You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
steve forbes o svijetu nakon krize<br />
spasit će nas kapitalizam<br />
GODINA KRIZE nekima je<br />
najbolja - kupuju avione,<br />
izvoze i guše se u poslu<br />
prosinac, 2008<br />
15<br />
najvećih<br />
za koga radi regija<br />
DRAGUTIN DRK<br />
Hranitelj<br />
varaždinske regije<br />
Ivica Todorić<br />
Agrokor koncern<br />
mirko Tuš<br />
Tuš grupa<br />
miroslav mišković<br />
Delta Holding<br />
gutači slova<br />
dobit od knjiga<br />
u hrvatskoj u 5 godina<br />
50 milijuna eura<br />
Teva<br />
plivin kraj ili renesansa<br />
MUJO SELIMOVIĆ<br />
Mims Grupacija<br />
LAkshmi mittal<br />
ArcelorMittal<br />
oleg deripaska<br />
Basic Element<br />
Da oni stanu, stalo bi sve<br />
Stvarajući svoja carstva<br />
stvorili su tržišta. Danas ona<br />
potpuno ovise o njima<br />
30 kn, 8,50 KM , 4,60 €
Sadržaj<br />
prosinac, 2008<br />
50<br />
8 Indeks<br />
10 Uvodnik<br />
14 Kolumne<br />
12 Dogodilo se<br />
30 Kontekst<br />
44 Fronta<br />
58 Tema broja<br />
90 Zdravlje<br />
113 Financije<br />
124 <strong>Forbes</strong>Life<br />
kolumnisti<br />
14 Makrorama Analitičar Velimir<br />
Šonje o inflaciji kao budućem objašnjenju<br />
događaja na svjetskom tržištu<br />
17 Tko tu kome prodaje? Goran<br />
Radman o najvećoj promjeni u biznisu<br />
- onoj u marketingu<br />
stav<br />
20 Kako će kapitalizam spasiti<br />
svijet Steve <strong>Forbes</strong> tvrdi da vlada kriza<br />
povjerenja. Ekonomija je sasvim dobro<br />
46<br />
kontekst<br />
34 Kriza i posljedice Nobelovac<br />
Edmund S. Phelps objašnjava zašto jača<br />
regulacija nije dobar lijek protiv krize<br />
38 Azija, ponovno? Budući da joj<br />
1997. nije bilo dopušteno spašavati tržišta<br />
onako kako to danas čini Zapad, Azija je<br />
otpornija na krizu, ali nije imuna<br />
fronta<br />
44 Holding ‘letećeg mjernika’<br />
Zašto će Geofoto Zvonka Biljeckog usred<br />
krize zabilježiti svoje najbolje rezultate<br />
46 Pastorov adut Što god se<br />
događalo na tržištu, vatre će se morati<br />
gasiti. EU regulativa širi tržište za Pastor<br />
izdavaČi<br />
50 Lovci na hitove dugog repa<br />
Dobar novac u nakladništvu ne okreće se<br />
samo na udžbenicima. ‘Obične’ knjige i<br />
prosječni čitatelji donose milijune<br />
20<br />
34<br />
4 F o r b e S studeni 2008
Sadržaj<br />
prosinac, 2008<br />
lista 15 najveĆih<br />
63 Todorić i ostali Agrokor zapošljava<br />
1,5 posto radno aktivnih stanovnika<br />
Hrvatske, pet puta više od Dragutina Drka,<br />
prvog sljedećeg “velikog gazde”<br />
69 Lav u kavezu Cilj Miroslava<br />
Miškovića, jedinog Srbina na<br />
<strong>Forbes</strong>ovoj listi najbogatijih, širenje<br />
je na zapad regije dok je ne osvoji<br />
TEVA<br />
86 Plivini novi vlasnici Barr se nije<br />
snašao u Europi, ali bio je dovoljno dobar<br />
generičkom divu iz Izraela<br />
LOBISTI<br />
96 Stručnjaci vs. prljavci<br />
Hoće li lobistički registar EU otkriti<br />
čuvane tajne biznisa od milijardu dolara<br />
godišnje<br />
marketing<br />
100 Menadžer promjene Novi<br />
američki predsjednik Barack Obama<br />
zauvijek je postavio izborne kampanje na<br />
principe vođenja velikog biznisa<br />
58<br />
74 Tajanstveni Tuš<br />
Čovjek čijih slika i izjava nema u<br />
medijima, a vrijeme provodi uglavnom<br />
u Brazilu baveći se sportom, najbogatiji<br />
je Slovenac sa šarolikim imperijem<br />
80 Selimovića carstvo Mujo, Hilmo<br />
i Mujesira Selimović zapošljavaju u BiH više<br />
od Lakshmija Mittala<br />
ideje & trendovi<br />
104 Buba za marketing<br />
Orsat Zovko i Mario Maračić uložili su<br />
dva milijuna dolara u Spacebug, spravicu<br />
koja bi mogla promijeniti digitalnu<br />
komunikaciju<br />
FINANCIJE<br />
113 Nema sigurnog zaklona<br />
Na Wall Streetu se ne nazire izlaz iz krize, a<br />
ni u ostatku svijeta nije ništa bolje.<br />
U relativnoj zavjetrini uživa samo - Tunis<br />
118 MarketMaker<br />
Kaos, potop, krvoproliće, kapitulacija?<br />
Bez panike, još ima prostora za zaradu,<br />
ali morate promijeniti igru, piše Mario<br />
Gatara.<br />
38<br />
100<br />
6 F o r b e S studeni 2008
Index<br />
KOMPANIJE I LJUDI U OVOM IZDANJU<br />
ABS Holding, 70<br />
AD Plastik, 75, 81<br />
Agrokor, 46, 60, 63, 70, 75, 82, 99<br />
AIG, 22, 37, 39<br />
Alfa, 52<br />
Algoritam, 51<br />
Allianz, 42<br />
ALTER EU, 99<br />
Aluminij, 81<br />
Andersen, Arthur, 22<br />
Anderson, Alexander, 92<br />
Antičević, Neven, 51<br />
Arcelor Mittal, 77, 82, 84<br />
Armani, 70<br />
ASD, 110<br />
Assia, 88<br />
A.T. Kearney, 48<br />
Atlas grupa, 81, 84<br />
Audi, 124<br />
Avaz, 72, 81<br />
Balent, Iva, 60<br />
Balkan Investment banka, 81<br />
Bandić, Milan, 63<br />
Barr, 86<br />
Basic Element, 78<br />
Bayer, 89<br />
Bear Stearns, 22<br />
Beckham, Victoria, 38<br />
Bentley Motors Limited, 125<br />
Berardi, Antonio, 38<br />
Bernanke, Ben, 24<br />
Besnier, Emmanuel, 66<br />
BG Grupa, 42<br />
Biden, Joe, 103<br />
Biljecki, Zvonko, 44<br />
Billa, 75<br />
Biocraft Laboratories, 89<br />
Biogal, 89<br />
Biondić, Iva, 120<br />
Björnsdóttir, Sigríđur Hagalín, 30<br />
Blackstone, 64<br />
Blahnik, Manolo, 37<br />
Blom Grupa, 45<br />
BMW, 124<br />
Bojić, Dragan, 82<br />
Bokan, Dragan, 81, 84<br />
BrandProtect, 108<br />
Brinar, Maja, 64<br />
British Petroleum (BP), 12<br />
Brković, Dragan, 81<br />
Brown, Gordon, 42<br />
Buffett, Warren, 103<br />
Burk, 89<br />
Bush, George W., 24<br />
Canjuga, Piruška, 64<br />
Canjuga, Zlatko, 64<br />
Caper, 48<br />
Carter, Jimmy, 24<br />
CBA, 12<br />
Cestno podjetje Maribor, 84<br />
Chanda, Nayan, 40<br />
Christensen, Lars , 30<br />
Chul, Park Yung, 41<br />
Citigroup, 35<br />
Clinton, Bill, 14, 22, 103<br />
C market, 72<br />
Coca-Cola Beverages Hrvatska, 12<br />
Coelho, Paulo, 52<br />
Comtrade, 70<br />
Coolidge, Calvin, 102<br />
Copley Pharmaceuticals, 89<br />
Costa Coffee, 72<br />
CPM, 75<br />
Credit Agricole, 42<br />
Cristini, Vittorio, 93<br />
Croatia osiguranje, 99<br />
Čičak, Damir, 48<br />
Čović, Željko, 86<br />
Ćurković, Mile, 66, 84<br />
Danske Bank, 30<br />
Darling, Alistair, 42<br />
DARS, 75<br />
David’s Bridal, 108<br />
Dean, Howard, 103<br />
Debeljak, Žiga, 62<br />
De Clerck, Paul, 99<br />
De Girolamo, Federico, 98<br />
Deloitte, 70<br />
Delta banka, 61, 72<br />
Delta City, 70<br />
Delta Holding, 61, 64, 69, 81, 84<br />
Delta M Grupa, 72<br />
Deripaska, Oleg, 78, 81, 84<br />
Dewey, Thomas, 103<br />
Diesel, 109<br />
Diona, 12<br />
Dior, 37<br />
Donruss, 108<br />
Drašković, Rodoljub, 62, 64, 84<br />
Drašković, Vuk, 62<br />
Drk, Dragutin, 63, 84<br />
Drnovšek, Janez, 75<br />
Droga Kolinska, 70<br />
Drucker, Peter, 16<br />
Dubravac, Nikola, 82<br />
Dukat, 84<br />
Dušević & Kršovnik, 52<br />
Dutch Pharmachemie Group, 89<br />
Đukanović, Mile, 81<br />
Eastman Kodak, 108<br />
eBay, 108<br />
EBRD, 70<br />
Edgerton, Mary Elizabeth, 93<br />
Edwards, John, 103<br />
Eli Lilly, 89<br />
El Sewedy, Ahmed, 75<br />
Emerson, Ralph Waldo, 34<br />
EMU, 32<br />
Enron, 22<br />
E.ON, 42<br />
Ergović, Ivan, 66, 84<br />
Ericsson, 66<br />
Escada, 70<br />
Eurocity, 75<br />
Euro food markt, 62<br />
Europapress holding (EPH), 66, 84<br />
ETI, 98<br />
Falcone, Giovanni, 124<br />
Fanconi, Rachel, 36<br />
Fannie Mae, 24, 37<br />
FDA, 89, 94, 110<br />
FED, 24, 113<br />
Fiat, 125<br />
Fidelity European Growth Fund, 42<br />
Fina, 52<br />
Fitch Ratings, 118<br />
Fižulić, Goranko, 63<br />
Fondation Arlon, 96<br />
<strong>Forbes</strong>, Steve, 20,<br />
Fraktura, 52<br />
Franjić, Niko, 124<br />
Freddie Mac, 24, 37<br />
Friedlander, Guenter, 88<br />
Friedman, Thomas Lauren, 16<br />
Galinec, Josip, 123<br />
Gatenby, Robert, 92<br />
Gates, Bill, 72<br />
Gazprom, 12<br />
Gažić, Ivana, 48<br />
Gene Network Sciences, 92<br />
General Electrics, 26<br />
Generali, 70<br />
General Motors, 110<br />
Geofoto, 44<br />
Glamuzina, Drago, 51<br />
GlaxoSmithKline, 88<br />
Globes, 88<br />
Goldman Sachs, 28<br />
Grand prom, 70<br />
Granić, Mate, 98<br />
Grbešić, Mirko, 66<br />
Greenspan, Alen, 24<br />
GZS, 45<br />
Hamill, Claudia, 96<br />
Hanfa, 120, 123<br />
HBOR, 12<br />
Herbertsson, Tryggvi, 30<br />
HGK, 123<br />
Hitler, Adolf, 28<br />
HNB, 31, 64, 118<br />
Hoechst Marion Roussel, 89<br />
Hogan, Kevin, 100<br />
Honeywell F. Pharmaceutical Chemical, 89<br />
Hrvatska elektroprivreda (HEP), 123<br />
Hrvatska obrtnička komora, 96<br />
HSBC Holdings, 42<br />
HTP Boka, 81<br />
Hurvitz, Eli, 88<br />
Huston, Anjelica, 37<br />
Hypo Alpe Adria Bank, 48, 70<br />
IAC, 108<br />
Ibbotson, Roger, 120<br />
IBM, 16, 26<br />
IceSave, 42<br />
ICF invest, 14<br />
Idea, 64, 70<br />
IFC, 46<br />
INA, 99<br />
Industrija alata Swisslion Trebinje, 62<br />
Industrogradnja, 123<br />
Ingra, 99<br />
Integra Inženjering, 81<br />
Interkapital, 44<br />
Intermap, 46<br />
Intesa Sanpaolo, 72<br />
Invej, 84<br />
Irva investicije, 70, 84<br />
Iskraemeco, 75<br />
Istrabenz, 72<br />
IVAX Corporation, 89<br />
Izvori, 52<br />
Jafara, 81<br />
Jaguar, 124<br />
Jakić, 81<br />
James, William, 34<br />
Janković Zepter, Filip, 70<br />
Janković, Zoran, 72, 74<br />
Jesenski i Turk, 52<br />
Jevrosimović, Veselin, 70<br />
Jiabao, Wen, 40<br />
Kalaitzidakis, Nikolaos, 12<br />
Kallas, Siim, 98<br />
Kaupthing Bank, 42<br />
Kaupthing Singer & Friedlander, 42<br />
Kerum, Željko, 12<br />
KitchenAid, 108<br />
Klas, 81<br />
Knežević, Duško, 81, 84<br />
Koestlin, 66<br />
Koka, 66, 81<br />
KAP, 78, 81, 84<br />
Konzum, 12, 64, 82<br />
Koroški Holding, 75<br />
Korunić, Tonči, 44<br />
Kostić, Miodrag, 70<br />
Kotler, Philip, 16<br />
KPMG, 22<br />
Kras, 72<br />
Kristol, Bill, 102<br />
Kučan, Milan, 74<br />
Kuštrak, Damir, 64<br />
Kuterovac, Krešimir, 64<br />
Kuver, Elsa, 88<br />
Lactalis, 66<br />
Lah, Igor, 74<br />
Landsbankinn, 42<br />
Lands, Michael, 110<br />
Laurent, Yves Saint, 38<br />
Lawrence, Christopher R., 110<br />
Lee, Peter P., 93<br />
Lego, 42<br />
Lehman Brothers, 22<br />
Lestage, Nicholas, 37<br />
Leumi, 88<br />
Levy, Doron, 93<br />
Louboutin, Christian, 38<br />
Luis Vuitton, 108<br />
Luj XIV., 37<br />
Lukoil, 12<br />
Lura, 66<br />
LVMH, 108<br />
Magma, 66<br />
Magra, 99<br />
Mahbubani, Kishore, 41<br />
Mamić, Tomislav, 66<br />
Maračić, Mario, 104<br />
Marić, Zlatko, 63, 75, 84<br />
Marija Antoinetta, 37<br />
Marinada, 82<br />
Marjan Tisak, 52<br />
Márquez, Gabriel García, 52<br />
Maxi, 61, 69, 82<br />
Max Mara, 70<br />
McKinsey, 40<br />
McQueen, Alexander, 36<br />
Medici, Katarina, 37<br />
Mega Brands, 42<br />
Mepas, 66<br />
Mercator, 62, 64, 70, 74<br />
Mercedes-Benz, 124<br />
Mesić, Stjepan, 66<br />
Mexx, 70<br />
Michor, Franziska, 92<br />
Microsoft, 16, 101<br />
Milošević, Domagoj, 45<br />
Milošević, Slobodan, 72<br />
MIMS, 80<br />
MIMS Grupacija, 80, 84<br />
Mishkin, Frederic, 30<br />
Mišković, Miroslav, 61, 64, 69, 81, 84<br />
Mittal, Lakshmi, 77, 82, 84<br />
Mittal Steel, 77<br />
MK Grupa, 70<br />
Mladost, 52<br />
MMF, 31, 39, 118<br />
Moncrieff, Joanna, 94<br />
Morgan Stanley, 28<br />
Mozaik knjiga, 52<br />
Munich Re, 42<br />
Mussolini, Benito , 34<br />
Naklada Ljevak, 52<br />
Naklada Pavičić, 52<br />
NASDAQ, 89<br />
Našicecement, 66<br />
NATO, 45<br />
Nava banka, 12<br />
NEXE grupa, 66, 84<br />
Nicović, Đorđije, 70, 84<br />
Nike, 70, 109<br />
Novartis, 110<br />
Novopharm Ltd., 89<br />
NPD Group, 36<br />
NYSE, 16<br />
Obama, Barack, 102<br />
Obitelj Besnier, 84<br />
Obitelj Brost, 84<br />
Obitelj Funke, 84<br />
Oddsson, Davíð, 30<br />
Paltrow, Gwyneth, 36<br />
Panto grupa, 81<br />
Pantomarket, 72, 82<br />
Pastor Grupa, 44, 46<br />
Pastor inženjering, 48<br />
Paul, Ron, 103<br />
Pavić, Ninoslav, 66, 84<br />
PBZ, 66<br />
PBZ Global, 120<br />
Pekabeta, 72<br />
Perić, Željko, 48<br />
Petek, Miro, 75<br />
Petrol, 75<br />
Pevec grupa, 84<br />
Pevec, Višnja, 66<br />
Pevec, Zdravko, 66, 84<br />
Pfizer, 110<br />
Phelps, Edmund S., 34<br />
Piccadilly, 72<br />
Picok, 66<br />
PIK Bečej, 70<br />
Pistotnik, Viktor, 75<br />
Pivovarna Laško, 75<br />
Pliva, 86<br />
Plodine, 66, 84<br />
Plomin III, 123<br />
Plus market, 72, 82<br />
Podravka, 81<br />
Polaroid, 37<br />
Popović, Nenad, 70<br />
Porter, Michael, 16<br />
Požtehnika, 48<br />
Prada, 38<br />
Prevent, 75, 84<br />
Prevent Global, 75<br />
Primorka, 81<br />
Prince, Charles, 35<br />
Profil International, 51<br />
Pruscha, Scott, 108<br />
Pukanić, Ivo, 124<br />
QiuentiQ, 110<br />
Quaranta, Vito, 92<br />
Radman, Goran, 16<br />
Radojčić, Nenad, 48<br />
Radončić, Fahrudin, 72, 81<br />
Raiffeisen Balanced, 120<br />
Rajić, Luka, 66<br />
Ranković, Predrag, 84<br />
Ravna, 12<br />
Reagan, Ronald, 14<br />
Rehn, Olli, 72<br />
Renault, 66, 70<br />
Roche, 42<br />
Rohatinski, Nataša, 64<br />
Rohatinski, Željko, 10, 64<br />
Rolex, 109<br />
Romanov, Vladimir, 81<br />
Romney, Mitt, 103<br />
RTC Holding, 48<br />
Rudnici boksita Nikšić, 78, 81, 84<br />
San, 81<br />
Sanofi-Aventis, 94<br />
SAP, 42<br />
Saponia, 66<br />
Sarajevska pivovara, 80<br />
SEAP, 98<br />
SCT grupa, 75, 84<br />
Scurlock, Alexander, 42<br />
Selfridges, 38<br />
Selimović, Hilmo, 80, 84<br />
Selimović, Mujesira, 80<br />
Selimović, Mujo, 80, 84<br />
Selmanagić, Jasmin, 81<br />
Sidanco, 12<br />
Siemens, 66<br />
Sinčić Ćorić, Dubravka, 99<br />
Sintal, 75<br />
SL Gross, 62<br />
Slovenija ceste, 75<br />
Sokol-Marić, 63, 84, 125<br />
Sokol Šafranić, 66<br />
Soko Štark, 70<br />
Soros, George, 14, 103<br />
STA, 74<br />
Stanković, Slobodan, 81<br />
Starbucks, 101<br />
StatoilHydro, 42<br />
Steinberg, Carol, 110<br />
Strotmann, Max, 99<br />
Svjetska banka, 45<br />
Svjetska zdravstvena<br />
organizacija , 110<br />
Swanson, Kristin Rae, 90<br />
Swisslion Takovo, 62, 84<br />
Šaban, Janislav, 48<br />
Šafranić, Vjekoslav, 66<br />
Ševardnadze, Eduard, 124<br />
Škoberne, Janez, 75, 84<br />
Školska knjiga, 52<br />
Šonje, Velimir, 14<br />
Šrot, Boško, 74<br />
Štern, Danijel, 48<br />
Štern, Davor, 48, 98<br />
Šuker, Ivan, 118<br />
Tele2, 60<br />
Teva, 86<br />
Thatcher, Margaret, 14<br />
Tiffany, 109<br />
Tisak, 52<br />
Todorić, Ante, 60<br />
Todorić, Ivan, 60<br />
Todorić, Ivica, 45, 60, 63, 81, 84<br />
Tommy, 12, 66<br />
ToOne, 120<br />
Torpedo, 75<br />
TOZ Penkala, 123<br />
TriGranit, 48<br />
Tropico, 72<br />
Truman, Harry, 103<br />
Tuš grupa, 74, 84<br />
Tuš, Mirko, 74, 84<br />
Tuš, Tanja, 75<br />
Tvornica glinice Birač, 81<br />
Twain, Mark, 34<br />
Tyco International, 48<br />
UBS, 42<br />
Ukio banka, 81<br />
UKIO Grupa, 81<br />
Ultragros, 12<br />
UniCredit Group, 70<br />
UTC, 48<br />
Varšavska burza, 46<br />
Vatropromet, 48<br />
V.B.Z., 51<br />
Veble Commerce, 52<br />
Vegafruit, 81<br />
Vektra, 81<br />
Vektra Aviation, 81<br />
VF Komerce, 81<br />
Vidaček, Igor, 99<br />
Vindija, 63, 84<br />
Vindon, 81<br />
Vitezić, Dinko, 94<br />
Vivier, Roger, 37<br />
Vlahović, Natko, 96<br />
Vodafone Grupa, 42<br />
Vogue, 37<br />
Volcker, Paul, 103<br />
Voli Trade, 81, 84<br />
Volkswagen, 75<br />
Vučićević, Slobodan, 70<br />
Vučurović, Panto 81<br />
Wachovia, 26<br />
Walsch, Neale Donald, 52<br />
Whirpool, 108<br />
Whole Foods, 102<br />
Wintour, Anna, 37<br />
WorldCom, 22<br />
Wprost, 72<br />
W.R. Grace, 89<br />
WTO, 16<br />
Xerox, 37<br />
Yale, 120<br />
Yanai, Shlomo, 88<br />
Yukos, 12<br />
Zagrebačka burza, 66, 114<br />
Zagrebački holding, 63<br />
Zagrepčanka, 72<br />
Zakeršnik, Janko, 75, 84<br />
Zara, 70<br />
Zatezalo, Boško, 51<br />
Zenit, 46<br />
Zepter International, 70<br />
Zidar, Ivan, 75, 84<br />
Zima, Zvonimir, 12<br />
Znanje, 52<br />
Zori, 88<br />
Zovko, Orsat, 104<br />
Žderić, Daniel, 51<br />
Žužul, Miomir, 98<br />
8 F o r b e S studeni 2008
Uvodnik<br />
Nakladnik<br />
Europapress holding, Zagreb, Koranska 2<br />
Predsjednik<br />
Ninoslav Pavić<br />
Glavni urednik<br />
Viktor Vresnik<br />
Zamjenica glavnog urednika<br />
Sanja Simić<br />
Pomoćnica glavnog urednika<br />
Tanja Tolić<br />
Financije i tržišta<br />
Mario Gatara (Analogika)<br />
Art direktorica<br />
Sandra Pušćenik<br />
Reporteri<br />
Dragana Radusinović, Gordana Galović, Sandra<br />
Milković (Jeruzalem), Jasmina Kuzmanović<br />
(Singapur), Tamara Jadrejčić (New York)<br />
Lektura<br />
Božena Mak<br />
Marketing manager<br />
Dean Udatny<br />
Promocija<br />
Sven Semenčić<br />
MEDIJI<br />
Tomislav Wruss (direktor poslovnog<br />
segmenta Mediji), Milivoj Đilas<br />
(revije i magazini), Drago Havranek<br />
(medijski servisi i agencije), Denis Kuljiš<br />
(središnji multimedijski procesi i desk), Silvana<br />
Menđušić (televizijska i video produkcija),<br />
Petar Pavić (novi mediji i internet), Siniša Petrušić<br />
(knjige, DVD i brand ekstenzije), Dario Topić<br />
(regionalni i lokalni mediji), Nataša Arapović<br />
(istraživanje tržišta i razvoj),<br />
Ivana Šoljan (izvršna direktorica)<br />
odbor direktora<br />
Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora),<br />
Ines Lozić (financije, pravo i logistika),<br />
Sanja Mlačak (marketing, prodaja i promocija),<br />
Tomislav Wruss (mediji), Nikola Francetić<br />
(informatika, tehnologija, proizvodnja i razvoj)<br />
Tel: 01 617 3870<br />
PRODAJA & MARKETING<br />
Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić,<br />
prodaja oglasnog prostora revijalnih izdanja:<br />
direktorica Sonja Runkas, prodaja novina: direktor<br />
Darko Culifaj, marketinške komunikacije:<br />
direktorica Ivanka Filipović, marketinške<br />
komunikacije revijalnih izdanja:<br />
direktor Sven Semenčić<br />
SERVISI I KONTAKTI<br />
Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080,<br />
01 617 3044,<br />
agencija@eph.hr<br />
Foto agencija CROPIX:<br />
01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr<br />
Adresa redakcije:<br />
Koranska 2, Zagreb<br />
telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797<br />
e-mail: <strong>Forbes</strong>@eph.hr<br />
TISAK:<br />
Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4<br />
<strong>Forbes</strong> Croatian Edition is published by Europapress<br />
Holding under a license agreement with <strong>Forbes</strong> LLC, 60<br />
Fifth Avenue, New York 10011.<br />
“<strong>Forbes</strong>” is a registered trademark used under licence<br />
from <strong>Forbes</strong> LLC.<br />
Kako skočiti s kriznog tobogana<br />
Najlakše je proglasiti krizu i zapovjediti štednju.<br />
Krize se, međutim, ne proglašavaju, one dolaze i napadaju. A<br />
štednja je mjera čiju smo najavu u paketu s floskulom o “stezanju<br />
remena” već imali prilike čuti, i u čiju smo se potpunu<br />
nedjelotvornost imali prilike uvjeriti.<br />
Štednja nije mjera, ona je posljedica. Odgovorno<br />
vođenje financija također nije mjera,<br />
nego upravljanje. Državom, kompanijom,<br />
kućanstvom, svejedno je.<br />
Onaj tko odgovorno upravlja imovinom<br />
dobro zna razliku između troškova i rasipnosti.<br />
Zauzdavanje rasipnosti nije štednja. To je upravljanje.<br />
Zaustavljanje investicija uz istodobno<br />
skladištenje novca u nekom interventnom<br />
fondu također nije štednja. To je paničan odgovor<br />
na dolazeću krizu kojoj se ne znamo suprotstaviti.<br />
Signal da ne znamo upravljati. Pouzdan<br />
znak da smo na toboganu čiji kraj završava u<br />
baruštini krize i neimaštine.<br />
Ni Vladino “proglašavanje krize”, ni HUP-ov<br />
zahtjev za osnivanjem posebnog interventnog fonda, niti uporno traženje<br />
sindikata državnih službenika da se Vlada čvrsto pridržava sporazuma o<br />
šestpostotnom rastu plaća godišnje, nisu potezi koji se mogu svesti pod nazivnik<br />
dobrog upravljanja.<br />
Dobre Vlade ne bore se unaprijed s posljedicama kriza koje dolaze. One<br />
ih sprječavaju. Od Vlade zato ne treba na prvom mjestu tražiti paket mjera<br />
za spašavanje, nego niz razvojnih poticaja.<br />
Samo jednim dijelom tu je riječ o za državu najbolnijem, ali nužnom<br />
smanjivanju nameta koje država nameće biznisu.<br />
Državna će se blagajna sljedeće godine puniti sporije. Oni koji znaju upravljati,<br />
znat će zaključiti što im je bolje: manji prihod od nameta smanjenih<br />
kako bi se biznisima dalo zraka da prežive ili rupa u blagajni nastala zbog<br />
toga što ugašene tvrtke ne plaćaju poreze, ali zato njihovi bivši zaposlenici u<br />
redovima čekaju isplatu naknada za nezaposlene.<br />
Nije, međutim, sve u porezima. Vlada može mnogo postići radikalnim<br />
smanjivanjem broja administrativnih procedura potrebnih za izdavanje<br />
dozvola i otvaranje novih biznisa. Nešto je dosad učinjeno. Mnogo treba<br />
učiniti. Tu ima mjesta sve dok se igdje u regiji novi biznis može pokrenuti<br />
brže i lakše nego u Hrvatskoj. Prema statistici Svjetske banke (Doing Business<br />
2009), regionalni prosjek za pokretanje biznisa danas je 22,6 dana,<br />
prosjek OECD-a 13,4 dana, hrvatski 40 dana. Pametnome dosta.<br />
Viktor Vresnik,<br />
glavni urednik, <strong>Forbes</strong> Hrvatska<br />
10 F o r b e S studeni 2008
Dogodilo se<br />
Uzaludna Coca-Colina<br />
potraga za lobistom<br />
Dolaskom Grka Nikolaosa Kalaitzidakisa<br />
na čelo Coca-Cole Beverages<br />
Hrvatska ovog proljeća, ta je hrvatska<br />
podružnica multinacionalke poželjela<br />
po prvi put u svoje redove uključiti<br />
lobista. Bio je to dio ozbiljnog plana<br />
aktivnijeg djelovanja u smjeru smanjivanja<br />
izdataka na razna davanja državi,<br />
a prvi trn u oku Coca-Coli je Pravilnik<br />
o ambalaži i ambalažnom otpadu koji<br />
ih košta previše. Zasad su obustavili potragu za takvim kadrom jer ga već<br />
mjesecima ne mogu naći, barem ne po njima prihvatljivoj cijeni. Ipak,<br />
malo je vjerojatno da će Coca-Cola odustati od lobiranja za smanjivanje<br />
davanja državi.<br />
Sjediti i plakati!<br />
Baš to će ovih dana raditi mnogi hrvatski izvoznici. Zvonimir Zima,<br />
direktor Ravne iz Ravne Gore, dobio je poziv iz Nava banke. Rekli su mu<br />
da mu kredit ne mogu produžiti jer ih HBOR više ne može pratiti. Naravno,<br />
iz HBOR-a ništa službeno nisu poslali, a kredit istječe 1. prosinca.<br />
Ravna ostvaruje oko 4,5 milijuna eura prihoda od izvoza za Skandinaviju,<br />
Njemačku i Švicarsku i zapošljava 150 ljudi. Bez novog kredita, koji će<br />
sigurno biti nepovoljniji, ako ga uopće mogu dobiti za samo mjesec dana,<br />
budućnost tog izvoza mogla bi postati upitna.<br />
Žele prodati a ne mogu<br />
Uprava Glasa Istre predvođena Željkom Žmakom drugi je put odbila<br />
dati suglasnost za kupnju 30 posto vlasničkog udjela u Glasu Istre Arting<br />
radiju d.o.o. tvrtki Mirka Cetinskog. Svoje udjele želi prodati 40 malih<br />
dioničara, no Žmak koji sa Borisom Kristančićem drži većinski udio u<br />
istarskom dnevniku to želi spriječiti. U obrazloženju piše kako postoji<br />
boojazan da bi Cetinski kupljeni udio prodao konkurentskoj kompaniji.<br />
Mali su dioničari u pat poziciji. (D.R.)<br />
f l a s h b a c k s<br />
Prije 10 godina u forbesu<br />
Ruski naftni rulet Do danas su<br />
zapadne naftaške kompanije naučile kako<br />
igrati igru u Rusiji. Treba pronaći ruskog<br />
partnera. Ali ne bilo kojega. Najbolji će<br />
biti jedan iz “velike četvorke”(Gazprom,<br />
Lukoil, Sidanco i Yukos).<br />
Činjenica je da veliki<br />
naftaški biznis nikako ne<br />
može ignororati Rusiju.<br />
Prošle je zime British<br />
Petroleum (BP) kupio<br />
desetpostotni udio u<br />
naftnom divu Sidancu<br />
za 600 milijuna dolara.<br />
Zauzvrat, oni dobivaju<br />
komad velikog sibirskog<br />
naftnog polja i mogući<br />
cjevovod do Kine.<br />
BP je u sporu sa svojim ruskim partnerima<br />
oko toga tko treba imati kontrolu nad jointventure<br />
biznisom u Rusiji koji danas donosi<br />
četvrtinu globalne proizvodnje britanske<br />
korporacije.<br />
Prije 35 godina u forbesu<br />
Ludi za Cadillacom Možda<br />
mislite da bi nestašica benzina i rast njegove<br />
cijene mogli ozbiljno prikočiti prodaju novih<br />
Cadillaca? Pogrešno. Cadillacova statistika<br />
pokazuje devetpostotni rast u odnosu na<br />
već rekordni rast prošle godine. Prvi puta u<br />
povijesti proizvodnja jednog modela automobila<br />
podigla se iznad 300.000 automobila<br />
godišnje.<br />
12 F o r b e S studeni 2008
Velimir Šonje<br />
Druga vrsta nevolje<br />
U potrazi za kompleksnim političko-ekonomskim<br />
teorijama ne smijemo zaboraviti da postoje i neka<br />
jednostavna objašnjenja poput inflacije<br />
Kapitalizam neće biti dugo na<br />
infuziji. Možda smo svjedoci<br />
ispuhavanja jednog<br />
starog burzovnog mjehura<br />
koji se počeo napumpavati još davne<br />
1982., a možda smo (ponovno) svjedoci<br />
razarajuće moći inflacije. Kapitalizam je<br />
naučio preživjeti obje vrste nevolja.<br />
U najnovijoj knjizi “Nova paradigma<br />
za financijska tržišta” George Soros<br />
ističe četiri čimbenika napuhavanja<br />
burzovnog supermjehura. Na prvom<br />
su mjestu inovacije u procesu stvaranja<br />
kredita. Društvena korisnost ovog mehanizma<br />
prepoznata je nakon Velike<br />
krize, kada je kreditni sustav kolabirao.<br />
Otad se stimuliraju novi oblici kreacije<br />
kredita, a omjer kredita privatnom sektoru<br />
i BDP-a neprekidno raste. Kako se<br />
radi o procesu koji traje duže od 25 godina,<br />
on ima fundamentalnu važnost i<br />
preduvjet je pojavi supermjehura.<br />
Drugi čimbenik je deregulacija, a<br />
treći globalizacija. Ti su procesi započeti<br />
osamdesetih godina nakon dolaska<br />
Ronalda Reagana i Margaret Thatcher<br />
na vlast u SAD-u i Velikoj Britaniji. Iza<br />
tih procesa djelovao je četvrti čimbenik,<br />
sposobnost SAD-a da novom emisijom<br />
dolara financira deficit proračuna i deficit<br />
platne bilance. SAD ima tu jedinstvenu<br />
sposobnost, dok druge zemlje žele<br />
držati dolar kao rezervnu valutu.<br />
Proces nije bio gladak: recesija<br />
početkom 90-ih, Clintonova fiskalna korekcija<br />
i ispuhavanje burzovnog mjehura<br />
2000.-2002. uzdrmali su njegov kontinuitet.<br />
Unatoč tome, od 1990. do 2007.<br />
nominalni je BDP u SAD-u povećan 2,4<br />
puta, a dionički indeks S&P500 čak 4,5<br />
puta ili gotovo dva puta brže. Taj je odnos<br />
od 1972. do 1989. bio obrnut: nominalni<br />
je BDP povećan 4,4 puta, a S&P500<br />
samo 3 puta. Nešto se očito promijenilo<br />
u zadnjih dvadesetak godina. Velika se<br />
promjena ponovno događa danas.<br />
Kreditne inovacije će se nastaviti,<br />
ali sporije. Deregulaciju će zamijeniti<br />
re-regulacija. Sve manja spremnost na<br />
držanje dolara kao svjetske rezervne<br />
valute prisilit će Amerikance na korekciju<br />
politike proračuna i smanjiti globalnu<br />
važnost američke potrošnje. Soros<br />
stoga zaključuje: Ovo nije korekcija, ovo<br />
je epohalna promjena.<br />
Promotrimo alternativnu hipotezu<br />
koja kaže da se iza tržišne krize krije<br />
utjecaj inflacije. Naime, viša i kolebljivija<br />
inflacija mogla bi objasniti brži rast<br />
nominalnog BDP-a i relativno sporiji<br />
Makrorama<br />
rast burzovnoga indeksa. Inflacija bi<br />
mogla zamijeniti supermjehur na listi<br />
prioritetnih objašnjenja današnjih svjetskih<br />
događaja. Štoviše, mogla bi objasniti<br />
i samu pojavu supermjehura.<br />
Od 1972. do 1989. prosječna stopa<br />
inflacije u SAD-u iznosila je 6,5%<br />
godišnje. U razdoblju od 1990. do 2007.<br />
stopa inflacije smanjena je na 2,9%. Tako<br />
velika razlika mogla bi objasniti napuhavanje<br />
supermjehura.<br />
Prvo, veća je inflacija napuhnula<br />
nominalni BDP, ali ne i burzovni indeks<br />
(atraktivnost financijskih ula-ganja pada<br />
kada inflacija raste). Stoga u razdoblju<br />
visoke inflacije nije neobično zabilježiti<br />
brži rast nominalnog BDP-a od burzovnoga<br />
indeksa. Drugo, veća je inflacija<br />
povezana s većim kolebanjima cijena,<br />
a kolebanja odnosa cijena povećavaju<br />
rizike ulaganja. Odnos u korist BDP-a<br />
moguć je i zbog negativnog učinka na<br />
indeks cijena dionica. Prema tome, inflacija<br />
ima negativan učinak na tržište<br />
kapitala preko obezvrjeđivanja nominalne<br />
