 godinanakon autoričine smrti Dragana Tomaševićje priredila i sa njemačkog jezika prevelabosanske narodne bajke Milene Mrazović,slavne bosanske spisateljice. Mrazovićje rođena u Bjelovaru i sa svojimocem je došla u Banja Luku nekoliko godinanakon austro-ugarske okupacije Bosnei Hercegovine. Igrom slučaja krajem19. stoljeća postala je novinarka i vlasnicalista “Bosniche post”, što je bilo gotovonepojmljivo za ondašnju Bosnu. Do smrti1927. godine objavila je nekoliko knjiga oBosni i muslimanima na njemačkom jeziku.“Ona je s ponosom govorila da je Bosanka.Praktično je s Bosnom umrla nasvojim usnama”, rekao je Kajan.Osvrnuo se i na Mehmed-bega KapetanovićaLjubušaka, za koga je rekao da bezpolitičkog konteksta i njegove izuzetneuloge u tome, nije moguće valorizirati njegovrad. “Možda bismo mi danas živjelidrugačije ili nas ne bi uopće bilo. U jednomvremenu totalnog zaokreta, koji jegotovo smrtonosan, bio je jedan od rijetkihljudi koji je pokušao spasiti ono što se spasitidalo. Možda bi ga neki trivijalni kolumnistnazvao realpolitičarem, ali on sevodio jednom vrlo zanimljivom i lijepommisli da onaj koji ide u susret vremenu, tomeće sve biti lako”, rekao je Kajan. S tommisli je pokušao vidjeti što nudi Austrija,pri čemu je utvrdio da austro-ugarski civilizacijskival nije bio protiv vjere. Zalagaose za sprečavanje iseljavanja muslimanskogstanovništva iz BiH u Tursku.Knjiga o mostarskom šejhu Juji je jedinaknjiga koja zahvaća vrijeme 17. i 18. stoljeća.Šejh Jujo je spojio dvije filozofske školeIstoka i Zapada, na temelju arapskih tekstovaprijevoda grčkih autora Aristotela i Platona,te Ibn Sine i drugih istočnih filozofa.Vrlo je značajna knjiga o reisu-l-ulemiMehmedu Džemaludinu Čauševiću, musliamanskomprosvjetitelju, reformatoru,vjerskom lideru, alimu koji je najodlučnijezastupao puteve obnove muslimanskogvjerskog i društvenog života. Nijedan reisul-ulemau povijesti BiH i Jugoslavije nijeimao tako buran i prevratan život kao DžemaludinČaušević. On je krupna figura nesamo islamskog mišljenja u Bosni i Hercegovinina prijelazu 19. u 20. stoljeće, već iukupne bosanske povijesti, kulture i politike.Ostat će upamćen i po svojoj hrabrojostavci na položaju reisa 1930. godine.Na kraju obraćanja prisutnima Kajanje pohvalio izdavačke napore Izedina Šikala,direktora “Dobre knjige”. “Knjigeizgledaju prekrasno, vrlo jednostavno.One imaju dosta tradicijskog na sebi, posebiceu pokušajima da se dokuče izgleditih ljudi. Čini mi se da je to jedna novinau muslimana Bošnjaka. Mi smo vidjeliperzijske reprodukcije Ibn Sine ili IbnRužda, ali nikada nisam vidio kako jemogao izgledati šejh Jujo. Nikada nisamvidio kako je mogao izgledati netko drugikoji nije mogao svoj lik zabilježiti fotoaparatom”,rekao je Ibrahim Kajan. qIsmet Isaković


BOŠNJACI U HRVATSKOJHalal forum – mogućnosti izvoza kroz halal programHalal prehrana – izvozna strategijahrvatskog gospodarstvaHalal forum je održan na Zagrebačkom velesajmuU sklopu Drugog međunarodnog sajmahrane, pića i gastronomskih inovacija,15. travnja 2010. Mešihat Islamske zajedniceu Hrvatskoj i Agencija za certificiranjehalal kvalitete iz Tuzle, u suradnji saZagrebačkim velesajmom, organizirali suprezentaciju pod nazivom “Mogućnostiizvoza kroz halal program”. Na prezentacijise okupilo oko 140 predstavnika hrvatskihprehrambenih tvrtki, Hrvatskegospodarske komore, ministarstava i tijeladržavne uprave, vladinih agencija i diplomatskihpredstavnika. Prezentacija jeorganizirana s ciljem i potrebom pronalaženjanovih tržišta, uzimajući u obzirotvorenost hrvatskih tvrtki za značajnijeuključivanje u ukupan promet svjetskoghalal tržišta. Istog dana, u sklopu tradicionalneIslamske tribine četvrtkom “Dr.Sulejman Mašović”, u zagrebačkomIslamskom centru, organizirano je predavanjena temu halal prehrane muslimana.Kao podrška ovom izuzetno značajnomprojektu KDBH “Preporod”, u suradnjis Mešihatom i Agencijom za certificiranjehalal kvalitete, objavio je specijalnoizdanje “Preporodovog Journala” –Halal kvaliteta (halal prehrana i halalcertificiranje). Specijalno izdanje našegčasopisa podijeljeno je svim učesnicimaprezentacije na Zagrebačkom velesajmu,a nekoliko dana nakon toga i distribuiranosvim diplomatskim predstavništvimaRepublike Hrvatske u svijetu.Potrebno je naglasiti da pri MešihatuIslamske zajednice u Hrvatskoj djelujeCentar za certificiranje halal kvalitete,kao njegova najmlađa ustanova, na čijemje čelu dr. sc. Aziz ef. Hasanović. Halalprojekat za Islamsku zajednicu u Hrvatskoj,sve muslimane u RH, kao i za hrvatskogospodarstvo ima veliku i višestrukuvažnost: muslimani će konačno biti u prigodibez velikih poteškoća doći do halalproizvoda; halal proizvodi na ovaj načindobivaju pravo javnosti i tako postaju dostupnisvima onima koji žele živjeti zdravijimnačinom života; islam se otvaraprema široj društvenoj zajednici i nudisvoja rješenja na suvremene izazove;Islamska zajednica i muslimani se uvažavajukao relevantni čimbenici društvenezajednice; Republika Hrvatska se još višeotvara prema islamskom svijetu; hrvatskomgospodarstvu se otvara jedno velikohalal tržište na kome se godišnje obrćepreko 500 milijardi eura, koje raste po vrlovisokoj stopi; Islamska zajednica naovaj način dobiva na društvenom značajujer Republici Hrvatskoj daje vrlo velikupolitičku i gospodarsku podršku; građanimaHrvatske pomaže da dođu do još višeradnih mjesta što je u današnje recesijskovrijeme izuzetno važno. U svakom slučaju,radi se o jednom od najznačajnijihprojekata Islamske zajednice u Hrvatskoj.Tržište halal proizvoda, kao gospodarskaniša, predstavlja veliki potencijalza nastup hrvatskih tvrtki. Međunarodnohalal tržište se procjenjuje na više stotinamilijardi dolara, dok je hrvatski udio neznatani nužno ga je dodatno, kontinuiranopovećavati. Stoga je potrebna koordiniranaakcija državnog, poslovnog i javnogsektora kako bi se stvorilo pozitivnoozračje za kvalitetan istup hrvatskih tvrtkiu ovom rastućem segmentu globalneekonomije. Održavanjem halal foruma naZagrebačkom velesajmu inicijalno je postignutasimbioza svih relevantnih čimbenikate su uspostavljeni temelji daljnjegrazvoja smjernica za “ofenzivu” na globalnohalal tržište.Obraćanja uzvanikaSkup na Zagrebačkom velesajmu jeotvorio zagrebački muftija Ševko ef. Omerbašić,predsjednik Mešihata Islamske zajedniceu Hrvatskoj, a zatim su se prisutnimapozdravnim riječima obratili MirelaBartolec, generalna direktorica Zagrebačkogvelesajma, Ivan Krpan, načelnik Odjelaza malo gospodarstvo pri Ministarstvu gospodarstva,rada i poduzetništva, TomislavBošnjak, načelnik Odjela za gospodarskuizvaneuropsku bilateralnu suradnju Ministarstvavanjskih poslova i europskih integracijai Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatskegospodarske komore.U pozdravnom govoru muftija Omerbašićje naglasio da s velikom sigurnošćumožemo ustvrditi da su halal proizvodipreteča onoga što danas nazivamo eko-27JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ28JOURNALproizvodima, a koji su danas najtraženijina tržištu. Povijest halal proizvoda sežedaleko u povijest, u vrijeme pojave islamaprije skoro 1.500 godina, i od tada pado danas muslimani su bili u obvezi pridržavatise propisa halal ishrane i halalproizvodnje. Danas u svijetu ima oko milijardui pol pripadnika islama, kojiuglavnom u prehrani koriste halal proizvode.“Tako, na primjer, ni jedna muslimanskazemlja neće uvesti mesne proizvodebez halal certifikata, a u posljednjevrijeme uvodi se obveza halal certifikata ina proizvode za životinjsku ishranu. Upojedinim trgovačkim centrima osnivajuse posebne halal zone u kojima su sviproizvoda u skladu s propisima islama.Kada smo prije nekoliko godina počelipromidžbu halal proizvoda kod hrvatskihproizvođača u cilju poticanja izvoza takvihproizvoda na muslimanska trzišta,naišli smo na veliki interes. Brojne su firmei proizvođači prihvatili naše pozive icertificirali se sukladno tim zahtjevima.Delegacije iz muslimanskih zemalja kojedolaze u posjet Hrvatskoj uvijek se zanimajuza proizvođače takvih proizvoda.Mi u Islamskoj zajednici uvjereni smo daje pred hrvatskim proizvođačima hranevelika šansa u ovom svijetu. U tom smislumi smo činili i činit ćemo i u budućemaksimalne napore da promičemo kodmuslimanskih trgovaca one proizvodekoji nose halal oznaku”, rekao je muftijaOmerbašić. Posebno je istaknuo angažmanSrećka Čulića, koji je učinio velikifinancijski napor u namjeri da u SultanatuOmanu otvori prvo hrvatsko gospodarskopredstavništvo. Omerbašić je obećao punupodršku i preporuku kod tamošnjihvlasti i trgovaca njemu i svima drugimakoji se odluče na takav korak. Naglasio jeda je halal certifikat njihovih prehrambenihproizvoda najbolja preporuka i podrška.Zahvalio se predstavnicima iz bosansko-hercegovačkeAgencije za halal certificiranjes kojima je Mešihat Islamskezajednice u Hrvatskoj nekoliko godinazajedno radio na tom zadatku. “CentarIslamske zajednice u Hrvatskoj za halalceritificiranje biti će otvoren za sve kojise odluče izaći na muslimanska tržišta shalal proizvodima. Odajemo posebno priznanjeGospodarskoj komori RepublikeHrvatske koja je od početka prihvatila našesugestije u svezi ove aktivnosti i učinilaveliki korak u izlasku naših proizvođačana ovo tržište. Iako učešće naših proizvođačana muslimanskom tržištu halalproizvoda nije veliko ono će, siguransam, u narednim godinama biti sve veće”,rekao je muftija Omerbašić.Načelnik Ivan Krpan je rekao da jeMinistarstvo gospodarstva, rada i poduzetništvaprepoznalo značaj i važnost tehničkogzakonodavstva, te je stoga osmisliloi provodi posebne projekte kroz kojesufinancira implementaciju međunarodnihnormi u gospodarstvu, između ostalogai Halal program. “To je svojevrsnaulaznica za proizvođače iz sektora prehrambeneindustrije, ulaznica za tržištekoje broji preko milijardu stanovnika iraspolaže s ogromnim nacionalnim bogatstvom.Ono iskazuje veliki interes zahrvatske prehrambene proizvode. Stogasam uvjerenja da hrvatska poduzeća izprehrambene industrije na ovom tržištumogu ostvariti dobar izvozni posao. Ovoje ogledni model na kojem sudjeluje privatnii javni sektor te vjerska zajednica,pri čemu se stvara jedna infrastruktura zanastup naših proizvođača na vrlo značajnominozemnom tržištu”, rekao je Krpan.Načelnik Tomislav Bošnjak je pozdravioinicijativu organizatora prezentacijejer su često u nastojanjima promoviranjaRepublike Hrvatske i njenih gospodarskihinteresa u svijetu nailazili na nedostatakna tom području. “Jako smo zadovoljništo vidimo da se taj nedostatakpočinje riješavati. Ministarstva vanjskihposlova i europskih integracija u svojojmreži diplomatsko-konzularnih predstavništavaima 11 koji su u dominantno uislamskim zemljama, gdje važe islamskipropisi. To je važan segment gospodarstva.Naše ministarstvo će ova nastojanjasigurno podržati sa svim kapacitetima skojima raspolaže”, rekao je Bošnjak.Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatskegospodarske komore je rekao da uukupnom svjetskom tržištu halal prehranehrvatsko gospodarstvo participira sasamo 250 milijuna dolara. To je simboličaniznos i svaki daljnji rast bit će spaktakularan.Pritom je neophodna suradnjaizmeđu Vlade RH i Hrvatske gospodarskekomore. U nastojanjima na izlazak nazahtjevno tržište islamskih zemalja svakakoće doprinijeti planirano otvaranjeVeleposlanstva u Kataru. Vidošević jeiznio podatak da danas u Hrvatskoj ima18 tvrtki koje imaju Halal certifikate, ašest ih je u pripremi. Posebno je pohvalionapore Islamske zajednice u Hrvatskoj.“Imao sam čast putovati s muftijomOmerbašićem u niz islamskih zemalja.Mogu kazati da je on jedan od najžešćihdomoljuba i patriota na onom polju gde jeto najosjetljivije i najvažnije, a to je prodajahrvatskih proizvoda. To kod kućeznači radno mjesto”, rekao je Vidošević.U vremenu kada je ekonomska kriza dobranozahvatila Hrvatsku, pitanje otvaranjaprema svijetu nije pitanje dobre volje,nego egzistencijalno pitanje. Prehrambenaindustrija u Hrvatskoj je posebno važnajer se radi o jednoj od rijetkih hrvatskihindustrija koje drži hrvatski kapital,za razliku od mnogih drugih sektora kojenadziru multinacionalne kompanije. Prehrambenaindustrija je dominantno u hrvatskimrukama što predstavlja posebnudimenziju i odgovornost i Vlade RH i Hrvatskegospodarske komore. Vidošević jenaglasio i regionalni aspekt halala, koji jedanas itekako važan (tržište BiH, Srbije,Crne Gore, Makedonije i Kosova). Hrvatskogospodarstvo jugoistok Europe doživljavakao svoje prirodno nacionalnotržište.PredavanjaNa Halal forumu vrlo zapažena predavanjaodržali su dr. sc. Aziz ef. Hasanović,pomoćnik predsjednika Mešihata(“Mogućnosti izvoza kroz halal program”),Amir Sakić, direktor Agencije zahalal certificiranje u Tuzli (“Uloga i doprinosAgencije za certificiranje halalkvalitete u razvoju halal procesa”), mr.sc. Olivera Jurković-Majić (“Implementacijahalal certifikacije kao adiptibilnetrgovinske strategije”), Zoran Šimunić,direktor tvrtke “Naše klasje d.o.o.”(“Odraz implementiranih zahtjeva halalkvalitete u firmi 'Naše klasje d.o.o.' na tržište),Krešimir Pišćak, stručni suradnikza razvoj tehnologije zaštite pri Agencijiza komercijalnu djelatnost (“Sustav obilježavanja,praćenja i utvrđivanja autentičnostiprehrambenih proizvoda u skladus Halal standardom”), Marko Jurčić, direktorSektora za strateško planiranje priAgenciji za promicanje izvoza i ulaganja(“Predstavljanje programa poticanja internacionalizacijei međunarodne konkurentnostigospodarstva RH”) i Srećko Čulić,direktor tvrtke “Kaćun d.o.o.” (“PredstavljanjeHrvatske izvozne kuće u Omanu”).Dr. sc. Aziz ef. Hasanović je rekao dahalal razumijevamo u jezičnom, vjerskom,kulturološkom, tradicijskom izdravstvenom kontekstu, a sama riječ halalznači dozvoljeno. Karakteristike halalproizvoda su: prisutnost u svim prehrambenimnavikama, prihvatljiv za sve životnedobi i za pripadnike drugih konfesija,zdravstveno ispravan proizvod, prisutanna svim područjima svijeta, dodatna kontrolajamči sigurnost kvalitete. Vjerskoznačenje halala ogleda se kroz 119kur'anskih ajeta, od kojih 90 govori o


BOŠNJACI U HRVATSKOJkonzumaciji hrane kao daru i blagodati, au 29 su pobrojane zabrane s obzirom nakonzumaciju. Halal tržište se definirakroz arapsko-islamsko tržište, halal tržišteEU te regionalno halal tržište. Globalnohalal tržište, koje je na godišnjoj raziniu porastu između 7 i 10%, ukupno iznosi635 milijardi USD, od kojih 66 milijardiUSD otpada na EU halal tržište (3 milijardeeura sama Francuska; 2,8 milijardifunti Velika Britanija u kojoj živi 6 milijunakorisnika halal proizvoda). Osvajanjehalal tržišta moguće je sinkroniziranomzajedničkom akcijom svih gospodarskihčimbenika društva, pribivanjemna halal forumima diljem svijeta, izlaganjemna halal sajmovima, marketinškimnastupima na poznatim TV-kućama ovogciljanog tržišta, te otvaranjem predstavništavau ciljanim zemljama.Ulogu i doprinos Agencije za certificiranjehalal kvalitete u razvoju halal procesa,predstavio je direktor AgencijeAmir Sakić. Agencija za certificiranje halalkvalitete je specijalizirana ustanovaIslamske zajednice koja djeluje na područjuBosne i Hercegovine, Hrvatske,Srbije, Crne Gore i Makedonije. SjedišteAgencije je u Tuzli, a Agencija ima aktivneodjele u zemljama regije. DjelatnostAgencije se ogleda kroz certificiranje halalproizvoda i usluga, edukaciju o halalu,znanstvena i stručna istraživanja, promocijucertificiranih proizvoda i proizvođačate druge prateće djelatnosti. Zahtjeviza halal standard su: šerijatski propisi(Vijeće za fetve Islamske zajednice), međunarodnipropisi (FAO/WHO Codexalimentarius, međunarodni sporazumi,EU legislativa) i nacionalni propisi pojedinihzemalja. Agencija surađuje s relevantnimdomaćim i međunarodnim institucijama,aktivno participira u radu međunarodnihhalal institucija i halal skupovau svijetu (forumi, konferencije, sajmovi).Kao pravci u razvoju regionalnog tržištaistaknuti su: catering i kolektivnaprehrana (bolnice, vojska, zatvori, škole),turizam i ugostiteljstvo, međunarodna trgovina,kozmetika, lijekovi, financijskoposlovanje, transport, usluge i oprema,halal HUB - poslovne i industrijske zone(Halal Gateway).O implementaciji halal certifikacijekao adaptivne trgovinske strategije govorilaje profesorica Olivera Jurković-Majićsa zagrebačke Visoke škole za ekonomijui menadžment. Koncept halal certifikacijepoima se kao adaptabilna trgovinskastrategija za postizanje konkurentskeprednosti na međunarodnom tržištu. Procesomhalal certifikacije udovoljava sezahtjevima i standardima koji su proizašliiz religijske sfere utjecaja na potrošače.Jedan od najvažnijih koncepata islamskereligije je koncept halal, koji u suštiniznači prihvatljiv. Taj koncept postaje važančimbenik u trgovini određenim proizvodima,a značajne korake u prihvaćanjuovog koncepta učinio je i uslužni sektor,prije svega banke i osiguravajućekompanije, ali i hotelijerstvo i turizam.Inače najbrže rastuće tržište danas je tzv.tržište halal hrane, proizvedene sukladnoreligijskim načelima. Strategijom halalcertifikacije moguće je (naročito u sektoruprehrambene industrije) postići konkurentskuprednost u međunarodnoj tržišnojutakmici. Tržište halal proizvoda je bizniskoji se posljednjih godina najbržerazvija i postaje sve popularnije i u nemuslimanskimzemljama, zbog percepcijetih proizvoda kao zdravih i kvalitetnih.Razlog uspjeha halal proizvoda u zapadnimzemljama nije samo u razvoju muslimanskogtržišta, nego upravo u porastupotražnje za takvim proizvodima. Danasje oko 80% halal prehrambene industrijeu rukama nemuslimanskih zemalja. Trenutačnosu Jugoistočna Azija i BliskiIstok najveća tržišta za halal proizvode.Zahtjevi za halal certifikatima su sve češćii sve više kompanija prepoznaje halalcertifikacijukao konkurentsku prednostali, što je možda još i važnije, kao olakšicukod izvoza te kao način pojednostavljivanjacarinskih procedura. Halal certifikacijau Hrvatskoj najčešće se veže uzprehrambenu industriju, a potencijali uproizvodnji i izvozu prehrambenih proizvoda,nažalost, nisu dovoljno iskorišteni.Zaključno je prof. Jurković-Majićpredstavila rezultate dva istraživanja kojasu provedena nad potrošačima i menadžerima/izvoznicimakako bi se utvrdile etnocentričnetendencije potrošača u odnosuna religijsku pripadnost te stavovi menadžeraprema potrošačkom/religijskometnocentrizmu i utjecaj halal/košer certifikacijena poticanje izvoznih performansihrvatskih kompanija.Direktor tvrtke “Naše klasje d.o.o.”Zoran Šimunić govorio je o efektima implementiranjahalal certifikata u svojojtvrtci. Tvrtka svake godine izlaže baremna jednom velikom sajmu, a nakon dobivanjahalal certifikata, prodaja etiketiranihproizvoda tvrtke porasla je u BiH začak 40%. Kao prednosti hrvatskih tvrtkiza nastup na halal tržištima, g. Šimunićvidi u kulturološkoj bliskosti s muslimanima,blizini Halal agencije u Tuzli te suradnjoms Mešihatom Islamske zajedniceu Hrvatskoj.Sustav obilježavanja i autentičnostiproizvoda sukladno halal standardimapredstavio je Krešimir Pišćak iz Agencijeza komercijalnu djelatnost. Svrha uvođenjaovakvog sustava je garancija potrošačuu kontrolirano porijeklo namirnica i autentičnostproizvoda. Postojeći poslovni procesnadograđuje se implementacijom zaštićenihnaljepnica za obilježavanje proizvodaizrađenih u skladu s halal standardoms gotovim programskim rješenjem(koje uključuju jednostavno rukovođenjeaplikacijama). Proizvedene zaštićene naljepniceunose se u jedinstvenu bazu podataka,a autentičnost naljepnice moguće jeprovjeriti na licu mjesta putem mobitela,slanjem jedinstvenog serijskog broja naljepniceSMS porukom. Prednosti sustavasu sigurnost i garancija krajnjem korisnikuda je proizvod koji kupuje izvoran i proizvedenprema halal standardu, garantirajućiprovjerenu kvalitetu i originalnost.Marko Jurčić, direktor sektora za strateškoplaniranje APIU, predstavio je programepoticanja internacionalizacije ikonkurentnosti hrvatskog gospodarstva.Poticajne mjere moguće je ostvariti na razinipojedinog poduzetnika (tvrtka samostalno)i na razini gospodarskih udruženja(klastera). U 2009. godini APIU je odobrilapotpore za preko 160 izvozno orijentiranihtvrtki s više od 37.000 zaposlenih,a ukupan iznos odobrenih potpora jebio 35,4 milijuna kuna. Najveći broj zahtjevaodobren je tvrtkama iz metaloprerađivačkei drvne industrije. U ovoj godiniAPIU planira nastaviti s potporamaizvozno-orijentiranom gospodarstvu,snažniju potporu tvrtkama pri nastupu nameđunarodnom tržištu, te osnaživanje zajedničkognastupa tvrtki, tj. uloge klasterau aktivnostima internacionalizacije.Direktor tvrtke “Kaćun d.o.o.” i suvlasnikHrvatske gospodarske kuće uOmanu Srećko Čulić, uz pomoć Aziza ef.Hasanovića, predstavio je izvozne potencijaleHrvatske gospodarske kuće u Omanu.Projekt “Hrvatska gospodarska kuća”proizašao je iz ideje povezivanja RepublikeHrvatske i Omana na gospodarskom,sportskom i kulturološkom području.Osnovni cilj je omogućiti hrvatskimtvrtkama što jednostavnije i racionalnijenastupe na tržištima Omana, ali iostalih zemalja Zaljeva. Kuća je svečanootvorena u prosincu 2009. godine u prisutnostiStjepana Mesića, tadašnjeg predsjednikaRH. Sukladno omanskim zakonima,projekt se ostvaruje u suradnji slokalnim partnerom, tvrtkom “Injaz InternationalProject Group”. qIsmet Isaković29JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJžiri u sastavu: književnica Marina Trumić(predsjednica žirija), književnica LjubicaOstojić, dizajner Almir Kurt, prof. dr. NinaAlihodžić-Hadžialić, književnica JasminaMusabegović i prof. dr. Salih Fočo.“Preporod” je i ove godine veliki broj svojihizdanja poklonio institucijama i knjižnicamau Sarajevu, a “Behar” će se, uzknjižaru “Šahinpašić”, s kojom već dvijegodine imamo uspješnu suradnju, uskoromoći naći i u knjižarama vodećih izdavačana tržištu knjiga u regiji – “Profila” u Hrvatskoji Srbiji, “V.B.Z”-a u Hrvatskoj,Srbiji i BiH i “Buybooka” u BiH. Takođerdogovorena je i suradnja sa knjižarama iizdavačkim kućama “Zalihica” iz Sarajevai “Vrijeme” iz Zenice.Uz nagradu “Beharu” za najbolji časopisuručena je i nagrada za najbolji izdavačkipoduhvat godine kojim je proglašenprijevod na češki jezik šest svezakaizabranih djela Ive Andrića. Sveske je izdaloGrađansko udruženje “Lastavica” izPraga, dok je prijevod uradio Dušan Karpatski.Šimo Ešić iz izdavačke kuće “Bosanskariječ” dobio je nagradu za životnodjelo u području književnosti, a nagradaza životno djelo u području izdavaštvapripala je Izdavačkom preduzeću “Svjetlost”Sarajevo i “Sarajevo Publishingu”.Književnik Željko Ivanković dobio jeuredničku nagradu za monografiju “Stećci”Izdavačke kuće "Rabic" Sarajevo, anagrada za najbolji prijevod uručena jeZdeslavu Dukatu za knjigu Plutarhovi“Usporedni životopisi I i II”, Nakladnizavod Globus d.o.o. Nagradu za najboljeoblikovanje knjige dobili su Slobodan Šijani Miloš Majstorović za knjigu “Filmskiletak” Službenog glasnika, čiji jeurednik Branko Kukić iz Beograda, teTošo Borković za knjigu "Kako se crtasunce", Bosanska riječ Tuzla. Titulu najboljegštanda odnijeli su Kašmir promet“Dječija knjiga” i Matica Hrvatska, ogranakDubrovnik. Izdavačka kuća “Buybook”odnijela je nagradu za najbolju promocijuna Sajmu, za predstavljanje sabranihdjela Tariqa Alija: Islamski kvintet(“Sjene narova drveta”, “Knjiga Salahudinova”,“Kamena žena”, “Noć Zlatneleptirice” i “Sultan u Palermu”). Specijalnanagrada iz područja umjetnosti posthumnoje pripala Olji Ivanjicki za knjigu“Očekivanje nemogućeg” uredniceMerime Ranković iz Službenog glasnika(Beograd) te Ćazimu Hadžimejliću zaprekrasnu i obimnu monografiju “Umjetnostislamske kaligrafije”, izdavačke kućeITD Sedam iz Sarajeva.Nacionalna i univerzitetska bibliotekaBiH i Ministarstvo za ljudska prava iizbjeglice BiH odnijeli su nagradu za dugogodišnjidoprinos kulturi i organizacijiSajma knjige i učila. Iz oblasti obrazovanjanajboljim udžbenikom za osnovnuškolu proglašen je “Informatika za 6. razreddevetogodišnje osnovne škole” autoriceSuade Numić u izdanju Bosanske riječiSarajevo, a najboljim udžbenikom zasrednju školu “Udžbenik sa historijskomčitankom” za prvi razred gimnazije autoraSnježane Vasilj i Ekrema Barakovića uizdanju “Sarajevo Publishinga”, te “Zbirkazadataka iz matematike za III razredsrednjih škola” autora Adema Huskića uizdanju IP Svjetlost. Nagradu za najboljiudžbenik za visoko obrazovanje ponio je“Povijest moderne umjetnosti” H. H. Arnasonaurednice Ljerke Dublić u izdanjuStanek Mostar. Za oblast nauke nagraduje dobio Hakija Zoranić za knjigu “EtnogenezaBošnjana-Bošnjaka” u izdanju IPSvjetlost te Ljubomir Erić za djelo “Psihodinamičkapsihijatrija” Službenog glasnikaBeograd.Dodijeljene su i specijalne nagradekoje su pripale Valerijanu Žuji za “LeksikonSarajeva” u izdanju “Media pressd.o.o.” Sarajevo i “Buybook”, LamijiHadžiosmanović za "Bosanski kuhar" IKSejtarija, Zemaljskom muzeju BiH zaprezentaciju naučnih dostignuća u svojimglasilima, Univerzitetu u Sarajevu u povodu60 godina postojanja za prvo značajnopredstavljanje na Sajmu i Biblioteciza slijepa i slabovidna lica za višegodišnjehumano djelovanje i za činjenje dostupnimznačajnih književnih djela.Ibrahim Spahić, predsjednik Udruženjaizdavača i knjižara BiH, na zatvaranjuSajma rekao je da se potvrdilo da je Sajamknjiga značajan međunarodni susretizdavača, autora i čitalaca. Podsjetio je natri važna događaja koja su bila od posebnaznačaja: dodjelu nagrada UIK-a BiH inagrada Sajma za najbolja ostvarenja u2009. godini, obilježavanje godišnjicaBiH autora Selimovića, Kulenovića, Pandže,te godišnjica Tolstoja i Čehova. “I nakraju šta da se kaže za ovaj festival knjige,nego da je to bio praznik za 109.000posjetitelja i izazov izdavačima i autorimada u vremenu krize zajedno rade napoboljšanju statusa knjige u našem društvui regiji, i posebno na zaštiti intelektualnesvojine, čemu je bio posvećen 26.travnja, dan zatvaranja Sajma”, rekao jeSpahić na kraju svog obraćanja. qFilip Mursel Begović31JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJPromocija knjiga o Bosanskoj krajini i otvaranje izložbe o Cazinskoj buni 1950. godineZnačajke krajiškog mentaliteta32JOURNALU Islamskom kulturnom centru u Zagrebu,u okviru Islamske tribine četvrtkom“Dr. Sulejman Mašović”, 22. travnja2010. promovirane su knjige “Fenomen iprokletstvo krajiškog mentaliteta” i “Privremeniboravak izbjeglica i raseljenihosoba na području općine Velika Kladuša1991.-1995.” Hajrudina Muhamedagića.Knjige su, pored autora, predstavili dr. sc.Zlatko Hasanbegović, povjesničar sa Institutadruštvenih znanosti “Ivo Pilar” idr. sc. Filip Škiljan, povjesničar na Hrvatskimstudijima Sveučilišta u Zagrebu.Osim promocije dviju knjiga, otvorena jei izložba iz fundusa Arhiva Unsko-sanskogkantona iz Bihaća pod nazivom“Cazinska buna 1950. godine – dokumenti,svjedočenja i fotografije” autoramr. sc. Fikreta Midžića. Tribinu i izložbuzajednički su organizirali Bošnjačka nacionalnazajednica za grad Zagreb i Zagrebačkužupaniju i Medžlis Islamskezajednice Zagreb. Moderator tribine bioje Dževad Jogunčić, potpredsjednik zagrebačkogogranka Bošnjačke nacionalnezajednice. Tribina je predstavljala uvod udvodnevni simpozij pod nazivom “Cazinskakrajina u XX stoljeću – politika, ljudi,događaji”, o čemu ćemo više pisati u sljedećem“Preporodovom Journalu”.Katoličko-pravoslavno-islamskatromeđaDr. sc. Zlatko Hasanbegović je predstavioknjigu “Fenomen i prokletstvo krajiškogmentaliteta”, za koju je uvodno rekaoda je zahtjevan poduhvat sinetskogprikaza višestoljetnog povijesnog razvitkaregije poznate kao Bihaćko-cazinska krajina.Knjiga predstavlja Krajinu od njezinahrvatskog srednjovjekovnog društvenog idržavno-političkog konteksta, prekoosmansko-islamskog razdoblja u kojem jedobila svoj današnji bosanski oblik, te napodlozi kojeg je nastalo i suvremeno stanje,do novijeg doba, uključujći i Drugisvjetski rat, te poraće obilježeno kontraverznomi po posljedicama traumaičnojCazinskoj buni po krajiške muslimane.“Autor u uvodu na samom početku ističeda motiv za pisanje svoje studije pronašaoo svojoj prvoj dokumentarnoj knjizi oizbjeglicama i raseljenim osobama na područjuVelike Kladuše. Danas je, posebice uPromocija knjiga u Islamskom kulturnom centru u Zagrebuhrvatskoj javnosti, gotovo nepoznata činjenicada je 1991. u Velikoj Kladuši i Cazinskojkrajini utočište pred srpskim nasrtajimanašlo više tisuća Hrvata katolika s područjaSlunja i slunjskog kraja. Ova gesta krajiškemuslimanske gostoljubivosti, autoru je poslužilakao svojevrsni šlagvort da pristupipokušaju šireg obrazloženja krajiškog mentalitetaobilježenog tankom crtom izmeđumerhameta i borbenog graničarstva i predziđa,često prožetog i crtom iracionalizma iizrazite patrijarhalne povodljivosti za mjesnimvođama”, rekao je Hasanbegović.Podsjetio je da je ono što danas podrazumjevamopod Bihaćko-cazinskom krajinomrezultat višestoljetnog ratnog i vojno-diplomatskogsukoba kršćanske Habsburškemonarhije i Venecije, s jednestrane, te osmanske islamske države, sdruge strane. Taj sukob je praćen dalekosežnimdemografskim potresima i migracijskimgibanjima koja su nakon završetkaVelikog rata u 18. stoljeću stvoriliodređeni trojni krajiški etno-konfesionalnii političko-teritorijalni okvir, tzv. triplex-confiniumili katoličko-pravoslavno-islamskatromeđu; dakle, južna Lika,sjeverna Dalmacija i zapadna ili bihaćkocazinsko-krupskaBosna.Hasabegović je istaknuo da je knjigapodijeljena u nekoliko poglavlja i imasvoju dokumentarističku osnovicu. Naime,u dodatku su objavljeni dijelovi radovastariji autora, zapravo rodonačelnikaizučavanja krajiškog kulturno-povijesnogkompleksa. Riječ je o dijelovima knjigaznamenitih povjesničara čija djela, osimsolidno utemeljene historiografsko-znanstveneosnovice, imaju i svoju književnui jezičnu vrijednost. To su Radoslav Lopašić“Bihać i bihaćka krajina” (dva izdanjas kraja 19. stoljeća i jedno iz 1943.),zatim Ćiro Truhelka “Naši gradovi”(1904.) i Hamdija Kreševljaković “Cazini okolina” (1934.).U uvodu knjige autor predstavljapredmet istraživanja krajiške posebnostikroz pojašnjenje pojmova kao što sumentalitet, karakter, etos (u smislu ćudi inaravi), etnologija, etnopsihologija, etngnozija(znanost o običajima i navikama)i antropologija. Također, pojašnjuje zemljopisnoi geopolitičko određenje Krajineu užem i širem smislu. U sljedećempoglavlju autor iznosi vlastiti prikaz povijesnihdogađaja u širem bosanskomkontekstu u vremenu od ranog srednjovjekovljado 1918. godine, a koji su ponjegovom mišljenju imali neizravan utjecajna oblikovanje onoga što naziva krajiškimmentalitetom. U nastavku se usredotočujena uži prostor Bihaćko-cazinske


BOŠNJACI U HRVATSKOJkrajine i mjesne događaje koji su imaliizravan utjecaj na oblikovanje toga mentaliteta.“Ja naravno neću sada prepričavati autoroveinterpretacije povijesnih događaja,već bi samo izdvojio meni najzanimljivijidio knjige, tj. poglavlja u kojima je pisaciznio svoje etno-psihologijske i antropološkeinterpetacije, preko portreta određenihkrajiških muslimanskih povijesnih iepskih ličnosti čija je egzistencija, točnijepučka predodžba o toj egzistenciji i danasna tankom rubu između mita i povijesnestavarnosti. Riječ je o autorovim esejima oMuji Hrnjici i drugim likovima iz krajiškogmuslimanskog epskog ciklusa o Krajini'krvavoj haljini'. Svi ovi epski junaci bezsumnje zrcale određenu povijesnu stvarnostna podlozi koje je i izrastao krajiškimentalitet. Tu je i esej o Huski Miljkovićui dvojici komunističko-partizanskih mjesnihprvaka, a koji autoru služi kao svojevrsnapotvrda glavnih značajki krajiškogmentaliteta. Riječ je o slučaju Huske Miljkovića,o kontroverznoj ličnosti iz Drugogsvjetskog rata, koja je višekratno mijenjalaratna savezništva vođena vlastitim shvaćanjemkrajiškog muslimanskog interesa napovijesnoj vjetrometini”, rekao je Hasanbegović.Autorov pristup da svoje povijesno-sociološketeze dokazuje kroz događaje i ličnostizaokružen je prikazom glavnih značajkiCazinske bune iz 1950. godine kaovišekratno znakovitog događaja koji semože motriti iz više vizura. Jedna je političko-nacionalna,budući da je pokreću nezadovoljnisrpski elementi s Korduna kojiu titoističkom konceptu Jugoslavije videnedostatno rješenje s obzirom na srpskisupstrat partizanskog pokreta. “Tu je i socijalnavizura vezana uz intezivan procesboljševizacije i sovjetizacije koji se odvijaopod krinkom tzv. narodnoosobodilačkeborbe, a koji je neovisno od Staljinovogprekida s Titom, a ne obrnuto, kao što sezaboravlja, te 1950. bio na vrhuncu. I nakraju brutalnost komunističke represije,koja je uslijedila, podsjetila je na temeljniideološki postulat vlasti i države, koji je nakraju i porodio sve okolnosti njezina slomau ratu devedesetih”, rekao je dr. sc.Zlatko Hasanbegović.Istaknuo je da se posljednje i najkontroverznijepoglavlje knjige odnosi na povijesno-gospodarskeaspekte nastajanjaAbdićeve Autonomne pokrajine ZapadnaBosna. Autor je logično, sukladno svometumačenju, stavlja u kontekst jedne odpovijesnih emanacija tradicionalnog krajiškogmentaliteta. Pritom nije ulazio usamu narav i egzistenciju Abdićeve tvorevine,već se zadržao na određenim aspektimanjezina nastanka. Na kraju obraćanjaprisutnima Hasanbegović je zaključioda je knjiga dobar uvod u razumijevanjei tumačenje ključnih problema Cazinsko-bihaćkekrajine u 20. stoljeću, čemuje i posvećen dvodnevni simpozij uIslamskom kulturnom centru u Zagrebu.Prihvat hrvatskih izbjeglica iprognanikaDr. sc. Filip Škiljan je predstavio knjigu“Privremeni boravak izbjeglica i raseljenihosoba na području općine VelikaKladuša 1991.-1995.”. Istaknuo je da ovaizuzetno vrijedna monografija tiskana na465 stranica predstavlja jedinstveno djelona području Bosne i Hercegovine, koje sebavi djelovanjem Crvenog križa u najtežimratnim godinama u općini VelikaKladuša. Autor je i sam sudionik tih događajai sekretar kladuškog Crvenog križaod 1. veljače 1992. godine. Knjiga nepredstavlja samo prvorazredan izvor zapovjesničare, statističare i demografe kojise bave istraživanjem posljednjeg rata iliopćenito izbjeglica, već ujedno i životnodjelo Hajrudina Muhamedagića, koji jesvoj profesionalni i privatni život potpunopodredio radu na humanitarnoj pomoćiljudima koji su se našli u nezahvalnomizbjegličkom položaju. On je svojim preciznimbilježenjem svake izbjeglice izradiofascinantnu bazu podataka koja svjedočio težini posljednjeg rata na područjujedne relativno male općine u sjeverozapadnojBosni.Pobrojanih 8.445 izbjeglica (od ukupnoblizu 20.000 izbjeglica, koji nisu svipopisani u Crvenom križu od 1991. do1999.) ne znači samo statističku informaciju,što Muhamedagić potkrepljuje povećimpopisom koji zauzima većinu knjige,nego svjedoči o tome da ljudi nisusamo brojke. Autor se nije zadovoljio samoobičnim popisom izbjeglica, već uzsvaku popisanu osobu donosi i njegovuprethodnu adresu stanovanja, datum iligodinu rođenja, mjesto rođenja, mjesosmještaja ili osobu kod koje se nalazi uopćini Velika Kladuša, datum prijave ievidencijsku šifru. Uz popis izbjeglicaMuhamedagić navodi i popis udomitelja,a ne zaoravlja i svakog djelatnika ili volonterau Crvenom križu, općini, školi inekoj drugoj javnoj ustanovi koji je nabilo koji način pomogao olakšavanju životaizbjeglica i prognanika. “Muhamedagićje bio svjestan da su svi ti ljudi bilisamo zupčanici bez kojih ne bi funkcioniraoveliki stroj pomoći izbjeglicama. Iuistinu je nevjerojatno koliko je taj strojbaš na području ove općine, koja nije bilapošteđena ratnih razaranja i sukoba, dobrofunkcionirao. Humanost kojom sustanovnici općine Velika Kladuša dočekivaliizbjeglice osvjedočena je za sva vremenaovom knjigom. Broj od 1.933 privatnihudomitelja i 20 improviziranihprihvatnih centara jasno govori o spremnostiKladušana da pomognu i poznatimai nepoznatima”, naglasio je Škiljan.Prezentirao je rezultate ankete koju jeMuhamedagić proveo 2006. i 2007. godine,koja je pokazala koliko je bilo nepoznatihprognanika udomiteljima (čak 61%prognanika bilo je u potpunosti nepoznatoudomiteljima). Iz ankete saznajemo kakoje čak 83% izbjeglica došlo bez prethodnenajave udomiteljima, što nam govori o tomekoliko su Kladuščani bili spremni promijenitisvoj način života u jednom danu.O suosjećajnosti Kladuščana govori i odgovorbivših izbjeglica kako su u 78% slučajevaKladuščani iskreno uvažavali tragedijuizbjeglica, a o kontinuitetu održavanjaodnosa govori činjenica da je čak2/3 anketiranih nastavilo održavati kontaktes udomiteljima i nakon rata. Svi ovipodaci koje je Muhamedagić anketiranjemprikupio govore o jednom srdačnom,humanom i empatičnom odnosuudomitelja prema izbjeglicama. Škiljan jerekao da u drugoj knjizi “Fenomen i prokletstvokrajiškog mentaliteta” autor navodimoralne vrline Krajišnika, među kojimaje svakako gostoljubivost jedna odnajvažnijih. U odgovorima bivših izbjeglicai udomitelja, koje je Muhamedagićnaveo na kraju prvog dijela knjige, jednostavnoizbija krajiška srdačnost, prostodušnosti dobrohotnost: “Ako baka nema33JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ34JOURNALpravi smještaj, ja ću je dvoriti” ili “Muslimanisu plakali zajedno s nama” ili “Prihvaćenismo od Kladuščana izuzetno dobro,kao da smo se poznavali godinama”...Uz ljudski komponentu Kladščani suizbjeglicama pomagali i financijski i nadruge načine. Muhamedagić navodi nekeod oblika pomoći: novčana pomoć, porodičnipaketi hrane, brašno, šećer, riža,dječja hrana, ćebad, peći za grijanje i kuhanje,dječje pelene, odjeća, troškovi prijevozaraseljenih osoba na treće destinacije,olakšice prilikom plaćanja računa, pripremanjevećih količina hrane u pojedinimugostiteljskim objektima, besplatne prijevoznekarte za autobuse. U prilikama ukojima je tada bila Velika Kladuša to subile uistinu velike žrtve za taj kraj.Muhamedagić nam uz najvrijednijidio, tj. popis izbjeglica, udomitelja i anketneodgovore, u knjizi daje i vrijedankronološki pregled dolaska izbjeglica napodručje općine Velika Kladuša. Prvo sudošli Srbi iz Hrvatske, potom Hrvati iMuslimani (Bošnjaci) iz Hrvatske, a zatimi najbrojniji Krupljani, Sanjani i Bišćani,te i sami Kladuščani (iz različitihdijelova općine Velika Kladuša). Neizostavnoje spomenuti, ono što Muhamedagićtek spminje, i činjenicu da je upravokroz kancelariju Crvenog križa u VelikojKladuši prošlo čak 450.000 obiteljskihporuka ili 3% na području čitave bivšeJugoslavije. “Muhamedagić je ovomknjigom dao poticaj i primjer za sličnepoduhvate, ne samo znanstvenicima i djelatnicimaCrvenog križa u čitavoj Bosni iHercegovini, nego i u ostalim jugoslavenskimrepublikama i pokrajinama koje suosjetile posljednji rat. Nažalost, nijesvugdje moguće izdavati takve vrijednemonografije budući da nisu svugdje vođenitako precizni podaci kao u VelikojKladuši. Taj precizan i samopožrtvovanrad možemo zahvaliti samo našem autoru”,zaključio je dr. sc. Filip Škiljan.Moralne vrline Krajišnika iprokletstvo krajiškog mentalitetaAutor Hajrudin Muhamedagić je napočetku izlaganja definirao geografskipojam Krajine. “Prava Krajina” premapoznatom hrvatskom povjesničaru RadoslavuLopašiću se odnosi na bližu okolinuBihaća i predjele u zavoju Une na lijevojobali rijeke. Dakle, Bihaćka krajina jeprostor u čiji sastav ulaze bihaćki, cazinskii krupski kotar, odnosno Bišćani, Kladuščani,Bužimljani, Krupljani i ostalikoji su vezani uz ovo područje. Kako sene bi dobila iskrivljena slika krajiškogmentaliteta, osobito je važno naglasiti činjenicuda je i cijela Bosna uvijek bilakrajište, tj. pojmovi kao što su krajište,granica, razmeđe, rt silnog Osmanskogcarstva, vododjelnica interesa velikih silai slično, često su u povijesti služili za bližeodređenje geografskog položaja Bosne iHercegovine. Specifičnost državopravnogi političkog položaja Bosne cijelo vrijemekoje je bila pod vlašću Osmanske carevine,proizilazila je iz njenog krajiškog karaktera.Neosporno je da mentalitet Krajišnikaima i stanovite specifičnosti, pa iautohtonosti, koje je iznjedrio geopolitičkii geostrategijski položaj Bihaćke krajinei višestoljetni život na nemirnoj međi,formiran, taložen i brušen za vrijeme vladavineOsmanske i Austro-ugarske carevineu ukupnom trajanju od 455 godina.“Po svom karakteru i jedna i drugavlast bile su okupatorske, odnosno izrabljivačko-porobljivačko-kolonizatorske.Prema tome, karakteristike mentalitetaKrajišnika je prouzrokovao, prije svega,sam način vladanja Bosnom navedenihcarevina putem raznih diskriminatorskih,ponižavajućih, nesnošljivih i nehumanihadministrativnih, vojnih, agrarnih, poreskih,pa i kulturnih reformi i zakona. Toje rezultiralo brojnim protestima, bunamai ustancima. Osim toga, postojala je ikontinuirana opasnost od izbijanja oružanihsukoba, što je značilo ugrožavanje iprijetnje biološkom opstanku, zbog čegasu se uobičajeni gospodarski posloviobavljali s puškom na leđima. Na formiranjekrajiškog mentaliteta utjecali su ijunački megdani, zatim aspiracije i pretenzijevelikih sila kroz povijest premaBihaćkoj krajini što je ukorijenilo strah istrepnju Krajišnika od fizičkog istrebljenja,potom stoljetna ekonomska zaostalost,uz koju može ići jedino borba za goliživot, i drugo”, rekao je Muhamedagić.Naglasio je da su mudrost, opreznost,osjećanje zajedništva, ponos i gostoljubivostizvorne moralne vrline stanovništvaBihaćke krajine. Pobrojane vrline uz hrabrost,pravednost i sabur (strpljenje) po intenzitetusvoga ispoljavanja prelaze u fenomen,ali i dalje ostaju u sferi vrlina, tj. nepoprimaju obilježja poroka. Najistaknutijinositelji navedenih karakteristika krajiškogmentaliteta su Nurija Pozderac, Hasan Miljković,Huska Miljković, Mujo Hrnjica, OdOrašca Tale, Zuhdija Žalić, Ibrahim Mržljak,Halil Hrnjica i vojvoda Matija Bakić.Muhamedagić je istaknuo da Krajišnike jošod Srednjeg vijeka prati težnja za samostalnošću,političkom, ekonomskom i drugomneovisnošću, što se odrazilo u nastanku iproglašenju tzv. Autonomne pokrajine ZapadnaBosna u novije doba.Na kraju obraćanja Muhamedagić seosvrnuo na prokletstvo krajiškog mentaliteta.“Vjerovali ili ne, prokletstvo krajiškogmentaliteta je upravo ono što je najvrijednijekod Krajišnika, a to su moralnevrline. Zato što su najhrabriji, najmudriji,najpravedniji, najponosniji, najgostoljubiviji,sa najjačim osjećajem zajedništva,naj... naj... naj... od svih drugih Bošnjaka,Krajišnike netko ili nešto kroz povijestkažnjava. Potvrda ovoj konstataciji je,prije svega, krajiški inat kojeg još nitkonije uspio objasniti. Ovo je najinteresantnija,a ujedno i najapsurdnija i najštetnijaosobina koja svoje 'žrtve' ima isključivomeđu Krajišnicima i jedino njih pogađa,dok prema drugima nema nikakvo 'dejstvo'.Ako nije pregruba ocjena, a vezanaje za inat, Krajišnici imaju najviše neprijateljaupravo među Krajišnicima. Akonije tako, zašto se desio međubošnjačkisukob na području Cazinske krajine1993.-1995., sa katastrofalnim posljedicama– više od 2.500 poginulih i nekolikostotina invalida, sa brojnim civilnim žrtvama?Zašto su se posljedice afere'Agrokomerc' tako drastično odrazile naživot Krajišnika? Zašto se baš na područjimaCazinske krajine desila buna 1950.godine i to sa reperkusijama koje su bilesvojstvene staljinističkim metodama kažnjavanja?Zašto je i da li je morao bitiubijen Huska Miljković, i to od svojih dugogodišnjihprijatelja i komšija? Zašto jeMuju Hrnjicu ubio njegov pobratim MehoKatarica, i još mnogo toga zašto? Akoje i od sudbine, previše je”, s brojnim pitanjimazaključio je svoje obraćanje HajrudinMuhamedagić. qIsmet Isaković


