Poštovani čitatelji!
ZvaniÄni naziv - Saff.ba
ZvaniÄni naziv - Saff.ba
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Društvo<br />
Livanjski mujezini<br />
Od slavnog Hadži Jusufa Livnjaka<br />
do trinaestogodišnjeg Rijada Jeleča<br />
“Na sedam minareta i pod<br />
kupolom nalazi se<br />
Svakog časa po četrdeset<br />
mujezina<br />
A postoji četrnaest šerefa<br />
Koja su bijelog, crvenog i<br />
žutog mramora.<br />
Mujezini različitim<br />
melodijama uče ezane,<br />
Pa zar da ih ne slijediš”<br />
(Hadži Jusuf Livnjak,<br />
mujezin – stihovi iz<br />
“Putopisa na hadž”)<br />
Piše: Ale Kamber, Livno 03.08.2012.<br />
god.<br />
Među najljepšim stihovima<br />
ikad napisanim su stihovi<br />
ezana. A i najljepša<br />
melodija je melodija ezana, pogotovo<br />
kad izvire iz usta brojnih iskusnih,<br />
nadarenih i glasovitih mujezina.<br />
Teško se odlučiti kad je ezan ljepši,<br />
da li kad odjekuje sa brojnih gradskih<br />
šerefa, sa razmaknutih idiličnih<br />
seoskih munara, ili, pak, ispred<br />
pustinjskih šatora, za vedrih zvjezdanih<br />
noći. Podjednako na svoj način<br />
ushićuju, zovući na namaz i spas, svi<br />
ezani, u bilo koje doba dana da se uče<br />
i na bilo kojem dijelu planete da se<br />
čuju. To vrijedi i za Livno kao jedan<br />
od najstarijih bh. gradova, a u osmansko<br />
doba i kao jedan od ključnih<br />
gradova ovog dijela carstva za dalje<br />
širenje islama.<br />
Stoljećima su sa livanjskih munara<br />
odjekivali glasovi mujezina koji<br />
su pozivali na namaz i spas. Među<br />
njima je većina bila onih starijih i<br />
iskusnijih, međutim uvijek se nalazilo<br />
i znatno mlađih mujezina, zapravo<br />
dječaka, kojima se najprije prepuštalo<br />
da mujezine kraće namaze ili dijelove<br />
istih dok ne steknu dovoljno znanja i<br />
samopouzdanja, te dok ne izvježbaju<br />
glas, da bi potom postajali redovni<br />
mujezini u nekoj od brojnih džamija.<br />
Na žalost, nekih pisanih tragova<br />
o najstarijim livanjskim mujezinima,<br />
koji su mujezinili odmah sa<br />
zaživljavanjem islama i izgradnjom<br />
džamija na ovim prostorima, nema.<br />
Od starijih livanjskih mujezina samo<br />
je Hadži Jusuf Livnjak ostavio pisani<br />
trag o sebi, a kroz “Putopis”<br />
napisan na turskom jeziku<br />
o svom putovanju na hadž<br />
1615. godine, uz kojeg su<br />
se nalazili i kalendar sa<br />
narodnim imenima mjeseci,<br />
dvije pjesme na bosanskom<br />
jeziku te još neke<br />
zabilješke. Livanjski putopisac<br />
i mujezin Hadži Jusuf<br />
je bio i prvi bh. astronom<br />
koji je izumitelj sunčanog<br />
sata na Beglučkoj džamiji<br />
u Livnu (gnomona), koji<br />
kad okomita sjena ivice<br />
oktogene munare padne<br />
na urezanu horizontalnu<br />
crtu u kamenom postolju<br />
iste, pravcem sjever-jug,<br />
pokazuje tačno podne.<br />
Stoljećima su Livnjaci<br />
svoje satove ravnali prema<br />
ovom Hadži Jusufovom<br />