vrijednosti investicije.<br />
Ovim “guranjem” inflacije u prvi plan<br />
ne želim reći da u teoriji o supermjehuru<br />
ne leži dio istine, nego da u potrazi za<br />
kompleksnim političko-ekonomskim<br />
teorijama ne smijemo zaboraviti neka<br />
jednostavnija objašnjenja, poput inflacije.<br />
Stope inflacije sada padaju u cijelom<br />
Inflacija ima negativan učinak na<br />
tržište kapitala jer brzo nagriza<br />
vrijednost početnog ulaganja<br />
svijetu. Bila bi iluzija pomisliti da su<br />
vlade i središnje banke u zadnjem inflacijskom<br />
ciklusu naučile upravljati<br />
ovom novom vrstom inflacije. Naprotiv,<br />
sve ukazuje na to da nisu. A ciklusi<br />
će se ponavljati sve dok kreatori politike<br />
ne pronađu odgovarajući modalitet za<br />
međunarodnu koordinaciju gospodarskih<br />
politika.<br />
Velimir Šonje je vlasnik Arhivanalitike i predsjednik Uprave ICF Investa<br />
14 F o r b e S studeni 2008
Goran Radman<br />
Tko tu kome<br />
prodaje?<br />
Od promjena koje su zahvatile globalne kompanije,<br />
najveće su zadesile marketing koji je dobio ulogu<br />
glavnog orkestratora poslovnog procesa<br />
Ljudi kupuju od ljudi koji im se<br />
sviđaju. Ova parola bila je pretvorena<br />
u pravu mantru prodaje<br />
krajem pedesetih i početkom<br />
šezdesetih godina u Sjedinjenim<br />
Državama, a IBM je oko nje tada izgradio<br />
svoju čuvenu prodajnu akademiju. Polazilo<br />
se od vrlo jednostavne logike: svrha<br />
je poslovanja privući i sačuvati zadovoljne<br />
kupce. Svoj praktičan izraz ta prodajna<br />
filozofija bila je našla u vojsci trgovačkih<br />
putnika. Silan razvoj tehnologije masovnog<br />
komuniciranja i nagla ekspanzija<br />
svjetskog tržišta omogućili su sedamdesetih<br />
posve nov pristup. Zadaća poduzeća<br />
postala je stvoriti kupca. Rezultat (prodaju)<br />
donose samo marketing i inovativnost,<br />
pa su zbog toga to i njegove dvije osnovne<br />
funkcije: sve ostalo je trošak (P. Drucker).<br />
Nešto malo kasnije (1991.) Philip Kotler je<br />
još izravniji: Zadaća je marketinga učiniti<br />
prodaju izlišnom!<br />
Što se u međuvremenu dogodilo? Svijet<br />
je postao poprilično ravan, a ne više<br />
samo povezan oko maslinovog drveta (T.<br />
L. Friedman). Poslovanje se doista odvija<br />
globalno i sve što raduje i muči Amerikance<br />
počelo je podjednako radovati i<br />
mučiti Kineze, Brazilce, Kurde, Čukče<br />
i Bušmane, i obratno. Politički i pravni<br />
okvir ne određuju više nacionalne vlade,<br />
već međunarodni trgovinski sporazumi, a<br />
institucije poput WTO-a postaju stvarna<br />
globalna vlast. Kapitalom se upravlja u realnom<br />
vremenu, a ono što uzdrma burzu<br />
u Podgorici ima posljedice i na NYSE, i<br />
obratno. Do jučer nemoćni lokalni kupci<br />
odjednom su postali svjetski gazde i<br />
nameću ritam međunarodne trgovine.<br />
Globalni kupci znaju više o tome što im<br />
i kada treba nego ekvadorski plantažeri<br />
banana ili proizvođači softvera u Silicijskoj<br />
dolini. Oni su ti koji određuju što je<br />
to poslovanje. To što poduzeća misle da<br />
proizvode i nude nije više toliko važno,<br />
a ono što kupci kupuju i smatraju vrijednim<br />
nije više tek proizvod ili usluga.<br />
Važno je ono što mu proizvod ili usluga<br />
predstavljaju, kakva im je korisnost. A<br />
što je vrijedno i korisno za kupca, sve je<br />
samo ne očigledno. Pa kako im onda<br />
prodavati? Nije više dovoljno samo proizvesti<br />
pa pričekati da to netko kupi. U uvjetima<br />
globalne konkurentnosti ponuđači<br />
Business<br />
moraju odabrati: ili će biti efikasniji bave<br />
li se istom djelatnošću, ili pak izvorniji<br />
od drugih žele li dugoročno opstati (M.<br />
Porter). Svjesni tog izbora, počeli su se<br />
nadmetati u tome tko će bolje poznavati<br />
kupca (pa su im ljudi i informacije postali<br />
presudni), kako smanjiti troškove (a nastaviti<br />
rasti) usredotočujući se na osnovne<br />
kompetencije, kako biti društveno odgovaran,<br />
kako unaprijediti poslovne procese i<br />
inovirati tržišne modele za brže udovoljavanje<br />
zahtjevima kupaca itd. Ali ni sve to<br />
nije bilo dostatno.<br />
Ozbiljne tvrtke shvatile su da tržišta<br />
moraju početi govoriti jednim jezikom,<br />
kako svojim zaposlenicima tako i svojim<br />
kupcima, kako svojim vlasnicima tako<br />
i svojim susjedima. Kako bi to ostvarile,<br />
nešto se moralo promijeniti i u vlastitoj<br />
korporativnoj strukturi. Najveća promjena<br />
zadesila je upravo marketing, favoriziranu<br />
perjanicu suvremenih tržišnih<br />
komunikacija. Postmoderne kompanije<br />
namjenjuju marketingu danas prije svega<br />
ulogu glavnog orkestratora poslovnih<br />
procesa, središnjeg posrednika i koordinatora<br />
kompleksnih internih poslova<br />
usklađivanja planiranja i uspješnog<br />
izvršavanja poslovanja u cjelini. Poslovi<br />
operativnog marketinga, prije svega<br />
oni namijenjeni stvaranju potražnje i<br />
provođenju promotivnih kampanja,<br />
Do jučer nemoćni lokalni kupci<br />
odjednom su postali svjetski gazde<br />
i nameću uvjete globalne trgovine<br />
prepuštaju se specijaliziranim tržišnim<br />
agencijama.<br />
Opet je važno biti kupcima prijatelj<br />
i imati vremena za njihove nevolje.<br />
Uspješna postaje ona tvrtka koja bolje razumije<br />
i spremno se angažira u ostvarenju<br />
strateških ciljeva i aspiracija svojih kupaca.<br />
Ljudi opet posluju s ljudima. Ljudi<br />
na kraju ipak kupuju od ljudi… kojima<br />
vjeruju.<br />
Goran Radman - bivši chairman korporacije Microsoft za regiju jugoistočne Europe<br />
16 F o r b e S studeni 2008
Goran Svilanović<br />
I mi to možemo<br />
Hrvatska je s dobivenim datumom kraja pregovora<br />
najveći dobitnik na europskoj lutriji.To je najbolja<br />
vijest za građane regije. Da, svi mi to možemo!<br />
Početak novog milenija donio<br />
je suštinske promjene u<br />
međunarodnim odnosima.<br />
SAD doživljava ozbiljan pad<br />
ugleda i utjecaja, Rusija veliki rast<br />
ekonomskog i diplomatskog utjecaja,<br />
Europska unija je podijeljena i zabavljena<br />
sobom (ustav, Lisabonski ugovor).<br />
Skeptici su vjerovali da je rast utjecaja<br />
Rusije samo trenutan, ali moćna<br />
Rusija bit će tu u idućih par decenija.<br />
Međutim, postoje ozbiljna ograničenja<br />
njezinog utjecaja. Prvo je demografsko:<br />
stalan pad broja stanovnika. Drugo je<br />
tehnološko: nove tehnologije, znanje<br />
i izumitelji nalaze se u SAD-u. Da bi<br />
došla do tehnologije, Rusiji nisu neophodni<br />
idealni odnosi s SAD-om, ali<br />
su joj potrebni jako dobri odnosi s EU.<br />
Osim što je najbolji kupac energenata,<br />
EU je i jedino mjesto gdje se može kupiti<br />
američka tehnologija neophodna da<br />
Rusija od izvoza sirovina prijeđe na izvoz<br />
proizvoda visokog stupnja tehnološke<br />
obrade.<br />
SAD se bori s posljedicama ratova,<br />
padom utjecaja u međunarodnim organizacijama<br />
i rastom antiameričkih<br />
osjećaja. Izborom Baracka Obame<br />
započet je najvažniji posao - kontrola<br />
naslijeđene štete. Tek u drugom mandatu<br />
može početi ozbiljniji rast ugleda i moći.<br />
Građani SAD-a svojim su glasovima<br />
Obamu već učinili velikim i historijskim<br />
predsjednikom. Pred njim je sada teži<br />
zadatak: da bude uspješan predsjednik.<br />
Spašavajući ekonomiju SAD-a, morat<br />
će se truditi i oko spašavanja privreda<br />
ključnih partnera, prije svega Rusije,<br />
jer potencijalna dubina pada ruske<br />
ekonomske moći još se i ne nazire, ali je<br />
sigurno da, koliko god je rast te moći bio<br />
neugodan za dio javnosti u SAD-u i Europi,<br />
nikome ne odgovara dramatičan<br />
pad ruske ekonomije. Globalni akteri<br />
su toliko međuovisni da se s krizom<br />
moraju boriti zajedno. Ne vjerujem u<br />
novi hladni rat. Vjerujem da će nova<br />
administracija jedine svjetske megasile<br />
biti spremna s Europljanima raditi na<br />
jačanju partnerstva u novim uvjetima.<br />
Pogled na regiju<br />
Vjerujem da će raditi na vraćanju utjecaja<br />
u UN-u.<br />
Promjena odnosa moći osjeća se<br />
svakodnevno u jugoistočnoj Europi.<br />
Prije četiri ili pet godina bilo je važno<br />
imati dogovor u Washingtonu. Danas je<br />
najvažnije imati dogovor u Bruxellesu.<br />
Ni SAD, a ni Rusija, nisu u stanju kreirati<br />
nove realnosti u regiji. Nakon preuzimanja<br />
odgovornosti za stanje u BiH i<br />
Makedoniji, Unija danas pregovara sa<br />
Srbijom o preuzimanju odgovornosti za<br />
stanje na Kosovu. Time bi dodala slovo<br />
“L” koje joj je godinama nedostajalo:<br />
u procesu raspada bivše Jugoslavije, u<br />
ratovima i poslije njih, EU je bila “key<br />
payer”, ali ne i “key pLayer”. Kada bude<br />
postignut sporazum o ulozi Unije na<br />
Kosovu, ona će postati ključni igrač na<br />
svakom dijelu teritorija jugoistočne Europe.<br />
Ovo su tektonske promjene koje<br />
suštinski mijenjaju planet. U kojoj mjeri<br />
to mijenja naše živote u predgrađu Unije?<br />
Odgovor je u novom izvještaju o napretku<br />
regije koji je upravo objavljen u Bruxellesu.<br />
Njime EU započinje svoju treću<br />
politiku u procesu pridruživanja. Nakon<br />
godina u kojima smo bili frustrirani zbog<br />
politike uvjetovanja, došle su tri godine u<br />
kojima se primjenjivala i politika inkluzivnosti<br />
koja je sve naše zemlje uključivala<br />
u europske procese i pregovore. Sada je<br />
na djelu politika ugledanja. Hrvatska<br />
je najveći dobitnik na europskoj lutriji,<br />
jer je dobila datum okončanja pregovora.<br />
To je najbolja vijest za građane Srbije,<br />
Bosne i Hercegovine, Albanije, Crne<br />
Gore i Makedonije. “Ako je Hrvatska<br />
dobila datum okončanja pregovora do<br />
kraja sljedeće godine, što implicite znači i<br />
članstvo tijekom 2010. ili 2011., zašto i mi<br />
Rusiji možda ne trebaju najbolji<br />
odnosi s SAD-om, ali joj za razvoj<br />
nužno treba američka tehnologija<br />
Goran Svilanović - bivši ministar vanjskih poslova Jugoslavije/SCG<br />
ne bismo mogli dočekati iduću godinu u<br />
sličnoj situaciji?”, čuje se zborni eho u<br />
Srbiji... Ustvari, nema razloga zašto dogodine<br />
Srbija i Crna Gora ne bi postale<br />
zemlje kandidati. One to mogu. A tada bi<br />
eho nastavio put Bosne i Hercegovine. I<br />
čulo bi se iz grla Bošnjaka i Srba i Hrvata<br />
ono što veliki i historijski predsjednik govori<br />
danima... Da, mi to možemo!<br />
18 F o r b e S studeni 2008
Stav<br />
Kako će<br />
kapitalizam<br />
spasiti svijet<br />
Svijet se ukočio od straha. Ali gotovine ima<br />
i produktivnost cvate. Nastavak globalnog<br />
buma ovisi o krajnje opasnoj političkoj fazi<br />
- sanaciji posljedica krize / Steve <strong>Forbes</strong><br />
Upravo proživljavamo razorne posljedice niza<br />
krupnih pogrešaka u gospodarskoj politici<br />
koje su, da se poslužimo klišejem, proizvele<br />
oluju svih oluja. Krupne greške ove američke<br />
vlade privremeno su paralizirale svjetski sustav<br />
kreditiranja, što je SAD i Europu gurnulo u recesiju, a azijske<br />
stope rasta prema ozbiljnom padu.<br />
Da je prepuštena samoj sebi, financijska kriza koja je<br />
započela u kolovozu 2007. pogodila bi gospodarstva jednakom<br />
žestinom kao Velika depresija.<br />
Premda sa zakašnjenjem, vlade su srećom shvatile kako su<br />
izravne i obilne infuzije svježeg kapitala u opsjednute banke<br />
jedini način da se kreditiranje ponovno pokrene, uz poduzimanje<br />
dosad nezamislivih hitnih mjera.<br />
Nastavi li se razborito s tom akcijom spašavanja - a hoće<br />
- neposredna kriza uskoro će minuti. No uzdrmani poslovi i<br />
potrošači neće se tako brzo oporaviti od trauma kojima su bili<br />
izloženi proteklih mjeseci, posebno ne dok se nosimo s recesijom.<br />
Ipak, odgode ne bi trebalo biti: gospodarski oporavak,<br />
kako u SAD-u tako i s druge strane oceana, trebao bi započeti<br />
najkasnije na proljeće.<br />
Zar doista već tako uskoro? Unatoč krizi, svjetska je<br />
ekonomija zadržala golemu snagu. Razdoblje od početka 80-ih<br />
do 2007. bilo je zlatno doba gospodarstva. Nikada prije toliko<br />
ljudi nije tako snažno ekonomski napredovalo u tako kratko<br />
vrijeme kao tijekom zadnjih 25 godina. Sve do financijske<br />
krize, 70 milijuna ljudi svake se godine priključivalo srednjoj<br />
klasi. U SAD-u je to bilo potaknuto Reaganovim reformama,<br />
ponajprije golemim smanjenjem poreza na dohodak. Od<br />
gospodarske stagnacije 70-ih vinuli smo se do dinamičnog,<br />
inovativnog gospodarstva okrenutog visokim tehnologijama.<br />
Iako ga je bolest već bila ozbiljno načela, američkom je gospodarstvu<br />
dobro išlo čak i zadnjih nekoliko godina. Od kraja<br />
2002. do kraja 2007. rast američkog gospodarstva premašio je<br />
ukupnu snagu kineske ekonomije. Jasno, kineske stope rasta<br />
bile su veće, ali su polazile sa znatno manje osnovice.<br />
Svijet je preplavljen slomom. Ukočio se od straha, ali gotovine<br />
ima. I produktivnost cvate.<br />
Hoće li se, dakle, sljedeće godine nastaviti globalni bum,<br />
isprva polako, a potom sve brže? Trebao bi, no hoće li tako i<br />
biti ovisi o sljedećoj, krajnje opasnoj fazi - političkoj sanaciji<br />
posljedica krize.<br />
Hoće li se Amerika i druge zemlje okrenuti politici koja će<br />
ometati rast, usporavati ili onemogućiti potpun gospodarski<br />
Foto AP<br />
20 F o r b e S studeni 2008
15. Rujna -505 16. Rujna +142 17. Rujna -449 18. Rujna +410 19. Rujna +369<br />
22. Rujna -373 23. Rujna -162 24. Rujna -29 25. Rujna +197 26. Rujna +121<br />
29. Rujna -657 30. Rujna +485 1. LISTOPADA -20 2. LISTOPADA -348 3. LISTOPADA -157<br />
6. LISTOPADA -370 7. LISTOPADA -508 8. LISTOPADA -189 9. LISTOPADA -649 10. LISTOPADA -128<br />
13. LISTOPADA +936 14. LISTOPADA -77 15. LISTOPADA -733 16. LISTOPADA -401 17. LISTOPADA -127<br />
studeni 2008 F o r b e S 21
Stav<br />
oporavak, dakle mjerama regulacije koje koče promjene i porezima<br />
koji štete stvaranju i prestrojavanju kapitala? Političari<br />
u Washingtonu se pitaju zašto vlada, kad je već položila<br />
jamčevinu za banke, ne bi to isto učinila i za druge posrnule<br />
poslove? Kongres je nedavno izglasao 25 milijardi dolara kreditnih<br />
jamstava kako bi pomogao detroitskoj automobilskoj industriji<br />
(osim što treba pomoći Detroitu, taj bi novac trebao<br />
spriječiti i novo razbuktavanje kreditne krize. Ako bi Velika<br />
trojka prestala plaćati svoje dugove, vlasnici credit default<br />
swapova - derivata koji se zadnjih godina množe kao otrovne<br />
alge - tražili bi isplatu od izdavatelja jamstava za obveznice<br />
proizvođača automobila. To bi značilo novi val gubitaka za<br />
financijske institucije).<br />
Neki liberalni politički aktivisti zalažu se za to da se nova<br />
moć Washingtona upotrijebi kako bi se na dnevni red stavila<br />
i pitanja poput ograničavanja emisije novca ili propisivanja<br />
visokih izdvajanja za zdravstveno osiguranje. Novi pokušaji<br />
da se ograniče direktorska primanja barem u nekim sektorima<br />
gotova su stvar, pri čemu se previđa nenamjerna nuspojava<br />
Clintonova pokušaja iz 1993. da ograniči direktorske plaće i<br />
paket povlastica koji ide uz njih. Protekcionisti pak obnavljaju<br />
apele za nametanjem ograničenja poslovanju u korist sigurnosti<br />
potrošača i “boljih” radnih i okolišnih uvjeta. Politički<br />
preporođeni sindikati i drugi aktivisti zahtijevat će uvođenje<br />
pravila kako bi u nadzornim odborima kompanija sjedili oni<br />
koji će “bolje zastupati interese potrošača i ulagača”. Ono što<br />
NAFTA NIJE POSKUPJELA ZBOG PONUDE I POTRAŽNJE<br />
Omjer cijena zlata i nafte desetljećima je bio nepromijenjen.<br />
Godine 2003. za uncu zlata moglo se kupiti 12 barela nafte.<br />
Danas bi se za nju dobilo 11 barela iako je cijena nafte gotovo<br />
trostruko viša nego 2003. Stoga se najveći dio<br />
poskupljenja nafte može pripisati inflaciji dolara, a ne odnosu<br />
ponude i potražnje.<br />
• zlato (unca)<br />
• sirova nafta (barel)<br />
Izvor: Commodity Research Bureau<br />
žele jest neizravno pravo veta na politiku kompanija u javnom<br />
vlasništvu, a spremni su i ukloniti prepreke poput tajnog glasovanja<br />
kako bi prisilili radnike na udruživanje sindikata.<br />
Financijski sektor svakako će se suočiti s novim pravilima<br />
i regulacijama. Hoće li to biti razumne mjere poput racionalizacije<br />
naših bezbrojnih regulacijskih struktura što se<br />
međusobno preklapaju i osnivanje burzi i klirinških kuća za<br />
egzotične instrumente poput credit default swapova kako<br />
bi se postigla transparentnost i standardizacija? Ili će to biti<br />
kaznene i skupe mjere poput Sarbanes-Oxleyjevog zakona?<br />
Zbog novostečene moći Washingtona nad bankama, naša bi<br />
tržišta kapitala mogla postati još jače neprijateljski nastrojena<br />
prema poduzetnicima - vladine obveznice neće vam donijeti<br />
veliku dobit, ali će vas zaštititi od političke radijacije. Ili će i<br />
banke poput hipotekarnih korporacija biti primorane djelovati<br />
zbog političkih, a ne ekonomskih razloga?<br />
Posljedica krize bit će i ubojit nastavak kriminalizacije<br />
poslovnih promašaja. Vlasnici propalih biznisa u stara su<br />
vremena nerijetko završavali u dužničkom zatvoru. Jedan od<br />
značajnih iskoraka civilizacije i gospodarskog napretka bila<br />
je ideja ograničene odgovornosti, prihvaćena u 19. stoljeću<br />
- ulagači za svoje poteze odgovaraju samo novcem koji su<br />
doista uložili u korporaciju, a njihova ostala sredstva nisu u<br />
opasnosti. Ako poduzeće propadne, gube samo ono što su u<br />
njega uložili. Ograničena odgovornost potakla je pozitivnu<br />
eksploziju preuzimanja rizika, bez koje bi nam životni standard<br />
i danas bio na razini onog iz sredine 19. stoljeća.<br />
No, zadnjih godina, a osobito nakon Enron/WorldCom<br />
skandala, savezni i lokalni tužitelji aktivno tragaju za dokazima<br />
o prijevari svaki put kad propadne neki krupan biznis.<br />
Da, bilo je korporacijskih prijestupa i krivci su izvedeni pred<br />
sud i poslani u zatvor. Ali, progone se i mnogi pojedinci koji<br />
nisu kriminalci.<br />
Notorni je slučaj pokušaj Službe unutarnjih prihoda (IRS)<br />
da sudski goni KPMG i mnoge njegove partnere i namještenike<br />
zbog navodnih utaja poreza. KPMG nije postupao nezakonito<br />
u vezi s poreznim olakšicama tijekom 90-ih, a IRS je svejedno<br />
odlučio da jest.<br />
Ta vrsta poreznog spora normalno bi završila sudskom<br />
nagodbom. Umjesto toga, tužiteljstvo je prijetilo uništenjem -<br />
ili pristanite na nagodbu pod našim uvjetima, ili ćemo podići<br />
optužnicu koja će vas dokrajčiti. Takva je optužnica nedavno<br />
uništila Arthura Andersena iako su sudovi redom odbacivali<br />
te optužbe. Savezni istražitelji čak su vršili pritisak na KPMG<br />
da ne isplati legalne mjenice ciljanih pojedinaca, što bi te<br />
ljude primoralo na nagodbu jer si nisu mogli priuštiti goleme<br />
troškove za odvjetničke usluge. Srećom, jedan hrabri sudac<br />
saveznoga suda stao je na kraj tom maltretiranju. Ipak, neodoljiv<br />
poriv za podizanjem optužnica ostaje. Tek što su u njih<br />
nahrupili kriminalistički istražitelji, Bear Stearns, Lehman<br />
Brothers i AIG već su otišli u stečaj. Dokazi o “prijevari” već će<br />
22 F o r b e S studeni 2008
studeni 2008 F o r b e S 23
Stav<br />
se pronaći: Zašto niste agresivnije snižavali cijenu sumnjivog<br />
papira čak ako za njega i nije bilo tržišta? Čemu samouvjerene<br />
izjave o zdravlju vaše tvrtke, kad su glasine da ste u nevolji već<br />
počele kružiti? Pri svemu tome izgubit će se iz vida činjenica<br />
kako Lehman i AIG do posljednjeg trenutka nisu znali da su u<br />
smrtnoj opasnosti. Podići će se optužnice. Zastrašujuća pouka:<br />
zbog neuspjelog preuzimanja rizika ili poslovnog kraha<br />
možete završiti u zatvoru.<br />
I kakvi bi sad trebali biti naši odgovori na sve ovo? Da<br />
bismo na to odgovorili, najprije moramo znati koji su uzroci<br />
krize.<br />
To što je započelo u kolovozu 2007. nije bila greška<br />
slobodnog tržišta, već rezultat vladinih poteza. Pohlepa i<br />
nemar uvijek bujaju u doba bujanja cijena, pa ni manija koja<br />
je progutala stanogradnju i veliki dio financijskog sektora<br />
nije iznimka. Istražitelji i pisci još će se desetljećima baviti<br />
ponašanjem hipotekarnih bankara i prodavateljima drugorazrednih<br />
hipoteka na Wall Streetu, kao i pretjeranom količinom<br />
i zloupotrebom egzotičnih derivata. Ali, do svega je toga došlo<br />
zbog vladinih regulacijskih i monetarnih pogrešaka.<br />
Fed se 2004. kobno preračunao. Držeći da je američko<br />
gospodarstvo mnogo slabije nego što je bilo, upumpao je<br />
previše gotovine i kamatne stope održavao umjetno niskima.<br />
Kada se otisne previše novca, to se najprije osjeti na području<br />
roba. Tako je Fed pokrenuo globalni cjenovni boom. Cijene<br />
nafte, bakra, čelika, međunarodnog transporta, čak i<br />
gline, munjevito su rasle. Cijena zlata održavala se na razini<br />
višoj od dvanaestogodišnjeg prosjeka. Dolar je gotovo četiri<br />
godine tonuo u odnosu na euro, jen i funtu.Domaće tržište<br />
nekretnina, ionako već nabildano, prešlo je na steroide. Cijene<br />
kuća doživjele su iznadprosječan rast zahvaljujući povoljnim<br />
Tužitelji, često nepotrebno,<br />
traže prijevaru svaki put<br />
kada propadne kompanija<br />
promjenama poreznog zakona kojima je 1998. zapravo ukinuto<br />
oporezivanje kapitalne dobiti kod prodaje većine prvoklasnih<br />
kuća. Lako zarađen novac postao je uporište mentalitetu<br />
pumpanja cijena. Rezoniralo se kako cijene nekretnina ionako<br />
uvijek rastu pa se uvjeti kreditiranja mogu bez opasnosti<br />
ublažiti. Ništa zato ako zajmoprimac počne zabušavati s otplatom<br />
- vrijednost kuće će rasti. Na Wall Streetu je apetit za tim<br />
unosnim hipotekama narastao do proždrljivosti. U bonitetnim<br />
kućama također se pio Kool-Aid pa je praškasta tvar dobila<br />
AAA rejting i, zahvaljujući sekuritizaciji, osvojila svijet.<br />
Fed i ostali bankovni regulatori držali su se po strani dok<br />
VAŽNOST JAKOG DOLARA<br />
Vrijednost dolara snažno je opadala u odnosu na euro od<br />
2002. godine. Tek nedavno je došlo do korekcije. Za temeljit<br />
gospodarski oporavak je nužno da se taj trend nastavi.<br />
Vrijednost dolara<br />
Izvor: Exshare via FactSet Research Systems<br />
su cijene bujale do prenapuhnutosti.<br />
Zašto ministarstvo financija nije iza kulisa naredilo Fedu<br />
da ojača oslabjeli dolar? Zato što Busheva administracija<br />
voli slab dolar jer osjeća će umjetno jeftini izvozni proizvodi<br />
mogu pridonijeti ravnoteži američke robne razmjene. Još od<br />
vremena Jimmyja Cartera nije bilo administracije koja se zalagala<br />
za tako slab dolar. Manija nikada ne bi poprimila ovakve<br />
razmjere da su Fed i ministarstvo financija vodili politiku<br />
jačeg dolara.<br />
Mjehur stanogradnje se 2007. rasprsnuo, i banke i investitore<br />
uhvatio je strah - tko sve ima te loše hipoteke, koliko<br />
ih imamo mi? Kreditni sustav počeo je pokazivati prve znake<br />
panike. Fed je odgovorio još jednom olakom rundom emisije,<br />
dodatno potpirujući cijene roba.<br />
Možda je, ali samo možda, Ben Bernanke naučio lekciju<br />
o nužnosti stabilnog dolara, koju njegov prethodnik Alen<br />
Greenspan nikada nije naučio.<br />
Sljedeći čimbenik koji je napuhavao balon stanogradnje<br />
bili su Fannie Mae and Freddie Mac. Zapekli su ih zaključci<br />
studija, uključujući par Fedovih, kako te dvije tvrtke “pod<br />
državnom kapom” nimalo ili tek malo pridonose tržištu<br />
nekretnina, a usto su i politički zateturale zbog nečuvenih financijskih<br />
skandala. Stoga su odlučile postati prvaci “dostupnog<br />
stanovanja” i time opravdati svoje postojanje. Izdale su<br />
jamstva za više od trilijun dolara drugorazrednih hipoteka<br />
i vodile u bilancama više od sto milijardi dolara vrijednosti<br />
u sumnjivim papirima. Hipotekarne banke i trgovci s Wall<br />
Streeta mogli su računati da će Fannie i Freddie kupiti svaku<br />
sumnjivu robu koju ponude.<br />
Višegodišnja nastojanja nekolicine senatora i zastupnika<br />
da se ta dva čudovišta dovedu u red lako su odbijena, baš kao<br />
i Fedova nastojanja da ih se natjera da smanje svoje mamutske<br />
24 F o r b e S studeni 2008
studeni 2008 F o r b e S 25
Stav<br />
dimenzije. (Naravno, ono čemu se nekada kadilo kao promicanju<br />
“dostupnog stanovanja”, sada kad se mjehur rasprsnuo<br />
kudi se kao “predatorsko posuđivanje novca”).<br />
No kriza ne bi poprimila ovako neviđene razmjere čak ni<br />
s Fannienim i Freddijevim balonom ni slabim dolarom za koji<br />
se zalagala Busheva administracija, da nije bilo tajanstvenog<br />
knjigovodstvenog principa zvanog mark-to-market odnosno<br />
fair value princip. Zamisao se doima bezazlenom: financijske<br />
institucije trebale bi usklađivati svoje bilance i račune s kretanjem<br />
vrijednosti svojih aktiva. To funkcionira kad imaš likvidne<br />
instrumente osiguranja kao što su državne obveznice ili dionice<br />
IBM-a ili General Electricsa. Ali kada je započela kriza,<br />
za drugorazredne instrumente osiguranja nije bilo nikakvog<br />
tržišta. Pa ipak, regulatori i tužbama uplašeni revizori tjerali<br />
su banke i druge financijske institucije da nesmiljeno ruše knjigovodstvenu<br />
vrijednost tih papira, čak i u slučajevima kad su<br />
te obveze uredno servisirane. Mark-to-market princip postao<br />
je oružje za masovno uništavanje.<br />
Otpisavši vrijednost tih aktiva, banke su morale nabaviti<br />
svježi kapital. To je bio znak bonitetnim agencijama da bi im<br />
možda trebalo smanjiti rejting. To je pak primoralo financijske<br />
tvrtke da povećaju kolaterale za credit default swapove,<br />
CIJENA INFLACIJE<br />
Najbolji pokazatelj učinka inflacije je kretanje<br />
S&P indeksa tijekom nekog razdoblja, i to prije i poslije<br />
usklađivanja s inflacijom.<br />
S&P 500<br />
S&P 500<br />
listopad 1968. = 100<br />
Izvor: Morningstar, Inc.<br />
• prije inflacije • poslije inflacije<br />
listopad 1982. = 100<br />
• prije inflacije • poslije inflacije<br />
Krah su izazvali oni isti<br />
političari koji danas trube<br />
o slomu slobodnog tržišta<br />
a to je donijelo dodatnu potrebu za svježim kapitalom.<br />
Rezultat: investicijske banke našle su se u smrtonosnoj spirali.<br />
Gotovo cjelokupan iznos od preko 600 milijardi dolara,<br />
koliko su otpisale, odnosio se na knjigovodstvene vrijednosti,<br />
a ne na stvarni gubitak gotovine.<br />
Rigidno mark-to-market knjigovodstvo slično je autocesti<br />
na kojoj je propisana najveća i najmanja brzina vožnje. Kad<br />
padne snijeg, loše će vrijeme natjerati vozače da smanje brzinu.<br />
Prema mark-to-market konceptu, prometna bi policija<br />
u toj situaciji kažnjavala one koji voze sporije od najmanje<br />
propisane brzine.<br />
Da je takva knjigovodstvena tvrdoglavost bila na snazi<br />
početkom 90-ih, tada bi bila propala gotovo svaka komercijalna<br />
banka u SAD-u. Imali bismo drugu Veliku depresiju.<br />
Kongres je jasno dao do znanja kako želi da se mark-tomarket<br />
metoda suspendira ili ukine, ali Komisija za vrijednosnice<br />
i burze (SEC) i ministarstvo financija još je uvijek<br />
odbijaju suvislo prilagoditi. Taj veliki dio posla u okončavanju<br />
krize još nije odrađen.<br />
Posljednji čimbenik ove oluje svih oluja bili su shortselleri,<br />
koji su brzo uvidjeli da mark-to-market princip čini<br />
naoko nedodirljive kompanije ranjivima do uništenja. Odabrali<br />
bi žrtvu i prodajama nemilosrdno obarali cijenu njezinih<br />
dionica. U tome im je pomogao i SEC, ukinuvši u ljeto 2007.<br />
pravilo prema kojemu se dionicu nije smjelo prodati po cijeni<br />
nižoj od one po kojoj je kupljena u prethodnoj transakciji ako<br />
joj u međuvremenu vrijednost nije porasla. Nitko osim SEC-a<br />
nije bio iznenađen eksplozijom nepostojanosti na tržištu vrijednosnica<br />
koja je uslijedila nakon što je to pravilo ukinuto.<br />