Tribina o doprinosu Hasana ef. Škapura razvoju hadiske znanosti na našim prostorimaVrsni prevoditelj hadisaBOŠNJACI U HRVATSKOJU Islamskom kulturnom centru u Zagrebu,u okviru Islamske tribine četvrtkom“Dr. Sulejman Mašović”, 29. travnja2010. predstavljena je knjiga “Hasan ef.Škapur – život i djelo (1913.-1975.)” mr.sc. Fuada ef. Omerbašića, koja govori onašem najpoznatijem prevoditelju Buharijinezbirke hadisa. Pored autora knjige,o životu i djelu Hasana ef. Škapura i razvojuhadiske znanosti na našim prostorimagovorili su dr. sc. Aziz ef. Hasanovići prof. dr. Šefik ef. Kurdić.Mr. sc. Fuad ef. Omerbašić, autorknjige o životu i djelu Hasana ef. Škapura,rođen je 1965. godine u Miljanovcimakod Tešnja. Završio je Gazi Husrev-begovumedresu i Fakultet islamskih naukau Sarajevu. Magistarski rad je obranio naInternacionalnom univerzitetu u NovomPazaru iz oblasti hadisa. Trenutno obnašadužnost glavnog imama u MedžlisuIslamske zajednice Tešanj.Život i djelo Hasana ef. ŠkapuraSlijeva: Šefik Kurdić, Aziz Hasanović, Mirza Mešić i Fuad OmerbašićHasan ef. Škapur je rođen 9. rujna1913. godine u naselju Škapurevića brdo,na ulazu u Tešanj, od oca Mustafe i majkeAiše. Potomak je čuvene, velike trgovačko-radničkeporodice. Traganje za naukomi razvijene radne navike bile su glavnekarakteristike velikog broja članovaove porodice. U porodici Škapur su još utursko doba, pa i kasnije, uvijek postojalidobro obrazovani pojedinaci koji su mogliimamiti i mujeziniti.Prva desetljeća 20. stoljeća bile su teškovrijeme za Bošnjake i njihovu vjersku,kulturnu i prosvjetnu afirmaciju. OdlazakTuraka i dolazak Austro-Ugarske, izbacivanjeturskog i arapskog pisma, ostaviloje traga na planu vjerskog, kulturnog iprosvjetnog buđenja bošnjačke populacije.U takvom ambijentu Hasan Škupur jezapočeo svoj životni put. Djetinjstvo jeproveo u Tešnju, gdje je 1927. godine završioosnovnu školu. Nakon osnovne školeupisuje Gazi Husrev-begovu medresuu Sarajevu, gdje je 1935. godine uspješnopoložio maturski ispit. Nakon medreseupisuje Višu islamsku šerijatsko-teološkuškolu u Sarajevu, koju završava 1939. godinekao prva generacija na ovoj prestižnojškoli. Tu su školu završili neki našiistaknuti teolozi, orijentalisti, povjesničarii pravnici poput hfz. Mahmuda Traljića,Mehmeda Mujezinovića, Hazima Šabanovićai drugih. Viša islamska šerijatsko-teološkaškola davala je temeljitoobrazovanje, ne samo u teološkim i pravnimznanostima, nego i u ovladavanjuorijentalnim jezicima: arapskim, turskimi perzijskim, što će svakako utjecati naŠkapurov naučno-istraživački rad.Svoje prvo zaposlenje nalazi u Bihaću,gdje u Bihaćkoj gimnaziji obavlja poslovesuplenta. Istovremeno radi kao predavačnastavnih predmeta Povijest islama iArapski jezik u Okružnoj bihaćkoj medresi.1942. godine se seli iz Bihaća u BanjaLuku, gdje obavlja poslove profesora uBanjalučkoj gimnaziji. Usporedo je angažirankao predavač na Okružnoj banjalučkojmedresi. Tokom boravka u Banja Lucibio je stalni vaiz, predavač u glavnoj banjalučkojdžamiji Ferhadiji. Za vrijemeboravka u ovom gradu postaje članom Vakufskogpovjerenstva. 1947. godine odlaziu Prijedor, gdje poslovni angažman nalazikao profesor u Prijedorskoj gimnaziji, gdjepredaje Opću historiju, te Ruski i Srpskohrvatskijezik. U Prijedoru se 1954. godineosniva Zavičajni muzej, koji će kasnije bitinazvan Muzejom Kozare, a Škapur bivaimenovan njegovim kustosom. U ovoj jeustanovi iskoristio mogućnost bavljenjapoviješću Bosne, te je napisao nekolikoradova iz povijesti. Dobro poznavanjearapskog i turskog jezika, omogućilo muje da se bavi proučavanjem turskog periodaBosne i Hercegovine. Osim toga, u Prijedoruje držao seminare za imame i drugeuposlenike u Islamskoj zajednici. U perioduod 1950.-1956. godine bio je predsjednikVakufskog povjereništva u Prijedoru,a od 1950.-1957. član Sabora Islamske zajedniceza Bosnu i Hercegovinu. Od 1950.pa sve do svoje smrti, 25. svibnja 1975.godine, bio je član Odbora Islamske zajednicePrijedor.Spisateljski opus Hasana ef. Škapurabio je bogat i raznovrstan. On bi se mogaopodijeliti u dvije cjeline: prva cjelinatretira pitanje povijesti Krajine, odnosnoBosne i Hercegovine, a druga cjelina islamistiku,prvenstveno hadis. Škapur se dugovremena pojavljuje kao suradnik listovai časopisa koji su u BiH izlazili za njegovaživota. Njegovi pisani radovi su inakon njegove smrti objavljivani u periodiciIslamske zajednice u Bosni i Hercegovini.Svoje radove objavljivao je u“Takvimu”, “Preporodu”, “GlasnikuVIS-a”, a nakon njegove smrti objavljivanisu njegovi radovi u “Islamskoj misli”.Najveći doprinos islamu i Islamskoj zajedniciHasan ef. Škapur je dao svojim35JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ36JOURNALprijevodom i komentarom prva tri toma“Sahihu-l-Buhari” (“Džami'u-s-Sahih”),najznačajnijeg djela iz oblasti hadiskeznanosti, koja su objavljena u izdanjuOdbora Islamske zajednice u Prijedoru uperiodu od 1974.-1976. godine. Smrt gaje zatekla na posljednjim stranicama četvrtogtoma, tako da je njegova velika željada prevede kompletnu Buharijinuzbirku hadisa na bosanski jezik, Allahovomvoljom, samo djelomično ispunjena.Prevoditelj Buharijine zbirke hadisaDr. sc. Aziz ef. Hasanović, pomoćnikpredsjednika Mešihata za vjerska, prosvjetna,vjeronaučna i kulturna pitanja,podsjetio je da se ove godine navršava 35godina od preseljenja na ahiret Hasana ef.Škapura, plemenitog i velikog alima.Svoju ljubav prema islamu i poslanikuMuhammedu a.s. dokazao je prevođenjemnajčuvenijeg i najtemeljitijeg djelaiz hadiske oblasti “Sahihu-l-Buhari”. Hasanovićje naglasio da je Škapur tokomsvoga života predavao pet predmeta, a odtoga, pored povijesti, čak četiri jezika –ruski, turski, arapski i srpskohrvatski. Onnije bio samo prevoditelj, nego i tumačhadisa. Osvrčući se na knjigu “Hasan ef.Škapur – život i djelo (1913.-1975.)” Hasanovićje rekao da je knjiga idealan priručnikza osvjetljavanje i razumijevanjehadisa i hadiske znanosti na našim prostorima.Knjiga nije namijenjena samoulemi, nego je prilagođena i običnom čovjekukoji treba uzeti odgovarajuće porukeiz hadisa. Pritom Škapur daje komentarei tumačenja pojedinih hadisa.“Hasan ef. Škapur je jedan u nizu bošnjačkihintelektualaca koji je ostavio izasebe djelo koje će svjedočiti i govoriti generacijamao jednoj ljudskoj aktivnosti, ojednom plodnom životu koji je opravdaosvoje postojanje. Obilježio je vrijeme ukojem je živio svojom naukom, radom,strpljivošću i ustrajnošću u poslovima kojisu mu povjereni. Njegov život i rad odiše ioslikava islamskog aktvistu koji neumornoradi u želji da sačuva islamski duh i tradiciju”,naglasio je Hasanović. Podsjetio jeda je Hasan ef. Škapur svršenik Višeislamske šerijatsko-teološke škole, čiji susvršenici dali nemjerljiv doprinos islamskojopćoj kulturi na ovim prostorima i šire.Neobično je cijenio rad i cjelokupnosvoje raspoloživo vrijeme koristio je neumornoradeći i onda kada je bio bolestan.Istrajavao je na prvom kur'anskom imperativukroz svoj spisateljski i prevodilačkiopus. Izvanredan je poznavatelj turskog iarapskog jezika, na što ukazuje njegov pisanii usmeni prevodilački rad iz oblastiislamistike i povijesti Bosne i Hercegovine.Kroz svoj prevodilački i spisateljskiopus ukazuje na značaj razumijevanja vremenai okolnosti u kojima je živio. Pritomne opterećuje čitatelje detaljima koji nemajupratičnu primjenu u životu i ne spadajuu prioritete muslimanske zajednice.Prevodilačkim radom Hasan ef. Škapurukazuje se na značaj hadisa, kao drugogizvora islama i njegovu ulogu u razvijanjuislamske misli i prakse. Njegovo zanimanjeza hadis i doprinos toj oblasti je nemjerljiv.Iza sebe je ostavio djelo historijskogznačaja jer je “Sahihu-l-Buhari”,najznačajnije djelo iz oblasti hadisa, biloneprevedeno na naš jezik i nepristupačnomuslimanima s ovih prostora. Pojava prijevodaBuharijine zbirke hadisa bila je odvelikog značaja u kulturnom i vjerskomživotu pripadnika Islamske zajednice.Mr. sc. Fuad ef. Omerbašić je rekao daje povijest ljudskog roda prepuna velikanakoji su svojim životom, radom i moralnimvrijednostima, a posebno intelektualnomsnagom, ostavili neizbrisiv trag na stranicamaduge povijesti čovječanstva. Kada jeriječ o bošnjačkom narodu, onda tu svakaoubrajamo Hasana ef. Škapura, osobuizvanredne intelektualne snage, koju je koristioza prevođenje, istraživanje i upoznavanjes prošlošću Bosne i Hercegovine. Usvom magistarskom radu, pod mentorstvomprof. dr. Šefika ef. Kurdića, obradioje život i djelo Hasana ef. Škapura, s posebnimosvrtom na njegov doprinos islamistici,odnosno hadiskoj znanosti. Značaji vrijednost njegovog rada time je veća akose zna da je on prvi prevodilac Buharijinezbirke hadisa na naš jezik. Time je učiniohadis, kao drugi izvor islamskog učenja,pristupačnim muslimanskoj javnosti nanašim prostorima. Omerbašić je citirao poznatogbošnjačkog alima Huseina ef. Đogu,koji je za Hasana ef. Škapura rekao:“Njemu je pripala historijska čast da izvršiveliki zadatak. Ostavio je iza sebe veličanstvenodjelo za koje mu čitava Islamskazajednica duguje veliku zahvalnost. Ostavioje prijevod Buharije, čime je izvršioemanet koji je stajao kao sveta obavezasvih muslimana. Historija će zabilježitinjegovo djelo, a Svemogući Allah dž.š., uime kojeg je sve to radio, dostojno će ganagraditi. Otišao je pred Allaha, zaista,svijetla obraza.”Prof. dr. Šefik ef. Kurdić je rekao daje Bosna i Hercegovina kroz svoju povijestiznjedrila veliki broj intelektualaca,koji su svojim spisateljskim radom ostavilineprocjenjivo vrijedna djela, koja su idanas predmet naše pažnje i naučnog valoriziranja.Jedan od njih je Hasan ef.Škapur, čiji spisateljski i prevodilački angažmannudi široku lepezu tema kojimase bavio, razmičući time granice prosvjetiteljskoghorizonta znatno više nego štobi to bilo neophodno u nekom kontemplativnijemdobu. Otuda, dok većina bošnjačkeuleme toga vremena šuti ili stidljivopiše, Hasan ef. Škapur neumorno pišes velikim žarom prosvjetitelja i senzibilnošćuvrsnog intelektualca. On takvomspisateljskom, a posebice prevodilačkomangažiranošću, postaje istaknuti intelektualacsvoga vremena, ali i najviši izrazsvijesti svoga naroda. Kao rijetko kojibošnjački intelektualac u to vrijeme bioje, nesumljivo, svjestan povijesnog trenutkai značaja svoje misije, pa uz brojnenapise teološke naravi, usmjerava svojezanimanje na istraživanje povijesti Bošnjakai bošnjačke kulturne baštine.Kurdić je naglasio da se Hasan ef.Škapur usudio prevoditi i komentirati najautentičnijei najvrijednije djelo nakonKur'ana Časnog, poznati Buharijin “Sahih”,što govori o njegovoj intelektualnojzrelosti, duhovnoj suptilnosti i, prije svega,izuzetnoj hrabrosti. “Džami'u-s-Sahih”Buharijino je najznačajnije djelo iujedno najznačajnije hadisko djelo u povijestiislama uopće. To je prva zbirka nastalaisključivo od vjerodostojnih hadisa.Pored prijevoda Škapur je dao i izuzetnolijep i koristan komentar ovog fundamentalnogdjela iz oblasti hadisa. “Specifikumnjegovog komentara je u pojašnjenju hadisana temelju hanefijske pravne škole,čime je neizmjerno pomogao imamima,hatibima i obrazovnim institucijama upromoviranju stavova ove pravne škole.Nijednog momenta nije težio zbuniti čitatelje,kao što to čine neki komentatori miješajućistavove različitih šerijatsko-pravnihopredjeljenja”, rekao je Kurdić. Pohvalioje knjigu “Hasan ef. Škapur – životi djelo (1913.-1975.)”, koja predstavljanajobimniju i najpotpuniju studiju o životu,radu i djelu Hasana ef. Škapura. “Ovaknjiga mr. Fuada ef. Omerbašića na najilustrativnijinačin sugerira kako se trebaodnositi spram naše prošlosti i baštine, aposebno spram naših vrijednih intelektualnihličnosti, koje su znale prepoznatinajesencijalne vrednote naše prošlosti iprikučiti ih našim čitateljima. Fuad efendijaje ovom knjigom samo potvrdio davnoizrečenu istinu da narod koji poštuje irespektira svoje vrednote, svoju tradiciju isvoje intelektualne zvijezde, može očekivatibolju i ljepšu budućnost”, zaključio jeprof. dr. Šefik ef. Kurdić. qIsmet Isaković


BOŠNJACI U HRVATSKOJIV. Konvoj mladih Bošnjaka Republike Hrvatske i njihovih prijatelja “Da se nikad ne zaboravi” 2010.Sjećanje na srebrenički genocidOve godine po četvrti puta organizira sei održat će se konvoj mladih Bošnjaka i njihovihprijatelja “Da se nikad ne zaboravi”,u sjećanje na srebreničku tragediju i genocidpočinjen nad nedužnim bošnjačkim civilimau ljeto 1995. godine u Srebrenici.Namjera je organizatora konvoja okupitimlade iz cijele Hrvatske, koji bi u zajedničkomposjetu Memorijalnom centru uPotočarima odali počast nevino stradalimBošnjacima. Srebrenički genocid, najvećestradanje Bošnjaka u novijoj povijesti, postaoje nezaobilazni dio bošnjačkog identitetao kojem će mladi moći najbolje naučitiiz neposrednog susreta s preživjelimsvjedocima. Ostvaren je cilj Vijeća bošnjačkenacionalne manjine Grada Zagrebada konvoj postane tradicionalno godišnjeokupljanje mladih Bošnjaka i njihovih prijateljaiz cijele Hrvatske, koji se ove godineorganizira po četvrti put. Europski parlamentje 15. siječnja 2009. godine, a netomi Hrvatski sabor, proglasio 11. srpnjaDanom sjećanja na genocid u Srebrenici.Ove godine obilježava se jubilarno petnaestagodišnjica najvećeg europskog zločinanakon Drugog svjetskog rata.Konvoj je i ove godine u programu projekataVijeća bošnjačke nacionalne manjineGrada Zagreba. U pripremu i realizacijukonvoja Vijeće je ove godine odlučilouključiti u Organizacijski odbor uglavnommlade ljude, koji će svojim aktivnostima izalaganjima na pripremi i organizaciji, moćimaksimalno uložiti i doprinijeti, kako biKonvoj ove godine bio još kvalitetniji. Ovegodine odlučilo se u organizaciju uključiti iostale bošnjačke asocijacije, udruge i organizacije,radi financijske potpore i sufinanciranjatroškova Konvoja. Tako su pripremljenii službeni dopisi koji su poslani svimbošnjačkim asocijacijama i udrugama s pozivomna potporu pri zaokruživanju potpunefinancijske konstrukcije potrebne za realizacijuIV. Konvoja. Odlučeno je na jednomod radnih sastanaka Organizacijskogodbora konvoja “Da se nikad ne zaboravi”kako će se nastojati animirati sve naše bošnjačkeasocijacije u Republici Hrvatskoj dase tradicionalno uključe u potporu i sufinanciranjeovog Konvoja, relevantnog zacjelokupni bošnjački korpus u RepubliciHrvatskoj i sve pripadnike bošnjačke nacionanemanjine u Hrvatskoj. Kroz jači financijskiproračun za Konvoj moći će se postićii viša kvaliteta Konvoja, prvenstvenomisleći na sadržajni koncept, koji ima zacilj kontinuirano obilježavanje srebreničketragedije. U okviru programa Konvoja2010. predviđeni su brojni kulturno-umjetnički,ali i povijesno-edukativni elementi uokviru sadržajnog koncepta.Također, ove godine nastoji se kao sudionikekonvoja “Da se nikad ne zaboravi”uključiti i studente i profesore povijesti,koji će kasnije u suradnji s Vijećembošnjačke nacionalne manjine, ili u suradnjis Fakultetima povijesti, na ovaj način,moći organizirati poseban sat predavanjao tragediji i stradavanju Bošnjaka uSrebrenici. Prije samog konvoja trenutnose piprema održati predavanje Hasana37JOURNAL


BOŠNJACI U HRVATSKOJ38JOURNALNuhanovića na Pravnom fakultetu u Zagrebu.U konvoj želimo uključiti i studenteostalih fakulteta iz Zagreba i šire. Takosu na sve fakultete Zagrebačkog sveučilištadostavljene pozivnice s programomkonvoja, te su poslane zamolbe za postavljanjeslužbenog plakata konvoja2010. u predvorjima svih fakulteta u Zagrebu.Također, želimo u sudjelovanje uKonvoju uključiti i veći broj predstavnikavlasti lokalnih uprava i samouprava.Ove godine Konvoj “Da se nikad ne zaboravi”u čast Srebrenici i u sjećanje na srebreničkutragediju bit će organiziran u vrijemekada se održava i manifestacija “DaniSrebrenice” te se organizira 29. i 30. svibnja.Poučeni smo pozitivnim iskustvom uorganizaciji konvoja prethodne tri godine teće Konvoj i ove godine zadržati sličnu formu,kao i prethodna tri. Konvoj je postao iprepoznatljiv u programu Vijeća bošnjačkenacionalne manjine Grada Zagreba te je većtradicionalan u okviru programa koje se Vijećebošnjačke nacionalne manjine obvezujepripremiti i realizirati u svom godišnjemplanu i programu aktivnosti i djelovanja.Ove godine u konvoju “Da se nikad ne zaboravi”pridružit će se mladi pripadnici drugihnacionalnih manjina, iz okvira folklornihdruštava; pripadnici folklornih skupinačeške i srpske nacioanlne manjine te Bošnjačkokulturno-umjetničko društvo “Sevdah”.Očekujemo, prema dosadašnjim dogovorima,da se Konvoju ove godine priključei članovi jednog hrvatskoga kulturno-umjetničkogdruštva, kao sudioniciKonvoja, koji će također dati svoj doprinosKonvoju nastupima u Srebrenici i Kalesijitijekom trajanja Konvoja.Bošnjačkoj omladini iz Zagreba potporui povjerenje, dali su ove godine u organizacijičlanovi Vijeća bošnjačke nacionalnemanjine Grada Zagreba i Vijećabošnjačke nacionalne manjine Zagrebačkežupanije, kao suorganizatori ovoga već jubilarnogkonvoja. U Organizacijski odborkonvoja ove godine uključeni su uglavnommladi, a Odbor je podorganiziran uradne odbore, kako bi se ostvarila što boljakvaliteta organizacije. Formirani su takoOdbor za financije, Odbor za medije, Odborza kontakte te Odbor za tehničku podršku.U organizaciji određeni su članovi,podijeljena zaduženja i precizirani su rokoviza realizaciju pojedinih aktivnosti.Svaki od Odbora ima svog koordinatora, aodbori usko surađuju međusobno, iakodjeluju samostalno s preciziranim zaduženjimaza pojedine organizacijske segmente.U ulozi glavnih koordinatora organizacijekonvoja ove godine su dr. sc. Aziz ef.Hasanović, predsjednik Vijeća bošnjačkenacionalne manjine Grada Zagreba mr. sc.Ekrem Bećirović, te Adnan Demirović(OKM), a u Organizacijski odbor su krozpojedine odbore uključeni Emir Akšamija,Jasmina Berberović, Damir Muratović (financijskagrupa), Kemal Bukvić, ZijadKazić, Amir Hasanović, Nufik Hasanović,Damir Muratović i Omer Alibašić (tehničkagrupa), Amela Handanović (koordinatorza promidžbu), Hilmo Hairlić, NejraŽiga, Amira Omanović, Aldijana Bešić iJasna Buljić (kontakt grupa), Naida Šehović,Alma Srebreniković, Mirsad Dubravići Sanela Kantarević (medijska grupa),Ismet Efendić i Naida Šehović (kulturnoumjetničkiprogram konvoja), a za prijenossvih informacija tijekom pripreme iorganizacije preko web-stranice Vijeća zaduženisu Emir Akšamija i Mirsad Dubravić.Hilmo Hairlić preuzeo je i ukupnu organizacijuprema Hrvatskom crvenomkrižu, koji je i prošle godine bio sudionikkonvoja s jednim autobusom predstavnika,koji su sami financirali. I ove godinenastojati će se animirati što veći broj mladihljudi za prisustvovanje konvoju, a kaoi prošle godine nastojati će se uključiti ipredstavnike bošnjačke mladeži i iz Austrije(Graz) i Slovenije (Ljubljana). Konvojje već do sada skoro konačno pripremljeni organiziran.Irhad Meheljić ove je godine, u sklopuprojekta Konvoja “Da se nikad ne zaboravi”,inicirao ideju da u Konvoju prisustvujukao sudionici i profesori povijesti srednjihškola grada Zagreba. Meheljić je kaokoordinator ove ideje preuzeo na sebe dobrovoljnoi obvezu službene komunikacijes Ministarstvom obrazovanja, kulture išporta RH, s Agencijom za odgoj i obrazovanjeGrada Zagreba te sa Gradskim uredomza obrazovanje, kulturu i šport GradaZagreba. Vijeće BNMGZ smatra da ćeuključivanjem profesora povijesti u sudjelovanjeu Konvoju doći do dublje suradnjepo ovome pitanju te da će se na ovaj načinpružiti mogućnost da se puno šira javnost,kroz njihova predavanja, upozna sa srebreničkimgenocidom i tragedijom.U III. konvoju “Da se nikad ne zaboravi”,održanom 2009. godine, učestvovaloje preko 800 sudionika. Sudionici su bilibrojni, a preko 30% svih sudionika bili suu konvoju iz Vijeća drugih nacionalnihmanjina; službenici Veleposlanstva IslamskeRepublike Iran u RH, Forum mladihSDP-a, Forum mladih HNS-a Zagrebačkežupanije, predstavnici Vijeća Žena GradaZagreba i brojni drugi. Ne dvojimo da ćemoove godine naići na još veći interes imogućnost da u Konvoju sudjeluje još većibroj ljudi. Prijave za sudjelovanje uKonvoju mogu se učiniti direktno on-lineputem internet stranice Vijeća na adresiwww.vbnmgz.hr, putem maila vbnmgz@zg.t-com.hr, ili putem telefona na Vijećebošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba:01/631-4109 (fax: 01/631-4111),kod tajnice Vijeća bošnjačke nacionalnemanjine Grada Zagreba Sebine Sejkić, anajkasnije do 17.05.2010.I ovim putem želimo se zahvaliti Behram-begovojmedresi u Tuzli, koja jeuvelike pomogla u organizaciji Konvoja“Da se nikad ne zaboravi” 2009. godine,kao i ove 2010., ponudivši smještaj za sudionikekonvoja, a zahvaljujemo se jošjedanput i svim sudionicima Konvoja2009. godine, kao i svima koji će seuključiti u IV. Konvoj “Da se nikad nezaboravi” 2010. godine. qPriredio: Emir Akšamija, dipl. oec.


HRVATSKAPrva posjeta hrvatskog predsjednika Ive Josipovića BiHPočast žrtvama uz burne reakcijeKao uvod u intervju koji je treći hrvatski predsjednik Ivo Josipović dao za “Preporodov Journal” donosimo samo nekeod reakcija hrvatske i bosanske javnosti na njegove izjave u Parlamentu BiH i na povijesnu posjetu Ahmićima iKrižančevom selu, gdje se poklonio žrtvama rata u BiH.Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović15. travnja 2010. posjetio je seloAhmiće nadomak Viteza i položio vijenacna spomenik posvećen 116 civila, mahomžena i djece, koji su pobijeni 16. travnja1993. godine tijekom hrvatsko-bošnjačkogsukoba. Napad na selo izvela je 4. bojnaVojne policije HVO-a s Jockerima, a zazločin je procesuirano nekoliko časnikaHVO-a te pripadnik HDZ-a BiH, DarioKordić. “Nadam se da se nikada više ovakvidogađaji neće ponoviti”, izjavio je Josipovićdodavši da su “ovdje narodi jako punopropatili te zaslužuju bolju budućnost”.U Ahmićima je Josipovića dočekalo vrlomalo ljudi, a slično je dočekan i pred spomenobilježjem u obližnjem Križančevomselu, gdje je odao počast hrvatskim žrtvamakoje su ubili Bošnjaci. Josipović je u Ahmićimapoložio vijenac na kojem je pisalo“nevinim žrtvama, predsjednik Republike”.U Josipovićevoj pratnji bili su i reisu-l-ulemaMustafa Cerić te kardinal Vinko Puljić.“Bio sam u Ahmićima i Križančevom seluodati počast žrtvama sa porukom da se ovakvastrašna djela više nikada ne ponove.Veliko mi je ohrabrenje da su sa mnom bilivjerski vođe i istaknuti političari oba naroda.Svi smo se ovdje ujedinili u jednoj ljudskojželji da se oda počast žrtvama, da sesjetimo žrtava i da kažemo ‘nikada više’”,rekao je Josipović. Kardinal Puljić i reis Cerićbili su zadovoljni Josipovićevim posjetomjer predstavlja podstrek za nove odnosedvaju naroda. Mustafa Cerić pozvao je IvuJosipovića da obiđe slična mjesta, poglavitou srednjoj Bosni. “Želimo na ovaj način zatvoritijednu ružnu stranicu u našim odnosimai otvoriti novu koja bi trebala odisati daneka vrata koja vode k BiH iz Hrvatske trebazatvoriti, a neka vrata otvoriti”, istaknuoje reis Cerić.Hrvati u BiH nezadovoljniNakon početnog oduševljenja međuHrvatima da im u posjetu dolazi hrvatskipredsjednik poslije deset sušnih godina,nakon izjave u Parlamentu BiH splasnulesu očekivanja da će s Pantovčaka doći doIvo Josipović s kardinalom Vinkom Puljićemi reisom Mustafom Cerićem u Ahmićimavelikog političkog zaokreta. Josipović je ubosansko-hercegovačkom Parlamentuizrazio duboko žaljenje što je Hrvatskasvojom politikom u 90-im godinama sudjelovalau tragičnim i zloćudnim podjelamaBiH i što je takvom politikom pridonijelastradanjima ljudi. Istodobno međubošnjačkim političarima i javnosti Josipovićevistup dočekan je s odobravanjem,dok su pak srpski dužnosnici posve bojkotiraliJosipovića odbivši doći u Parlamentjer je “izbjegao pokloniti se srpskim žrtvama”.U drugome dijelu posjeta Josipovićje boravio u Mostaru, gdje su više dominiraliaktualni problemi nego ratna prošlost.Dopredsjednik HDZ-a BiH, Marinko Čavarasmatra da je sarajevskom i ahmićkomepizodom Josipović pokazao kako se nijeodmaknuo od svoje matične stranke, SDPa,te da nije postao predsjednik svih građanaRH i svih Hrvata van njenih granica.“Jučerašnjom isprikom u Sarajevu Josipovićje počinio lapsus”, rekao je Čavara,“jer je podjelu BiH napravio Daytonskisporazum, a trebalo bi se prisjetiti i svihplanova europskih izaslanika koji su predviđaliodređenu podjelu BiH na administrativnojrazini”. Hrvatski predsjedniksusreo se i s predstavnicima šest hrvatskihstranaka potpisnica Kreševske deklaracijekojima se priključio i aktualni član BiHPredsjedništva Željko Komšić iz SDP-a.Hrvatski politički dužnosnici slično su reagiralikao i dvije velike udruge Domovinskograta i HVO-a ističući da su Josipovićeveizjave o ulozi Hrvatske u podjeli BiHpredstavljaju laž i povijesnu obmanu SDPai HNS-a koji vode, kako tvrde, “antihrvatskupolitiku koja nanosi nepopravljivuštetu hrvatskom narodu u BiH i RH”. Josipovićje obišao i Stari most koji je srušentijekom hrvatsko-bošnjačkog rata te nazočiootvaranju kulturne manifestacije Maticehrvatske - Hrvatskog proljeća.Novi Willy Brandt ili hrvatskiizdajnikJedna od najupečatljivijih scena iz političkepovijesti Europe bila je kada sekarizmatični njemački kancelar WillyBrandt prije 40 godina bez riječi spustiona koljena ispred spomenika poljskim Židovima,žrtvama nacističkog terora. Josipovićevpoklon u Ahmićima, na mjestunajvećeg zločina koji je u ime hrvatskihinteresa počinjen nad Bošnjacima - što jebilo centralno mjesto njegova posjetaBIH - međunarodna je zajednica odmahprepoznala kao povijesni iskorak. Europai Amerika gotovo uglas tvrde da je to“dosad najjasnija poruka mira i pomirbenekog političkog vođe u regiji”. Za razlikuod utjecajnog svijeta, koji novog hrvatskogpredsjednika vidi skoro kao nekoghrvatskog Willyja Brandta, u Hrvatskojsu bile burne reakcije. Kompleksnostnjegova posjeta Bosni i Hercegovini pokušavase svesti na jednu, usto najčešće itendenciozno interpretiranu rečenicu.Umjesto na poklon nevinim žrtvama uAhmićima, gdje su Hrvati izmasakriraliBošnjake, i Križančevu Selu, gdje se dogodiloobratno, javnosti se nameće fokusiranjeisključivo na predsjednikovu ocjenuhrvatske politike spram BiH. Europskakomisija “i te kako pozdravlja izjavepredsjednika Hrvatske” Ive Josipovića zanjegova posjeta Bosni i Hercegovini “kaokorak prema izgradnji boljih odnosa širompodručja”, izjavio je europski povjerenikza proširenje Štefan Füle.Jadranka Kosor je netom nakon Josipovićevegeste izjavila da Hrvatska nikadanije vodila agresorski, nego obrambeni rat.“To su jednostavno povijesne činjenice,koje stoje i u Deklaraciji o domovinskom39JOURNAL


HRVATSKA40JOURNALratu. Nju je usvojila još bivša RačanovaVlada, u njoj stoji da je Domovinski rat biopravedan, obrambeni i osloboditeljski isve nas obvezuje”, kazala je Kosor, istakavšikako Hrvatska nije napala BiH, većje ta zemlja, kao i Hrvatska, bila žrtva velikosrpskeagresije Slobodana Miloševića.Kosor je pritom izrazila žaljenje zbog žrtava,jer svaka od njih, kaže, zaslužuje da jojse pokloni, no podsjetila je i kako je Hrvatskazbrinula stotine tisuća prognanika izBiH, ne pitajući ih za etničku pripadnost.Osim toga, dodala je, Zagreb i Sarajevo su1995. usvojili Deklaraciju o suradnji, u kojojjasno stoji da se i Hrvatska i BiH braneod velikosrpske agresije. Na novinarskopitanje je li se čula s Josipovićem nakonnjegove isprike, Kosor je priznala da nije.Najavila je da će ga pozvati na razgovorčim se vrati iz inozemstva, među ostalim ina temu isprike koju je uputio BiH. “Hrvatskanikad nije dijelila Bosnu i Hercegovinu,već je morala ući na njezin teritorijda bi obranila svoj, a BiH se počelo dijelitina prijedlog povjerenstva Vijeća Europe1992.”, rekao je ubrzo potpredsjednikHDZ-a Andrija Hebrang i upozorio da jepredsjednik Ivo Josipović svojim izjavamau Sarajevu našu zemlju “uveo u red svjetskihagresora”. Hebrang je smatrao da bibilo politički mudro da onaj tko se ispričavau ime države i naroda prvo svoje stavoveprodiskutira u svojoj državi. Osudi Jsipovićevegeste pridružili su se svi bivšiHDZ-ovi premijeri.Žaljenje, a ne isprikaPolaganje vijenca na spomen ploči sa imenima žrtava u Ahmićima“Moj govor u parlamentu BiH je krivointerpretiran. To nije bila isprika, negosam izrazio žaljenje zbog ratnih zbivanja”,izjavio je predsjednik Ivo Josipovićtijekom susreta sa studentima Filozofskogfakulteta Sveučilišta u Mostaru.“Žao mi je što je moj govor pogrešno prenesen.Međunarodna zajednica ga je pohvalila,ali on nije produkt ničije naredbe.To je bio govor spremnosti da se priznajuvlastite pogreške i otvori bolja i kvalitetnijabudućnost”, zaključio je Josipović idodao kako svaki odgovoran političar sovih prostora ima zadaću sagledati dobrei loše strane politike koju je njegova državavodila. Stranku na vlasti taj pokušajrelativizacije nije odobrovoljio. Pokazaloje to priopćenje Predsjedništva HDZ-aodaslano nedugo zatim. U njemu vrh testranke “najoštrije odbacuje dio govorapredsjednika Josipovića u kojem se tvrdida je Republika Hrvatska svojom politikomu devedesetima pridonijela politicikoja je požnjela rat, smrt i sakaćenje stotina,tisuća, milijuna raseljenih, uništenagospodarstva, uništene obitelji”. PredsjedništvoHDZ-a tako je “najoštrije odbacilo”upravo onaj dio Josipovićeve sarajevskepolitičke poruke koji je u svjetskojjavnosti najzvučnije odjeknuo.Čelnik najveće hrvatske oporbenestranke SDP-a, Zoran Milinović, smatrada “govor i posjeta predsjednika JosipovićaBiH naprosto dokaz da smo na drukčijojvalnoj dužini”. “Ja na Josipovićevgovor gledam kao na poslanje dobre voljei nešto dobro za Hrvatsku, BiH i regiju.Za mene je taj govor u skladu s Deklaracijomo Domovinskom ratu. Ali život idedalje, povijest ide dalje. Politika je liderstvo,a predsjednik je pokazao liderskeosobine, ali i zdrav razum i jedan smisaoza realno i moguće u ovom trenutku, aHDZ misli drukčije. Poručio bih im da sebave ozbiljnim državnim problemima”,objasnio je Milanović i zaključio kako jestav velikog dijela hrvatske i svjetske javnostida je to pozitivan i dobronamjeranpotez. Stavu oporbenog čelnika prikloniose, najvećim dijelom, i predsjednikHSLS-a Darinko Kosor: “Hrvatska sigurnokao država nije bila agresor u BiH, ada je bilo mnogo krivih poteza, bilo je.Sve zločine treba osuditi i svim se žrtvamatreba ispričati.” Počasni predsjednikHSP-a Anto Đapić ocijenio je da je izjavapredsjednika Ive Josipovića u Sarajevunanijela veliku štetu Hrvatskoj. “To nijebio lapsus, već duboko promišljen čin.Predsjednik Ivo Josipović sofisticirani jeMesić, a time još opasniji od svojegaprethodnika. Josipović je ovom porukomdao negativan doprinos reviziji novije hrvatskepovijesti, a štetu bi mogli snositihrvatski generali u Haagu kojima je suđenjezavršnici. Nije nevažno ni to što smopred ustavnim promjenama u BiH.”Najjasniji u ocjeni predsjednikovaistupa bio je predsjednik HSS-a Josip Friščićkoji tvrdi da prije svega svaki zločintreba individualizirati. “Nastavimo liovako, brzo ćemo doći do toga da smo uBIH bili agresori, a u Hrvatskoj imaligrađanski rat. Ni jedno niti drugo ne stoji”,tvrdi Friščić. Očekivano, Josipović jedobio potporu SDSS-ova Milorada Pupovcakoji tvrdi da je predsjednik održaoodličan govor, a oni koji tvrde da je isprikaoptužnica griješe. Vesna Pusić izHNS-a rekla je da je ponosna na hrvatskogpredsjednika i misli da je on u Sarajevuodržao jedan pravi državnički govor,jer je pritom rekao sve što je s obziromna taj predmet i trebalo reći. Njenoje duboko uvjerenje, iz onog vremena okojem je tu riječ, pa tako i danas, da sesvaka zemlja treba suočiti s pogreškamasvake one politike koja je vođena u njezinoime, kao što se ogleda i prema dobrimpolitičkim momentima. Bez toga nijemoguće očekivati niti jedan značajan koraknaprijed u odnosima sa susjednimzemljama, ali još više nije bez toga mogućeočekivati pomak u vlastitom političkomrazvoju. Zato Vesna Pusić i nerazumije optužbe na Josipovićev računnakon njegova gostovanja u Bosni i Hercegovini,jer je uvjerena da je svoju zemljutamo reprezentirao u više negouzornom civilizacijskom svjetlu.


Reakcije zapadnih medijaZbog govora koji su vlade u europskimprijestolnicama i u Washingtonu ocijenilevažnim, a neke i povijesnim iskorakom,Ivo Josipović od vlastite Vlade dobio tretmanzločestog đaka kojeg “stroga učiteljica”– premijerka poziva na razgovor. AssociatedPress ističe kako je Josipovićev govoru parlamentu BiH “dosad najjasnijaporuka mira i pomirbe nekoga političkogvođe u regiji”. Agencija Reuters piše kakoje “Josipović prvi hrvatski čelnik koji jejavno osudio ulogu Zagreba u ratu u BiH”.Ističe da je njegov govor u parlamentu uSarajevu “posljednji u nizu koraka koje poduzimajuhrvatski i srbijanski reformističkičelnici u nastojanju da zaliječe rane iz ratova1990-ih koji su uslijedili nakon raspadaJugoslavije”. Agencija podsjeća da je “srbijanskiparlament prošli mjesec osudiopokolj 8.000 muslimana u Srebrenici, iakose nije jasno ispričao niti upotrijebio termingenocid”. Reuters također navodi reisaMustafu Cerića koji je na pitanje vjeruje lida je Josipovićeva isprika iskrena odgovorio:“Naravno da je iskrena i vrlo sam sretan.”AFP naglašava da je Josipović prvihrvatski čelnik koji će odati počast muslimanskimžrtvama bošnjačko-hrvatskih sukobau BiH. S druge strane Drine srbijanskaagencija Tanjug posebno ističe dio Josipovićevagovora u kojem on kaže kako je“svaki izgubljeni život gubitak za sve”, tenajavu da će posjetiti i mjesta u BiH u kojimasu stradali Srbi.Domoljubna zanovijetanjaPublicist Milan Ivkošić, sklon vrloopasnim procjenama hrvatsko-bošnjačkihodnosa, u “Večernjem listu” je napisaoda je “vrhunac Josipovićeve dojmljivostitvrdnja je u Parlamentu Bosne iHercegovine da je i hrvatska politika devedesetihpridonijela naumima o podjeliBiH te tako stradanjima i podjelama kojenas i danas muče. Ima li za to dokaze, argumente,dokumente? Neka ih pokaže! Izna li da su Hrvati po savjetima iz Zagrebana referendumu glasovali za jedinstvenuBiH? Da je Hrvatska zbrinula polamilijuna izbjeglica iz te zemlje? Da je‘Slobodna Bosna’ objavila stenogram sasjednice Predsjedništva BiH iz 1992. g. izkojeg je očevidno da je tu državu, uzIzetbegovićevu potporu, htio podijelitinitko drugi nego Josipovićev domaćin uSarajevu – Haris Silajdžić!? To može samohrvatski predsjednik – vlastitu zemljuoptuživati za grijeh baš onome tko ga imana duši! Bravo, majstore!”Josipovićevu usporedbu s WillyjemBrandtom ne prihvaća bošnjački publicistFatmir Alispahić koji je u bosanskom“Saffu” pompozno napisao da je Ivo Josipovićošamario Bošnjake. “Ivo Josipovićje bošnjačku žrtvu perfidno optužio da jekroz rat, smrt, sakaćenje i raseljavanje –požnjela rezultate svoje zavedenosti. Istovremenoje negirao hrvatsku agresiju naBiH, plasirao tezu o građanskom ratu ijednakoj krivici, branio zlotvora FranjuTuđmana, ponašao se kao imperator u‘zapadnom Mostaru’, te plasirao nacionalističkutezu o ustavnoj ugroženosti Hrvatau BiH. Da li takav velikohrvat možebiti ‘balkanski Vili Brant’ i ‘mehlem zarane’? Nisu li nam želje zamaglile realnost?”,tvrdi Alispahić i nastavlja da “tošto je predsjednik Josipović rekao da dubokožali što je hrvatska politika doprinijelastradanjima ljudi nije dovoljno dasakrije njegovo trpanje svih u isti koš, ašto je poturanje kriminalne teze o građanskomratu. Po milioniti put treba ponavljati:nisu svi isto stradali i nisu svi jednakokrivi za stradanje svih! Formulacijazavedeni narodi je uvreda za Bošnjake,koji svoje opredjeljenje iskazano na Referendumuza nezavisnosti RBiH ne smatrajunikakvom zavedenošću, a zbog togopredjeljenja je buknula genocidna agresijei s lijeva i s desna. Može se govoritida su bh. Srbi i Hrvati bili zavedeni u podršcifašističkim ideologijama iz Drugogsvjetskog rata, koje su u vidu Hrvatskogvijeća obrane i Vojske Republike Srpskeoživjele nakon međunarodnog priznanjaRBiH. Ali, u slučaju Bošnjaka ne postojini jedna jedina tačka na kojoj bi se Bošnjacimogli smatrati zavedenim narodom.Postoje mjesta koja ne dopuštaju greške iomaške.”Tihomir Blaškić podržao potezIve Josipovića“Bože, kako to nisam mogao predvidjeti?Kako to nisam mogao zaustaviti?”,pitanje je koje si Tihomir Blaškić i danaspostavlja pa je to rekao i za “Jutarnji list”,kada su novinari s njim razgovarali o odlaskuIve Josipovića u Ahmiće. TihomirBlaškić, nekadašnji zapovjednik operativnezone Srednja Bosna, bio je najviši časnikHVO-a koji se pojavio pred Haaškimsudom zbog zločina u Ahmićima. Nakondevet godina suđenja, prvostupanjske presudeod 45 godina zatvora i po završetkužalbenog postupka oslobađanja od optužniceza Ahmiće, osuđen je na devet godinazatvora. Osuđujuća presuda pokrila je boravaku zatvoru, a osuđen je zbog lošegponašanja prema ratnim zarobljenicima.Neki bošnjački novinari ocijenili su njegovuizjavu licemjernom. “Žao mi je što nisambio u mogućnosti spriječiti da se todogodi. Bio sam presretan kada sam čuoda Ivo Josipović odlazi u Ahmiće i KrižančevoSelo”, kaže sasvim otvoreno Blaškić.Nazvao je predsjednika i izrazio mu svojezadovoljstvo i podršku. “Mislim da je tovrlo primjeren, pravi državnički čin kojitreba napraviti jedan hrvatski predsjednik.Posjet Ahmićima i Križančevu Selu primjerje kako treba odavati počast žrtvamarata. Ne postoji drugi način. Otići na mjestogdje je zločin počinjen i tamo se poklonitinevinima koji su izgubili živote jedinije način odavanja počasti”, rekao je Blaškićkoji je i sam otišao u Ahmiće poklonitise žrtvama nakon što je proveo devet godinau zatvoru. Smatra da se mnoge isprikebanaliziraju zbog načina na koji se ljudiispričaju. Osjeti se neiskrenost. qFilip Mursel BegovićNikad više – odavanje počasti žrtvama u AhmićimaHRVATSKA41JOURNAL


INTERVJUPredsjednik Ivo Josipović za “Preporodov Journal” govori o istupu u Parlamentarnoj skupštini BiH, posjetuAhmićima i Križančevu selu, hrvatskoj vanjskoj politici, dobu pune slobode i demokracije, Bošnjacima i drugimnacionalnim manjinama...Povećati duh solidarnosti u društvuPosljednji su predsjednički izbori pokazali da svrstavanje vjerskih zajednica i ne daje neke osobite rezultate. Vjernicicrkvu ipak primarno prihvaćaju kroz vjeru i njeno prakticiranje, manje kroz politiku.Razgovarao: Faris Nanić42JOURNALVaša je izjava pred oba doma Parlamenatrneskupštine BiH o žaljenju zboghrvatske politike u devedesetima koja jedoprinijela podjelama koje su i danasaktualne izazvala različite interpretacijei komentare, od pretjeranih odobravanjau smislu kvalifikacije izjave kao isprike,do neutemeljenih napada da ste time izmijenilikarakter Domovinskog rata.Možete li nam dati svoju interpretaciju?Cijeli je moj govor usmjeren premapoticanju politike mira i suradnje izmeđuHrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i ucijeloj regiji. Moj govor nije usmjeren niprotiv koga, on nije svađalački. Da bi senaši odnosi usmjerili prema budućnosti,svi mi se moramo jasno odrediti premaprošlosti – ne zato da bismo u njoj živjeli,nego da bismo izvukli pouke i mogli izasebe ostaviti razdoblje u kojem je bilo nasilja,u kojem su mnogima počinjene nepravde,u kojima je bilo političkog ekstremizma.To očekujemo od drugih, i to smospremni učiniti kad se radi o hrvatskojstrani. Ja sam u Sarajevu, također, govorioo budućnosti. Najbolja budućnost za svezemlje u regiji jest u njihovom pridruživanjuEuropskoj Uniji. To nije moguće akoiza sebe vučemo “repove” iz ranijih razdoblja.Htio bih da demokratska i stabilnaBosna i Hercegovina, kao domovina svihnjenih jednakopravnih naroda, što prije zakoračitim putem. U tome će joj RepublikaHrvatska biti snažan saveznik i prijatelj.Što očekujete kao krajnji rezultat oveizjave, kakvu vrstu procesa?Siguran sam da je moj sarajevski govoru najvećem dijelu javnosti u Hrvatskoj,kao i u Bosni i Hercegovini i drugdjeprihvaćen kao doprinos suradnji i miru.Očekujem da se nove pozitivne okolnostiiskoriste da bi se Bosna i Hercegovinadodatno stabilizirala, te da bi seohrabrile one reforme koje su nužne ujednom tako složenom društvu, naročitoProf. dr. Ivo Josipović, predsjednik RHu onome koje želi što prije biti dio šireeuropske zajednice naroda i država. O karakterureformi i unutrašnjih procesa uBosni i Hercegovini najbolje je ostavitida odluče njeni građani i narodi.Što za izjavu i odavanje poštovanja uAhmićima i Križančevu selu znači podrškaTihomira Blaškića? Jeste li ju očekivali?Blaškić je oslobođen za zločin uAhmićima. Podrška pomirenju od straneonih koji su sudjelovali u ratu i neprijateljstvimadobar je znak.Kako tumačite napade iz vladajućestranke na izjavu?Živimo u pluralističkoj i demokratskojzemlji, u kojoj nije uvijek nužno dase baš o svemu slažemo, i ja ne vidim daje to neki veći problem. Štoviše, to jenužna karakteristika slobodnog društva –da postoji pluralizam, a ne da svi moramomisliti isto. Moramo se naučiti na to da iu vanjskoj politici postoje određene razlike,i da se nakon izbora uvijek događaodređeno novo nijansiranje i u vanjskojpolitici. To ne znači da je netko više ilimanje zainteresiran za mir ili da je veći ilimanji domoljub. Mogu se samo nadati dasu i u vladajućoj stranci spremni na pomirenjei prepoznavanje i pogrešaka s hrvatskestrane.Bilo je špekulacija i da ste izjavu iposjetu Ahmićima i Križančevu selu koordiniralis predstavnicima nekih zemalja,zbog čega su Vam odmah izrazilipodršku?To su, kao što ste rekli, spekulacije –bez ikakvog utemeljenja u stvarnosti.Ipak, londonski “Guardian” je u komentaruiznio određeno razočaranje vašimobranaškim stavom po povratku uHrvatsku? Jeste li se branili ili ste naprostodali vjerodostojno tumačenje vlastiteizjave?Žao mi je ako su neki razočarani, noza to nema razloga. Točno sam ponovioriječi koje sam izgovorio u Skupštini.Važno je da ogromna većina ljudi u BiH iHrvatskoj nije razočarana, dapače, da podržavariječi koje sam izgovorio.Aktivna vanjska politikaUputili ste poziv na dogovor tri narodau BiH. Imate li Vi ili Republika Hrvatskakakav konkretan plan za takavdogovor koji se ne ograničava samo naustavne promjene?O budućnosti Bosne i Hercegovinemora se odlučivati u njoj, a ne izvan nje.Mi potičemo sve, a naročito Hrvate u Bosnii Hercegovini, da se u razgovoru sdrugim narodima te zemlje izbore za jednakopravnost.Mi ostali moramo djelovatikonstruktivno, ali je konačna odgovornostna narodima Bosne i Hercegovine injenim građanima. Ali, pomoći u dogovorimasvakako želim!