sunačanom satu, a to mogu<br />
sa velikom sigurnošću<br />
činiti i danas.<br />
“Ja griješni siromah,<br />
Jusuf, sin Muhamedov,<br />
rođen sam u kasabi Livnu, gdje<br />
sam odrastao i bio mujezin Lalapašine<br />
džamije. Međutim, kada je<br />
merhum Džudža Džafer-aga sagradio<br />
svoju džamiju u duvanjskoj<br />
nahiji u kasabi Županj Potoku<br />
postavio je moga brata merhum<br />
Omer –efendiju za imama i hatiba<br />
svoje džamije uz plaću od 25 akči,<br />
a mene, siromaha, odredio za mujezina<br />
spomenute džamije uz plaću<br />
od 12 akči, na čemu neka je hvala<br />
Allahu. Zatim, ja sam se pomalo<br />
bavio i dozvoljenom trgovinom i<br />
tako prištediv osamnaest hiljada<br />
Stoljećima su<br />
sa livanjskih<br />
munara<br />
odjekivali<br />
glasovi<br />
mujezina koji<br />
su pozivali na<br />
namaz i spas.<br />
Među njima<br />
je većina bila<br />
onih starijih<br />
i iskusnijih,<br />
međutim uvijek<br />
se nalazilo i<br />
znatno mlađih<br />
mujezina,<br />
zapravo<br />
dječaka.<br />
akči krenuo sam na hadž u petak<br />
22. džumadel-ula, ili 9. lipnja,<br />
odnosno mjeseca hazirana 1024.<br />
(20.6.1615.). Krenuli smo sa čaira<br />
Husein-spahijina gdje smo konačili<br />
i tako idući preko Kaira Hinduskim<br />
morem stigli smo u Meku,<br />
neka joj Allah čast uveća, u petak<br />
3. ramazani-šerifa (26.9.1615.).<br />
Osmi dan zilhidže, ili dan Tervije<br />
(kada se odlazi na brdo<br />
Arefat) bio je u subotu<br />
(29.12.1615.), a prema astronomskim<br />
podacima i 1.<br />
muharema te godine bio<br />
je u subo t u n a B o z g u n .<br />
Hadži Jusuf, mujezin.”<br />
Za neke starije mujezine<br />
od Hadži Jusufa Livnjaka<br />
može se saznati iz sačuvanih<br />
deftera, međutim većina je<br />
livanjskih mujezina utonula<br />
u zaborav izuzev onih u<br />
posljednjih osamdesetak<br />
godina o kojima postoje<br />
pisani tragovi, te onih još<br />
živih i aktivnih. Od dolaska<br />
Osmanlija na ove<br />
prostore ezan je odjekivao<br />
prostranim livanjskim<br />
poljem i samo je katkad bio<br />
maksimalno stišan, skoro<br />
prigušen, kao od perioda<br />
ratne 1993. godine do koju<br />
godinu iza rata, kad se učio<br />
unutar džamije stišanim<br />
glasom, “da ne provocira<br />
livanjsko-hercegbosanske<br />
nacionaliste” koji su bili zagospodarili<br />
stoljećima većinskim bošnjačkim<br />
gradom Livnom, da bi se nakon toga<br />
ponovo čuo sa svih gradskih i seoskih<br />
munara.<br />
Haso Karalić, Fejzo Bubalo,<br />
Spaho Milak, Nazif Delalić, Imšir i<br />
Muhan Cacan, Suljo Dibek Burhan,<br />
Omer Karaosmanović, Maho Pivčić,<br />
Ejko Golub, Salih i Huso Fehimović,<br />
Mehmed, Ale, Smail, Mahmut i<br />
Salih Mulić, Meho i Suljo Murga,<br />
Neđim i Mehmed Džendžo, Adembeg<br />
Ljubunčić, Suljo Ranak, Mehmed<br />
Veljak, Mehmed Vejzagić, Jusuf<br />
10. august - 22. ramazan<br />
28
Change language