U kombinaciji s tom ludošću došao je i SEC-ov neočekivani<br />
neuspjeh da nametne zabranu “golog” short-sellinga. Prije<br />
nego što prodavatelj snizi cijenu paketa dionica, očekuje se<br />
da posudi dionice i isplati naknadu brokeru ili vlasniku paketa.<br />
No, prodavatelji su uskoro shvatili da je SEC spreman<br />
zažmiriti na “gole” rasprodaje stvarajući time dodatni pritisak<br />
na opterećene aktive banaka.<br />
Kriza je rasla, a pogreške ministarstva financija svakako je<br />
nisu umanjivale, pogotovo politika kojom je doslovno zbrisana<br />
vrijednost Bear Stearnsovih redovitih dionica. Nakon tog presedana<br />
dioničarima je postalo jasno da se i na najmanji dašak<br />
glasina najbolje hitno povući iz banaka ili osiguravateljskih<br />
tvrtki kako njihov novac ne bi otišao u dim. Upravo su se zato<br />
dionice Fannie i Freddieja strmoglavile takvom brzinom, Lehman<br />
Brothers, AIG i Wachoviju da i ne spominjemo.<br />
26 F o r b e S studeni 2008
Outfront<br />
studeni 2008 F o r b e S 27
Stav<br />
Dopustiti bankrot Lehman Brothersa također je bila glupa<br />
greška. Štete su znatno nadmašile ono što bi se dogodilo da je<br />
bankrotirao Bear Stearns. Propali bi i Morgan Stanley i Goldman<br />
Sachs da ministarstvo sredinom rujna nije najavilo injekciju<br />
od 700 milijardi dolara.<br />
Nimalo iznenađujuće, unatoč ključnoj ulozi koju su u<br />
ovom debaklu odigrale glupe vladine greške, političari i većina<br />
medija svaljuju krivnju na “pretjeranu deregulaciju”. Zovu to<br />
“slomom slobodnog tržišta”.<br />
Sve smo to već čuli i vidjeli. Iskustvo dviju velikih ekonomskih<br />
katastrofa 20. stoljeća - Velike depresije tijekom tridesetih<br />
godina i inflacije u sedamdesetima - na dramatičan je način<br />
pokazalo kako vladine pogreške mogu dovesti do gospodarske<br />
stagnacije, siromašenja i geopolitičkih katastrofa. Da nije bilo<br />
Velike depresije, Hitler nikada ne bi došao na vlast - nacisti su<br />
dobili samo 2 posto glasova na izborima 1928.<br />
Službena politika jakog dolara je zato nasušna. Ekonomisti<br />
se bune već na samu pomisao, no najbolji barometar<br />
monetarnih poremećaja je zlato. Fed bi trebao vezati dolar uz<br />
cijenu zlata u rasponu od, recimo, 500 do 550 dolara. Iako je<br />
dolar danas jači, tržišta opravdano strahuju od novih monetarnih<br />
pogrešaka. A to nas dovodi do goleme novostečene<br />
Fedove moći, dosadašnju da i ne spominjemo.<br />
Naša središnja banka sada je de facto komercijalna banka<br />
SAD-a i naše komercijalno tržište vrijednosnica. Ona jamči<br />
za naše privatne tvrtke. Promjena koja je ovdje nužna je jednostavna:<br />
kad kriza prođe, Fed treba dramatično smanjiti i<br />
dati mu točno određenu misiju. U protivnom će postati zvijer<br />
veličine dinosaura koja će ozbiljno naštetiti našoj zemlji. Fed ne<br />
snosi nikakvu političku odgovornost. Istina, njegov se čelnik<br />
periodično pojavljuje pred Kongresom, no Fed financijski ne<br />
Dopustiti bankrot Lehman<br />
Brothersa bila je glupa i<br />
izuzetno skupa pogreška<br />
ovisi o Kongresu. On svoja proračunska sredstva doslovce<br />
tiska sam. Svoje operacije plaća iz kamata što ih ubire na sve<br />
vrijednosne papire koje drži i potom šalje ostalim dijelovima<br />
SAD-a. To je priča o bankomatu koji ne prestaje izbacivati. U<br />
demokraciji se takav položaj ne može tolerirati državnoj agenciji<br />
koja sada ima toliku moć nad američkim gospodarstvom.<br />
Prije mnogo godina Kongres je Fedu povjerio zadaću da<br />
nezaposlenost održava niskom, a gospodarstvo u cvatu. No<br />
zapravo je apsurdno misliti kako birokracija može upravljati<br />
gospodarstvom vrijednim 13 trilijuna dolara. Dovoljno je<br />
pogledati Fedovu nemoć pri rješavanju financijskih nevolja<br />
tijekom proteklih 14 mjeseci.<br />
ZLATNI DOLAR?<br />
FED bi trebao vezati dolar uz cijenu zlata u rasponu od<br />
500 do 550 dolara. To je jedan od načina da se izbjegnu nove<br />
pogreške u monetarnoj politici.<br />
• unca zlata u USD<br />
Izvor: Exshare via FactSet Research Systems.<br />
• unca zlata u eurima<br />
Regulirati rad banaka? Razmjenjivati im čekove (što Fed<br />
još uvijek čini)? Te zadaće treba prepustiti drugim agencijama.<br />
Dolar mora biti čvrsta mjera vrijednosti. Promjene vrijednosti<br />
dolara izazivaju poremećaje, slično kao kad bi se učestalo<br />
mijenjao broj minuta u satu ili inča u stopi. Otkad je prije 40<br />
godina dolar razvezan od zlata, SAD i svijet doživljavaju opetovane<br />
monetarne poremećaje. Zahvaljujući ingenioznosti slobodnog<br />
tržišta, ipak smo postigli golem napredak. No pogubna<br />
ideja da su manipulacije novcem zdravo ekonomsko sredstvo<br />
opetovano je dovodila do katastrofa: velika inflacija ‘70-ih;<br />
burzovni slom 1987. (koji se zbio kad je SAD zaprijetio da će<br />
dopustiti slobodan pad dolara); meksička kriza pezosa 1994.;<br />
1997. azijska “zaraza” koja je postupno pregazila cijeli pacifički<br />
pojas; i 1998. financijski kolaps Rusije.<br />
Također je nužno srezati porezne stope. Političkim je kulturama<br />
teško shvatiti da porezi ne podižu samo prihod, oni su<br />
i cijena i teret. Porez na dohodak cijena je koji se plaća za rad,<br />
baš kao što je porez na kapitalnu dobit cijena koja se plaća za<br />
rizik koji se isplatio, a porez na profit cijena za uspjeh. Bude li<br />
se ljudima isplatilo da budu produktivni i preuzimaju rizike,<br />
oni će to i činiti. Rabati su beskorisni - oni ne potiču motivaciju<br />
na način kako to čine niske porezne stope. Dvadeset pet zemalja<br />
uvelo je neki oblik jedinstvene porezne stope, i sve redom<br />
uspješno.<br />
Financijskom sektoru potrebne su, ne kaznene, već razumnemjere<br />
regulacije kao što je standardizacija novih financijskih<br />
proizvoda kako bi se uvelo što više transparentnosti.<br />
Budemo li imali politiku kakva je obilježila osamdesete,<br />
a ne onakvu kakva je obilježila tridesete i sedamdesete godine<br />
20. stoljeća, krenut ćemo prema blistavoj eri promjena i<br />
ekonomskog napretka. Kaptalizam slobodnog tržišta će nas<br />
spasiti - ako mu dopustimo.<br />
28 F o r b e S studeni 2008
Kontekst<br />
Od Islanda do<br />
Hrvatske i dalje<br />
Koliko je Hrvatska daleko od islandske<br />
katastrofe? Miljama daleko, no Mađarska<br />
je već puno bliže... / Mario Gatara<br />
Dobro smo, hvala na pitanju,<br />
premda je atmosfera<br />
ovdje posljednjih<br />
dana prilično napeta. Do<br />
prije nekoliko tjedana<br />
ili mjeseci, komplicirani ekonomski indikatori<br />
nisu nikoga zanimali i činilo se<br />
da živimo u jednoj od najbogatijih zemalja<br />
na svijetu. A onda, doslovce preko<br />
noći, najveće banke su bankrotirale,<br />
domaća valuta je praktički mrtva, a sve<br />
je izraženiji iracionalan strah da bismo<br />
i državu mogli – izgubiti. Radna mjesta<br />
se ukidaju, životne ušteđevine su preko<br />
noći nestale ili se drastično istopile, na<br />
kocki su i naši domovi, a država bi lako<br />
mogla bankrotirati. Većina tajkuna se<br />
spakirala i otišla, a svi ostali, koji nemaju<br />
kamo, zatečeni su aktualnim razvojem<br />
događaja.”<br />
Zvuči pesimistično? Zastrašujuće i<br />
apokaliptično? Nažalost, nije riječ o fikciji,<br />
već o prijevodu pisma koje je islandski<br />
novinar Sigríđur Hagalín Björnsdóttir u<br />
listopadu uputio prijatelju u New Yorku,<br />
opisujući svojevrsno otrežnjenje koje<br />
su doživjeli stanovnici Islanda u jeku<br />
globalne ekonomske krize. No nisu samo<br />
oni bili iznenađeni. Idila je svojedobno<br />
zavarala i neovisne eksperte, poput Frederica<br />
Mishkina. Naime, svojedobno još<br />
uvijek ‘samo’ profesor Mishkin (kasnije<br />
je dogurao do Feda), u suradnji s profesorom<br />
Tryggvijem Herbertssonom<br />
producirao je analizu domaćeg bankovnog<br />
sustava, izrazivši zabrinutost nerazmjerom<br />
BDP-a i aktive banaka. Ali, u<br />
zaključku je tada navedeno kako raspad<br />
financijskog sustava predstavlja malo<br />
vjerojatan scenarij, a Herbertsson je<br />
samo desetak dana prije nacionalizacije<br />
banaka tvrdio kako je - sve u redu.<br />
Naravno, nitko nije ni pomišljao na<br />
kaos globalnih razmjera, no “crni labud”’<br />
se ipak pojavio, natjeravši među ostalim i<br />
Herbertssona na odlazak s mjesta savjetnika<br />
vlade. Međutim, brojni analitičari<br />
upiru prstom u središnju banku, tvrdeći<br />
kako je na rapidnu ekspanziju domaćeg<br />
bankovnog sustava reagirala – okretanjem<br />
glave. To je na neki način potvrdio<br />
i sam guverner Oddsson, prizivajući u<br />
svoju obranu nekonvencionalne brojke,<br />
poput, primjerice, deviznih pričuva, ali<br />
- per capita!? A to je doista besmisleno,<br />
koliko god se izdašnim doimao iznos od<br />
6.700 eura po glavi stanovnika.<br />
S druge pak strane, Lars Christensen<br />
iz Danske Bank optužio je središnju<br />
banku za nemar, ističući pritom primjer<br />
Hrvatske narodne banke koja se nije<br />
skanjivala upotrijebiti neortodoksne<br />
mjere s ciljem održavanja stabilnosti<br />
bankovnog sustava. A koliko smo zapravo<br />
blizu ili daleko Islandu?<br />
Zbog činjenice da su nam devizne<br />
pričuve per capita trostruko manje od<br />
islandskih ne treba se nimalo uzbuđivati,<br />
jer ipak je puno važnija pokrivenost<br />
aktive banaka. A u tom slučaju islandska<br />
središnja banka je pred ‘apokalipsu’<br />
deviznim pričuvama pokrivala otprilike<br />
2% ukupne bankovne aktive, dok<br />
je u hrvatskom primjeru taj omjer čak<br />
deseterostruko veći. Istodobno, aktiva<br />
banaka i u Hrvatskoj je rasla znatno<br />
brže, dosegnuvši krajem prošle godine<br />
122% BDP-a (sa 72% 2000. godine), no<br />
usporediva se brojka u slučaju Islanda<br />
penje do neslućenih visina, s obzirom<br />
na to da je ukupna aktiva bila gotovo<br />
osam puta veća od BDP-a. To je domaće<br />
banke u uvjetima globalnog credit<br />
cruncha, zbog visokog udjela inozemnih<br />
zaduženja, učinilo vrlo ranjivima. S druge<br />
pak strane, mađarske i hrvatske banke<br />
percipiraju se kao znatno sigurnije, i to<br />
ponajprije zbog činjenice kako je mahom<br />
riječ o podružnicama velikih eu-<br />
Foto AP<br />
30 F o r b e S studeni 2008
Outfront<br />
Većina tajkuna je otišla.<br />
Običnim Islanđanima<br />
ostao je strah<br />
ropskih banaka, a one su, barem zasad,<br />
uspjele preživjeti krizu.<br />
Uzimajući HNB za primjer, Christensen<br />
je naveo graničnu obveznu<br />
pričuvu kao prikladnu mjeru kojom se<br />
ograničavala ekspanzija banaka putem<br />
zaduživanja u inozemstvu. I doista, ta<br />
je mjera očito polučila željeni rezultat,<br />
imobilizirajući dio sredstava namijenjenih<br />
kreditnoj ekspanziji, a pritom<br />
je udio inozemnih zaduženja u pasivi<br />
smanjen sa 27% (iz 2004. godine) na 18%<br />
(u prvoj polovici ove godine).<br />
Iduća nepogoda koja je pogodila<br />
Island bio je krah deviznog tržišta, nakon<br />
što su investitori, iliti bezobzirni<br />
špekulanti kako ih preferira nazivati<br />
središnja banka, početnu deprecijaciju<br />
pretvorili u de facto – devalvaciju. Naime,<br />
sa siječanjske 92 krune, euro je već sredinom<br />
ožujka dogurao do 120 kruna, čime<br />
je u nepuna tri mjeseca domaća valuta<br />
izgubila gotovo trećinu svoje vrijednosti.<br />
Kaos je kulminirao početkom listopada,<br />
kada je, nakon rasta eura iznad 150 kruna,<br />
trgovina na deviznom tržištu obustavljena,<br />
a inozemnim bankama nije padalo<br />
na pamet mijenjati krune za euro po cijeni<br />
nižoj od 280 kruna (paralelni je tečaj<br />
na trenutke dosezao i 330 kruna). U tom<br />
kontekstu cifra od šest milijuna eura, kojom<br />
je središnja banka pokušala obraniti<br />
pokušaj fiksiranja domaće valute, bila<br />
ŠPEKULATIVNI NAPADI<br />
Velike oscilacije u ovoj godini signaliziraju<br />
ranjivost ‘problematičnih’ valuta<br />
je doista – smiješna. “Fikcija” je potrajala<br />
svega dva dana, a fixing islandske<br />
krune ostat će zapamćen kao vjerojatno<br />
najkraći (i najneuspješniji) u povijesti.<br />
Krah domaće valute bio je očigledan<br />
signal potpunog raspada sistema,<br />
prijeteći dramatičnim rastom inflacije<br />
koja bi, usprkos spasonosnoj intervenciji<br />
MMF-a, Island mogla ostaviti doslovno u<br />
ruševinama. Paralelno s raspletom krize<br />
na Islandu, devizno je tržište poslužilo<br />
kao igralište špekulantima i u Mađarskoj,<br />
gdje je euro u odnosu na forintu u svega<br />
tri mjeseca porastao za čak 25%, prisilivši<br />
time središnju banku na povećanje kamatnih<br />
stopa, a sve kako bi se spriječio<br />
inflatorni udar.<br />
E, tu već dolazimo do nekakve<br />
sličnosti sa zbivanjima u Hrvatskoj, ali u<br />
kontekstu zbivanja na deviznom tržištu,<br />
gdje HNB konce igre drži čvrsto u svojim<br />
rukama. Pokazuje to i odgovor s kraja<br />
listopada, kada su monetarne vlasti odbile<br />
od banaka otkupiti devize uz šturo<br />
objašnjenje kako ponuđenih 7,21 kunu<br />
za euro odudara od zbivanja na tržištu<br />
studeni 2008 F o r b e S 31
Kontekst<br />
(tjedan dana kasnije euro se već spustio<br />
na 7,16 kuna). Uostalom, u proteklih<br />
deset godina razlika između najviše i<br />
najniže razine tečaja eura na godišnjoj<br />
razini dosegla je vrhunac od 8,5% tijekom<br />
2001. godine, dok se godišnji<br />
prosjek u promatranom razdoblju kreće<br />
oko 4,4%. Da stvar bude još bolja, euro<br />
se (u odnosu na kunu) u proteklih deset<br />
godina kretao u iznimno kontroliranom<br />
rasponu, te maksimalan spread od 11,8%<br />
svjedoči o administrativno upravljanom<br />
tečaju, koji ulijeva sigurnost.<br />
No, ostaje činjenica da se HNB, u<br />
skladu sa svojom temeljnom zadaćom,<br />
svim silama trudi suzbiti inflacijske<br />
pritiske, a jedna od posljedica takve politike<br />
bio je intenzivan rast cijene kapitala.<br />
Zbog toga je, po prvi puta u ovom<br />
tisućljeću, prosječna kamatna stopa na<br />
Tržištu novca premašila jednoznamenkaste<br />
okvire, signalizirajući svojevrsni<br />
credit crunch i na lokalnoj razini, na<br />
što je HNB pokušala odgovoriti ukidanjem<br />
spomenute granične obvezne<br />
pričuve, oslobodivši više od tri milijarde<br />
kuna zarobljenih sredstava. Istodobno,<br />
prosječna prekonoćna kamatna stopa<br />
na tržištu novca u Mađarskoj, paralelno<br />
s povećanjem ključnih kamatnih stopa<br />
(sa 7,5% na 11,5% samo u ovoj godini)<br />
tijekom trećeg kvartala dosegla je najvišu<br />
razinu još od veljače 2005. godine (8,5%),<br />
dok je stopa prinosa na trezorske zapise<br />
s rokom dospijeća od 90 dana, nakon<br />
punih devet godina preskočila razinu od<br />
13%. Sve to dovelo je do kolapsa aukcija<br />
državnih obveznica, što nas dovodi do<br />
prilično bolne točke za Hrvatsku.<br />
Naime, čak i ako se bezrezervno<br />
složimo s pretpostavkom da dominantna<br />
uloga inozemnog kapitala u vlasničkoj<br />
strukturi i hrvatske i mađarske banke<br />
čini sigurnima i zaštićenima od eksternih<br />
šokova, ostaje pitanje javnih financija.<br />
Mađarska je to već iskusila na svojoj koži,<br />
a nepovjerenje investitora učinilo je konzumaciju<br />
novog aranžmana s MMF-om<br />
naprosto neizbježnom. I to ponajprije<br />
zbog činjenice da se reakcije investitora<br />
odvijaju prema prepoznatljivom obrascu.<br />
U uvjetima krize to znači da investitori<br />
percipiraju povećani rizik za zemlje<br />
koje karakterizira makroekonomska<br />
neravnoteža, efektivno poskupljujući izvore<br />
financiranja. Visoka razina inozemnog<br />
duga, visok udio javne potrošnje,<br />
potom i deficit tekućeg računa – sve su to<br />
indikatori od kojih investitori bježe. Island<br />
je možda odveć ekstreman primjer,<br />
no u segmentu deficita tekućeg računa,<br />
koji se u drugom kvartalu približio<br />
dvoznamenkastom udjelu u BDP-u, već<br />
je puno bliže Hrvatskoj. Naime, nakon<br />
8,6% krajem prošle godine, hrvatski deficit<br />
tekućeg računa u drugom je kvartalu<br />
ove godine dosegao rekordnih 10,4%<br />
(iznad prosjeka regije).<br />
U takvoj situaciji, rastuća averzija<br />
investitora spram rizika drastično je<br />
povećala kamatni spread, odnosno razliku<br />
između stope prinosa na hrvatske<br />
euroobveznice u odnosu na referentne<br />
Središnja banka uspješno odrađuje svoj<br />
dio posla, dok je Vlada bez rješenja<br />
njemačke (Bund) obveznice. Hrvatska<br />
po tom pitanju nije nikakva iznimka, a<br />
za objašnjenje tako visokog spreada najbolje<br />
je pogledati primjer Grčke, koja<br />
prkosi konvencionalnoj logici. Jer Grčka<br />
je članica EMU i krasi je zajednička monetarna<br />
politika, a potom je sve uvijeno u<br />
kriterije iz Maastrichta, zbog čega se cijena<br />
zaduživanja od članice do članice ne<br />
bi trebala previše razlikovati. Međutim,<br />
stvarno je puno drugačija, te je spread<br />
grčkih obveznica u odnosu na Bund<br />
početkom studenoga iznosio više od 80<br />
baznih bodova (bps).<br />
Opravdanje će investitori lako<br />
pronaći u već opisanom receptu koji vrlo<br />
SKUPLJI IZVORI FINANCIRANJA<br />
Uplašeni ulagači “nagradili” su rizične<br />
zemlje većim stopama prinosa<br />
učinkovito kažnjava nepoćudne indikatore,<br />
što su osim Grčke osjetile i brojne<br />
druge zemlje, poput Italije i Belgije, da se<br />
zadržimo u okvirima monetarne unije.<br />
A čim se tržištem počne širiti strah od<br />
defaulta državnih obveznica, povećani<br />
rizik od takvog ishoda cijena je koju<br />
plaćaju zemlje s problematičnim makroekonomskim<br />
okvirom. Stoga nikoga<br />
ne bi trebao čuditi podatak kako je spread<br />
na njemački Bund u hrvatskom slučaju<br />
početkom studenoga premašio 300 baznih<br />
bodova, premda je još početkom<br />
godine bio tek nešto veći od 100 baznih<br />
bodova. U tom kontekstu, više od milijardu<br />
eura obveza koje dospijevaju Banskim<br />
dvorima na naplatu u idućoj godini,<br />
u kombinaciji s očekivanim usporavanjem<br />
gospodarskog rasta (uvjetovanim<br />
vjerojatnom recesijom na Starom kontinentu),<br />
predstavlja vrlo ozbiljan razlog za<br />
zabrinutost, kojemu će Vlada vjerojatno<br />
pokušati doskočiti plasmanom obveznica<br />
na domaćem tržištu. To je dosad bilo<br />
sredstvo zaustavljanja inozemnog duga,<br />
no problem se zapravo samo gurao pod<br />
tepih, a sada i takva taktika postaje upitna,<br />
zbog rasta kamatnih stopa na domaćem<br />
tržištu. Ili će Vlada postići prešutni dogovor<br />
i nove obveznice jednostavno istresti<br />
mirovinskim fondovima, koji nemaju<br />
nikakvih problema s likvidnošću i (besplatnim)<br />
izvorima financiranja?<br />
32 F o r b e S studeni 2008
Kontekst<br />
Kriza i<br />
posljedice<br />
Hoće li stečajevi na Wall Streetu<br />
trajno naštetiti kapitalizmu? Ne<br />
budemo li pažljivi, mogli bismo<br />
ugušiti gospodarsku živost koja nam<br />
donosi blagostanje / Edmund S. Phelps<br />
Tijekom prvih deset dana<br />
listopada bankarski je sustav<br />
titrao na rubu kolapsa.<br />
Čini se da injekcije novca<br />
sada spašavaju banke od<br />
stečajeva, no one neće izvući poslovni<br />
sektor iz krize.<br />
Izgledi za biznis su mračni. Doba<br />
uzleta je prošlo, a trend strmoglavog<br />
pada cijena kuća koji je pomeo mnoga<br />
radna mjesta u stanogradnji i trgovini<br />
nekretninama, neće se preokrenuti. Situacija<br />
će se još pogoršavati prije nego što<br />
krene nabolje. Inventura gradnje domova<br />
za ljude koji sebi nisu mogli priuštiti<br />
taj trošak trajat će godinama. Potrajati<br />
bi moglo i uklanjanje repova zaostalih<br />
iza zatrovanih, neplaćanjem izmučenih<br />
aktiva banaka. Ponovna uspostava izgubljenog<br />
povjerenja trajat će još i dulje.<br />
Zbog te žalosne situacije političari<br />
su se prilično nakostriješili. Oni slijeva<br />
obećavaju više regulative - i više novca<br />
za javnu potrošnju. Oni zdesna ozbiljno<br />
se pripremaju za to u slučaju da izgube<br />
izbore. Svi se, međutim, slažu da Amerikanci<br />
žele više sigurnosti na planu zdravlja,<br />
blagostanja i zaposlenja. Mnogi su se<br />
ove krize uhvatili kao posljednje slamke.<br />
U Europi su se čak čule melodramatične<br />
izjave o ‘‘kraju kapitalizma’’ u njegovim<br />
posljednjim utvrdama, SAD-u i Velikoj<br />
Britaniji uglavnom.<br />
S pravom ili ne? Potraga za izazovom<br />
i poticajem, istraživanja, testiranja<br />
(a u tome smo dobri) i otkrića, sama su<br />
jezgra američke kulture - pročitajte Emersona,<br />
Twaina, Williama Jamesa. Teško<br />
da će tu jezgru razbiti ova posljednja recesija.<br />
Amerikanci, dakle, neće tražiti<br />
sigurnost po svaku cijenu kako god<br />
pretjerana bila. Kad su europske zemlje<br />
jedna za drugom eksperimantirale s<br />
korporatističkom ekonomijom - vrstom<br />
propisane, statistici i političkim blokovima<br />
podređene ekonomije kakvu je bio<br />
razvio Mussolini - ljudi nisu bili svjesni<br />
da će ih novi sustav i njegova tobožnja<br />
socijalna sigurnost koštati gospodarske<br />
živosti i kao nuspojavu donijeti rigidna<br />
radna mjesta i nezaposlenost bez presedana.<br />
Brižni Europljani sada uviđaju da<br />
su pretjerali s regulacijom.<br />
Drugo pogrešno shvaćanje je<br />
ono da regulacija uvijek jača nakon<br />
teških vremena, a slabi s pretjeranom<br />
samouvjerenošću naraslom na krilima<br />
prosperiteta. A zapravo, Sjedinjene su<br />
Države upravo tijekom posljednjih 20<br />
godina, uglavnom dobrih, doživjele<br />
golem rast regulacije mjeren stranicama<br />
Saveznog regulacijskog kodeksa.<br />
Financijski sektor nosio se s krutim uvjetima<br />
nametnutim kapitalu Bazelskim<br />
sporazumom iz 1988. i kontroverznim<br />
zahtjevima iz 2007. o primjeni tržišnih<br />
procjena pri iskazivanju aktiva u bankovnim<br />
knjigama. Usto, da su političari<br />
povećavali regulativu i javnu potrošnju<br />
svaki put kad je dolazilo do gospodarskog<br />
zastoja, dosad bi nam već ruke<br />
i noge bile vezane tim regulacijskim<br />
sponama, a privatni sektor već bi odavno<br />
nestao. Mora postojati neka vrsta<br />
političke ravnoteže, premda takva koja<br />
se pod udarima mijenja.<br />
Najbesmisleniji je mit kako<br />
političari, a i ekonomisti, znaju odrediti<br />
pravu mjeru između sigurnosti i<br />
promjena. Naime, nepogrešiva ekspertiza<br />
posljedica što bi ih neki potencijalni<br />
oblik regulacije mogao imati bilo na sigurnost,<br />
bilo na promjenu, u stvarnosti<br />
i ne postoji. Zacijelo, mogući su neki<br />
oblici regulacije koji bi ojačali oboje.<br />
Primjer bi mogla biti zabrana poslovanja<br />
na temelju ‘‘egzotičnih’’ pretpostavki<br />
Edmund S.Phelps dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju 2006. Direktor je Centra za<br />
kapitalizam i društvo na Sveučilištu Columbia u New Yorku<br />
Ilustracija Asaf Hanuka za <strong>Forbes</strong><br />
34 F o r b e S studeni 2008
i zaključaka, što bi u isti mah smanjilo<br />
neotpornost na udare i potaklo istinska<br />
ulaganja. U svakom slučaju, znamo da<br />
promjene stvaraju nova radna mjesta,<br />
što samo po sebi povećava sigurnost.<br />
Što bi, dakle, bilo korisno poduzeti<br />
u ovom trenutku? Očito, ovaj nam debakl<br />
pruža dragocjenu šansu da na produktivan<br />
način reformiramo financijski sektor.<br />
Jedan od problema koji bodu oči je<br />
dugotrajna vladavina izvršnih direktora<br />
čiji je lojalnost prema vlasnicima banaka<br />
upitna. Odvijao se, naime, pravi turnir<br />
na kojem je svaki od tih šefova nastojao<br />
pošto-poto održati cijenu dionica svoje<br />
banke konkurentnom u odnosu na rivale.<br />
Charles Prince iz Citigroupa obznanio<br />
je kako si jednostavno nije mogao<br />
priuštiti da napusti pobjedničku povorku<br />
dok su drugi još bili u njoj. Ciljanu dobit<br />
oni nisu prilagođavali riziku u interesu<br />
vlasnika dionica, nego ponajprije svojim<br />
i očekivanjima sebi sličnih bossova,<br />
prihvaćajući svaki rizik koji je pri tom<br />
bio potreban. Tako se dobit banaka sve<br />
više smanjivala, vlasnici su podnosili<br />
sve veće rizike, a vrijednost dionica je<br />
padala. Možda bi stvari krenule nabolje<br />
da su vlasnici smogli snage smijeniti te<br />
operativce na čelu svojih banaka ili im<br />
barem uvjerljivo zaprijetiti. Amerika<br />
sad mora proučiti kako ponovno postići<br />
časnu razinu upravljanja bankama.<br />
Možda bi čak bilo najbolje vratiti banke<br />
iz vlasništva milijuna dioničara u strogo<br />
privatne ruke.<br />
Još jedan krupan problem je to što su<br />
donositelji odluka bili potpuno nespremni<br />
za nepredviđene troškove, čak i one<br />
poznate, nepoznate da i ne spominjemo.<br />
Moramo iznaći načine da financijske institucije<br />
u svom poslovanju izričito uzmu<br />
u obzir kako ne postoji samo jedan scenarij<br />
ili model za uspjeh ili neuspjeh.<br />
I na kraju, velik dio bankarske industrije<br />
izgubio je stručnost potrebnu<br />
za kreditiranje inovativnih poslovnih<br />
pothvata kakva je postojala u zlatno<br />
doba europskog i američkog kapitalizma.<br />
Naše bankarstvo treba preusmjeriti<br />
tako da služi potrebama biznisa.<br />
studeni 2008 F o r b e S 35
Kontekst<br />
Stiletto indeks<br />
Da ekonomski analitičari shvaćaju koliko je stabilnost tržišta povezana s<br />
visinom potpetice, sve bi im bilo jasno još kad se Gwyneth Paltrow pojavila<br />
na crvenom tepihu u McQueenovim štiklama od 15 centimetara / Tanja Tolić<br />
Kad su egipatski mesari<br />
prije tisuću i nešto godina<br />
prvi put obuli cipele visokih<br />
potpetica kako krvlju<br />
životinja ne bi uprljali<br />
stopala, vjerojatno im nije bilo ni na kraj<br />
pameti da su time izrazili - statement.<br />
Svijet, naime, izgleda mnogo ljepše s<br />
visine, čak i kad se ona mjeri sa svega<br />
nekoliko centimetara.<br />
Od tada se mnogo toga promijenilo.<br />
I za mesare, i za visoke pete, a i za ono što<br />
se njima izbjegava. Ako postoji kolektivna<br />
svijest, onda je proteklih tjedana i<br />
mjeseci u njezinu emotivnu stratosferu,<br />
osim vapaja zbog propasti burza, banaka<br />
i portfelja, poslano i prilično mnogo<br />
ženskih uzvika oduševljenja.<br />
Zašto? Pogledajte grafiku. Računica<br />
je vrlo jednostavna. Prije nego što upali<br />
računalo i u hipu obiđe virtualni svijet<br />
dolara, jena, kositra ili cinka, sveže kravatu,<br />
uzme aktovku i krene na burzu,<br />
temeljiti financijski analitičar trebao<br />
bi pogledati u ormar svoje supruge. U<br />
ormar s cipelama. Ili u njezina stopala.<br />
Ako je potpetica visoka, bolje da nikamo<br />
ne ide. Loš dan za financije. Ako je niska,<br />
sve će biti u redu. Neka slobodno trguje i<br />
s kornjačama s Galapagosa. Stvar je jednostavna:<br />
kad se burza trese, štikle rastu!<br />
Čini se da ženske potpetice rastu usprkos<br />
krizi i padu kreditnog rejtinga. Dapače,<br />
stručnjaci (ekonomski, psihološki ili<br />
postolarski) tvrde da u vrijeme financijskih<br />
nemira žene kupuju cipele sa sve<br />
višim potpeticama kao cjepivo protiv<br />
ekonomske krize. Nove ubojite štikle<br />
funkcioniraju poput Prozaca za tanke<br />
novčanike. Britanska stilistica Rachel<br />
Fanconi uvjerena je kako žene vjeruju da<br />
će ekonomski udarac biti manji ako one<br />
budu - više.<br />
‘’Kakav god bio kreditni rejting,<br />
a osobito kad je nizak, visoke pete<br />
pomažu. Žene su trenutno više, mršavije,<br />
a stražnjica i grudi su isturenije’’, kaže.<br />
Prema istraživanjima tržišta što ih<br />
je američka NPD Group od kolovoza<br />
2007. do kolovoza 2008. provodila u<br />
američkim trgovinama na malo, ženske<br />
cipele s potpeticom od 8 cm ili višom<br />
činile su 25 posto ukupno prodane<br />
ženske obuće. U usporedbi s prethodnih<br />
godinu dana prodaja je narasla za četiri<br />
vELIKA DEPRESIJA<br />
Niz krivih procjena Federalnih<br />
rezervi srezao je ponudu novca i<br />
trgovinskim protekcionizmom srušio burze i<br />
ekonomiju u najdublju depresiju u povijesti.<br />
1925 1929 1933 1937 1941 1945 1950 1954 1958 1962 1966<br />
36 F o r b e S studeni 2008