INTERVJUZašto ste u Sarajevo otputovali nakonBruxellesa, Ljubljane, ali i Beča?Austrija nam nije susjedna zemlja. Je livaš itinerer nastupnih posjeta road maphrvatske vanjske politike?Ne bih pridavao neki poseban značajčinjenici da sam otišao u ovu ili onu zemljuprije posjete nekoj drugoj. Neke odtih posjeta dogovorene su ranije, tako daje bilo primjereno i otići u te zemlje prijenego u druge. Ne bih iz toga izvlačio nekeveće zaključke. Redosljed je nekada ovisionaprosto i o tehničkim aspektima idostupnosti pojedinih nacionalnih lidera.Treba li se i u kojoj mjeri vanjska politikamijenjati u promijenjenim uvjetimasvjetskih odnosa, naročito ekonomskih?Pažljivo ćemo pratiti trendove u međunarodnojpolitici, kao i u gospodarskim odnosima,te ćemo, naravno, kad je potrebnousmjeravati našu politiku prema onome štose događa u svijetu. No, hrvatska vanjskapolitika neće biti samo reaktivna, niti samopasivna. Kao što se moglo vidjeti već izmojih prvih vanjskopolitičkih poteza, miželimo inicirati događaje u regiji, a ne samopasivno čekati da to netko drugi učini. Prematome, kad se radi o regionalnim odnosima,Hrvatska će biti pouzdan partner svimaonima koji žele mir i suradnju. Kad uđemou Europsku Uniju, vodit ćemo aktivnu politikuu onim područjima u kojima možemodati najveći doprinos.Što je s najavama poboljšanja bilateralnihodnosa s nekim zemljama članicamaG20 ili Perzijskog zaljeva? Veleposlanstvou Kataru ili UAE?Naš se interes za svijet ne ograničavasamo na zemlje regije ili Europske Unije,iako su to doista prioriteti. Ja sam, evo,posjetio Rusiju, pa potom Kinu, upravoda bih naglasio da Hrvatska želi i daljebiti prisutna i aktivna u globalnoj politici– naravno, primjereno njenim mogućnostima.Posebno smo zainteresirani za gospodarskiaspekt međunarodnih odnosa,pa ne isključujem mogućnost formiranjanovih veleposlanstava – u zemljama kojeste spomenuli ili drugima.Hoćemo li se naći u fazi preispitivanjanekih naših neupitnih istina o pridruživanjuEU ili sudjelovanju u NATOoperacijama, s obzirom na sve vidljivijepromjene strateških odnosa u svijetu ičinjenici da EU nije ono što se činila?Što ako ne prođe referendum o pristupanjuEU, iako je do toga još dalek put?Pristupanje Europskoj Uniji ostajeprioritetom hrvatske vanjske politike, i odtoga se neće odustati. Bez obzira na krize,EU se ipak pokazao najboljim rješenjem,i to naročito za zemlje koje su i same usvojoj prošlosti imale gorka iskustva s nedemokratskimporecima, unutrašnjim podjelamakoje su ponekad dovodile do sukoba,ili sa sporim gospodarskim razvojem.Ne treba zaboraviti, naime, da sumnoge europske zemlje prolazile krozneke od ovih velikih problema, i da jeprema tome njihovo iskustvo i nama važno.Nije hrvatsko iskustvo toliko različito,iako se to ponekad nama čini. Siguransam da najveći dio hrvatske javnosti imaželju da zemlja uđe u Europsku Uniju, iakone potcjenjujem povremene “izlete” ueuroskepticizam. No, to se, također, događai drugdje u Europi – ponekad je Unijapopularnija, a ponekad manje popularna.Većina, ipak, želi biti dio europskezajednice naroda.Potpisom bilateralnog sporazuma,stekli su se uvjeti za međusobna izručenjapravomoćno osuđenih bjegunacakoji su se koristili dvojnim državljanstvomda izbjegnu služenje kazne. Kakvaje sada sudbina Glavaša iz Hrvatskei Jelavića iz BiH – izručenje ili služenjekazne u državi trenutnog prebivališta?Ne bih se htio s mjesta na kojem samsada uplitati u pojedinačne slučajeve. Političkigledano, važne su dvije stvari – utom i svakom drugom slučaju. Prvo, daoni koji su pravomoćno osuđeni ne mogunaći utočište pred pravdom time što ćekoristiti nesmotreno napisane zakone ilinedostatak komunikacije i suradnje između,inače po svemu, prijateljskih zemalja.Drugo, da se poštuju odluke pravosuđa ida u tom smislu nema iznimaka.Što je napokon s jednim od glavnihkamena smutnje u odnosima BiH-Hrvatska– Sporazumom o luci Ploče i prolazukroz Neum? Postoje neka razmišljanjada se Sporazum o Luci Ploče kojipodrazumijeva zajedničko upravljanjeLukom koči s hrvatske strane zbog zaštiteprivatnih interesa u Dubrovačko-neretvanskojžupaniji i Hercegovačko-neretvanskomkantonu u BiH?To su otvorena pitanja o kojima trebaotvoreno i razgovarati. Treba respektiratisve legitimne interese, uključivši i onenaših susjeda. Ali, rješenja ne smiju ići naštetu Hrvatske, posebno kada je riječ oodlukama koje se odnose na hrvatski teritorij.Naravno, isto treba prihvatiti i priznatii našim susjedima, Bosni i Hercegovini,kada je riječ o njenom teritoriju.Uvjeren sam da će se naći zadovoljavajućarješenja za obje države.Dijelite li zabrinutost Katoličke crkveu BiH o novom valu iseljavanja Hrvataiz BiH, po procjeni oko 200.000 nakonodluke hrvatske Vlade o izmjenama zakonao prebivalištu, i ostalih zakona kojireguliraju uživanje socijalnih prava izhrvatskog proračuna u vezi s prebivalištemna teritoriju RH?U Vašem pitanju postoje dva aspekta.Prvo, ja dijelim zabrinutost za sudbinusvih koji se moraju iseliti, a to ne žele,dakle u tom smislu i za sudbinu onih Hrvataiz Bosne i Hercegovine koji se nalazepod takvim pritiskom. O tome samgovorio otvoreno i jasno u Sarajevu, a porukanije bila usmjerena samo prema Sarajevu,nego prema svima u Bosni i Hercegovini– i izvan nje. Ja želim opstanakhrvatskog naroda u BiH, i učinit ću svešto mogu da nitko – nijedan čovjek, nijednagrupa, nijedan narod – ne bude diskriminiranili na bilo koji način ugrožen,pa da zbog toga mora napustiti svoj dom.Drugi se aspekt odnosi na pitanja prebivalištai time povezana prava. Hrvatskamora na bolji način riješiti to pitanje, jerse ono neće otvoriti samo u vezi s Hrvatimaiz Bosne i Hercegovine, nego će seuskoro pojaviti i kao pitanje imigracijeopćenito. Imigracija će se povećati kaduđemo u EU. Mislim da u tom smislu trebaslijediti europske standarde i načela.Novo doba istinske slobodeNajavili ste novo doba i novi početakza Hrvatsku. Što to znači i kakva je tuuloga nacionalnih manjina, posebnoonih s čijim matičnim državama Hrvatskagraniči?Uz ostalo, novo doba znači doba istinskeslobode i pluralizma, u kojem će bitimoguće iskazati sve razlike koje postojeu hrvatskom društvu, i to bez straha odposljedica. Moramo biti slobodni govoritisve što mislimo, i sposobni prihvatiti ones kojima se ne slažemo, ili koji su od nasrazličiti, kao nama ravne. Nitko ne smijeimati veća ili manja prava zato što pripadaovoj ili onoj kulturi, i njeguje svojidentitet. U svom inauguracijskom govoru,podsjetio sam ljude da je ovo njihovazemlja, da u njoj ne smiju živjeti u strahu,nego moraju biti slobodni. Razni su uzrocistraha i bojazni – neki su povezani sastrahom od gubitka radnog mjesta, drugisa strahom od slobodnog izražavanja iliorganiziranja u okviru civilnog društva,treći su strahovi namjerno proizvedeni43JOURNAL


INTERVJU44JOURNALkako bi se ljude zaplašilo i držalo u pokornosti.Neki od strahova – naročito kadse radi o manjinskim zajednicama – jošuvijek su posljedica prethodnih sukoba:bližih i daljih. Ja to razumijem – teško jeiz sjećanja izbrisati bolne uspomene. Međutim,mi moramo učiniti sve što je mogućeda razbijemo strah i da oslobodimokreativnu energiju u našem društvu. Taenergija je velika – ali moramo uklonitiprepreke koji su pred nju postavili oni kojizapravo nisu zainteresirani ni za pluralizam,ni za slobodu, nego za sasvim drugevrijednosti, a često i samo za svojeprivatne interese. To se odnosi i na onekoji pripadaju većinskoj kulturi, i one kojipripadaju manjinskim, i čije su skeptičnostii bojazni ponekad specifične.Kakav je stupanj integriranosti nacionalnihmanjina u javni život? Može lise to mjeriti ili barem procijeniti?Znam da pripadnici manjinskih zajednicaimaju specifične probleme u ovom– kao i, nažalost, u mnogim drugim društvima.Moja je želja da budu integriranikoliko žele, i da iskazuju svoj identitetisto tako: koliko žele. Niti ćemo koga prisiljavatida se integrira, niti da se iskazujekao različit. Na svakom je pojedincu da uslobodi i bez straha odluči o stupnju vlastiteintegriranosti u javni život, i da odrediza sebe koliko mu je važan onaj poseban,nacionalni, etnički identitet kojempripada. Rekao sam u Sarajevu da svatkomora biti slobodan da bude ono što jest.Država ne smije na silu ni asimilirati, niisključivati one koji su različiti od većine.Mislim da Ustavni zakon o pravima nacionalnihmanjina vrlo dobro uređuje položajmanjina. Istina, on se još ne provodi ucijelosti. Ali, mislim da je svakim danompoložaj nacionalnih manjina sve bolji.Uostalom, SDSS, stranka srpske manjineje u Hrvatskoj u vladajućoj koaliciji.Što još treba poduzeti? Uvesti kvoteza izborne liste na svim razinama? Poputženske kvote?Pa mi i imamo izborni sustav kojijamči zastupljenost manjina u Saboru a ina lokalnoj razitni tamo gdje su zastupljeneu odgovarajućem broju!Bošnjaka i dalje nema u javnim poslovima.Niti jedan državni tajnik, nitijedan veleposlanik, član uprave javnogpoduzeća i slično...To baš nije sasvim točna konstatacija.Evo, imamo istaknutog zastupnika u Hrvatskomsaboru, g. Šemsu Tankovića. Uviše lokalnih zajednica Bošnjaci participirajuu vlasti. Istina, Bošnjaci bi moglibiti i bolje zastupljeni.Ovo nas vraća na pitanje modela zastupanjanacionalnih manjina u Saboru.Je li model potrošen? Postoje li neki rezultatiako uglavnom nema integracije ujavni život, posebno nekih manjina? Istovrijedi i za Vijeća nacionalnih manjina.Mislim da je postojeći model priličnodobar i da ga treba dorađivati, ne napustiti.Naime, u dva izborna ciklusa manjinskisu predstavnici, uglavnom bezuvjetno,surađivali s vlašću i bili dijelomnjezine glasačke mašine, bez puno pitanjao smislenosti nekih, posebno ekonomskihmjera. Treba li ovaj problemdodatno regulirati, imajući u vidu činjenicuda manjinski zastupnici imajuograničen broj glasova, odnosno izbornilegitimitet, nekoliko puta manji od prosječnogbroja glasova potrebnog da zastupniks liste uđe u saborske klupe?Ne bih se složio sa svime što ste rekli uovom pitanju. Mislim da su predstavnicimanjinskih zajednica u Saboru – uključujućii one iz zajednica koje neposredno participirajuu Vladi - bili iznimno konstruktivni, i dasu pomogli povećanju tolerancije u hrvatskomdruštvu. To što su izabrani na posebnimlistama ne čini ih manje legitimnim oddrugih. Svako civilizirano društvo ima zadaćuaktivno pomoći opstanku i slobodnomrazvoju onih koji bi “tiranijom većine” mogliostati nepredstavljeni i zbog toga praktičkiisključeni iz političke zajednice.Kako, kao agnostik, gledate na više ilimanje otvoreno svrstavanje nekih vjerskihzajednica uz neke kandidate ili stranke,posebno u predizbornim kampanjama?Mislim da je toga u ovim izborima biloipak manje nego ranije, i to je svakakodobro. Uostalom, posljednji su predsjedničkiizbori pokazali da svrstavanje i nedaje neke osobite rezultate. Vjernici crkvuipak primarno prihvaćaju kroz vjeru injeno prakticiranje, manje kroz politiku.U posljednje vrijeme reaktulaiziranoje pitanje pravnog položaja vjerskih zajednica,posebno njihovih materijalnihprava iz proračuna i oslobađanja od dijelaporeznih obveza, posebno kontrolefinancijskog poslovanja. Treba li tu neštomijenjati, a da se ne ugroze ustavomzajamčena prava na vjersku slobodu?Načelno,vjerske slobode i vjerske potrebegrađana država može i mora sufinancirati,uostalom, kao i druge brojnepotrebe. Pri tome, mora postojati razmjernosti pravičnost, tako da sve vjerskezajednice načelno imaju jednak položaj.U svoj ekonomski savjet imenovali steuglavnom poslodavce. Očekujete li odnjih tek kritiku vladine ekonomske politikeili ćete podastrijeti i vlastitu alternativu?Situacija je više nego ozbiljna. Imamoli prave odgovore i treba li što i doktrinarnomijenjati u ekonomskoj politici?Od svih koje sam imenovao u savjeteili u Ured Predsjednika Republike očekujemda govore slobodno što misle i da mipomognu da razumijem složena pitanjapred kojima se nalazimo. Smisao savjeta isavjetnika nije u tome da govore samo onos čim se ja, Vlada, ili bilo tko slažemo, a daprešućuju zaključke i prijedloge koji sumanje popularni. Imenovanjem iskusnihposlodavaca, ali ne samo njih, nego i znanstvenikaiz tog područja, kao i predstavnikaradnika, htio sam potaći sve one koji tomogu po svom znanju i iskustvu da seuključe u formiranje javnih politika. To jebila moja namjera. Za mene je važno da seteret krize razdijeli pravedno, da ne budeonih koji profitiraju na tuđoj nevolji, danema onih koji plaćaju tuđe dugove, i dase poveća duh solidarnosti u društvu. Konkretnepoteze iz područja ekonomske politikevodi Vlada. Uz Gospodarski savjet,imenovao sam i Vijeće za socijalnu pravdukoje je korektiv rada Gospodarskog savjeta,ali i cijelog Ureda, i mene samog. Tičasni pojedinci stalno moraju ukazivati namoralne i etičke propuste na javnoj sceni.Na koncu, hoćete li se boriti i za drugimandat za pet godina i s čijom podrškom,s obzirom da više niste član SDP-a?Znate kako kažu – u politici je i tjedandugo razdoblje, a kamoli pet godina. Svakako,nadam se da neću biti bez podrškena kraju ovog mandata, bez obzira odlučimli se kandidirati za još jedan ili ne. q


Međunarodna zajednica i bosansko-hercegovačka država na povijesnom razmeđuBOSANSKI BAROMETARBosna ponosna ili Bosna od snaUlvija MušovićOno što podrži narod svojim glasovima,treba sprovesti do kraja sa svim konsekvencama.To je jedini ispravan put.Naravno, stav pojedinca, kao i stavovipolitičkih subjekata mogu biti neprimjenjivi,idealizirani, jednom riječju, pogrešni,ali ih treba ponuditi i izmjeriti u demokratskompostupku. U pitanju je kreiranjesopstvene budućnosti. Ispred je razmeđe:ili će Bosna postati ponosna, država u punomkapacitetu, ili će ostati Bosna od sna.Hapšenje Ejupa Ganića i događaji kojisu ga pratili, mogli bi biti prekretnica ukonstituiranju zrele državne politike Bosnei Hercegovine, kao i postizanja konsenzusaunutar bošnjačkog naroda oesencijalnim pitanjima koja definiraju interesetog naroda. Kažem “mogli bi biti”,jer objektivno nema dovoljno elemenataza optimizam da će tako biti, ali cilj ovekratke opservacije je – ukazivanje na neophodnosttakvog pristupa. No, pođimoipak redom. Petnaest godina nakon završetkarata i potpisivanja Daytonskog sporazuma,najkraća analiza ostvarenja elementarnihdržavnih ciljeva kao što su:formiranje međunarodno prihvaćenogstava o ratu u BiH i procesuiranje vinovnikarata i izvršenog genocida, formiranjedemokratske i funkcionalne Vlade koja biomogućila povratak izbeglih i raseljenihna svoja ognjišta, inkorporiran s ubrzanimprocesom obnove objekata, okončanjeprocesa privatizacije i restrukturiranjaprivrede i kao konačni cilj pristup u članstvoEuropske unije, rezultiraće jedinstvenomocjenom, oko koje bi se, vjerujemsložili svi – nedovoljan.Srebrenica – srpski ratni trofejRat u BiH je odnio preko 100.000 života,raseljeno je više od milijun ljudi,uništena je veoma perspektivna privreda,i logično, postavlja se pitanje tko je proizveotaj rat. Iako liči na frazu, ustvari jevelika istina, konstatacija da neutvrđivanjeegzaktnog i točnog povijesnog suda obilo kom zločinu, vodi njegovom ponavljanju.Pa zašto onda Bošnjaci dozvoljavajuda, ni nakon proteka petnaest godinaod završetka rata Međunarodna zajednica,kao neutralni, svenarodni subjekt globalnezajednice, nema o tome jasan stav?Moj sud o vinovniku ovog rata je krajnjeegzaktan: rat je želio, planirao i nametnuoonaj tko je prigrabio naoružanje JNA ipostavio pitanje avnojevskih granica. Toje aksiom! Nema tu prostora za kompromise,jer bi bilo suludo tvrditi da je netkoplanirao i očekivao rat, a da se nije pripremioza to. Društvo je kao živi organizam,da bi se postiglo izlječenje oboljelog morase utvrditi točna dijagnoza i primjenitidjelotvorna terapija. U svakoj drugoj varijantinema ozdravljenja.Koliko je “vinovnik” bio u krivu pokazuječinjenica da su poslije svih ratovai stradanja te granice ostale nepromjenjene,sa izuzetkom granice na Kosovu, kojase, uvjetno, može smatrati neriješenom iposljedicom takve politike. To, naravno,potvrđuje da su “avnojevske” granice“crtane” veoma pažljivo i povijesno utemeljeno.Da je to bio osmišljen i planiranpoduhvat vinovnika s genocidnim namjerama,potvrđuje izjava Karadžića u SkupštiniBiH, pred sami početak rata upućenabošnjačkim liderima da u slučaju ratabošnjački narod može biti uništen, odnosnonestati s lica zemlje. Što je to drugonego planirani genocid? On ne prijeti daće vojno poraziti oružane snage suprotnestrane, što rat čini “normalnim”, već da ćebiti uništen bošnjački narod, odnosno daće atakovati na civile i uraditi ono što je,ispostavilo se kasnije, i uradio na velikomdijelu BiH. Još jedan egzaktan dokaz genocidnenamjere je činjenica, odnosnopravilo primjenjivano tokom cijelog rata– na svim teritorijama koje je tokom ratazaposjeo “vinovnik” pobijeni su ili protjeranipripadnici svih drugih naroda i porušenisu svi njihovi vjerski objekti. Ovoje istina, s kojom se ne može trgovati, i toje trebala biti zvanična ocjena karakterarata zauzeta od strane BiH i potvrđena odstrane međunarodne zajednice, međutim,sem retoričkih, verbalnih ocjena o agresijisvi domaći akteri i subjekti međunarodnezajednice su uspostavili prešutni odnos– bio je to građanski rat, svi su podjednakokrivi, nećemo izvoditi sud o vinovnicimarata, neka isti subjekti odložeoružje, sjednu, kao da rata nije ni bilo, dogovorese i urede međusobne odnose konsenzusom.To je nemoguća misija. Logično,nameće se pitanje – gdje je u svijetuuspješno primjenjen taj model u novijojpovijesti? Odgovor je nigdje. Pa zašto jeonda nametnut Bosni? Potrošeno je petnaestgodina i nije postignuto skoro ništa.Potrošiće se i narednih mnogo godina, rezultatće biti isti. Gradi se građevina beztemelja.Presuda Suda pravde u Haagu, februara2007. godine je rekla eksplicitno, aBošnjaci to prihvatili bespogovorno – Srbijanije počinila niti pomagala genocid uBiH. Ostalo je nejasno je li uopće ratovalau BiH, jeli počinila ili pomagala ratnizločin, ali to nitko više nije ni pitao, nitkonije ni protestirao, ako ne računamo onihpar stotina građana koji su, onako donkihotski,pokušavali da brane istinu. Bošnjacisu disciplinirano prihvatali sve štokaže i zatraži međunarodna zajednica.Nikada se nisu suprotstavili nijednomstavu, nikada nisu natjerali međunarodnuzajednicu da korigira bilo kakav stav.Kao da nisu vidjeli kako se u takvim situacijamarade ozbiljne države, uostalom,kako to uspješno radi Srbija i srpski narodkao samosvjesni subjekti, nažalost, ovajput mobilizirani na pogrešnom programu.Takav odnos jedne države i naroda, premasebi, nikada ne može da izazove poštovanje,samo sažaljenje, a to je najjadnijipoložaj u koji su nas naši predvodnicimogli dovesti. Bošnjaci su, bez ozbiljnijegprotesta, prihvatili i to da Sud pravdeu Haagu, po dogovoru sa Srbijom, prikrije,odnosno, kako to kažu političari ipravnici “zaštiti” dokaze korištene upredmetu Slobodan Milošević, pa čak i to45JOURNAL


BOSANSKI BAROMETARda presuda konstatira djelo – genocid uSrebrenici, konstatira počinioca – snagebosanskih Srba, a ne presudi – sankciju!Što su očekivali poslije toga? Pa taj narodmožeš mijesiti i oblikovati kako hoćeš,kao plastelin, on jednostavno nije vrijedanni žaljenja. Da gospodo, bolno, aliistinito, tako snishodljivom politikom sene postiže ništa. Kao rezultat tako postavljenihodnosa dobili smo sve ostalo, Srbijanije učestvovala u građanskom ratu, zagenocid će biti suđeno samo pojedincima,iako ga teorijski može počiniti samo državaili organizirana paradržavna tvorevina,kao što je bila proglašena, tada nepriznataRepublika Srpska, i biće prihvaćeni iDaytonskim sporazumom opredmećenisvi ciljevi te hajdučije uključujući radnoime “Republika Srpska” i ratni trofej –Srebrenicu.Narod od plastelina46JOURNALE dragi moji plastelini, tu se ne završavanaš pad i stradanje, tako pogodni zaoblikovanje sada treba da dobijemo novuformu, za to će poslužiti slučaj Ganić.(Plastelin me je, nekako uvjek podsjećaona nešto što ovdje iz pristojnosti ne smijemda pomenem). Pošto ste prihvatiligrađanski rat i podjeljenu krivicu, neučešćeSrbije u ratu, nekažnjeni genocid, žrtvovanjenesretnog Ilije Jurišića, idemodalje, sada ćete da budete krivci za početakrata, jer ste prvi napali “nedužnu”JNA. Do sada je za tu inicijalnu kapislupočetka rata i BiH uzimano ubojstvo svatana Baščaršiji, iako je prije toga hajdučkiubijen čuvar žičare na Trebeviću, padječak Demirović na Ilidži i još desetakBošnjaka na raznim lokacijama. Iako je ta“nedužna” JNA imala iza sebe Sloveniju,Vukovar, Dubrovnik i gomile instaliranihtopova oko Sarajeva, koji su već dejstvovali,zarobljavanje legalno izabranogpredsjednika BiH, napad na PredsjedništvoBiH prethodni dan i mnogo toga još.Iako se već dogodio pokolj u Bijeljini...Sve to nije važno. Srbija i njena paralelnovezana Republika Srpska smišljeno konstruitajupriču o vinovniku početka rata,međunarodna zajednica to tiho podržava,a vi, plastelinski mjenjate oblike.Odnos Bosne i Hercegovine premaJurišiću i Ganiću, potvrđuje tezu da se tune može govoriti ni o kakvom stvarnomdržavnom subjektivitetu u pravom smisluriječi. Ambasador faktički nepostojećedržavne tvorevine, u Velikoj Britaniji,izjavljuje da se radi o čisto pravnom pitanjui da ga ne treba prenositi na teren politike,a da pri tom optuženi nema ni elementarnopravo na susret s advokatom,niti telefonski poziv. Kaucija se, dugo neprihvaća, iako nema nikakvih elemenatada se sumnja u namjeru izbjegavanja odazivanjasudskom pozivu. Samo nekolikodana poslije toga australski sud pušta uzkauciju optuženog kapetana Dragana istvara mu mogućnost da pobjegne odpravde, iako se s daleko većom vjerojatnošćumože sumnjati u njegovu krivicu inamjeru izbjegavanja suđenja, što se odmahpokazalo tačnim – u bjekstvu je. Haaškisud pušta Frenkija Simatovića i JovicuStanišića na vikende i praznične odmore,iako su im ruke krvave do lakata...Pri tome, amnestirana “genocidna tvorevina”osporava pravo bošnjačkim političarimada preduzimaju bilo šta u pogledupodrške i pomoći izdatom Ganiću. Kakoozbiljne države štite svoje državljane, ilustriraćuna primjeru postupanja SAD-a upredmetu pretučenog studenta od stranesrpskog košarkaša Kovačevića, ubijenihAmerikanaca albanskog porijekla – braćeBitići, ili zarobljenih građana u Libiji, zatimtalijanska reakcija spašavanja kidnapiranihnovinara, ili bugarska akcija izbavljenjasvojih medicinskih radnika uLibiji... I opet neizbježni zaključak – takoto rade ozbiljne države.Kada bi BiH bila ozbiljna država, odfebruara 2007. godine bi svaka komunikacijasa svijetom počinjala pitanjem tkoje izvršio genocid i kako će biti sankcioniran?I čvrstim zahtjevom – objavite“zaštićene” dokaze iz predmeta SlobodanMilošević. A zatim bi slijedio nepokolebljivzahtjev da se Srebrenica izuzme izteritorijalnog suvereniteta Republike Srpskei ustupi suverenitetu Federacije. To jeutemeljeno na novoj pravnoj činjenici,dokazanog i presuđenog genocida, kojanije figurirala u momentu donošenjaDaytonskog sporazuma.To je potpuno logičan slijed događaja,pa ga je očekivala i Republika Srpska. Dabi to predupredili, Dodik je lansirao svojsmišljeni “radikalizam”, prijetnje referendumomi otcjepljenjem RepublikeSrpske, želeći, naravno, na taj način postićida Bošnjaci brane nepromjenljivostDaytonskog sporazuma. To mu je uspjelodo bolne granice naivnosti bošnjačkih političara.Branili su nepromjenljivostDaytonskog sporazuma najrevnosnije od


BOSANSKI BAROMETARsvega što su radili u proteklih petnaestgodina, upravo u trenutku kada su imalinajjači argument da ga bar malo upristojetako što će Srebrenicu izuzeti iz nadležnostipočinioca genocida – RepublikeSrpske, pa makar imala status distihta,ukoliko nije moguće pripajanje Federaciji.Izuzimanje iz nadležnosti počiniocagenocida, područja na kome je on izvršen,a prije rata je na njemu živjelo preko70% bošnjačkog stanovništva, je minimumkoji je morao biti tražen i ostvaren.To je, valjda jasno svakome sem Bošnjacima.Dodik je navuko Bošnjake kao klenovena običnu varalicu, i mogu zamislitikako se sada zadovoljno smiješi indolentnostii naivnosti jednog “nedovršenog”naroda, koji se, eto, kiti svojom “hiljadugodišnjom”historijom, a u stvari čvrstogazi utabanom stazom svoga nestajanja.Naime, od Berlinskog kongresa 1878. godinepostoji samo jedna konstanta kretanjabošnjačkog naroda – poslije svakekrizne situacije bitno se sužava prostor nakome egzistiraju, kao koncentrirane etničkegrupe. Što je to drugo nego odumiranjejednog naroda.Zavjera ili loša namjerameđunarodne zajedniceprema BošnjacimaKada bi BiH bila ozbiljna država, aBošnjaci, pravi narod, nebi snishodljivoprećutkivali, ili nemušto kritizirali anticipativnuizjavu Mesića, već bi je shvatilikao podršku obrani svog teritorijalnog integritetai suvereniteta, i jasno pokazalida će ga braniti. Treba jasno reći, autonomijaRepublike Srpske je realnost koja sene dovodi u pitanje, ali svaki separatizamće biti tumačen kao atak na suverenitet iteritorijalni integritet BiH.Dolje rat, dolje smo i mi, ne pada rat sneba... stihovi su grandioznog MilikePavlovića, ako Bošnjaci, uopšte znaju tkoje on, jer njemu, koliko znam nisu dali nikakvopriznanje, iako je hrabro, stamenoi neprekidno dizao glas u zaštitu Bosne iBošnjaka, ali su zato promovirali ratnogpredsjednika Vlade Crne Gore, u počasnogčlana Savjeta Bošnjačkog univerzitetaAdila Zulfikrpašića? Pa znaju li oni,Bog ih ubio, da je ta Vlada revnosno pohapsilastotinu bošnjačkih mladića po CrnojGori gdje su se, jadnici, sklonili odpokolja, i isporučila ih pod nož Karadžiću?!Ne pada rat s neba! Pjevao je MilikaPavlović, rat prave neljudi, zašto ih ondami pravimo ljudima. Ne postoji nijedanrazuman razlog, nijedan “viši interes” kojibi opravdao ovaj samoubilački gest.Rat mora imati ili svog pobjednika ilikrivca, a ovaj naš je međunarodna zajednicaskrojila tako da nema nijedno od todvoje. To, naravno nije slučajno. Kadanetko ukaže na namjeru, ili nedaj Bože,zavjeru te međunarodne zajednice protivBošnjaka, pri čemu su fizičko uništenje,raseljavanje i politička destabilizacija bilineproklamirani, a planirani ciljevi, nemože doći na red da ga optuži i napadnenitko prije onih koji sebe smatraju bošnjačkimintelektualcima i “evropejcima”,tako da naravno očekujem da svoj “nadnacionalni”i “evropejski” stav iskale i nameni, ali bi dobro bilo da prethodno odgovorena nekoliko pitanja:1. Zašto je Bosni uveden embargo unaoružavanju radi obrane života imeđunarodno-priznatog suvereniteta,kada je bilo očigledno da jedruga strana planski prigrabilakompletno naoružanje JNA i imalaneograničenu logističku podrškuSavezne Republike Jugoslavije?2. Kako je bilo moguće da međunarodnazajednica dozvoli izvođenjedeportaciju i sistematsko pogubljenje– genocid, muškaraca iz samebaze UN u Srebrenici, a da ne interveniravojnom silom i obrani onošto je garantirala?3. Kako su mogli dozvoliti da se izvozila UN-a izvede potpredsednikvlade Hakija Turajlić i likvidira bezadekvatne reakcije međunarodnezajednice? Po svim kodeksima moralnogpostupanja domaćina to bibilo tumačeno kao napad na integritetUN-a, jer oni garantiraju sigurnostlica u svojim objektima.4. Prikrivanje dokaza u svim predmetimapred haaškim sudom, a posebnosporazum sa Srbijom o ne korišćenjudokaza iz predmeta SlobodanMilošević. Donošenje presudekojom se konstatuje genocid i počinilac,a ne dosuđuje sankcija počiniocu.5. Daytonska predaja Srebrenice podsuverenitet Republike Srpske, iakose vać tada, sigurno, obzirom namogućnosti satelitskog snimanja ipraćenja, znalo da je počinjen genocid.6. Neizjašnjavanje međunarodne zajedniceo vinovniku rata u BiH, većformiranje prešutnog stava o “jednakojkrivici svih zaraćenih strana”.7. Zašto u slučaju BiH nije primjenjenrecept koji je kasnije korišćen uslučaju Bugarske i Rumunjske i izvršenprijem u Europsku uniju poskraćenom postupku, da joj se pomogneu inkorporiranju u tu zajednicukojoj se iskreno teži, već setraži da se zaraćene strane, sada,nazor država, konsenzusom slože iispune sve uvjete za prijem?8. Kako to da Srbija sa Mladićem naslobodi i bez Rezolucije o Srebreniciispuni uvjet za bijeli Šengen, aBošnjaci za to moraju da se dogovorekonsenzusom sa nekažnjenimpočiniocem genocida RepublikomSrpskom? (Tolike barijere nebipreskočio niti Sergej Bubka.)Zbog svega ovoga, besmisleno zvučinaslov u “Danima” – Jurišić, Ganić, ko jesljedeći? Prosto, nije jasno koga pitaju.Pa upravo njihov glavni urednik je u nedavnomgostovanju u jednoj političkojemisiji u Beogradu, na, više puta postavljenoeksplicitno pitanje da li je RepublikaSrpska genocidna tvorevina, zamotavaotrice i kučine – da kaže a da, ustvarine kaže, tako da je na kraju od toga ispalo– ništa. Slične su reakcije i ostalih “evropejaca”,po kojima nema ni jednog dobrogBošnjaka na političkoj sceni, (kojimstavom, doduše neće biti oštećeno mnogoindividua), ali treba da se izjasne na pitanje– postoji li zavjera, odnosno blaže rečeno,loša namjera, međunarodne zajedniceprema Bošnjacima i kako se prematome trebaju odrediti Bošnjaci. Zavjerase, naravno, sastoji u nametanju nemogućegi neprimjenjivog mirnodopskog sistema,što sam prethodno i obrazložio. Prematom pitanju se trebaju odrediti svi političkisubjekti u BiH, jer to je sudbinskopitanje budućnosti te države i bošnjačkognaroda.U tom kontekstu, veoma su bitni predstojećiizbori. Smatram da je najvažnijeda pošteno i odgovorno svi iznesu svojeprograme i opredjele se prema ovim pitanjima,ali da u okviru svog programa dajupreciznu projekciju razvoja BiH u narednedvije godine i da budu odgovorni zarealizaciju tih ciljeva. Ono što podrži narodsvojim glasovima treba sprovesti dokraja sa svim konsekvencama, pa čak iako to bude izbor dosadašnje “nemoguće”varijante izgradnje zajedničke budućnostikonsenzusom bez apsolviranja pitanjarata. To je jedini ispravan put. Naravnostav pojedinca, kao i stavovi političkihsubjekata mogu biti neprimjenljivi, idealizirani,jednom rječju, pogrešni, ali ihtreba ponuditi i izmjeriti u demokratskompostupku, jer ispred je razmeđe, ili će Bosnapostati ponosna, država u punom kapacitetu,ili će ostati Bosna od sna. q47JOURNAL


BOSANSKI BAROMETARU Velikoj Britaniji uhapšen Ejup Ganić: britanski sud u srpnju odlučuje o ekstradicijiHapšenje na Dan nezavisnosti BiHGanić je uhapšen 1. ožujka 2010. zbog tjeralice koju je raspisalo Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije početkom2009. za 19 osoba iz BiH. No, uprkos istrajavanju na proceduri ima naznaka da je i Srbija svjesna da neće moći dobitiGanića.Edis Felić48JOURNALEjup Ganić, član predsjedništva RepublikeBiH od prvih višestranačkih izborau BiH u studenom 1990. do krajarata, prisilno će stanovati u Londonu baremdo 5. srpnja 2010. kada će tamošnjinadležni Sud u cjelosti razmatrati zahtjevSrbije za Ganićevim izručenjem. On ćedo tada u Londonu ostati u kućnom pritvoru.Naime, Ministarstvo unutarnjihposlova Srbije raspisalo je početkom2009. tjeralicu za 19 osoba iz BiH, međukojima su ratni članovi PredsjedništvaBiH Ejup Ganić i Stjepan Kljuić, zbognapada na kolonu JNA u Dobrovoljačkojulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine kadasu u koloni JNA, koja se po dogovorupovlačila iz grada, ubijena 42 vojnika, ranjeno73, a zarobljeno 215 vojnika.Ganića je britanska policija privelaveć krajem veljače 2010. prilikom poslovnogdolaska u London, ali ga je i pustilanakon date izjave, da bi ga već 1.ožujka uhapsila i sprovela u Osnovni sud,gdje se očitovao o navodima koji mu sestavljaju na teret. Inače, uz Ganića je nasudu bila ambasadorica Bosne i Hercegovineu Velikoj Britaniji Jadranka Negodić,koja se angažirala na pronalaženjuadvokata koji će Ganića zastupati. Nakonsaslušanja, Ejup Ganić je zadržan u pritvoru,a britanski sud će do 29. marta donijetiodluku po zahtjevu Srbije. Ganićeviadvokati su već sutradan zatražili njegovouvjetno puštanje uz kauciju, a DamirArnaut, pravni savjetnik Harisa Silajdžića,kazao je kako je u Londonu uložiozahtjev da Ejup Ganić bude pušten uz kaucijute dodao kako imaju vjeru u engleskesudove, jer nisu politički kao oni uSrbiji. “Mi smo već osigurali novac kojiće biti položen”, rekao je Arnaut.Nema Interpolove tjeraliceEjup GanićGanićevo hapšenje desilo se 1. ožujka2010., baš na Dan nezavisnosti BiH. Naprijemu održanom povodom Dana nezavisnosti,član Predsjedništva BiH HarisSilajdžić je rekao kako žali što svečanostine prisustvuje i Ejup Ganić. “On je uhapšen.Sudi se našoj odbrani”, kazao je Silajdžićnajavivši da će država BiH učinitisve da zaštiti svoje građane. No, sat vremenaprije svečanosti u zgradi PredsjedništvaBiH počeo je izvanredni sastanakkojem su prisustvovali članovi PredsjedništvaBiH Haris Silajdžić i Željko Komšić,te ministar sigurnosti BiH SadikAhmetović. Savjetnik člana PredsjedništvaBiH Damir Arnaut kazao je kako ćese učiniti sve da Ganić bude oslobođen ivraćen u BiH. “Djelovat ćemo prema njimas ciljem što skorijeg oslobađanja Ganića”,kazao je Arnaut, dok je Ahmetovićtvrdio da Ganić nije uhapšen na osnovuInterpolove potjernice. “To nam je potvrđenoi iz Lyona i iz Londona. Vjerovatnose radi o pozivanju na Europsku konvencijuo ekstradiciji potpisanu u Parizu1957. koju je naša zemlja, kao i Srbija,ratificirala”, kazao je Ahmetović, te dodaoda u prilog Ganićevog neizručenja uBeograd govori i Sporazum koji su samonekoliko dana ranije potpisali ministripravde BiH i Srbije, Bariša Čolak i SnežanaMalović. “Po tom sporazumu, četiristavke - mjesto prebivališta, mjesto gdjese nalazi većina dokaznog materijala,mjesto izvršenog zločina i državljanstvoosumnjičenog govori u prilog tome daprofesor Ejup Ganić treba biti izručenvlastima Bosne i Hercegovine”, kazao jeAhmetović.Da Ganić nije uhapšen po Interpolovojpotjernici, potvrdio je i sam Interpol,no ovdje treba spomenuti riječi odvjetnikaAnte Nobila koji, kad je u pitanju državaizručenja, za razliku od Ahmetovića,upozorava na činjenicu da uprkos sporazumuda će svaka zemlja suditi svojimdržavljanima, Srbija traži izručenje EjupaGanića jer je on rođen u Sebečevu, općinaNovi Pazar. “Postoji mogućnost da EjupGanić ima srpsko državljanstvo, iako ganije tražio, jer ga je dobio automatizmompo rođenju”, rekao je Nobilo.Glavni tužitelj Suda za ratne zločine uSrbiji Vladimir Vukčević direktno je tražiood svojih kolega u Velikoj Britaniji daGanić, na osnovu Europske konvencije oekstradiciji, bude izručen Srbiji, pri čemuje u potpunosti zanemaren sporazum kojisu Čolak i Malovićeva potpisali. Također,Vukčević je zanemario i da su se organiBosne i Hercegovine više puta javnoočitovali da vode istragu za slučaj Dobrovoljačkau Bosni i Hercegovini i da su utom smjeru i poduzete određene istražneradnje. Upravo je glavni tužitelj BiH MiloradBarašin u Haagu tjedan dana prijeovog hapšenja također govorio o ovojistrazi.Povodom informacija o Ganićevomzadržavanju na teritoriju Velike Britanije,oglasio se i SDP BiH, koji je najoštrijeosudio “političku, policijsku i obavještajnuprovokaciju BiH od strane Srbije”. Unastavku priopćenja SDP je podsjetio danakon hapšenja i pritvaranja Ilije Jurišića,hapšenje Ejupa Ganića samo pokazuje idokazuje da susjedna Srbija ne prihvatapravo i diplomatsko rješavanje sporovakoji postoje između dvije zemlje. Ovohapšenje je ujedno udar na državu Bosnui Hercegovinu i na svakog čovjeka kojiživi u njoj. Krajnje je vrijeme da državni


BOSANSKI BAROMETARorgani i institucije BiH stanu u odbranusvojih građana i primjene princip reciprociteta.”Tadić priprema teren za poraz?Ganić je pušten iz britanskog pritvora11. ožujka nakon što je sudac prihvatiopoloženu jamčevinu u iznosu od 200.000funti. Ostao je u London, gdje se svakogadana morao javljati policiji, a smješten jena tajnoj lokaciji s ograničenim kretanjemi kontaktima s javnošću. Šef Ganićevogpravnog tima Damir Arnaut izjavioje kako je zadovoljan sudskom odlukom.“Sada imamo još proces o meritumu, oopravdanosti srbijanskog zahtjeva. Mi senadamo da ćemo 25. ožujka, kada je ročišteo meritumu, imati sličnu odluku suda”,kazao je Arnaut. Jamčevinu je položilaSanela Jenkins, Sarajka udana za bogatogabritanskog bankara. Naime, premabritanskim zakonima, jamčevinu možepoložiti samo britanski državljanin.Haris Silajdžić, predsjednik predsjedništvaBiH kazao je kako se britanska vladamora ispričati Ganiću zato jer puna tridana nije mogao dobiti konzularnu pomoć,a u zatvoru su mu uskraćen i nužnilijekovi. Britanski ministar vanjskih poslovaDavid Milliband kazao je kako ćeistražiti ovaj slučaj.Ganićevo uhićenje izazvalo je vrlo visokenapetosti između Srbije, koja je zanjim raspisala međunarodnu tjeralicu iodmah po uhićenju zatražila njegovoizručenje, i Bosne i Hercegovine koja takođertraži njegovo izručenje tvrdeći daće i u Sarajevu biti procesuiran za isti zločinza koji ga traži i Srbija. Danima sunadležni organi Srbije, tužiteljstvo i Ministarstvopravde, ponavljali kako imadosta dokaza o umiješanosti Ejupa Ganićau napad u Dobrovoljačkoj ulici. No,nakon prvotne euforije u Srbiji i tzv. RepubliciSrpskoj, čini se da je Srbija shvatilada je ovo ipak prevelik zalogaj za nju.Samo dva tjedna od hapšenja, 15. ožujka,Srbija se, po svemu sudeći, povlači izovog slučaja. Naime, predsjednik SrbijeBoris Tadić je rekao da Srbija nema ništaprotiv da Ganić bude izručen sudu u Bosnii Hercegovini, a analitičari ocjenjujuda se Srbija povlači iz ovog slučaja jernema dovoljno dokaza. “Za Srbiju uopćenije centralno pitanje da Ejup Ganić budeizručen Srbiji. Za Srbiju je centralno pitanjeda se dogodi sudski proces u kome jeEjup Ganić, koji je osumnjičen za sudjelovanjeu ratnom zločinu, apsolutno nezaobilazančimbenik i Srbija nema ništaprotiv da Ejup Ganić bude izručen suduBiH, odnosno svojoj matičnoj državi Bosnii Hercegovini”, izjavio je predsjednikSrbije. Tadić je dodao i da je važno dasvatko tko je osumnjičen za ratne zločineima fer i pošteno suđenje i da Srbija želivjerovati da će pravosudne institucije Bosnei Hercegovine dokazati da su u stanjuda to i osiguraju.U Tužiteljstvu za ratne zločine Srbijenisu željeli komentirati Tadićevu izjavu,niti je do sada reagirao bilo tko iz Ministarstvapravde, tako da nema objašnjenjada li to praktično znači da Srbija odustajeod zahtjeva za izručenje. Koordinatorbeogradskog Foruma za etničke odnoseDušan Janjić ocjenjuje da se Srbijapovlači zbog nedostatka dokaza u ovomslučaju. “Tadićeva izjava priprema javnostSrbije na ono što će odlučiti sudoviu Londonu, a ja pretpostavljam da će oniodlučiti da beogradska potjernica nijepoduprta dovoljnim dokazima da bi mogaobiti izručen Beogradu i da će on bitiproslijeđen Sarajevu. U kojem svojstvu,to ćemo videti. Faktički, Srbija se povlači.Nije nemoguće da, ako sudovi u BiHodluče da on nije kriv, Srbija na krajupotpuno odustane od tog gonjenja”, kažeJanjić.Ništa novo u zahtjevu zaizručenjeGanić je kritizirao Veliku Britanijuzbog njegovog hapšenja i optužio Londonda pokušava da “prepravi povijest”zločina počinjenih tokom sukoba 90-ihgodina. Ganić, koji se suočava sa izručenjemSrbiji, rekao je nakon ročišta održanog13. travnja da britanske vlasti efikasno“rade posao bivšeg predsjednika SRJugoslavije i Srbije Slobodana Miloševića”.Izrazio je nezadovoljstvo odlukombritanske vlade, posebno Ministarstvaunutrašnjih poslova, da pokrenu ovaj proces.“Sve ukazuje na to da britanska vladadobrovoljno radi policijski posao za Miloševićevrežim koji je sada manje višeaktivan na isti način”, rekao je Ganić.Sud u Londonu razmatrao je 13. travnjazahtjev Republike Srbije za izručenjeGanića. “Na suđenju je najviše bilo riječio procesu ekstradicije, a to je proces kojiće trajati duže vremena”, rekao je DamirAranut, član pravnog tima odbrane Ganića.Izrazio je žaljenje što Srbija nije odustalaod zahtjeva za izručenje Ganića prijenego što je dokumentacija proslijeđenasudovima u Londonu.Zahtjev za izručenje, naime, ne sadržiništa novo što već nije pobijeno tokomprocesa za kauciju od pravnog tima EjupaGanića, ali ne sadrži ni nove činjenice negosamo one koje je već Haški tribunalodbacio kao neosnovane. “Radi se o nekih12-13 stranica dokumentacije, a imatu i nekih zakona Srbije. Međutim, sve jeto bila potpuno neosnovna prezentacija”,kazao je Arnaut. Dodao je da na osnovumaterijala kojima raspolaže pravni timEjupa Ganića mogu biti uvjereni u pobjedu.“Razočaravajuće je da se tužilac zaratne zločine Srbije Vladimir Vukčevićpočeo smijati kada smo mi iznosili činjenicekoje govore o tome da je Ratko Mladić,optužen za genocid, još na slobodi”,kaže Arnaut, jer je, kako navodi, nemogućeda se bilo tko smije na spomen 8.000ubijenih ljudi.Naredno ročište održano je 20. travnja,a Ganić je iskoristio priliku da medijimakritizira administraciju američkogpredsjednika Baracka Obame, jer se nijeoglasila o njegovom slučaju. Američkomdnevniku Miami Herald rekao je da“Amerikanci ne trebaju da šute o ovomslučaju, jer šutnja znači odobravanje.”Podsjetio je da je on 1996. godine dočekaotadašnju prvu damu SAD, a sada šefadiplomacije Hillary Clinton tokomnjene posjete BiH, kao i da se sastao saposebnim predstavnikom američkogpredsjednika za Balkan Richardom Holbrookeom.Kontroverza je izbila 2008. godinekada je tokom svoje predsjedničke kampanjeHillary Clinton rekla da je po njenomdolasku na aerodrom u Tuzli 1996.godine otvorena snajperska vatra, što suosporili novinari koji su tada bili s njom.Prema Ganićevim riječima, on je “pokušaoumanjiti nastalu štetu, ističući da jetada i on bio zabrinut zbog sigurnosti uBiH”. On je izrazio zaprepaštenost i zbogneoglašavanja Holbrooka, koji je sadaposebni predstavnik SAD za Afganistan iPakistan. “Svi šute, pa čak i američki ambasadoru Sarajevu. State department trebareagirati i da pošalje svog posmatrača.Treba ukazati na rezultate istrage Tribunalau Haagu”, rekao je Ganić.State department je odbijao komentiratiovaj slučaj, ali je glasnogovornikameričkog MVP-a Filip Crow danas rekaoda je “Washington upoznat o slučajukoji je u procesu pred britanskim pravosuđem”.Ganić je naglasio da je njegovslučaj u BiH izazvao “veliku paniku” i dajoj nanosi štetu kao i reputaciji tribunalaza ratne zločine.No, uprkos svemu, britanski sud je riješioda će konačnu odluku o ekstradicijidonijeti 5. srpnja, do kad će Ganić moratiostati u Londonu. q49JOURNAL


BOSANSKI BAROMETARUmro zapovjednik Armije RBiH general Rasim DelićHvalospjevi mrtvom generalu“Protiv njega se vodila haranga. Ono što nije uzela agresija na BiH, uzima nepravda i ovo treba biti opomena svimada podese svoj kurs i stav prema onim najpoštenijim borcima za BiH”, rekao je Dreković. No, o njegovoj ulozi moćiće reći tek vrijeme.50General Armije RBiH, drugi načelnikGeneralštaba Armije Republike BiH RasimDelić umro je 16. travnja 2010. usvom domu u Visokom. Posljednjih danačesto je bio na liječničkim pregledima,što je bila jasna naznaka da s njegovimzdravljem nešto nije u redu.Reakcije su bile očekivane. Tako jeumirovljeni general Ramiz Dreković prokomentiraoda je Rasim Delić bio “general,komandant, plemeniti čovjek, mudrivizionar, nadasve pošten. Mi i njegovaporodica smo njegovom smrću izgubilimnogo.” Dreković je istakao da je u zadnjevrijeme Delić osjećao, kako je rekao,breme prošlog rata i svu nepravdu koja jeprešla preko njega. “Protiv njega se vodilaharanga. Ono što nije uzela agresija naBiH, uzima nepravda i ovo treba biti opomenasvima da podese svoj kurs i stavprema onim najpoštenijim borcima zaBiH”, kazao je Dreković.JOURNALŽal za organizatorom obranePredsjedavajući Predsjedništva BiHHaris Silajdžić uputio je telegram saučešćaporodici Delić u povodu smrti generalaRasima Delića u kojem je stajalo: “Poštovanagospođo Delić, Vama lično, Vašimsinovima Adnanu i Admiru i cijelojporodici, upućujem najiskrenije saučešćepovodom iznenadne i prerane smrti generalaDelića”.Za ratnog komandanta Prvog korpusaArmije BiH Nedžada Ajnadžića Delić jebio čovjek vrijedan svake pažnje, velikipatriota, veliki borac. On je ovom prilikomizrazio žaljenje Delićevoj porodici isvim pripadnicima Armije RBiH. “Prijesvega, želim ovo posmatrati u svjetlu činjeniceda je poprilično loš ambijent ukojem patriote preživljavaju postratnovrijeme. Analize pokazuju da pojediniautoriteti iz rata 'ne umiru, nego crkavaju'”,rekao je Ajnadžić. On Delićev doprinosobrani BiH ocijenjuje iznimno velikim.Njegovi rezultati u organizacijskomuspostavljanju Armije RBiH i doprinos ustvaranju ambijenta za mir u BiH su iznimnoveliki. Bio je veliki patriota i čovjekkoji je historijski osigurao sebi jasnu poziciju.“Izražavam veliko žaljenje da smoostali bez našeg saborca, prijatelja i komandanta”,rekao je Nedžad Ajnadžić,ratni komandant Prvog korpusa ArmijeRbiH.Predsjednik Stranke demokratske akcijeSulejman Tihić, u povodu smrti drugogratnog komandanta Armije RBiHRasima Delića, izrazio je zahvalnost zasve što je general Delić učinio u obrani ioslobađanju BiH. Telegram saučešća porodiciDelić uputio je i član PredsjedništvaBiH Željko Komšić, kao i ministarodbrane BiH Selmo Cikotić koji je izraziožaljenje zbog generalove smrti. I ostalisu dužnosnici izražavali žal za Delićem:“Upućujem vam najiskrenije izrazežaljenja i dubokog suosjećanja povodomiznenadne i prerane smrti generala RasimaDelića, ratnog komandanta ArmijeGeneral Rasim DelićRBiH”, stajalo je u telegramu saučešćapremijera Federacije BiH Mustafe Mujezinovića.Ministar vanjskih poslova Bosne iHercegovine Sven Alkalaj iskazao je sućutporodici Delić. U ime Ministarstvavanjskih poslova BiH i osobno ime Alkalajje naveo da je general Delić dao neizmjerandoprinos u izgradnji i ustrojstvuodbrambenih snaga Bosne i Hercegovineu vrijeme najvećih iskušenja za ovu državu,što će zauvijek ostati zapamćeno i načemu smo mu svi zahvalni. Članice Koordinacijskogodbora braniteljskih organizacija,saveza, udruga u Federaciji upriopćenju su izrazile potresenost viješćuo smrti Rasima Delića. “Jutros smo primilivijest da je umro Rasim Delić, našgeneral Armije RBiH, drugi načelnik GeneralštabaArmije RBiH i komandant zajedničkekomande Vojske FederacijeBiH. Izražavamo žaljenje jer smo ostali


