Poštovani čitatelji!

kršenju Kodeksa za štampu, posebno
Člana 1 – Opće odredbe, Člana 3 -
Huškanje i Člana 4 – Diskriminacija.
G. Alispahić u svojim demantijima
niti jednom riječju j ne negira navedene
citate.” Žalbena komisija Vijeća
za štampu je OSAM puta konstatirala
da ja putem novinskih tekstova
KOMUNICIRAM sa Markom
Vešovićem te je DVA puta konstatirala
da ja vodim POLEMIKU sa Markom
Vešovićem, što je NEISTINA,
jer se ja nigdje ne obraćam Marku
Vešoviću, već se obraćam Vijeću za
štampu i uredništvu Dana, navodeći
uvredljive citate Vešovićevih tekstova
i Opšte odredbe Kodeksa za štampu.
Potom sam od Vijeća za štampu
tražio da mi objasni sljedeće:
Tražim da mi se kaže u kojem članu
Kodeksa se nalaze formulacije “očiti
govor mržnje” i “drastično kršenje
Kodeksa”, ili se pak radi o proizvoljnom
i pristrasnom stigmatizira nju
mojih tekstova. Tražim od Žalbene
komisije da objasni kakve veze sa
Markom Vešovićem imaju citati iz
mojih tekstova, u kojima se on nigdje
ne pominje, a koje Žalbena komisija
OSAM PUTA naziva mojim komuniciranjem
sa Markom Vešovićem,
a DVA puta polemikom sa Markom
Vešovićem. Tražim od Žalbene
komisije da navede izvore DEVET
citata za koje tvrdi da su moji, jer je
nedopustivo da se Žabena komisija
bezrezervno vjeruje u istinitost
Vešovićevih navoda,
pošto postoji mogućnost da
su neki od tih navoda lažni
i neistiniti; stoga molim da
mi se za svaki od ovih devet
citata, na osnovu kojih
Žalbena komisija donosi
(ni od koga traženi) stav
“o očitom govoru mržnje
i drastičnom kršenju
Kodeksa za štampu”, navede
izvor, datum i mjesto
objavljivanja teksta iz kojeg
je preuzet taj navodno moj
citat.
...Odgovor, naravno,
nikad nisam dobio, jer je
moralni i intelektualni
kukavičluk glavna osobina
totalitarnih službenika.
Jednako tako, kada sam
nedavno napisao da ni jedan
Bošnjak, poput mene, nije u
ratu javno štitio i afirmirao jednakost
srpskih i hrvatskih komšija,
nije se pojavio niko da to opovrgne
– jer nema čime! – ali su tu čopori
plaćenih lajavaca da me okleveću za
rasizam.
Ovo nam ukazuje da se radi o
jedinstvenom totalitarnom sistemu,
sa jasno raspoređenim ulogama.
Tako je bilo i u komunizmu, jer su
i pravosuđe, i mediji, i društvene
instance, svi bili upregnuti u je-
Kao i
pravosudni
sistem u BiH,
tako je i Vijeće
za štampu
proizišlo iz
zle prirode
dejtonskog
poretka, koji na
različite načine
ponižava
Bošnjake.
Sva je sreća
pa dosad
ima mnogo
pismenih
dokaza koji
svjedoče
antibosansku
bestidnost
dejtonskog
totalitarizma.
dan ideološki cilj. Kada
se 1983. montirao proces
protiv Izetbegovića,
Latića i drugih, u tom su
montiranju svi učestvovali
iz svoje pozicije. A šta se
događa danas? Dejtonski
“politbiro” je obilježio
nekoliko bošnjačkih intelektualaca
koje za primjer
drugima treba progoniti
kao “ekstremiste”.
Taj “ekstremizam” se sastoji
od imanja svoga patriotskog
mišljenja i vjerskog
uvjerenja, a to je kičma koju
iz Bošnjaka nastoji izvaditi
dejtonski poredak. Zato će
na primjeru Džemaludina
Latića, recimo, svi drugi
Bošnjaci biti podučavani
kakav ne treba biti. Presuda
Kantonalnog suda u Sarajevu
kojom se dozvolja va klevetanje
i blaćenje jednog od najznačajnijih
živih Bošnjaka, upravo je bestidna
poruka s ciljem utjeriva nja straha
u kosti bošnjačkom narodu. Nema
sumnje da će se povećati broj onih
koji će bježati od Džemaludina
Latića, kako bi poltronisali dejtonskom
sistemu, ali, povećat će se i broj
onih koji će biti glasno ponosni što
naš narod ima Džemaludina Latića.
Jedni će nositi biljeg srama, a drugi
svjetlo vjere i ponosa.
20