posto. Nije mnogo, ali je značajno. Istodobno,<br />
udio prodanih cipela s petama<br />
umjerene visine - od četiri do osam centimetara<br />
- pao je na tržištu sa 34 na 26<br />
posto.<br />
Ženski spol, dakle, u razdobljima krize<br />
troši na luksuz. Povijest je puna primjera<br />
da se samopouzdanje podiže iskretanjem<br />
gležnja. Godine 1533. malodobna Katarina<br />
Medici krenula je put Pariza kako bi<br />
se udala za budućeg francuskoga kralja.<br />
S 14 godina visina je, ako ni zbog čega,<br />
a onda biologije, rijetko prednost, pa je<br />
Katarina obula cipele s potpeticom od<br />
5 cm kako bi bila privlačnija. Sredinom<br />
istog stoljeća u modu ulazi ekstreman<br />
stil cipela platformi (chopines), popularnih<br />
među Španjolkama, Talijankama<br />
i Francuskinjama. Dame su hodale na<br />
pravim štulama visokim i do 61 cm. Godine<br />
1660. francuski postolar Nicholas<br />
Lestage, toliko umješan u svom zanatu<br />
da su ga neki nazivali vješcem, postaje<br />
postolar Luja XIV. i izrađuje mu cipele<br />
s potpeticom od 13 cm. Negdje u to<br />
doba skovan je i engleski termin<br />
“well-heeled”: novca za cipele s<br />
visokim petama imali su samo<br />
bogati, pa je stoga onaj koji<br />
je bio dobro ‘’potkožen’’ ili ‘’potkovan’’,<br />
zapravo bio vrlo imućan.<br />
Treba li se onda čuditi što u doba recesije<br />
vlada pomama za visokim petama?<br />
Jer štikla je zapravo mantra: ako i nisam<br />
bogata, uskoro ću biti ili ću barem tako<br />
izgledati. Veoma važno u današnjem svijetu<br />
u kojem imidž toliko znači. Kad je<br />
krajem 18. stoljeća na vrata Francuske<br />
zakucala revolucija, visoke pete su izišle<br />
iz mode jer su se povezivale s bogatstvom<br />
i aristokracijom. Tako je i Marija<br />
Antoinetta na giljotinu 1793. krenula na<br />
potpeticama od samo pet centimetara.<br />
Cijelo 19. stoljeće cipele su uglavnom<br />
bile nekako ravne i dosadne. Pomak je<br />
donijelo 20. stoljeće. Negdje 30-ih godina<br />
prošloga stoljeća, neposredno prije<br />
nego što je Ameriku pogodila Velika<br />
depresija, potpetica se vratila u modu.<br />
Usred prve poratne krize 50-ih Roger<br />
Vivier je za Dior izumio stiletto petu,<br />
tanku poput bodeža. Prvi put je najavljena<br />
u londonskom Daily Telegramu, 10.<br />
rujna 1953., ali ekonomski analitičari,<br />
tko zna zašto, upozorenje nisu shvatili<br />
ozbiljno.<br />
Godine 1973. slična priča. Dok se<br />
svijet batrgao u stisku naftne krize, a<br />
žene odmarale stopala na platformama,<br />
Anjelica Huston fotografirala se za<br />
naslovnicu Voguea u ubojitim štiklama<br />
Manola Blahnika, čije su se cipele te<br />
godine jako dobro prodavale. Slično se<br />
dogodilo i u 80-ima, kada se ekonomija<br />
također poigravala živcima. Na čelo<br />
britanskog Voguea došla je Anna Wintour.<br />
Dok je zemlja propadala (budimo<br />
malo dramatični), ona je na sastanke<br />
NAFTNA KRIZA<br />
Brzo i obilno upumpavanje<br />
novca na tržište,<br />
devalvacija dolara i<br />
naftni embargo koji su<br />
1973. nametnuli arapski<br />
proizvođači, povisili su<br />
cijenu nafte na 12,60<br />
dolara po barelu.<br />
Blue-chip dionice poput<br />
Xeroxa i Polaroida<br />
potonule su u bezdan.<br />
CREDIT CRUNCH<br />
Od travnja 2007. do<br />
kolovoza 2008. u<br />
Americi se broj<br />
zapljena nekretnina<br />
zbog neplaćanja<br />
kredita udvostručio<br />
na 303.000<br />
mjesečno. Vlada<br />
je spasila banke<br />
Fannie Mae i Freddie<br />
Mac, najveće<br />
osiguravajuće<br />
društvo AIG.<br />
Indeksi su počeli<br />
krahirati, a država<br />
upumpavati goleme<br />
količine novca na<br />
tržište.<br />
1971 1975 1979 1983 1987 1992 1996 2000 2004 2008<br />
Foto AP<br />
studeni 2008 F o r b e S 37
Kontekst<br />
upravnog odbora dolazila u štiklama od<br />
krokodilske kože.<br />
Da ekonomski prognostičari mogu<br />
naslutiti koliko je stabilnost tržišta zapravo<br />
povezana s visinom pete na ženskoj<br />
cipeli, sve im je moglo biti jasno još u<br />
travnju, kada je Gwyneth Paltrow na<br />
premijeru “Iron Mana” došla u štiklama<br />
Alexandera McQueena visokim 15 cm.<br />
Prodaja im je nakon toga je u londonskom<br />
Selfridgesu porasla za 35 posto.<br />
Mogli su krajem rujna obratiti pažnju i<br />
na Victoriju Beckham kad je za promociju<br />
svoga parfema obukla Berardijeve<br />
čizme od lateksa koje uopće nemaju petu,<br />
ali je stopalo svejedno visoko u zraku! Ili,<br />
možda porazgovarati s dvije manekenke<br />
na Milanskom tjednu mode, nakon što<br />
su pale na pisti jer su im Pradine štikle<br />
bile previsoke.<br />
Ne tako davno, visoka peta podrazumijevala<br />
je visinu od 7,5 do 10 cm. No<br />
ove jeseni pete su postale vrtoglave, a žene<br />
neboderi na nogama - peta se uzdigla na<br />
13, 15 i 18 cm. Te über-pete plaćaju se od<br />
stotinu do 600, pa čak i 1500 dolara, ako<br />
su u pitanju dizajneri poput Yves Saint<br />
Laurenta, Manola Blahnika i Christiana<br />
Louboutina.<br />
Ono što bi burzovne mešetare trebalo<br />
doista zabrinuti jest najava Christiana<br />
Louboutina da će u 2009. na tržište<br />
izbaciti štikle od 20 centimetara. Bit<br />
će to prekretnica u mainstream modi:<br />
ulazak pete iz industrije fetiša u dućan<br />
građanske mode. Louboutin je odluku<br />
donio nakon što je tržište objeručke prihvatilo<br />
potpetice od 15 i 18 centimetara.<br />
“Štikle nikada nisu bile više. Čujem<br />
da zna biti bolno hodati u njima, no žene<br />
ih i dalje traže”, rekao je Louboutin. I<br />
Manolo Blahnik je nakon 20 godina postojanosti<br />
na 13 cm, podlegao trendu i u<br />
kolekciju dodao štikle od 15 centimetara.<br />
Vrtoglave potpetice već sada mu donose<br />
30 posto profita, no uvjeren je kako neće<br />
još dugo ostati u trendu. “To su frankesteinske<br />
cipele”, pojasnio je. Znači, ipak<br />
ima nade. Kad se sljedeće godine doista<br />
sve uruši, možemo život početi graditi<br />
ispočetka.<br />
Kad su se javili znakovi<br />
krize u Aziji je lansirana<br />
teorija ekonomskog<br />
‘odvezivanja’ od Zapada.<br />
Odbačena je, globalizacija<br />
ju je porazila<br />
38 F o r b e S studeni 2008
Azija, ponovno?<br />
Nakon krize 1997. nisu joj dopuštene mjere koje sada koristi Zapad. Zato je<br />
Azija sad otpornija na tsunami s Wall Streeta / Jasmina Kuzmanović, Singapur<br />
Foto AP<br />
Prije nešto više od 10 godina,<br />
tajlandska vlada nehotice je<br />
otvorila vrata financijskoj<br />
krizi koja će u nekoliko<br />
mjeseci oštetiti ekonomije<br />
jugoistočne Azije i Japana za desetke milijardi<br />
dolara, a u ostatku svijeta izazvati<br />
strah od zarazne financijske pošasti.<br />
Tvrdoglavo odbijajući devalvaciju<br />
bahta, pod teretom stranog duga koji<br />
je prijetio da zemlju baci u bankrot,<br />
tajlandska centralna banka napravila je<br />
fatalnu grešku omogućivši špekuliranje<br />
s bahtima. Nastala je navala na ugovore<br />
koji su se mogli otplatiti u budućnosti,<br />
sve jeftinijim bahtima. “Bilo je to kao<br />
da nenaoružani razbojnik ujaše u grad,<br />
pa mu šerif pokloni revolver”, prisjeća<br />
se jedan od tadašnjih promatrača. Tajlandska<br />
valuta napokon je devaluirana<br />
2. srpnja 1997. i time je pokrenuta lančana<br />
reakcija koja je opustošila burze,<br />
snizila vrijednost valutama i strahovito<br />
povećala privatni dug u većini azijskih<br />
ekonomija.<br />
Da bi se spriječilo širenje krize, Međunarodni<br />
monetarni fond inicirao je<br />
program od 40 milijardi dolara namijenjen<br />
stabilizaciji financijskih sustava u<br />
Južnoj Koreji, Tajlandu i Indoneziji, koje<br />
je kriza najteže pogodila. No i te mjere<br />
došle su prekasno za Indoneziju, gdje je<br />
slobodni pad rupije izazvao građanske<br />
sukobe i smjenu predsjednika Suharta<br />
nakon više od 30 godina na vlasti. Mjere<br />
MMF-a, takozvani “paketi za spašavanje”,<br />
bili su uvjetovani nizom drastičnih<br />
ekonomskih reformi preko kojih su pogođene<br />
zemlje trebale oporaviti svoje<br />
valutne, bankovne i financijske sustave<br />
i približiti ih što je više moguće modeli-<br />
ma u Sjedinjenim Državama i Europi.<br />
U tom kontekstu, kako bi se osnažila<br />
financijska transparentnost i vratilo povjerenje<br />
u institucije, jedna od ključnih<br />
mjera bila je pustiti slabe, nesolventne<br />
banke i poduzeća da propadnu. Iako<br />
su neke od reformi bile već dulje vrijeme<br />
prijeko potrebne u korporacijskim<br />
i financijskim sektorima Azije, većina<br />
zahvaćenih zemalja bila je podvrgnuta<br />
gotovo kompletnom političkom i financijskom<br />
restrukturiranju.<br />
Mnogi lokalni biznisi propali su<br />
mada nisu bili “nezdravi”, već samo<br />
zbog toga što nisu mogli isplatiti vjerovnike<br />
u sve skupljim dolarima, dok<br />
je njihova zarada bila u lokalnoj valuti.<br />
Naročito bespomoćni bili su Indonezija,<br />
Koreja i Tajland, koji nisu imali drugog<br />
izbora nego prihvatiti neoliberalne<br />
mjere MMF-a. Dotad cvatuće ekonomije<br />
morale su se suočiti s drastičnim padom<br />
valute, rastom broja bankrotiranih<br />
poduzeća, visokom nezaposlenošću,<br />
padom vrijednosti nekretnina i propašću<br />
cijelih ekonomskih sektora.<br />
Kako li su samo morali biti iznenađeni<br />
deset godina kasnije, kad su ti isti<br />
i slični financijski eksperti, ovaj put u<br />
američkoj vladi, okrenuli leđa vlastitom<br />
gorkom lijeku za krizu i umjesto<br />
toga krenuli spašavati svoje “nezdrave”<br />
institucije? S druge strane, azijska kriza<br />
1997. potekla je iz valutnog tržišta koje<br />
je razotkrilo slabosti u financijskom<br />
sektoru, dok je sadašnja recesija izazvana<br />
kreditnom krizom u SAD-u. Također,<br />
dopustiti kolaps ustanove kao što je<br />
AIG najvjerojatnije bi izazvalo globalne<br />
posljedice, dok se svojedobno propadanje<br />
centralne banke u Jakarti osjetilo<br />
uglavnom u regiji. Ako je to djelomična<br />
utjeha južnoazijskim “tigrovima”, drugi<br />
Prilika za veliki povratak Japana<br />
Prije svega šest mjeseci, pet ili šest američkih investicijskih banaka diktiralo je uvjete<br />
pod kojima se vrtio svijet međunarodnih financija, dijeleći savjete kompanijama – ili<br />
vladama – koje su ovi mogli ignorirati na vlastiti rizik.<br />
Njihov nestanak sa scene potresao je globalni financijski poredak i stvorio okolnosti,<br />
misle japanski analitičari, u kojima bi druga po redu svjetska ekonomija mogla<br />
zaigrati aktivniju ulogu.<br />
Poučen iskustvom iz recesije početkom 90-ih te ojačan stranim rezervama u iznosu<br />
od trilijun dolara, Japan bi mogao pružiti pomoć manjim zemljama pogođenim<br />
kreditnom krizom. Nudeći zajmove u jenima zemljama u razvoju za izgradnju<br />
infrastrukture i energetskih postrojenja, Japan bi također mogao oživjeti globalni rast<br />
i ponovno potaknuti potražnju za japanskim proizvodima.<br />
No to ne znači da je Japan spreman preuzeti mjesto Washingtona kao čuvara<br />
globalne ekonomije. Umjesto toga, japanski lideri nude sliku svijeta u kojem bi Sjedinjene<br />
Države dijelile nadzor nad globalnom ekonomijom s rastućim silama Kinom i<br />
Indijom, kao i s Europom i Japanom.<br />
studeni 2008 F o r b e S 39
Kontekst<br />
dio utjehe možda je sadržan u činjenici<br />
da je kroz nametnute reforme Azija u<br />
proteklom desetljeću učvrstila i osnažila<br />
svoje financijske sustave.<br />
Prema istraživanju međunarodne<br />
konzalting kompanije McKinsey, financijski<br />
sustav u Aziji danas je bitno jači i<br />
otporniji nego što je bio 1997. Izuzevši<br />
Kinu, nekoć fiksne tečajne liste postale<br />
su fleksibilne. Razmjer stranih novčanih<br />
rezervi u odnosu na kratkoročni dug<br />
poboljšao se u svim azijskim zemljama.<br />
Banke su postale profitabilnije i efikasnije,<br />
a državnih udjeli u bankama su<br />
opali. Financijska tržišta su se također<br />
razvila, a burzovna razmjena u Aziji, s<br />
izuzetkom Japana, narasla je u posljednjih<br />
deset godina od prijašnjih četiri na<br />
14 posto globalnog tržišta.<br />
Oporavku je prije svega pomogao<br />
rast ekonomskih divova Kine i Indije,<br />
oporavak Japana, intenzivno trgovanje<br />
u regiji, golemo financijsko ulaganje<br />
u infrastrukturu, kao i brojne druge<br />
investicijske prilike koje su omogućili<br />
moćni izvori azijskog kapitala. Neposredno<br />
prije sadašnje krize, Azija se činila<br />
ravnopravnim trećim partnerom u<br />
globalnoj trijadi, zajedno s Europom i<br />
SAD-om. Štoviše, Azija je, pod uvjetom<br />
da dovrši započete reforme u privatnom<br />
i javnom sektoru, bila na putu da u idućih<br />
deset godina zasjeni zapadnu Europu<br />
u prihodima iz financijskih usluga.<br />
Kad su se krajem 2007. pojavili<br />
znakovi da se problem subprime kredita<br />
proširio na američke burze, u Aziji<br />
su neki ekonomski teoretičari lansirali<br />
teoriju ekonomskog “odvezivanja” (decoupling),<br />
koja je počivala na ideji da<br />
je uspon Kine i Indije stvorio azijsku<br />
sferu nezavisnu od globalnih trendova.<br />
Prema toj teoriji, visoka stopa rasta i sve<br />
veća trgovina unutar regije trebala je<br />
obraniti Aziju od širenja krize iz zadužene<br />
američke ekonomije.<br />
Teorija odvezivanja bila je dobro<br />
prihvaćena sve dok prvi potresi na<br />
burzama od Tokija preko Shanghaija<br />
do Bombaya nisu dokazali da je azijski<br />
rast ne samo povezan s ostatkom svije-<br />
Odnosi s rastućom Kinom mogli bi<br />
povući Japan među glavne arbitre<br />
svjetske ekonomije sa Sjedinjenim<br />
Državama, Europskom unijom i Indijom.<br />
Kina bi morala povećati potrošnju<br />
Sa svih strana pažljivo se promatraju kineske reakcije na globalnu ekonomsku krizu.<br />
Jedan od razloga je taj što kriza predstavlja politički problem za Komunističku partiju<br />
Kine, koja svoj legitimitet zasniva na stalnom ekonomskom rastu.<br />
Tri desetljeća taj je rast bio ložen jeftinim izvozom. Danas je glavno pitanje može li<br />
vladajuća Komunistička partija, suočena s padom potražnje za kineskim proizvodima,<br />
spriječiti da financijska kriza ne podruje kinesko ekonomsko čudo.<br />
To pitanje ključno je ne samo za Kinu nego i za ostatak svijeta, jer ekonomisti misle<br />
da je kontinuirani rast kineske ekonomije ključan faktor za oporavak globalne<br />
ekonomije. Da bi svladala krizu, Kina bi, tvrde analitičari, morala adaptirati svoj<br />
ekonomski model, potaknuti domaće investicije kroz povećanu potrošnju države te, u<br />
društvu čuvenom po visokoj stopi štednje, potaknuti građane da više troše.<br />
Kina je u dobroj mjeri već pomogla Americi time što se u dosadašnjoj krizi držala<br />
suzdržano. Premijer Wen Jiabao u razgovoru s CNN-om nedavno je poručio investitorima<br />
da se njegova zemlja ne planira riješiti američkih vrijednosnih papira, (U.S.<br />
treasuries i agency bonds) – koje Kina posjeduje u vrijednosti od trilijun dolara – bez<br />
obzira na teškoće kroz koje prolazi najveća svjetska ekonomija.<br />
ta, nego i ovisan o njemu. Kao i dosad u<br />
povijesti, pokazalo se da se blagostanje<br />
ekonomija koje uspjeh temelje na izvozu<br />
smanjuje kad njihovi glavni klijenti<br />
naiđu na probleme.<br />
A kad tvornice počnu gubiti narudžbe,<br />
prema izlazu kreću i strani investitori.<br />
“U globaliziranom svijetu možeš<br />
trčati, ali se ne možeš sakriti”, kaže<br />
Nayan Chanda, direktor izdanja Yale<br />
centra za istraživanje globalizacije (Yale<br />
Center for the Study of Globalization),<br />
pri američkom sveučilištu Yale.<br />
Širom Azije ljudima se čini da ponovno<br />
prolaze kroz noćnu moru od prije<br />
deset godina. Jedna od najsnažnijih<br />
azijskih ekonomija, Južna Koreja, koja<br />
je 2007. rangirana kao 13. najjača na<br />
svijetu, po drugi put je ugrožena financijskom<br />
zarazom koja je došla sa strane.<br />
40 F o r b e S studeni 2008
Prije deset godina počelo je s padom<br />
tajlandskog bahta, a ovaj put je pošast<br />
krenula iz Wall Streeta. Otkako su se<br />
strani investitori početkom ljeta razbježali,<br />
korejske burze i valuta izgubili su<br />
više od 30 posto vrijednosti.<br />
Korejci se žale da je njihova ekonomija<br />
ranjivija i izloženija destabilizaciji<br />
sa Zapada upravo zato što je transparentnija<br />
i otvorenija stranom kapitalu<br />
nego ekonomije Japana i Kine, koje je<br />
kreditna kriza dosad uglavnom mimoišla.<br />
“Mi smo usputna žrtva u krizi koju<br />
nismo izazvali”, kaže Park Yung Chul,<br />
profesor međunarodnih financija u Korejskom<br />
sveučilištu u Seoulu. “Živimo u<br />
nepravednom svijetu.”<br />
No čini se da Azija još uvijek ima velike<br />
šanse da izbjegne ekonomsku kataklizmu.<br />
Iz proteklog desetljeća izvukla<br />
je mnoge pouke: da ne treba prebrzo<br />
liberalizirati financijski sektor; da treba<br />
umjereno posuđivati; da treba štedjeti<br />
i investirati u obrazovanje i produktivnost.<br />
Također, investitori u Aziji dosad<br />
su uglavnom izbjegavali komplicirane<br />
financijske produkte koji su se pokazali<br />
fatalnim u rušenju financijske kuće od<br />
karata u Americi. Umjesto toga koncentrirali<br />
su se na ulaganje u realnu ekonomiju.<br />
“U Aziji nema zluradosti zbog krize<br />
na Zapadu, iako bi mala doza zluradosti<br />
bila opravdana”, kaže ekonomist<br />
Kishore Mahbubani, dekan Lee Kuan<br />
Yew School of Public Policy u Singapuru.<br />
“Američki i europski stratezi danas<br />
propisuju upravo obratno od onog što<br />
su savjetovali azijskim stratezima prije<br />
deset godina: da ne spašavaju banke na<br />
rubu propasti i da povise kamate. Milijuni<br />
građana u Indoneziji i Tajlandu bili<br />
bi bolje prošli da je njihovim vladama<br />
bilo dopušteno ono što zapadne vlade<br />
rade danas.”<br />
Umjesto toga, Azija je okrenuta prema<br />
budućnosti, kaže Mahbubani. Iako<br />
Investitori u Aziji uglavnom su izbjegavali<br />
komplicirane financijske produkte,<br />
fatalne za SAD. Birali su realnu ekonomiju<br />
nema iluzija o dubini i trajanju krize,<br />
u Aziji postoji uvjerenje da je regija na<br />
pravom putu da ostvari “azijsko stoljeće”.<br />
I to je jedan od razloga zašto su se<br />
ključne azijske ekonomije – Japan, Kina<br />
i Indija – pokazale staloženima i mirnim<br />
u globalnoj oluji.<br />
studeni 2008 F o r b e S 41
Kontekst<br />
Gordon Brown<br />
potopio Island?<br />
“Vjerovali ili ne, Island nema namjeru ispoštovati svoje obveze“,<br />
izjavio je, sav u čudu, britanski ministar financija<br />
Alistair Darling, prepričavajući novinarima telefonski razgovor<br />
s islandskim kolegom, što je bio prikladan izgovor za<br />
pravu hajku na islandske<br />
kompanije. Pravni temelj?<br />
“Antiteroristički zakoni“<br />
,pomoću kojih je premijer<br />
Brown odlučio zaštititi<br />
britanske štediše upriličivši<br />
svojevrsnu demonstraciju<br />
sile koja je otišla puno dalje<br />
od imovine problematične<br />
islandske banke. Jer Brown<br />
je, “poduzimajući sve kako<br />
bi vratio depozite“, najavio<br />
zamrzavanje aktive islandskih<br />
kompanija “gdje<br />
god je to moguće“, makar<br />
je problem bio vezan<br />
isključivo uz Kaupthing<br />
Singer & Friedlander, britansku<br />
podružnicu islandske<br />
Kaupthing banke. Osvetnički čin, kako su ga doživjeli<br />
predstavnici islandskih kompanija, praktički je (doslovnom<br />
interpretacijom kompliciranih pravih konstrukcija) natjerao<br />
Kaupthing, a prije toga i Landsbankinn (podružnicu IceSave),<br />
da potraže zaštitu pod okriljem države. Prva je već osigurala<br />
i pomoć od milijardu eura (od središnjih banaka Islanda i<br />
Švedske), nakon čega je uslijedilo šokantno zamrzavanje imovine<br />
i priča je time poprimila dobro poznat epilog. Jedina<br />
nepoznanica je moguća tužba, kako dioničara Kaupthinga,<br />
tako i islandske vlade, koja pravni temelj svojevrsnog grabeža<br />
u režiji britanske vlade drži posve neopravdanim.<br />
Lego izgubio monopol<br />
i dobio besplatnu reklamu<br />
Lego je izgubio monopol nad proizvodnjom svojih čuvenih<br />
kocaka s ispupčenjima koje oduševljavaju djecu već nekoliko<br />
desetljeća. Tako su odlučili suci u Kanadi nakon što je Lego<br />
pokrenuo proces protiv kanadskog proizvođača igračaka<br />
Mega Brands. U obrazloženju presude stoji da su pravokutnici<br />
s ispupčenjima “elementi bez kojih se ne bi mogao postići<br />
željeni tehnički rezultat” i da i se ne može smatrati isključivom<br />
značajkom lego-kocaka.<br />
U Legu su se pobunili protiv takve odluke tvrdnjom da<br />
potrošači baš takve kocke identificiraju s njihovim brandom,<br />
no sud se nije složio s njihovim mišljenjem.<br />
Barem djelomično nezadovoljna strana u priči može ipak na<br />
kraju biti Mega Brand čiji novi proizvod, unatoč odličnom<br />
prolasku na tržištu, kupci i dalje percipiraju kao lego-kocke.<br />
Lego je na sudu izgubio proces, ali kroz Mega Brand zapravo<br />
dobio novi medij za besplatno reklamiranje svojeg proizvoda.<br />
Nije loše.<br />
Europa na rasprodaji<br />
Europske dionice možda još nisu dosegle dno, ali blizu su - tvrdi<br />
Alexander Scurlock, menadžer 12 milijuna dolara vrijednog<br />
fonda Fidelity European Growth, jednog od onih koji postižu<br />
najbolje rezultate na tržištu. Zašto je Scurlock tako siguran?<br />
On to objašnjava činjenicom da su pokazatelji odnosa cijena<br />
i zarada po dionici (P/E) koji su danas na najnižim razinama<br />
u posljednjih 20 godina, te divlji pesimizam tržišta kao i<br />
njihova bezumna skokovitost, i u prošlosti bili prvi vjesnici<br />
dolazećih preokreta.<br />
Čak i ako jest tako, Scurlock ipak poziva na pojačani oprez.<br />
“Kupnja bilo čega jeftinog nije mudar potez na ovoj vrsti<br />
tržišta”, kaže Scurlock. Njegova najdraža varijanta obrane<br />
od kraha je oprezni shopping među posrnulim “blue-chip”<br />
dionicama.<br />
Njegov izbor su na prvom mjestu financijske dionice.<br />
Francuska banka Credit Agricole već oživljava svoje operacije<br />
i već je prikupila dodatnu gotovinu putem novog izdanja<br />
dionica. Cijena joj je, međutim, još uvijek upola manja od<br />
dugoročnog prosjeka.<br />
Drugi izbor, britanski Vodafone, po prvi puta u posljednjih<br />
sedam godina donosi zaradu po dionici koja se može izraziti<br />
jednoznamenkastim postotkom. On kupuje.<br />
Kupuje i švicarski Roche čije je cijena daleko ispod<br />
petogodišnjeg prosjeka. “Kupujem danas, ali razmišljam o<br />
tome što će to značiti 2011.”, objašnjava Scurlock.<br />
Cijene europskih dionica<br />
Kompanija/industrija<br />
nedavna<br />
najviša<br />
u 52 tjedna<br />
Allianz/osiguranje $9,67 $23,17 6<br />
BG Grupa/nafta i plin $65,00 $136,91 10<br />
E.ON /usluge $36,00 $75,06 9<br />
HSBC Holdings/bankarstvo $69,18 $99,52 10<br />
Munich Re/osiguranje $120,00 $202,00 6<br />
Roche Holding/lijekovi $71,50 $98,15 16<br />
SAP/softver $35,84 $59,42 18<br />
StatoilHydro/nafta i plin $107,28 $43,31 7<br />
UBS/financijski servisi $15,75 $4,72 -<br />
Vodafone Grupa/telekomunikacije $20,19 $40,87 9<br />
P/E<br />
42 F o r b e S studeni 2008
Fronta<br />
U panici zbog<br />
krize gotovo da<br />
smo zaboravili na<br />
biznise koji<br />
nisu posve ovisni o<br />
burzi i kreditima.<br />
Dvije kompanije<br />
- Geofoto i<br />
Pastor - bave se<br />
poslovima koji<br />
su dosad uvijek<br />
preživljavali<br />
Holding ‘letećeg mjernika’<br />
Vlasnik Geofota Zvonko Biljecki tvrtkin je letački park uoči recesije<br />
obogatio mlažnjakom vrijednim šest milijuna dolara, a za sljedeću godinu<br />
najavljuje rast od 25 posto. Kakav mu je plan? / Dragana Radusinović<br />
U<br />
liftu Geofota piše: ‘6.<br />
kat – Ured glavnog<br />
direktora – Soba znanja’.<br />
Direktor i vlasnik Geofota,<br />
48-godišnji Zvonko<br />
Biljecki zna i pamti sve iznose na svim<br />
ugovorima koje je sklopio u posljednjih<br />
15 godina koliko gradi biznis fotogrametrije,<br />
kartografije i geoinformatike.<br />
Geofoto posljednje dvije godine<br />
bilježi strelovit rast, a ovu će godinu<br />
zaključiti s 15 milijuna eura prihoda od<br />
prodaje, od čega polovica otpada na izvoz.<br />
Biljecki, koji već dulje vrijeme šokira<br />
poslovnu javnost dobivajući poslove<br />
diljem svijeta, za iduću godinu najavljuje<br />
rast od 25 posto. ‘’Prošli smo kroz<br />
poslovanje Geofota i rast koji Biljecki<br />
najavljuje je realan’’, kaže Tonči Korunić<br />
iz konzultantske kuće Interkapital.<br />
Zbog globalne dimenzije svog biznisa<br />
Foto Ronald Goršić<br />
44 F o r b e S studeni 2008
Zvonko Biljecki želi da<br />
se dionice Geofota za<br />
dvije godine izlistaju na<br />
Varšavskoj ili Bečkoj burzi<br />
Biljecki je nedavno za šest milijuna dolara<br />
kupio prvi mlazni avion, Cessnu Citation<br />
II SP, obogativši letački park koji se dotad<br />
sastojao od dva propelerca. Geofoto je iz<br />
poduzetničkog pothvata čovjeka koji je,<br />
došavši iz Dervente na studij, prvu noć<br />
u Zagrebu zbog besparice prespavao na<br />
kolodvoru, narastao do tvrtke koja je na<br />
putu da postane globalno respektabilna<br />
u svojoj branši. Nakon radnog iskustva<br />
u Švicarskoj, Biljecki se 1993. vratio u<br />
Hrvatsku i u tadašnju geodeziju uveo<br />
svojevrsnu revoluciju primjenjujući nove<br />
tehnologije – tada digitalni ortofoto.<br />
Primjenom tehnoloških inovacija počeo<br />
je osvajati tržište.<br />
Ipak, prvi ozbiljan korak prema<br />
značajnijem rastu napravio je lani kupnjom<br />
Geodetskog zavoda Slovenije, svojeg<br />
najvećeg konkurenta u regiji. Iako je prilikom<br />
kupnje GZS-a bilo mnogo bure,<br />
pa čak i prozivki u slovenskim medijima<br />
da time jedan Hrvat dolazi u posjed<br />
‘’tajne slovenske kartografije’’, situacija<br />
se smiruje, a GZS bi iduće godine trebao<br />
rasti za 20 posto.<br />
Biljeckom je sada najveći konkurent<br />
norveška Blom Grupa, koja ostvaruje<br />
prihode od 100 milijuna eura godišnje.<br />
Nekoliko činjenica čini Geofoto otpornim<br />
na recesiju. Njegovi su klijenti<br />
sigurni platiše – gradovi i države. Njegov<br />
je proizvod nezamjenjiv u izradi gener-<br />
alnog urbanističkog plana, sređivanju<br />
katastra ili razminiranju terena.<br />
Biljeckom pogoduje to što posluje na<br />
tržištima koja nisu znatnije pogođena<br />
recesijom. Posebno se oslanja na Ujedinjene<br />
Arapske Emirate i Saudijsku<br />
Arabiju, države koje ostvaruju suficite<br />
bez obzira na sivilo koje je zahvatilo zapadnu<br />
ekonomiju. Saudijska Arabija se<br />
odlučila na izradu katastra cijele zemlje i<br />
Biljecki upravo ugovara taj posao. Među<br />
najzanimljivijim mu je projektima u tom<br />
dijelu svijeta kreiranje visokokvalitetne<br />
baze podataka kao temelja za osnivanje<br />
zemljišnih knjiga novog grada pokraj<br />
Jeddaha, vrijedno pet milijuna dolara.<br />
U Africi je pak ugovoreno poslova vrijednih<br />
25 milijuna dolara. Uz ostale,<br />
Biljecki radi s bolivijskim oružanim<br />
snagama. Drugačije ne bi mogao raditi<br />
na tržištu Centralne i Južne Amerike.<br />
Snimke se rade iz zraka, a nadlijetanje<br />
nije dopušteno nikome drugom.<br />
Konkurentska prednost Geofota<br />
je u tome što su troškovi, posebno što se<br />
tiče ljudi, niži u odnosu na konkurentske<br />
kompanije, kaže Korunić. Izvozni<br />
poslovi Geofota u vremenu krize su izgleda<br />
dobro pozicionirani, no što se tiče<br />
Hrvatske i regije u kojoj su generator<br />
rasta projekti javne infrastrukture poput<br />
cesta, autocesta i željeznica, može se reći<br />
da su neizvjesni. Stabilnost i najavljeni<br />
rast Geofoto temelji na dugoročnim<br />
ugovorima kojih je uvijek barem desetak.<br />
Najveći poslovi trenutačno su<br />
kartografska obrada Albanije vrijedna<br />
četiri milijuna eura, koju financiraju Svjetska<br />
banka i albanska vlada, te projekt<br />
VOGIS (Vojni geoinformacijski sustav)<br />
za Hrvatsku po NATO-vim standardima,<br />
vrijedan 12,5 milijuna eura, a zbog<br />
skorog učlanjenja Hrvatske u NATO<br />
projekt se teško može odbaciti.<br />
Najveći izazov za Zvonka Biljeckog<br />