BOSANSKI BAROMETARbez našeg saborca, prijatelja i komandanta”,stajalo je u njihovom priopćenju.Više hiljada ljudi klanjalo dženazuDženaza armijskog generala RasimaDelića obavljena je tri dana nakon njegovesmrti, 19. travnja 2010. na Šehidskommezarju Kovači u Sarajevu. Nakon sjedniceOdbora za dženazu, čiji je predsjednikbio predsjedavajući PredsjedništvaBiH Haris Silajdžić, Federalno ministarstvoza pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkograta najavilo je daće prije dženaze u Domu Oružanih snagaBiH u Sarajevu biti održana komemorativnasjednica, a klanjanje dženaze planiranoje oko 13 sati od Doma Oružanihsnaga BiH. Istovremeno je u Domu otvorenaknjiga žalosti gdje su se upisivaligrađani u vremenu od 9 do 19 sati.Komemorativna sjednica u povodusmrti Rasima Delića, armijskog generalai ratnog načelnika Generalštaba ArmijeRepublike Bosne i Hercegovine održanaje u Domu Oružanih snaga BiH (OSBiH)u Sarajevu. U prisustvu članova porodiceDelić, predstavnika civilnih struktura vlastiu BiH, vojnih dužnosnika, saboraca iprijatelja od generala Rasima Delićaoprostili su se predsjedavajući PredsjedništvaBiH Haris Silajdžić, ministar odbraneBiH Selmo Cikotić, general MustafaPolutak, Izet Ganić i Muhamed Šadić.Na tužnom skupu prisutni su istakli Delićevuulogu kao čovjeka koji je sve ljudske,profesionalne i stručne kvalitete staviou funkciju obrane Bosne i Hercegovine iizgradnje bolje budućnosti za njene narodei građane. “Otišao je samo dan nakon obilježavanjadatuma osnivanja ArmijeRBiH”, kazao je predsjedavajući Silajdžić,podsjećajući da su svima poznati uloga idoprinos generala Delića u borbi za sloboduBosne i Hercegovine i u izgradnji OSBiH.Po njegovim riječima, general Delić bio jeprisiljen nastaviti borbu i nakon okončanjaagresije na Bosnu i Hercegovinu, ne samoza vlastitu nevinost nego i za pravdu, a uvezi s tim i protiv pokušaja prekrajanja povijesnihčinjenica. Silajdžić je ukazao naneophodnost čuvanja vrijednosti i tekovinaza koje se borio general Delić, potcrtavajućiobavezu živih da ne dozvole stavljanje jednakostiizmeđu agresora i žrtve.Poruke sličnog sadržaja uputili su iostali govornici, navodeći da se radi o čovjekukoji je djelovao ličnim primjerom,dostojanstvenom u svakoj, pa i najtežojsituaciji, čovjeku koji je obilježio i svjedočiosudbonosno vrijeme borbe za opstojnostBiH.Komemoracija Rasimu Deliću propraćenaje odavanjem počasti uz počasnustražu ratnom komandantu Armije RBiHu Domu OSBiH. Lafet s tabutom u pratnjipovorke krenuo je ispred Doma Oružanihsnaga BiH Obalom prema Kovačima. Prijedženaze i ukopa, te komemoracije, tabutuz počasnu stražu bio je postavljenispred Doma OSBiH. U Domu OSBiH odjutarnjih sati bila je otvorena i Knjiga žalostiza građane koji mimohodom odajuposljednju počast ratnom komandantuArmije RBiH.Više hiljada građana Bosne i Hercegovinei Sarajeva oprostilo se od ratnog komandantaGeneralštaba Armije RepublikeBosne i Hercegovine Rasima Delića. Dženazai ukop obavljeni su na Šehidskommezarju Kovači, uz najviše vojne počasti ukojem je učestvovao Drugi pješadijski pukOSBiH i u prisustvu rodbine, predstavnikajavnog, političkog i kulturnog života uBiH, saboraca, prijatelja i građana. Klanjanjedženaza-namaza predvodio je reisu-lulemaIslamske zajednice u BiH dr. Mustafaef. Cerić. Reis je kazao da svi koji sudošli da isprate Delića zasigurno osjećajudug prema tom čovjeku čija smrt svjedočio tome da pripadamo jedni drugima i daničija zasluga za opće dobro neće biti poništena.“Danas smo ovdje da znamo pravitirazliku između istine i laži, da znamorazlikovati između ljubavi i mržnje, daznamo razlikovati između pravde i zuluma”,kazao je reis Cerić.Ratni putNa svim funkcijama koje je obavljaoisticao se odgovornim, smirenim i odlučnimdržanjem, a za izuzetne zasluge uobrani BiH odlikovan je “Ordenom slobode”.Autor je više knjiga, a zvanje doktoranauka stekao je obranom teme posvećenenastanku, stasanju i ulozi Armije RBiH.Ovako su napisali o Deliću njegovi istomišljenici,no, iako stara latinska kaže “o mrtvimasve najbolje”, ovolike pohvale naračun Delića moći će biti potvrđene tekkroz vrijeme koje dolazi. Uostalom, hvalospjevina sahranama izgovarani su i Titu,Tuđmanu, Izetbegoviću, pa opet nitko nijemogao spriječiti da se o njihovim negativnimstranama takođe progovori.Rasim Delić je rođen 4. veljače 1949.godine u Čeliću. Vojnu akademiju je počeo1967. godine, a završio 1971. JNA jenapustio 13. travnja 1992. u činu potpukovnika.Od 8. lipnja 1993. do kraja agresijezapovjednik je Armije RBiH. Poslijeagresije na BiH Delić je bio komandantZajedničke komande Vojske FederacijeBiH.U mirovinu je otišao u rujnu 2000. godine.Haški sud osudio ga je u rujnu 2008.nepravomoćno na tri godine zatvora podrugoj točki optužnice koja ga tereti za“okrutno postupanje kao prekršaj pravila iobičaja ratovanja”, vezano za zbivanja uselu Livade i logoru Kamenica iz srpnja ikolovoza 1995. godine. Delić nije preduzeo“nužne i razumne mjere da spriječi ilikazni zločine koje su počinili njegovi potčinjeni”,pripadnici odreda “El-Mudžahid”,u Livadama i logoru Kamenica ublizini Zavidovića (Srednja Bosna), u srpnjui kolovozu 1995. godine, o čemu je“Preporodov Journal” već pisao. Uvjerenau njegovu nevinost, Delićeva obrana tražilaje da se osuđujuća presuda zamijenioslobađajućom, međutim, Žalbeno vijećeICTY-a dosad nije objavilo datum donošenjakonačne presude. Delić nije dočekaoizricanje konačne presude Međunarodnogkrivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (IC-TY) jer je proces protiv njega u žalbenojfazi. Nerma Jelačić, glasnogovornica Haškogsuda, izjavila je da Sud izražava žaljenješto je optuženik Rasim Delić umro, teda će odluka o budućnosti postupka bitiobjavljena što je prije moguće. Prvostupanjskapresuda generalu Deliću naišla jetada na negativne reakcije predstavnikasrpskoga i hrvatskog naroda u BiH.Tako je završio Rasim Delić, čovjekkoji, kako su rekli, nije mogao više podnijetinepravdu koja mu je nanesena. Uovom članku nećemo zauzimati svoj stav,nego smo samo prenijelo ono što su drugirekli o njemu. No, kako o svim drugimličnostima koji su obilježili neku epohuna ovim prostorima, tako će i o njemunajbolji sud donijeti vrijeme. qPripremio: Edis Felić51JOURNAL


BOSANSKI BAROMETARBorci Armije RBiH izazvali nasilje pred Vladinom zgradomSukobi u Sarajevu52JOURNALKrajem travnja 2010. čini se da je pukloi borcima Armije RBiH. Najavljeniprosvjed protiv mjera Vlade FederacijeBiH, kojima se ukidaju njihove zasluženepovlastice, dovele su do pravog malog ratana ulicama glavnog bosansko-hercegovačkoggrada Sarajeva. Naime, sukobi prosvjednikai jakih policijskih snaga obilježilisu prosvjede ratnih veterana ispred zgradeVlade Federacije BiH u Alipašinoj ulici.Promet je u tom dijelu središta grada upotpunosti bio blokiran, a ogorčeni prosvjedniciuspjeli su u jednom trenutku doćido ulaza u vladinu zgradu. Zapaljena jepolicijska kućica, a bilo je i na desetineozlijeđenih, od kojih nekih i teže. U sarajevskubolnicu primljeno je 37 ozlijeđenih,većina se žalila na smetnje uzrokovanedjelovanjem suzavca, dok je pet osoba ozljediloruku ili nogu, odnosno glavu.Nitko ne želi problemeRanije tokom dana, specijalne policijskepostrojbe, čiji je rad nadzirao zapovjednikDragan Vikić, uspjele su spriječiti ulazakprosvjednika u zgradu Vlade, pa se neštoprije 13 sati situacija počela smirivati.No, nakon što se niti do 13 sati, do kada jebio rok kojeg su postavili, prosvjednicimanije obratio nitko iz Vlade, oni su krenuli uotvoreni sukob s policijom i pokušaj zauzimanjazgrade u Alipašinoj. Prosvjednici suuspjeli ukloniti zaštitnu ogradu kojom jebio ograđen plato ispred zgrade Vlade, doksu ulaz u zgradu čuvali pripadnici specijalnepolicije. Neki od uposlenika Vladinihslužbi uputili su putem facebooka dramatičanapel da će morati bježati kroz garažu.Prosvjednici ipak nisu zauzeli zgradu u kojojionako i nije bio nitko od najviših vladinihdužnosnika, tako da su u objekt ušli samopredstavnici vetaranskih udruga koje sui organizirale skup. Iz mase demonstranatabačen je veliki broj različitih predmeta poputflaša ili kamenja na zgradu Vlade, a čulesu se i eksplozije, najvjerojatnije uzrokovanepolicijskim topovskim udarom. Desetakprosvjednika zatražilo je liječničku pomoćzbog djelovanja suzavca, a jednom jeslomljen prst. Zabilježena je i intervencijavozila hitne pomoći, navodno zbog upotrebesuzavca od strane policije.Skup su organizirali Savez nositelja najvišihratnih priznanja, Savez ratnih vojnihinvalida i Organizacija šehida i poginulihboraca, te Savez demobiliziranih boraca.Organizatori prosvjeda ispred zgrade VladeFederacije pozvali su sudionike da se suzdržeod svega što im može nanijeti štetu, patako i od ponašanja koje ih može onemogućitiu ostvarivanju njihovih prava. Organizatorisu upozorili da prosvjednici svojezahtjeve neće moći ostvariti na ovakav način.Prosvjednicima se prvo obratio predsjednikOrganizacije poginulih boraca i šehidaFBiH Izet Ganić, koji je pozvao okupljeneda skup protekne mirno i dostojanstveno.“Vodite računa da zaštitimo svojedostojanstvo, jer nikom od nas nije stalo dabude nekih problema”, rekao je Ganić.Inače, tijekom prosvjeda, ponovljenisu raniji zahtjevi predstavnika boraca, izmeđuostalog da predmet cenzusa ne mogubiti neoporezivi prihodi, zatim da VladaFederacije u saradnji s boračkim organizacijamapo hitnom postupku utvrdiprijedlog Zakona o pravima demobiliziranihboraca i isplati sve neisplaćene naknadeza demobilizirane borce. Predstavnicinezadovoljnih boraca pročitali susvoje zahtjeve i pozvali premijera FBiHMustafu Mujezinovića da im se obrati.Prosvjednici su uzvikivali da se Mujezinović,ukoliko to ne uradi, sutra ne morapojavljivati na poslu.I Hercegovci uz BosanceGanić kazao je da su iz Ureda federalnogpremijera dobili potvrdu da će biti prihvaćenizahtjevi boraca, odnosno da će bitiodržana izvanredna sjednica Vlade te da bise rješenja koja idu u prilog demobiliziranimborcima trebala već idućeg tjedna naćipred zastupnicima federalnog parlamenta.Dževad Radžo, predstavnik udrugekoja okuplja dobitnike najviših ratnih priznanja,potvrdio je u izjavi za medije daje s premijerom Federacije MustafomMujezinovićem postignut i potpisan sporazumpo kojem će Vlada zahtjeve boracarazmatrati na tematskoj sjednici u idućatri dana, nakon prethodnih konzultacija spredstavnicima boračkih udruga. Radžoje za izgrede optužio provokatore koji senisu držali dogovora o organizaciji mirnogaprosvjednog skupa. No, potpisanisporazum nije zadovoljio okupljene kojitraže Mujezinovićevu ostavku.Oglasio se konačno i premijer: “Netkoželi prosvjede iako je prihvaćena većina legitimnihzahtjeva, nakon konsultacija s predstavnicimaSvjetske banke. Ovi koji proizvodenered i kaos nisu borci nego ljudi koji nevole BiH. Prije nekoliko minuta sam se složiosa zahtjevom boračkih udruženja da sazovemotematsku sjednicu Vlade o ovim pitanjima”,kazao je premijer Mujezinović,navodeći da se ovim prosvjedima iskazujenasilje i ugrožava stand by aranžman sMMF-om, što Vlada ipak neće dopustiti. Onje rekao da nema smisla obraćati se skupu naplatou ispred zgrade federalne vlade.Inače, boračke organizacije proistekleiz Armije BiH i Domovinskog rata blokiralisu i na određeno vrijeme magistralnucestu M-17 u mjestu Salakovac i lokalnucestu Mostar - Nevesinje u mjestu Dračevicete u Mostaru organizirale mirne proteste.Ovi prosvjedi su organizirani da bi sepružila podrška središnjem prosvjedu uSarajevu. Na četiri mjesta na područjuMostara, gdje su se održavali prosvjedi,okupilo se po stotinjak demonstranata. Poriječima predsjednika Jedinstvene organizacijeboraca Hercegovačko-neretvanskogkantona Semira Drljevića, cilj današnjihprosvjeda je spriječavanje namjere vlastida u potpunosti ukine primanja za demobiliziraneborce, da ukine naknade invalidimaispod 60% invaliditeta koji ne rade teda umanji ostale naknade. “Borci već dugogube svoja zaslužena prava, tako da je većod 1996. godine do danas preko 25.000naših boraca umrlo ili na neki drugi načinizašlo iz prava ostvarivanja novčanih naknada”,kazao je predsjednik mostarskeHVIDRA-e Zoran Zovko. Prosvjedi su seodržali i u nekim drugim gradovima FBiH.Tako je završilo nešto za što se pretpostavljaloda će kad tad početi. Većina prosvjednikanije bila za nasilne demonstracije,a tome u prilog idu i optužbe koje suusmjerene protiv vlasnika “Avaza” FahrudinaRadončića, koji je osnovao svoju političkustranku. Prema tvrdnjama analitičarau medijima, nije isključeno da su Radončićeviljudi isprovocirali sukobe ne bi li sedestabilizirala vladajuća bošnjačka garnituraoličena u SDA-ovcima i Silajdžićevimsljedbenicima. Nekad veliki saveznici sadsu postali ljuti neprijatelji, što oni ni sami neskrivaju svojim izjavama po medijima. qEdis Felić


BOSANSKI BAROMETARSkupština Srbije izglasala Deklaraciju o SrebreniciDeklaracija – politički kompromisSkupština Republike Srbije je 30. ožujka2010. iza ponoći (praktično 1. travnja),poslije 13 sati rasprave usvojila Deklaracijuo osudi zločina u Srebrenici. Rezultat je tovišemjesečnih rasprava, a Deklaracija jekompromis između političkih snaga u Srbijii njome su osuđeni zločini nad Bošnjacimau Srebrenici 1995. koje su izvršili pripadnicikvislinške tzv. “vojske rs-a” te jeizražena sućut i isprika obiteljima žrtava.Predsjednica Skupštine Srbije SlavicaĐukić-Dejanović zakazala je po hitnompostupku sjednicu parlamenta s jednomtočkom dnevnog reda: prijedlog Deklaracijekojom se osuđuje zločin u Srebrenici.Prijedlog Deklaracije podnijelo je 114 odukupno 250 zastupnika. U Deklaraciji se,među ostalim, navodi da Narodna skupština“najoštrije osuđuje zločin izvršen nadbošnjačkim stanovništvom u Srebrenici,kako je to utvrđeno presudom Međunarodnogsuda pravde - i očekuje da i druge državebivše Jugoslavije na isti način osude izločine počinjene nad Srbima”. Izražavase sućut i isprika obiteljima žrtava zbogtoga što nije učinjeno sve da ta tragedijabude spriječena. Skupština Srbije pruža ipotporu radu državnih tijela za procesuiranjeratnih zločina, u čemu osobitu važnostima otkrivanje i uhićenje Ratka Mladića.Protiv gotovo polovina parlamentaU Deklaraciji se poziva sve nekada sukobljenestrane u Bosni i Hercegovini idrugim državama bivše Jugoslavije da nastaveproces pomirenja i jačanja uvjeta zazajednički život utemeljen na ravnopravnostinaroda i punom poštovanju ljudskih imanjinskih prava i sloboda, kako učinjenizločini više nikada ne bi bili ponovljeni.Srbijanski parlament izražava očekivanjeda će i najviši organi drugih država s područjabivše Jugoslavije na ovaj način osuditizločine protiv pripadnika srpskog naroda,kao i da će uputiti ispriku i izraziti sućut obiteljimasrpskih žrtava, stoji u Deklaraciji.Prije glasanja nije usvojen prijedlog čelnikakluba zastupnika Demokratske strankeSrbije Miloša Aligrudića da se glasa prozivkom.Deklaracija je usvojena sa 127 glasovaod ukupno 250 zastupnika. Protiv je bio 21zastupnik, a ostali su napustili dvoranu ili nisuglasali. Poduprli su je zastupnički kluboviZa europsku Srbiju Borisa Tadića, G17 plus,Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija(SPS-JS), Partija ujedinjenih penzioneraSrbije (PUPS) i zastupnici manjina. Protiv subili Demokratska stranka Srbije (DSS) i NovaSrbija. Zastupnici Srpske napredne stranke(SNS) Tomislava Nikolića napustili sudvoranu prije glasanja, a zastupnici Srpskeradikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja iLiberalno-demokratske partije (LDP) ČedeJovanovića nisu pristupili glasanju.Kako smo rekli, deklaracija je rezultatvišemjesečne rasprave koju je inicirao srbijanskipredsjednik Boris Tadić. Sudećipo iznesenim stavovima, jedinstvo nijepostignuto ni unutar vladajuće koalicije.Prije izglasavanja najavljeno je da se riječ“genocid” ne spominje u predloženomtekstu, a o tom pitanju je bilo najviše raspraveu javnosti, nego se kvalifikacijazločina vezuje uz presudu Međunarodnogsuda pravde u Hagu. U toj presudi se govoriupravo o tome da je 11. srpnja 1995.godine u Srebrenici počinjen genocid zakoji Srbija nije odgovorna, ali, stoji u presudi,nije ni učinila sve da ga spriječi.Dodikovi sljedbenici protivPrihvaćanje Deklaracije o Srebrenici usrbijanskoj političkoj javnosti od početkagodine izazvalo je intenzivnu raspravu i suprotstavljenamišljenja među predstavnicimaparlamentarnih stranaka. Stajališta onjoj kretala su se od onoga da bi se njezinimsadržajem jasno trebao osuditi genocid uSrebrenici, do mišljenja da treba donijetidvije rezolucije - jednu o Srebrenici i drugukojom se osuđuju zločini nad Srbima.Prije rasprave u Skupštini javnost jebila bombardirana anketama koje nisu nikadprelazile 50% podrške u korist Deklaracije.No, svakako je javnost zanimalo imišljenje muslimanske zajednice u Srbiji.“Ubojstvo samo jednog čovjeka predstavljaubojstvo cijelog čovječanstva”, rekaoje beogradski muftija Muhamed Jusufspahićza B92, dodavši kako se Srbija možedistancirati od zločina u Srebrenici jedino“priznavanjem zločina i isprikom”. Pozvaoje oporbu da postupi po savjesti.Oštra rasprava koju je prenosila televizijaizmeđu zastupnika vladajuće koalicije izastupnika oporbe bila je vrhunac višemjesečnognatezanja. Vladajući su smatrali dase usvajanjem tog dokumenta uklanja kolektivnakrivnja sa srpskog naroda te ćeusvajanjem Deklaracije biti zatvoreno tragičnopoglavlje nedavne prošlosti i otvorenenove perspektive budućim naraštajima, aSrbiji vraćen međunarodni ugled i kredibilitet.To bi bio hrabar čin i poruka pomirenja,smatrali su. “Poduzimamo civiliziran korakpolitički odgovornog naroda, temeljen nasudskoj presudi za ratni zločin u Srebrenici”,rekao je Branko Ružić, član čelništvaSPS-a, nekadašnje stranke Slobodana Miloševića.Oporba je, pak, tvrdila da donošenjeDeklaracije nije u interesu Srbije i većinanjih nezadovoljnih predloženim tekstomodbila je poduprijeti Deklaraciju. Pojedinemeđu njima zatražile su da Deklaracija budepovučena iz parlamentarne procedure teda se donese dokument kojom bi bili osuđenisvi zločini počinjeni na području bivšeJugoslavije. “Zločin u Srebrenici nije bioveći nego na drugim mjestima”, rekao ječelnik NS-a Velimir Ilić, pozivajući se nahrvatske zločine protiv Srba.U Deklaraciji se, međutim, ne navodi daje u Srebrenici izvršen genocid. Predsjednikkluba zastupnika Liberalno demokratskepartije (LDP) Čedomir Jovanović smatra dasu Međunarodni sud pravde i Međunarodnisud za zločine počinjene na području bivšeJugoslavije u Haagu utvrdili da je na područjuSrebrenice izvršen genocid i da parlamentSrbije o tome ne treba šutjeti. “Nitko u svijetunije optužio srpski narod za genocid i nitkou svijetu nije rekao da je Srbija za genocidodgovorna”, naglasio je Jovanović ujednoobrazloživši zašto njegovi liberali nisu htjelisudjelovati u izglasavanju Deklaracije.Deklaraciju su uglavnom pozdravili uzemljama okruženja, osim sljedbenika MiloradaDodika u dijelu BiH koji se još uvijeknaziva Republika Srpska. No, ona jeujedno pokazala da su osobni prijateljskiodnosi između Dodika i Tadića nešto zahladnili,a to se može vidjeti i po reakcijamazbog diplomatskog približavanja Turske,BiH, Hrvatske i Srbije, na tursku inicijativu,što se Dodiku nimalo ne sviđa.Ipak, to ne znači da će zahlađenje poprimititrajan oblik, iako je simptomatično. Sdruge strane, izglasavanje Deklaracije potvrdiloje tezu da, unatoč zdravim snagamau Srbiji, cjelokupno je srbijansko društvojoš uvijek daleko od katarze, što može idalje stvarati probleme u regiji. qEdis Felić53JOURNAL


IZ SVIJETAVijesti iz svijetaSumrak kraja povijesti54JOURNALIgre vatromAmerički predsjednik Barack Obamaje 1. travnja 2010. opovrgnuo navode daće doći do pogoršanja odnosa SAD i Izraelazbog gradnje izraelskih naselja na palestinskomteritoriju. “Između prijateljauvijek dođe do nesuglasica”, kazao jeObama i time pokušao smiriti verbalni ratkoji se vodi između Izraela i SAD. Jedanod glavnih savjetnika američkog predsjednika,David Axelrod je oštro napaoIzrael zbog plana izgradnje 1.600 novihdomova za Židove u Jeruzalemu. Obamaje želio pokrenuti mirovni proces, zaustavljennakon izraelske agresije na Gazukrajem 2008. godine. Palestinci su prekinulirazgovore, dok se ne dobiju čvrstegarancije da novih gradnji ilegalnih naseljaneće biti. Izrael je u studenom 2009.,pod snažnim pritiskom SAD, objavio desetomjesečnuobustavu gradnje naselja napalestinskoj strani Jeruzalema. U stanovimana Zapadnoj obali i u sjevernome Jeruzalemu,koje Izrael gradi od 1967. godine,živi gotovo 500.000 Židova. Premameđunarodnom pravu, njihovi stanovi sunezakoniti. Na tom području živi i oko2,6 milijuna Palestinaca.Prema tvrdnjama Hamasa, s noći 31.ožujka na 1. travanj izraelski su vojni avioniizveli 13 napada na području Gaze.Izraelske obrambene snage (IDF) su potvrdilenapade na vojne ciljeve u Gazigdje već više od tri godine vlada demokratskiizabran Hamas. Prema pisanjudnevnika Haaretz, napad je odgovor naoperaciju u blizini Khan Younisa u kojemsu poginula dvojica izraelskih vojnika, advojica su ranjena. Izraelska vojska povuklase 28. ožujka iz pojasa Gaze nakonnajžešćih sukoba u tom području u zadnjihgodinu dana. Glasnogovornica izraelskevojske rekla je da su njihove jediniceprije povlačenja buldožerima uništileinfrastrukturu kojom su se služili teroristiza napade na vojnike u pojasu Gaze, kadasu palestinski gerilci uhvaćeni pri pokušajupostavljanja eksploziva uz sigurnosnuogradu, pri čemu su ubijena dvojicaizraelskih vojnika. Život je izgubio i jedanpalestinski civil, dok je sedmero ljudiranjeno.Glavni tajnik UN Ban Ki-moon rekaoje 20. ožujka, prilikom posjeta Zapadnojobali, da Izrael mora prestati širiti svojanaselja tamo, budući da je to ilegalno.Najava gradnje 1.600 novih domova zaizraelske naseljenike u istočnoj Jeruzalemupokrenula je novi val nasilja, a zadnjaje žrtva 16-godišnji Muhammed Qadus,kojeg su na kontrolnoj točki ubili izraelskivojnici. Ban je posjetio Ramallah, izkojeg je imao odličan pogled na izraelskeenklave duboko u palestinskom teritoriju,a posjet je upriličio dan nakon što su sepredstavnici kvarteta – Rusije, SAD, Kinei Velike Britanije, sastali u Moskvi ipokušali naći način pokretanja mirovnihpregovora. “Svijet je osudio izraelskeplanove za gradnjom naselja u istočnomJeruzalemu. Sva gradnja naselja je ilegalnabilo gdje u okupiranim teritorijima imora biti prekinuta”, rekao je Ban.State Department je 14. travnja izraziozabrinutost zbog izvještaa o navodnojsirijskoj isporuci projektila Scud libanonskomHizbullahu, ali nije potvrdio da jedo te isporuke stvarno došlo. Izjava dolaziu trenucima američkog nezadovoljstvaizraelskom agresivnom politikom gradnjenaselja i sve lošijim američko-izraelskimodnosima. “Zabrinuti smo zbog togai nastavljamo analizirati je li takva akcijastvarno poduzeta jer bi to značilo dastrane u regiji krše rezoluciju Vijeća sigurnostiUN 1701, što može dovesti Libanonu opasnost”, izjavio je glasnogovornikState Departmenta Philip Crowley.Izraelski predsjednik Shimon Peres danprije je javno optužio sirijskog predsjednikaBešera Esada za prebacivanje projektilaScud snagama Hizbullaha u Libanon.Sirija i Hizbullah zanijekali su teoptužbe. Vjeruje se da Scudovi imaju bojeveglave s tonu eksploziva i domet većiod 700 kilometara, te da stavljaju Jeruzalem,Tel Aviv i izraelske nuklearne instalacijeu domet Hizbullahovih vojnih snaga.Tokom jednomjesečnoga rata s Izraelom2006., Hizbulllah je ispalio oko4.000 navođenih raketa za višecijevne bacačetipa “Kaćuša”, dometa od 30 do 95kilometara, koje su izazvale određene štetei 10 mrtvih na sjeveru Izraela. Izraelskidužnosnici nazvali su projektile Scudoružjem koje “mijenja igru” i donosi novueskalaciju u bliskoistočnom sukobu.Izrael je razvio sustav proturaketne obraneArrow, za presretanje projektila iz Iranaili Sirije. Sustav je uspješno ispitan, alijoš nije operativan.“Izrael mora priznati da svijet nećejoš desetljećima trpiti izraelsku vlast nadpalestinskim narodom”, rekao je za izraelskiradio 19. travnja izraelski ministarobrane i čelnik Laburističke stranke, najjačei najumjerenije članice vladajuće ekstremnekoalicije, Ehud Barak. Njegovšef, premijer Benjamin Bibi Netanyahu, uintevjuu za ABC rekao je kako ne kaniprihvatiti palestinske zahtjeve da Izraelzaustavi gradnju u tradicionalno arapskomdijelu Jeruzalema. Barak je upozorioda, iako je Izrael vojno snažan, treba imeđunarodni legitimitet. Kao ministarobrane u dvije posljednje vlade nije ukloniopreko dvadeset ilegalnih židovskihnaselja na okupiranom području, na što seIzrael obvezao još 2003. svojim američkimpokroviteljima. Neki kritičari ga optužujuda je s predsjednikom PeresomLaburističku stranku učinio smokvinimlistom ekstremne politike Netanyahuovevlade. Isti dan Netanyahu je izjavio daIzrael želi mir sa svim susjedima, ali jespreman suprotstaviti se neprijateljima,zaprijetivši uporabom Davudovog mačaprotiv onih koji žele ubiti Židove. Davudovmač nalazi se u Topkapi saray muzejuu Istanbulu. Hoće li Netanyahu napastiprvo Tursku da preuzme taj mač, ostalo jenejasno iz Bibijevih napomena.Plinske komoreEgipatske snage pustile su plin u prekograničnitunel koji služi za krijumčarenjedobara potrebnih za preživljavanje uGazi, pri čemu je poginulo četvero Palestinaca,izjavili su Hamasovi dužnosnici28. travnja. Egipat se nalazi pod pritiskomda zatvori stotine tunela koji suključne žile kucavice za potpuno izoliranuGazu, a za koje Izrael tvrdi da služe iza krijumčarenje oružja kojim se gađajuizraelski ciljevi. Izrael i Egipat zatvorilisu službene granične prijelaze prema Gaziotkako je Hamas preuzeo kontrolu nadpojasom 2007. godine. Ministarstvo unutrašnjihposlova dalo je izjavu da su egipatskesnage sigurnosti uštrcale otrovniplin u jedan od tunela. Osim četvero ubijenih,šest osoba je ozlijeđeno, tvrde. Liječniku bolnici u graničnom gradu Ra-


IZ SVIJETAfah, Hamdan ebu Latifa, rekao je da su sečetvorica mrtvih ugušila. Egipatske snagesigurnosti nisu dale izjavu o incidentu.Izraelski avioni gađali su tunele prije, posebnoza vrijeme agresije na Gazu u prosincu2008. Prilikom urušavanja stradaloje dosta tunelskih radnika. Palestinskiizvori u Gazi tvrde kako je Egipat pojačaoborbu protiv krijumčarenja, dizanjemu zrak ulaza u tunele s egipatske strane,postavljanjem kontrolnih točaka i konfiskacijamaopreme. Od prosinca 2009.,ugrađuju se i talpe, čelične rebraste pločekoje presijecaju tunele. Navodno je većšest kilometara toga “zida” izvedeno.Dok Izrael gradi ilegalni betonski zid okosve manjeg dijela palestinske Zapadneobale, Egipat gradi čelični zid u podzemljukoji sprečava život Palestincima uGazi.Iranska partija šahaIranski predsjednik Mahmud Ahmedinedžadje napad 11. rujna 2001. godinenazvao “velikom laži” koju SAD koristikao izliku za rat protiv terorizma. “11.rujna je bio velika laž, izgovor za rat protivterorizma i uvod u napad na Afganistan”,rekao je 6. ožujka na državnoj televiziji.Napad je nazvao “kompliciranimobavještajnim scenarijom i djelom”.Ahmedinedžad je početkom veljačedao nalog za pokretanje programa obogaćivanjaurana na razinu od 20%, što jezemlje tzv. Zapada dodatno zabrinulo ipokrenulo novi val izjava američkih i europskihpolitičara koji i dalje tvrde daIran priprema nuklearno oružje. Američkiministar obrane Robert Gates pozvaoje Zapad da se udruži i pojača sankcijeprema Iranu, tvrdeći kako bi dodatni pritisakna iransku vladu mogao dati pozitivanučinak i privoljeti politički vrh dapristane na kontrolu nuklearnog programaod strane Međunarodne agencije zanuklearnu energiju (IAEA). “Pravo Iranana nuklearne aktivnosti treba poštovati, asamo su tračevi da ta zemlja pokušavaproizvesti nuklearno naoružanje”, rekaoje 17. ožujka turski premijer RecepTayyip Erdogan. Uoči sastanka s britanskimkolegom Gordonom Brownom uLondonu, Erdogan se upitao kako je mogućeda zemljama poput Izraela nikadanije upućen zahtjev za razoružanjem, dokje od Irana to međunarodna zajednicastriktno očekivala.Iranski ministar vanjskih poslova ManouchehrMottaki izjavio je 18. travnja zadržavni radio da Teheran želi raspravitisporazum o nuklearnom gorivu sa svimčlanicama Vijeća, “osim jedne”, s kojomće nastaviti neizravne razgovore. Nakonšto je Teheran odbio ultimativni prijedlogo nuklearnom gorivu, na koji nije smiodati nikakve primjedbe, izraelski ekstremističkipremijer, Benjamin Netanyahupozvao je na “obogaljujuće” sankcijeprotiv Irana kako bi ga se spriječilo u razvojunuklearnog oružja. Prema originalnomprijedlogu UN-a, Iran je trebao poslati1.100 kg nisko obogaćenog urana udrugu zemlju, gdje bi se on obogatio do20%, pretvorio u gorivne šipke i takavvratio u Iran. Kada se transformira u šipke,uran se više ne može koristiti za izraduoružja. Ahmedinedžad je 12. travnjaosudio summit o nuklearnoj sigurnosti uWashingtonu, jer “predstavlja poniženjeza čovječanstvo”. Iran nije pozvan nasummit u na kojem sudjeluju lideri Kine iRusije te predstavnici 47 delegacija.Predsjednik Rusije Dimitrij Medvjedevkazao je na summitu da bi “izraelski napadna iranska nuklearna postrojenja mogaozapočeti nuklearni konflikt koji bidoveo do globalne katastrofe”. Dodao jeda su sankcije “škakljive stvari” i nisubez posljedica, ali nekad su potrebne. Kinaje izrazila nadu da će summit ojačatimeđunarodnu suradnju kako bi se povećalasigurnost od mogućeg nuklearnognapada te se založila za uporabu nuklearneenergije u mirnodopske svrhe.Iz ovoga se vidi opasnost postavljanjaKine i Rusije protiv SAD i “Zapada” prekoiranskog pitanja, piše američko-iračkinovinar Husein Askary. Riječ je o uglavnonbritanskim manipulacijama u ciljuonemogućavanja kvadrilateralne suradnjeKine, Rusije, Indije i SAD na potpunojreformi međunarodnih financijskihodnosa i svjetske ekonomije u cilju stvarneprevencije globalne ekonomske katastrofe.Postavlja se lažna dilema – ili opasnostod svjetskog rata zbog izraelskogunilateralnog napada na Iran ili nuklearnonaoružani Iran. Viši britanski dužnosnikNick Hompton je u Brasiliji 22. ožujkaizjavio kako su Iranci stalno izigravalipregovore s grupom 5+1 (5 stalnih članicaVijeća sigurnosti i Njemačka), dok jeistina drukčija. Kada god su se stavoviGrupe i Irana približili, britanska je delegacijadavala nove zahtjeve, a Iranci sureagirali prekidima suradnje s IAEA-om.Iranci već godinama surađuju s IAEA-omi potpisnici su Sporazuma o neširenju nuklearnogoružja, što neke druge državenisu. Sankcije nisu prihvatljive niti iranskojopoziciji te neće postići ništa, dok jeiranska vlast spremna pregovorati, aliotvorenih karata, o obogaćivanju u nekojdrugoj zemlji. Manipulacije su vidljive iiz ponude američke državne sekretariceClinton Kinezima da im se prodaje jeftinijesaudijska nafta u zamjenu za iranskukoju bi prestali kupovati u sklopu sankcija.Kinezi su to odbili, imajući u vidu dugoročnupolitiku prema Iranu i regiji ukojoj saudijski vehabije već desetljeće ipo šire besmisleni terorizam, usmjerenprotiv šijita i raspiruju sektaške ratove uPakistanu, Afganistanu, Iraku i Jemenu,čime se održava ratno stanje niskog intenzitetaprotiv Irana, posebno zbog kontroleIraka. Askary tvrdi da iza ovih aktivnostistoji anglo-saksonski pokušaj sprečavanjaformiranja razvojne osovine Kine, Pakistana,Irana, Turske i Sirije u izgradnjiplinovoda, naftovoda i ultrabrze kopneneprometne infrastrukture, što bi smanjilotenzije, isključilo maritimni faktor iz geopolitikeu regiji i promijenilo strateškeodnose.Stari, novi predsjednik AustrijeHeinz Fischer ponovno je izabran zaaustrijskog predsjednika, pobijedivši naizborima održanim 25. travnja dva protukandidatas desnice, čime je, procjenjujuanalitičari, osiguran kontinuitet austrijskepolitike. U toku predizborne kampanjeInstitut za javno mnijenje objavio je rezultateistraživanja po kojima više od polovineAustrijanaca smatra da je islamprijetnja Zapadu i zapadnom načinu života.Prema tom istraživanju, čak 72% Austrijanacasmatra da se muslimani kojižive u Austriji ne žele dovoljno prilagoditinačinu života tamošnjih obitelji. Jedanposto manje građana Austrije misli kakoislam nije kompatibilan sa zapadnim konceptomdemokracije, slobode i tolerancije,piše 8. travnja AFP. Rezultati istraživanja,koje je provedeno u veljači i ožujku,objavljeni su u završnici predizbornekampanje za predsjedničke izbore. Uz aktualnogpredsjednika Heinza Fischera,koji je premoćno pobijedio, borili su se idesničarka Barbara Rosenkratz, koja sezalaže za ponovno uvođenje nadzora naaustrijskim granicama, te Rudolf Gehring,koji je odlučni protivnik gradnjemunara.Hidžab i politička stabilnostDonji dom belgijskog parlamenta 29.travnja je izglasao zakon o zabrani nošenjamuslimanskih odjevnim predmeta kojiskrivaju ženski identitet u javnosti. Zakonzabranjuje nošenje bilo kakvih odjevnihpredmeta na ulici i u parkovima koji skri-55JOURNAL


56JOURNALIZ SVIJETAvaju identitet osobe. Prijedlog je izglasanbez glasova protiv, te s dva suzdržana zastupnika.Mjesne vlasti mogle bi kaznitiprekršitelje administrativnom kaznom do250 eura, ako im kazneni pravosudni sustavne izrekne kaznu. Iznimke su policajci,vatrogasci i motociklisti koji nose kacige,kao i sudionici javnih događanja kojeje policija odobrila. Nacrt koji su podnijelisocijalisti, liberali i konzervativci, jednoglasnoje prihvaćen. Samo su zeleni izrazilisuzdržanost, upozorivši da bi se novizakon mogao kositi s belgijskim Ustavomi s Europskom konvencijom o ljudskimpravima. Sličnu zabrinutost izrazio je i visokiupravni sud u Francuskoj, gdje se raspravljao sličnoj zabrani. Kritičari ističuda se burke i hidžabi trebaju zabraniti jersu simboli podložnosti žena. Protivnici zabraneističu da su oni vjerski simboli i daih kao takve treba poštovati. Prijedlog morapotvrditi belgijski Senat, koji će to najvjerojatnijeučiniti do lipnja. Iznimke ćebiti omogućene samo u slučajevima određenihblagdana i uz odobrenje lokalnihvlasti. Kršenje zakona previđa kaznu od15 do 25 eura ili sedmodnevnu kaznu zatvora.Belgijski zakonodavci tvrde kako jenjihov osnovni motiv za zabranu burki inikaba bio sigurnosne, ali i moralne prirode,tvrdeći kako sve osobe na javnim mjestimamoraju pokazati svoje lice te da zapadnodruštvo treba obraniti svoje moralnevrijednosti koje se odnose na slobodu i dostojanstvožene.Predstavnik liberalne belgijske strankePokret reformista, koja stoji iza prijedlogao zabrani, Denis Ducarme novinarimaje izjavio da islam ne traži od ženanošenje nikaba (odjeća koja pokriva tijelo,glavu i lice žene, ostavljajući otvorenimasamo oči) i burke (veo koji posve prekrivatijelo i lice), te tvrdi kako većinamuslimana u Europi uopće ne prihvaćaBurkatradicionalne vrste odjeće za žene i da točini tek 10-ak posto radikalnih muslimana.Ducarme tvrdi kako tek 300 do 400muslimanki u Belgiji nosi burku ili nikab.Prema nekim procjenama, u Belgiji živioko 280.000 muslimana. Jedan od muslimanskihpolitičkih vođa, Abdullah Bastinupozorio je vlasti da bi, ukoliko se takavzakon donese, rezultat mogao biti posvesuprotan. “Danas vrlo malo muslimanki uBelgiji javno nosi burku i nikab, no ako ihzabranite nosit će ih tisuće, iz bijesa i protesta”,kaže Bastin i dodaje kako ne možeprihvatiti objašnjenje da se zakon donosikako bi zaštitio dostojanstvo žene.Tokom travnja politička kriza u Belgijise zaoštrila. Kralj Albert II je 26.travnja, nakon propalih pregovora i pokušajaposredovanja, prihvatio ostavku premijeraYvesa Leterma koji je 22. travnjaizazvao izlazak flamanskih liberala iz petostranačkekoalicije. Prema mišljenjubelgijskih analitičara, razrješenje političkekrize u Belgiji može imati dva scenarija:kralj će imenovati novoga mandatarakoji će pokušati sastaviti novu vladu ili ćeraspustiti parlament što će izazvati raspisivanjeizvanrednih izbora. Sve ostale flamanskeparlamentarne stranke, osim socijalistai kršćanskih demokrata, pripadajukrajnjoj desnici ili nacionalistima testoga ne mogu tražiti sudjelovanje u sastavunove vlade. Prema belgijskim zakonima,izbori moraju biti raspisani 30 dananakon raspuštanja parlamenta, te se kaonajvjerojatniji datum spominje 6. ili 13.lipanj 2010. To znači da će Belgija od 1.lipnja predsjedati EU vladom u ostavci, aza to vrijeme Yves Leterme mora, premakraljevoj odluci, voditi tekuće poslove doformiranja nove vlade.Njemačka kancelarka Angela Merkelje odbacila zahtjev nove donjosaske ministriceza socijalna pitanja i integraciju,muslimanke turskog prijekla AygülÖzkan, članice Kršćansko-demokratskeunije, da u školama uvede zabrana isticanjavjerskih simbola. Tom odlukom jekancelarka podržala odluku savezne ministriceza integraciju Marie Böhmer kojaje objasnila da je križ izraz stoljećima dugekršćanske tradicije u Njemačkoj. Urazgovoru za njemački Fokus, Özkan jerekla da kršćanski simboli ne trebaju bitiu školama, te trebaju biti zabranjena svamuslimanska pokrivala za glavu. Predstavnicidrugih stranaka su odbacili prijedlognove ministrice te od nje traže da“poštuje kršćanstvom prožetu njemačkukulturu”. U međuvremenu, jedan je balkanskigalamdžija, premijer RS MiloradDodik najavio da će njegova stranka SN-SD predložiti usvajanje zakona o zabraninošenja burki u BiH. “Taj zakon usvojenje u nekim europskim zemljama i mislimoda se i mi trebamo približiti europskimstandardima pa će stoga SNSD većsutra predložiti usvajanje tog zakona”,kazao je 7. travnja Dodik. Također je najavioda će predložiti usvajanje deklaracijeo osudi turskog genocida nad Armencimapočetkom 20. stoljeća, prenosi BETA.Erdogan o mogućem povlačenjuvojske s Cipra i genocidu nadArmencimaTurski premijer Recep Tayyip Erdoganje u inetrvjuu, koji je 3. ožujka daociparskim novinarima najavio da bi svih30.000 turskih vojnika moglo napustitisjeverni Cipar “ako dođe do dogovora”.“Naš je cilj postizanje trajnog i potpunogrješenja za probleme Cipra. Spremnismo obaviti svoj dio posla i nitko ne bitrebao niti smio sumnjati u iskrenost Turske”,izjavio je Erdogan novinarima trijuciparskih novina. Postizanje dogovora ointegraciji Cipra, koji je od trodnevnograta 1974. podijeljen na turski i grčki dio,Turskoj je bitno zbog otvaranja poglavljau pristupnim pregovorima s EU. Cipar,koji je u EU primljen kao de iure cjelovit,premda je u pitanju de facto samo grčkidio, postavlja Turskoj u tim pregovorimazapreke u obliku veta. Prilikom ulaskaCipra u EU 2004. održan je referendum oponovnom ujedinjenju, ali su ciparski Grciodbili plan EU za ujedinjenje, čime suciparski Turci nepravedno kažnjeni zakooperativnost, dok su Grci za nekooperativnostnagrađeni. Pregovori o ponovnomujedinjenju započeti su 2008., alidosad nisu mnogo odmakli. Erdogan jeizjavio da bi se turski vojnici, kojih na Ci-


IZ SVIJETApru ima oko 30.000, u slučaju postizanjadogovora svakako postupno povukli.U jednoj od najoštrijih reakcija naameričku i švedsku potvrdu osmanskoggenocida nad Armencima tokom Prvogsvjetskog rata, Erdogan je zaprijetio izgonomArmenaca koji ilegalno žive u Turskoj.U intervjuu za BBC 17. ožujka, onje rekao da trenutno u Turskoj živi170.000 Armenaca od kojih samo 70.000ima tursko državljanstvo. “Sutra ću, akoje to potrebno, zatražiti da ostalih 100.000napusti zemlju. Učinit ću to jer nisu našidržavljani i jer nisam dužan prema njimabiti gostoljubiv”, rekao je Erdogan i dodaoda se Armenci moraju riješiti nadzoradijaspore nad njihovom politikom. Turskipremijer je pozvao međunarodnu zajednicuda se okani ocjenjivanja događaja starihgotovo stotinu godina, te da to ostavipovjesničarima. “Zaključci o događajimaiz 1915. godine su politički motivirani inemaju nikakve znanstvene vrijednosti,te nikakve veze sa stvarnim povijesnimčinjenicama. Takve inicijative onemogućavajudvama narodima normalizacijuodnosa i uništavaju njihovu budućnost”,rekao je Erdogan i pozdravio najavu britanskogaministra pravosuđa JackaStrawa da neće podržati rezoluciju. Odmahpo izglasavanju rezolucije o genocidu,Ankara je opozvala svoje veleposlanikeu Washingtonu i Stockholmu te zaoštrilameđudržavne odnose prema tim zemljama.Događaje tokom Prvog svjetskograta i početka konačnog raspadaOsmanskoga carstva u kojima je, tokommasovnih deportacija, od gladi, iscrpljenostii nasilja, prema armenskim tvrdnjama,preminulo više od milijun Armenaca(po turskim ocjenama stradalih je 300 doRecep Tayyip Erdogan, turski premijer500 tisuća Armenaca i Turaka), kao genocidje ocijenilo dvadeset država. Međunjima je 11 članica EU: Belgija, Cipar,Francuska, Grčka, Italija, Litva, Njemačka,Nizozemska, Poljska, Slovačka iŠvedska koje ustraju da Turska prije ulaskau EU mora priznati genocid nad Armencima.Zemlja slobodnih ljudiAmerička savezna vlada je nakon dvamjeseca konačno pustila na slobodu oko40 državljana Haitija koji su u SAD došlibez dokumenata američkim vojnim zrakoplovima,nakon što su se nakon potresa12. siječnja našli na aerodromu u Port auPrinceu kojega je nadzirala američka vojska.Prema pisanju New York Timesa od1. travnja, izbjeglice su poslali na transportnezrakoplove koji su se, nakon dostavepomoći, vraćali u SAD, a nakon togasu ih uhapsili jer “nisu imali vize zaulazak u SAD”. Da američki savezni imigracijskisustav nema milosti dokazuje ičinjenica da su ljudi koji su iskopani izruševina svojih kuća nakon potresa, zatvorenii odvojeni od članova svoje obitelji.Bez vođenja evidencije o obiteljima,Haićani su zatvoreni u različite imigracijskezatvore. Njihovo oslobađanje su zatražileorganizacije za zaštitu prava useljenika,a američka vlada se oglasila nakonšto su o zatvorenim Haićanima počelipisati mediji.Libijski franakLibija je početkom ožujka odlučilauvesti potpuni gospodarski embargo Švicarskoj.Libijski vođa Muamer Gadafije kazao da će već nekako doći do alternativnihizvora za nabavu lijekova i medicinskeopreme, koje su uvozili iz Švicarske.Ta je zemlja gospodarski embargo najavilaŠvicarskoj nakon što je Gadafi krajemveljače pozvao muslimane na džihad protivŠvicarske zbog, kako je rekao, “politikekoja je puna mržnje prema islamu”.Libijska vlada je stanovnike Libije pozvalada bojkotiraju švicarske proizvode te dase ne voze zrakoplovima i brodovima švicarskihkompanija, prenosi AssociatedPress. Odluka o embargu i pozivanju u tzv.sveti rat protiv Švicarske je vrhunac diplomatskogspora koji se već dvije godine vodiizmeđu dviju zemalja. Spor je započeo2008. godine kada su švicarske vlasti, navodnozbog lošeg vladanja u hotelu, uhapsileGadafijeva sina i njegovu suprugu.Službeni Tripoli zahtijeva od Švicarske dase sudi osobama odgovornim za hapšenjeGadafijeva sina. Libija je tada uzvratilaudarac tako što je zabranila izlazak iz zemljedvojici švicarskih poslovnih ljudi.Već je prekinula dobavu nafte Švicarskoj isvoja novčana sredstva podignula iz švicarskihbanaka, a švicarskim tvrtkama jezabranjeno djelovanje na libijskom području.Švicarska je na to odgovorila ograničavanjemizdavanja ulaznih viza libijskimdržavljanima.NepszabadszagFidesz, desna konzervativna strankaViktora Orbana, koji je bio premijer od1998. do 2002. godine, osvojila je 52,8%glasova, odnosno 206 od 386 parlamentarnihmjesta u prvoj rundi glasanja naparlamentarnim izborima u Mađarskoj,održanima 11. travnja. Socijalisti suuspjeli osvojiti samo 19,3%, odnosno 28mjesta, a rasistički Jobbik odnio je 16,7%glasova, što će im dati 26 parlamentarnihmjesta. Iako se očekivao rast ekstremnedesnice, antisemitska i antiromska strankaJobbik ostvarila je najjači uspjeh nekeekstremno desne stranke od 1990. godine,kad je Mađarska izašla iz komunizma.Loš rezultat socijalista očituje se u činjenicida su prije četiri godine osvojili 43%glasova. Zeleni su uspjeli ostvariti boljirezultat od očekivanog, osvojivši 7,4%glasova, odnosno pet mjesta. 25. travnjaodržan jedrugi drugi krug izbora u 57 izbornihjedinica, u kojima se odlučilo o111 parlamentarnih mjesta za koje nijedankandidat nije skupio dovoljno glasova.Viktor Orban rekao je kako razumijeushićenost zbog jasne izborne pobjede,ali je dodao i kako zna da se nalazi pred“najtežim izazovom u životu”. Predsjed-57JOURNAL


