Poštovani čitatelji!
ZvaniÄni naziv - Saff.ba
ZvaniÄni naziv - Saff.ba
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Kolumne<br />
Otkako u Njemačkoj živim, mnogo više cijenim Pakistan<br />
IslamBosna.ba a - Da li je Pa-<br />
kistan zemlja talibana, gdje se<br />
prava žene gaze nogama? Ni u<br />
kom slučaju. Jer tamo je pokret žena<br />
dalje dogurao nego ovdje u Njemačkoj,<br />
gdje se žene na vodećim pozicijama<br />
jedva mogu naći, te i same poriču<br />
da uopće postoji neki problem.<br />
Prije par sedmica sam srela jednu<br />
mladu Austrijanku u jednom baru<br />
u Prenzlauer Bergu, dijelu Berlina u<br />
kojem prije svega omladina, hipici i<br />
šminkeri žive. Mi smo proslavljali novinarsku<br />
nagradu koju je jedna naša<br />
prijateljica osvojila. Kada sam rekla toj<br />
mladoj ženi da potičem iz Pakistana,<br />
uslijedila je pretpostavka, koja zapravo<br />
uvijek slijedi: “Mora da je teško biti<br />
žena u Pakistanu”.<br />
Rekla sam djevojci u baru da se<br />
prema meni sa mnogo više poštovanja<br />
odnose u mojoj domovini nego ovdje<br />
u Njemačkoj. Da tamo mnogo više<br />
cijene moj intelekt i da me ozbiljnije<br />
shvaćaju. Također i kao ženu. “Ti to<br />
zoveš poštovanjem, kada žena mora tri<br />
koraka ići iza muža?”, pita ona mene.<br />
Nisam imala pojma o čemu priča.<br />
Tek nakon toga sam saznala da postoje<br />
kulture u kojima muž ide ispred žene<br />
da bi je zaštitio. Iz istog razloga međutim<br />
u nekim zapadnjačkim kulturama<br />
idu muškarci iza žena.<br />
Moja austrijska prijateljica je zatim<br />
nekad kasnije nadošla na argument da<br />
pakistanske i afganistanske žene žele da<br />
žive kao žene na Zapadu i da budu jednake<br />
muškarcima. Ja sam, prema tome,<br />
doputovala u New York i Berlin samo<br />
da pobjegnem od života u mojoj domovini,<br />
i od načina na koji se prema<br />
meni tamo ophode.<br />
Žene u čitavom svijetu imaju jedan<br />
dug put iza sebe. Žene u Pakistanu su<br />
neke stvari ostvarile prije žena na Zapadu.<br />
I moja strast za putovanjima nema blage<br />
veze s nekakvim bijegom iz Pakistana.<br />
“Da li ti zaista smatraš da ste vi<br />
naprednije od nas?”, pita me žena u<br />
baru. Ja sam bila drugačija, strankinja.<br />
Napravila je grešku koja je tipična za<br />
žene sa Zapada: Ona nije primijetila<br />
da ravnopravnost čak i u društvima razvijenih<br />
zemalja ni u kom slučaju nije<br />
dostignuta, nego je još uvijek tema i<br />
problem.<br />
Šta ja mislim o pravima žena u<br />
Afganistanu, pita ona mene.<br />
U svom čitavom životu ja još nikada<br />
nisam bila u Afganistanu, a srela<br />
sam u najboljem slučaju dvije ili tri<br />
žene odatle. Jedino što mi je zapelo za<br />
oči jeste da su te žene sve bile lijepo<br />
obučene. “Niko ne može poželjeti da<br />
živi kao žena u Afganistanu”, reče moja<br />
sagovornica i strpa sve u jedan koš.<br />
U Pakistanu intelekt igra ulogu<br />
10. august - 22. ramazan<br />
62<br />
Nakon godinu i po u Njemačkoj, ja<br />
sam sretna da ovdje ne stremim nikakvoj<br />
karijeri. U Njemačku sam doselila u<br />
zimu 2011. godine; bila sam dobila stipendiju<br />
i radila za jedne velike njemačke<br />
dnevne novine. Prenerazila sam se kad<br />
sam vidjela da u redakciji ima vrlo malo<br />
žena, i prije svega kad sam vidjela kako<br />
malo žena sjedi u menadžmentu za vrijeme<br />
jutarnjih sastanaka. U Pakistanu ja<br />
sam radila u jednom uticajnom novinskom<br />