je transformacija poslovnog modela<br />
Geofota. Posljedica brzog rasta zna biti<br />
još brže urušavanje, a da se Geofoto ne<br />
studeni 2008 F o r b e S 45
Fronta<br />
bi nasukao kao što mu se nasukao jedrenjak,<br />
Biljecki preslaguje tvrtku. Kompanije<br />
koje je sam osnovao pridružuju<br />
se poduzeću Geofoto Zagreb, a GZS<br />
ostaje neovisan te će pod njim poslovati<br />
i makedonski Zenit, kupljen u istom paketu.<br />
Užurbano se formira Geofoto<br />
Holding čije se sjedište seli u Nizozemsku,<br />
što je dio nastojanja da se u<br />
vlasničku strukturu uvede IFC, fond Svjetske<br />
banke. Dok mnogi razmišljaju o<br />
zaustavljanju investicija, Geofoto je u investicijskom<br />
zamahu. Riječ je o 17 milijuna<br />
eura teškoj investiciji s ciljem širenja<br />
na tržišta Centralne i Južne Amerike,<br />
Afrike i Bliskog istoka te učvršćivanju u<br />
regiji i zapadnoj Europi. Korunić ocjenjuje<br />
da i bez IFC-ova ulaganja Geofoto<br />
ima potencijal rasta jer su mu profitne<br />
marže visoke i sposoban je za većinu<br />
investicija iz ovog plana. Samostalno i s<br />
postojećim poslovnim modelom Geofoto,<br />
kaže Korunić, može narasti do 50 ili<br />
60 milijuna eura prihoda, čime bi dosegao<br />
svoj maksimum.<br />
Vanjski kapital potreban je za financiranje<br />
poslovnog zaokreta. ‘’Želim<br />
prestati loviti plijen u šumi i navesti ga<br />
da mi dođe sam’’, kaže Biljecki. Riječ je<br />
o kreiranju vlastite baze geoinformacijskih<br />
podataka koju bi potom prodavao<br />
kao gotov proizvod.<br />
Primjer takva proizvoda je digitalna<br />
katastarska baza podataka o imovinskopravnim<br />
odnosima na nekom području.<br />
Kupci njegovog proizvoda tako bi<br />
postali i pojedinci i građevinske i druge<br />
kompanije, a ne samo gradovi i države.<br />
Daljnja je želja Zvonka Biljeckog dionice<br />
Geofota za dvije do tri godine izlistati<br />
na Varšavskoj ili Bečkoj burzi. Prema<br />
dostupnim podacima, Geofoto bi tako<br />
uz kanadski Intermap i norveški Blom<br />
postao treća tvrtka iz branše listana na<br />
burzi. Izvjesno je da Geofoto ima snage<br />
uspješno prebroditi recesiju u idućoj godini.<br />
No, može li Zvonko Biljecki zaista<br />
imati korporaciju koja bi pretekla Blom<br />
Grupu?<br />
Uz ulagača koji bi<br />
bio financijski, a ne<br />
strateški partner,<br />
Pastor bi krenuo u<br />
investicije u istočnoj<br />
Europi<br />
Pastor koji već 78<br />
godina gasi požare<br />
Domagoj Milošević,<br />
većinski vlasnik<br />
Pastor Grupe: “Najveći<br />
ruski igrač u branši,<br />
Požtehnika, triput je<br />
veći od mene. Ja to<br />
mogu dostići.’’<br />
/ Dragana Radusinović<br />
Domagoj I. Milošević ima<br />
luksuzno uređen ured<br />
u dolini s pogledom<br />
na Todorićeve dvore<br />
podno Medvednice. I<br />
to vjerojatno nije slučajno. Milošević<br />
je većinski vlasnik Pastor Grupe, srednje<br />
velikog poduzeća golemih ambicija,<br />
a Ivica Todorić vlasnik je Agrokora,<br />
najmoćnijeg hrvatskog prehrambenog<br />
koncerna. Iz ambicije je izgleda i rođena<br />
ideja da u poslovno-stambenom Sigma<br />
centru, što ga je Milošević sagradio na<br />
nekadašnjem tlu tvornice vatrogasnih<br />
aparata, odabere ured s pogledom na<br />
ono što tek treba dostići. Vatrogasne<br />
aparate Pastor proizvodi u Rakitju izvan<br />
grada i na njima se temelje poslovni<br />
Foto Vjekoslav Skledar<br />
46 F o r b e S studeni 2008
studeni 2008 F o r b e S 47
Fronta<br />
planovi Miloševića i njegovih partnera,<br />
suvlasnika Pastora Danijela Šterna, sina<br />
poznatijeg oca Davora Šterna, i Janislava<br />
Šabana. Po obrazovanju doktor medicine,<br />
Milošević je tvornicu vatrogasnih aparata<br />
Pastor kupio 2000. godine, kada je imala<br />
šest milijuna eura prihoda i bilježila<br />
gubitak od milijun eura. Šest godina<br />
kasnije ponovno je spojio razdruženu<br />
obitelj kupivši i Pastor inženjering koji se<br />
bavi stabilnim sustavima protupožarne<br />
zaštite, a odvojen je od tvornice 90-ih<br />
godina. Ovu predrecesijsku godinu Pastor<br />
Grupa će, prema Miloševićevim projekcijama,<br />
zaključiti s prihodom od oko<br />
35 milijuna eura, a planira se dobit od<br />
milijun eura.<br />
Damir Čičak, konzultant A.T.<br />
Kearneyja koji u Pastoru vodi restrukturiranje,<br />
kaže da vatrogastvo kao Pastorova<br />
branša i pozicioniranost tvrtke u<br />
regiji pružaju okvir za rast i u recesiji, u<br />
kojoj treba voditi računa o likvidnosti i<br />
operativnim poboljšanjima. Poslovanju<br />
Pastora prijete stagnacija građevine i<br />
loša predviđanja za hrvatsku turističku<br />
branšu koja nikako da postane generatorom<br />
nove gradnje. Milošević tako<br />
širom otvorenih očiju promatra planove<br />
gradnje Trigranitova trgovačkog centra<br />
na Laništu pokraj Arene Zagreb. Od Davora<br />
Šterna, direktora Trigranita koji je<br />
nositelj investicije u trgovački centar na<br />
Laništu, doznajemo da projekt neće biti<br />
odbačen zbog štednje u recesiji, ali će odgoda<br />
u gradnji svakako biti, pa će kasniti<br />
oko godinu dana.<br />
Nekoliko je argumenata koji<br />
podržavaju tezu da će Pastor uspješno<br />
prebroditi recesiju. Prvi je upravo recesija<br />
sama, koja će na neko vrijeme<br />
zaustaviti planove velikih igrača u njegovoj<br />
branši da ulaze na poslovni teren<br />
regije jugoistočne i istočne Europe, što<br />
potvrđuje i konzultant Željko Perić iz<br />
savjetničke kuće Caper. To Pastoru kao<br />
jedinom regionalnom igraču koji je<br />
prisutan i na istočnom i na zapadnom<br />
Balkanu osigurava manevarski prostor.<br />
Najveći igrači, Tyco International i UTC<br />
koji su Pastorovi i kupci i dobavljači,<br />
zadržat će svoje partnerske odnose s<br />
hrvatskom kompanijom jer će im u godinama<br />
koje dolaze čak i više nego dosad<br />
biti skupo obrađivati za njih mala tržišta<br />
regije, pa i ono veće, rumunjsko, na koje<br />
je Pastor ozbiljno zakoračio uz podršku<br />
lokalnog partnera, RTC Holdinga koji je<br />
manjinski vlasnik zajedničke tvrtke.<br />
Drugi razlog za Pastorov optimizam<br />
pomalo je političke naravi. U veljači ove<br />
godine Pakt o stabilnosti jugoistočne Europe<br />
zamijenjen je Procesom suradnje<br />
u jugoistočnoj Europi (SEECP), kojem<br />
je osim ostalog u fokusu parlamentarna<br />
i gospodarska suradnja na području<br />
zaštite i spašavanja. Pastor unutar te<br />
međudržavne suradnje ima priliku biti<br />
ozbiljan ponuđač na natječajima jer je<br />
najveća tvrtka iz branše u regiji. Treći<br />
razlog je upravo Pastorova branša. Vatrogastvo<br />
i protupožarna zaštita dosta<br />
su naslonjeni na ulaganja država, a ni u<br />
jednoj se ne očekuje smanjivanje za to<br />
namijenjenih budžeta. Dapače, očekuje<br />
se da će izdvajanja u idućih tri do pet godina<br />
rasti.<br />
Među Pastorovih devet tržišta u koja<br />
se ubraja i Rusija, zvijezda bi trebala biti<br />
Rumunjska čiji vatrogasni sustav počiva<br />
na jeftinim proizvodima iz Kine koji su<br />
u neskladu regulativom EU. Rumunjska,<br />
u kojoj je Pastorov biznis u start up fazi,<br />
kao članica Unije napokon će morati<br />
početi primjenjivati EU standarde, a Pastor<br />
Grupa je jedini proizvođač iz regije<br />
koji posjeduje europske certifikate. Čak<br />
50 posto svih investicija u vatrogastvo i<br />
troškova za njegovo opremanje financira<br />
se iz Unijinih fondova, što ovu tržišnu<br />
nišu čini otpornijom na loša ekonomska<br />
kretanja. Na tržištu Srbije Pastor u<br />
posljednjih pet godina bilježi troznamenkasti<br />
rast, a u idućoj godini planira<br />
prvi put imati prihod veći od 10 milijuna<br />
eura. Tamo ima i vlastitu proizvodnju<br />
vatrogasnih vozila, no poslovne su prilike<br />
nešto manje jer nema EU fondova.<br />
Ipak, tržišta Rumunjske i Srbije, prema<br />
posljednjim podacima, u 2009. godini<br />
očekuju rast unatoč recesiji.<br />
Kako bi ostvario plan rasta kroz<br />
akvizicije u istočnoj Europi, Pastor traži<br />
private equity ulagača. U uvjetima u<br />
kojima svi trebaju financijsku injekciju,<br />
to nije lako. Analitičarka iz Hypo Alpe<br />
Adria Banke Ivana Gažić kaže pak da<br />
je Pastor, koji je do sada većinom rastao<br />
organski, dobra prilika za ulagače.<br />
“Pastoru private equity fond nije nužan<br />
za opstanak, već za značajniji uzlet. I bez<br />
takvog ulagača tvrtka može računati na<br />
Miloševićev optimizam dijelom se<br />
naslanja na politiku i na europske regule<br />
o budžetima za protupožarnu zaštitu<br />
godišnji rast od 5 do 10 posto u idućih<br />
nekoliko godina’’, kaže Gažić. Milošević<br />
želi više od toga, pa kaže: “Najveći ruski<br />
igrač u branši, Požtehnika, tri puta je<br />
veći od mene i ja to mogu stići.’’ Cilj mu<br />
je dosegnuti 100 milijuna eura prihoda,<br />
no da bi to uspio, svježi kapital ipak je<br />
nužan.<br />
Najveća prilika za Pastor je u ciljanju<br />
na tržišta u razvoju i najteže će mu biti<br />
braniti poziciju u Hrvatskoj gdje drži<br />
70 posto tržišta. Zato na domaćem<br />
terenu Pastor od Nenada Radojčića kupuje<br />
udio od 30 posto u Vatroprometu<br />
d.o.o., najvećem hrvatskom distributeru<br />
vatrogasne opreme. Vatropromet, koji<br />
bi trebao postati članom Pastor Grupe,<br />
ove će godine ostvariti 30 milijuna kuna<br />
prihoda. Održavanje postojeće pozicije u<br />
Hrvatskoj moguće je postići iskorakom u<br />
proizvodnju zaštitne opreme za radnike<br />
u industriji, odnosno u nišu ‘’zdravlje i<br />
sigurnost’’, kao i u usluge poput servisa i<br />
održavanja.<br />
48 F o r b e S studeni 2008
Lovci na hitove d<br />
50 F o r b e S prosinac 2008
Glavni urednik Profila Drago<br />
Glamuzina kaže da su knjige<br />
dobar biznis jer od njih živi<br />
300 zaposlenika Žderićeve<br />
tvrtke, ali ne vjeruje da se na<br />
njima itko može obogatiti<br />
Izdavači<br />
ugog repa<br />
Foto Vjekoslav Skledar / Cropix<br />
Poznato je da se od<br />
školskih udžbenika<br />
dobro živi, no može li<br />
se živjeti od ‘obične’<br />
knjige i prosječnog<br />
čitatelja? Financijski<br />
rezultati hrvatskih<br />
nakladnika pokazuju<br />
da može / Tanja Tolić<br />
Daniel Žderić (41) ima<br />
jednu od deset najvećih<br />
knjižara u Europi. Tisuću<br />
dodatnih kvadrata koji se<br />
uređuju za knjige dobio<br />
je proširivši zagrebački Profil Megastore<br />
na nekadašnji prostor restorana School.<br />
Drugom knjižarom, onom u Branimir<br />
centru, iz biznisa je “izbacio” dva kafića.<br />
U prvom hrvatskom outlet centru otvara<br />
prvu outlet knjižaru. Dućan za rasprodaju<br />
knjiga otvara i Neven Antičević (55),<br />
jedan od sedam vlasnika Algoritma. Od<br />
pet najprodavanijih knjiga na svijetu, on<br />
ima prava za tri – Pottera, Gospodara<br />
prstenova i Guinnessovu knjigu rekorda.<br />
Boško Zatezalo (56) iz V.B.Z.-a za<br />
najbolji neobjavljeni rukopis poklanja<br />
svake godine 100 tisuća kuna.<br />
Žderić, Zatezalo i Antičević, koji<br />
istupa u javnosti u ime svojih partnera,<br />
najveći su hrvatski nakladnici “običnih”<br />
knjiga – onih koje će prosječan čovjek<br />
doći kupiti u knjižaru kako bi njome<br />
prikratio vrijeme prije spavanja ili na<br />
godišnjem odmoru. U Hrvatskoj se,<br />
nažalost, i dalje nedovoljno čita: ako je<br />
vjerovati neslužbenim statistikama, u<br />
prosinac 2008 F o r b e S 51
Izdavači<br />
prosjeku jedna knjiga godišnje. Usprkos<br />
tome njih trojica od “obične” knjige uspijevaju<br />
dobro živjeti. I ne samo oni. Prema<br />
podacima Fine u proteklih pet godina svi<br />
nakladnici, a danas ih ima 338, zaradili<br />
su li su 50 milijuna eura dobiti. Broj onih<br />
koji žive od izdavanja knjiga smanjuje<br />
se, no prihodi i dobit opet rastu nakon<br />
privremenog poremećaja na tržištu koji<br />
su izazvali novinski nakladnici prodajom<br />
jeftinih knjiga na kioscima. Iako je<br />
Antičević uvjeren da će nakladnicima<br />
trebati još barem 2,5 godine da se vrate<br />
na tiraže i zarade iz vremena prije udara<br />
dnevnih novina, podaci ga ipak demantiraju.<br />
Nakladnici su lani zaradili 80<br />
milijuna kuna dobiti, prema 65 milijuna<br />
kuna u 2006. koja je bila najkritičnija<br />
jer se, zbog kumulativnog učinka, tek u<br />
njoj osjetilo koliko je “knjiga na kiosku”<br />
Zašto su baš oni na listi?<br />
Na listu 15 najvećih izdavača “običnih” knjiga uvrstili smo Školsku knjigu, Profil<br />
International, Algoritam, V.B.Z., Mozaik knjigu, Alfu, Dušević & Kršovnik, Frakturu,<br />
Jesenski i Turk, Nakladu Ljevak, Veble Commerce, Marjan Tisak, Izvore, Nakladu<br />
Pavičić i Znanje. Rangirali smo ih prema dobiti u 2007. Na listi je i dio nakladnika<br />
udžbenika koje se ne može isključiti jer u velikim tiražama prodaju i ‘obične’ knjige.<br />
Manje nakladnike, kao što su Veble i Jesenski i Turk, stavili smo na listu jer imaju vlastite<br />
knjižare, što je u Hrvatskoj praktički neizbježno da bi se opstalo u nakladništvu.<br />
Frakturu smo uvrstili jer njeguje kvalitetne naslove i relativno je nova tvrtka. Izvore,<br />
Nakladu Pavičić i Znanje uvrstili smo, usprkos padu dobiti, jer su zvučna imena.<br />
Dobit 15 najvećih hrvatskih nakladnika (u milijunima kuna)*<br />
Ime 2007. 2006. 2005. 2004. 2003.<br />
Šk. knjiga 20,8 17 18,1 16,5 16,5<br />
Profil 13,4 6,9 3,8 4,7 4,1<br />
Algoritam 11,5 2,9 4,6 1,8 4,9<br />
V.B.Z. 5,5 5,5 2,8 2,3 2,2<br />
Mozaik 3,7 3,2 4,7 3,9 0,7<br />
Alfa 2,3 0,8 2,1 2,96 2,95<br />
D&K 1,5 0,96 1,3 1,75 1<br />
Fraktura 0,4 0,06 0,05 0,3 /<br />
Jesenski 0,2 0,2 0,1 0,1 0,3<br />
Ljevak 0,2 0,06 0,3 0,3 0,3<br />
Veble 0,1 0,11 0,13 0,15 0,15<br />
Marjan T. 0,03 0,02 0,08 0,17 0,17<br />
Izvori 0,03 0,009 0,2 0,2 0,2<br />
Pavičić 0,03 0 0,004 0,03 0,1<br />
Znanje 0 0 0 0,4 0,3<br />
* Nakladnici koji tiskaju “obične” knjige<br />
2004. počela remetiti odnose na tržištu.<br />
Knjižarskom trojcu nije zajedničko samo<br />
to što je prihvatio igru i sam se upustio u<br />
prodaju knjiga uz cigarete i novine. Sva<br />
trojica su počela graditi vlastite tvrtke i<br />
lanac knjižara u trenutku kad su umirali<br />
ili prolazili kroz pretvorbu knjižarski<br />
mastodonti – Školska knjiga, Mladost i<br />
Znanje. Antičević je s dvojicom prijatelja<br />
iz škole i četvoricom kolega iz Mladosti<br />
1990. pokrenuo Algoritam. Zatezalo<br />
je biznis pokrenuo godinu kasnije; u<br />
početku se bavio distribucijom knjiga u<br />
Sloveniji i Hrvatskoj. Žderić je Profil International<br />
pokrenuo 1991. kao izdavač<br />
knjiga za računalno programiranje i<br />
poslovnih imenika. Od njih trojice danas<br />
je u biznisu najopušteniji Žderić.<br />
Antičević je dosad preživio dva srčana<br />
udara, Zatezalo i dalje pomalo funkcionira<br />
kao trgovački putnik, kako ga<br />
konkurencija često opisuje, što znači da<br />
sigurno nije imun na stres, dok Žderiću<br />
danas ide tako dobro da je biznis prepustio<br />
direktorima i glavnom uredniku,<br />
a on funkcionira kao pasionirani ribar i<br />
svjetski putnik koji je u slobodno vrijeme<br />
“kreativni” direktor svoje tvrtke.<br />
Gotovo 18 godina nakon početaka,<br />
bilanca je sljedeća. Antičević i njegovih<br />
šest partnera imaju 12 knjižara, 180<br />
zaposlenih i 11,6 milijuna kuna dobiti<br />
u 2007. Dosad su prodali 2,5 milijuna<br />
knjiga vlastite naklade, od toga lani 275<br />
tisuća. Zatezalo se može pohvaliti sa<br />
109 zaposlenih, 10 knjižara u Hrvatskoj<br />
i planom da se proširi na regiju preuzimanjem<br />
knjižara u Srbiji, te sa 300 tisuća<br />
primjeraka knjiga vlastite naklade u 2007.<br />
Lanjska dobit iznosila mu je 5,5 milijuna<br />
kuna. Zatezalo otkriva da je dosad<br />
prodao više od pola milijuna primjeraka<br />
knjiga svojih hit-autora – Coelha, Walscha,<br />
Browna i Marqueza.<br />
Žderić, koji nije želio odgovarati na pitanja,<br />
nego je to prepustio svom glavnom<br />
uredniku Dragi Glamuzini, danas<br />
posjeduje pet multimedijalnih knjižara,<br />
ima 300 zaposlenih, ali ne otkriva lanjske<br />
tiraže. Glamuzina kaže da su od osnivanja<br />
vlastite naklade prodali u oko dva<br />
milijuna primjeraka. Tri najveća hrvatska<br />
“gutača slova” u prosjeku godišnje objave<br />
100 novih naslova svaki. U javnosti<br />
se barata brojkom da domaći nakladnici<br />
godišnje objave ukupno četiri milijuna<br />
knjiga, ali ne postoji konsenzus oko toga<br />
što točno znači ta brojka. “Godišnje se<br />
objavi oko 3000 naslova pa se to pomnoži<br />
s prosječnom tiražom, recimo da je ona<br />
2000 primjeraka, pa onda oduzmete<br />
barem 30 posto neprodanih primjeraka”,<br />
odgovara Glamuzina. Zatezalo je uvjeren<br />
da se otisne i više, čak šest milijuna knjiga.<br />
“Tu ubrajam i ‘knjige uz novine’ koje su<br />
postale normalna izdanja izdavača, a koriste<br />
distribuciju Tiska kao kanal prodaje.<br />
Ako je prosječna cijena knjige 100 kuna, to<br />
govori da je tržište popularne knjige teško<br />
oko 400 milijuna kuna, no dobit ne prelazi<br />
10 posto”, objašnjava. Antičević smatra da<br />
se u godinama kad su novinski izdavači<br />
52 F o r b e S prosinac 2008
krenuli s projektom knjige uz novine<br />
broj prodanih knjiga godišnje penjao i do<br />
11 milijuna primjeraka. I dalje zapravo<br />
malo. Ako pretpostavimo da je baš svaki<br />
stanovnik Hrvatske tih godina kupio knjigu,<br />
računica i dalje pokazuje da su kupili<br />
dvije do tri knjige godišnje. “Kultura je<br />
prva stvar na kojoj ljudi počinju štedjeti i<br />
zadnja na kojoj počinju rasipati”, komentira<br />
Antičević i napominje da je zlatno<br />
doba izdavača trajalo od 2000. do 2004.,<br />
kad su novine krenule osvajati tržište knjiga<br />
s popularnim cijenama od 29 kuna<br />
po knjizi. Dotad se knjiga ispod 100 kuna<br />
smatrala jeftinom. Nakon početnog šoka,<br />
oni najveći uspjeli su se oporaviti, pa čak i<br />
sami tiskati knjige za kioske.<br />
No, može li se živjeti od “obične” knjige?<br />
Može li se od nje nakladnik obogatiti?<br />
“Ne bismo se time bavili da proizvodimo<br />
gubitak. Može li se nakladnik obogatiti?<br />
Može veoma pristojno živjeti, ali ne vjerujem<br />
da se može obogatiti kao Kerum”,<br />
odgovara Glamuzina. Antičević kaže da<br />
nakladnici žive od tzv. dugog repa koji se<br />
Foto Nina Đurđević / Cropix<br />
Neven Antičević i njegovih šest partnera<br />
u Algoritmu imaju hrvatska prava za tri<br />
od pet najprodavanijih knjiga na svijetu<br />
prosinac 2008 F o r b e S 53
Izdavači<br />
Vlasnik V.B.Z.-a<br />
Boško Zatezalo<br />
drži primat na<br />
tržištu duhovne<br />
literature, a lani je<br />
njegova “Tajna”<br />
bila najprodavanija<br />
knjiga u<br />
Hrvatskoj, iako joj<br />
tiraža za javnost<br />
ostaje nepoznata<br />
Foto Nina Đurđević / Cropix<br />
proteže i na razdoblje od 10 godina. Profit<br />
se ostvaruje od starih knjiga, a ne od novih<br />
naslova. “Od knjiga se može dobro živjeti,<br />
ako si odabrao dobre naslove. Ako nakladnik<br />
nema barem stotinu naslova, ne<br />
može održavati ni funkcioniranje ureda,<br />
a kamoli zarađivati. Dakle, uvijek je bolje<br />
objavljivati knjige koje će se dugo prodavati,<br />
nego ljetni hit”, kaže.<br />
Na tako malom tržištu kao što je<br />
domaće tržište knjiga, koje godišnje<br />
prema Antičevićevim procjenama objavi<br />
oko 1000 naslova, prilično je teško<br />
pogoditi “dugorepi” hit. “Do 90-ih, kada<br />
je tržište bilo veliko, od 10 knjiga morali<br />
ste biti uspješni barem s njih osam,<br />
jer su naklade bile velike i greške su se<br />
brzo prepoznavale. Danas od 10 knjiga<br />
morate imati bar tri do četiri hita koji<br />
se prodaju u nakladama pet do 20 puta<br />
većim od prosječnih 1000 primjeraka,<br />
i tako omogućuju profitabilnost”,<br />
objašnjava Zatezalo. “Formula je jednostavna.<br />
Pokušavamo biti bolji i brži<br />
od drugih. Pa i hrabriji. Profil je ušao<br />
na tržište školskih udžbenika u trenutku<br />
Razbijen monopol Školske knjige<br />
Najveći izvor prihoda u nakladništvo<br />
i dalje donose besplatni udžbenici, a<br />
Školskoj knjizi udjel na tržištu sve više<br />
otima Profil International.<br />
kad je na njemu postojala samo Školska<br />
knjiga i kad se nitko nije usudio ni<br />
pomisliti da može razbiti njezin monopol”,<br />
kaže Glamuzina. Školski udžbenici<br />
lani su činili 57 posto ukupnog prihoda<br />
nakladnički udio na tržištu knjiga<br />
Šk. knjiga (44%)<br />
Profil (25%)<br />
Ostali (13%)<br />
Alfa (10%)<br />
2007.<br />
Algoritam (3%)<br />
Znanje (2%)<br />
Ljevak (1,6%)<br />
V.B.Z. (0,7%)<br />
Profila, odnosno 98 milijuna kuna. Sa<br />
svojim udžbenicima Profil je držao udio<br />
od 25 posto, no Školska knjiga i dalje je<br />
apsolutni vladar - lani je držala 44 posto<br />
tržišta, a udžbenici su joj donijeli 66 pos-<br />
54 F o r b e S prosinac 2008
Prvi grafikon pokazuje da broj poduzetnika u nakladništvu pada, kao i ukupan broj zaposlenih (drugi grafikon). Treći grafikon pokazuje porast<br />
prosječne bruto plaće u izdavaštvu, dok se prihodi i dobit (četvrti i peti grafikon) polako oporavljaju od najezde jeftinih knjiga uz novine<br />
to prihoda, odnosno 173 milijuna kuna. I<br />
ove školske godine Profil i Školska knjiga<br />
drže prva dva mjesta. Do kraja prosinca<br />
Školskoj će knjizi biti isplaćeno 154 milijuna,<br />
a Profilu 107 milijuna kuna. Algoritam<br />
je lani uspio osvojiti svega 3 posto<br />
tržišta udžbenika, dok je V.B.Z.-ov udjel<br />
bio ispod jedan posto. U tom smislu,<br />
Algoritam i V.B.Z. doista žive od obične<br />
knjige, s ogradom da Algoritam mnogo<br />
zarađuje i od multimedije koju prodaju u<br />
svojim knjižarama.<br />
Tržište knjiga u ovom je trenutku<br />
stabilno, no mnogi naslovi iz beletristike<br />
i publicistike ne bi se pojavili da<br />
njihovi nakladnici ne posluju s državom<br />
koja posljednje dvije godine dijeli besplatne<br />
udžbenike. To, uostalom,<br />
potvrđuje i neočekivani skok dobiti cijelog<br />
nakladništva knjiga u 2007. Godine<br />
2006. ukupna dobit iznosila je 65 milijuna<br />
kuna, 12 milijuna kuna manje nego<br />
godinu prije, što je, smatraju nakladnici,<br />
posljedica “knjige na kiosku”. No lani<br />
je dobit skočila na 80 milijuna kuna, za<br />
čak 15 milijuna kuna u odnosu na 2006.,<br />
što je potpuno logično ako se zna da je<br />
država te godine započela projekt podjele<br />
besplatnih udžbenika koje otkupljuje<br />
od nakladnika.<br />
prosinac 2008 F o r b e S 55
FORBES tema broja<br />
8 milijardi eura<br />
ukupan je prihod<br />
petnaestorice<br />
najvećih s liste<br />
29 tisuća ljudi<br />
radi za najvećeg<br />
poslodavca u regiji<br />
Ivicu Todorića<br />
158 tisuća eura<br />
prihod je po<br />
zaposlenom u<br />
slovenskoj SCT grupi<br />
58 F o r b e S studeni 2008
najvećih<br />
Za koga radi regija?<br />
Na prvoj listi <strong>Forbes</strong>a Hrvatska su najveći poslodavci u<br />
regiji, vlasnici tvrtki jasno definirane vlasničke strukture<br />
kojom su zaokružena obiteljska poslovna carstva i dan<br />
snažan pečat tržištu rada i regionalnom gospodarstvu<br />
Foto AP, arhiv EPH<br />
Umjesto u svijetu uobičajenih<br />
„Tko je tko“ almanaha, regionalni<br />
bi pandan, tragom medijskih<br />
napisa, možda bilo lakše<br />
kompilirati prema principu<br />
„Tko je iza koga“ ili „Čiji je tko“, jer transparentnost<br />
je još uvijek prilično bolna točka korporativnog<br />
sektora. Doduše, kad bi se dijelile medalje<br />
za transparentnost Slovenija bi zasigurno<br />
bila na najvišem postolju, s vrlo detaljnim bazama<br />
podataka od kojih je teško skriti vlasničku<br />
strukturu pravnih osoba pa makar bila riječ i<br />
o kompliciranijim oblicima cross-holdinga.<br />
No kako se priča širi na istok stvari postaju<br />
znatno kompliciranije, jer je čak i u slučaju<br />
dioničkih društava (s dostupnom vlasničkom<br />
strukturom) lako zaći u slijepu ulicu, kamo<br />
vas može odvesti tvrtka kakva egzotičnog imena<br />
i zemlje porijekla (poput, recimo, Cipra).<br />
Zbog toga konačni rezultati ponešto odudaraju<br />
od uvriježene percepcije u javnosti, jer<br />
ugledni menadžeri nisu uvijek nužno i formalni<br />
vlasnici, a to je bio ključan kriterij pri<br />
sastavljanju liste. Najprije je definirana “lista<br />
osumnjičenika”, a kao prikladan orijentir<br />
korišteni su brojni izvori, od medijskih napisa<br />
preko informacija dobivenih od samih aktera<br />
na terenu pa do popisa najvećih kompanija<br />
koje su odvojeno radili slovenski dnevnik Finance,<br />
srpski magazin Ekonomist i bosanske<br />
Poslovne novine. Potom je utvrđena vlasnička<br />
struktura njihovih poslovnih carstava, čime je<br />
počela opsežna potraga za konkretnim brojkama.<br />
Naravno, uz pomoć kompanija čiji su se<br />
vlasnici našli na listi.<br />
Konačan popis lišen je državnih mastodonata<br />
i dioničkih društava bez većinskog privatnog<br />
vlasnika, koji bi teško zadovoljili definiciju<br />
tržišno orijentirane kompanije pa bi “ugrozili”<br />
tržišnu orijentaciju same ljestvice, posebice kad<br />
je riječ o broju zaposlenih koji je u državnim<br />
i paradržavnim pravnim subjektima počesto<br />
posljedica nimalo racionalne poslovne politike.<br />
Rezultat je lista najvećih poslodavaca u regiji, s<br />
jasno definiranom vlasničkom strukturom kojom<br />
su zaokružena obiteljska poslovna carstva,<br />
dajući snažan pečat tržištu rada i regionalnom<br />
gospodarstvu u cjelini.<br />
studeni 2008 F o r b e S 59
FORBES 15 najveĆih<br />
Ivica<br />
Todorić<br />
dominira regijom<br />
stalnim jačanjem<br />
spoja proizvodnje i<br />
prodaje hrane<br />
Ubiznis je ušao proizvodnjom<br />
cvijeća tijekom 70-ih,<br />
nagovorivši oca Antu da<br />
baš to bude poslovna<br />
uzdanica obitelji. Već je<br />
sa cvijećem bio osvoji tržište tadašnje<br />
Jugoslavije, a u idućih se 30 godina<br />
razvijao u autentičnog hrvatskog<br />
kapitalista kojega danas, kad kontrolira<br />
golemi koncern Agrokor i zapošljava<br />
28,7 tisuća ljudi, više ne stiže niti jedan<br />
hrvatski biznismen. Todorić je širio<br />
biznis od 1989., kad su doneseni prvi<br />
zakoni koji su to dopuštali. Kupovao<br />
je kompaniju za kompanijom i danas<br />
kontrolira gotovo cjelokupno tržište<br />
hrane u Hrvatskoj. Sladoled, voda,<br />
majoneza, meso, žito - sva je hrana<br />
u njegovim rukama. Nema jedino<br />
mlijeko. Kralj je hrvatske prehrambene<br />
industrije, u Agrokoru rade i njegova<br />
djeca, kći Iva Balent te sinovi Ante i<br />
1<br />
Ivan Todorić. Svojedobno je izjavio da<br />
djecu priprema da naslijede njegovu<br />
poziciju, ali da će to učiniti “tek ako<br />
budu spremni”.<br />
60 F o r b e S studeni 2008
2<br />
Miroslav Mišković<br />
vlasnik delta holdinga planira<br />
veliko širenje u istoČnoj europi<br />
Neki imaju Alfu i Omegu.<br />
Srbija ima Deltu Miroslava<br />
Miškovića. Najveći<br />
je poslodavac u Srbiji,<br />
zapošljava 18,5 tisuća ljudi<br />
i kontinuirano se širi izvan Srbije. Njegov<br />
trgovački lanac Maxi najveći je u<br />
Srbiji, moćni Delta Holding zastupnik<br />
je svjetskih modnih brandova, a na<br />
srpskom tržištu prodaje i automobile.<br />
Izbjegavanjem javnosti Mišković se štiti<br />
od stigme tajkuna i političkog pokroviteljstva,<br />
dok Delta Holding ostvaruje<br />
sve bolje poslovne rezultate, lani prihod<br />
od 1,3 milijarde eura.<br />
Širenje je počeo nakon prodaje<br />
svoje Delta banke, kupnjom desetaka<br />
državnih tvrtki u Srbiji i značajnih<br />
tržišnih udjela u maloprodaji u BiH,<br />
Crnoj Gori i Bugarskoj. <strong>Forbes</strong> ga je,<br />
kao prvog Srbina ikada, smjestio na<br />
listu najbogatijih ljudi svijeta. Još uvijek<br />
nije uspio ozbiljno zakoračiti na tržišta<br />
Slovenije i Hrvatske.<br />
studeni 2008 F o r b e S 61
FORBES 15 najveĆih<br />
Rodoljub Drašković<br />
unatoč pričama o regionalnim<br />
savezništvima, tržišta osvaja sam<br />
3<br />
Polubrat bivšeg ministra<br />
vanjskih poslova Srbije Vuka<br />
Draškovića proizvodi čokoladu<br />
i kekse, voće i povrće, meso<br />
i dječju hranu te planira rast<br />