IZ SVIJETA58JOURNALnik Jobbika, Gabor Vona, utemeljiteljMađarske garde, ekstremističke grupekoja služi kao “vojno krilo” ekstremnedesnice, rekao je da su “dvije trećine Mađarapristaše Jobbika, ali im to još nijejasno”. Fidesz ima težak posao ispred sebe.Zemlja je još uvijek pogođena recesijom,a prošle godine je BDP imao pad od6,4%. Nezaposlenost se popela do 11,4%,a zemlja je pod promatranjem MMF-a,koji je krajem 2008. godine morao uskočitis 20 milijardi eura pomoći.Nigerijski vjerski kaosViše od 500 osoba je poginulo u međureligijskimsukobima muslimana i kršćanau nigerijskom gradu Josu, potvrdilesu 8. ožujka lokalne nigerijske vlasti. Kakoje prenio BBC, veća grupa muškaracamuslimana, naoružana mačetama upala jeu sela Zot i Dogo-Nahawa u blizini gradaJosa, nastanjenog većinskim kršćanskimstanovništvom, napravivši pokolj. Međužrtvama su većinom žene i djeca. Policijaje objavila kako vjeruje da je napad biosvojevrsna osveta za napad na muslimanskasela koji se dogodio u siječnju i u kojemje također nastradalo nekoliko stotinaNigerijaca. Slični međureligijski sukobivrlo su česti u Nigeriji, zemlji koja je podijeljenana sjever, u kojem živi većinommuslimansko stanovništvo, i jug nastanjenvećinom kršćanima. Zemlje se većdulje vrijeme nalazi u stanju siromaštva.Istovremeno, u naftom i plinom najbogatijimregijama, međunarodne korporacijesuočavaju se s bijesom lokalnog stanovništvazbog iskorištavanja prirodnih resursauz malu naknadu i potpunog isključenjadomaće radne snage iz projekata. Uovim protestima i nasilnim akcijama vršese otmice stranih radnika i oštećivanjanaftovoda s krađom nafte.Izginuo dio poljske političke elitePoljski predsjednik Lech Kaczynski,njegova supruga Marija, poljski vojnivrh, guverner Centralne banke i drugi visokidužnosnici poginuli su 10. travnja nazapadu Rusije. Avion poljske vlade Tupoljevse srušio i zapalio u blizini piste uSmolensku. Poginulo je preko 90 putnikai članova posade. Približavajući se pistiza slijetanje, avion je oko dva kilometraod aerodroma u Smolensku zahvatio stabla,srušio se i zapalio. Istražitelji pokušavajuutvrditi uzrok pada. Navodno je posadaprema uputama ruske kontrole leta,zbog guste magle na tom području, umjestou Smolenskom morala sletjeti u Minsku,ali poljski piloti nisu poslušali savjet.Tu informaciju je potvrdio glasnogovornikregionalne vlade Smolenska. Kaczynskije putovao u Rusiju na 70. obljetnicumasakra u Katinskoj šumi gdje su sovjetsketrupe 1940. pobile skoro 20.000 Poljaka,oficira i mobiliziranih intelektualaca.Osim poljskog predsjednika i njegovesupruge, u delegaciji je bio načelnik Generalštabapoljske vojske general FrantiszekGagori i svi najviši zapovjednici poljskevojske, guverner poljske Središnjebanke Slawomir Skrzypek, zamjenik ministravanjskih poslova Andrzej Kremer,šef protokola te obitelji pobijenih oficira.Prema poljskom Ustavu ovlasti predsjednikapreuzima predsjednik ParlamentaBronisław Komorowski, a ubrzo se raspisujui predsjednički izbori.RazoružanjeAmerički predsjednik Barack Obamate predsjednici, premijeri i visoki dužnosniciiz 47 zemalja obavili su 12. i 13.travnja, na dvodnevnoj konferenciji o nuklearnojsigurnosti i razoružanju u Washingtonujalov posao pokušaja nametanjačetvrte runde sankcija Iranu zbog razvojanuklearnog programa. Takav pokušajObamine administracije naišao je na mlakoodobravanje Kine i Rusije koje zvaničnoizražavaju nezadovoljstvo nedovoljnomiranskom kooperativnošću okonuklearnog programa, ali ne žele novesankcije, posebno ne one koje predlažuAmerikanci. Iran je, barem zvanično biotek jedna od točaka dnevnog reda s ciljemsprečavanja da nuklearno oružje dođe uruke terorista, s međunarodnom podrškomameričkom planu sigurnosnog programaprotiv krađe ili diverzije u skladištmanuklearnih materijala u iduće četirigodine. Obama nije pozvao Iran na konferenciju,iako baš tu zemlju optužuje kaonajveću potencijalnu opasnost za liferacijunuklearnog oružja teroristima.Političko vodstvo Ukrajine najavilo jekako se uskoro, a najkasnije do 2012. godinenamjerava riješiti svojih zaliha obogaćenogurana, prenosi BBC. Lider Međunarodneagencije za atomsku energiju(IAEA) Ikia Amano upozorio je svjetskenuklearne sile da moraju više učiniti nazaštiti nuklearnog materijala, zbog opasnostiod krađa i nelegalne trgovine.Francuska je objavila kako ne namjeravaodustati od svojeg nuklearnog oružja.Izraelski premijer Netanyahu u posljednjije trenutak odustao od dolaska nasummit, navodno zbog zabrinutosti da ćemuslimanske zemlje u njegovom okruženjuizvršiti pritisak kako bi i Izrael otvoriosvoja nuklearna postrojenja inspektorimaIAEA-e.Obama je 6. travnja odobrio novu nuklearnupolitiku, obećavši redukciju nuklearniharsenala, ustezanje od nuklearnihpokusa i obvezu da ne upotrebljavanuklearno oružje protiv zemalja koje gane posjeduju. Tu nisu uključeni Iran i SjevernaKoreja, iako nema dokaza da te zemljeposjeduju nuklearno oružje, jer poameričkim ocjenama ne surađuju s ostalimzemljama na standardima neširenjanuklearnog oružja. Dva dana kasnije, uPragu je s ruskim predsjednikom Medvjedevimpotpisao novi Sporazum oograničenju nuklearnog naoružanja kojiodređuje smanjenje arsenala za obje strane.Novi sporazum naslijedit će ugovorStart koji je istekao u prosincu 2009. godine.Obama i Medvjedev su se prošlegodine dogovorili da je cilj novoga sporazumasmanjiti broj bojevih glava s 2.200na između 1.500 i 1.657. Osim toga, državeće broj balističkih raketa na podmornicamasmanjiti na 700. U sporazumu nemadijela koji se odnosi na američki raketniobrambeni sustav. Sporazum nakon dogovorapredsjednika moraju ratificiratiamerički senat i ruska duma. Analitičaripredviđaju da će republikanci pokušatispriječiti ratifikaciju sporazuma.Rusko-ukrajinski sporazumUkrajinski parlament ratificirao je 27.travnja sporazum s Rusijom o 25-godišnjemproduljenju najma baze ruske crnomorskeflote na poluotoku Krimu. Najam uluci Sevastopolj na Krimu istječe 2017. RusijaUkrajini plaća godišnje 98 milijuna dolara,što neki Ukrajinci i dalje smatraju premalimiznosom. Sporazum je ratificiranunatoč protestima opozicije, sukobu oporbenjakas policijom i dimnim bombama uparlamentu. Za ratifikaciju je glasalo 236od ukupno 450 zastupnika, deset više odpotrebnog broja. Predsjednici Rusije iUkrajine, Dimitrij Medvjedev i Viktor Janukovič,tjedan prije potpisali su Sporazumo ostanku ruske crnomorske flote u bazi uSevastopolju do 2042. Ukrajina će zauzvratdobiti popust od 30% na ruski prirodni plin.Sporazum je važan i za Europu radi mogućeruske obustave isporuke zbog ukrajinskogaduga. Prvi čovjek ruske plinske tvrtke“Gazprom” Aleksej Miller je najavio daće Ukrajina ove godine kupiti 36,5 milijardikubičnih metara ruskoga plina, što je triputviše nego dosad, prenosi Itar-Tass. RuskaDuma također je ratificirala Sporazum. Raspravao ratifikaciji u dvama je parlamenti-


IZ SVIJETAma počela istodobno i dok je u Dumi prošlabez problema, u ukrajinskom parlamentubilo je burno. Ukrajinska opozicija kojasporazum smatra “činom izdaje”, prijetilaje da će prekinuti ratifikaciju jer smatra dabilo kakvo produljenje ruske vojne nazočnostiu zemlji zahtijeva promjene Ustava inacionalni referendum. Međutim, Ustavnisud je izdao pravorijek u kojemu se navodida je Sporazum u skladu s ukrajinskimUstavom.Bangkok, oriental cityTisuće prosvjednika izašli su na uliceBangkoka, početkom travnja, u četvrtomtjednu prosvjeda čija je namjera natjerativladu premijera Abhisita Vejjajive da odstupii sazove nove izbore. Pripadnici takozvanih“Crvenih košulja” prosvjede sukoncentrirali u trgovačkom središtu glavnoggrada. Prosvjednici su dva tjedna ranijepremijerov ured, rezidenciju i sjedištenjegove stranke zalili vlastitom krvlju,nakon čega su počeli neuspješni pregovori.Pokret “Crvenih košulja”, punim imenomUjedinjena fronta za demokracijuprotiv diktature, uglavnom se sastoji odpristaša svrgnutog i protjeranog premijeraThaksina Shinawatre, koji je u međuvremenudobio državljanstvo Crne Gore.Thaksinovi saveznici pobijedili su na izborima2007. godine, godinu dana nakonvojnog puča, ali sud je raspustio dvijevlade koje su nakon toga formirane. AbhisitovaDemokratska stranka došla je navlast 2008. godine, a prosvjednici tvrdeda je ta vladavina nedemokratska. Abhisitdo kraja 2011. godine mora raspisati noveizbore. Očekuje se da će Thaksinovi savezniciponovno pobijediti na tim izborima,a to bi moglo dovesti do prosvjeda“Žutih košulja”, pokreta koji se protivisvrgnutom premijeru.Premijer je proglasio 7. travnja izvanrednostanje u Bangkoku nakon što jeprosvjed “Crvenih košulja” izmaknuokontroli. U televizijskom obraćanju narodupremijer Vejjajiva objasnio je da ćenjegov potez pomoći “da se stanje vrati unormalu” te da će represivni organi timedobiti veće ovlasti. On je takvu odlukudonio nakon što je oko 3.000 prosvjednika,koji traže njegovo odstupanje i sazivanjenovih izbora, krenulo na zgraduParlamenta. Iako se pojavila informacijada bi vojska mogla otkazati poslušnostvladi, vijest je brzo opovrgnuta. Nezadovoljnigrađani se od 12. ožujka svakodnevnookupljaju u Bangkoku, a njihovbroj je povremeno dosegao čak 100.000.Shinawatra, koji je 2006. godine vojnimudarom svrgnut s vlasti, pozvao je svojepristaše na trajne prosvjede u Bangkoku isusjednim pokrajinama. On živi u egziluu Dubaiju kako ne bi morao otići u zatvorzbog presude za pronevjeru državnognovca. Antivladini prosvjednici 10. travnjasu se sukobili sa snagama sigurnosti.Broj stradalih povećao se preko noći iakosu se vojska i policija povukle te od prosvjednikazatražile isto. Snage sigurnostikoristile su se suzavcem i gumenim mecima,a prosvjednici su uzvratili granatamai zapaljivim bombama. Poginulo je petvojnika i 13 civila, uključujući snimateljaReutersa Hiroyukija Muramotoa. Straneagencije pišu da je ozlijeđeno oko 800ljudi. Do jutra se situacija smirila.Izborno povjerenstvo koje imenuje direktnotajlandski kralj je dan nakon nemiradonijelo odluku da se Demokratska strankapremijera Vijajive treba raspustiti zbog mogućihnelegalnih priloga za vrijeme izboraiz 2005. godine. Ovaj zakašnjeli potez promatračitumače kraljevom odlukom da seriješi svojeg pulena, suočen s rastućim narodnimnezadovoljstvom. Bivši premijerShinawatra uživa popularnost u ruralnom isiromašnom urbanom dijelu stanovništvazbog svoje politike općeg dobra, podizanjaživotnog standarda i obrazovanja za siromašne.Monarhija mu nije bila sklona i podržalaje sve vojne i pravosudne akcije kojesu se protiv njega vodile od 2006. i koje surezultirale smjenom, sudskim progonom zapronevjeru novca i njegovim egzilom. AbhisitVijajiva je rođen i školovan u Britaniji,a monarhija mu je dosada pružala punu podršku.Pokušaji da se vojno skrši proteste“Crvenih košulja” nisu dali rezultata, a prosvjednicisu se bratimili s vojnicima koji suodbijali nasilno intervenirati. Sve do 22.travnja i sedmog tjedna prosvjeda.Najmanje je pet osoba poginulo, a stotinjakih je ranjeno u nizu eksplozija kojesu se 22. travnja dogodile na ulicamaBangkoka. Svjedoci su potvrdili da je nepoznataosoba s krova bolnice bacila nekolikobombi među sudionike protesta naulici. U tom je napadu ubijena jedna osoba,a više ih je teško ozlijeđeno. Policijaje nešto kasnije javila i da je sjedište BangkokBanke napadnuto projektilima. Unapadu je ozlijeđeno 20-ak osoba. Uslijediloje nekoliko napada granatama na višemjesta u Bangkoku, a eksplozije su se čulei na stanici gradskog vlaka te u blizinihotela Dusit Thani. Glasnogovornik Centraza postupanje u izvanrednim situacijamaSansern Kaewkamnerd novinarima jeizjavio da su u svim napadima korištenegranate M-79, no rekao je da vojska nijeispalila projektile.Huston zove MarsAmerički predsjednik Barack Obamau govoru koji je održao 15. travnja u NA-SA-inom Svemirskom centru Kennedynajavio je pokretanje novog svemirskogprograma prema kojemu bi do 2030. godineljudi letjeli u orbitu oko Marsa.Američki predsjednik je ponovio ključneelemente strategije za NASA-u, koju jeprvi puta izložio u veljači, u prijedlogusaveznog proračuna za 2011. Predložio jeprodužetak rada Međunarodne svemirskepostaje (ISS) od 2016. do najmanje 2020.te ponovo istaknuo namjeru da privatnetvrtke preuzmu prijevoz astronauta do orbitalnestanice. Također je najavio intenzivnijeistraživanje Sunčevog sustava robotiziranimsondama. O otkazivanjimaletova na Mjesec Obama je kazao da totreba napraviti pametno i da se ne moženastaviti sa stvarima koje su već napravili.“Tamo smo bili prije. Još ima punosvemira za istraživanje i za stjecanja znanja.Mi ne želimo samo nastavak istogaputa, mi želimo skok u budućnost. Želimoveliku prekretnicu, transformacijskiprogram za NASA-u. Spuštanje na Marsće slijediti, a ja se nadam da ću biti ovdjeda tome svjedočim”, rekao je Obama.Dodao je da među ciljevima i prvo slanjeastronauta na asteroid te slanje astronautau orbitu oko Marsa, sredinom 2030-ih godina.Njegova izjava o odustajanju od novihletova na Mjesec izazvala je reakcijuNeila Armstronga, a u kontradikciji je soriginalnim planom Kennedyeve administracijeiz 1961. o Mjesecu kao stalnoj,velikoj bazi za put na Mars.Kršćanska milicija SADAmeričke vlasti su u racijama u saveznimdržavama Michiganu, Ohiu i Indianiuhitili više pripadnika kršćanske “milicije”Hutaree, navodno zbog ilegalna posjedovanjaoružja i prijetnji muslimanskimorganizacijama u SAD. Iz ureda državnogodvjetnika u Detroitu objavljenoAmerička kršćanska milicija “Hutaree”59JOURNAL


60JOURNALIZ SVIJETAje da će optužbe protiv njih ostati zapečaćenesve do izvođenja pred sud. U timtrima saveznim državama tokom vikenda27. i 28. ožujka uhapšeno je najmanje sedamosoba, kazali su policijski izvori.Mike Lackomar, lokalni čelnik “Dobrovoljačkemilicije” u jugoistočnom Michiganu,kazao je da je meta napada kršćanska“milicija” zvana Hutaree koja, pomedijskim napisima, ima 20-ak pripadnika.Ta militantna grupa na svojoj je internetskojstranici objavila da se “pripremaza bitke na kraju vremena kako bi očuvalaživim svjedočenje Isusa Krista”. Nastranici je i oznaka CCR - Kolonijalna kršćanskarepublika, sa zastavom sa znakomkriža, te videosnimka vojne vježbepripadnika – “kršćanskih ratnika”, naoružanihjurišnim puškama. FBI nije objavionikakve pojedinosti o racijama, a policijskisu izvori kazali da hapšenja nisu vezanauz neku terorističku urotu. Mike Lackomar,pozivajući se na FBI, kazao da jeviše pripadnika “Hutaree” uhićeno nabdijenju za jednog njezina umrlog pripadnika.Također je kazao da je grupa većimala problema s vlastima zbog oružja.Vijeće za američko-islamske odnose(CAIR) u Washingtonu objavilo je da je uhapšenju sedam pripadnika kršćanske“milicije” osim FBI-a sudjelovala i Združenaprotuteroristička jedinica. Po medijskimizvještajima, ta se “milicija” našlana udaru saveznih vlasti kad su njezinipripadnici zaprijetili nasiljem protivislamskih organizacija.Teror u RusijiSilvio BerlusconiMoskvu su 29. ožujka zatresle dvijeeksplozije u podzemnoj željeznici. Poginuloje 39 osoba, a 71 ih je ozlijeđena.Neki izvori navode da su napade izveležene samoubojice s dva kilograma TNTa,na stanicama Lubianka i Park Kulturyu središtu Moskve, izvijestila je ruskaagencija Itar-Tass. Prva eksplozija se dogodilanekoliko stotina metara od Kremlja,središta ruske vlade, u drugom vagonuvlaka. Druga eksplozija dogodila se45 minuta kasnije. Obje eksplozije dogodilesu se u vrijeme gužvi, u jutarnjim satimakad ljudi putuju na posao. Sjedišteruske tajne službe FSB nalazi se iznadstanice Lubianka, piše BBC. Istražiteljisu tvrdili da su samoubojice nosile okodva kilograma TNT-a, pišu RIA Novosti.Policijski izvor za isti je medij izjavio kakoje za eksploziju na stanici Park Kulturykriva žena samoubojica. “Po dijelovimatijela koje smo pronašli možemozaključiti da je riječ o ženi”, izjavio je neimenovaniizvor. Posljednji terorističkinapad u moskovskoj podzemnoj željeznicidogodio se u veljači 2004. kad je čečenskinapadač samoubojica raznio sebe ijoš 40 putnika. Ruski predsjednik DmitrijMedvjedev predložio je dan poslije da sepostroži zakon protiv terorizma. “Mislimda treba skrenuti pažnju na neka pitanja uvezi s poboljšanjem zakona o sprječavanjuterorističkih čina, osobito osjetljivaposla raznih služba”, kazao je Medvjedevkako je prenijela ruska televizija. Usto jepredložio da se ““ponovno razmisli o problemuprovedbe zakona o terorizmu” i dase ona “usavrši”.Dvije su osobe ubijene na sjeveru Dagestanau pokrajini Kasavjurt, pošto jeraznesen automobil u kojemu se nalazioeksploziv, izvijestila je 31. ožujka agencijaInterfax. Dva su muškarca smrtnostradala, a treći je, s teškim ozljedamaprebačen u bolnicu, izvijestio je glasnogovornikregionalnog ministarstva unutarnjihposlova. Eksplozija se dogodilanakon dvostrukog samoubilačkog napadau gradu Kizliaru, u toj republici, dan ranije,u kojemu je ubijeno najmanje 12 osobate dva dana nakon napada u Moskvi.Ministar unutarnjih poslova Rusije, RašidNurgalijev rekao je da se prva eksplozijadogodila kada je policijska patrola pokušalazaustaviti jedno vozilo. Tada su poginuladva policajca i jedna prolaznica.Oko 15 minuta kasnije, kada su na mjestuprve eksplozije već bili policajci, vatrogascii hitna pomoć, bombaš samoubojicaodjeven u uniformu policajca raznio semeđu okupljenima. Tada je poginulo jošdevet osoba, među kojima i načelnik lokalnepolicije. Lokalni mediji navode kakoje u ekspolziji ozlijeđeno 18 osoba, teda se bombaš samoubojica raznio 300metara od zgrade ministarstva unutarnjihposlova. Sjeverni Kavkaz pod snažnim jevojnim i policijskim nadzorom. U Ingušetijije ruska tajna služba FSB odlučilaproširiti područje “protuterorističkih operacija”,prenio je Itar Tass. Iz FSB-a sukazali kako je odluka donesena nakon saznanjao tomu da se članovi tajnih naoružanihskupina, umiješani u teške zločinena Sjevernom Kavkazu, nalaze u regijiMalgobejski.Berlusconi - zaštićeni pobjednikSaveznici talijanskog premijera SilvijaBerlusconija progurali su 10. ožujka uparlamentu sporan zakon koji Berlusconijaštiti od progona u dva sudska procesau toku, za korupciju i poreznu prijevaru.Zakon je izrazito sporan što se vidjelo iprilikom konačnog glasanja. Neki odoporbenih zastupnika su vikali “Sramota!”,a drugi su dizali primjerke talijanskogustava, pozivajući se na načelo da susvi građani jednaki pred zakonom.Zakon dopušta premijeru i ministrimada za šest mjeseci odgode salušanja u bilokojem procesu u toku u koji su uključeni.Zakonska odredba koja je u Donjem domuprihvaćena prošlog mjeseca konačnuje potvrdu dobila u Senatu. Belrusconijevikonzervativci uživaju čvrstu većinu uoba doma. Kritičari tvrde da je odredbasmišljena kako bi zaštitila Berlusconijaod suđenja u Milanu dok podržavateljikažu da je potrebna jer su Talijani Berlusconijaizabrali da vodi zemlju, a ne da mupozornost odvlače sudski procesi. Odred-


IZ SVIJETAba kaže da se šestomjesečna suspenzijamože dva puta obnavljati, do ukupno 18mjeseci, ako je tuženi “legitimno spriječen”zato što je izabrani dužnosnik.Rezultati talijanskih regionalnih izbora28. ožujka pokazuju da je Berlusconiuspio odnijeti iznenađujuću pobjedu, štomu daje krila u sljedeće tri godine mandata.Njegova koalicija konzervativnih stranakauspjela je preoteti kontrolu nad četiriregije, pa ih sad kontrolira šest, za razlikuod dvije s koje su ušli u utrku. Opozicijalijevog centra, predvođena Demokratskomstrankom, zadržala je vlast usedam regija, a Sjeverna liga, desna antiimigrantskastranka bliska vladi, uvelikeje popravila svoj rezultat s prošlih izbora.Najveći uspjeh zabilježen je u Laziu, ukojoj se nalazi Rim, te u Pijemontu, velikojregiji na industrijski razvijenom sjeveruzemlje. Obje regije prije je kontroliralaoporba. Konačni odaziv bio je 64posto, što je visoko u odnosu na ostale europskedržave, ali osam posto manje odprošlih regionalnih izbora 2005. godine.Sjeverna liga zabilježila je dobar rezultatna sjeveru, a na državnoj razini odnijelaje 13 posto glasova, dvostruko više negona prošlim izborima. Ljevica je zadržalakontrolu nad regijama tradicionalno nagnutimna lijevo, Toskani i Umbriji.Ocvali tulipanNemiri u KirgistanuPrijelazna kirgistanska vlada koju jesastavila oporba priopćila je 8. travnja daje preuzela potpunu kontrolu u zemlji nakondva dana nemira te da je raspustilaparlament. “(Premijer) Danijar Useinovpotpisao je ostavku. Vlast je u potpunostiu rukama oporbe”, izjavila je premijerkaprijelazne vlade Roza Otunbajeva. “Uskladu s odlukom o prijenosu vlasti... raspuštamoparlament”, rekla je Otunbajevanovinarima u Biškeku. Kirgistanski predsjednikKurmanbek Bakijev nije podnioostavku i pokušao je okupiti svoje pristašena jugu zemlje i braniti svoj položaj. Umeđuvremenu je kirgistanska novinskaagencija Kabar izvijestila da je Bakijev usvojoj južnoj rezidenciji u gradu Ošu. Reutersje javio da se oko 2.000 ljudi okupilou Ošu i da su tražili ostavku Bakijeva.“Mi želimo pregovarati o njegovoj ostavci”,rekla je Otunbajeva. “Njegov posaoovdje je završen. Ljudi koji su ovdje jučerubijeni žrtve su njegovog režima”, istaknulaje Otunbajeva. Oružane i pograničnesnage prešle su na stranu prijelaznevlade, izjavio je ministar obrane prijelaznevlade. Prosvjedi koji su počeli dvadana ranije u sjeverozapadnom gradu Talasuproširili su se na druge regije i prijestolnicuBiškek. Po podacima ministarstvazdravstva, u sukobima je poginulo68 ljudi, a ozlijeđeno je više od 500. Međutim,jedan od čelnika oporbe OmurbekTekebajev ustvrdio je da je život izgubilostotinjak ljudi. Posljednje procjene govoreo najmanje 83 mrtvih. Oporba je pozvalana održavanje prosvjeda u cijelojzemlji protiv Bakijeva, koji je vlast preuzeoprije pet godina nakon nasilne revolucije“tulipana”. On je tada obećao demokratiziratizemlju, no većina njegovih suradnikaprešla je u oporbu i optužila ga zazastranjenje u nepotizam i autoritarnost.Tada su ruski izvori tvrdili da su puč kojimje srušen predsjednik Askar Akajevpoduprle SAD, zbog njegove nevoljkostida produlji ugovor o stalnoj američkojvojnoj bazi, iz koje se vrši opskrba američkihinvazijskih trupa u Afganistanu.Ruski predsjednik Dimitrij Medvjedevizjavio je da su sukobi u Kirgistanu biliekstremni oblik javnog prosvjeda. “Ovoje unutarnje pitanje Kirgistana, ali oblikkoji je uzeo taj prosvjed ukazuje na krajnjurazinu bijesa javnosti”, rekla je njegovaglasnogovornica. Izvor u ruskom ministarstvuobrane izjavio je da je u ruskojzračnoj bazi u Kantu, 20 kilometara odBiškeka, stanje visoke pripravnosti, dokje američki State Department priopćio dazračna baza u Manasu, koju SAD koristeza svoje operacije u Afganistanu, funkcioniranormalno. Gotovo istodobno dok suObama i Medvjedev u Pragu potpisivaliNovi START sporazum, visoki dužnosnikiz ruskog izaslanstva pozvao je novevladare Kirgistana da zatvore američkubazu. Tekebajev koji je u novoj vladi preuzeoodgovornost za ustavna pitanja,izjavio je da je “Rusija igrala ulogu u svrgavanjuBakijeva”, navodi Reuters. Ruskipremijer Vladimir Putin opovrgao jeda je Moskva imala ulogu u nemirima uKirgistanu, koji Rusija otvoreno nazivadijelom svoje interesne sfere, koju američkaadministracija izričito ne priznaje.Kremlj je istoga dana poslao vojsku u Kirgistan,kako bi navodno štitili ruske državljane,uključujući one u ruskoj vojnojbazi.Sudanski izboriSudanski predsjednik Umer el Bešir injegova stranka premoćno su pobijedilina općim, parlamentarnim i predsjedničkimizborima 11. travnja. Njegova StrankaNacionalnog kongresa izborila je 68%glasova za Donji dom parlamenta, a ElBešir je dobio isti postotak glasova zapredsjednika Republike. Sudanski pokretnarodnog oslobođenja, separatistički pokretjužnog Sudana, osvojio je 22% glasovana parlamentarnim izborima, a njegovkandidat Yasir Arman dobio je istipostotak glasova na predsjedničkim izborima.Treća stranka koja je prešla prag iušla u novi saziv parlamenta je opozicijskiNarodni kongres, bivšeg duhovnoglidera predsjednika El Bešira, Hasana Turabija,osvojivši 4% glasova. Izbori suodržani prema planu, iako su strani promatračitražili odgodu, na što je 22. ožujkaEl Bašir zaprijetio da će takve stranepromatrače i agencije istjerati iz zemlje.Odgodu izbora tražio je Carterov centarzbog “zabrinutosti da Sudanska izbornakomisija neće moći objaviti rezultate na61JOURNAL


IZ SVIJETA62JOURNALvrijeme”. Centar je tjedan prije tvrdio dasudanski prvi izbori od 1986. “ostaju podrizikom na više frontova, uključujući nemogućnostkandidata da slobodno vršekampanju i utjecaj zakašnjelih pripremana složenu proceduru glasanja”. Iako jeHuman Rights Watch izjavio da je političkarepresija produljila stanje nesigurnostiu Darfuru i tražio El Beširovu predajuMeđunarodnom sudu za zločine(ICC) u Haagu zbog navodnih zločina utom dijelu Sudana, međunarodni dužnosnicisu izrazili drukčija mišljenja. Čelnikzajedničke mirovne misije UN i Afričkeunije u Darfuru, Ibrahim Gambari rekaoje da očekuje da će izbori u Darfuru protećibez problema, usprkos strahovanjimaod nasilja i pozivima za odgodom. Dodaoje da ne očekuje da će sigurnost biti“glavna briga”. Gambari je rekao da jesudansko-čadski sporazum o prekidu potporepobunjencima u obje zemlje doprinioopćem padu borbi u Darfuru, a smanjenakontrola pobunjenika već ima pozitivanutjecaj na sigurnost. Registracijabirača u Darfuru premašila je 60% usprkospozivima glavnih pobunjeničkih lideraza bojkotom izbora.Vrata IstokaPakistanska vojska je 4. ožujka na sjeverozapadudržave u vojnoj akciji ubila30 talibanskih pobunjenika. Predstavnikvojske je rekao da je više od 100 talibananapalo skupinu vojnih snaga na područjuuz granicu s Afganistanom. Na strani pakistanskihtrupa je ubijen jedan vojnik, ačetvero je ranjenih. Napad se dogodio nekolikokilometara daleko od afganistanskepokrajine Kunar u kojoj u posljednjevrijeme jačaju talibanski napadi. Pakistanskesnage su prošle godine započeleofenzivu protiv talibana na sjeverozapadudržave koji su se ondje preselili nakon padatalibanskoga režima u Afganistanu.Istovremeno, s juga Afganistana stigle suinformacije da je iz zasjede ubijeno petpakistanskih građevinskih radnika, a jedanje ranjen. Radnici na izgradnji cestekoji su zaposlenici jedne japanske tvrtkesu ubijeni na putu prema poslu. Najmanjeje 11 osoba poginulo je 8. ožujka u napadubombaša samoubojice na federalnuistražnu agenciju u gradu Lahoreu uistočnom Pakistanu, prenio je BBC. Premanavodima policije, terorist se automobilom-bombomzaletio u zgradu istražneagencije, a o snazi eksplozije svjedoči ičinjenica da su srušene dvije dvokatnezgrade. Osim žrtava u samim zgradama,među mrtvima ima i slučajnih prolaznikai djece koja su kretala u školu. Još je 60-ak osoba ozlijeđeno, a 50-ak osoba je zatrpanopod srušenim zgradama. Napadnutazgrada sjedište je antiterorističkogodjela Federalne istražne agencije (FIA),u kojoj su često saslušavani teroristi iliosobe koje se sumnjičilo za suradnju smilitantnim organizacijama, no u trenutkueksplozije u njoj nije bilo takvih osoba,potvrdila je policija. Grad Lahore,koji se nalazi uz granicu s Indijom, proteklihje godina česta meta napada militantnihterorista, no za sada nitko nije preuzeoodgovornost za ovu eksploziju. Najmanje12 osoba je poginulo 5. ožujka, ajoš 25 ih je teško ozlijeđeno u napadubombaša samoubojice na konvoj vozilakoji se kretao cestom između gradovaTall i Parachinar u distriktu Hangu na sjeverozapaduPakistana, javio je BBC.Bombaš je aktivirao eksploziv u neposrednojblizini autobusne stanice puneputnika u trenutku kada je cestom prolazioveliki konvoj od oko 140 vozila kojije prevozio putnike i hranu. Distrikt Hanguuglavnom nastavaju šijitski muslimani,a to je područje poznato kao česta metaterorističkih napada i dugogodišnjihmeđuvjerskih sukoba sa Sunitima. Nitijedna od terorističkih organizacija ili militantnihskupina nije preuzela odgovornostza ovaj napad. Cesta između Talla iParachinara bila je zatvorena za prometgotovo dvije godine zbog čestih napadatalibana na Šijite. Prometnica je ponovnootvorena prije nepuna dva mjeseca, a prometse uglavnom odvija u konvojima koještite paravojne snage sigurnosti. Čitavopodručje Hangu izuzetno je nestabilnozbog velikog broja militantnih organizacijakoje operiraju tim dijelom zemlje.Dvojac bombaša sampoubojica, u napaduna vojna vozila u Lahoreu 12. ožujka,detonirao je eksploziv u nekoliko sekundirazmaka, pri tomu ubivši najmanje43 i ranivši najmanje 100 ljudi. Bio je točetvrti veliki napad u Pakistanu toga tjednakoji je označio pojačanje terorističkihaktivnosti. Napadnut je RA Bazar, stambenii poslovni dio grada, gdje se nalazisjedište nekoliko sigurnosnih agencija.Nekoliko sati kasnije serija manjih eksplozijazastrašila je stanovništvo u različitimdijelovima grada, pri čemu su ranjenjetri osobe. Iako nitko nije preuzeo odgovornost,sumnja je odmah pala na ElQaidu i pakistanske talibane. Svi ovi napadi,prema ocjeni Rana Sanaullah Khana,ministra pravosuđa države Punjab, suznak očaja kod militanata. “Razbili smoim mrežu. Zato nisu bili u stanju napadatidulje vremena”, kaže Rana. Novi val nasiljadolazi za vrijeme jakog pakistanskogobračuna s afganistanskim talibanima kojise koriste pakistanskim teritorijem. Napadimilitanata u Pakistanu najčešće suusmjereni na snage sigurnnosti, iako imai civilnih žrtava.Pet pakistanskih vojnika i najmanje21 talibanski militant poginuli su u sukobimakoji su se 26. ožujka dogodili u distriktuOrakzai u Pakistanku u neposrednojblizini granice s Afganistanom, javioje BBC. Sukob pakistanske vojske i militanatadogodio se dan nakon zračnih napadai raketiranja talibanskih položaja utom dijelu zemlje, u kojima je život izgubilo11 osoba. Najnoviji je sukob potaknulaskupina talibana, predvođena zapovjednikomHakimullahom Meshudom,koja je napala i osvojila jednu kontrolnutočku pakistanske vojske. Pakistanska jevojska uzvratila i ponovno osvojila kontrolnipunkt, službeno je priopćenje vojnihvlasti u Islamabadu.Američki predsjednik Barack Obamaje nenajavljeno posjetio Afganistan 27.ožujka, gdje je američkim vojnicima ubazi Bagram izjavio da će SAD ustrajatido konačne pobjede nad talibanima i drugimislamskim radikalima. PredsjednikaAfganistana, Hamida Karzaija je opomenuoda je potrebno učiniti puno više da biborba protiv korupcije bila uspješna.Obama je broj vojnika do sljedećeg proljećaodlučio sa sadašnjih 34.000 povećatina 100.000. Vojnicima je poručio da jenjihov boravak u Afganistanu jako važanza sigurnost SAD. Pentagon je 25. ožujkaod američkoga Senata zatražio dodatne33 milijarde dolara ove godine za potreberata u Afganistanu, što Kongres promatrakroz kasnije dugogodišnje troškove. Ministarobrane Robert Gates i državna tajnicaHillary Clinton u Senatu su branilizahtjeve Pentagona za dodatnim sredstvimakoja su dosad dosegla 708 milijardidolara, koliko je zatraženo od Senata uveljači. Od toga, 2,6 milijardi će biti odvojenoza obuku afganistanskih snaga sigurnosti,što zabrinjava Kongres jer im seto budžetsko izdvajanje čini kao “rupabez dna”.Preko 70 civila ubijeno je u napadimapakistanskih zrakoplova blizu granice sAfganistanom, rekli su 13. travnja medijimapreživjeli i jedan dužnosnik vlade.Vladin dužnosnik, koji je zatražio ostatianoniman, rekao je da je Vlada već dala125.000 dolara svakoj obitelji kojoj je unapadu stradao neki član. Napad se dogodiou zabačenom selu u plemenskoj regijiKiber na sjeverozapadu Pakistana. Vojskaje demantirala spekulacije da je u na-


padu poginulo civilno stanovništvo. Reklisu da je ratno zrakoplovstvo djelovalonakon što su dobili informacije da se uregiji okupljaju militanti. Dvojica preživjelihispričali su drukčiju priču. Vojskaje, rekli su, djelovala po potpuno kriviminformacijama, a većina ljudi je poginuladok su pokušavali pomoći seljanima zarobljenimispod zgrade srušene u prvomod napada. U zadnjih 18 mjeseci velikeofenzive na sjeverozapadu Pakistana raseljenoje više stotina tisuća ljudi, a civilnežrtve su vrlo visoke. Napad bombašasamoubojice koji se umiješao među demonstrantekoji su prosvjedovali protivinflacije i redukcija struje na tržnici u graduPeshawaru na sjeverozapadu Pakistanaubio je najmanje 23 osobe, prenio je19. travnja BBC.SmećeDijalog premijera Grčke i NjemačkeAgencija za kreditne rejtinge Standard& Poor’s snizila je krajem travnjarejting Grčke do razine “junk” (smeće)zbog straha da ta država neće moći provestimjere za spas svoga gospodarstva. Toje prva država eurozone koja je dobilanajniži mogući kreditni rejting. Portugalskirejting je isto malo snižen zbog strahada bi se problemi u Uniji mogli proširiti,a to je dovelo i do pada na burzama. Grčkaje od vlada država eurozone i MMF-adobila zajmove u visini 110 milijardi eurakako bi sredila svoje financije. Kadaagencije smanjuju kreditne rejtinge nekezemlje to znači kako je riskantnije u njimaulagati. Neke institucije imaju zabranuulaganja u obveznice države koja imakreditni rejting “smeće”. Grčke dvogodišnjeobveznice su dosegnule kamatnurazinu od 15%, što znači da su one Grčkojmnogo skuplje nego posuđivanje na kreditnomtržištu. Petogodišnje obveznice sudosegnule 10,6%. Portugalske dvogodišnjeobveznice su s 4,16% porasle na5,23%. S&P je spustio rejting Grčke saBB+ na BBB-. Grčki ministar financijaje u priopćenju napisao da spuštanje rejtinga“nije u skladu s realnim pokazateljimagrčke ekonomije”. Grčka financijskakriza nije samo tu zemlju dovela na efektivnirub bankrota, nego je za sobom povukladugom opterećen Portugal, a prijetijačom krizom za koju zasad nema lijekaunutar postojećeg sistema. No nitko neželi mijenjati sistem, pa makar brod potonuo.Londonski FTSE 100 pao je za 2,6,njemački DAX za 2,7, a francuski CAC-40 za 3,8%. Na Wall Streetu je industrijskiindeks Dow Jones pao za preko 200baznih bodova, a lošeg poslovanja nisuostale pošteđene ni azijske burze. Euro jeu međuvremenu pao na najnižu razinu uzadnjih osam mjeseci, dok analitičari govorekako se kuha prava kriza tržišta.Grčki problem od samog je početka bioindikativan za opasnosti koje prijete eurozoni,jer iako financijsko spašavanjeGrčke zapravo i nije tako velik problem,prijetnja širenja krize nije bezazlena. Grčkaje dio tzv. skupine PIGS, u kojoj senalazi s Italijom, Španjolskom i Portugalom.Posebno je zabrinjavajuć status Španjolske.Radi se o petom gospodarstvuEurope, kojeg neće biti tako lako izvući.Grčka kriza već je pokazala ogromnu razinunesuglasnosti među zemljama članicamaeurozone, koje se i same morajunositi s vlastitim gospodarskim problemima.Njemačka, najbogatija zemlja Europe,pokazala je slabu volju za spašavanjemGrčke novcem svojih poreznih obveznika,a sličnu nevoljkost dijele i drugeeuropske zemlje. Problem bi mogao nastatiako Grčka za sobom povuče još nekuzemlju. Ako Španjolska potone, ne zna seima li eurozona novaca da je spasi. S&Pje upozorio sve vjerovnike grčkog dugada bi mogli zabilježiti velike gubitke udaljnjem restrukturiranju grčkog duga.Grci su pokušavali od drugih zemalja eurozonezatražiti garancije za podizanjeboniteta, ali tržište je dalo svoju vrlookrutnu presudu. Kriza je nagrizla euro,pa svim zemljama eurozone postaje sveteže posuđivati novac. Prvi test dolazi 19.svibnja, kad Grčka mora isplatiti 8,5 milijardidolara obveznica koje dolaze na naplatu.Čak ni S&P ne misli da će već togdatuma biti proglašen bankrot, ali budućnostnije sjajna. S&P je upozorio da grčkogospodarstvo još 10 godina neće doćina razinu na kojoj je bilo 2008. godine,što znači dugo razdoblje štednje i smanjenihživotnih standarda. Rušenje kreditnogrejtinga na junk status znači da će se Grčkajako teško moći pouzdati u daljnje zaduživanjekako bi se spasila, što znači daće morati restrukturirati dug. Bit će praktičkinemoguće izvući se bez aranžmana sMMF-om, u kojemu se trenutno pregovarai što zapravo samo sa sobom nosi potencijalnoštetne posljedice (Argentina),ali i financijskog paketa eurozone, najvišenjemačkog.Nijemci su bili spremni pomagati nakonpregovora Grka i MMF-a, ali samoako Grci pristanu na daljnje mjere štednje.Grčke i portugalske dionice pale suza 6,7 i 5,4% nakon vijesti iz S&P-a, a nis obveznicama nije nimalo bolja situacija.U međuvremenu protesti na ulicama Atenei Soluna koji zajedno čine oko polovicestanovništva sve su veći i nasilniji.Irački izboriIZ SVIJETAU trima samoubilačkim napadima 3.ožujka u Bakubi je ubijena najmanje 31osoba, a 42 ljudi je ranjeno. Dvojica napadačasu aktivirala eksplozivne napravepred policijskom stanicom, a jedan predbolnicom. Prema priopćenju iračke policije,dva su se napadača dovezla automobilima-bombamau nadzornu točku predpolicijsku postaju i nakon toga aktiviralaeksploziv. Istovremeno se pred glavnombolnicom detonirao treći napadač. Ovo sesmatralo uvodom u pokušaje ometanjaparlamentarnih izbora održanih 7. ožujka.Iračani su izašli na biračka mjesta diljemzemlje, prkoseći terorističkim napadima.Dvadeset šest je ljudi poginulo u glavnomgradu. Najmanje 14 ljudi umrlo je na sjeveroistokuBagdada u eksploziji koja jeuništila zgradu, a na zapadu Bagdada su63JOURNAL


IZ SVIJETA64JOURNALgranate iz minobacača ubile sedam ljudi udvije četvrti. U gradu Mahmudiji, oko 30kilometara južno od Bagdada, bomba jeeksplodirala na biračkom mjestu, pri čemupoginuo policajac. U eksploziji nasjeveru Bagdada stradala je još jedna osoba,javila je policija. Islamska država uIraku, lokalna podružnica El Qaide, nasvojoj je stranici upozorila sve koji izađuna izbore da će biti smatrani neprijateljimai biti napadnuti. U pobunjeničkim napadimatokom izbornog dana smrtno jestradalo 36 osoba, najveći dio u Bagdadu.Pola milijuna policajaca i vojnika diljemzemlje pobrinulo se da taj broj na budeveći.Ujutro 5. travnja mogle su se u središtuBagdada čuti tri snažne eksplozije ukratkom roku, a time je narušeno kratkorazdoblje relativnog mira nakon izbora.Ukupni broj mrtvih popeo se na 31. Dvijeeksplozije čule su se u zapadnom dijelugrada, u kojemu se nalaze njemačko i egipatskoveleposlanstvo. Najmanje 14 osobapoginulo je u detonaciji bombe isprediranskog veleposlanstva, za koju se vjerujeda je uzrokovao automobil napunjeneksplozivom, kojeg je vozio bombaš samoubojica,rekli su dužnosnici na mjestudogađaja. Ranjeno je gotovo 50 ljudi.Ukupno je ranjeno 180 osoba. Eksplozijedolaze jedan dan nakon što je u terorističkomnapadu ciljano poubijano 25 Sunita,a cijeli krvavi nered pobuđuje sjećanjasektaškog sukoba koji je razdirao zemljuu 2006. i 2007. godini. Dvije koordiniranedetonacije automobila bombi, koje suse dogodile 29. travnja u razmaku od samonekoliko minuta na dvije vojne kontrolnetočke u južnom dijelu Bagdada,ubile su pet osoba i najmanje 10 ozlijedile,javila je kineska Xinhua.Član iračke izborne komisije rekao je19. travnja da će se ponovo prebrojatiglasovi s općih izbora u Bagdadu, nakonžalbe aktualnog premijera Nuri el Malikija.Hamdi el Husseini iz Visoke izbornekomisije rekao je da je ponovno brojanjenaredila tročlana grupa koja ispituježalbe vezane za izborni proces. El Malikijevblok je zatražio ponovno brojanje upet provincija, uključivši Bagdad, kojenose petinu od 325 mjesta u parlamentu.Ženama su u parlamentu zagarantirana82 mjesta, ili gotovo četvrtina svih zastupničkihmjesta. Osam mjesta zagarantiranoje manjinama. U intervjuu AssociatedPressu vođa Vrhovnog iračkog islamskogvijeća, Ammar al Hakim tvrdi daniti jedan od lidera dva suprotstavljenabloka, El Malikijevog šijitskog, i “sekularnog”šijitskog bivšeg premijera AyadaAllawija nema dovoljnu podršku u naroduza sastav vlade. On je je dodao da nećeodbiti niti jednog ako se sve stranekonačno dogovore. Allawijeva Iraqiyaosvojila je 91, a El Malikijeva Pravna država89 mjesta u parlamentu, obje bezikakvog izgleda da same formiraju vladu.Al Hakim je važna osoba u post-izbornomdogovaranju. Njegova stranka jedio Iračke nacionalne alijanse koja se sastojiod šijitskih vjerskih stranaka, uključivšii onu radikalnog vođe Muqtade AlSadra. Alijansa je izborila treće mjestopo broju osvojenih mjesta i vjerojatno ćebiti jezičac na vagi pri sastavljanju novevlade. Glasnogovornica Iraqiye je opovrglaAl Hakimove ocjene da Allawi nemadovoljnu podršku i naglasila kako je njegovblok jedini multietnički u zemlji.Izlazak Sunita na izbore u većim brojevimavelika je razlika od prošlih izbora,kad su uglavnom bojkotirali izbore.Ključnu ulogu trebali bi, kao i 2005. godine,odigrati Kurdi koji čine 15-20%elektorata, ali ove je godine u igru ušlajoš jedna kurdska politička snaga. KoalicijuDemokratske stranke Kurdistana,koju predvodi predsjednik te poluautonomneregije Mesud Barzani, te Patriotskeunije Kurdistana, koju predvodi iračkipredsjednik Dželal Talebani, napadablok Promjena, a to bi ovisno o rezultatimaizbora moglo odraziti na nacionalnusliku. Nakon što budu gotovi rezultati,parlament će izabrati predsjednika, a onće dati mandat za sastavljanje vladepredvodniku koalicije koja bude imalanajveći broj glasova.Nezavisni promatrači i UN dužnosnicikoji su nadgledali izbore i savjetovaliIzbornu komisiju izjavili su 16. ožujkakako nisu vidjeli dokaze raširenih izbornihprevara koje bi potkopale konačni rezultat.Neki su ipak napomenuli da sporoi neorganizirano objavljivanje rezultatamože podgrijati sumnje na prevaru. Oviizbori bili su drugi za vladu s punim mandatomod američke agresije 2003. godine.Irački je sud 26. ožujka diskvalificirao52 kandidata s izbornih lista, uključivšii dva koja su osvojila mjesta, što bimoglo promijeniti ishod izbora. Sud jepotupio po zahtjevu kontroverznog Komitetaza debasifikaciju, koji vode Šijiti.Komitet ulaže veto na kandidate za kojese smatra da su imali veze s režimomSaddama Huseina. Ovakav razvoj događajastvara politički vakuum i povećavastrahove od pojačanog nasilja u vrijemepriprema američkih trupa za odlazak.Amerikanci u Iraku imaju manje od100.000 vojnika, do kraja ljeta trebalo biih ostati manje od 50.000, a do kraja godinetrebao bi ostati kontingent od oko20.000 vojnika, koji će u zemlji biti neodređenodugo.Pogledaj te mrtve gadoveWikileaks, internetska stranica na kojojanonimni izvori objavljuju strogo povjerljivematerijale objavila je 5. travnjatajnu snimku američke vojske na kojoj seprikazuje ubojstvo desetak ljudi u predgrađuBagdada 2007. godine. Među ubijenimasu i dvojica Reutersovih djelatnika,vozač i pomoćnik Saeed Chmagh i fotografNamir Nuruddin. Američka vojskapriopćila je da su žrtve poginule u bitcikoja se odvila između američkih snaga ipobunjenika. Reuters je zatražio istraguincidenta, a američka vojska je zaključilada su radnje vojnika i pilota bile u skladusa Zakonom u oružanom sukobu i Pravilnikuo postupanju u borbi. U kolovozu2007. godine Reuters je zatražio nestalusnimku iz helikoptera, pozivajući se naZakon o slobodi informacija. Objavljenaje tek sada. Snimka je načinjena iz helikopteraameričke vojske. Na početku helikopterkruži oko skupine ljudi na otvorenome,od kojih je nekoliko bilo naoružano,međutim, nitko od njih se nije spremaozapucati. Ipak, američki vojnici suzapucali i strojnicom pokosili sve što semicalo. “Nastavi pucati, nastavi pucati!”,čuje se na snimci dok bespomoćni ljudipokušavaju pobjeći, i ne pomišljajući nato da uzvrate vatru. “Pogledaj te mrtve gadove!Lijepo. Odlično gađaš!”, komentiralisu među sobom vojnici nakon što suubili desetak osoba na tlu i nekoliko njihteško ranili. Nakon nekoliko preleta, posadahelikoptera je opazila ranjenog Saeedakoji je puzeći po zemlji pokušao pronaćisklonište i upravo pristigli kombi izkojega izlaze ljudi koji mu pokušavajupomoći. Posada helikoptera opet je zapucala,ovaj put po osobama koje su izašle izkombija i pokušale pomoći ranjeniku tega unijeti u kombi u kojemu su kasnijepronađeni civili i dvoje ranjene djece, ajedan vojnik na snimci komentira kako“je njihova krivica što vode djecu u bitku”.“Ni jedan nedužni civil nije namjernoubijen s naše strane. Poduzimamo strogemjere da to spriječimo. Znam da je ranjenodvoje djece i mi smo učinili svekako bismo im pomogli. No ne znam kakosu ozlijeđena”, rekao je u to vrijemeamerički bojnik Brent Cummings WashingtonPostu. qPripremio: Faris Nanić