časopisu. Zove se Newslinee<br />
i skoro<br />
isključivo ga vode žene.<br />
Odrasla sam u Pakistanu u svijesti<br />
kako je težak bio put žena u mojoj<br />
domovini. Otkako sam u Njemačkoj,<br />
svoju domovinu više cijenim.<br />
Dok sam ovdje radila za novine, jedan<br />
mi je kolega predložio da uzmem<br />
sebi jedan slobodan dan i odem u kupovinu.<br />
Nakon što sam mu pomogla<br />
pri izvještavanju o Arapskom proljeću<br />
sa par kontakata, upitao me je da li<br />
možda imam prijatelja na Al-Džeziri,<br />
koji mi je pomogao oko kontakata.<br />
Nakon godinu dana u Njemačkoj,<br />
bila sam dirnuta poštovanjem koje me<br />
dočekalo pri mojoj zadnjoj posjeti Pakistanu.<br />
Na mene su gledali kao na inteligentnu<br />
ženu. Muškarci, žene, profesori,<br />
analitičari, rodbina, svi su željeli čuti<br />
moju procjenu euro-krize. Od jednog<br />
uticajnog izdavača sam dobila ponudu<br />
da napišem knjigu. Tek u tom momentu<br />
mi je postalo jasno koliko je pretrpilo<br />
moje samopouzdanje u Njemačkoj.<br />
Nazad u Njemačkoj sam se angažirala<br />
u “Pro Quote”. Tu su se okupljale<br />
žene koje su priznale da u društvu postoji<br />
problem. I one su bile spremne<br />
da se bore. Nakon što sam im pričala<br />
o mojim iskustvima sa seksizmom u<br />
Njemačkoj, mnoge su odobravajući<br />
klimale glavom. “Čak i u Pakistanu je<br />
ženama bolje nego nama ovdje”, čula<br />
sam jednu. Pretpostavka da je u Pakistanu<br />
ženama još teže nego u Njemačkoj<br />
da dosegnu vodeće pozicije<br />
govori o velikom neznanju.<br />
“Muslimanska žena” ne postoji<br />
Južnoazijske zemlje imaju iskustva<br />
sa ženama na vodećim pozicijama -<br />
uprkos svim problemima, uprkos izraženom<br />
klasnom razmišljanju. Prva žena<br />
na čelu jedne države bila je Sirimavo<br />
Bandaranaike u Šri Lanci. Druga je<br />
bila Indira Gandi u Indiji. Također<br />
Bangladeš i Pakistan su imali žene kao<br />
državne šefove. SAD naprotiv do dan<br />
danas nisu nikada imale ženu na čelu<br />
države.<br />
I kako je onda moguće da je mnogo<br />
žena u Pakistanu uspjelo? Nasuprot<br />
zapadnjačkim predrasudama, ove žene<br />
ne potiču uvijek iz uticajnih porodica.<br />
Naša domaćica u Karačiju, Mina,<br />
je uzela taj posao jer je htjela da šalje<br />
svoju djecu u školu - dok njen čovjek<br />
to nije držao za neophodno. Ona nije<br />
jedna od tzv. privilegovanih žena, za<br />
koje Zapad obično smatra da su jedine<br />
samostalne žene u Pakistanu.<br />
Neke odgovore sam našla u jednom<br />
članku koji je Naomi Wolf napisala u<br />
Guardianu: “Religiozne i nereligiozne<br />
žene u muslimanskim zemljama se<br />
bore zajedno za slobodu prosvjećivanja<br />
i feminizam prosvjećivanja - bez<br />
da pitanje, da li neko nosi maramu ili<br />
ne, čini razliku. Feministkinje u Indiji,<br />
Pakistanu, Bosni, Liberiji i drugim zemljama<br />
podstiču raspravu o tome kako<br />
da se ugled žene podigne - u skladu sa<br />
životom u porodici i zajednici.”<br />
Pokušala sam da ovu tezu razjasnim<br />
u Njemačkoj. Odgovorili su mi pitanjem:<br />
da li to važi za sve muslimanske<br />
zemlje? Moj odgovor je jednostavan:<br />
ne znam. “Muslimanski svijet” postoji<br />
jednako malo kao i “muslimanske<br />
žene”. Oboje postoji samo u glavama<br />
zapadnjačkih zemalja. Svejedno šta da<br />
pokušam, ja za ljude ostajem samo jedno:<br />
muslimanka.<br />
Piše: Hani Yousuf<br />
Izvor: Spiegel<br />
Prevod i obrada: IslamBosna.ba