tvrtke Swisslion Takovo u najvećeg<br />
proizvođača hrane u jugoistočnoj Europi.<br />
Sklon samohvali, Drašković svoju kompaniju<br />
koja zapošljava 5,2 tisuće ljudi<br />
naziva imperijem moderne tehnologije.<br />
Često ga spominju kao člana skupine<br />
Todorić-Mišković-Žiga Debeljak (slovenski<br />
Mercator), u različitim kombinacijama<br />
savezništava. No, na hrvatsko je tržište<br />
Drašković ušao sam, ovogodišnjom<br />
kupnjom konditorske tvrtke Euro food<br />
markt iz Siska, poznate po brandu Jaffa<br />
keksa. U ljeto 2007. godine Drašković je<br />
Ivici Todoriću prodao trgovački lanac SL<br />
Gross s devet maloprodajnih trgovina i<br />
tri distributivna centra u Leskovcu, Nišu,<br />
Čačku i Gornjem Milanovcu. Drašković<br />
je početkom 2007. iskoračio iz sektora<br />
hrane kupnjom Industrije alata iz<br />
Trebinja. Ta je akvizicija ujedno značila<br />
njegov ulazak na tržište Crne Gore.<br />
62 F o r b e S studeni 2008
FORBES 15 najveĆih<br />
hrvatska<br />
I Ivica Todorić najveći je<br />
poslodavac nakon države<br />
Todorić i ostali<br />
Agrokor zapošljava 1,5 posto radno aktivnih stanovnika Hrvatske.<br />
Sa 23 tisuće zaposlenih peterostruko je veći poslodavac od prvog sljedećeg<br />
- Dragutina Drka, vlasnika Vindije / Viktor Vresnik<br />
Sedam trgovaca, tri<br />
proizvođača hrane, sedam<br />
vlasnika trgovačkih lanaca,<br />
dva građevinara, tri vlasnika<br />
velikih paketa dionica Hajduka<br />
i, kao vjerojatno jedino iznenađenje<br />
na popisu - Zlatko Marić, vlasnik agencije<br />
Sokol-Marić, najvećeg zaštitarskog<br />
poduzeća u državi. Profil hrvatskog<br />
privatnog poslodavca vrlo je blizak<br />
slovenskom: oni su kraljevi prehrambene<br />
industrije, špeceraja i graditeljstva.<br />
Točno onoga čime se zabavljaju<br />
prosječni građani Hrvatske i Slovenije<br />
- jedu i piju, sve ranije u životu kupuju<br />
vlastite nekretnine. Ponekad, vidi<br />
se to po poziciji Goranka Fižulića koji<br />
je sa 1497 zaposlenih osmi na ljestvici<br />
domaćih poslodavaca, kupuju odjeću ili<br />
djeci igračke.<br />
Vlasnik Agrokora Ivica Todorić<br />
(57) najveći je gazda nakon države,<br />
dvostruko veći od Zagrebačkog holdinga<br />
Milana Bandića, najvećeg poslodavca<br />
u državnom vlasništvu. Najbogatiji<br />
Hrvat ujedno je i najutjecajniji građanin<br />
Hrvatske, jer o njegovoj uspješnosti izravno<br />
ovisi sudbina 22.897 zaposlenih<br />
u Hrvatskoj i još 6000 u Srbiji i BiH.<br />
Za Hrvatsku to znači da Todorić u<br />
Agrokoru zapošljava 1,5 posto ukupnog<br />
radno aktivnog stanovništva. To je deset<br />
puta manje od postotka zaposlenih<br />
u državnom sektoru, ali riječ je o snazi<br />
koja je u rukama jednog čovjeka.<br />
Sam Todorić nije se nikada izravno<br />
petljao u politiku, ali u kampanjama je<br />
znao odabrati kome će i kada biti sponzor.<br />
Unutar Agrokora ionako je samo on<br />
taj koga se oslovljava predsjedničkom<br />
titulom. Njemu je to dovoljno<br />
O Todoriću i Agrokoru zna se sve,<br />
od toga da on sam radi najmanje 10 sati<br />
dnevno, do toga da s brojnom obitelji<br />
živi na prilično tradicionalan način<br />
u korporacijskom dvorcu nadomak<br />
središta Zagreba. Znamo i za njegov dobar<br />
nos pri izboru kvalitetnih kadrova.<br />
prosinac 2008 F o r b e S 63
FORBES 15 najveĆih<br />
hrvatska<br />
Sa 3900 zaposlenih,<br />
Dragutin Drk je u<br />
Hrvatskoj veći<br />
poslodavac od<br />
međunarodnih<br />
korporacija poput<br />
Siemensa i<br />
Ericssona<br />
U Agrokoru su radili ili rade današnji<br />
guverner HNB-a Željko Rohatinski<br />
i bivši zamjenik ministra financija<br />
Damir Kuštrak (iz Agrokora je otišao<br />
biti ministrom, danas opet vodi jedan<br />
razvojni tim kompanije). U Agrokoru<br />
je karijeru započela i bivša zamjenica<br />
ministra gospodarstva Maja Brinar, u<br />
kompaniji danas rade Nataša Rohatinski,<br />
kći guvernera HNB-a, kao i supruga<br />
nekadašnjeg Tuđmanova miljenika<br />
i kratkotrajnog zagrebačkog čelnika<br />
Zlatka Canjuge, Piruška Canjuga. Iz<br />
Agrokora je stigao Krešimir Kuterovac,<br />
danas državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede<br />
koji je u Agrokoru bio izvršni<br />
direktor za stočarsku proizvodnju, u<br />
Agrokoru je danas i Davorin Spevec,<br />
bivši direktor Zagrebačkog Velesajma,<br />
stari Todorićev prijatelj, suprug Olgice<br />
Spevec, predsjednice Vijeća Agencije za<br />
zaštitu tržišnog natjecanja.<br />
Todorić je strastven igrač. Kad nešto<br />
želi, teško to ispušta. Kada je prije nešto<br />
više od godinu dana krenuo u ofenzivu<br />
na Tursku, o njemu su kao najozbiljnijem<br />
kandidatu za preuzimanje najvećeg<br />
turskog lanca špeceraja izvještavali svi<br />
svjetski financijski mediji. Za tu priliku<br />
partner mu je bio Blackstone, jedna od<br />
najvećih svjetskih private equity grupa<br />
(danas su oni, a ne Agrokor u nevolji).<br />
Kada nisu uspjeli, nisu se zaustavili.<br />
Drugi val ofenzive sada traje na ukrajinskom<br />
tržištu.<br />
I oni koji ga ne vole, a ima ih dosta jer<br />
je odavno prerastao okvire male države<br />
pa mnogima smeta u širenju, Todoriću<br />
priznaju upornost i nepokolebljivost.<br />
Svjesni su kako bi, da bi ga nadigrali,<br />
morali izmisliti sasvim drukčiji model<br />
poslovanja, a to danas nije jednostavno.<br />
U Zagrebu mu je najveći takmac slovenski<br />
Mercator, ali unatoč modernijem<br />
pristupu kupcima, nikada nisu uspjeli<br />
previše zagristi u teritorijalnu raspodjelu<br />
trgovine. On je, međutim, doduše<br />
neizravno, nedavno pustio glas da<br />
namjerava kupiti Mercator, s kojim se<br />
pokušao spojiti prije nekoliko godina<br />
kao i s Delta holdingom najvećeg srbijanskog<br />
tajkuna Miroslava Miškovića.<br />
Od kupnje Mercatora navodno nema<br />
ništa, barem tako tvrde slovenski<br />
političari, a u Srbiji je, umjesto spajanja<br />
s Deltom, od Rodoljuba Draškovića kupio<br />
maloprodajni lanac Idea.<br />
Zaposleni u Agrokoru i pridruženim<br />
kompanijama dijele se pak na dvije vrste<br />
- zaposlene u proizvodnji koji su mahom<br />
sretni što ih je spasio od privatizacijskih<br />
promašaja, i zaposlene u trgovinama<br />
Konzumova lanca koji izravno njemu<br />
pripisuju krivnju za niske plaće u sektoru.<br />
Čak i ti drugi, međutim, smatraju<br />
ga poželjnim poslodavcem, po rangu<br />
poželjnosti gotovo odmah iza države.<br />
Radi se naporno, često izvan granica<br />
radnog vremena, ali plaća stiže svakog<br />
mjeseca.<br />
Dugi na domaćoj ljestvici, Dragutin<br />
Drk (71), vlasnik i vječni direktor<br />
varaždinske Vindije, samo je naoko suprotnost<br />
velikom gazdi Agrokora. Tih,<br />
uvijek besprijekorno dotjeran, on kao<br />
64 F o r b e S prosinac 2008
FORBES 15 najveĆih<br />
da odiše mirnoćom malog Varaždina.<br />
Ali, kao što je i Varaždin jednom bio<br />
glavni grad Hrvatske, tako je i Drk od<br />
starog pogona u Međimurskoj ulici<br />
napravio središte kompanije koja radi<br />
u cijeloj državi. I raste. U usporedbi s<br />
Todorićem, njegovih 3900 zaposlenih<br />
u Vindiji, Koki i pridruženim kompanijama<br />
nisu velika brojka. U Hrvatskoj, on<br />
je međutim značajan poslodavac, znatno<br />
ispred velikih međunarodnih korporacija<br />
poput Siemensa ili Ericssona koje<br />
su mnogi očekivali na ovoj ljestvici.<br />
Budući da nema vlastiti prodajni<br />
lanac, nije u sukobu s Todorićem. Nikada<br />
zapravo nisu ni bili prava konkurencija.<br />
Todorić je najveća snaga u domaćoj<br />
prehrambenoj industriji, ali se ne bavi ni<br />
mlijekom ni proizvodnjom peradi. Taj<br />
dio posla odavno je prepustio drugima<br />
koji su već bili snažni na tom tržištu. Drk<br />
i Todorić lako su zato pronašli zajednički<br />
jezik. Poveznica je bila soja. Todorić ju i<br />
proizvodi i uvozi, a Vindiji treba za prehranu<br />
stoke i pilića. Zajednički interes<br />
vjerojatno je pomogao i pri uspostavi<br />
ritma međusobnog plaćanja, čije je usporenost<br />
inače najčešća zamjerka koju<br />
dobavljači upućuju Todoriću.<br />
Za razliku od već poslovične nedostupnosti<br />
medijima, pa i državnim<br />
činovnicima ako ga pokušavaju uznemiravati<br />
bez doista jakog razloga, Drk je<br />
unutar kruga Vindije spreman reagirati<br />
istog trenutka čim se za to pokaže potreba.<br />
Bez ikakve direktorske procedure,<br />
pomoći tajnice ili “stručnjaka za odnose<br />
s medijima”, sam je izašao kako bi me,<br />
kada sam jedini puta bio kod njega - na<br />
dan kad je Luka Rajić prodao Luru francuskom<br />
Lactalisu - uveo u prostranu<br />
sobu za sastanke. Sam me kasnije i ispratio<br />
sve do izlaza iz pogona, zaustavivši se<br />
kako bi mi pokazao crvenu Renaultovu<br />
„peticu“ kojom svakodnevno dolazi na<br />
posao. Petica je više izraz Drkova smisla<br />
za praktičnost života u Varaždinu nego<br />
iskaz skromnosti. Dugogodišnji neupitni<br />
vladar Vindije ujedno je i vlasnik<br />
prvog Bentleyja koji je na cestu izašao s<br />
hrvatskim tablicama.<br />
...i ostali<br />
hrvatska<br />
Iako su svi u sjeni Ivice Todorića i svi zajedno upošljavaju 16.165 zaposlenih,<br />
osmorica “ostalih” vrlo su ozbiljni igrači na hrvatskom tržištu rada i zasad<br />
značajniji od velikih međunarodnih korporacija koje su aktivne u regiji.<br />
Zlatko Marić (48) Kao mladić bio je redar u zaštitarskoj<br />
tvrtki Sokol Šafranić Vjekoslava Šafranića. Tvrtku kojoj je danas<br />
vlasnik vodi od 1997., kada ju je Šafranić prodao strancima koji<br />
se po zakonu nisu smjeli baviti tom djelatnošću. 3226 zaposlenih<br />
Zdravko Pevec (53) Sa suprugom Višnjom Vlasnik je 14<br />
prodajnih centara u Hrvatskoj i prijevozničke tvrtke s 500 vozila.<br />
Bavi se niskogradnjom i visokogradnjom, a kupnjom hotela Picok<br />
proširio se i na ugostiteljstvo. 2999 zaposlenih<br />
Mile Ćurković (46) Vlasnik Plodina, riječkog trgovačkog<br />
carstva koje je lani uprihodilo 221 milijun eura, karijeru je počeo<br />
kao profesor informatike u benkovačkoj Srednjoj ekonomskoj<br />
školi. Pije samo vodu i apolitičan je. 2162 zaposlena<br />
Ivan Ergović (52) Bivši generalni direktor 1993. je sa skupinom<br />
menadžera kupio Našicecement kreditom PBZ-a. Sredinom<br />
2003. postaju Nexe grupa. Blizak krugu gospodarstvenika<br />
okupljenih oko predsjednika Stipe Mesića. 1984 zaposlena<br />
Ninoslav Pavić (55) Europapress holding (EPH) čiji je<br />
50-postotni vlasnik, najveći je novinski izdavač u državi s velikom<br />
planovima za širenje na druge medije. Holding sa 1700 zaposlenih<br />
prošlu je godinu završio s prihodom od 163,7 milijuna eura.<br />
Emmanuel Besnier (38) Francuska mljekarska dinastija<br />
Besnier iz Lavala kupila je 2007. Dukat od Luke Rajića. Danas u<br />
svojim pogonima u Hrvatskoj imaju 1627 zaposlenih i ostvaruju<br />
prihod od 156.000 eura po zaposlenom.<br />
Goranko Fižulić (52) Sa suprugom Biserkom vlasnik je<br />
većinskog paketa Magme čijih 30 posto kotira na Zagrebačkoj<br />
burzi. Magmine robne marke proizvode se u Kini. Agresivno se širi<br />
na regionalna tržišta. 1497 zaposlenih.<br />
Mirko Grbešić (48) Svojedobno zbog intenzivne trgovine iz<br />
Hercegovine poznat i kao “kralj meke granice”. Vlasnik Saponije<br />
i Koestlina kojima upravlja iz širokobriješkog Mepasa. Dok mu je<br />
sjedište u BiH maleno, u Hrvatskoj zapošljava 1460 radnika.<br />
66 F o r b e S prosinac 2008
FORBES 15 najveĆih<br />
Srbija<br />
Lav u kavezu<br />
Cilj Miroslava Miškovića, jedinog Srbina na <strong>Forbes</strong>ovoj listi najbogatijih,<br />
širenje je na zapad regije dok je ne osvoji. Ali “prokletstvo srpskog<br />
biznismena” gura ga na istok, sve dalje od regije / Sanja Simić<br />
Miroslav Mišković,<br />
osnivač i vlasnik<br />
najveće privatne<br />
tvrtke u Srbiji, Delta<br />
Holdinga, ne komentira<br />
globalnu financijsku krizu. On<br />
ima drugi problem. Želi trošiti, ali ne<br />
uspijeva trošiti kako hoće i gdje hoće.<br />
Lancem trgovina Maxi, shopping centrima,<br />
modnim trgovinama i salonima<br />
automobila kontrolira 40 posto tržišta<br />
u Beogradu i cilja na 20 posto u cijeloj<br />
državi. Kako razvija Delta Holding i<br />
pokušava se akvizicijama probiti na zapad<br />
regije, Mišković sve više utjelovljuje<br />
prokletstvo velikog srpskog biznismena.<br />
Najveći takvi igrači u Srbiji munjevito<br />
su rasli kroz 20 godina nereguliranog<br />
tržišta i pod neizbježnim pokroviteljstvom<br />
politike širili poslovnu bazu slobodnom<br />
interpretacijom privatizacije<br />
u Srbiji. Danas, kad su mnogi od njih<br />
ojačali tvrtke i nužno bi se trebali širiti<br />
na vitalnija tržišta i privlačiti potentne<br />
ulagače, upravo ono što im je pomoglo<br />
zatvara ih u relativno izolirano tržište<br />
Srbije dok ih zapad često tretira kao<br />
kliconoše mutnih poslovnih praksi. Oni<br />
koji nastave rasti i kroz reforme koje se<br />
pod paskom Europske unije upravo<br />
provode u Srbiji, mogli bi biti iskupljeni.<br />
Dotad će se kao lavovi nervozno gurati<br />
po kavezu Srbije. Miroslav Mišković<br />
studeni 2008 F o r b e S 69
FORBES 15 najveĆih<br />
Srbija<br />
podiže poslovne nebodere s Hypo Alpe<br />
Adria Bankom, prodaje osiguranja s talijanskim<br />
Generalijem, nudi financijske<br />
usluge, vlasnik je 18.000 hektara poljoprivrednog<br />
zemljišta u Vojvodini.<br />
Njegov prvi i glavni biznis ostaje<br />
trgovina, prvenstveno kroz maloprodajne<br />
lance. Beogradski shopping mall<br />
Delta City najveći je u regiji. Lanac supermarketa<br />
i trgovina Maxi najveći je<br />
u zemlji. Tvrtka zastupa Nike, Zaru,<br />
Mexx, Escadu i proizvodi vlastiti brand<br />
Addiction. Prodaju Lancie i Alfe, BMWe,<br />
Honde i Renaulte. Prema podacima<br />
Delta Holdinga za ovu godinu, maloprodaja<br />
donosi 81 posto prihoda tvrtke.<br />
Prošle godine mu je, prema hrvatskom<br />
Deloitteu, donijela 1,3 milijarde eura. Jedina<br />
prava konkurencija u Srbiji su mu<br />
slovenski Mercator i hrvatski Agrokor.<br />
Miškovićeva glavna strategija je<br />
širenje prema zapadu regije dok je ne<br />
osvoji. Roba široke potrošnje munjevito<br />
se kreće svijetom, ali Srbija ostaje gotovo<br />
djevičanski teritorij.<br />
Kad je EBRD u rujnu odobrio svoj<br />
prvi kredit za maloprodaju u Srbiji,<br />
70 milijuna eura Agrokorovu lancu<br />
IDEA, objavio je da u Europskoj uniji<br />
1000 kupaca kupuje na prosječno 270<br />
četvornih metara dućana. U Srbiji na<br />
svega 25 četvornih metara. Veliki strani<br />
lanci ipak oklijevaju s ulaskom, zbog<br />
nedovoljno reguliranog tržišta i njegove<br />
osjetljivosti na nepredvidljive političke<br />
promjene.<br />
Miškoviću taj silan prostor za osvajanje<br />
ne znači mnogo jer ga Komisija<br />
za tržišnu konkurentnost drži na oku<br />
zbog monopola, iako u srpskoj javnosti<br />
prevladava percepcija da Delta Holding<br />
zbog Miškovićeve društvene i političke<br />
moći može raditi što hoće.<br />
Prvi problem, nepovjerenje koje ga<br />
dočeka svaki put kad krene na zapad,<br />
Mišković dijeli sa Srbijom.<br />
Pancirni PR odjel Delta Holdinga<br />
iskače iz kože da mu izgradi novi imidž<br />
briljantnog menadžera koji je još u<br />
mladim danima dobio prestižnu jugoslavensku<br />
nagradu AVNOJ-a za svoje<br />
Nizak rizik, visoki profiti<br />
Prema Vijeću stranih ulagača u Srbiji, ona je područje pravne nesigurnosti,<br />
administrativni labirint i još nestabilno tržište, što povećava rizik. Za srpske<br />
je biznismene ona zemlja relativno niskog rizika i visokog profita.<br />
Filip (Janković) Zepter Neprikosnoven<br />
na poziciji najbogatijeg Srbina. Njegovo<br />
se bogatstvo procjenjuje na 3 milijarde<br />
dolara, ali nije ušao na liste najbogatijih.<br />
Još nije uspio sa sebe skinuti sumnju u<br />
upletenost u ilegalnu trgovinu oružjem 90-<br />
ih. Kompanija Zepter International izrasla<br />
je na specijalnom posuđu za kuhanje i živi<br />
od njegove mrežne akviziterske prodaje.<br />
Od Zeptera živi 100.000 prodavača u 40<br />
zemalja svijeta. Trenutačno traže partnera<br />
za joint venture u Indiji. Glavninu poslovnih<br />
operacija Filip Zepter vodi izvan Srbije.<br />
Slobodan Vučićević Proizvođač kave širi se na slatkiše.<br />
Tvrdi da njegova tvrtka Grand prom vrijedi 140 milijuna eura.<br />
Nakon kupnje konditora Soko Štark fokusirao i se na tu industriju.<br />
S partnerom Drogom Kolinskom širi se na BiH i Makedoniju.<br />
Miodrag Kostić Njegova MK Grupa najveći je zemljoposjednik<br />
u Vojvodini, ima 4 šećerane, 8 poljoprivrednih poduzeća, 165<br />
milijuna eura prihoda i turistički kompleks na Kopaoniku. Kostića<br />
se još uvijek sumnjiči za malverzacije s izvozom šećera u EU.<br />
Nenad Popović ABS Holding osnovao je u Rusiji, gdje se<br />
obogatio trgovinom rabljenom elektroenergetskom opremom sa<br />
Zapada. Tvrtka danas prodaje zaštitu za releje i dalje je vezana<br />
ponajviše uz rusko tržište. Godišnje zarađuje milijardu eura.<br />
Đorđe Nicović Bivši bankar bogati se na tekstilu. Njegova<br />
grupa IRVA nic ko vlasnik je četiri tekstilne tvornice, od kojih dvije<br />
proizvode za Max Maru i Armani. S prihodom od 142 milijuna<br />
eura, nedavno su preuzeli PIK Bečej.<br />
Veselin Jevrosimović Bivši vlasnik modne agencije izrastao<br />
je u brzorastućeg dominatora na IT tržištu. Jedan od rijetkih<br />
velikih igrača bez problema s imidžem. U suvlasništvo njegove<br />
tvrtke Comtrade ove godine ušao je talijanski Unicredit.<br />
70 F o r b e S studeni 2008
studeni 2008 F o r b e S 71
FORBES 15 najveĆih<br />
poslovne uspjehe i da od Miškovićeva<br />
imena udalje neugodne asocijacije na<br />
njegov kratki staž u vladi Slobodana<br />
Miloševića, sumnje u ulogu njegove<br />
Delta Banke u malverzacijama tog<br />
režima i sumnje u porijeklo kapitala<br />
kojim je 1991. osnovao tvrtku Delta M<br />
te iz ureda u beogradskom hotelu Slavija<br />
širio posao a da do 2000. i smjene vlasti<br />
javnost gotovo nije ni znala za njega.<br />
Imidž mu kvare i neodgovorena<br />
pitanja o tome kako objašnjava da je<br />
2003. godine, nakon pada Miloševićeva<br />
režima s kojim je bio u izvrsnim odnosima,<br />
upravo pod novom političkom<br />
garniturom, netransparentnom kupnjom<br />
državnih trgovačkih lanaca Pekabeta<br />
i C market mogao započeti žestoku<br />
ekspanziju u današnji Delta Holding,<br />
gutajući usput desetke državnih tvrtki.<br />
<strong>Forbes</strong> ga je 2007. kao jedinog Srbina<br />
dosad uvrstio na svoj popis najbogatijih<br />
ljudi svijeta s podatkom da ima milijardu<br />
dolara. Poljski Wprost tvrdi da je<br />
s osobnim bogatstvom od 1,5 milijardi<br />
dolara 35. najbogatiji čovjek u istočnoj<br />
Europi, u nesmiljenoj konkurenciji<br />
koju diktiraju ruski tajkuni. Ipak, posao<br />
velikog reinventiranja Miroslava<br />
Miškovića kao vlasnika 20 tisuća radnih<br />
mjesta, modernog poslovnog lidera na<br />
regionalnom tržištu koje će se stapati s<br />
tržištem EU, ne ide svugdje glatko.<br />
Kad je 2005. prodao Delta Banku<br />
talijanskoj Intesi, inkasirao svježih<br />
278 milijuna eura i usput se riješio dijela<br />
balasta svoje poslovne prošlosti,<br />
Mišković je objavio plan širenja. Delta<br />
Holding najavio je da će prvo osvojiti<br />
Hrvatsku i Sloveniju, zatim BiH i Crnu<br />
Goru.<br />
Tri godine kasnije, redoslijed je<br />
ispao drugačiji. U BiH (zapravo u Republici<br />
Srpskoj) za 35 milijuna eura<br />
kupio je lanac trgovina Tropico. Sarajevo<br />
planira osvojiti tvrtkom koju<br />
je osnovao s, kako se prema regionalnom<br />
bontonu kaže, ‘’kontroverznim’’<br />
vlasnikom izdavačke kuće Avaz<br />
Fahrudinom Radončićem i ulaganjem<br />
od 50 milijuna eura u shopping mall.<br />
U Crnoj Gori nije uspio preuzeti<br />
tamošnji najveći lanac Plus market,<br />
već se on spojio s lokalnim Pantomarketom.<br />
Mišković je uložio 60 milijuna<br />
eura, izgradio najveći shopping mall<br />
u Crnoj Gori, na otvorenju se slikao u<br />
društvu crnogorskog državnog vrha,<br />
uselio svoj Maxi supermarket u centar<br />
i iz njega napao konkurenciju rezanjem<br />
cijena crnogorskih brandova na pola.<br />
U Bugarskoj je uložio 80 milijuna eura u<br />
preuzimanje trgovinskog lana Piccadilly<br />
i najavio još 70 milijuna eura ulaganja.<br />
Slovenija i Hrvatska ostale su mu zatvorene.<br />
U Sloveniji nije uspio preuzeti ni<br />
mesnu industriju Kras, ni državni udio u<br />
Istrabenzu, niti ući u 48 posto vlasništva<br />
Mišković želi uložiti 750 milijuna eura u<br />
širenje, ali zapravo ovisi o tržištima<br />
koja su ga spremna pustiti na velika vrata<br />
Mercatora. Nakon međunarodnog<br />
natječaja, s bivšim šefom Mercatora<br />
Zoranom Jankovićem gradit će 242,5<br />
milijuna eura vrijedan shopping centar u<br />
skopu sportskog kompleksa u Stožicama.<br />
U Hrvatsku nije uspio ući velikim<br />
građevinskim projektom. Na natječaju<br />
u kolovozu ove godine nije prošla njegova<br />
ponuda za izgradnju shopping i<br />
poslovne četvrti od 220 milijuna eura<br />
u Zagrebu, na zemljištu propale mesne<br />
industrije Zagrepčanka. Nije se ostvario<br />
ni njegov plan osnivanja zajedničke regionalne<br />
tvrtke i branda s Mercatorom<br />
i Agrokorom, a ni samo s Agrokorom.<br />
Ući će u Hrvatsku kroz britanski<br />
franšizni lanac kafića Costa Coffee.<br />
Ove godine Delta Holding očekuje<br />
2,8 milijarde eura prometa, cilj za iduću<br />
su tri milijarde, planiraju uložiti 750<br />
milijuna eura u daljnje širenje, u Ukrajinu,<br />
Moldaviju, Albaniju i Makedoniju.<br />
Uspiju li, procjenjuju u Delta Holdingu,<br />
na vanjskim tržištima počet će zarađivati<br />
Srbija<br />
više nego u Srbiji. Mora se širiti agresivno.<br />
Proizvodnja brandova koje bi nudio<br />
u svojim trgovinama nije mu fokus u<br />
poslovanju. Stoga Delta Holding gotovo<br />
da nema izbora nego širiti se kroz kupovanje<br />
velikih lanaca koji im daju polugu<br />
na tržištu i omogućavaju moćnu poziciju<br />
prema dobavljačima. Tamo gdje ga<br />
ne puste na velika vrata, Mišković nema<br />
posebnog rezona ni dolaziti.<br />
Dosad je osim s lancem trgovina<br />
u Bugarskoj i građevinskog projekta u<br />
Sloveniji, ostao daleko od granica EU,<br />
što znači da se sporo približava i cilju<br />
osvajanja regije.<br />
U listopadu je zajedno s Privrednom<br />
komorom Srbije doveo delegaciju<br />
srpskih biznismena u jedan briselski<br />
hotel i pozvao na sastanak Ollieja<br />
Rehna i predstavnike međunarodnih<br />
financijskih institucija. Kao što je to<br />
nekoliko puta činio kad se obraćao srpskim<br />
političarima, gostima iz Europske<br />
unije donio je dobru i lošu vijest. Dobra<br />
je bila da srpski privatni biznis svojim<br />
znanjem i snagom može gurati Srbiju<br />
naprijed, u ovom slučaju prema europskim<br />
standardima i praksama, tamo gdje<br />
politika zapinje. Loša je, požalio se, što<br />
mu dnevna politika “u nekim zemljama<br />
regije” ne dopušta slobodno poslovanje<br />
zajamčeno sporazumom CEFTA.<br />
“Želim da nešto učinite”, rekao je istom<br />
onom mješavinom arogancije, samosvijesti<br />
i istinskog ili hinjenog nerazumijevanja<br />
biti problema kojom je 2004.,<br />
dok je još kovao ambiciozne planove<br />
o osvajanju regije, poručio srpskim<br />
političarima: “Bilo bi dobro da u Srbiji<br />
postoji Bill Gates, ali mi takvog nemamo.<br />
Takvi smo kakvi smo, ali bolje od<br />
nas nemate.”<br />
72 F o r b e S studeni 2008
FORBES 15 najveĆih<br />
Sredinom studenoga Slovenska<br />
tiskovna agencija (STA)<br />
objavila je vijest kako je u<br />
“Sremskoj Mitrovici Tuš<br />
Holding otvorio svoj peti supermarket<br />
na srbijanskom tržištu”, te<br />
kako planira daljnje širenje. Mirko Tuš,<br />
vlasnik Tuš Holdinga, prema navodima<br />
uglednog dnevnog lista Finance najbogatiji<br />
je Slovenac, s imovinom vrijednom<br />
više od 300 milijuna eura. Svoj<br />
današnji imperij počeo je graditi 1989.,<br />
kad je otvorio prvi dućan koristeći<br />
tadašnje jugoslavenske zakone. Kako<br />
je dalje tekao njegov poduzetnički put<br />
teško je rekonstruirati, ali Energotuš<br />
se ubrzo pojavio na slovenskom tržištu<br />
kao novi trgovački lanac, i to prije nego<br />
što je Zoran Janković uspio preurediti<br />
propali Mercator i uz pomoć politike,<br />
prije svega Milana Kučana, pretvoriti ga<br />
u najveću slovensku tvrtku. Tuš je dotle<br />
mirno širio svoje poslove izbjegavajući<br />
gradnju hipermarketa i ograničavajući<br />
se na supermarkete i male dućane, da<br />
bi ubrzo počeo otvarati kinematografe,<br />
upustio se u telekomunikacije i posao<br />
s nekretninama. Danas njegova grupa<br />
zapošljava 4000 ljudi.<br />
Riječ je o izuzetno tajanstvenoj<br />
osobi, njegovih slika u javnosti nema,<br />
njegovih izjava također, on naprosto ne<br />
želi komunicirati s medijima. Oskudni<br />
Tajanstveni Tuš<br />
Čovjek koji ima 300 milijuna eura i zapošljava 4000 ljudi, više od sto dana u<br />
godini provodi na odmoru / Željko Trkanjec<br />
74 F o r b e S studeni 2008
Slovenija<br />
izvori govore kako veliki utjecaj na<br />
njega i na njegove poslovne odluke ima<br />
druga supruga Tanja, a neki od njegovih<br />
suradnika kažu kako je riječ o čovjeku<br />
velike hrabrosti u poslovnom i privatnom<br />
životu. Najveću sjenu na njegovo<br />
poslovanje baca priča da zapravo nije<br />
vlasnik svojih, prije svega trgovačkih<br />
poslova, već da iza njega stoji austrijski<br />
trgovac Billa. Naime, Tuš se ne<br />
pokušava širiti u Hrvatsku, a Billa nije<br />
prisutna u Sloveniji. Dodatni interes<br />
za tu priču potaklo je nekoliko Tuševih<br />
zaposlenika koji su rijetko otvoreno naveli<br />
kako njihove trgovine podsjećaju<br />
na Billine i kako je glavni savjetnik za<br />
njihovu izgradnju upravo arhitekt koji<br />
radi za Billu.<br />
Tuš, koji na otvorenje svojih lokala<br />
dolazi tek kad je siguran da su otišli svi<br />
visoki uzvanici, a s njima i mediji, ne<br />
povezuje se ni s jednom političkom opcijom<br />
jer je naprosto skriven od javnosti<br />
i njegovi stavovi nisu poznati, pa to<br />
jasno otvara prostor mistifikacijama.<br />
Svoj poslovni uspjeh izgradio je za vladavine<br />
LDS-a kojem je na čelu bio Janez<br />
Drnovšek, a većih problema nije imao<br />
ni u doba Janšine vladavine. Neko se<br />
vrijeme spekuliralo da je blizak SLS-u,<br />
budući da je iz Celja gdje ta stranka vodi<br />
grad. Jedini trenutak kad je bio politički<br />
aktivniji bila je najava da bi se mogao<br />
kandidirati za gradonačelnika tog grada,<br />
ali je ubrzo odustao. Analitičari su<br />
zaključili kako je cilj te njegove najave<br />
bio smanjiti komunalne naknade koje<br />
su mu bile prevelike, u čemu je i uspio.<br />
Tuša je gotovo nemoguće vidjeti<br />
u javnosti ili čuti što priča. Ako netko<br />
nepoznat i dođe do broja njegovog mobitela,<br />
može računati da mu se Tuš neće<br />
javiti jer uzvraća pozive samo na brojeve<br />
koje poznaje. Budući da više od sto dana<br />
u godini provodi na odmoru, bordajući,<br />
vozeći električne saonice ili surfajući, i<br />
to sve češće u Brazilu gdje je uz obalu<br />
kupio hacijendu (neki tvrde kako se<br />
ondje upušta u turistički biznis), mnogi<br />
smatraju da je to dovoljan razlog da se<br />
ustvrdi kako on zapravo ne vodi svoju<br />
tvrtku, već je samo paravan za nekog<br />
drugog, stranog vlasnika. Krug ljudi<br />
bliskih Tušu navodi, međutim, kako je<br />
tajna njegovog uspjeha u sjajnoj racionalizaciji<br />
troškova, odabiru pravih ljudi,<br />
često vrlo mladih kojima daje priliku, te<br />
savjesnih i lojalnih radnika. No, teško<br />
je išta od toga provjeriti jer novinari do<br />
Tuša naprosto ne mogu doći. Ni do njegove<br />
supruge.<br />
Građevinari, zaštitari i - Egipćani<br />
Tri slovenska poslovna diva - Mercator, Petrol i Laško - imaju vrlo disperziranu<br />
vlasničku strukturu, zbog čega su na listu ušla regiji manje poznata imena,<br />
koja na tržištu rada zauzimaju udio jednak Agrokorovom u Hrvatskoj.<br />
Janko Zakeršnik Bivši vozač kamiona<br />
u biznis je ušao prijevozničkim poduzećem<br />