KULTURAPriča o sevdalinkama: guja iz tuzlanske sevdalinke je zloglasni Omer-paša LatasButum Tuzlu opasala gujaAvdo HuseinovićButum Tuzlu opasala gujametla glavu na Džindić mahalu,a repinu trgla na Gradinu.Zelen bore na Džindić mahalipod tobom ću čardak sagraditi,na čaradaku sjesti besjediti.Zelen bore ne zelenio se,a moj dragi ne oženio se.Danas, kada se riječ sevdalinka izusti,najprije se pomisli na melodiju znanu povilovito-raskošnoj izvedbi. Ta melodija unama pobuđuje bajne uspomene na staruBosnu, njenu čudesnu prošlost, brojnimpjesmama opjevanu. Svako opisivanjeove pjesme predpostavlja evokaciju stareBosne turskog zemana i austro-ugarskeuprave.U najužem pojmovnom značenju sevdalinkaje rijedak i čudesan spoj melizmatskogi lirsko-poezijskog žanra muzičkogi usmenog folklora, sa sevdahom,ljubavlju mladih u svome jezgru. Inspiracijaje i korijen većine sevdalinki u ljubavi,ali se time ova pjesma ne iscrpljuje.Pjesma sevdaha budi glas dubine i prošlostikoji se u trenutku muzičkog progovaranjaduše sama od sebe javlja.Svaka sevdalinka je, na neki način,zaustavila vrijeme, ili bar daje iluziju zaustavljenogvremena. A onda što je i karakterističnoza ovu vrstu pjesama dolazido buđenja, trežnjenja, a ovo je buđenjeobično bolno. To je jedan od najreprezentativnijihžanrova naše usmene književnostii naše narodne književnosti općenito.Sevdalinka u čovjeku pobuđuje najnježnijai najplemenitija osjećanja i duhovnastanja: radost, rahatluk, najuzvišenijetrenutke ispunjenja samoostvarenjem,trenutke koji su nam u životu takoblizu, a često nedostižni. Tradicija pjevanjasevdalinke je posebna priča. Sevdalinkaje po prirodi usmena umjetnost i svešto je do danas sačuvano, sačuvano jeusmenim putem, školovanjem generacijapjevača koji su prenosili iz jednog vremenau drugo staru muziku, čije su se osnovnemelodijske i tekstualne karakteristike,sve do 20. stoljeća, malo mijenjale. PrijeDrugog svjetskog rata, sevdalinka seizvodila samo uz saz, tradicionalni žičaniinstrument porijeklom iz Perzije, koji suTurci donijeli na Balkan. Sačuvano je vrlomalo snimaka sevdalinki uz saz, i skorosvi se nalaze u arhivi Radio Beograda.Poslije Drugog svjetskog rata uvode semoderni instrumenti, poput harmonike ivioline. Pjevač sevdalinke nije “interpretator”u nekom banalno-estradnom smisluriječi, njegov “etos” zahtijeva snažnuposvećenost izvedbi. Danas mnogi se pitajuu čemu je razlika između popularnihfolk pjevača i izvođača sevdalinka. Naravnoda postoji razlika između folk-zabavljačai izvođača sevdalinke. Folk iturbo-folk zabavljači su osjećaji oka, asevdah je osjećaj srca i duše. To je ogromnarazlika. Biti izvođač sevdalinke jeumjetnost, kao što je umjetnost i znatislušati sevdalinku.U ovom broju pričamo o izdavanjurodnog lista najpoznatijoj tuzlanskoj sevdalinci.Pjesma “Butum Tuzlu opasalaguja” ili, kako se često pjeva, “GornjuTuzlu opasala guja”, spada u red vrlo pjevanihi popularnih sevdalinki. Guja, kojase spominje u ovoj pjesmi je zapravo metaforaza Omer-pašu Latasa, turskog vojskovođukoji je, između ostalog, u krviugušio pobunu bošnjačkog plemstva uistočnoj Bosni u decembru 1850. godine.Zloglasni Latas je sa svojom vojskom odoko 10.000 najboljih carskih jurišnika stigaoiz Turske u Sarajevo 4. avgusta 1850.godine. Iste godine 18. oktobra je u Tuzlipukla ustanička puška i ustanak se proširiona cijelu Posavinu. Na čelu ustanikaprotiv Latasa je bio Mahmud-paša Tuzlić.Latas je pobunjenike porazio kod Vrandukai potisnuo ih dalje prema Žepču,Maglaju, Doboju i Derventi. Nakon odmorau Derventi, Latas je krenuo premaTuzli, a u mjestu Špionica kod Srebrenikauhvatio je pobunjenika Tuzlića. Tako jeLatas bez veće muke i otpora ušao u Tuzlui slomio pobunu. Poslije gušenjaustanka, Latas se utaborio na brdu Krceljizmeđu Džindić mahale i Gradine, tuzlanskihlokaliteta, i tu ostao nekoliko dana.Otuda potiče “guja”, koja je opasala Tuzlu.Inače, lokaliteti koji se spominju uovoj pjesmi pripadaju svakako DonjojTuzli, pa je zato sasvim nepravilno pjevati“Gornju Tuzlu opasala guja”, kako suto činili mnogi pjevači do sada jer je GornjaTuzla udaljena oko petnaestak kilometaraodatle.Butum na turskom znači čitav, pa tako unekom prijevodu na bosanski jezik znači daje čitavu Tuzlu opasala guja. Biografija krvnikaOmer-paše Latasa kazuje da je riječ oSrbinu koji je prešao na islam. U hrišćanstvuse zvao Mihailo Mića. Rođen je u Hrvatskoju Lici 1806. godine u selu JanjaGora, općina Plaški. Kao istaknut lopovpljačkaš, pobjegao je u Bosnu 1827. godineradi krađe novca, kako bi izbjegao hapšenjei u Banja Luci primio islam i novo ime. IzBanja Luke je dospio u Glamoč, mučeći seda preživi. Poslije dvije godine otišao je uVidin. Tu ga je zapovjednik tvrđave uzeoza učitelja crtanja svojoj djeci i zadovoljannjegovim radom, preporučio ga je u Carigrad.S tom preporukom postao je nastavniktehničkog crtanja u carigradskoj vojničkojškoli, a kasnije učitelj prijestolonasljednikaAbdul Medžida i ubrzo (1838.) pukovnik.Kada je na prijesto došao Abdul Medžid,Omer-paša Latas je postao paša. Kaoodličan vojnik, Omer-paša se istakao 1840.u Siriji protiv sultanovih odmetnika, 1842.kod gušenja bune u Albaniji, 1845. ponovnou Siriji i 1846. u Kurdistanu, uvijek uborbi s buntovnicima.Zloglasni Srbin iz Like koji, da bi sespasio zatvorskih kazamata zbog pljačke,pređe na islam, zasigurno je postao jedanod najvećih krvoloka nad Bošnjacima.Prođe 139. godina, od kada krvnik Latasne hoda ovodunjalučkim poljima, ali poljasmrti koja je posijao glavama najuglednijihBošnjaka tog vakta, zasigurnosu znakovi koji svjedoče da se nakon njegovogdvogodišnjeg krvoločnog pira poBosni, bošnjačka elita više nikada nijeoporavila. O toj ljutoj guji, ostalo je najistrajnijesvjedočenje u pjesmi “ButumTuzlu opasala guja”. Često se zna reći daje sevdalinku jako bitno “donijeti”. Ponama, ovu pjesmu je najbolje donijeo TuzlakNedžad Salković. q65JOURNAL


KULTURABošnjački književnik Osman Nuri - Hadžić (Mostar, 1869. – Beograd, 1937.)Pokretač duhovnog preporodabh-muslimanaAjka Tiro-Srebreniković66JOURNALOsman Nuri – Hadžić rođen je u Mostaru1869., a umro u Beogradu 1937. USarajevu 1893. završava Šerijatsko-sudačkuškolu, a pravo studira u Zagrebu iBeču. Hadžić je 1895. sudjelovao u prosvjednomspaljivanju mađarske zastave,prigodom dolaska Franje Josipa u Zagreb,te je bio osuđen na šest mjeseci zatvora,nakon čega je otišao u Beč na studij,ali na kraju diplomira u Zagrebu1899. Nakon studija, službuje na Okružnomsudu u Sarajevu, poslije u Zemaljskojvladi u Sarajevu. Bio je jedan od pokretačaduhovnog preporoda bosanskohercegovačkihmuslimana s kraja 19. ipočetka 20 st. Njegova kćerka BahrijaNuri Hadžić (Mostar, 1904.- Beograd,1993.) bila je prva među Bošnjakinjamapoznata operna solistica čiji je sopranoplijenio pozornost uglednih europskihglazbenika. Hadžić se bavio kulturnomhistorijom, vjersko-prosvjetnim djelovanjem,bio je profesor na Šerijatsko-sudačkojškoli. Za vrijeme Prvog svjetskog ratau Banja Luci i Bosanskoj Dubici bio je nadužnosti kotarskog predstojnika. Nakon1918. načelnik je u Ministarstvu unutrašnjihdjela u Beogradu. 1924. je umirovljen.1937. umire u Beogradu.Suradnja s Ivanom MilićevićemPo uzoru na Ibrahim-bega Repovca,Hadžić još kao srednjoškolski učenikjavljao se u hrvatskim listovima. U CrvenojHrvatskoj 1892. objavljuje istočnjačkeuzrečice, Istočne iskre. Kratkepriče “istočne narodne priče”: Ljubav jespasila, Našla slika priliku i Hićmet i Nimetobjavio u zagrebačkim časopisimaProsvjeta i Dom i sviet. Ove priče imajukarakter egzotične bajkovitosti, fantastičnogpredanja s poučnim završetkom.Zajedno sa Safvet–begom Bašagićem iEdhemom Mulabdićem 1. maja 1900.pokreće Behar, časopis koji je u to vrijemena prosvjetno – kulturnom poljuBošnjaka imao veliku ulogu. ZnačajnaOsman Nuri Hadžić i Ivan Aziz Milićevićsu mu djela Muhamed a.s. i Kuran – kulturaIslama. Surađivao sa dobrim prijateljem,Mostarcem Ivanom Milićevićem(1868.-1950.), koji je svoje pjesme uProsvjeti potpisivao pod pseudonimomAziz Hercegovac. Novele i pripovijetkekoje su, prije svega, imale poučni karakteri utjecale na formiranje čitalačke publike,s temom iz suvremenog muslimanskogživota objavljivali su u Prosvjeti,Mladoj Hrvatskoj, Viencu, Narodnimnovinama pod zajedničkim pseudonimomOsman–Aziz. Nakon što je1894. počela plodna suradnja Hadžića iMilićevića, Milićević se i dalje samostalnojavlja, objavljujući pjesme intimnogtona pod imenom Ibni Mostari.Pod ovim pseudonimom potpisivao se,najvjerojatnije, i Hadžić u Mearifu u dijelovimakoje Milićević nije mogao prevoditizbog nepoznavanja orijentalnihjezika. Ovaj dvojac je objavio: Pogibijai osveta Smail-age Čengića (1895.), Beznade, pripovijest iz mostarskog života(1895.), Na pragu novog doba (1896.), au nakladi Društva Sv. Jeronima izašle suPripoviesti iz bosanskog života (1898.)te roman Djeca nevolje, kojeg je uglavnomnapisao Milićević za vrijeme dok jeHadžić izdržavao kaznu u Bjelovaruzbog paljenja mađarske zastave.Djeca nevolje je roman koji govori ootuđenosti pojedinca u sredini koja gazbog idealističkog pogleda na život izopćuje.Naturalističku karakteristiku romanu,isticanje tamne strane života, dajusocijalni elementi bijede i neimaštine kojisu uzroci nezadovoljstva glavnog junakaCvjetana. Njegova se obitelj nada kako ćeon prekinuti školovanje te im pomoći urješavanju elementarnih egzistencijalnihproblema. Cvjetan se kroz psihološkapromišljanja bori protiv sirotinjskogmentaliteta i apatičnosti. No, međutim,on je pojedinac koji ne može biti shvaćenjer je talog vremena u svijesti njegove siromašneobitelji toliko velik da se iz njegane vidi nikakav putokaz. Roman neupućuje na svjetle persektive, niti nadu ubolje sutra, sve je zatvoreno u čarobnomkrugu, samo tonovi mraka, nevolje i patnjeostaju trajno prisutni u životu likovaromana.Većina djela potpisana pod pseudonimomOsman-Aziz imala su zadatak daukažu na složenost situacije u kojoj su senašli bosanski muslimani, u bitno novimuvjetima koji su nastali dolaskom austro-ugarskevlasti. Individualni umjetničkiimpulsi nisu mogli doći do izražajajer je bilo nužno uskladiti dvije stvaralačkeenergije tako da je tematika i cjelokupnaumjetnička struktura ovih djelabila nužno u funkciji udruživanja i posljedicakoje iz tog proizilaze. Bez nadeje društveni roman u kojem se neprestanoizmjenjuju romantičarske ili romantičarsko-folklornes realističkim stilskimkarakteristikama. Roman predstavljaprikaz života i duha u prvim godinamaaustrougarske okupacije BiH te reakcijubosanskih muslimana na novi način životakojeg je sa sobom donijela novavlast. Radnja je smještena u vrijeme od1879. do 1884. Književni tendemOsman-Aziz stvarao je na način da jednuod Hadžićevih emocionalno-pripovjedačkihkomponenti predstavlja erotika.Ovaj specifični senzibilitet ima literarno


KULTURA“Mearif” – zagrebački muslimanskidanovnik 1894./95.“Islam i kultura”, Zagreb 1894.izvorište u Hadžićevoj sklonosti kaistočnim narodnim pripovijetkama dokasnije “pripovijesti haremskog života”,koju je pod naslovom Vezirova ljubavobjavio pod zajedničkim imenom 1898.u časopisu Dom i sviet. Neskrivena bujnaerotika u ovoj prozi, data je u znakuIstoka, ali više pod utiskom literature,svjedoči da je Hadžić autor i ostalih erotičnihmjesta u njihovom zajedničkomopusu, datih, suglasno muslimansko-bosanskomlokalnom životu, sa nešto višemjere. Po svemu se vidi da je Hadžić uokviru Osman-Azizovog stvaranja činioonu literarniju, topliju komponentu, uokviru koje se puštalo maha i subjektivnomintimnom odnosu prema životu, alije predstavljao i izvor tamperamentnih,žustrih apelativno-polemičkih nastrojenja.Milićević je u okviru zajedničkogknjiževnog rada predstavljao hladniju,racionalniju i trezveniju stranu, opterećenusuhim i objektivnim prilaskom životu,usmjeravanjem, odgajanjem, poučavanjem,i to više kritičkim isticanjemnegativnih primjera, orjentisanjem usmislu hrvatske nacionalizacije, kako jeistakao Muhsin Rizvić.Na tradiciji narodne usmene predaje,1894. Hadžić objavljuje podužu pripovijetkuAgo Šarić koja počinje s pejzažnimkoloritom Mostara, a motivi Neretve,Radobolje, Dunava i Save su u funkcijiocrtavanja prolaznosti vremena. Radnjaje smještena u 17. stoljeće i odigrava sena starim lokalitetima Hum, Podvelež,Bijelo polje, vrelo Halebinovac, ali Alel-havadžemahala koju je popalio StojanJanković, od koje danas ni traga nema,od koje nije ostalo ni kamena, te ju tekkadkad spomene jošte koja staračka usta.(…) E, ta onda je bilo života u Cernici, uAl-el-havadži, a danas je tamo sve pusto,nigdje ni najmanjeg traga kućam, već jedinadžamija sama i tiha u sredini…Okosnicu ove pripovijetke predstavljapredanje o poznatom mostarskom junakuAgi Šariću koji ne podnosi zabrane i naređenjate epski svijet kojeg je narodnipjevač ili pripovjedač spjevao ili ispričao.U radnju, koja se grana u dva smjera:Agin prkos prema zakonu i Halebijevojzapovijesti te drugu koja se odnosi nasuparništvo prema djevojci Hani Hrvićevoj,uključeni su epski likovi Age Šarića,junaka kojemu bijaše razbibriga pjesmai pjevanje i Stojana Jankovića koji nakonsultanova ropstva pohara Mostar, ali ipjesnika Kaimije čije je stvaralaštvo ufunkciji prikazivanja kontinuiteta pisanei umjetničke riječi na prostoru BiH i simbolizacijepolitičkog slobodoumlja. Poredutjecaja narodne predaje, osjeća se iŠenoin meditativni historizam i romantičnadramatika. Ago Šarić je zbog katulfermanamorao napustiti Mostar, majku iHanu, djevojku u koju je bio zaljubljen,te bježeći od zakona skrasiti se kod beogradskogvezira. Maštovitost životnihsituacija i emocionalnost su elementi kojipotječu iz muslimanskog duhovnognaslijeđa. Pripovijetka obiluje opisimaprirode koji su u funkciji predočavanjaunutarnjeg stanja likova: Spustila se mrklaproljetna noć. Nebom se izvile magluštine,a iz zraka probijala hlad, koji teviše podsjeća na izmaklu zimu nego li naljeto koje se primiče. Tek kadkad udarizadah vjetra, a izdaljega čuješ šum Dunavai srebropjene Save, koji su od kišanabujali. Cio Beograd u mirnu snu, samošto na tabiji bdiju budne straže, dozivljućise od časa do časa, jedva čekajući daprođe ovo mrtvo vrijeme. Davno su mujezinis tankih minareta oglasili jaciju. Atajnovitost noćnog pejzaža, Muhsin Rizvić,je označio kao pojačavanje tajanstvenogelementa tišine, nevremena, pustošii prisustva nepoznatih osoba kaonijemih svjedoka događaja.U Pogibiji i osveti Smail-age Čengićana tradiciji narodne epske pjesme gradi seprozni svijet u kojemu Smail-aga raspitujeMirka Aleksića i Novicu Cerovića opoložaju raje: kako je raji, da im nije teško,da im tko zulum ne čini, ističući svojuzaštitničku ulogu prema njima, a epskaSmail-agina neustarašivost i etičnost istaknutaje u dijalogu s Baukom. Ovaj dijalogvrlo je sličan s dijelom kojeg je daoBašagić u svojoj povjestici Pogibija Čengićage. Oba djela su nastala kao romantičarskoviđenje ovog događaja, suprotnood svijeta Mažuranićevog spjeva.1894. objavljuju prvu knjigu zagrebačkogdanovnika Mearif. Osman NuriHadžić je u Zagrebu 1894. god. tiskao raspravuIslam i kultura koja je nastala kaoodgovor protuislamskoj knjizi MilanaNedeljkovića objavljena 1892. u kojoj segovori kako islam negativno utječe na duhovnirazvoj pojedinih naroda. Hadžić uovoj raspravi piše: Ali s vremenom, poštose je Osmanlija počeo povlačiti s Balkanapočela je među nekim narodima ta mržnjana Islam jenjavati u toliko, što se jepočelo lučiti vjera od narodnosti, od države.Naročito se je to opazilo kod Hrvata,koji strogo luče vjeru od narodnosti, tese je kod njih našlo zrelih, umnih političara,kao što je veliki čovjek doktor AnteStarčević, koji je, kako ćemo vidjeti, uzeoIslam u obranu, pa i samu tursku carevinu,ukoliko su na nju nepravedno napadalii napadaju. Za Hadžića islam je središtevrijednosti: nama je naša vjera najsvetijai najuzvišenija stvar, i ništa nasvietu nije tako veliko i uzvišeno. Akonam neko povrijedi čast, imetak mu mimožemo oprostiti, ali povrede vjere, vjerskihosjećaja ne možemo niti smijemooprostiti. Za Hadžića islam je vjera razuma,u njegovim zasadama sadržana sunačela napretka, usavršavanja i milosrđa.Hadžić u vjeri, domovini i narodu vidinajuzvišenije ideale i najsvetije osjećaješto ih čovjek može imati. q67JOURNAL


KULTURAJezikoslovna istraživanjaRazobličenje krađe i velikeKaradžićeve podvaleJe li fonetski pravopis osmislio prije skoro tri stoljeća fra Lovro Bračuljević, porijeklom Bunjevac, znatno prijeKaradžićeva fonetskog pravopisanja?Prof. dr. Jusuf Mulić68JOURNALNaslovna strana Bračuljevićeve knjige“Uzao Scerafinske (naški) gorućeljubavi” tiskane u Budimpešti1730. godineMeđu brojnim krađama bosanske i hrvatskekulturne baštine, u koje spada iproglašenje balade Hasanaginica izImotske krajine srpskom, zacijelo, najvećaje ona prema kojoj je Vuk StefanovićKaradžić sebe proglasio tvorcem fonetskogpravopisa, čije pravilo glasi: piši kakogovoriš, a čitaj kako pišeš i ono se svedo danas pod njegovim imenom primjenjujeu svim južnoslavenskim zemljama.Međutim, stvarni autor je porijeklom Bunjevaci franjevac bratstva Bosana srebrenafra Lovro Bračuljević. Bunjevci su seiz svojih staništa u Hercegovini, Dalmacijii Lici selili u sjevernu Bačku i ostaledijelove tadašnje Mađarske u vrijememletačko-osmanskih ratova (1645.-1699.). O tome su pivali:Didovi nam iz daleka,Ondud gdi je rika Buna.Danas ih ima u čitavoj Bačkoj, s objestrane granice, a većim skupinama okoSubotice, Sombora, Bača, Bajmoka, AljmašaČantavira, Čonoplja, Tavankuta idrugdje (Autonomna pokrajina Vojvodinau sastavu Srbije) te oko Baje, Borsoda,Kelebije i drugdje (Mađarska), živi između100.000 i 230.000.Izbjegli Bunjevci za sebe su govorilida im je jezik kojim govore slavinski/ilirski,štokavskog narječja ikavskog izgovorai, kao takvog, stoljećima ga održavaju(na njemu piva i poznati bunjevačkiinterpret starogradskih pjesama ZvonkoBogdan: Al' rekoše pre nikolko dana, daje nesto' onaj salaš mali...). Iz stare postojbinesa sobom su donijeli bogato narodnoblago, napose narodne pisme, amnoge od njih nastale su i u novoj postojbini(Blaško Rajić: Narodno blago, 1910.i 1923. i Ive Prpić: Bunjevačke narodnepisme, 1939). Tu spada i poznata narodnapisma Ženidba Vidaka kapetana, čiji jesadržaj uzet iz bunjevačke prošlosti u dobavelike seobe. Kad je Vidak otišao uMađarsku, iza sebe je ostavio lipotu divojkuMaru, kćerku župana Sučića iz bileBune, koja mu je viru dala. Imala je brojneprosce, ali je čekala svoga voljenogaVidaka. Ženidba je, zbog tadašnjih okolnostii puta koji su Vidak i njegova pratnjamorali prevaliti, zakazana godinu danaranije (Daleko je s mora do Dunavapado bile subotičke kule). Vidak je spratnjom krenuo na put, kako bi što prijestigao na bilu Bunu (Gone konje i danju inoću -sam' da prija do Neretve dođu).Približavajući se Neretvi, Vidakovi supratioci nešto ugledali i pitali ga o čemuse radi: Oj Vidače, naša poglavico-šta seono u daljini bili- il su bile na plandištuovce-il na vodi bili labudovi-il su cure razastrleplatno. Al' bisidi Vidak kapetane:Nit su bile na plandištu ovce-nit na vodibili labudovi-nit su cure razastrle platnovećsu kule naše bile Bune (radi se, vjerojatno,o kulama čuvene blagajske tvrđave).Bunjevci su razvili vjersko i svjetovnoškolstvo, izdavali svoje novine, almanahekalendare, osnivali kulturno-umjetničkadruštva, a među njima je izniklo inekoliko zapaženih književnika.Kao nositelji kulturnog života međuBunjevcima, posebno su se isticali Franjevci,koji su pripadali Franjevačkoj bratovštiniBosna srebrena. Između ostalihnjihovih književnih djela, u natuknici Bunjevci(Hrvatska encklopedija, sveska 3,Zagreb 1942, strane 518-523), odnosno uonom njenom dijelu čiji je autor Bunjevaci književnik iz Subotice Mato Evetović(strane 518-522), naišao sam na nabožnodjelo koje nosi naslov: Uzao Scerafinske(naški) goruće ljubavi (Budim,1730), a napisao ga je fra Lovro Bračuljević,od roditelja Bunjevaca (Budim 1685-1737), svećenik, književnik, profesor ipisac pet knjiga različitog sadržaja (Hrvatskibibliografski leksikon 2, JLZ,1989, 248). Knjiga se čuva u Nacionalnoji sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Drugoizdanje ove knjige tiskao je Nakladni hrvatskibibliografski zavod (Zagreb,1942), a treće Matica Hrvatska-OgranakSarajevo i HKD “Napredak”, Sarajevo, uokviru antologije Hrvatska književnost uBosni i Hercegovini od XIV do XIX stoljeća,od kojih je već tiskano prvih šest knjiga(Sarajevo, 2005).Prvo poglavlje autor je posvetio bratovštinifranjevaca Bosne srebrene, kojojje i sam pripadao, a drugo je naslovljenosa Opomene (u današnjem značenju Napomene)za pravo, dobro i lako štiti (odstarijega hrv. čitati i štioc čitalac) oveknjige. Nakon što je opisao na koji načinrazni narodi izgovaraju pojedine riječi ina svoj način upotrebljavaju slova u svom


KULTURAVuk Stefanović Karadžićjeziku vlastitog izgovora, Bračuljević kaže:...Naiposli, ima se znati, da u latinskijezik, od sami neglasovitih slova, kakvusva, osim ovih pet A,.E, .I, O, U, nigda nebiva glasovita rič, tojest s'zlamenovanjemkojegod istinite stvari; niti za to ima unjemu i jedna taka rič, niti u govorenjurazumnom dolazi. Ali, nije tako u drugihjezici, ni u istom našemu, bivši u njemudosta riči, koje (premda niki običavaju,pišući, mećati u nji kojegod glasovito slovo)izgovarajuće s'samima neglasovitislovi: kako na priliku ove riči: Grk, krk imloge druge, koje niki ovako pišu: Gark,kerst.Na kraju, Bračuljević je odbacio starinskinačin pisanja i predložio sljedeće:Ali je lipše i pofahljenije pisati onakokako se govori, jer štogod je odviše, nijefahljeno, veće kuđeno: Superflua sunt visanda.Zato ja u ovim knjigama pišemonako, kako govorimo i izgovaramo naškeriči, jer kako se mogu izgovarati, onako semogu i u knjigah čitati. ( Dio teksta izBračuljevićeve knjige koji sadrži prijedlogo prihvaćanju fonetskog pravopisa.)Ovakva izvorna obavješćenja, u znanstvuse priznaju kao nepobitna. Bračuljevićevprijedlog fonetskog pravopisa, skorojedno i po stoljeće kasnije, ukrao jeVuk Stefanović Karadžić i, kao veliko otkrićenačina pisanja i čitanja, proglasio gavlastitom tvorevinom (kasnije mu je ponegdje,kao koautor, odavan i Đuro Daničić,pa se zvao i Vuk-Daničićev fonetskipravopis). Dakle, velika Vukova krađa ipodvala.Imajući to u vidu, nakon ovoga otkrića,Mato Evetović je 1942. godine naglasio:Sto godina nakon Vuka StefanovićaKaradžića (Hrvatska enciklopedija 3, Zagreb1942, strana 522; Od ove, u enciklopedistici,po kakvoći skoro nedostižnogurednika Mate Ujevića, tiskano je samopet brojeva, a posljednji peti, što je posebicezanimljivo, 5. svibnja 1945. godine).Ne postoji nikakva sklonost razmatranjumogućnosti nijedne od dviju pretpostavki:Prve, da je Lovro Bračuljević praviloo fonetskom pravopisu preuzeo odVuka, jer ga je osmislio skoro šest desetljećaprije nego što se on i rodio (173o-1787) i skoro jedno i po stoljeće, nakonšto ga je Vuk ozvaničio (1730-1868).Druge, mala je vjerojatnoća da bi dva čovjeka,u tako dugom vremenskom razmaku,mogla doći na istu zamisao, koja jeskoro podudarna. Ovo tim prije, što jeLovro Bračuljević bio visokobrazovan, avuk Stefanović Karadžić samouki stočar.Kao posebno znakovito, treba naglasiti daje Lovro Bračuljević povod svoga opredjeljenjaza fonetski pravopis, opširnoobrazložio.Navodni Vukov ili Vuk-Daničićev fonetskipravopis prihvaćale su Vlada KneževineSrbije 1868., Zemaljska vlada zaBosnu i Hercegovinu 1883., a u Hrvatskojje uveden nakon pojave Hrvatskogapravopisa Ivana Broza 1892. godine (noviHrvatski pravopis štampan je 1971.godine, ali je završio u rezaonici papira, aobnovljen 1974. godine). U tim zemljama,još uvijek je na snazi navodni Vukovfonetski pravopis. Generacije Hrvata iBošnjaka, preko jedno i po stoljeće, Vukaslave kao jezikoslovnog velikana.Vuk, čija se porodica u drugoj poloviniXVIII stoljeća iz okoline Pljevalja (tadaHercegovački sandžak u Bosanskomejaletu) doselila u okolinu Loznice (Tršić),govorio je bosanskim jezikom, štokavskognarječja ijekavskog izgovora, snaglašenim tvrdim hercegovačkim izgovorom.Porijeklom Vlah Rumunj, dakleRoman, kao ni drugi Romani (osim Španjolacapod utjecajem arapskoga jezikapreko Maura), nije mogao izgovoriti glasha, koji je prisutan u svim južnoslavenskimjezicima i, za razliku od romanskihjezika, kako se piše, onako se izgovara.Zato je Hasanaginicu preimenovao saAsanaginica, pjevao o (H)Ajduk Veljku(Petroviću, Karađorđevom harambaši), o(H)Ercegovini i tako dalje.Nevjerojatno je da, u periodu dužemod dva stoljeća (1730-1942), nitko od hrvatskihi bošnjačkih jezikoslovaca i književnihdjelatnika nije pročitao Bračuljevićuknjigu iz 1730. godine, ali nakon togani u narednom periodu od skoro sedamdesetljeća (1942-2009), odnosno u ukupnomperiodu od pojave Bračuljevićeveknjige do danas punih 279 godina i to saznanjeobjavio. I, evo, pojavilo se i trećeizdanje Bračuljevićeve knjige (2005.),ali, nije se još ništa čulo o njenom sadržaju,ni o onome što je on izgovorio. TakoHrvati i Bošnjaci sve do današnjeg dana,žive u uvjerenju da je Vuk tvorac fonetstkogpravopisa.Jezikoslovci s južnoslavenskoga prostorautrkivali su s u okivanju u zvijezdeovoga kradljivca, koji je proglašen reformatoromsavremenog srpskog jezika. Ovdjedonosim samo jedan od tih hvalospjeva,koji je neimenovani autor napisao unatuknici o Vuku Stefanoviću Karadžiću(Opća enciklopedija JLZ, Sveska 4, 1974,strana 267), a glasi: ...Karadžićeve reformeobuhvaćaju uvođenje narodnog pučkogjezika u književnost, pojednostavljenjepravopisa na fonetskoj osnovi (svakiglas jedno slovo), po načelu: piši kao štogovoriš, a čitaj kao što je napisano.Ovo otkriće bilo je povod da provjerimkako s fonetskim pravopisom stvaridanas stoje u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.Kao čovjek koji je po struci dalekood jezikoslovlja, mogao sam zaključitida je Vukov fonetski pravopis u Hrvatskojostao na snazi, bar do 1977. godine.U natuknici Fonetski pravopis, koji je,bez navoda autora, objavljen u novom izdanjuHrvatske enciklopedije (Sveska 3,2001., strana 696), Ivan Broz je proglašenVukovcem, a za Vukov fonetski pravopispredloženo da ga valja napustiti. Po mome,nestručnom mišljenju, fonetski pravopisje velika, ako ne i najveća tekovina,ne samo južnoslavenskog jezikoslovlja inema nikavkog opravdanog razloga da senapusti. Jedino šta treba učiniti, jeste dase kao njegov pravi autor proglasi fra LovroBračuljević i nazove Bračuljevićevfonetski pravopis. Tako bismo se poslije123 godine u Bosni i Hercegovini (1886.-2009.), odnosno poslije 117 godina u Hrvatskoj(1892.-2009.) mogli lišiti opterećenjaVuka i Đure, a njegovom tvorcu uokviru jednog naučnog skupa odati dužnopriznanje i na pogodnom mjestu upravona Buni podići mu spomenik.Što se Bosne i Hercegovine tiče, stvarstoji ovako. U, inače izvanrednom, zbornikuJezik u Bosni i Hercegovini (Sarajevo-Oslo,2005.), osim navoda da je Vuk-Daničićev fonetski pravopis po odluciZemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinuuveden 1883. godine, o tome više nemanikakovih navoda. Iz toga se može zaključitida kao tvorac fonetskog pravopisajoš uvijek slovi Vuk Stefanović Karadžić(uz dodatak Đure Daničića).Tako je, nakon skoro jednog i po stoljećai ova je Vukova podvala razobličena. q69JOURNAL


KULTURAKultura življenja: ispijte onu dopola punu čašu životne radosti! Možda pomogne.Nasmijte se, mili moji!Edina Smajlagić70JOURNALNarodni su mudraci odavna rekli: zapjevaj,muci usprkos! I savjetovali: udri briguna veselje! I to baš danas kada su nasstisnuli sa svih strana: neimaština, čak iužas gladi iz kontejnera, laži i prijevare,divljački nemoral, otkazi, štrajkovi, kadanas pritišću banke, skupoća, kada su nas nagazilina poslu (ako ga još imamo) dodatnim,neplaćenim obvezama i kada nam padastandard (zapravo se urušio na razinuonog iz 2006. godine pa se još i strmoglavljuje)kada nam pričaju (isti igrači) o novojfilozofiji rada, nude neke “vizije” izlaska izrecesije. Jer nam, zapravo, uvode očajničkemjere koje jedino spašavaju njihove fotelje.Da makar znamo do kada će to tako?Upravo zato, unatoč svemu tome, trebanaći načina i opustiti se, razgaliti, nasmijati.Istina, teško nas danas uspijevajunasmijati i najbolji štosovi iz humorističnihserija, karikature. Izludio nas je jednostavnosav taj užas što ga, manipulirajućinašom svakodnevicom i budućnošću,“prosipaju” kojekakvi dirigirani pijarovcii politički polutani. Čudo nam se životastisnulo u gnjev, u bijes! U depresivnubespomoćnost!I evo ga: najava za nadolazeću i u Zagreburnebesnu sarajevsku predstavu “Audiciju4” sa zornom, gremlinski deformiranombosanskom glavurdom “opisanom”šakama, naznačenom zakošenim zagrljajemglumca-najavljivača. Zvonko, svakidan, od te najave pozdravljam svoje učenikes: “Dobar daaan!” A oni mi, unisono,oponašajući ruralni izgovor, veselo istimodgovaraju. Znam već unaprijed: smijat ćuse predstavi i od vlastita smijeha i smijehaljudi oko mene uopće neću previše niti čutiglumce u predstavi. Nestrpljivo čekamto ludovanje u smijehu. Tu urnebesnu katarzu.Malo me brine: “Audicija” će potrajatisat, sat i pol, pa što onda? Opet ću potonutiu razmišljanja o tome hoće li nam uskoroj budućnosti, kako to prognozirajunaši političari, čak i sadašnja grčka stvarnostbiti mila majka spram toga što nas uHrvatskoj navodno čeka.Škare recesije neumorno fijuču, zasijecaju,otkidaju nemilice i sakate ljudskesudbine.Ugasit ću, za početak, TV i neću gledativiše nacerene, debelokožne političare.Valja započeti ignorirati te hiromantei grabancijaše čije trikove već počinju“čitati” i klinci. Izaći hitno iz tog iluzionističkogdebakla – van. Proljeće stiže:smiješe nam se drobne glave jaglaca i visibaba,drhture ispod preostalih krpa snijegašafrani. Dozivaju u ovozemaljskiRaj, unoseći i nemir u tijelo, budeći novenade. Tko ima i najmanji komadić zemljeneka nešto zasadi. Makar i u vazu na balkonu,na prozoru. Neka dotakne majčicuzemlju. Ma, već ćemo mi to što nas jesnašlo – oplijeviti. Uzgojiti za sebe Novisvijet u kojemu više nikada nećemo bitigladni i poniženi. Konačno moramo prestati– za navijek - vjerovati “spasiteljima”.Nego zavladati svojim Vremenom,svojom Sudbinom, vlastitim Osjećajima.Svojim Životima!I smijati se, smijati. Osmjehnuti, barem,životu. Čudu života!Dijamanti su vječniUmorna, uvečer, prepustim se kakvomstarom filmu, čak i onim s JamesomBondom. Snimljen ranih šezdesetih,sa Seanom Conneryem kao agentom 007u glavnoj ulozi, film “Diamonds are forever”nije niti danas, unatoč svim rodnim iideološkim (i tko zna još kojim) stereotipima,negledljiv. A istog dana nam, i to uVijestima iz kulture, javiše s HTV-a da jejedan pas nespretnom vlasniku progutaoUspori dragi, policija!vrijedan – dijamant i to u draguljarnici!Morao je vlasnik “čekati” i “pretraživati,pretraživati…” dok ga, poslije dva dana idvije noći, nije opet – dočekao na pasjemizlazu. Nekako nam lakše kada znamo dase posjednik, ako već i ima takav “vječnidijamant”, doooobro nasmrdio.Vjerovali ili ne, ali ne pjevušim (čitaj:tulim) ništa lošije od TV-voditelja DavoraMeštrovića ili glumca zabavljača ŽeljkaPervana u TV-zabavnoj trakavici“Zvijezde pjevaju”. I od kad ih čuh, neprestajem niti ja šansonirati. U tramvajumi dobri ljudi odmah ustupe mjesto čimme čuju, uvjereni da me snašao PTSP.Upalilo je i u dugačkom redu u pošti.Nasmijao je i vas, sigurna sam, osnivačjoš jedne stranke u Hrvatskoj, bivši sindikalacDragutin Lesar, kada je najavio svojeLaburiste - stranku rada distinkcijom odSDP-ovaca komentarom “da ga njihovočlanstvo podsjeća na njegov seksualni život,tj. na konstruktivnu suzdržanost”.Svakodnevne nam situacije naprostonude razlog za smijeh. “Ne bute moglispati, ak' Vam ne pogledam? Dajte simtaj test!”, sonorno će i energično neki danispitivač Zaštite na radu u zbornici moješkole, nakon ispita, jednoj mojoj lukavojkolegici. Procijenivši da je ispitivač što birekli “k'o kruh” našla ona načina da korigirana vrijeme što se još može. Doduše isama nestrpljivo iščekujem ponedjeljakda vidim “jel' bum prešla”. Jer, puno toga


KULTURAostalo mi je “mutno” u napucima zaštitena radu. Koga, pri gašenju požara, npr.,valja ostaviti na točki plamišta, a koga natočki vrelišta? Koga “gutiti”, oduzimajućimu kisik, a koga zasuti aparatom zagašenje s ugljen dioksidom? Sudeći premanekim mojim kolegama iz školskihradionica praksa ponekad demantira, akatkad i preduhitri teoriju. Piše tako usmjernicama zaštite na radu da isparenjaantifriza obilno treba ispirati – rakijom,konjakom ili viskijem. Žao mi je kolegajer im je velika zapreka pri ispiranju tihza život im opasnih isparenja pre/skupi –viski; za ostala alkoholna pića znam da ihkonzumiraju unaprijed, preventive radi.Progledah tako i ja naglo nakon testaiz Zaštite na radu, kao Marichuy (a i nekisporedni likovi) u TV-španjolskoj sapunici“Oprezno s anđelom”. Pa nek' sadnetko kaže da nam te glupave serije nisuod nikakve koristi. Naprosto: nude važnaživotna rješenja!SimulakrumiU svim tim podvojenim, multipliciranim“stvarnostima” koje nas okružuju, utim simulakrumima koje i sami stvaramo,upijamo i “obrađujemo”, naći valja, izgraditii obraditi - svoj vrt!Teško mi se često pribrati/prikupiti uautoritet među današnjim srednjoškolcima.Često neodgojeni, drski i sirovi te si mangupčinedopuste koješta; “nacale” se naprofesoricu kao na kakvu seosku djevojčuru,štipnu je, krevelje joj se. Pa ti, ako smiješprihvati rizik disciplinske kazne, pljusnidivljaka! S drugačijim iskustvima kultureili s tek naznakama uljuđenosti današnjadjeca, na žalost, počesto svoje odrastanjepotvrđuju nasiljem. Ma, kakvo – znanje.Na žalost, uzor su im kojekakvi (i svebrojniji) “opsjenari” i kod nas i u svijetu.Znate za najsvježiji primjer iz Gruzije ibeskrupulozne manipulacije informacijamao vježbi mogućeg napada Rusa naglavni grad Tbilisi i ubojstva aktualnogtamošnjeg predsjednika… Sve je bilo“zorno” popraćeno snimcima iz 2008.godine.Scenarij, dakle, nije bio nemoguć.Ne i za tisuće prestravljenih građana. No,ovoga je puta ipak bio lažan. Sve je tanjacrta gdje prestaje realnost…Često se sjetim jednog tatinog rigidnogprijatelja koji me je, usred rata u BiH,upitao zabrinuto: “Je'l, babo, uvijek ovakoneozbiljan?” Hvala mom dobrom rahmetlliocu za smijeh i kada su nas rušili,pljačkali, progonili…I zato: smijte se, dobri i mili moji!Unatoč ovom ludilu oko nas. Upravo,usprkos njemu! qKultura življenja: može li se osnaživanjem civilnog društva i povezivanjem njegovim s medijima naći izlaz izsadašnje situacije?Sjetni mirisi osmoožujskih karanfila71Edina SmajlagićPrijedlog strategije razvoja industrije uHrvatskoj danas: u prvoj fazi oporaviti ipotaknuti tekstilnu, drvnu i metalsku industriju.Čuli smo ga u Memorijalnom stanuspisateljice i prve hrvatske novinarke iborca za ljudska prava Marije Jurić Zagorkena Dolcu br. 8 u Zagrebu, gdje je održanskup (u povodu njena rođendana i 8.ožujka – Međunarodnog dana žena). Organiziralesu ga aktivistice Ženskih studija sanovinarkama i sindikalnim aktivisticama.Aktualni događaji u zemlji interpretiranisu iz rodne perspektive, razgovaralo se opoložaju žena u hrvatskom društvu. Svojasu viđenja izložile: čelnica Saveza samostalnihsindikata Hrvatske Jagoda Milidrag-Šmid,dr. Snježana Vasiljević s Pravnogfakulteta u Zagrebu i Svjetlana Šokčević,predsjednica Sindikata tekstila, obućei gume Hrvatske. Koordinirala je voditeljicaŽenskih studija prof. Rada Borić.Tržištem kapitala vladaju počesto nesigurnosti – nada! Kontinuirano pada proizvodnja,smanjuje se broj domaćih proizvoda.U velikoj transformaciji društvaočekuje se i promjena tečaja kune jer smosadašnjim tečajem otežali izvoznicimaumanjujući im vrijednost izvezene robe.Recesija je postala grobljem nada u boljiživot. Cvjeta siva ekonomija, a da je državaizgubila ugled potvrđuju i nedavne prijaveporeza; daleko manji broj građana, uodnosu na prošlu poreznu godinu, prijavioje porez i očekuje porezne olakšice.Kreditni slom i pad na financijskim tržištimanesumnjivo imaju drugačiji učinakna muškarce i žene. Teško da je u ovoj današnjojopćoj recesiji većini i “bliska” idejao rodnoj problematici i feminističkojepistemologiji. Zato je bilo dobro o tomeprogovoriti makar na Ženskim studijama iraspraviti što nam je to donio u Hrvatskutzv. neoliberalni kapitalizam!? Nameće senužna potreba promjene kompletnog tržišnogfundamentalizma, tj. tržišne ekonomije,tog “umilnog, 'slatkastog' totalitarizma”.Neosviješteni “meki totalitarizam”podupiru, na žalost, danas i mediji čiji suvlasnici različiti tajkuni. A inteligencijapočesto nedovoljno glasno progovara osvemu. Tako se stvaraju poslušnici, podobni,potplaćeni, mediokriteti. Građanskodruštvo je ugroženo na svim planovimai nužno je pozitivnu energiju pametnousmjeriti? Kako regulirati društvenu, gospodarskui bankarsku pravdu?Zaposleni su izloženi različitim pritiscimakao što su: prekovremeni rad, posebnosu na udaru zaposlenici koji rade na određenovrijeme. Od radnika se “traži” potpunopodređivanje firmi! Time im se oduzimasloboda izbora, uskraćuje privatni život. Jerekonomija mora ne samo pomagati nego ivoditi i brigu o drugome, o drugačijem.Zelene industrijeMože li se na vlast utjecati – ženskošću?Koliko se uopće slušaju i čuju prijedlozikoje nude žene? Od odgovornihniti riječi o tzv. zelenoj industriji. Niti onpr. tekstilnoj i drugim granama industrijeu kojima je pretežno ženska radna snaga.U zapadnim zemljama zelene su industrije,a koje zagovaraju žene, sastavnidio gospodarstva zemlje.Kod nas se, naprotiv, daju iz upravljačkihstruktura paušalne, frazerske, naivneocjene pa je i smiješno i tragično kada bivšaministrica pravosuđa Ana Lovrin izjavida ne pristaju (sic: ONI!) na sintagmu:JOURNAL


KULTURA72“Tko je jamio, jamio je.” (A čak nije u pitajunikakva sintagma, već poslovica!)Kod nas je još vrijeme “prilagodbe”.Ipak, u Hrvatskoj mnoge stvari rješavamo“sjekirom”, odrežemo, a ne pitamo se štose događa u drugim, povezanim, sustavima,kao npr. u sustavu socijale. Takav bizakon (ujednačavanje trajanja staža smuškima) otežao ženama brigu o djeci,brigu o starijima. Gotovo bogohulno uovim recesijskim uvjetima izgleda govoritio tzv. beneficiranom radnom stažu.Sindikat i nevladine udruge prije pet,šest godina izvodile su radnike na cestu.Danas se to čini nemogućim ponoviti jersu firme umnogome privatizirane, a nekadasnažna industrija (pogotovu ona “ženska”,uslužna i tekstilna) gotovo zamrla.Sto tisuća žena zadnjih nekoliko godinaizgubilo je posao samo u tekstilnoj industriji.U brodogradnji je zaposleno 92%muške radne snage, tamo Vlada još uvijekpokušava “krpati”, sanirati, ulagati. A ženesu, bez puno podrške vlasti, jednostavno– upućene kući. Neka tamo plaču! Tezeda su većina njih bile pred prijevremenommirovinom su bezočna laž i cinizam jerkod primanja od dvije, dvije i pol tisućemožemo tek “nagađati” kolike su im tomirovine “isposlovane”! Ta pomoć je pukapriča, a i mogući programi, ako ih je ibilo, tek su deklarativni i počesto nisu nitirealizirani. Bila je to još jedna od “patki” i“zagovora” pohlepnih i “ambicioznih” političaraprije izbora 2007. godine!Ženske industrije – ugašeneKada se i danas na TV-u “ilustriraradna atmosfera” prikažu se žene - za šivaćimstrojevima. A tijekom samo ovegodine tih je tekstilnih radnica ostalo bezposla čak 5.200! Vlasti bi mogle učinitiviše za privatni sektor, npr. upravo u tekstilnojindustriji, ali ne čine ništa. U Varaždinukoji je jedan od europskih gradovatekstilaca, mogu se čuti i razmijenitimnoga od iskustava struke. Ono što se činidobar put za izlaz iz krize jest i – jačanjesprege civilnog sektora i novinarstva.U SDA-u kupci u tzv. zelenim industrijama,npr. i tepihe kupuju na leesing, a brigaza reciklažu je uključena. U hrvatskom sedruštvu ne razgovara o štetnosti nekih našihroba. Pogotovu ne o brojnim uvezenim robamakoje su kancerogene, štetne. Pitanje jei gdje završavaju neprodani kontingenti takveopasne robe? Nema niti trajnih sniženjazbog zatvaranja. Ne zbrinjava se štetne i zabranjenerobe, jer je to - preskupo! Pri uvozutakve robe jednostavno bi se takvo štomoralo ugovarati! Sada to nije ozakonjeno.Postići se, zato, može puno u razvoju tzv.tehničkog tekstila, kao npr. tekstila koji sepolaže na autoceste, pa tekstila koji se koristiu farmaceutskoj industriji, tzv. sanitetskogtekstila i slično.Oni koji bi trebali dati potporu zelenimindustrijama – banke - nisu zainteresirani zakreditiranje njihova razvoja jer su direktnikonkurenti zemljama u kojima su sjedištabanaka. Tako se jedino možemo pitati: štoće biti kada za nekoliko godina ostanemopotpuno bez tekstilne industrije!? Naši političarine povlače hrabre, radikalne poteze!Valjalo bi zato naći tržišnu nišu, vidjeti budućnosttekstilne industrije u npr. kontrolikvalitete. Tek se ovih dana stidljivo razgovarao propisima o kontroli kvalitete, o deklaracijamai slično. Prilično je jasno većdanas da male kolekcije, koje domaći tekstilciizvoze, jesu budućnost i dobra strategijarazvoja hrvatske tekstilne industrije.Segregacija po spoluVeliki je broj diskriminirajućih praksina tržištu rada, a aktualna ih kriza još iprodubljuje. Zakoni su afirmirali rodnuravnopravnost pa je nužno, stoga, razvijatijavnu svijest o provedbi politike jednakihmogućnosti i za žene i za muškarce.To su temeljne vrijednosti modernogdruštva. A naša država propušta uskratitipotpore poslodavcima koje je sindikatprijavio za kršenje radničkih prava. Ženskeudruge zagovaraju – crnu listu takvihposlodavaca na internetu! Primjerice, minimalnaplaća žena zaposlenih u industrijitekstila i odjeće čak je za 6% niža odzakonski utvrđene.U ekonomskoj krizi žene postaju jošranjivije. Evidentno je to i iz nastojanjaVlade RH da spasi muške industrije (ukojima su 92% zaposleni muškarci) - brodogradnjuili građevinarstvo! Iako su svišom naobrazbom žene su na daleko nižempostotku na upravljačkim poslovima;stopa zaposlenosti žena također je uvelikoj mjeri (58,3:72,5) niža, a i primanjasu im niža za čak 17% nego muškarcima.Tržište rada i nadalje diskriminiražene unatoč razvijenijoj regulativi i relativnodugoj praksi u provođenju politikeravnopravnosti spolova. q* Na skupu je promovirana knjiga“Ostvarivanje politike jednakih mogućnostiza tekstilne radnice/ke”, koju je tiskaoCentar za ženske studije u Zagrebu.JOURNAL“Mirišljivi” identitetJarko crvena kardinalska boja cvijeta karanfila jedan je od nezaobilaznih simbola ideologije proleterske klase, klase obespravljenih! NakonDrugog svjetskog rata i klase koja je pobijedila u antifašističkoj borbi! Poklanjao se taj lijepi, krupni cvijet za radničkih praznika, Prvogsvibnja ponajprije, ali i na Međunarodni dan žena.Pisac A. Šenoa ga je stavljao na pjesnikov grob, a M. Krleža je pisao o klinčekima, garifulima (ili gorofulima). Karanfil su nam (u jezik)donijeli Turci, vjerojatno s grčkih strana. Znamo ga još i pod nazivom alkatmer (u perzijskom al znači crven, a turski katmer označava slojevitost,višestruku preklopljenost).Razveseli i mene poneki divlji, maleni cvijetak karanfila kad prpošno i snažno zamiriše između opojnih trava po medvedničkim proplancima!Danas je taj intenzivni karanfil-miris gotovo nestao iz ponude dizajnerskih i trgovačkih “priča” kojima se reklamiraju mirisi. Možda imnije djelovao (mirisao) dovoljno ekskluzivno. Ili je razlog prozaičniji, preskupa je bila njegova proizvodnja.* * *Budući da zagovaramo zelenu industriju - male samoodržive pogone koji bi se zasnivali na ekološkim proizvodima, predlažemo budućimpoduzetnicama i poduzetnicima kao jednu od mogućih strategija izlaza iz krize i male kozmetičke eko-industrije. Lijep izgled je ne samo nametnutitrend već i zdravstveno poželjan i nužan.Vlasti, kapital, istina, “trebaju” predvidljive identitete, statičnost izabranih uloga. I danas su izrazito orijentirani na – mladost i sve njeneatribute. Primjenom različitih strategija, asertivnim reakcijama (pristojnim i odlučnim) i rodno treba postajati političkim mainstreamom, preobražavatifunkcioniranje moći u svim sferama svakodnevnog života. Moguće baš u industrijama koje su više orijentirane na žene, žene itrebaju preuzeti inicijativu i povesti ih.


PRIČE IZ BOSNEZulfikar Zuko Džumhur, čovjek s kojim je bilo ljepše šutjeti nego s mnogima razgovaratiBosanko-hercegovački genijejednostavnostiAvdo HuseinovićJedan je Zuko. Neprevaziđen. Reći ćevam to mnogi Bosanci i Hercegovci, abogami i oni iz regiona, koji su upamtiliovog genija jednostavnosti. Mnogi pokušavajudanas raditi nešto slično, ali nikadnitko kao rahmetli Zulfikar ZukoDžumhur, putopisac, slikar, scenarista ikarikaturista.Rođen je u Konjicu 24. septembra1920. godine, a potiče iz stare ugledneulemanske porodice. Babo Abduaselamje radio kao imam u Beogradu u Bajraklidžamiji, tako da je Zuko u ovaj grad odnešenu naramku sa dva mjeseca života.Zuko je odrastao na Dorćolu, starom dijeluBeograda. Sin muftije i hafiza išao jevjerovali ili ne, u njemačko protestantskoobdanište. Igrao se u dvorištu ispred jevrejskesinagoge. Na priredbama u školikočoperio se u bosanskoj muslimanskojnošnji, koju mu je poslao daidža iz Sarajeva.Kroz kuću njegovih roditelja defiliralisu sve sami velikani toga vremena, odpolitičara, pisaca do vjerskih velikodostojnika.Tek što se zamomčio, Zuki ćeumrijeti otac. Daidža ga nakon toga dovodiu Sarajevo da bi Zuko lakše prebrodiogubitak oca. Tako se nižu Zukini momačkidani i Sarajevo mu ulazi pod kožu.Prvu izložbu slika imao je baš u šeheru naMiljacki. Objavio je više od 10.000 karikatura.Napisao je scenarije za više kratkihi tri za igrane filmove. On je, naime,napisao scenarije za dva filma koja redovitobivaju uvrštena u liste najboljih bosansko-hercegovačkihfilmova svih vremena:“Horoskop” i “Miris dunja”. Uradioje 35 scenografija za pozorište, a posljednjihdeset godina života radio je nasarajevskoj televiziji kao pisac scenarija ivoditelj serija emisije “Hodoljublje”. Uliceširom tadašnje Jugoslavije su bile ispunjenerijetkim prolaznicima u terminuemitovanja Zukinog “Hodoljublja”.S pojavom Zuke Džumhura ovdašnjaće putopisna književnost dobiti jedinstvenogautora, modernog i autentičnog, piscakoji je i dan-danas, kad je o putopisimaZuko Džumhurriječ, neprevaziđen. Bio je jaran s mnogimvelikanima, a posebno se pamte njegovadruženja s nobelovcem Ivom Andrićem.Rijetki su oni kojima je Andrić pisaopredgovor za knjige, a Zuki je to zaknjigu “Nekrolog jednoj čaršiji”, napisaoza svega dvadesetak minuta. Sam predsjednikSFRJ Josip Broz Tito se vrlo radodružio sa Zukom. Zuko se s Titom čestošalio. Sa suprugom Vezirom bio je jednomprilikom na večeri s Titom i JovankomBroz. “Znate li Vi, druže Tito, šta jerekla moja majka Vasvija kad ste se Vioženili?”, pitao je Zuko Tita. Tito je, naravno,kazao da ne zna. “Neka u ovoj državiima neko stariji i od Tita!”, rekao jeZuko, a maršal se glasno nasmijao.“Nisam ni nesavremen, ni nemoderan,pokušavam i uspijevam da volim vrijeme iadete u kojima trajem i duram, i koje je ijedino moje vrijeme, moji trenuci, mojidani, moje godine i moj dragi vakat”, rekaoje jednom Zuko Džumhur, kome jecijeli svijet bila domovina, a sav ljudskirod njegova porodica. Govorio je polahko,svima razumljivim, narodnim, pitkim jezikomobjašnjavao i najsloženije pojmove izsvijeta umjetnosti, prirode, geografije, historije,društva i politike. Džumhur je biomajstor sekvence, "kadra”, detalja. Zukoje bio putujuća katedra duhovnosti i duhovitosti,vješti »žongler riječima«. Negdjeje neko, duhovito, rekao da je i Zukin ”hodbio svojevrsni umjetnički pravac”.“Stare turske hanove po drumovima zamijenilesu automobilske stanice na autostradama.Romantičnih drumskih razbojnika,koji su nekada napadali usamljene putnikei karavane, više nema. Zamijenile su ihvelike međunarodne kompanije koje napadajučitave narode. Hajdučija se polako sacarskih džada preselila u međunarodnu politiku”,priča Zuko na jednom od svojihbezbrojnih hrvanja sa drumovima.“Pojavio bi se iznenada, nasmijan, usvojim farmerkama i ogrnut šetlanddžemperom, sa kratko podšišanom bradom,pa se svima činilo kao da im je staripoznanik ili daidža ili amidža. A onda binestajao u neki samo njemu znani svijet.Tako su Zuku slikara, karikaturistu, pisca,slikopisca i hodoljubca svi svojatali, aon je bio samo svoj, neuhvatljiv i tajanstven.Kod njega sam učio 'visoku školumarifetluka' dugi niz godina”, zapisao jerežiser Mirza Idrizović.73JOURNAL


PRIČE IZ BOSNE74JOURNALDugo će se još prepričavati njegove mislii anegdote poput: Jednom je jedan trčao,i desi se da naiđe pored Zuke, a on ga, smijućise, upita: “Što, bolan, trčiš?”, a jedanmu odgovori: “Pa, zdravo je.”, a Zuko muuzvrati: “Samo ti trči! Allah je svakomepropisao broj koraka, pa ti požuri da potrošišsvoje.” Za bivšu Jugoslaviju je jednom usvom stilu napisao “da nigdje i ni u jednojzemlji kao u Jugi nije vidio toliko uskih puteva,glupih ljudi i pametnih volova.”U Beogradu je Zuko Džumhur bio jedanod živućih gradskih simbola. Poznatoje kako je upravo on zaslužan za ponovnooživljavanje legendarne Skadarlije. MomoKapor je zapisao: “Čega god se dotakao,postajalo je umjetnost. Nacrtana nasalveti, na platnu, na papiru ili ono što jenapisao ili doživio, propagirajući svojprivatni stil života, na koji su se svi lijepilikao mušice.” I danas se prepričava Zukinaanegdota sa jednim konobarom naSkadarliji u kafani “Tri šešira”. Kada jekonobar podsjetio Zuku riječima: “Gospodineovdje je večera obavezna”, Zukomu je uzvratio: “Došao sam na doručak,upravo sam se probudio.”O Zuki danas govore mnogi ljudi, pa ioni koji su možda slučajno prošli porednjega. Utoliko mi je neugodno govoriti onjemu, jer sam ga poštovao i jer smo bilidobri prijatelji. A ipak, tješi me da, ako jeneko samo i prošao pored Zuke, mora daje postao pametniji, jer svaki susret s njimbio je pravi praznik i gozba duha. Ljepšeje bilo sa Zukom šutjeti nego s mnogimarazgovarati, kaže Enver Mehmedbašić,veliki Zukin ahbab.“Ko sam ja da živim u Andrićevoj vili?”,ovim je riječima Zuko odbio ponududa živi u kući Ive Andrića u Herceg-Novom.Zuko je bio čovjek koji je znao, anije solio pamet. Znanje je dijelio neprimjetno.Jednom je rekao da ga je stid sjeditisa Krležom kad vidi koliko Krležazna, a on ne zna.Zuko je, ma šta ta činjenica kome značila,bio i musliman i antifašista. Gotovo da jenepoznato da mu je mlađi brat stradao u Sarajevu1945. godine za vrijeme Luburićevestrahovlade. O tome nije govorio. Govorioje o drugim stvarima. Zuko će 60-ih godinaprošlog stoljeća otići na hadž. S hadža pišei tetki Fatmi kako joj je našao bedela, zamjenskuosobu koja ce za nemoćne učinitihadž. “Sad si i ti hadžinica”, piše Zuko. Kadasu ga jednom u Afganistanu pitali: “Koste vi?”, Zuko im je odgovorio: “Ja sam emMusliman, em turista.”Jedna anegdota veli da Zuko nije priznavaoda “posjeduje” toliko godina negomanje, odbivši da mu u “životni staž” uđuZuko Džumhur u Mostaru (prvi slijeva)spavanje, bolest, jer to, “presabirao” bi seZuko, i nije proživljeni nego prespavani,prebolovani dio života. Uz to, dodao bi daje za život najbolji lijek – rahatluk.Pisali su mu sa svih strana dunjaluka iznani i neznani. U njegovoj sehari ostaloje požutjelo pismo jedne Merime iz BanjaLuke koja mu je napisala: “Hodamo istimgradovima u kojima si ti bio, gledamoiste građevine koje si gledao, a niti znamoda gledamo, niti vidimo na način na kojisi ti gledao, vidio i kako si ispričao.” Netkoreče da je Zuko od ljudi pravio prijatelje.Često su ga nazivali “prijatelj života”.Bio je isti i na televizijskom ekranu,pred slikarskim platnom ili nad listom bijelehartije na kojoj će tek ispisati svoja blistavazapažanja sa putovanja bijelim svijetom,kao i onda dok za kafanskim stolom sjedi sasebi ravnim ili sa običnim svijetom.Riječi su mu bile izbrušene i precizne,baš kako i priliči nekome tko nosi ime sabljeHazreti Alija. Imao je talenta za petericu.Stariji stanovnici Herceg Novog,gdje je Zuko živio posljednjih 15 godinasvog života, još uvijek se sjećaju kako jepola mačaka u ovom gradu znalo krenutiza Zukom kada on, već dobro okasnio,krene da se vrati kući sa pijace. Naime,kada bi ga supruga Vezira poslala da kupiribu, on bi nakon obavljene trgovineobično zasjeo u kafani “Pod lozom” prekoputa pijace. Tu bi sa prijateljima naručiolozu, i pričajući i pijući sa njima zaboravljaobi na vrijeme. U međuvremenuriba bi počela da se “osjeća”, a oko kesebi se počele skupljati mačke. Kada bi,Zukina rodna kuća u Konjicusvjestan da je prekoračio svako vrijeme,konačno ustao i krenuo kući, to bi istovremenoučinile i mačke, koje su ga ušpaliru pratile kroz grad do kuće.“Pročitao sam negdje, doduše poodavno,kako su čuveni filmski glumci,Kirk Daglas i Gregori Pek ustvari naši zemljaci.Poslije, jedan moj prijatelj otišaoje dalje, pa se našalio kako je ustvari ČarliČaplin Hercegovac, odnosno Čapljinac– Čaplin iz Čapljine”, pričao je Zuko. Kadaje već obolio i kada su ga mjeseci dijeliliod odlaska na onaj svijet, prijateljikoji su ga posjećivali redom su ga pitališta mu je. On bi odgovorio: “Ma ništa.Samo su me stigli halali.” Kako im nijebilo jasno šta to znači, Zuko im je u svomduhu pojasnio: “Dok sam bio zdrav svi sumi govorili, te halal ti vjera, Zuko, kolikomožeš da pojedeš, te halal ti vjera kolikomožeš da popiješ... I eto stigli me halali.”Nekoliko dana prije smrti Zuko je velikomahbabu Enveru Mehmedbašiću Enkiu svom skromnom stilu, dok su sjedilina obali mora u Herceg-Novom, rekao:“Vidiš, Enko, ova majica i farmerke nameni i pogled na more je sve što mi sadatreba. To mi je dovoljno.”“Treba putovati i da bi se vidjelo sebe,a ne samo zemlje i ljude. Što god daljeputujem, sve sam bliži svome rodnommjestu”, kazivao bi Zuko po povratku sasvojih čestih hodoljublja.I ostao je zauvijek u svom rodnomKonjicu. Zuko je umro 27. novembra1989. godine u Herceg Novom, a dženazamu je bila 29. novembra u Konjicu. Imaoje običaj reći “da je na posljednje ovodunjalučkoputovanje najljepše poći takošto će čovjek obući bijelu košulju i otićibez pompe, bez velikih riječi i halabuke”.Ovaj pjesnik pustinjskog vjetra prijesmrti je zapisao i ovo: “Najduži put na brdovitimBalkanu je put od jednog metra!Toliko otprilike duga je i kičmena moždinasvakog odraslog insana. A nama jevazda najviše vremena trebalo da nam izstražnjice, končano, dođe u glavu.”U Konjicu, pokraj Neretve, koju je Zukonazvao “velikom, zrelom rijekom”, uPrkanj-mahali nalazi se Zukin dom, komesu, u ratu izranjavanom gelerima i nemarom,Konjičani vratili negdašnji sjaj. Da jedanas živ, Zuko bi zasigurno umjesto nekrologaispisao pohvalu jednoj čaršiji, svojojmahali, u kojoj, iako pozlijeđen, pulsiraprirodan život u žaru molitve, uz miris avlijskihzumbula i šefteli sokaka. Duh ovogmnogoznalca i dalje lebdi nad Neretvom.Zuko, iako nije živio u Konjicu, živioje sa Konjicem, gdje god da je bio, a nemagdje nije bio. q


ŽIVJETI ISLAMIslamske temeDžihad – sveti mir, a ne sveti ratMirza ef. MešićUvodne napomeneIz inače sadržajno bogatog i značenjskiraznolikog islamskog leksikona pojam kojegu posljednjih nekoliko decenija najčešće(zlo)rabe brojni mediji, intelektualci i mnogevlade na Zapadu, ali često i sami muslimani,jeste džihad. Posebno se, po tko znakoji put, značenje džihada aktualiziralo nakon11. rujna 2001. godine kada su izvršeniteroristički napadi na Sjedinjene AmeričkeDržave. Iako detalji tog nezapamćenog i šokantnognapada nikada do kraja nisu rasvijetljeni,dapače ostavili su puno sumnji, zacijeli je scenarij optužena Al-Qaida, terorističkavojna organizacija nastajala osamdesetihgodina 20. stoljeća u jeku afganistanskograta protiv Rusa. Početkom devedesetihgodina, nakon vojne akcije međunarodnezajednice protiv Sadamovog režima podnazivom “Pustinjska oluja”, koja je okupilado tada najveću svjetsku vojnu koaliciju, teostanka zapadnih vojnika na Bliskom istoku,uglavnom Amerikanaca, ta je organizacijaproglasila vlastiti džihad protiv SAD-ai drugih zapadnih zemalja. Cilj ostankaameričkih vojnika na muslimanskoj zemlji inakon pobjede nad Sadamovom vojskomnije bila borba protiv terorizma i kršenjaljudskih prava te širenje demokracije kolikounaprijed isplanirana puna kontrola nadproizvodnjom i izvozom nafte, koja je začlanove Al-Qaide opće dobro svih muslimana,a ne šačice korumpiranih arapskihvladara. Kako su se vojne akcije pripadnikaAl-Qaide okarakterizirale kao terorizam, anjeni se članovi stalno pozivali na islam idžihad, tako se na Zapadu i pojam džihadasve više poistovjećivao s terorizmom. Nakongubitka neprijatelja oličenog u komunizmui raspada takozvanog Istočnog bloka,zapadnim su imperijalističkim silamaislam i džihad, odnosno rat protiv terorizma,došli kao naručeni u pravdanjima/lažimameđunarodnoj zajednici i međunarodnojjavnosti o razlozima vojnih napada naAfganistan i Irak. 1Džihad je nakon tih napada, a uslijedorganiziranja određenog otpora unutar Afganistanai Iraka, podrazumijevao sve najgorešto ljudska mašta može zamisliti: ubojstvanevinih civila, planirane otmice turistai javna smaknuća pred TV kamerama, aktiviranjaauto bombi na tržnicama prepunimljudi, kršenje tuđih prava i sl; što je kod nemuslimana,ali dobrim dijelom i kod samihmuslimana, izazvalo stanje straha i nesigurnosti.Džihad je nepravedno reduciran nasamo jedno značenje što je bilo i pogrešno ikontraproduktivno. S jedne strane, džihadje zloupotrijebljen od minorne, ali opasnemuslimanske grupe, a s druge strane, krivointerpretiran do mjere da su i muslimani (p)ostali zbunjeni i uplašeni. Sami spomen teriječi kod običnog Zapadnjaka izazivao jezgražanje, ali što je najgore i prema svemuostalom što se dovodi u vezu s islamom.Islam je na neki način poistovjećen s džihadom,a džihad opet sa svim najbrutalnijimšto može zamisliti ljudska mašta. Zapravosu napadi na SAD 11. rujna 2001. godinepokrenuli na različitim nivoima široke raspraveo islamu kao vjeri, kulturi i civilizacijii općenito načinu života čiji pripadnicičine skoro četvrtinu ukupnog svjetskog stanovništva.Zagovornici sukoba civilizacijapolako su dolazili na svoje, a muslimani diljemZapada postali su predmetom brojnihsumnjičenja. Većina ispitanika na Zapadu urazličitim su anketama islam počeli dovoditiu vezu s terorizmom, ubijanjem i nasiljemte grubim kršenjem ljudskih prava. Džihadse počeo zloupotrebljavati u dnevnopolitičkesvrhe, osobito kada je trebalo izmislitineprijatelja i otvoriti novu frontu, ojačativojnoindustrijski kompleks ili zaposjestinaftna polja, ukazati na sve veći broj imigranataili obraniti autokratske režime uislamskom svijetu. Džihad i džihadisti postalisu i, nažalost, još uvijek su top temabrojnih studija i novinskih napisa. Zato ovajtekst u najkraćem ima za cilj rasvijetliti nekaod najvažnijih značenja džihada te donijetiispravna i među muslimanima općeprihvaćenastajališta o ovom danas još uvijekneshvaćenom islamskom pojmu.Pojmovno određenje džihadaUz časne izuzetke, koji nude ispravnai cjelovita pojašnjenja, džihad se običnona Zapadu prevodi(o) kao “sveti rat” kojegmuslimani pokreću i/ili vode protivnemuslimana, a nerijetko je sinonim zasve vrste ekstremizma i terorizma kojegpojedinci čine iz vjerskih pobuda. Na početkugovora o džihadu važno je razjasnitii strogo naglasiti da kovanica “sveti rat”(Holy War) ne postoji u kur'anskosunnetskompojmovniku i da je svako tu-75JOURNAL


ŽIVJETI ISLAM76JOURNALmačenja pojma džihad spomenutim značenjempotpuno netočno i neprihvatljivo.2 Istina je da terminom džihad muslimanioznačavaju i rat kojeg muslimanimogu povesti po točno utvrđenim pravilimaza obranu prije svega islamskog poretka,tj. domovine, zajednice, časti iimetka, o čemu ćemo niže raspravljati, noto nije jedino značenje ovog pojma niti jedžihad rat protiv drugih vjera. Džihad naprostonije jednako rat. Arapska riječ zarat je harb, a riječ za borbu u ratu je qital.Tako Uzvišeni Allah u 190. Ajetukur'anskog poglavlja Al-Beqara veli: “Iborite se na Allahovom putu protiv onihkoji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjiteborbu! - Allah, doista, ne voli one kojizapodijevaju kavgu.” U ovom ajetu upotrijebljenje glagol “katilu”, a ne “džahidu”.Ovo je važno naglasiti jer riječ džihadu sebi sadrži značenje svake akcijekoja označava djelo koje približava UzvišenomAllahu. Džihad u svojoj sveoubuhvatnostimože biti i rat, no svaki rat nijedžihad. A rat je nažalost prisutan međuljudima od samog postanka ljudske civilizacijeu mjeri da je stanje sukoba međuljudima pravilo, a mir izuzetak. 3 Ono štoje još važno podvući u vezi navedenogajeta jeste da Allah Uzvišeni naređujemuslimanima da se bore samo protiv onihkoji se bore protiv njih i da nikako i nikadamuslimani ne budu oni koji kavgu/ratzapočinju. Islam kao kompletna, savršenai konačna vjera, prirođena čovjeku sasvim njegovim vrijednostima i slabostima,u svojim propisima donosi i pojašnjenjao ratovanju i uspostavlja jasne propiseza ovakve slučajeve. Rat nije cilj, rat je uislamu sredstvo kojim se osigurava pravednimir i jedino se s tim ciljem možepokretati. U tom slučaju rat je džihad.Izvorno, riječ džihad u arapskom jeziku,pa tako i u kur'ansko-sunnetskom kontekstu,znači nastojanje, težnja, stremljenje ilirad. Riječ džihad u Kur'anu se neposrednopojavljuje samo tri puta, dok se u svojimizvedenicama spominje trideset i jedan put.Jedan od izravnih ajeta koji tretira džihad jei onaj iz poglavlja El-Furkan “zato ne čininevjernicima ustupke i Kur’anom se svimsilama protiv njih bori” u kojem je PoslanikuMuhammedu a.s. naređeno da se protivnevjerstva bori istinom, tj. Božjom Riječju– Kur'anom. U ovom primarnom smisludžihad označava čovjekov unutarnji duševninapor da svoj život uredi sukladno BožjojVolji, Njegovoj Objavi; da se na tomputu oslobodi pogrešnih akcija/djela, ružnihi nemoralnih sklonosti i vježba postojanost,ustrajnost i izdržljivosti u svakodnevnomdosezanju najviših ljudskih/islamskih moralnihnormi. Ako sve to radi u ime Boga iza Njegovu ljubav onda je osoba u džihadu.Ovo je najvažnija forma džihada. Nazvan iveliki džihad ili borba protiv samoga sebeoznačava najintimnije pregnuće pojedincau pokušaju da očisti vlastitu dušu od svihzlih utjecaja. U ovom smislu džihad značidavanje prednosti Allahovim propisimaispred svega nama važnom u životu ako jeto u suprotnosti sa islamskim propisima.Nastojati živjeti kao istinski vjernik, nastojatipostići Allahovu ljubav i naklonost i širitinjegovu vjeru također se može svrstati uovaj tip džihada: “Pravi vjernici su samooni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju,i poslije više ne sumnjaju, i bore se naAllahovom putu imecima svojim i životimasvojim. Oni su iskreni!” (El-Hudžurat, 15)Džihad je jako širok pojam i obuhvaćamnoga značenja i brojne ljudske aktivnosti.Tako su učenik i student u džihadudok marljivo pišu zadaću i na vrijeme polažuispite; učitelj je džihadu dok nesebičnoširi znanje i pokušava svoje učenikeosposobiti da budu bolji stručnjaci od njegasamoga; radnik u firmi je u džihadudok na vrijeme dolazi na posao i premasvojim radnim obvezama se odnosi krajnjeodgovorno; poslodavac je u džihadudok na vrijeme isplaćuje svoje radnike inagrađuje ih za prekovremeni rad i trud;majka je u džihadu dok doji svoje čedo iodgaja ga u duhu islama; muž i otac su udžihadu dok skrbe o svojoj porodici i borese za njihov prosperitet; dijete je u džihadudok smjerno i pokorno sluša svojeroditelje; dignuti svoj glas ili pero i prosvjedovatiprotiv nasilnika i nepravednikatakođer je džihad, kao što je predsjednikdržave u džihadu dok poštuje zakonei bori se protiv korupcije i nepotizma i,konačno, džihad je, ako to situacija nalaže,uzeti oružje i vlastitim životom branitisvoju domovinu i druge svetinje. I kao štoveć napisaše; da nemuslimani znaju pravoznačenje riječi džihad sami bi ohrabrivalimuslimane da što češće, zapravo svakidan i u svakoj prigodi, vode džihad.Različiti vidovi džihadaSvako vrijeme nalaže određenu vrstudžihada. Islam nije ograničen na pojedinca injegov odnos prema Bogu, nego sadrži propisekojima se nastoji postići red i blagostanjecjelokupnog društva i općenito cijelogljudskog roda. U ovom kontekstu dolazi donerazumijevanja nemuslimana premaislamskim propisima. U današnjem svijetu,u kojem su većina država uređene po sekularnommodelu, ne prihvaća se ni pomisaoda se vjerskim propisima može urediti zajednica.Sve su glasniji oni koji govore ipišu da je religija kriva za sve ratove i nedaćeu svijetu. Posebno se motri na islam. Ponekadasu i sami muslimani zbunjeni i nemajuprave odgovore. No činjenica je i dase sve više među muslimanima govori o novojreislamizaciji muslimanskog svijeta nakonneuspjelih i kontraproduktivnih eksperimenatasa sekularnim uređenjima. Ovonipošto ne predstavlja opasnost za nemuslimane.Zapravo su muslimani opasni bezislama, jer nemaju jasan cilj i jasnu vizijuuređenja svojih odnos prema drugima i drugačijima.Stoga bi sami nemuslimani trebaliohrabrivati muslimane da svoja društvaurede po islamskim propisima. Nitko poislamu ne može živjeti izoliran od svoje zajednicei ostati imun na dešavanja u svijetu.Kur'an stavlja u dužnost svim muslimanimada konstantno unapređuju društvo, odnosnopoboljšavaju i olakšavaju uvjete života krozkur'ansko geslo “naređujte dobro, a zabranjujtezlo”. Ukazivanje na društvene nepravdei različite devijacije kod pojedinca iodređenih grupa u srži je svakog džihada.Muslimani ne mogu izbjegavati ovajkur'anski imperativ ako to drugi čine, što jei razumljivo, jer nisu svi ljudi ni vjernici nipripadnici islama. Sredstva za ostvarivanjekur'anskog “naređujete dobro, a zabranjujtezlo” raznolika su i u našem modernom svijetuobuhvaćaju sve znanstvene, diplomatske,ekonomske i političke instrumente.Upotreba nabrojanih instrumenata na pravinačin u konkretnim slučajevima spada udžihad. Za ovaj džihad, u islamskoj literaturinazivan i verbalnim džihadom, Muhammeda.s. je rekao da je najvrjedniji ako jeuperen protiv nepravednog vladara, odnosnonepravedne i nesposobne vlasti. Ovimse džihadom, primjenjivim u skoro u svakomvremenu, nastoji postići društvenapravda putem govora i nenasilnih akcija.Muhammed a.s. je ohrabrivao muslimaneda zahtijevaju pravdu u ime Allaha Uzvišenog,a ne u ime osobnih koristi. 4 Ako suistrošeni svi argumenti, a zlo prijeti potpunomuništenju zajednice u biološkom ilimoralnom smislu, islam ne isključuje niupotrebu sile, pa ni preventivno, a što jeopet svojevrsni džihad. 5 Ratovanje možebiti nekada neophodno, ali je to samo malidio sadržaja džihada. Na taj je način i Muhammeda.s. definirao ratovanje kao malidžihad, rat protiv samoga sebe nazvao jevelikim. Jer, zaista je nekada teže pobijeditisamoga sebe, pronaći ljubav umjesto mržnje,oprost umjesto osvete, prijateljstvo iiskrenost umjesto neprijateljstva i zavisti,mir i kompromis umjesto oružane borbe.Najnepopularniji oblik džihada je fizički,a odnosi se na upotrebu fizičke sile


ŽIVJETI ISLAMu obrani muslimana protiv bilo kojeg neprijateljakoji ugrožava fizički opstanakislama i muslimana. To je zapravo rat ukojem su muslimanima strogo zabranjenaubojstva žena, djece, staraca, svećenika isvih civila, pa čak i životinja, osim kolikoje potrebno da se prehrani vojska. U ratu,po islamskim propisima, smije se ubitisamo neprijateljski vojnik. Nezamislivoje, i takvi ne pripadaju islamu, da muslimanimasakriraju mrtve, a kamoli živezarobljenike. Primjena ograničene sile dabi se od zarobljenika dobila informacijadozvoljena je po svim konvencijama ratovanja.Allah dž.š. od muslimana zahtijevada se brane od tlačitelja, jer gubećivjeru muslimani gube sve.“Dopušta se odbrana onima koje druginapadnu, zato što im se nasilje čini - aAllah ih je, doista, kadar pomoći, onimakoji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svogaprognani samo zato što su govorili: 'Gospodarnaš je Allah!' A da Allah ne suzbijaneke ljude drugima, do temelja bi bili porušenimanastiri, i crkve, i havre, a i džamijeu kojime se mnogo spominje Allahovoime. A Allah će sigurno pomoći onekoji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah jezaista moćan i silan.” (El-Hadž, 39)Allah zapovijeda muslimanima da vodemiran život i da nikoga ne uznemiruju.Ako im se pak nasilje čini u okolnostimagdje bi svaki otpor završio ponižavanjemi patnjama muslimana Allah dž.š. im preporučujehidžru, tj. preseljenje u drugomjesto. “Oni koji vjeruju i koji se isele ibore na Allahovom putu, oni se mogu nadatiAllahovoj milosti. - A Allah prašta isamilostan je.” (Kur'an, 2:218).Cilj fizičkog džihada nije osvajački rat,stjecanje bogatstva ili ubijanje ljudi. To jepovrh svega ostvarivanje uvjeta da se poštujeBožja volja i pravda za sve ljude. Kadaje zlo uklonjeno ili zaraćena strana želimir, muslimani moraju potpisati primirje:“Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon ipouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, svečuje i sve zna.” (Al-Anfal, 61)Kada je muslimanima propisandžihad?Džihad nije objava rata drugim religijama,a osobito ne Židovima i kršćanima,kako određeni mediji i politički krugovičesto žele prezentirati. Rat kao mogućnost,a ne naredba u smislu da konstantnomoraju ratovati i tražiti neprijatelja, muslimanimaje propisan tek u Medini, kadase uspostavlja i organizira prva islamskadržava. Za 13 godina poslaničke misije uMeki, Muhammed a.s. i njegovi sljedbenicisvoju su vjeru promovirali i braniliisključivo verbalnim putem/džihadom. Uozračju krutog predislamskog mekanskogdruštva, koje nije prihvaćalo nikakvepromjene, osobito ne novu vjeru,stradali su mnogi muslimani. Kada je konačnouspostavljeno islamsko društvo uMedini, a u mah mu zaprijetio fizički opstanak,muslimanima je ne samo odobrenanego i naređena obrana/fizički džihad.Muhammed a.s. je posljednji Poslanik.Bog mu je mogao odmah dati ekskluzivnopravo da islam kao jedinu ispravnuvjeru može nametati ratom, ali su brojnikur'anski ajeti u kojima Allah dž.š. naglašavada je vjera dar kojeg On osobno darujeonim ljudima koji hoće i da se nikakvomsilom ne može nametnuti te da jemir bolji nego stanje rata. Islam je načinživota; kompletna vjera i svojevrsni svjetonazor,odnosno i vjera i ekonomija ipravo i politika. Bez razmatranja i pitanjarata i ratovanja koje karakteriziraju ukupničovjekov boravak na zemlji islam nebi mogao postati sveobuhvatan način života.Muslimanima je vjera važnija odsvega na svijetu. Ako je vjera ugroženarat se može proglasiti protiv bilo koga ibilo kad. Tako je i Muhammed a.s., BožjiPoslanik, pripremio obranu Medine odagresivnih Mekelija potpomognutim i nekimmedinskim i židovskim plemenima iu nekoliko ratnih okršaja uspio sačuvatigrad Medinu te na kraju za života ujediniticijeli Arapski poluotok što nikome upovijesti nije uspjelo. Za takve bitke ukojima su živote gubili i muslimani i nemuslimaniPoslanik a.s. je rekao da su“mali džihad”, a na pitanje začuđenihdrugova “a što je onda veliki džihad”, odgovorioje “veliki džihad je bitka protivvlastite putene duše”.Islam je na izvjestan način ozakoniorat i ograničio ga jer ga naprosto nije mogaozanemariti. Židovska i kršćanska povijest,kao i povijest ostalih vjera i civilizacija,nisu ništa manje ratničke nego je tobila islamska. Što više, ideja totalnih ilisvjetskih ratova ne dolazi iz islamskog svijetanego iz onog dijela planete koji se ugeografskom/svjetonazorskom smisluimenuje kao zapadni/kršćanski svijet. Nikadmuslimani nisu svoje vojne pohodeimenovali kao “islamski ratovi”, za razlikuod “kršćanskih ratova”, niti su ideologijepoput fašizma, nacizma, komunizma, imperijalizmapa i terorizma, koje su odnijelestotine milijuna nevinih života nastale međumuslimanima i unutar islamskog svijeta.No, to uopće ne opravdava pojedinemuslimane i muslimanske grupe koje vode“svoje” ratove protiv nemuslimana i ubijajućinevine ljude donose više štete negokoristi ukupnoj muslimanskoj zajednici.Djelovanje određenih militantnih grupa nemože se dovoditi u vezu sa svakom islamskomgrupom i zajednicom u svijetu, a nezaboravimo da danas ne postoji veći svjetskigrad u kojem ne živi organizirana muslimanskazajednica. Velika većina muslimanaželi miran suživot sa svojim susjedimanemuslimanima i to stalno moraju dokazivati,što je također svojevrsni vid džihada.Nažalost, još uvijek se sumnja u njihovudobru namjeru da žele živjeti normalnimživotom; da žele raditi i zaraditi,školovati svoju djecu, putovati preko granicabez dodatnih sumnjičenja i pretresanja.Nema sumnje da muslimani žele normalanživot kao što uostalom nastoje svojuvjeru, časni islam, sačuvati te je na najboljimogući način drugima prezentirati, što jedanas najveći mogući džihad. qBilješke:1Prisjetimo se samo otvorenih laži Bushovaglavnog tajnika Colina Powela pred Vijećemsigurnosti UN-a uoči američkog napada naIrak o navodnom iračkom oružju za masovnouništenje. Dvije godine poslije zbog iznošenjafalsificiranih podataka Powel se pokajao. No,to pokajanje iračkom narodu u razrušenoj ipodijeljenoj zemlji danas ništa ne znači.2Ta je sintagma zapravo nastala u kršćanskojEuropi tijekom križarskih ratova u 12. i 13.stoljeću u značenju kršćanskog svetog rataprotiv muslimana. Pod tim su geslom, a podizgovorom obrane svetih mjesta u Palestini,europski kršćani počinili brojne gnusne zločinene samo nad muslimanima, nego i nad židovimai drugim kršćanima.3Povjesničari i teoretičari rata su preciznoizračunali da je u zadnjih 3.000 godina mirvladao samo 300 godina.4Problemi nastaje kada sami muslimani podizgovorom promocije islama i navodne obranenjegovih vrijednosti samoinicijativno koristejedno od spomenutih sredstava, tj. pozivajuse na džihad, a na kraju se ispostavi da im jecilj dolazak na vlast ili postizanje neke od dunjalučkihkoristi.5Sasvim je razumljivo da se pojedinci zgražajuna samu pomisao rata, ubijanja i stradanja.No takav je čovjek. Često se islamu spočitavajupojašnjenja o tzv. “humanom ubijanju” neprijateljau ratu. Jasno da ubojstvo nikada nemože biti humano, no zamislite situaciju kadase zarobljenici muče na najokrutniji način i tooni civilni, režu im se genitalije, vade oči i čakpeku na ražnju, siluju žene pred njihovim muževimai djecom. Sve su ovo proživjeli Bošnjacitijekom agresije na Bosnu i Hercegocinukada su četničke falange na “najbolesniji” načinmučili zarobljene. Muslimanima je strogozabranjena osveta na taj način. Pravedna osvetamože biti samo prema počinitelju, a reciprocitetane smije biti.77JOURNAL


POVRATAK U BUDUĆNOSTIslamska psihologijaObični ljudi“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (En-Nahl: 78)Edin Tule78JOURNALU zori svoga života mali ljudi redovnomaštaju da postanu heroji koji će spašavatisvijet, junaci koji će savladavatinemani, vitezovi koji će se odvažno suprotstavitiružnim zlikovcima ili genijalcikoji će unaprijediti kolektivni život.Zub vremena postepeno nagriza tedječačke snove i čovjek osvane u vremenui prostoru gdje je prezadovoljan samimtim što ima ženu s kojom će popitikafu nakon beskičmenog činovničkogradnog dana, dijete koje guta gradivokonvencionalnog obrazovanja i psa čijiizmet savjesno kupi u plastične vrećice –u sistemu koji su organizirali i vode isteone nemani i zlikovci protiv kojih se nekadu djetinjstvu gordo borio.Iako su nemani iz djetinjstva vrlo lahkoprepoznatljive, tj. uprkos uproštenomkonceptu negativca, ni u djetinjstvu nijelahko biti heroj. Međutim, prostor u kojemdijete razvija svoj alter ego je popločanneiscrpnim mogućnostima ljepljivemašte koja operira na osnovu primjerahrabrih crtanih likova, a u koju je tako lahkouroniti. Zdravo dijete jednostavno nepristaje da bude drugačije žanrovski obilježenodo kao junak.Kasnije, razuzdanu dječiju maštu počinjuda guše okovi šablonskih školskih programačija je zadaća pravovremena klasifikacijatih mladih ljudi, te utabavanje njihovihstaza ka širokom sektoru nezanimljivihposlova radničke klase čija je umna ograničenostuvjet za (ne)funkcioniranje pogrešnonasađenih državnih aparata.Proces degradacije najčistijih dječijihambicija, ideala i zdravog buntovništva jepostepen, a prvi počeci mu se mogu nazrijetiu obrazovanju u kojem im se nude,npr. uloge leptira, bubamara, pjevača iliplesačica u raznim priredbama bez alternativai/ili mogućnosti prijedloga vlastitogscenarija.Često se klasifikacija ljudskih resursaodvija i putem aljkavih i neodgovornihupitnika putem kojih se “pomaže” osnovcimaili srednjoškolcima u izboru njihoveprofesionalne orjentacije, pa se na bazirazultata takvih upitnika sugerira cijelomrazredu da svi imaju, npr. najizraženijemuzičke afinitete, te da se trebaju u tompravcu usavršavati. Takvi neprofesionalnii grubi upitnici su daleko od suptilnostii iznijansiranosti koja može prepoznatitragove matematičke, literarne, emocionalneili neke druge kreativne inteligencijeu novim potencionalnim dobitnicimaPulitzerove, Nobelove ili neke druge nagrade.Ugušivanje razvoja unikatnog individualnogpotencijala može se čuti i sminbera kad vjerski lider u želji da demonstriravlastito razumijevanje funkcioniranjajednog dinamičnog društva,ustvari, demotivira akademski razvojsvoje zajednice riječima: “Ne možete svibiti fakultetlije! Neko mora biti i pekar iobućar i automehaničar, itd.”Pedagoški ispravno bi bilo reći: “Visvi imate u sebi kapacitet da postanetemagistri i doktori nauka bez obzira nastupanj obrazovanja koji imate sada! Jermagistrat i doktorat nisu ništa drugo negoodređeni broj pročitanih knjiga i određenibroj položenih ispita. A vi svi to možete!”Klice jednoumlja, jednom posađene,nastavljaju da se hrane pogrešnim pedagoškimpristupima različitih subjekataodređene klaustrofobične sredine, te usvojoj konačnici postaju prepoznatljive uformi zbunjene letargične svjetine i krhkihkultova ličnosti.Kur'an ističe na primjeru odabranih ljudisvu bitnost nuđenja alternativa iz vrlo jasnihpedagoških razloga: “...Ibrahim reče:"O sinko moj, u snu sam vidio da te trebamzaklati, pa šta ti misliš?” (Es-Saffat: 102).Prethodni ajet je paradigma na kojojse gradi cijeli odgojni koncept koji podrazumijevarano uključivanje djece u procesodlučivanja, a ogleda se u jednostavnompitanju (npr. Što ti misliš? Kako tividiš ovo? Kako bi ti to uradio? itd.) kojimse pokazuje cijenjenje dječijeg umnogsadržaja i pravovremeno ohrabrivanjeprocesa razmišljanja (npr. Sviđa mi se tamisao! Oduševljen sam tim zapažanjem!Tu ideju moram zapisati! itd.). Efekt koji


POVRATAK U BUDUĆNOSTtakav pristup ima na djecu, u smislu njihovepotrebe da budu na visini zadatka,više je nego fascinantan.¹ A jednu od najizraženijihslika čovjekove urođene individualnosti– koju kasnije treba samoznati njegovati – vidimo u tvrdoglavominsistiranju dvogodišnjeg djeteta, uprkoslošoj motorici, da jede hranu svojom rukompa makar ostalo gladno!Svi ljudi se kad-tad suoče s osjećajemvlastite bitnosti. Obično je to u dobi pubertetakad dječak ili djevojčica počinju ozbiljnijeda traže svoje mjesto u vremenu ukojem žive. Mnogima je, u toj fazi, svakozanimanje i profesija koju dijele s njimahiljade drugih ljudi tako mala i tako bezlična.Međutim, surova trka za ekonomskimopstankom – u kombinaciji s ugušenomindividualnošću – prečesto ih nagna daprekroje svoje ambicije u nacrtane dimenzije,te se pomire sa sumornom prosječnošću,da bi se probudili u pedesetoj shvativšikako ih je neodvažni stil života izgradiou prazne osobe bez velikog iskustva i njegovanemudrosti, kojima ne ostaje ništadrugo nego da tu intelektualno-duševnupustoš prikriju preuranjenom nagluhošćui/ili glumeći oronulost.Pitanje s kojim se prije ili kasnije susretnesvaka samosvjesna osoba glasi:kako pobijediti životne strahove ili, kakoadekvatno odgovoriti na moderne egzistencionalnestrahove koji su glavna polugana koju se oslanjaju razni izrabljivačiljudskog potencijala?Osoba uvjerena u sveobuhvatnostislamskog svjetonazora može reći kako jeosnovna maksima islama “la ilahe illaAllah” (nema boga osim Allaha) najmoćnijarečenica u univerzumu i da njeno podrobnoshvatanje i ispravna primjena usvim društvenim segmentima može harmoničnograditi svijet i štititi njegovogpojedinca od mreže sputavajućih strahovakoju različiti eksperimentalni društveno-političkisistemi nabacuju na glaveindividue i cijelog društva.Moderni čovjek je opterećen mnoštvompogrešnih autoriteta kreiranih odstrane različitih medija, a koji uzrokuju neugodnei paralizirajuće strahove. Funkcionalnostislamskog kreda, uzevši u obzirprethodni kontekst, ogleda se u sljedećem:Osnovna maksima islama “la ilaheilla Allah” (nema boga osim Allaha) sastojise iz dva dijela:a) “la ilahe” (nema boga), tj. negacijasvih lažnih autoriteta, ib) “illa Allah” (osim Allaha), tj. potvrdeda postoji samo jedan vrhovni autoritetčije su riječi parametri za uspostavusvih odnosa između bića i svemira.Allah, dž.š., želi da čovjek živi stabilanpsihofizički život, stoga potencira uvažavanjesamo jednog vrhovnog autoriteta ipreporučuje samo jedan strah – a to jestrah od Allaha, tj. konstantnu svijest oAllahovom nadzoru (arapski: taqwa; engleski:God consciousness). Ta svijest oBogu ili strah od Njega ide apsolutno uprilog čovjeku pošto je to najbolji i jedininačin da se eliminira more modernih strahovaputem kojih različiti centri moći manipulirajumasama, nekada uzrokujući pasivnosti marginalizaciju, a nekada mobilizaciju.Usvajajući Allaha, dž.š., za vrhovnogautoriteta, biće koje nije rođeno niti jerodilo, i podređujući sve naše društvenekontakte Njegovoj volji – mi ustvari svimnašim djelima dajemo veću vrijednost poštose, npr. obrazujemo u ime većeg ciljadefiniranog ciljevima šerijata, a ne, npr. uime luksuznog života i tome slično.Bojeći se pada u Allahovim, dž.š.,očima mi nećemo prestati činiti dobročinstvodrugim ljudima pa makar nam onisami ne zahvaljivali na tome – jer našadjela ciljaju Njegovo, dž.š., zadovoljstvo,ne pragmatizam ili sitna udovoljavanjavelikom egu.Podrobno shvaćena maksima “la ilaheilla Allah” je najbolji način da se podstaknečovječanstvo na konstantnu pozitivnuakciju i izlazak iz pasivnosti poštokonstantna svijest o Allahovom nadzoru,tj. razvijen strah od pada u Njegovim očimaeliminira npr., strah od neuzvraćeneljubavi, strah od društvenog nepriznanja,strah od ljudske kritike i odbacivanja,strah od neuspjeha, strah od vještački kreiranihneprijatelja, strah od starenja ilistrah od smrti, itd.Međutim, da li je to sve tako jednostavno?Pogledajmo u nastavku.Strah, suočavanje i kontrolaJedna od najsimpatičnijih scena u cijelomKur’anu opisana je u citatu koji slijedi:“I baci štap svoj! Pa pošto ga vidje davijuga kao da je on džin, okrenu se bježećii ne obazirući se...” (En-Neml: 10)Zamislite velikog Musaa, a.s., jednogod pet najvećih Allahovih poslanika, a.s.,ljudinu koja se suprostavila velikom tiraninu,izuzetno snažnog čovjeka koji je jednimudarcem usmrtio protivnika, budućegkralja Benu Israila – kako bježi od nečegaglavom bez obzira! I to iz najobičnijegljudskog straha za svoj goli život. NjegovGospodar ga doziva, odagnava mu strah,ulijeva spokoj i ističe njegov status: “...OMusa! Ne boj se! Uistinu kod mene se neplaše izaslanici..." (En-Neml: 10)Za ljudski materijal od kojeg je vajaoposlanike Gospodar je uvijek birao zdraveličnosti koje su se ponašale u skladu s postojećomrealnošću. Primjera za to je uKur'anu mnogo, a prethodni primjer odličnoilustruje mentalitet jednog čovjeka odabranogi pripremanog za veliki zadatak.Često se vjeri oduzima zdrava racionalnostte se ona – kroz nakaradna institucionalnatumačenja - svodi na klerikalne obredes amputiranom društveno-političkomdimenzijom², neutemeljena mistična dovištaili čarobne formule koje djeluju iako ihne razumijemo. Shvatanje vjere koje zagovarajuzvanične institucije najbolje je ilustriranana primjeru pobožne žene, RabijeAdevije, koja, navodno, ne prekida svojumolitvu ni kad vidi zmiju ispred sebe.Štoviše! Ona dopušta da joj se ta zmijaobavije oko vrata jer će se poslije ionakopretvoriti u vijenac od najljepšeg cvijeća.U narodnim predajama se prenosi da jehvaljenom bošnjačkom junaku, Aliji Đerzelezu,neprijatelj sleđa odrubio glavu utoku obavljanja molitve. Naš junak svojumolitvu nije htio prekinuti uprkos svijestio jasnoj opasnosti. Valjda zaboravljajućina uzročno-posljedičnu osnovu svijeta iumišljajući meleka koji će ga štititi.Takvo shvaćanje vjere je u dobrojmjeri institucionalizirano, te se od muslimanaočekuje da – operisani od objektivnogmultidisciplinarnog kritičkog pogleda– objeručke prigrle pasivnu vjerskuretoriku IVZ-a, koja ih grubo ograničavana jednu jedinu perspektivu, sputavajućiih u razvojnom i organizacionom smislu.Pripremajući Musaa, a.s., za suočavanjes elitom njegovog vremena – čarobnjacima– Gospodar opskrbljuje ovogčovjeka potrebnim dokazima, prethodnoga upoznavši s prirodom njihovog ponašanjai funkcioniranja. Musa, a.s., pri79JOURNAL


POVRATAK U BUDUĆNOST80JOURNALsvom prvom susretu s datim mu dokazom,tj. štapom koji se pretvara u opasnuzmiju izuzetne brzine, reaguje shodnovlastitoj percepciji pomenute realnostikoja mu je rekla da je njegova fizičkasnaga nedovoljna da je savlada, te da je udatom momentu najbolje rješenje – bijeg.Allah, dž.š., ne kori ga zbog tog bijeganego razvija njegovu svijest o vlastitoj sigurnostiu Allahovom, dž.š., prisustvu – dozivajućiga ličnim imenom, ali i imperativom“Ne boj se!”, koji je sastavni dio svakogzdravog pedagoško-psihološkog pristupa.Nakon uvjerenja da mu je ta zmijapodređena, njegov strah splahnjuje, ali nenestaje, te ga vidimo u narednoj situaciji idalje u strahu s tom razlikom da je sada naučioda ga kontrolira: “Rekoše: 'O Musa! Ilida baciš ili da budemo prvi koji baca.' Reče:'Naprotiv, bacite!' Tad gle: od sihra njihovogučini mu se da konopi njihovi i štapovinjihovi – da oni jure. Tad Musa osjetistrah u duši svojoj. Rekosmo: 'Ne boj se!Uistinu ti, ti ćeš biti viši.'” (Ta-Ha: 65-68)Jedina razlika između hrabrih i kukavicaje u tome što prvi znaju sakriti ilikontrolirati svoj strah koji se javlja kaoizraz svijesti o opasnosti koja je ugrožavajućeblizu. Razni centri moći, u svakommjestu i vremenu, imaju mehanizme zaubrizgavanje straha u mase i pojedince,jer je ubrizgani strah najbolji sedativ zakontrolu drugog čovjeka. Za vrijeme Musaa,a.s., to su bile npr. zastrašujuće čarolijepred kojim se ježila svjetina i klanjalase vještim čarobnjacima koji su kreiralisistem vjerovanja u funkciji mentalnogporobljavanja masa.Danas su to vješto kreirani egzistencionalnistrahovi kroz bespoštednu kapitalističkuutrku, ili stahovi kreirani krozmučenja i kazne nepravednih vlasti kojimase klanja današnji svijet.Gospodar, dž.š., vidjeli smo, i u narednojsceni koristi priliku da odagna suvišanstrah iz Musaovog, a.s., srca pa muponavlja: “Ne boj se!”Pored navedenog, Musaa, a.s., ovdjevidimo i u svojstvu jasnog taktičara koji,iako opskrbljen oružjem i osposobljenpotrebnim vještinama, ne trči pred rudu,nego zadržavanjem za sebe završnog potezamudro gradi prednost u nastupu: “...Reče: 'Naprotiv, bacite!'"Musaovu, a.s., socijalnu inteligencijukao i novu dimenziju njegove, a.s., ličnostimožemo vidjeti i kroz odlično razumijevanjementaliteta diktatora i nasilnika, iunaprijed uzimanje u obzir različitih aspekatanjihove moguće negativne rekacijena njegovo, a.s., djelovanje: “A kadaGospodar tvoj pozva Musaa: 'Idi naroduzalima, Narodu faraonovom. Zar se nećepobojati?' Reče: 'Gospodaru moj! Uistinuja se bojim da će me poreći, i stežu segrudi moje, i ne oslobađa se jezik moj, zatopošalji Haruna...'" (Eš-Šu’ara: 10-13)U ovom slučaju Allah, dž.š., ističekod ovog odabranog čovjeka strah od neuspjehakao odraz podrobnog shvatanjasve kompleksnosti zadatka, kao i shvatanjavlastitih nedostataka uz konkretanprijedlog pomoćnika koji će potpomoćinjegovu, a.s., misiju.Musa, a.s., demonstrira odlično poznavanjesamoga sebe, jasno slikajući načinreagovanja njegovog organizma uodređenim zahtjevnim situacijama: “Istežu se grudi moje, i ne oslobađa se jezikmoj...”Međutim, ne samo to. Musa, a.s., ističei shvatanje vlastitih dometa te pokazujeizražen osjećaj za timski rad, jasnoshvatajući da njegov zadatak nadmašujeindividualni kapacitet bez obzira kolikoon sam bio velik.Ovdje je zanimljivo zapaziti ogromannivo individulanosti koji Musa, a.s., ispoljava,i to u direktnoj komunikaciji s Gospodaromsvjetova!Musa, a.s., se ne ustručava da otvorenogovori o onom što smatra slabim tačkamau misiji koja mu se nudi, nadopunjujućina izvjestan način Gospodarasvjetova u Njegovim zapovijedima, pakaže: “...zato pošalji Haruna...”Od te njegove jako izražene individualnostije imao direktne koristi i samposlanik Muhammed, a.s., i njegov ummet,kad ga je Musa, a.s., na miradžuposavjetovao da traži od Gospodarasvjetova (nekoliko puta!) smanjenje brojapropisanih namaza u toku jednog dana,sve dok se Muhammed, a.s., nije postidioda traži manje od obaveznih petdnevnih namaza.ZaključakCijela lepeza velikih ljudi koje Kur’anspominje su bili obični ljudi, rođeni bezznanja i bez iskustva, s potrebama kojeprate svakog prosječnog čovjeka, iskušavanijogunastim ženama, bolešću, glađu,neposlušnom djecom, greškama iz prošlosti,trenutnim slabostima, itd. Ali s nogamačvrsto na zemlji, ispravno odgajani,vrlo realni i racionalni, svestrani, kaljenikroz razne ispite i s istančanim čulom daprepoznaju šansu za osvajanje srca i daiskoriste pravi trenutak djelovanja.Možda je njihova najjača karakternacrta bila spremnost da se suoče s izazovimauprkos strahu koji ih je pratio, pa su i ustanju velike gladi djelovali i ostajali sebidosljedni, dostižući zavidan nivo samoaktualizacijei rušeći na taj način osnovnulogiku Maslovljeve piramide potreba.Kur’an nam jasno slika njihove evolutivneputanje s akcentom na univerzalneizazove i postepene načine njihovog prevazilaženja.qBilješke:1Naravno, paralelno uključivanju u proces donošenjaodluka teče i proces konstruktivnog neslaganja ikritike;2Npr. namazi u džematu su vredniji od pojedinačnihnamaza 27 puta zato što omogućavaju socijalizaciju,razmjenu mišljenja i unapređenje vlastitih organizacionihsposobnosti u najširem smislu te riječi. Ukolikose dvadesetsedmerostruka korist zajedničkog namazane shvati u ovom kontekstu, njegova društveno-političkadimenzija biva izgubljena. Hadžija kojidođe s hadža prvenstveno sa surmama, tespisima, postekijama,zemzem vodom umjesto s kontakt adresamamuslimana iz cijelog svijeta, previđa takođerdruštveno-političku dimenziju hadža pokazujući, poredostalog, i nekulturu putovanja, itd.