Eurocity. Danas je vlasnik Prevent Globala,<br />
tvrtke koja proizvodi autodijelove, i<br />
Koroškog Holdinga. Prevent je lani ostvario<br />
prihod od 394 milijuna eura. U Hrvatskoj<br />
je dioničar AD Plastika, Torpeda iz Rijeke i<br />
Preventa u Zlataru. U Bosni i Hercegovini je<br />
suvlasnik tvornice Volkswagena i jedan od<br />
vodećih izvoznika. Zakeršnik je, međutim,<br />
najpoznatiji po skandalu iz 2003., kada<br />
su ga slovenski mediji dovodili u vezu s<br />
pokušajem ubojstva novinara Mire Peteka.<br />
Ivan Zidar Počeo je prije 40 godina kao projektant u Slovenija<br />
cestama, a danas je većinski dioničar najveće slovenske<br />
građevinske tvrtke SCT. Njegov poslovni uspon u posljednje je<br />
vrijeme zasjenjen financijskim problemima i sukobom s DARS-om.<br />
Viktor Pistotnik Daleko od očiju javnosti stvorio je najveću<br />
zaštitarsku grupu u Sloveniji, Sintal. Slovenski pandan Zlatku<br />
Mariću zapošljava više od 1700 radnika, a na svojim se webstranicama<br />
hvali da je u krađi zaustavio gotovo 800 provalnika.<br />
Janez Škoberne Da cigla i cement u regiji još ne uzmiču<br />
pred uslužnim djelatnostima, potvrđuje još jedan građevinar na<br />
listi. Škoberne je vlasnik tvrtke CPM, ali i drugi najveći dioničar<br />
Pivovarne Laško s udjelom od 12, 6 posto.<br />
Ahmed El Sewedy Novi vlasnik tvrtke Iskraemeco, od 1997.<br />
je na čelu obiteljskog carstva koje proizvodi kablove. Egipatski<br />
biznismen proširio je poslovanje na 16 tvornica, a potom kroz IPO<br />
na burzi u Kairu 2006. ponudio 25% tvrtke vanjskim ulagačima.<br />
studeni 2008 F o r b e S 75
FORBES 15 najveĆih<br />
11<br />
Lakshmi<br />
Mittal<br />
indijski milijarder u<br />
zenici bilda željezaru<br />
za proizvodnju dva<br />
milijuna tona čelika<br />
godišnje<br />
Većinski udio u najvećoj<br />
željezari u Bosni i Hercegovini,<br />
u Zenici, Lakshmi<br />
Mittal kupio je 2004.<br />
godine. Dvije godine<br />
kasnije Mittal Steel se spojio s francuskim<br />
Arcelorom i postao najveći<br />
svjetski proizvođač čelika, a Lakshmi<br />
Mittal se u ožujku 2008. smjestio na<br />
četvrto mjesto <strong>Forbes</strong>ove liste azijskih<br />
bogataša. Od ukupno 310 tisuća ljudi<br />
koliko zapošljava Arcelor Mittal, u<br />
BiH za njih rade 3,3 tisuće. Mittal je<br />
karijeru započeo u obiteljskoj željezari<br />
u Indiji i 1976. počeo širiti poslovanje<br />
u međunarodni biznis. Nakon nesuglasica<br />
s ocem, majkom i braćom, sam je<br />
preuzeo međunarodne operacije Mittal<br />
Steela, koje i dalje osobno vodi. Obitelj<br />
nikada nije progovorila o razlozima<br />
razlaza. U obnovljene zeničke pogone<br />
Mittal ulaže 130 milijuna dolara kako<br />
bi dosegli cilj proizvodnje od 2 milijuna<br />
tona čelika godišnje. Na svojoj posljednjoj<br />
listi svjetskih milijardera, <strong>Forbes</strong> je<br />
bogatstvo Lakshmija Mittala procijenio<br />
na 45 milijardi dolara.<br />
studeni 2008 F o r b e S 77
FORBES 15 najveĆih<br />
7<br />
Oleg Deripaska<br />
koliko će ruski milijarder još podnositi<br />
gubitke aluminijskog biznisa u crnoj gori?<br />
Ruskom milijarderu Olegu<br />
Deripaski svjetska financijska<br />
kriza nimalo ne pogoduje.<br />
Zato se u Crnoj Gori, gdje<br />
je kao vlasnik Kombinata<br />
aluminija Podgorica (KAP) i Rudnika<br />
boksita Nikšić najveći poslodavac sa<br />
3,9 tisuća radnika, u posljednje vrijeme<br />
pitaju koliko dugo će mladi Rus još<br />
podnositi gubitke crnogorskog aluminijskog<br />
biznisa. Sedmi poslodavac regije<br />
nedavno je promijenio lokalnog šefa na<br />
čelu KAP-a čiji aluminij ponajviše kupuju<br />
građevinska industrija i proizvođači<br />
automobila i aviona - svi trenutno u krizi.<br />
Cijene aluminija na tržištu sve su niže, a<br />
cijene struje sve više. Deripaskin globalni<br />
biznis objedinjen je u njegovoj kompaniji<br />
Basic Element, osnovanoj 1997. godine.<br />
Dio njegova poslovnog posjeda je UC<br />
Rusal, najveći svjetski proizvođač aluminija.<br />
Deripaska ukupno zapošljava 300<br />
tisuća ljudi, a prihodi Basic Elementa za<br />
2007. godinu iznose 26 milijardi dolara.<br />
78 F o r b e S studeni 2008
studeni 2008 F o r b e S 79
FORBES 15 najveĆih<br />
Selimovići, najveći bosanskohercegovački<br />
poslodavci<br />
privatnici, upravljaju<br />
poslovnim carstvom koje ima<br />
4800 radnika i 257 milijuna<br />
eura prihoda u prošloj godini. Riječ je o<br />
ocu Hilmi, vlasniku Sarajevske pivovare<br />
i sinu Muji, vlasniku MIMS Grupacije.<br />
Iako je otac utro poslovni put, Mujo<br />
Selimović (39) u biznisu je oca već uvelike<br />
nadmašio. Ipak, poslovne odluke<br />
ne donosi sam - Hilmo i Mujo uvijek se<br />
konzultiraju.<br />
MIMS, čiji puni naziv zapravo glasi<br />
“Mujo i Mujesira Selimović” danas je<br />
grupacija koja uz maloprodaju i veleprodaju<br />
proizvodi voće, povrće, sokove,<br />
čokoladu, kruh i vodu te ima tiskarski<br />
biznis - tvrtku Unioninvestplastiku. Uz<br />
to obrađuje staklo, bavi se modnom<br />
konfekcijom, investira na tržištu kapitala<br />
i, naravno - ima medije.<br />
Poput mnogih drugih balkanskih<br />
bogataša, i Selimovići su izrasli iz turbulentnih<br />
ratnih vremena. Kao i svaki ambiciozniji<br />
poduzetnik koji je nanjušio<br />
vrtlog 90-ih, Mujo je već 1989. godine<br />
osnovao trgovačku tvrtku. Sa sestrom<br />
Mujesirom, u četiri je godine dotjerao<br />
MIMS do tri maloprodajna dućana i 20<br />
Selimovića carstvo<br />
Mujo, Hilmo i Mujesira Selimović zapošljavaju u BiH 1500 ljudi više nego<br />
Lakshmi Mittal, ali prihod im je prošle godine bio 40 milijuna eura<br />
manji / Dragana Radusinović<br />
80 F o r b e S studeni 2008
ih, crna gora<br />
zaposlenih. Četiri godine od osnutka<br />
MIMS-a napustio je ratom zahvaćeno<br />
Sarajevo i preselio se u Češku. Razlog<br />
je bio praktičan. Državljani BiH mogli<br />
su bez radne vize samo u Češku i<br />
Mađarsku, a češki mu je jezik, procijenio<br />
je, bilo lakše naučiti. MIMS ga je<br />
čekao u Sarajevu i nakon četiri godine<br />
trgovanja prehrambenim proizvodima<br />
u Češkoj te izvoza u BiH, Hrvatsku i<br />
Poljsku, Selimović ga po povratku 1997.<br />
godine nanovo gradi.<br />
Iako mu je biznis jak i razgranat,<br />
Muji Selimoviću se ne ispunjavaju sve<br />
želje. Od Jasmina Selmanagića htio je<br />
kupiti trgovačku kuću VF Komerce, ali<br />
nju je na kraju dobio Ivica Todorić pa<br />
je u trgovačkom djelu biznisa hrvatski<br />
poduzetnik i na njegovu terenu jači od<br />
Selimovića. Još prije 18 mjeseci počeo<br />
je pregovore s Podravkom o zajedničkoj<br />
proizvodnji koprivničke tvrtke i njegova<br />
Vegafruita, radi iskoraka prije svega<br />
na tržišta Libije i Sjeverne Afrike. No,<br />
ti su razgovori stali. Globalna je kriza,<br />
a i Podravka je zaokupljena svojim unutarnjim<br />
problemima. Selimovići su pak<br />
pokrenuli biznis u Libiji, kupivši prehrambenu<br />
tvrtku Jafara koja proizvodi i<br />
prirodne sokove. Od izvoza u Pakistan,<br />
gdje plasira vodu i brandove svog pekarskog<br />
poduzeća Klas, Selimović je, kaže<br />
za <strong>Forbes</strong>, zbog veličine tržišta očekivao<br />
više, ali ne odustaje.<br />
Jednom je ustvrdio kako nikada nije<br />
želio biti javna osoba, ali nije odolio pa<br />
je kupio većinski udio u legendarnom<br />
sarajevskom Oslobođenju, kojem je<br />
pridružio i dnevni list San. Lanjskog<br />
Crna Gora<br />
Slobodan Stanković Vlasnik je Integra Inženjeringa iz<br />
Banje Luke, lidera građevinarstva Republike Srpske koji posluje po<br />
metodi ‘sve u jednom’, od projektiranja do izgrađenog zdanja. U<br />
Bosni i Hercegovini zapošljava 1500 ljudi.<br />
Vladimir Romanov Vlasniku UKIO Grupe primarni je biznis<br />
Ukio banka u Litvi. U BiH ima Tvornicu glinice Birač, Balkan<br />
Investment banku te fond u Banjoj Luci. Htio je u Hrvatskoj kupiti<br />
AD Plastik, ali mu je to izmaklo, kao i Aluminij iz Mostara.<br />
Dragan Brković Kum premijera Mile Đukanovića. Njegova<br />
tvrtka Vektra kupila je HTP Boka za 22 milijuna eura, ima<br />
drvoprerađivačku tvrtku Jakić, avioprijevoznika Vektra Aviation, a<br />
zakoračio je u proizvodnju vode. U Crnoj Gori zapošljava 850 ljudi.<br />
Dragan Bokan Prvo njegovo zaposlenje bilo je u supermarketu<br />
Primorka, a danas je vlasnika trgovačkog lanca Voli, kojeg je<br />
razvijao od samog početka. Ima 620 zaposlenih i 81 milijun eura<br />
prhoda u 2007. godini. Distributer je Vindona i Koke.<br />
se proljeća upustio u medijski rat<br />
zavadivši se sa sunarodnjakom Fahrudinom<br />
Radončićem, vlasnikom sarajevskog<br />
Avaza, još jednim poslovnim<br />
moćnikom. Glavni lik toga političkoposlovnog<br />
spora bio je nitko drugi nego<br />
Miroslav Mišković, odnosno njegov<br />
Delta Holding.<br />
Duško Knežević Blizak premijeru Mili Đukanoviću i vlasnik<br />
Atlas Grupe. Ima banku, nekretnine, sajam, sveučilište, televiziju i<br />
brokerske kuće u Crnoj Gori i Srbiji. Banku je osnovao i u Moskvi.<br />
Atlas u Crnoj Gori gdje ima 830 zaposlenih.<br />
Ukratko, Radončić je radio na povezivanju<br />
s Miškovićem, a Selimovići<br />
su takvu suradnju proglasili štetnom<br />
za Bošnjake i njihovu proizvodnju i<br />
trgovinu. Mujo Selimović se zapitao kako<br />
je moguće da Radončić kao zaštitnik<br />
Bošnjaka želi poslovati sa srpskom Deltom.<br />
Optužbe su frcale na sve strane, a<br />
Ime Kompanija broj<br />
zaposlenih<br />
prihodi (EUR)<br />
1. OLEG DERIPASKA KAP / Rudnici boksita Nikšić 3.960 282.000.000<br />
2. PANtO VUČUROVIĆ Panto grupa 1.682 98.000.000<br />
3. DRAGAN BRKOVIĆ Vektra 850 40.000.000<br />
4. DUŠKO KNEŽEVIĆ Atlas grupa 830 110.000.000<br />
5. DRAGAN BOKAN Voli Trade 620 81.000.000<br />
studeni 2008 F o r b e S 81
FORBES 15 najveĆih<br />
Bosna i Hercegovina<br />
Ime Kompanija broj<br />
zaposlenih<br />
prihodi (EUR)<br />
1. HILMO I MUJO SELIMOVIć MIMS grupa 4.850 257.000.000<br />
2. LAKSHMI MITTAL ArcelorMittal Zenica 3.300 296.000.000<br />
3. IVICA TODORIĆ Agrokor 2.071 173.000.000<br />
4. S. STANKOVIĆ / BOJIĆ / DUBRAVAC Integra inženjering 1.500 106.000.000<br />
5. VLADIMIR ROMANOV Birač / Balkan investment banka 1.400 66.000.000<br />
samozatajni Selimović morao je istupiti<br />
u javnost - da se obrani! To je jedna verzija.<br />
Druga kaže da su Selimoviću zasmetali<br />
razgovori Radončića i Miškovića<br />
jer je i sam prije toga bio u Beogradu u<br />
nadi da će poslovati s Miškovićem, no<br />
to se izjalovilo. Danas su, barem prema<br />
onome što su podijelili s <strong>Forbes</strong>om,<br />
Radončić i Selimović smirili strasti.<br />
Radončić nam je rekao da on ne zna<br />
što MIMS konkretno radi, a Selimović<br />
je dodao da se s Radončićem osobno<br />
nikad nije posvađao pa se ne trebaju ni<br />
miriti. Hrvatsko tržište Selimovićima<br />
ipak nije zalupilo vrata pred nosom, pa<br />
su kupili hrvatskog prerađivača voća<br />
i povrća tvrtku Marinada iz Slatine.<br />
Kroz Konzumovu mrežu Selimovići<br />
guraju svoje brandove u Hrvatsku, a<br />
kroz Miškovićev Maxi i druge trgovce<br />
na srpsko tržište. Selimović želi razvijati<br />
proizvodnju u Bosni i Hrcegovini, a<br />
kako je ocijenio za <strong>Forbes</strong>, taj će razvoj<br />
trajati mnogo duže nego što to mnogi<br />
Panto Vučurević i njegov Pantomarket<br />
oteli su prošle godine crnogorske Plus<br />
markete Delta grupi Miroslava Miškovića<br />
analitičari misle. “Ekonomiju malu<br />
poput naše očekuju dvije ili tri vrlo teške<br />
godine”, kaže Selimović.<br />
Po broju zaposlenih u BiH iza<br />
Selimovića slijedi Lakshmi Mittal, a na<br />
trećem je mjestu Todorićev Agrokor.<br />
Slično bosansko-hercegovačkom po<br />
načinu na koji se na njemu djeluje, a to<br />
je daleko od uzanci zapadnoeuropskog<br />
poslovnog modela, jest tržište Crne<br />
Gore, na kojem je vodeći se podacima<br />
institucija nemoguće pobrojati zaposlene,<br />
a još manje prihode kompanija. Jedini<br />
izlaz iz šume nedoumica je vjerovati<br />
na riječ vlasnicima grupacija, koji još<br />
nemaju obvezu konsolidiranja prihoda<br />
svih svojih kompanija, i pratiti hoće li ih<br />
vrijeme i nove informacije demantirati.<br />
U Crnoj Gori je iza Olega Deripaske<br />
najveći poslodavac Panto Vučurević,<br />
vlasnik Panto Grupe koja upošljava jedan<br />
posto svih zaposlenih Crnogoraca,<br />
njih 1682. Lani je Vučurevićev biznis<br />
ostvario 98 milijuna eura prihoda. Zanimljivost<br />
iz Vučurovićeva poslovanja<br />
jest i to da je njegov Pantomarket<br />
Miškovićevoj Delti ispred nosa oteo<br />
crnogorske Plus markete. Panto grupa<br />
uz trgovinu ima i mesnu industriju te<br />
distribuciju i vlastiti vozni park.<br />
82 F o r b e S studeni 2008
studeni 2008 F o r b e S 83
FORBES 15 najveĆih<br />
Ljestvica najvećih u regiji<br />
Ime Kompanija broj<br />
zaposlenih<br />
prihodi (EUR)<br />
1. Ivica Todorić Agrokor 28.716 2.781.000.000<br />
2. Miroslav Mišković Delta Holding 18.500 1.720.000.000<br />
3. Rodoljub Drašković Swisslion Takovo 5.275 257.000.000<br />
4. Hilmo i Mujo Selimović MIMS grupa 4.850 257.000.000<br />
5. Mirko Tuš tUŠ grupa 4.006 585.000.000<br />
6. Predrag Ranković Invej 4.000 252.000.000<br />
7. Oleg Deripaska KAP / Rudnici boksita Nikšić 3.960 282.000.000<br />
8. Dragutin Drk Vindija 3.900 361.000.000<br />
9. Đorđije Nicović Irva Investicije 3.900 142.000.000<br />
10. Janko Zakeršnik Prevent 3.847 294.000.000<br />
11. Lakshmi Mittal ArcelorMittal 3.300 296.000.000<br />
12. Zlatko Marić Sokol-Marić 3.226 38.000.000<br />
13. Zdravko Pevec Pevec grupa 2.999 400.000.000<br />
14. Ivan Zidar SCT grupa 2.973 470.000.000<br />
15. Mile Ćurković Plodine 2.162 221.000.000<br />
Ljestvica najvećih biznismena u regiji koncipirana je prema kriteriju ukupnoga broja zaposlenih i<br />
u njoj dominiraju tvrtke iz Srbije i Hrvatske, koje se mogu pohvaliti najvećim tržištem rada (apsolutnim<br />
brojem zaposlenih), odnosno najvećim tržišnim potencijalima (brojem stanovnika)<br />
Alternativna ljestvica najvećih<br />
Ime Kompanija prihodi po<br />
zaposlenom (EUR)<br />
1. Ivan Zidar SCT grupa 157.978<br />
2. obitelj Besnier Dukat 156.116<br />
3. Mirko Tuš tuš grupa 145.898<br />
4. Zdravko Pevec Pevec grupa 133.455<br />
5. Duško Knežević Atlas grupa 132.530<br />
6. Dragan Bokan Voli Trade 130.645<br />
7. Mile Ćurković Plodine 102.353<br />
8. Ivan Ergović NEXE grupa 100.431<br />
9. Ivica Todorić Agrokor 99.971<br />
10. Ninoslav Pavić / Brost / Funke EPH 96.274<br />
11. Miroslav Mišković Delta Holding 92.973<br />
12. Dragutin Drk Vindija 92.674<br />
13. Lakshmi Mittal ArcelorMittal 89.561<br />
14. Janez Škoberne Cestno podjetje Maribor 78.437<br />
15. Janko Zakeršnik Prevent 76.423<br />
Kada se tvrtke s liste<br />
preslože prema kriteriju<br />
prihoda po zaposlenome,<br />
prednost je na strani<br />
razvijenijeg ‘zapada’ (Slovenije<br />
i Hrvatske). Od pet<br />
slovenskih tvrtki, čak četiri<br />
su našle mjesto na ovoj<br />
ljestvici. Najbolje plasirani<br />
predstavnik Srbije, Miroslav<br />
Mišković, tek je na devetom<br />
mjestu i jedva je uspio ući<br />
među 15 najvećih. Listu valja<br />
promatrati s određenom dozom<br />
rezerve - zbog moguće<br />
primjene “kreativnog”<br />
računovodstva ili pak<br />
jednokratnih prihoda koji su<br />
možda u 2007. učinili evidentirane<br />
brojke izdašnijima no<br />
inače. Uostalom, nezahvalno<br />
je uspoređivati već i različite<br />
tvrtke s popisa, zbog same<br />
prirode njihovog osnovnog<br />
businessa (bilo da je riječ o<br />
uslugama ili radno intenzivnijoj<br />
proizvodnji).<br />
84 F o r b e S studeni 2008
Formula za listu<br />
Netransparentnost i ograničen utjecaj privatnog sektora jasan su znak<br />
sporosti tranzicije iz socijalizma u tržišno gospodarstvo<br />
Priopćenja u medijima, javne dostupne baze<br />
podataka, konsolidirane bilance, podaci<br />
o broju zaposlenih i ukupnim prihodima<br />
koje smo prikupili od potencijalnih kandidata<br />
- sve smo to koristili u sastavljanju prezentiranih<br />
ljestvica, a ti su podaci u konačnici poslužili<br />
i za izvlačenje zaključaka, od kojih je jedan uistinu<br />
poražavajući. Ili pak ohrabrujući, ovisno<br />
o kutu gledanja. Naime, udio broja zaposlenih<br />
u privatnim carstvima koja su<br />
na kraju uključena na listu, u ukupnome<br />
je broju zaposlenih na nacionalnoj razini<br />
i dalje skroman.<br />
To zapravo i ne bi trebalo previše<br />
čuditi kada se uzme u obzir činjenica<br />
da, primjerice, prema nekim podacima<br />
državne institucije u Hrvatskoj izravno<br />
zapošljavaju gotovo četvrt milijuna<br />
djelatnika ili otprilike 15% ukupnog<br />
broja zaposlenih. S druge pak strane,<br />
prvih pet hrvatskih poslodavaca s popisa<br />
“uzima” svega 2,2% uposlene radne<br />
snage. Proširimo li listu na svih deset, ionako skroman<br />
udio još je uvijek manji od 3%. Najlošije je, uvjetno<br />
rečeno, u tom kontekstu prošla Srbija, u kojoj na pet<br />
najvećih privatnih poslovnih carstava, usprkos visokim<br />
Udio pet najvećih poslodavaca u<br />
ukupnom broju zaposlenih<br />
apsolutnim brojkama, otpada tek 1,3% ukupnoga broja<br />
zaposlenih. S druge pak strane, Crna Gora ima prema<br />
tom kriteriju najbolji rezultat (5,1%), ali to ne bi trebalo<br />
previše čuditi s obzirom na to da je Kombinat aluminija<br />
Podgorica, u većinskom vlasništvu ruskog oligarha Olega<br />
Deripaske, najveća crnogorska kompanija i uvjerljivo<br />
najveći pojedinačni izvoznik.<br />
To zapravo pokazuje koliko je<br />
ograničen utjecaj privatnoga sektora na<br />
kretanja na tržištu rada ili, u konačnici,<br />
koliko je spora tranzicija iz socijalizma<br />
u tržišno orijentirano gospodarstvo.<br />
Pa ipak, spomenute se brojke mogu<br />
promatrati i u nešto drugačijem kontekstu<br />
- kroz prizmu produktivnosti.<br />
Kadrovska politika kompanija u privatnom<br />
vlasništvu znatno je racionalnija,<br />
a rezultati u pravilu bitno bolji. Možda<br />
nije baš najprikladnija usporedba, no<br />
kao ilustracija učinkovitosti privatnoga<br />
sektora može poslužiti kategorija prihoda<br />
po zaposlenome, koja se u prosjeku<br />
spušta do otprilike 65 tisuća eura u Srbiji, odnosno raste<br />
do 97 tisuća eura u Sloveniji. Usporedbe radi, potonja je<br />
brojka gotovo trostruko veća od bruto domaćeg proizvoda<br />
po zaposlenome, kategorije s kojom bi se mogle<br />
vući razne paralele. U Hrvatskoj su pak prosječni prihodi<br />
po zaposlenome u 2007. godini za prvih pet poslodavaca<br />
iznosili gotovo 88 tisuća eura ili čak četverostruko više od<br />
BDP-a po zaposlenome.<br />
Poredak prema kriteriju BDP-a po broju zaposlenih<br />
ne odudara previše od vrijednosti iz BDP per capita kategorije,<br />
a iznenađuje tek Srbija, koja je skliznula na dno<br />
ljestvice pet zemalja. No zato bi se stvari već u ovoj godini<br />
mogle bitno promijeniti, jer rudarstvo i metalurgija<br />
su poprilično zastupljeni u ekonomskoj aktivnosti Bosne<br />
i Hercegovine te Crne Gore. A riječ je o gospodarskim<br />
granama koje su zbog globalne krize pretrpjele veliku<br />
štetu i sva je prilika da će iz 2008. godine izaći sa znatno<br />
manjim prihodima.<br />
studeni 2008 F o r b e S 85
TEVA<br />
Prije deset godina Pliva je, s azitromicinom<br />
kao farmaceutskim<br />
hitom na svjetskim tržištima,<br />
zamišljala sebe kao jednog od<br />
globalnih lidera u kreativnoj<br />
farmaceutici, a prije dvije godine prodana<br />
je američkoj korporaciji Barr kao - relativno<br />
uspješna regionalna generička kompanija. U<br />
zavidnoj financijskoj akrobaciji, predsjednik<br />
uprave Željko Čović priskrbio je Plivinim<br />
dioničarima u tom trenutku najbolju moguću<br />
protuvrijednost za njihovo vlasništvo.<br />
Barr, inače uspješan na američkom tržištu,<br />
nije se uspio prilagoditi europskom načinu<br />
poslovanja. Zajedno s Plivom kompanija je,<br />
međutim, postala dovoljno velikom da pobudi<br />
zanimanje najvećeg generičkog diva, izraelske<br />
Teve, koja je krenula u 7,46 milijardi dolara<br />
tešku transakciju preuzimanja. Transakcija će,<br />
Plivini<br />
vlasnici iz<br />
Petah Tikve<br />
Teva će ukupno trebati 6 milijardi<br />
dolara u gotovini za kupnju Barra, što<br />
uključuje i refinanciranje 1,5 milijardi<br />
Barrova duga nastalog zbog akvizicije Plive<br />
/ Sandra Milković, Jeruzalem<br />
Slavlje u New Yorkku,<br />
povodom uvrštenja<br />
Tevinih dionica na<br />
NASDAQ 1997. godine<br />
86 F o r b e S studeni 2008
Outfront<br />
studeni 2008 F o r b e S 87
TEVA<br />
Predsjednik uprave Eli Hurvitz vjeruje da<br />
Pliva uz veću učinkovitost može tržištu<br />
predstaviti puno više proizvoda nego što<br />
to čini u ovom trenutku<br />
prema najavama iz obiju kompanija, biti<br />
dovršena do kraja godine.<br />
Zakoni na oba kontinenta brane<br />
kompanijama koje su u procesu preuzimanja<br />
ili spajanja da pričaju o svojim<br />
budućim poslovnim planovima prije<br />
završetka transakcije. Dosad je, međutim,<br />
iz obiju kompanija neslužbeno procurila<br />
priča da Pliva d.d., u obliku u kojemu<br />
danas postoji, više neće trebati novom<br />
vlasniku. Teva je u Europi čvrsto ukorijenjena<br />
i, za razliku od Barra, ne treba joj<br />
dodatno sjedište. Trebaju joj međutim<br />
Plivini pogoni u Hrvatskoj, kao i Plivin<br />
odjel prodaje i marketinga koji je orijentiran<br />
prema istoku Europe i Rusiji, gdje<br />
Teva do danas nije pustila korijene. U<br />
takvu Plivu/Tevu vjerojatno će se, zbog<br />
povoljne cijene rada stručnjaka, vratiti<br />
i trenutačno Glaxov, a nekada Plivin<br />
istraživački institut u Zagrebu.<br />
Najuspješnija izraelska priča stoljeća<br />
prema ocjeni poslovnog magazina<br />
Globes, počinje davne 1901. godine osnivanjem<br />
male ulične ljekarne u Jeruzalemu.<br />
Od 1901. do danas skučena je<br />
ljekarna prerasla u impresivno zdanje<br />
smješteno u industrijskoj zoni grada<br />
Petah Tikve, središte globalne korporacije<br />
sa 37.000 zaposlenih. Drveni radni<br />
pult preko kojeg je osnivački trojac dijelio<br />
samo osnovne lijekove za lokalno<br />
stanovništvo zamijenjen je ultramod-<br />
ernim laboratorijima u industrijskoj<br />
zoni Har Hotzvim. Globalni doseg Teve<br />
odavno je premašio kapacitete magaraca<br />
i deva koji su maloj ljekarni nekad bili<br />
jedina logistika u sustavu nabave i distribucije.<br />
Prošle godine ostvareni je Tevin<br />
prihod iznosio 9,7 milijardi, a kupnja<br />
Barra je, priznaju u Tevi, tek dio strategije<br />
povećanja dobiti na 20 milijardi<br />
do 2012. godine. No, prije samog osvajanja<br />
svjetskog tržišta Teva je utrošila<br />
više od pola stoljeća za konsolidaciju na<br />
Shlomo Yanai, direktor i ratnik<br />
Iako Hurvitz određuje ton, glavni operativac Teve je Shlomo Yanai, koji je na mjesto<br />
izvršnog direktora došao iz uprave vodeće izraelske banke Leumi. Teorijska znanja<br />
stekao je na prestižnim sveučilištima. Diplomirao je političke znanosti na Sveučilištu<br />
u Tel Avivu, magistrirao upravljanje nacionalnim resursima na Sveučilištu George<br />
Washington te se usavršio u naprednom menadžmentu na Harvardu. Iako je radio u<br />
prestižnim tvrtkama, svoje operativne vještine stekao je u izraelskoj vojsci, u kojoj je<br />
aktivno služio 32 godine. Stekavši čin general-bojnika,<br />
Yanai je obnašao funkciju šefa Ureda za strateško<br />
planiranje, a potom i glavnog zapovjednika južne<br />
fronte. Predvodio je i izraelsku delegaciju za pitanja<br />
sigurnosti u mirovnim pregovorima s Palestincima u<br />
Camp Davidu. Višestruko nagrađivan, Yanai je vlasnik<br />
medalje za iznimne zasluge izraelske vojske (1973.),<br />
Shlomo Yanai, glavni<br />
operativac Teve (lijevo)<br />
domaćem.<br />
Tragom male ljekarne, tvrtku Teva<br />
(na hebrejskom „priroda“) osnovali su<br />
1935. Elsa Kuver i dr. Guenter Friedlander.<br />
Do početka Drugog svjetskog<br />
rata na tom području profilirale su se tri<br />
ozbiljne farmaceutske tvrtke, Zori, Assia<br />
i Teva, koje su međusobno konkurirale<br />
i kočile jedna drugoj razvoj. Nakon<br />
rata tri su tvrtke bile primorane vlastito<br />
preživljavanje na tržištu potisnuti u<br />
drugi plan i svoju proizvodnju staviti u<br />
funkciju preživljavanja naglo rastućeg<br />
nagrade Max Perlman za izvrsnost u globalnom<br />
poslovnom upravljanju (2005.) te nagrade Dun &<br />
Bradstreet, također za izvrsnost (2006.).<br />
Foto AP, Davor Pongračić / Cropix<br />
88 F o r b e S studeni 2008
stanovništva, a potom i vojske osnovane<br />
za obranu mlade države. Nakon<br />
četvrt stoljeća pokušaja i pogrešaka, tri<br />
su se tvrtke 1976. spojile u jednu pod<br />
zajedničkim nazivom Teva Pharmaceutical<br />
Industries. Za generalnog direktora<br />
imenovan je Eli Hurvitz, koji će od 40<br />
godina rada za Tevu 26 provesti na toj<br />
funkciji. Upravo je za njegova mandata<br />
Teva postala vodeći svjetski proizvođač<br />
generičkih lijekova pa mu je 2002. dodijeljena<br />
izraelska nagrada za životno djelo<br />
zbog „jedinstvenog doprinosa društvu i<br />
državi“. Iako je te iste godine smijenjen<br />
s dužnosti generalnog direktora i imenovan<br />
predsjednikom uprave, u Tevi<br />
će i danas reći da je Hurvitz „taj koji<br />
određuje smjer“.<br />
S Hurvitzom na čelu Teva je krenula<br />
u osvajanje. Tijekom 80-ih jednostavno<br />
je pokupovala konkurenciju u Izraelu te<br />
se profilirala u najveću i najuspješniju<br />
farmaceutsku tvrtku na domaćem<br />
tržištu. Već 1982. američki FDA (Agencija<br />
za hranu i lijekove) dao je odobrenje<br />
za proizvodnju Tevinom pogonu u Kfar<br />
Sabi, a nekoliko godina potom ustanovljena<br />
je i zajednička tvrtka s američkim<br />
konglomeratom W. R. Grace. Ta je tvrtka<br />
kroz ulaganja i akvizicije do kraja 80-ih<br />
Tevi jednostavno udvostručila profit.<br />
Teva je tijekom devedesetih uz pomoć<br />
stotina milijuna dolara pokupovala ili u<br />
sebe utopila konkurentske tvrtke u SADu<br />
i u Europi. Tako su se u njezinom portfelju<br />
našli Biocraft Laboratories, Hoechst<br />
Marion Roussel, Dutch Pharmachemie<br />
Group, Copley Pharmaceuticals, engleski<br />
Teva je osjetljiva na krizu<br />
Teva je nakon propasti svog glavnog financijskog savjetnika Lehman Brothersa<br />
primorana tražiti novog investicijskog bankara. Posljednjih desetljeća Lehman Brothers<br />
je Tevi bio glavni poligon za ostvarivanje velikih akvizicija, a ta je banka imala<br />
ključnu savjetodavnu ulogu i u posljednjoj, 7,46 milijardi dolara vrijednoj akviziciji<br />
Barra. Ipak, i prije posrnuća Lehmana, Teva je uoči nadolazeće akvizicije raspisala<br />
natječaj za kreditora tražeći 2 milijarde dolara te se zadužila kod izraelskih banaka u<br />
iznosu od 1,75 milijardi, što je dostatno za isplatu 60 posto dogovorene gotovinske<br />
komponente akvizicije Barra.<br />
Teva će ukupno trebati 6 milijardi dolara u gotovini za kupnju, što uključuje i refinanciranje<br />
1,5 milijardi Barrovog duga nastalog zbog akvizicije Plive u listopadu 2006.,<br />
čije je poslovanje u međuvremenu podbacilo. Predsjednik uprave Teve Eli Hurvitz za<br />
izraelski je list Haaretz izjavio kako Pliva može tržištu predstaviti puno više proizvoda<br />
nego što je sada slučaj te da joj samo treba poboljšati učinkovitost. U međuvremenu<br />
se iznimno loša situacija na svjetskim tržištima kapitala odrazila i na Izrael. Dionice<br />
na izraelskoj burzi, uključujući i Tevine, bilježe stalan pad, što je uzrokovalo najnižu<br />
razinu tamošnjeg indeksa u protekle dvije godine.<br />
Burk, mađarski Biogal, kanadski Novopharm<br />
Ltd. i mnogi drugi. Do 1997. Teva<br />
je od FDA imala odobrenje za proizvodnju<br />
više generičkih lijekova nego ijedna<br />
druga strana farmaceutska kuća.<br />
Tevin je uspon doživio i nekoliko<br />
manjih, ali značajnih udaraca. Hurvitz je<br />
tako 1996. optužen za utaju 18 milijuna<br />
dolara poreza, ali mu je unatoč tome<br />
obnovljen petogodišnji mandat generalnog<br />
direktora. Usto, Teva je 1998. morala<br />
isplatiti ne baš zanemarivu svotu kao<br />
odštetu za kršenje patenta na lijek Prozac<br />