DIJALOG CIVILIZACIJAKultura odijevanja i pokrivanje žene kroz religijeAlem ef. CrnkićKultura odijevanja vs. kulturarazgolićenostiKult golotinje i razgolićenosti ženskepopulacije i oskudne odjevenosti dovodinas do razloga aktualiziranja pitanja kultureodijevanja. Tijelo žene se manifestira kaoobjekt požude, zadržavajući se samo na njenojvanjskoj estetskoj dimenziji, a zanemarujućinjenu unutarnju ljepotu. Ženino tijelose dominantno eksploatira u marketinškesvrhe privlačeći pohotne muškarce da kupeodređeni proizvod. Time se dimenzija ženedegradira na najniže stepene povezujući je sanimalnim porivima kod ljudi. Kultura odijevanjaje doživjela metamorfozu u kulturuneodjevanja, a primarna uloga odjeće da zaštitii pokrije je marginalizirana i izgubljena.Promocija razgolićenog ljudskog tijela,a posebno ženskog tijela, je nezaobilazna isvakodnevna slika TV ekrana, časopisa, pačak i dnevnih tiskovina, a sve se to reflektirai manifestira na javnim mjestima gdje suse granice pristojnosti bitno promjenile tepomjerile na uštrb stida i morala. Dominantnaprednost tijela nad umom i dušom jekarakteristika zapadne potrošačke civilizacijekoja je ljepotu čovjeka svela dominantnona isticanje “ukrasa čovjekovog tijela”,čemu se modna industrija prilagodila proizvodećiodjevne artikle koji ističu, razgolićavajui otkrivaju ljudsko tijelo.Moralna degradacija društva, krizamorala i stida mladih je poprimila velikerazmjere zahvaljujući prvenstveno kulturi(ne)odjevanja koja raspiruje strasti, pohotei požude, svodeći čovjeka na animalnost tetime narušavajući prirodni poredak moralnihvrijednosti po kojem se valorizira vrijednosti kvaliteta stanja jednog društva.Otkrivanje kao suprotnost pokrivanju jedruštvena pojava koja trasira put različitimseksualnim nastranostima, bludnim radnjama,društvenim anomalijama te duševnimbolestima. Božje Objave nas informirajuo propastima drevnih civilizacija inaroda nakon kulminacije moralnih pošastii nemorala. I stari Grci i stari Rimljani,pa i neke muslimanske dinastije su imaleorgije u suton svoga trajanja.Fenomen globalizacije, prisutan usvim oblastima i segmentima života, zavladaoje i u kulturi odijevanja. Određenenarode i civilizacije kroz povijest prepoznavalismo po narodnim tradicionalnimnošnjama kojima su predstavljali kulturnubaštinsku tradiciju povijesti svoga naroda.Danas je fenomen globalizacije,bolje reći vesternizacije, doprinio ujednačavanjukulture odijevanja u svijetu takoda uniformizam odijevanja uzima svojuvodeću ulogu, dok se tradicionalni obliciodijevanja susreću još u ruralnim sredinamaili na određenim prigodama gdje sepromovira kulturno nasljeđe. Kulturaodijevanja više nije definirana i uslovljenaekonomskim, socijalnim i klimatskimuslovima određenog područja već se subverziralau kult tijela kroz koji se razgolićenosti otkrivanje ljudskog tijela postavljakao temeljna karakteristika.U suvremenom društvu fizička ljepotapostala je jedna od glavnih vrijednosti,svojevrsni kapital, a sa usavršavanjem, tj.približavanjem aktuelnom estetskom idealu,tijelo postaje i »moćno” sredstvo u društvenojpromociji. Onaj tko je vlasnik lijepogtijela ima, i to vrlo često, u svakodnevnomživotu i veći izbor mogućnosti na raspolaganjuda svoj društveni položaj učiniboljim. Ljepota, naime, postaje upotrebnavrijednost, proizvod za razmjenu koji, kaoi sve ostalo, u suvremenom (potrošačkom)društvu, ima svoju tržišnu »cijenu”.Pojam kulture mode i odijevanjasa sociološkog aspektaModa je dio kulture te se stoga fenomenmode i istražuje u okviru područjakulture.Za moderno društvo s pravom semože reći da je društvo mode. Zbog togase i moda kao masovna društvena pojavanameće istraživačima društvenog životada je istražuju u okvirima kulture i da izgrađujuposebne teorijske koncepte zanjeno što adekvatnije objašnjenje.U potrazi za uzrocima odijevanja –pojave različitih oblika prekrivanja, zastiranja,ovijanja, oblikovanja, prikrivanja,prerušavanja, pojave ustaljene nošnjei potrebe za odorom, pojave djelovanjaporiva za ukrašavanjem itd. – ponajprijese pomišlja na zaštitu tijela od hladnoćei vlage. No, u arheologijskim nalazimanajstariji nađeni prikaz čovjeka zakojeg bi se moglo kazati da ima cjelovituodjeću, predstavlja šamana koji odjećomoponaša jelena. Očito je da je svrha njegovaodijevanja kultno-ritualna ili magijska.Svi se ozbiljniji povjesničari odjećeslažu da su i pri prvim mijenama vanjskogizgleda tijela na djelu bili kultni,obredni i magijski razlozi “mitskoga čovjeka”.Vrsta i izgled odjeće žena i muškaracau svakom društvu, ne zavise samood ekonomskih, socijalnih i klimatskihuslova tog društva, već u velikojmjeri i od dominantnih kulturnih vrijednostii pogleda na svijet toga društvačiji su ogledalo i odraz.Pokrivanje žena u judaizmuDanas kada se intenzivno raspravlja opokrivanju žena u islamu, zanemaruju sepogledi kršćanstva i judaizma na temu81JOURNAL


DIJALOG CIVILIZACIJA82JOURNALpokrivanja žena. Interesantno je kako postojeizvori u judeo-kršćanskoj tradiciji opokrivanju žena u javnosti, prigodno iliprilikom izgovaranja molitvi.U “Prvoj knjizi Mojsijevoj” se iznosi dase Rebeka pokrila kada je srela svog budućegsupruga Izaka (Ishaka a.s.), jer je on tadajoš uvijek bio za nju stranac. “I Rebekapodigavši oči svoje ugleda Izaka, te skoči skamile, i reče sluzi: tko je onaj čovjek štoide preko polja pred nas? A sluga reče: onoje gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokrilice.” (Prva knjiga Mojsijeva, 24:64-65)(1). Isto se veli i za Tamaru, Judinu snahu(Juda je bio jedan od sinova Jakova/Jakubaa.s.), kada je izišla iz očeve kuće u javnost.“A ona skide sa sebe udovičko ruho svoje, iuze pokrivalo i pokri lice, i sjede na raskršćena putu koji ide u Tamnu. Jer vidje da jeSela odrastao, a nju još ne udaše za nj.” (Prvaknjiga Mojsijeva, 38:14)U svojoj knjizi “Jevrejska žena u rabinskojliteraturi”, rabin dr. MenachemM.Brayer (profesor tumačenja Biblije naYeshiva univerzitetu), govori o toj temi.Bio je običaj, prema dr. Brayeru, da ženajevrejka izlazi među ljude glave pokrivenevelom koja je, katkad, pokrivena čak ipo licu, ostavljajući samo jedno oko slobodno.On navodi neke od slavnih drevnihrabina koji kažu: “To ne priliči ženamaIzraelovim da okolo šetaju glava otkrivenih”,kao i “Proklet bio čovjek kojidozvoli da kosa njegove žene bude viđena.Žena koja pokazuje svoju kosu daizgleda ljepše, donosi siromaštvo.”Rabinski zakon zabranjuje recitiranje,blagosiljanje ili molitvu u prisustvu gologlaveudate žene jer se otkrivanje ženskekose smatra nekom vrstom nagosti. Dr.Brayer, također, spominje da “Ukoliko jevrejskažena za vrijeme Tannaitic periodane pokrije svoju kosu, to se smatra ugrožavanjemnjene skromnosti. Ukoliko je njenakosa otkrivena, ona može biti kažnjenasa četiri stotine zuzima za ovaj prekršaj.”Doktor Brayer također objašnjava daveo jevrejske žene nije uvijek podrazumijevaoznak skromnosti. Ponekad, veo simboliziraznak razlikovanja i luksuza, prijenego li skromnosti. Veo može da personificirai dignitet i superiornost žena plemkinja.On, također, predstavlja žensku nepristupačnost,njenu odanost i pripadnostnjenome mužu. U Starom zavjetu jasnostoji da je otkrivanje ženske glave velikasramota i to je razlog zbog kojeg svećeniktreba da razotkrije osumnjičenu preljubnicui osudi njeno teško iskušenje. (5:16-18)Udane žene pokrivaju kosu rupcem,šeširom ili perikom. Rabin Samson RafaelHirsch objašnjava: “Pokrivanje glavevanjski je znak pristojnosti u braku. U nekimaškenaskim zajednicama porijeklomiz Mađarske i Galicije žene ne samo štopokrivaju glavu, već odmah nakon udaje iobriju kosu.” Veo je označavao žensko samopoštovanjei socijalni status. Žene iznižih klasa su obično nosile veo kako biodavale utisak pripadnosti višem društvenomsloju. Činjenica da je veo bio znakplemenitosti bila je razlog zbog kojeg prostitutkamau staroj jevrejskoj zajednici nijedozvoljavano da pokrivaju svoju kosu.Prostitutke su ipak često nosile specijalnemahrame u pokušaju da izgledaju što respektabilnije.Jevrejske žene u Europi nastavilesu da nose veo sve do 19. stoljeća, kadasu se neki njihovi običaji promijenili u okruženjueuropske sekularne kulture. Vanjskipritisci europskog načina života u 19. stoljećuprisilili su mnoge od njih da skinu svojevelove i hodaju gologlave. Neke jevrejskežene otkrile su da im čak veoma odgovarada tradicionalni veo zamijene sa perikom,kao drugim vidom pokrivanja njihove kose.Danas mnoge pobožne jevrejke ne pokrivajusvoju kosu izuzev kada ulaze u sinagogu.Neke od njih, kao one koje pripadaju sektiHasida, još uvijek nose perike.Naredba pokrivanja žene u judaizmu jekrajnje striktna. Postoje mišljenja da se ženamora pokriti i kada je osamljena. Isto važi,smatraju mnogi, i kada je sa članovima svojeuže porodice. Rabin Gemoro je rekao dažena ne smije pokazati svoju kosu ni zidovimasvoje kuće. Nije dozvoljeno da joj se vidini jedna dlaka, tvrdio je rabin Zohar. Za nekerabine, kao što je Rashba, mogle su setolerirati samo dlake iznad slijepoočnice.Žena po mnogima nije smjela otkriti svojuglavu ni u kakvim okolnostima. Čak i akobih izgubila posao zbog svoje upornosti upokrivanju, ona ne smije pokleknuti. Nekimudovicama i razvedenim ženama, međutim,moglo se oprostiti, ali pod uvjetom da njihovozarađivanje bude jedini izvor financijskepodrške ostatka porodice. Pripovijeda se daje neki rabin otišao u Rusiju da podučavatamošnje židove Tori. Na kraju jednog svogpredavanja podigla se jedna žena i zapitala:“Je li istina da je udata Jevrejka obavezna dapokrije svoju glavu?” Pošto je rabin afirmativnoodgovorio, ista žena je zapitala: “Da lito znači da ja moram pokriti svoju glavu pamakar na račun gubljenja svog posla?” Rabinje razmislio nekoliko trenutaka, i sjetivšise izreka rabina Moshe Feinsteina, odgovorioje: “Da, čak i na račun gubljenja posla.”Nakon dvije godine, isti rabin je opet posjetioRusiju i ponovo sreo dotičnu ženu. Kazalamu je da je prije radila kao doktor u Generalnojbolnici u Moskvi. Međutim, radi njenogpokrivanja suspendirana je i nemogućeje da se pokrivena tamo ikada više vrati.“Sve to uopće nije bitno. Za mene su vjerskeobligacije uvijek bile i ostat će najprioritetnijastvar u životu”, ponosno mu je kazala.Zar nas ovo ne podsjeća na današnje stanježene muslimanke koja usljed nošenja maramebiva diskriminirana u određenim europskimzemljama.Pokrivanje žene u kršćanstvuŠto se tiče kršćanstva, vrlo dobro je poznatoda su se katoličke redovnice pokrivalestotinama godina, i još uvijek to čine. Tertulian(220) je jednom o pokrivanju napisao:“O mlade žene, vi se pokrivate kada ste naulici, pokrite se onda i kada ste u crkvi. Vi sepokrivate kada ste sa strancima, pokrite seonda i kada ste sa svojom braćom.”(5) U kanonuKatoličke crkve između ostalog stoji dase žena mora pokriti kada je u crkvi.U 4. stoljeću n.e. se može primjetiti dase veo počeo koristiti kao ukras kršćanskenevjeste. Ona je primala veo prilikom ceremonijevjenčanja iz ruku svećenika (velationuptialis “svadbeno pokrivanje”).Ova ceremonija (cubiculum) preuzimanjavela je prikazana u rimskim katakombanau zadnjem redu, gdje s lijeva na desnomožemo vidjeti biskupa koji predajenevjestin veo, jednu ženu u položaju zamolitvu i jednu ženu s djetetom. Nošenjebijelog vela je postao još davno simbol:neoskrvnuća, čistoće i čednosti:U Novom zavjetu je Pavle (62) u parsvojih epistola napravio nekoliko interesantnihizjava po pitanju pokrivanja žene. Usvojoj prvoj poslanici Korinćanima napisaoje: “Ali hoću da znate da je svakome mužuglava Krist; a muž je glava ženi; a Bog jeglava Krstu. Svaki muž koji se s pokrivenomglavom moli Bogu ili prorokuje, sramotiglavu svoju. I svaka žena koja se golo-


DIJALOG CIVILIZACIJAglava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavusvoju; jer je sve jedno kao da je obrijana.Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže;ako li je ružno ženi strižati se ili brijatise, neka se pokriva. Ali muž da ne pokrivaglavu, jer je obličje i slava Božija; a žena jeslava muževlja. Jer nije muž od žene negožena od muža. Jer muž nije sazdan žene radinego žena muža radi.” (Korinćanima poslanicaprva 11: 3-9)U svojoj prvoj poslanici Timoteju Pavleje napisao: “Hoću dakle da molitve čine ljudina svakom mjestu, podižući svete rukebez gnjeva i premišljanja. Tako i žene u pristojnomodijelu, sa stidom i poštenjem daukrašuju sebe, ne pletenicama, ni zlatom, ilibiserom, ili haljinama skupocijenima, negodobrijem djelima kao što se pristoji ženamakoje se obećavaju pobožnosti. Žena na miruda se uči sa svakom pokornošću. Ali ženi nedopuštam da uči niti da vlada mužem, negoda bude mirna. Jer je Adam najprije sazdanpa onda Eva; i Adam se ne prevari, a ženaprevarivši se postade prestupnica. Ali će sespasti rađanjem djece, ako ostane u vjeri iljubavi i u svetinji s poštenjem.” (Timotejuposlanica prva 2:8-15)Neke kršćanske sekte, kao što su amisii menoniti, do današnjeg su dana zadržalepravilo pokrivanja žena. Razlog pokrivanjažena, prema njihovim crkvenimvodama, je u tome što: “pokrivanje glaveje znak potčinjenosti muškarcu i Bogu”,što je zapravo isto obrazloženje koje dajesveti Pavle u Novom zavjetu.Od vremena Efeškog koncila 431. n.e.karakteristična oprava u bizantijskom prikazuMarije iz Maphorionje je plava ilipurpurna pelerina, mahrama sa zlatnimobrubom, pri čemu su ramena, grudi i rukepokrivene, a mahrama pada na leđimasve do koljena. Od sredine 5. stoljeća sečuva autentični Marijin plašt kao relikvijau Blahernen crkvi u Konstantinopolju.Konstantinopolj je bio pokoren iopljačkan u križarskom ratu 1204. Kaoposljedica jedan dio plašta i ikona (Madonadella Grazie: prikazuje Mariju sa plaštomi dignutim rukama) iz Blahernencrkve završavaju u San Marcu u Veneciji.Otprilike u isto vrijeme u 13. stoljeću javljase, i širi, specijalna forma prikazivanjaMadone kao “Madone u zaštitničkomplaštu”, prvo u moliteljskim i laičkim redovima,a potom se širi na čitavu Europu.Osobito za vrijeme kuge u 14. stoljećuovaj način predstavljanja Madone, podčijim plaštom različiti ljudi nalaze zaštitu,postaje jako popularan. Ovaj prikaz nenalazimo samo na molitvenim prikazimau obliku skulpture ili slike, neko kao zaštitniznak na pečatima i zastavama.Veo ostaje konstitutivni element prikazaMarije, kao što prikazuje slika AlberechtaDürersa “Marija sa djetetom koje držikomadić kruške” (1512 KHM), na kojoj sevidi kako preko plavog plašta sa glave padaprovidni veo. Slika Madone na MonteS. Giulano na Siciliji (= Eryx, pučka svetinja,Venus erycina) je prekrivena sa sedavela, koji se skidaju samo 15. kolovoza(Gospa) za vrijeme proslave i procesije.Kultura odijevanja u islamu ipokrivanje žene u islamuKao što sve religije imaju neki kodeks oodijevanju tako i islam veoma konkretnodefinira propise u vezi sa odijevanjem. Odijevanjeima dvije svrhe: da pokrije tijelo ida uljepša izgled. Mnogo je kur'anskih i hadiskihtekstova koji idu u prilog navedenetvrdnje.“O sinovi Ademovi, dali smo vam odjećukoja će pokrivati stidna mjesta vaša, a iraskošna odijela, ali odjeća bogobojaznosti,to je ono najbolje.” (El-E'araf, 26). “O sinoviAdemovi, neka vas nikako ne zavede šejtankao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo,skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidnamjesta njihova pokazao.” (El-E'araf, 27).U ova dva kur'anska stavka Uzvišeni upozoravana golotinju i zapuštanje izgleda kaoznakove povođenja za šejtanom.Islam nije propisao ljudima posebnuvrstu odjeće koju trebaju nositi, ali je ustanovioodgovarajuće principe i načela etičkogi društvenog karaktera. Da bi odjećabila prihvatljiva sa islamskog stanovištamora ispunjavati sljedeće uvjete: da kodžena pokriva cijelo tijelo izuzev lica, šakai nogu do članaka, a kod muškaraca najmanjeod pojasa do iznad koljena, da odjećanije providna i prozirna, da ne bude takotijesna da ocrtava pojedine dijelove tijela iističe izazovna mjesta, da žene ne oblačeodjeću karakterističnu za muškarce nimuškarci specifično žensku odjeću, da nebude odjeća koja je karakteristična za pripadnikenekih drugih vjerskih skupina izajednica i da ne bude odjeća koju običnonose nadmene, uobražene i ohole osobe.Na više mjesta Kur'an govori o pokrivanjutijela žena i zahtijeva prikladnoodijevanje: “O Vjerovjesniče, reci ženamasvojim, i kćerima svojim, i ženamavjernika neka spuste haljine svoje niza se.Tako će se najlakše prepoznati, pa nećenapastvovane biti…" (El-Ahzab 59).“A reci vjernicama neka obore pogledesvoje i neka vode brigu o stidnim mjestimasvojim; i neka ne dozvole da se od ukrasanjihovih vidi išta, osim onoga što je ionakospoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudisvoje; neka ukrase svoje ne pokazujudrugima, to mogu samo muževima svojim,ili očevima svojim, ili očevima muževasvojih, ili sinovima svojim, ili sinovimamuževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovimabraće svoje, ili sinovima sestara svojih,ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim,ili muškarcima kojima nisu potrebnežene, ili djeci koja još ne znaju koja sustidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogamasvojim da bi se čuo zveket nakita njihovakoji pokrivaju…" (An-Nur 31).Slažu se bez iznimke svi komentatoriKur’ana da se pod “spuštanjem haljina nizase” u prvom ajetu podrazumijeva pokrivanjevjernica kao što se slažu da se pod“ženinim ukrasima” u drugom ajetu izmeđuostalog podrazumijeva i čitavo ženinotijelo osim lica i šaka. Muhammed a.s. jeosobno pojasnio poruku ovih ajeta riječima:“Kada žena dostigne stepen punoljetnostine smije se ništa vidjeti od njenog tijelaosim lica i šaka.” (Ebu Davud).Prenosi se da je Esma, kćerka Ebu Bekrajednom ušla kod poslanika da obiđe svojusestru, poslanikovu ženu. Imala je na sebitanku i providnu odjeću. Kada ju je poslanikspazio okrenuo se od nje i kazao: “O Esma,kada žena postane punoljetna na smije se ništavidjeti od njenog tijela osim ovog i ovog(pokazao je na lice i šake).” (Ebu Davud).Prema tome, glavna svrha pokrivanjažene u islamu je zaštita. Pokrivanje ženeu islamu, za razliku od pokrivanja žene ukršćanskoj tradiciji, nije simbol muškogautoriteta nad ženom niti je simbol ženskepotčinjenosti muškarcu. Pokrivanježene u islamu, za razliku od vela u judaističkojtradiciji, nije znak bogatstva i potrebeza izdvajanjem udatih žena plemenitaroda. Pokrivanje žene u islamu ilihidžab je propis koji ima za cilj da ženineukrase poštedi pogleda drugih te uskraćivanjeprava na njenu ljepotu svima. q83JOURNAL


PRIKAZI I KRITIKEOsvrt na knjigu “Socio-psihološke dimenzije Kur’ana” autora Edina Tule, suradnika “Preporodovog Journala”iz BiHOživotvorenje kur'anske poruke84JOURNALEdin Tule je rođen 8. veljače 1976.godine u Tuttlingenu, SR Njemačka.Obrazovanje je stjecao u rasponu od ZapadneEurope, Balkana, Centralne Azije,Bliskog istoka do Dalekog istoka, gdje jenaučio svjetske jezike (njemački, arapski,turski i engleski), koji su mu otvorili putka razumijevanju kognitivnih procesa različitihmuslimanskih i euroazijskih naroda.Od 2002. godine, nakon što je stekaozvanje teologa-psihologa na Islamskominternacionalnom univerzitetu u KulalaLumpuru (Malezija), Edin Tule je trenerširom Europe na interaktivnim seminarimaemocionalne inteligencije, islamskepsihologije, liderstva, retorike, tehnikarazmišljanja i muslimanskog odgojnogkoncepta. “Socio-psihološke dimenzijeKur'ana” je njegova prva knjiga.Odabrani odlomci iz knjigeEdin Tule, suradnik“Preporodovog Journala” iz BiH“Na početku, ovo djelo ne bi nikadugledalo svjetlo dana da nije bilo mojeprve indoktrinacije, odnosno lucidnogsmisla za humor i neopterećenosti tuđimmišljenjem koje sam naslijedio od majke,ali i sarkazma i pažljivosti pri izboru riječikoje sam naslijedio od oca. Ovu knjiguim posvećujem zato što su znali potaknutii ostaviti dovoljno prostora za samozaključivanje,ali i zato što nisu bili rodi teljikoji vole djecu samo ako pobjeđuju nitisu to bili roditelji koji osrednjost vlastitedjece cementiraju izjavama: 'Nek‘ ste vimeni živi i zdravi!...'”. Str. 11. (iz predgovoraknjige)“Jusuf, a.s., se povlači s ciljem sticanjaprednosti. Bira tamnicu jer je ona jedanod ambijenata kroz koji se smirujeprenadražena čulnost i izlazi iz grozničavogživotnog ritma nametnutog od raznihcentara moći koji opstaju kreirajući kodmasa težnje za blještavilom i luksu zom.Iako je Jusuf, a.s., imao vrlo ograničenprostor kretanja, tama u ćeliji je umirilanjegova čula, pobudila suptilnu dušu i dalanjegovom kognitivnom aparatu sveuvjete da temeljito promišlja trajnevrijedno sti i bitnosti života...” Str. 33.“...Taj odgojni sataraš začinjen čestožlicama sputavajućeg opreza, u kombinacijis genima predaka koji su prihvatalifolklorne boje oku patora/kolonizatora višeiz konformizma negoli ubjeđenja, učinioje da izblijedi pigmentacija ideološkekože ovdašnjih muslimana koji sve višezrače vjerskim albinizmom.” Str. 41.“Moderni sistemi obrazovanja učenika/studentaupravo tretiraju na ovaj načinpropuštajući ga kroz razne programe dresurei osposobljava jući ga da potpuno nekritičkii bez jasnog moralnog stava obavljazadat ke u okviru postojećih vlada, firmi,organizacija koje ga za to (novčano)nagrađuju. Pomenuti visokoobrazovnidreserski sistem precizno steri lizuje kognitivniaparat mladih ljudi mehaničkimtransferom znanja i vještina, zamjenjujućipotencijalnu neovisnu/kritičku misao unjihovim glavama naučenim stereotipnimreakcijama koje nam otkrivaju njihov robovskimentalitet, tj. glave koje su samobanke/sefovi već unaprijed odobrenih ideja.I to je mjesto gdje treba potražiti uzrokeintelektual nog konformizma koji transformišepotencijalne duhovne gromade u mizernakvazinaučna njuškala.” Str. 53.“Stanje suprotno svijesti o vremenskojoskudici je stanje dugog nadanja, tj.obična pretpostavka da ispred sebe imamojoš hiljade dana i mjeseci te da bezobzira koliko da se zaprljamo ili unedostojimo– uvijek možemo početi ispočetka.To stanje dugog nadanja iznjedruje neopreznost,nemar, olahko griješenje itd.,čineći nas lah kim plijenom u svjetskojareni koja ne daje drugu šansu.” Str. 69.“Muslimani su kao narod mentalno ianatomski oblikovani tako da serijski iznjedrujuprototipe dvorskih luda na svimnivoima, bilo da se radi o Šeherzadi – toj,od strane zapada objeručke dočekanojmu slimanskoj gejši, modernoj medijskojludi u formi Šemse portira, koji je svojuegzistenciju našao u ismijavanju sebe inaroda iz kojega potiče ili vjersko-političkimudvoricama kojima samo nedostaješarena kapa sa zvončićima.” Str. 81Knjiga napućena poput nara“Socio-psihološke dimenzije Kur'ana”je zbirka odabranih tekstova na bosanskomjeziku koju je Edin Tule smirio međukorice knjige od 308 stranica u vlastitomizdanju. Knjiga je koncipirana u četiridijela koji slijede nakon predgovora kaoDio I, II, III i IV. Ovo nije obična knjiga,koju možete pročitati i ostaviti kao jošjednu u nizu pročitanih. Ova je knjiga napučenapoput nara, blistavim i sočnimAllahovim nadahnućima kroz srca autorai srca njegovih inspiratora, i nude se direktnosrcima čitalaca, zaljubljenika u lijepuriječ. Stil kojim Edin piše je takav danas uvlači unutra, postajemo dušom sjedinjenisa prostorom koji nam ponuđenoštivo osvjetljava, tako da se čita u dahu,zaboravljajući realni prostor u kome se čitateljaktuelno nalazi dok se prepušta putovanjukroz obećane predjele kur'anskihporuka. Edin Tule sa ovom svojom knjigomu svojoj duhovnoj i intelektualnojsamobitnosti, kao poslovično neumornitragalac za vrijednostima u nepresušnimizvorima praktičnog islama, odlučio jeobogatiti svoju bibliografiju i naše bibliotekea time i čitaoce naših podneblja saovim izrazito vrijednim štivom nakonsvoje navršene trideset i četvrte godine.Dobili smo “Socio-psihološke dimenzijeKur'ana” koje osiguravaju svakome čitateljuzainteresiranom za napredovanje uvlastitoj duhovnosti i u praktičnom svrsishodnomživljenju da se okrijepi ugodnomi lijepom šetnjom među buketima mirisnihi prelijepih misli Edina Tule, suštinskihupozorenja i vrijednih preporuka.Ovo nam je štivo potrebno da se uvjerimo


PRIKAZI I KRITIKEda i danas, više od 14 stoljeća od spuštanjaposljednje Objave čovječanstvu, Allahnadahnjuje između nas one robove svoje,koje daruje sposobnostima, preko kojihnam ispunjava naša srca riječju koja oživljavasvijetove u nama i oko nas i oduševljavanas svježinom koja se pojačava ponavljanimiščitavanjem na putu duhovnognapredovanja.Ova knjiga nas uči uvijek savremenimznanjima o duševnim problemima i kakoda ih se uspješno praktično kontroliše iliječi. Ovom knjigom nam Edin Tule dajeneophodan materijal na bosanskom jeziku,za gradnju suvremene i perspektivnesvjesti svih osoba koje traže duhovnuokrepu i povratak Istini, a posebno mladih,podizanjem njihovog nivoa znanja irazumijevanja tajni duhovnog života.“Socio-psihološke dimenzije Kur'ana”daju odgovor na pitanje, koje je najčešćezanemareno u našem susretu sa suvremenicimakoji tegobno nose terete duhovnogsiromaštva, duhovne neosviještenosti,neznanja, zaborava, duševne poremećenostii životnim traumama napaćenostina ovim prostorima, a to je kontekst u kojemnastaju životni problemi. Knjigu toplopreporučujem svim ljudima koji se usvom poslu stalno susreću s ljudskimosjećajima i tu nailaze na brojne poteškoće.Prema tome, Edin Tule nam je prirediomogućnost da nam “Socio-psihološkedimenzije Kur'ana” budu svjetionik kojiće otklanjati tamu osvjetljavanjem putavjernicima i dobronamjernim tragaocimaduhovne okrepe, kako bi zajednica moglaizgraditi temelje zdravijeg društva, efikasnimpreveniranjem i liječenjem mnogihduševnih i socijalnih bolesti.Doc. dr. med. sc. Mevludin Hasanović,neuropsihijatar – primariusKnjiga koja proširuje vidikeKnjiga koja je pred vama na jedinstvennačin se bavi tumačenjem kur'anskeriječi. Radi se potpuno novom uglu promatranjaveličanstvene Objave, gdje autorsvojim lucidnim i pronicljivim analizamaobogaćuje naš duhovni i intelektualniprostor. Pored toga ova inspirativnaknjiga je izuzetna i po samom načinuobraćanja čitaocu gdje se posebnim stilomi metodologijom istom nastoje proširitividici i probuditi želja za daljim istraživanjem.Ova knjiga, za razliku od mnogihdrugih pisanih na sličnu temu, moždačak i sličnog naziva, nema aspiraciju davanjaodgovora na sva pitanja niti osiguravamonopol nad istinom. Radi se o jedinstvenompristupu gdje se čitatelj poreddragocjenih informacija obogaćuje i izgrađenimvlastitim stavovima na što gaautor kroz knjigu znalački ohrabruje. Radise o knjizi koja je, u neku ruku, mentori pomagač čitatelju u razvijanju originalnekritičke svijesti i izgradnji vlastitihuvjerenja i zaključaka. Ona ima jednu vedrunotu ljubopitljivosti i dječačke radoznalosti,ispunjena je inteligentnim humorom,a istovremeno se radi o vrijednomnaučnom projektu koji se i poredprimijenjene naučne metodologije čita ujednom dahu. Ovu veoma vrijednu knjiguod srca preporučujem svima koji su dovoljnohrabri otisnuti se na morsku pučinunovih iskustava i tamo dosegnuti samevrhove vlastitog intelektualnog i duhovnograzvoja.Nedžad Junuzović,dipl. ing. elektrotehnikeKnjiga koja povećava želju zakur'anskom koncepcijom životaKnjiga “Socio-psihološke dimenzijeKur'ana”, mladog i darovitog autora EdinaTule, slobodno možemo kazati, prva jeuspješna studija ove vrste na bosanskomjeziku. Nekoliko ranijih opskurnih pokušaja,nekih drugih autora, nagnalo nas jeda u početku posumnjamo u sadržaj knjigevrlo ambicioznog naslova. Međutim,kada se zdušno nadnesemo na obrazlaganjetema kojima se autor bavi, ostajemozadivljeni lakoćom njegovog izražaja,odabirom tema, snagom argumenata ivještim uspostavljanjem korelativne vezeizmeđu Riječi Božje i njene socio-psihološkedimenzije. Autor u knjizi, uglavnom,tumači pojedine kur'anske ajete snaglašenim nastojanjem da pronikne usocio-psihološke poruke tih ajeta. Čitatelj,čak i onaj koji se stručno bavi egzegezomKur'ana, pomisli kako se nema štoposebno kazati u komentiranju na toj ravnii kako će stavovi, ako se do njih i dođe,biti “nategnuti” ili neargumentirani. Ali,autor, čitatelja brzo razuvjerava i na osobennačin pronalazi brojne poruke, kojevećini današnjih komentatora Kur'anapromiču. Isticanje socio-psihološke dimenzijeKur'ana je, zapravo, autorov pokušajpronicanja u tajnovita, ili, bolje rečeno,suštinska značenja i poruke Objave.Na taj način, Edin Tule, faktički, oživotvorujeRiječ Božju dajući joj ovovremenoznačenje, što bi trebala biti polaznaintencija svakog komentatora Kur'ana.Poznavanje četiri svjetska jezika (arapski,engleski, njemački i turski), kao i završenistudij Fihka i Psihologije na renomiranomuniverzitetu u Maleziji, omogućilisu mu potrebne uvide u sve relevantnetefsire i tefsirske metode tumačenja.Tako se on, nerijetko, poziva na mišljenjatradicionalnih mufessira, s kojima želiosnažiti svoje stavove u pogledu tumačenjai razumijevanja pojedinih ajeta.Klasični teolozi rado iznose stav da jeKur'an Časni objavljen za sva vremena isva podneblja, ali u njihovim tumačenjimaskoro da ne nalazimo ovovremenuporuku Kur'ana, koja nam je itekako potrebna.Tulino tumačenje Kur'ana moglibismo svrstati u tradicionalno-racionalnumetodu tumačenja, koja se smatra najboljommetodom za pravilno razumijevanjebožanske poruke.Ono što daje poseban značaj njegovomtumačenju Kur'ana jesu ponuđenarješenja za nadvladanje nezavidnog položajadanašnjih muslimana, koji su, upravo,zapali u takvo stanje, služeći se istrošenimrješenjima i okoštalim formamaislamskog učenja.Edin Tule, Allah ga nagradio, na originalan,vrlo ilustrativan i uvjerljiv načinpovećava želju za kur'anskom koncepcijomživota, razbija nametnute kompleksei budi optimizan u sveobuhvatnost islamskemisli u srcima savremenog mladogčovjeka. Njegova knjiga “Socio-psihološkedimenzije Kur'ana” pravi je izazov iotkrovenje u bh-izdavaštvu, a posebno uoblasti tumačenja Kur'ana. Stoga je svesrdnopreporučujemo intelektulanoj bhjavnosti,a ponajviše onima koji, u današnjevrijeme, nastoje uskladiti svoj životprema standardima Kur'ana. qDr. hfz. Halil MehtićPripremio: Ismet Isaković85JOURNAL


POLEMIKE I STAJALIŠTAObjavljujemo pismo Mithata Muzurovića, zagrebačkog Bošnjaka, vezano uz naučni simpozij “Cazinska krajinau XX stoljeću – politika, ljudi, događaji”Bravo i hvala organizatorima!86JOURNALMithat Muzurović23. i 24. travnja 2010. u Islamskomcentru u Zagrebu održan je izuzetan naučnisimpozij “Cazinska krajina u XX stoljeću– politika, ljudi, događaji”. Bravo ihvala organizatorima – Bošnjačkoj nacionalnojzajednici za grad Zagreb i Zagrebačkužupaniju i Medžlisu Islamske zajedniceZagreb! Bravo i hvala osobnogosp. Jogunčiću i gosp. Srebrenikoviću!A evo i zbog čega bravo i hvala!U prelijepom ambijentu našeg integralnogIslamskog centra u Zagrebu sasvom potrebnom, ali šarmantnom infrastrukturom(velike kongresne sale “HadžiSalim Šabić”, smještajem za predavače,restoranima, bibliotekom i, iznad svega,džamijskim ambijentom za namaz i nadahnutegostoprimljive domaćine), održanje po prvi put vrlo značajan naučni simpozijo Cazinskoj Krajini u XX stoljeću – politika,ljudi i dogođaji, koji je u dva danaizuzetno zaintigrala brojne slušaoce sapredavanjima 26 vrhunskih predavača, počevod akademika prof. dr. sc. Enesa Karićai dr. sc. Vere Kržišnik iz Slovenije, predavačaiz BiH, Hrvatske i posebno ističempredavače iz Cazinske krajine.Nadahnuti idejom da se iskaže istina oCazinskoj Krajini i što boljem uspjehunaučnog simpozija, organizatori ovogsimpozija su dan ranije, 22. travnja, pozvalii omogućili da Arhiv Unsko-sanskogkantona Bihać, Općina Cazin, prezentiraizložbu u istom ambijentu Islamskogcentra: “CAZINSKA BUNA 1950.– dokumenti, svjedočenja i fotografije”.Direktor Arhiva, mr. sci. Fikret Midžić,kao organizator izložbe i predavač nasimpoziju, bio je izvrstan profesionalac.Nakon otvorenja izložbe, istu večerbila je promocija knjiga gospodina HajrudinaMuhamedagića, rođenog 1955. godineu mjestu Šumatac, Općina VelikaKladuša. Posebnu pažnju je izazvala njegovaknjiga sa izuzetno originalnim naslovom,malte ne dijagnozom: “FENO-MEN I PROKLETSTVO KRAJIŠKOGMENTALITETA”, koja i svojim naslovom,nažalost, puno govori.Ja nisam novinar, ali izuzetno cijenim inajmanji napor naših ljudi da što više iprofesionalnije kažu istinu o nama Bošnjacima,i kada nose JASNU PORUKU svimanama, a posebno ponositim Krajišnicima:SMIRITE SE BOŠNJACI I POČNI-TE SE VOLJETI!, jer sve ostalo su zavjereu koje smo ni krivi ni dužni zapali.Nosim divan osobni osjećaj, a i iz razgovorasa mojim dragim prijateljima kojisu pratili rad simpozija, da je simpozij biovrlo uspješan iz svih aspekata.Moram vam priznati da sam tako neštoi očekivao. Zašto? Zato što sam još u prosincu2009. godine znao da će simpozijbiti uspješan i koristan, jer sam još tada uAmerici dobio mail od našeg NAJEFIKA-SNIJEG INTELEKTUALCA BOŠNJA-KA, širokog spektra znanja, a posebno oBošnjacima i islamu, gospodina DževadaJogunčića. U mailu je bio skoro kompletanprogram simpozija sa listom od 28 predavača!Znači 7 mjeseci prije održavanjasimpozija!Sama činjenica da su u Organizacionomodboru simpozija bila 24 člana i topoznatih i priznatih članova iz svih našihudruga, društava Bošnjaka, Islamske zajednice,Medžlisa Zagreb, profesora idoktora nauka. Svi su dali svoj doprinos usvom zaduženju.Posebno treba istaći činjenicu da jesvaki predavač, nakon kurtoaznog pozdravaauditoriju, posebno, ali očiglednoiskreno, čestitato organizatorima simpozija– Bošnjačkoj nacionalnoj zajedniciza grad Zagreb i Zagrebačku županiju iMedžlisu Islamske zajednice Zagreb i posebnogospodi Jogunčiću i Srebrenikoviću,na izuzetno profesionalnom organiziranjusimpozija.Ovaj uspjeli simpozij po mojoj ocjeniima jednu izuzetno dragocjenu vrijednostza sve nas pojedinačno Bošnjake u RH injene udruge i organizacije, jer je na najboljii očigledan način pokazao kako sekonstruktivnim zajedništvom i osobnimuvažavanjem, od ideje do kraja realizacijejednog projekta, mogu ostvariti pravirezultati. Nažalost, u prošlosti nismo imaliovakav uspješan oblik suradnje. Zatonas svakog pojedinačno ovaj način suradnječini jačim, hrabrijim i ponosnijim.Suradnja BNZGZiZŽ i Medžlisa IZ uZagrebu, a još direktnije, osobni neumornirad i entuzijazam gospode DževadaJogunčića i Mirsada Srebrenikovića naovom simpoziju i još nekim do sada,ohrabruje i upućuje da svi mi u RH trebamotako raditi i koristiti infrastrukturusvojih organizacija i intelektualni dobarpotencijal u zajedničke projekte koji ćenas najbrže afirmisati i istovremeno ćemobiti više respektirani ne samo kod našihBošnjaka već i šire. Što više ovakvih zajedničkihprojekata naših udruga u RH, toće biti najsigurniji put u naše šire u dubljeuključivanje u društvenom, kulturnom,ekonomskom i političkom životu naše zajedniceRH.Na kraj, slobodan sam da predložim dase ovakav naučni simpozij o Cazinskoj krajiniodrži i u Velikoj Kladuši i Cazinu. qMithat Muzurović


ZANIMLJIVOSTIVijesti iz svijeta znanostiČarobni svijet znanostiOtkrivena “karika kojanedostaje”?Tim južnoafričkih istraživača saopštioje da su otkrili fosilne ostatke dva čovjekolikabića dosad nepoznate vrste kojaje prethodila modernim ljudima. BBCprenosi da su istraživači pronašli dijeloveskeleta odrasle žene i malog djeteta – najvjerovatnijemajke i sina, stare nešto manjeod dva milijuna godina. Fosili su senalazili u teško pristupačnim pećinamaSterkfontejn, nedaleko od Johanesburga.Naučnici vjeruju da fosilizirani skeletipredstavljaju vrstu koja pripada prelaznomperiodu od majmunolikih predakado modernog čoveka. Oni tvrde da bi ovootkriće moglo biti “karika koja nedostaje”u ljudskoj evoluciji, pomoću koje ćebiti moguće razjasniti jednu od najvećihmisterija evolucije – kako i kada su ljudipočeli hodati na dvije noge. Otkrivenastvorenja, koja su dobila naziv “australopitekussediba” imala su male zube, dugeruke, izražen nos, veoma razvijenu karlicui duge noge, koje su bile isturenije negokod današnjeg čovjeka.Dr. Li Berger, predvodnik istraživačkogtima sa Univerziteta Vitvatersrand uJohanesburgu, uporedio je ovo otkriće sulaskom u vremenski stroj jer fosili pružajunaučnicima “izvanredan detaljanuvid u evoluciju hominida”, u koju spadajuljudi, gorile i čimpanze. Drevni fosilipomoći će naučnicima da shvate kakosu se razvijali naši preci od majmunolikogaustralopitekusa, koji se pojavio uAfrici prije 3,9 milijuna godina, do homohabilisa, prve vrste ljudskog tipa čijese pojavljivanje vezuje za period od prije2,5 milijuna godina. “Ovo je tačkatranzicije iz oblika majmuna koji hodana dve noge do nas”, izjavio je prof. Berger.Otkriven novi kemijski element 117Međunarodni tim znanstvenika iz Rusijei SAD, uključujući nacionalne laboratorijeministarstva za energiju i dva univerziteta,uspjeli su napraviti najnovijisuperteški kemijski element 117. Životnivijek ovog elementa, koji je sada prvi putproizveden u laboratoriji, potvrđuje dasuperteški elementi leže na “otoku” stabilnostiu periodnom sustavu elemenata.Tim znanstvenika bio je stastavljen odpredstavnika Zajedničkog instituta za nuklearnaistraživanja (Dubna, Rusija),Istraživačkog instituta za napredne reaktore(Dimitrovgrad), “Lorens Livmor nacionalnelaboratorije”, “Ouk Ridge laboratorije”,Univerziteta Vanferbilt i UniverzitetaNevade u Las Vegasu.“Otkriće elementa 117 kulminacija jenastojanja koje traje desetljećima da seproširi periodni sustav elemenata i da senapiše nova stranica u istraživanju teškihelemenata”, rekao je akademik Jurij Oganesian,naučni vođa tima Fleroj laboratorijeza nuklearne reakcije i portparol zajedničkogprojekta. Tim je utvrdio postojanjeelementa 117 iz raspada uzorakakoji su promatrani nakon bombardiranjaradioaktivnog berkelijuma ionima u ciklotronuu Dubni, jedinstvene proizvodnjei separacije izotopa u postrojenjima“Ouk Ridgea” te izuzetne analize nuklearnihpodataka u Livmoru. “Ovo je znčajanprodor za nauku”, rekao je direktorLLNL George Miller. Otkriće novog elementadaje novi uvid u sastav univerzumai svjedoči o snazi nauke i tehnologije upartnerskim institucijama.Element 117 je bio jedini nedostajućielement u nizu od sedam u periodnomsustavu elemenata. Ovo otkriće je već šestielement koji je otkrio zajednički timDubna – Livmore. Od 1940. godine u periodnisustav dodano je novih 26 elemenata.“Ovi novi elementi proširuju našerazumijevanje univerzuma i osigurabavažne testove za nuklearne teorije”, rekaoje profesor fizike sa Vanderbilt univerzitetaJohn Hamilton. Postojanje“otoka stabilnosti”, čisto teoretski pojamuveden 60-tih godina prošlog stoljeća,nudi mogućnost dalje ekspanzije periodnogsistema elemenata u novimznanstvenim prodorima u fizici i kemijinajtežih elemenata.Matematičar odbio nagradu odmilijun dolaraRuski matematičar, dr. Grigory Perelman,odbio je nagradu od milijun dolarazbog rješavanje jednog od sedam najtežihmatematičkih zadataka u posljednjih stotinugodina – Poincareove pretpostavke.Iako je siromašan, taj 44-godišnji stanovnikSt. Petersburga, izjavio je da ima svešto mu je potrebno. Iako mu je nagraduovog puta trebao dodijeliti Američki matematičkiinstitut Clay, Perelman je sličnopostupio i prije četiri godine. Tada je odbioprestižno priznanje madridskog Institutaza matematiku rekavši kako nije zainteresiranza novac i slavu. Dok je radiokao istraživač u Institutu za matematikuSteklov u St. Petersburgu objavljivao jesvoje radove na internetskoj stranici. Ujednom od njih pronašao je i rješenje spomenutePoincareove pretpostavke, za kojuje Clay institut ponudio milijun dolara.Nakon što ju je riješio napustio je posao.Prijatelji za njega kažu da je matematičarbez premca.Oštećeno Foucaultovo njihaloAgencije prenose da je Foucaultovonjihalo, jedno od najbitnijih spomenikaznanosti, kojim je taj znanstvenik 1851.godine u Parizu dokazao rotaciju Zemlje,udarilo u mramorni pod muzeja i puklona tri mjesta. Konop na kojem je njihaloLéona Foucaulta visilo u pariškom Muzejuumjetnosti i mjera (Musée des Arts etMétiers) pukao je i mjedeni visak od 28kilograma udario je u mramorni pod muzejate pukao na tri mjesta. Time je tajmuzej ostao bez svoje replike slavnog instrumentavelikog fizičara, premda je uParizu i original kojim je Foucault izveosvoju demonstraciju, na licu mjesta u pariškomPantheonu.Upravo je ovo sad razbijeno njihaloiz Muzeja umjetnosti i mjera imalo velikuulogu u poznatom romanu “Il pendolodi Foucault” Umberta Eca iz 1998. godine,sjajnom parodiranju svih mogućihezoteričnih teorija zavjera, “Da Vincijevomkodu za intelektualce”. Nažalost,premalo ljudi je čitalo Eca, a previše DanaBrowna. Upitan što misli o razvikanom“Da Vincijevom kodu”, UmbertoEco je rekao: “Imao sam obavezu pročitatijer su me svi pitali o tome. Moj jeodgovor da je Dan Brown poput likova umojem romanuu, grotesknih prikazivanjaljudi koji su počeli previše vjerovati uokultno. Tako je Dan Brown jedna odmojih kreatura.” qPripremio: Ismet Isaković87JOURNAL


Jajce – pred ulaz u gradPočiteljDoboj – ulica pod tvrđavomTravnik – na glavnoj uliciVareš – ulicaDonji Vakuf – kraj mosta na VrbasuSTARI BOSANSKO-HERCEGOVAČKI GRADOVIKRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA

More magazines by this user
Similar magazines