američkom proizvođaču Eli Lilly. Iako<br />
je ekonomija 2000. godine zabilježila<br />
globalno usporenje, Teva je zabilježila<br />
rekordnu prodaju. Upravo je te godine<br />
istjecao rekordan broj patenata na lijekove,<br />
pa je to za proizvođača generika<br />
poput Teve bila prilika koja se rijetko<br />
pruža. U novom mileniju Teva je nastavila<br />
istim tempom te kupila francuski<br />
Bayer, talijanske proizvodne pogone<br />
tvrtke Honeywell Fine Pharmaceutical<br />
Chemical te IVAX Corporation. Sljednica<br />
nekad male ulične ljekarne danas je<br />
najveći svjetski proizvođač generičkih lijekova<br />
i ubraja se među 20 najuspješnijih<br />
farmaceutskih tvrtki u svijetu. Čak 80<br />
posto njezinih lijekova proizvedeno je<br />
izvan Izraela, pri čemu 60 posto profita<br />
dolazi iz Amerike, a 18 posto iz Europe.<br />
Na izraelskoj burzi njezinim se dionicama<br />
najviše trguje, dok su od svih izraelskih<br />
tvrtki izlistanih na NASDAQ-u<br />
upravo Tevine dionice najtraženije.<br />
studeni 2008 F o r b e S 89
Zdravlje<br />
Kristin Swanson<br />
rješava jednadžbe<br />
koje život znače<br />
Može li matematika<br />
izliječiti rak?<br />
Američka znanstvenica izrađuje ’’vremensku prognozu’’ za tumore uz<br />
pomoć kompjutorskih simulacija / Robert Langreth<br />
Usvom laboratoriju na Sveučilištu u Washingtonu,<br />
matematičarka Kristin Rae Swanson<br />
pokušava zaviriti u budućnost ljudi oboljelih<br />
od tumora na mozgu i to - kroz zaslon<br />
kompjutora. Osmislila je softverski program koji na temelju<br />
snimki dobivenih magnetskom rezonancijom simulira<br />
brzinu napredovanja raka, pa može mjesecima unaprijed<br />
s gotovo neugodnom preciznošću odrediti mjesta<br />
na kojima će tumor rasti i predvidjeti koliko će pacijent<br />
još živjeti uz određene oblike terapije. Kada je prije deset<br />
godina prvi put iznijela svoju zamisao, liječnici su je,<br />
kaže, ismijali. Smatrali su da je rast moždanog tumora<br />
previše hirovit za ikakve prognoze. Swanson je, međutim,<br />
sastavila jednadžbu koja predviđa smjer kretanja tumora<br />
uzimajući u obzir brzinu dijeljenja zloćudnih stanica<br />
i širenja tumora u moždanom tkivu. Kompjutoru su<br />
potrebna tri sata da obradi podatke konkretnog pacijenta<br />
s pomoću ove simulacije. Točnost svoga modela<br />
90 F o r b e S studeni 2008
studeni 2008 F o r b e S 91
Zdravlje<br />
Swanson je potvrdila prognozama napredovanja raka<br />
u 350 bolesnika, uključujući i 30 onih koji su još pod<br />
terapijom. Izučavanju tumora posvetila se kad joj je otac<br />
umro od raka pluća i nada se da će njezina simulacija<br />
uspostaviti nove standarde u liječenju. Oboljeli od glioblastoma,<br />
agresivnog oblika tumora na mozgu, sada se<br />
u pravilu podvrgavaju jednom zračenju na dan tijekom<br />
šest tjedana. No prema ovom modelu, neki spororastući<br />
tumori jednako bi se dobro liječili i manje učestalim<br />
zračenjima, dakle uz manje teških nuspojava, a oboljeli<br />
od brzorastućih tumora živjeli bi dulje zahvaljujući manjim<br />
dozama zračenja dva ili tri puta na dan. Ispitivanja u<br />
kojima će sudjelovati i bolesnici trebala bi započeti iduće<br />
godine.<br />
Kristin Swanson je jedan od malobrojnih<br />
matematičara i inženjera koji nastoje unijeti više preciznosti<br />
u grubu znanost liječenja raka. Ti znanstvenici<br />
smjelo su se prihvatili zadaće da uspostave nešto nalik<br />
vremenskoj prognozi za rak, umećući podatke dobivene<br />
skeniranjem, patološkim pretragama ili genskim testovima<br />
u jednadžbe te izračunavajući kamo će se, i u kojoj<br />
mjeri, tumor vjerojatno širiti. Služe se tehnikama evolucijske<br />
biologije, fizike i kemijskog inženjeringa kako<br />
bi s nekoliko dobro osmišljenih jednadžbi prikazali svu<br />
složenost tumora. Jednadžba Kristin Swanson donekle<br />
podsjeća na Fourierovu jednadžbu za temperaturu kojom<br />
se služe meteorolozi.<br />
‘’Podaci dobiveni sa satelita ili iz meteoroloških balona<br />
unose se u određene modele i tako nastaju vremenske<br />
prognoze. Nema razloga da se nešto slično ne primijeni<br />
i na tumore’’, kaže Vito Quaranta, stručnjak za rak<br />
sa Sveučilišta Vanderbilt. Prognoze raka mogle bi imati<br />
čak i svjetliju budućnost od vremenskih prognoza, jer<br />
liječnici za razliku od klimatologa mogu ocijeniti vrijednost<br />
pojedinog modela liječenja primjenom na stvarnim<br />
pacijentima.<br />
‘’Proučavanje raka pomalo podsjeća na fiziku prije<br />
Točnost prognoza razvoja tumora<br />
potvrđena je na 350 oboljelih i<br />
30 pacijenata na terapijama<br />
Newtona, a mi ga nastojimo pretvoriti u pouzdanu,<br />
mjerljivu znanost’’, kaže Franziska Michor, biologinja u<br />
Memorijalnom centru za rak Sloan-Kettering, koja je<br />
predložila model za predviđanje reakcije krvnih stanica<br />
na lijek za leukemiju Gleevec. Cilj je zamijeniti današnji<br />
‘’konfekcijski’’ način liječenja, jednak za sve, liječenjem<br />
Spasonosna jednadžba<br />
Matematičarka Kristin Swanson kaže da ova jednadžba<br />
može predvidjeti rast tumora na mozgu i upozoriti na<br />
zloćudne stanice koje magnetska<br />
rezonancija nije<br />
uspjela otkriti. Snimka<br />
načinjena magnetskom rezonancijom<br />
(gore) otkriva<br />
samo jezgru tumora, a<br />
kompjutorska simulacija<br />
pokazuje da su se manje<br />
guste nakupine tumorskih<br />
stanica (označene crveno)<br />
već počele širiti izvan tog<br />
područja.<br />
prilagođenim svakom pojedinom bolesniku, uz maksimalan<br />
učinak i minimalne nuspojave. Dosad su pomaci<br />
u tom smjeru bili spori. Jedan od razloga je širok raspon<br />
mutacija s kojima valja računati. Stručnjaci s Instituta<br />
Johns Hopkins u nedavnoj su studiji zabilježili čak 1007<br />
genskih promjena kod oboljelih od raka prostate. Na rast<br />
tumora utječe i prokrvljenost tkiva, opskrbljenost organizma<br />
nutrijentima i imuni sustav.<br />
‘’Neizravno se pretpostavljalo da će se dovoljan broj<br />
podataka o genima, ako ih se samo uspijemo domoći,<br />
nekim čudom sam od sebe pretopiti u potpuno razumijevanje<br />
raka’’, kaže Robert Gatenby, radiolog iz Centra<br />
za rak H. Lee Moffitt. Kada je tijekom ‘90-ih započeo<br />
proučavati rak uz pomoć matematike, reakcije kolega<br />
varirale su između sarkazma i otvorenog izrugivanja.<br />
Jedan ga je kritičar čak nazvao lijenim. Danas podataka<br />
ima više nego što ih biolozi mogu obraditi.<br />
Cijelo to znanstveno područje još je u povojima,<br />
ali mu se posvećuje sve više znanstvenika iz najvećih<br />
istraživačkih centara. Američki Nacionalni institut za rak<br />
godišnje izdvaja skromnih 11 milijuna dolara za virtualno<br />
istraživanje raka, no do prije nekoliko godina nije za<br />
to izdvajao gotovo ništa. O ulaganju u takva istraživanja<br />
razmišljaju i biotehnološke tvrtke poput Gene Network<br />
Sciences. ‘’Posljedice bi mogle biti značajne’’, kaže Moffittov<br />
stručnjak za modele raka Alexander Anderson.<br />
Zamišljeni matematički modeli mogli bi pomoći<br />
i stručnjacima za razvoj lijekova da brže izdvoje<br />
92 F o r b e S studeni 2008
jelančevine koje potiču rast tumora i odrede najbolju<br />
kombinaciju lijekova za pojedinog bolesnika. Deseci<br />
takvih lijekova već su u fazi ispitivanja. ‘’Nasušno nam<br />
je potrebna metoda za razlikovanje mutacija koje potiču<br />
rast tumora od onih koje su samo slučajni prolaznici’’,<br />
kaže Franziska Michor.<br />
Znanstvenici nastoje poboljšati i rezultate sadašnjih<br />
oblika liječenja raka. Kemičar Vittorio Cristini i patologinja<br />
Mary Elizabeth Edgerton iz Houstona pokušavaju<br />
stvoriti simulaciju koja bi upućivala na smještaj tumorskih<br />
depozita kod raka dojke koji se ne mogu otkriti mamografijom.<br />
Cilj je izraditi softver za mapiranje koji bi<br />
pomagao kirurzima da uklone tumor u cijelosti tijekom<br />
samo jedne operacije. Sada i do 50 posto bolesnica s rano<br />
otkrivenim rakom dojke mora na ponovne operacije.<br />
Cristini i Edgerton šalju podatke u centar pri Teksaškom<br />
sveučilištu u Austinu gdje je moguće izvesti i do 62 trilijuna<br />
operacija u sekundi, pa ipak jedan virtualni pokus<br />
potraje i cijeli dan.<br />
Radiolog Robert Gatenby poslužio se granom<br />
matematike poznatom kao teorija katastrofe kako bi<br />
istražio zašto se tumori nerijetko ponovno razmašu<br />
nakon uspjele kemoterapije. Prvi rezultati pokazuju da<br />
je prevelika doza citostatika možda kontraproduktivna<br />
kod uznapredovale bolesti jer omogućuje tumorskim<br />
stanicama otpornim na kemoterapiju da uzvrate udarac<br />
i još brže izazovu smrt. Prema njegovom modelu, dozu<br />
bi trebalo odrediti tako da mali broj stanica neotpornih<br />
na kemoterapiju ipak preživi i tako spriječi brzo širenje<br />
otpornih stanica.<br />
Kompjutori i matematika mogli bi olakšati i stvaranje<br />
novih cjepiva za rak, kaže hematolog sa Stanforda Peter P.<br />
Lee, koji zajedno s matematičarem Doronom Levyjem sa<br />
Sveučilišta u Marylandu istražuje zašto imuni sustav ne<br />
uspijeva uništiti stanice leukemije koje prežive liječenje<br />
Gleevecom. Pacijenti moraju doživotno uzimati taj lijek,<br />
a neki s vremenom razviju otpornost. Kompjutorska<br />
obrada krvnih nalaza pokazala je kako je razlog vjerojatno<br />
to što Gleevec tako brzo uništava stanice leukemije da<br />
organizam potroši sve svoje imune odgovore i prije kraja<br />
procesa. Izračun je pokazao da bi jednostavno cjepivo<br />
koje bi pacijent primio u točno određenom trenutku<br />
moglo prigušiti aktivnost imunog sustava. Cjepivo bi se<br />
sastojalo od mrtvih stanica leukemije iz pacijentove krvi.<br />
Lee, naime, sumnja da cjepiva protiv raka dosad nisu<br />
davala rezultate i zato što se kod primjene nije pazilo<br />
na tajming. ‘’Ovo je trenutak istine’’, zaključuje Vittorio<br />
Cristini. ‘’U sljedećih pet godina pokazat će se hoće li<br />
ovo područje biti jedna od najvećih znanstvenih revolucija<br />
ili promašaj.’’<br />
studeni 2008 F o r b e S 93
Zdravlje<br />
Lijekovi protiv debljine,<br />
pušenja, epilepsije i<br />
depresije povećavaju rizik od<br />
samoubojstva. I svi djeluju<br />
u mozgu. Je li moguće da u<br />
nastojanju da spriječe bolesti,<br />
stvaraju nove? / Tanja Tolić<br />
Ubojita kemija<br />
Prosječan ljudski mozak<br />
težak je između 1300 i 1400<br />
grama. Većinom se sastoji<br />
od vode, a iako je sposoban<br />
promišljati veći broj ideja<br />
nego što u poznatom svemiru ima atoma,<br />
iza “običnog” razmišljanja stoji tek<br />
elektricitet i kemija. Mozak sadrži oko<br />
100 milijardi neurona, a svaki je povezan<br />
s oko 10 tisuća sinaptičkih veza.<br />
Koja je od tih neuronskih veza odgovorna<br />
za pojavu suicidalnih misli, znanstvenici<br />
nemaju pojma, no to će vjerojatno<br />
biti jedan od ključnih zadataka u<br />
budućnosti. Zašto? Moderne generacije<br />
lijekova protiv depresije, akni, pušenja,<br />
debljine, visokog tlaka, nesanice, boli,<br />
čak i bakterijskih infekcija djeluju tako<br />
da blokiraju dio mozga i promjenama<br />
u tjelesnoj kemiji snažno utječu na naše<br />
ponašanje. Mnogi od tih lijekova u<br />
posljednje vrijeme povezuju se s većim<br />
rizikom od samoubilačkih namjera.<br />
U listopadu je tako s tržišta povučen<br />
lijek protiv debljine Acomplia, koji u<br />
mozgu blokira žudnju za hranom, jer<br />
se u dva mjeseca ubilo petero pacijenata<br />
koji su ga pili. Prije Acomplije, Američka<br />
agencija za hranu i lijekove (FDA) objavila<br />
je da preispituje više slučajeva<br />
pokušaja samoubojstava kod pacijenata<br />
koji su uzimali Champix, lijek protiv<br />
pušenja. U veljači je FDA upozorila da<br />
i 11 lijekova za epilepsiju može povećati<br />
rizik od suicida. Prve informacije o tome<br />
da neki lijekovi mogu potaknuti suicidalnost<br />
pojavile su se prije šest godina,<br />
otkriva prof. dr. Dinko Vitezić, specijalist<br />
kliničke farmakologije na Medicinskom<br />
fakultetu u Rijeci.<br />
“Godine 2003. pojavilo se izvješće<br />
o povezanosti antidepresiva i suicidalnosti<br />
u djece i adolescenata”, kaže. No,<br />
nisu samo djeca izložena riziku. Odrasli<br />
koji uzimaju antidepresive poput Prozaca,<br />
Paxila i Zolofta imaju više nego<br />
dvaput veće šanse da se pokušaju ubiti<br />
Povlačenje obećavajućeg proizvoda s tržišta<br />
koštalo je dioničare i živaca i novca<br />
od onih koji su pili placebo, pokazalo je<br />
istraživanje iz 2005. Šokantno ako se zna<br />
da se antidepresivi često daju upravo zato<br />
da bi spriječili samoubojstvo.<br />
Je li moguće da svi ti lijekovi, u nastojanju<br />
da spriječe bolesti, blokiraju<br />
određeni dio mozga? S jedne strane<br />
pomažu, ali s druge strane štete? Da,<br />
kaže prof. Vitezić, na molekularnoj<br />
razini možemo špekulirati o promjenama<br />
u neurotransmitorskim sustavima<br />
u mozgu. Da, odgovara i znanstvenica<br />
Joanna Moncrieff, koja kaže kako se godinama<br />
pretpostavljalo da antidepresivi<br />
liječe nenormalno stanje mozga jednako<br />
kao što inzulin pomaže dijabetičarima<br />
ili antibiotici liječe infekciju. No malo je<br />
dokaza koji podupiru tu tezu. Mnogo je<br />
više dokaza za teoriju da psihotropni lijekovi<br />
kreiraju abnormalno stanje mozga<br />
koje sretnom podudarnošću olakšava i<br />
simptome bolesti. Otprilike onako kako<br />
će alkohol olakšati osjećaj tjeskobe, ali je<br />
ne može izliječiti.<br />
Nije neka utjeha, no malo je vjerojatno<br />
da lijekovi koji ne izazivaju nuspojave<br />
uopće imaju povoljan terapijski učinak,<br />
kaže Vitezić. Ili, jednostavnije, ono što<br />
nas liječi, to nas i truje. No, daleko je veći<br />
rizik, upozorava, ne liječiti epilepsiju ili<br />
depresiju.<br />
Ilustracija Getty Images<br />
94 F o r b e S studeni 2008
Lobisti<br />
Stručnjaci protiv<br />
prljavaca<br />
Lobisti u sjedištima EU institucija godišnje okrenu milijardu eura. Hoće li ih<br />
dobrovoljni registar pri Europskoj komisiji prisiliti da otkriju za koga rade,<br />
za što se zalažu i koliko novca troše? / Nikolina Šajn<br />
Britanka Claudia Hamill 20<br />
je godina lobistica u Bruxellesu.<br />
Na stranici svoje organizacije<br />
Fondation Arlon<br />
lobiranje niti ne spominje.<br />
Navodi samo da se bavi “zagovaranjem”<br />
i “spajanjem aktera iz vlasti, trgovine,<br />
civilnog društva i medija”. Lobiranje je<br />
previše prljava riječ.<br />
Studentima ljetne škole o Europskoj<br />
uniji ta plavokosa Britanka sa skupom<br />
svilenom maramom oko vrata predstavlja<br />
sliku bruxelleskog lobista potpuno<br />
suprotnu od uobičajene predodžbe.<br />
Lobist se ne bori novcem, nego informacijama,<br />
kaže. Glavni savjet: “Ne smijete<br />
davati dezinformacije. Morate imati<br />
na umu da ljudi nisu glupi. Ugled je vaš<br />
osnovni resurs.”<br />
Sve europske institucije tvrde<br />
da je lobiranje nužno i legitimno u<br />
demokratskom odlučivanju. Ipak, među<br />
15.000 lobista u Bruxellesu moraju izdvojiti<br />
one koji igraju prljavo. Europski<br />
parlament želi bruxelleske lobiste prisiliti<br />
da javno obznane ono što je dosad<br />
bilo tajna: za koga rade, za što se zalažu<br />
i koliko novca troše. Europskim zastupnicima<br />
ubuduće nudi mogućnost, ne i<br />
obvezu, da uz svoje zakonske prijedloge<br />
navedu s kime su se sve konzultirali i<br />
tko se predstavio kao zainteresirana<br />
strana. Glavna ideja plana što ga je u<br />
svibnju prihvatio Parlament, osnivanje<br />
je obveznog javnog registra lobista pri<br />
Europskom parlamentu, Europskoj<br />
komisiji te, vjerojatno, Vijeću EU.<br />
No, već u lipnju Europska komisija<br />
pokrenula je vlastiti, dobrovoljni registar<br />
lobista i proglasila da će godinu dana<br />
biti u “eksperimentalnoj fazi” kako bi<br />
se vidjelo je li zajednički registar uopće<br />
moguć. Insajderi procjenjuju da je time<br />
vrući krumpir prebacila idućoj Komisiji<br />
i idućem sastavu Parlamenta, te da će<br />
pravila za zajednički registar europske<br />
institucije dogovarati najmanje do 2010.<br />
godine. Europski parlament i dosad je<br />
Foto Getty Images, AP, Damjan Tadić, Biljana Gaurina i Neja Markičević / Cropix<br />
96 F o r b e S studeni 2008
studeni 2008 F o r b e S 97
Lobisti<br />
Davor Štern, Mate Granić i<br />
Miomir Žužul u travnju su osnovali<br />
Hrvatsko društvo lobista.<br />
Kodeks lobiranja preuzeli su od<br />
europske lobističke udruge SEAP<br />
i lobirat će za Zakon o lobiranju<br />
imao svoj registar lobista, napravljen<br />
ponajprije iz sigurnosnih razloga, a ne<br />
zbog transparentnosti. Svi lobisti koji<br />
više od pet puta godišnje trebaju pristup<br />
zgradama Parlamenta, jednogodišnju<br />
akreditaciju za ulazak mogu dobiti samo<br />
ako se prijave u registar i potpišu Kodeks<br />
ponašanja prema javnim službenicima.<br />
Kako kaže glasnogovornik Parlamenta<br />
Federico de Girolamo, registar je<br />
dostupan javnosti, ali nije na internetu,<br />
nego građani u “jednoj sobi u zgradi<br />
Parlamenta” mogu provjeriti imena<br />
lobista, tvrtki za koje rade i kojim se<br />
područjem bave. Lobisti za dobivanje<br />
akreditacije ispunjavaju i podatke o<br />
tome koje odbore i eurozastupnike<br />
najčešće posjećuju, no ti su podaci povjerljive<br />
naravi.<br />
Formular za prijavu zapravo je<br />
vrlo opsežan. No, registracija olakšava<br />
kontakt prema institucijama jer lobisti<br />
inače ne možgu ulaziti u Parlament i<br />
ostvarivati kontakte sa zastupnicima.<br />
“Registracija znači i da nemate što<br />
skrivati, pa i njome dižete svoj rejting”,<br />
kaže Natko Vlahović, bruxelleski lobist<br />
Hrvatske obrtničke komore, jedan<br />
od pet hrvatskih lobista od ukupno<br />
5000 registriranih pri Europarlamentu.<br />
Lobisti koji unose lažne podatke ili na<br />
druge načine krše desetljetni kodeks<br />
parlamenta, kažnjavaju se izbacivanjem<br />
iz registra, a isto je pravilo Komisija<br />
uvela za svoj registar.<br />
Strategija imenovanja osoba koje<br />
krše kodeks i stavljanja njihovih imena<br />
na crnu listu često se koristi. Ostalima<br />
registracija olakšava kontakt s institucijama<br />
jer mogu legitimno zastupati<br />
interese. “Ako nemate nikakvu transparentnost,<br />
morate pomalo pritajeno<br />
djelovati, a to u ovom poslu nije olakotna<br />
okolnost”, kaže Vlahović.<br />
Red među lobiste u Bruxellesu su<br />
počeli uvoditi 2005. godine. Estonac<br />
Siim Kallas, potpredsjednik Europske<br />
komisije i povjerenik EU za upravu, reviziju<br />
i borbu protiv prijevara, pokrenuo<br />
je Europsku inicijativu za transparentnost<br />
(ETI). Prvi je korak bilo uvođenje<br />
web-portala na kojem se objavljuje tko<br />
točno dobiva novac iz proračuna EU.<br />
Drugi korak bilo je osnivanje registra<br />
lobista pri Europskoj komisiji. Taj je<br />
registar zasad jedini na internetu i trebao<br />
bi barem donekle rasvijetliti ono što zanima<br />
sve: koliko se novca troši na kupovanje<br />
utjecaja u Bruxellesu. Procjenjuje<br />
se da lobistička industrija u Bruxellesu<br />
godišnje okrene oko milijardu eura, no<br />
točna će se brojka teško moći doznati iz<br />
novog registra, budući da se novac prijavljuje<br />
u rasponima od po 50.000 eura,<br />
a od različitih organizacija traže različiti<br />
podaci. Profesionalni lobisti i pravne<br />
tvrtke moraju navesti koliko su novca<br />
dobili od najvažnijih klijenata i koliko<br />
od toga troše na aktivnosti lobiranja.<br />
Nevladine udruge i think-tankovi, za<br />
koje institucije EU također smatraju<br />
da se bave lobiranjem, moraju navesti<br />
ukupni proračun i glavne izvore financiranja.<br />
Kritičari takvog sustava nezadovoljni<br />
su jer organizacije koje se bave<br />
Profesionalci lobiraju gotovo isključivo za<br />
industriju. Lobiranje za glas civilnog<br />
društva financira Europska komisija<br />
lobiranjem ne moraju navesti na koje su<br />
točno europske zakone pokušali utjecati<br />
niti imena pojedinaca koji rade za njih,<br />
pa će registar teško razotkriti lobiste u<br />
sukobu interesa - ne samo one koji jedan<br />
tjedan lobiraju za jednu, a drugi za<br />
drugu stranu, nego i donedavne djelatnike<br />
europskih institucija koji nakon<br />
98 F o r b e S studeni 2008
promjene zanimanja odlično znaju<br />
kako se donose odluke u Bruxellesu, a<br />
imaju i pristup i kontakte za lobiranje<br />
kod donedavnih kolega.<br />
Najviše se kritizira odluka da<br />
registar bude dobrovoljan, pa je zasad<br />
u njemu tek oko 500 organizacija.<br />
Europska komisija misli da je to<br />
praktičnije rješenje. “Da smo išli na<br />
obavezni registar, morali bismo točno<br />
definirati tko se mora registrirati, a<br />
to nije jednostavno. Uvijek bi nam<br />
netko promaknuo”, kaže glasnogovornik<br />
Europske komisije Max Strotmann.<br />
Stoga su svim ljudima izvan<br />
institucija poručili: bez obzira tko<br />
ste, slobodni ste se prijaviti. Inače na<br />
sebe bacate sumnju. “To mi se čini elegantnim<br />
rješenjem”, kaže Strotmann.<br />
Dodaje kako uistinu smatra da je lobiranje<br />
nužno i korisno, prije svega kao<br />
način da se javnost uključi u oblikovanje<br />
politike. “Recimo, ja sada imam malo<br />
dijete i zanima me sve u vezi s djecom.<br />
Naravno da se netko poput mene može<br />
uključiti u neku skupinu za prava djece<br />
i ima pravo govoriti što misli i braniti<br />
ono u što vjeruje”, kaže Strotmann.<br />
No, većina se lobista ipak ne bavi djecom.<br />
U 90 posto slučajeva u Bruxellesu<br />
se lobira u korist industrije. U Europskoj<br />
komisiji to znaju, pa stoga financiraju<br />
lobističke aktivnosti nevladinih organizacija,<br />
uključujući i ALTER EU, Savez<br />
za transparentnost lobiranja i etičku<br />
regulaciju u kojemu je više od 160 nevladinih<br />
udruga i sindikata.<br />
“Da Komisija to ne radi, u Bruxellesu<br />
se civilno društvo praktički ne<br />
bi čulo. ”, kaže de Paul de Clerck, član<br />
upravnog odbora ALTER EU. U Europskoj<br />
komisiji smatraju da svaka skupina<br />
ima pravo braniti svoje interese, a lobisti<br />
na taj način institucijama štede novac<br />
jer im besplatno dostavljaju velik broj<br />
podataka i studija. “Daleko od one percepcije<br />
sumnjivih osoba koje hodaju po<br />
hodnicima s aktovkama punim novca,<br />
idu po večerama i pokušavaju podmititi<br />
pojedine dužnosnike, danas su lobisti<br />
doista vrhunski obrazovani eksperti,<br />
specijalisti u svojim područjima.”, kaže<br />
Igor Vidačak, autor knjige “Lobiranje:<br />
Interesne skupine i kanali utjecaja u<br />
EU”.<br />
Pogotovo na razini EU sve je<br />
naglašeniji trend specijalizacije lobista<br />
i odljeva vrhunskih znanstvenika<br />
iz znanstvenih ustanova radi povremenog<br />
angažmana na lobističkim<br />
kampanjama. Problem je, naravno,<br />
koliko studijama koje dostavljaju lobisti<br />
može vjerovati. Plaćenih analiza i<br />
studija dakako ima, tvrdi Vlahović, ali<br />
loše je za dotičnu industriju kada se to<br />
utvrdi. Istovremeno, konkurencija tjera<br />
lobiste da rade kvalitetne materijale.<br />
Općenito, proces odlučivanja u EU je danas<br />
toliko kompleksan da mali broj ljudi<br />
može doista prodrijeti u sve specifičnosti<br />
procedura i znati u kojoj fazi i kako intervenirati<br />
ili argumentirati pojedina<br />
stajališta, kaže Vidačak. Jedna od osoba<br />
koja to zna jest - Claudia Hamill.<br />
Jasna pravila lobiranja smanjila bi korupciju<br />
Europski se lobisti reguliraju i sami. Udruga u kojoj<br />
se okupljaju, Society of European Affairs Professionals<br />
(SEAP), ima vlastiti etički kodeks, a kazne za<br />
prekršitelje idu od verbalnih ukora da isključivanja iz udruge.<br />
Hrvatsko društvo lobista, osnovano u travnju, svoj etički<br />
kodeks temelji na SEAP-ovom. Od svojih 50-tak članova<br />
traži, primjerice, da osobi kod koje lobiraju obavezno kažu<br />
svoje ime, ime svoje organizacije te ime klijenta, da njihove<br />
informacije budu nepristrane, potpune i točne, te da ni<br />
direktno niti indirektno dužnosnicima državnih institucija<br />
kod kojih lobiraju ne nude nikakav financijski poticaj.<br />
Planiraju lobirati za Zakon o lobiranju koji bi definirao tko<br />
može lobirati i po kojim pravilima, te vjerojatno uključivao i<br />
obavezni registar lobista pri Vladi i Saboru, a lobisti bi morali<br />
potpisati i etički kodeks.<br />
“Tako bismo dobili jasna pravila igre, što bi smanjilo sivo<br />
lobiranje i korupciju”, kaže predsjednik Udruge Mate Granić.<br />
Bivši ministar vanjskih poslova danas je vlasnik konzultantske<br />
tvrtke Magra, koja ima i vlastitu tvrtku u Makedoniji.<br />
Granić kaže da lobiraju za Agrokor i Ingru u Makedoniji,<br />
Croatia osiguranje u Albaniji, banke i investicijske fondove.<br />
“Croatia osiguranje kupuje jedno osiguranje i mi smo već<br />
postigli uspjeh jer smo od 11 pristiglih ponuda ušli među<br />
tri”, kaže Granić, koji ne želi detaljnije govoriti o svojim<br />
poslovima jer ga u tome priječe ugovori potpisani s klijentima.<br />
Drugi bivši dužnosnik, nekadašnji ministar gospodarstva i<br />
direktor Ine Davor Štern kaže da je bez lobiranja u Hrvatskoj<br />
teško investirati, a uspješni lobisti od velikih investicija<br />
dobivaju “nekoliko promila” vrijednosti projekta. Štern se i<br />
sam učlanio u lobističku udrugu, iako za sebe tvrdi da nije<br />
lobist nego konzultant. Ipak, upravo pregovara o tome da bi<br />
mogao lobirati za nekoliko investitora koji bi na našoj obali<br />
htjeli graditi apartmane i kaže da nikada ne bi lobirao za<br />
nešto u što i sam ne vjeruje.<br />
Docentica na Ekonomskom fakultetu Dubravka Sinčić Ćorić,<br />
koja s Granićem i bivšim veleposlanikom u SAD-u Miomirom<br />
Žužulom radi na knjizi o lobiranju, kaže da poduzeća lobiraju<br />
i u području Vladinih nabava i to kada je riječ o izravnim<br />
pogodbama. Na pitanje koliko se može lobirati kada Vlada<br />
raspiše tender - posebno koliko se može lobirati o tome<br />
da se postignu povoljne specifikacije koje će se tražiti na<br />
javnom natječaju, Sinčić Ćorić kaže:<br />
“Mislim da to uopće ne bismo zvali lobiranjem, to je nešto<br />
što uopće ne bi trebalo postojati. Upravo su takva pitanja i<br />
razlog zašto struku treba definirati.”<br />
studeni 2008 F o r b e S 99
Marketing<br />
Menadžer promjene<br />
Obama je<br />
izgradio brand<br />
porukama<br />
koje su zračile<br />
vedrinom, ali<br />
i ozbiljnošću<br />
pouzdane<br />
ponude, kao u<br />
dobroj<br />
akviziterskoj<br />
prodaji.<br />
Vodio je<br />
kampanju<br />
kao korporaciju<br />
/ Ahmed<br />
Salihbegović<br />
Koliko je porasla cijena<br />
rikole u Whole Foodsu?<br />
To je Barack Obama<br />
pitao farmere u Iowi.<br />
Začuđeni pogledi pomogli<br />
su mu shvatiti da rikola nije na njihovim<br />
jelovnicima, te da u toj saveznoj<br />
državi nema nijedne trgovine mondenog<br />
lanca zdrave hrane Whole Foods.<br />
Taj je nesporazum mogao uvjeriti<br />
birače da je gost iz Chicaga drukčiji od<br />
njih ne samo po imenu i boji kože, nego<br />
je i velegradski snob. Obama je i dalje<br />
dolazio, i uspio ih je pridobiti, pa mu je<br />
Iowa dala prvu pobjedu u predizborima,<br />
a kada se vratio pred izbore, već su ga<br />
smatrali “domaćim dečkom”.<br />
Razgrtanje blistave površine spektakla<br />
otkriva da je Obama do pobjede<br />
došao kombinirajući poslovne tehnike<br />
- snalažljivost trgovačkog putnika,<br />
strateški osmišljen i prodoran marketing,<br />
sustavnost i prividnu ležernost<br />
odnosa s javnošću, oslanjanje na moderne<br />
tehnologije ali i na tradicionalnu<br />
komunikaciju, entuzijazam startup<br />
businessa i disciplinirano vođenje<br />
brzorastuće korporacije.<br />
Calvin Coolidge, 30. američki predsjednik,<br />
rekao je da je “posao Amerike –<br />
posao” (biznis). To vrijedi i za showbiz,<br />
osobito u izbornim kampanjama, gdje<br />
uzlet ili propast kandidata ovisi i o koreografiji,<br />
kostimografiji, scenografiji nastupa,<br />
o jednoj pamtljivoj rečenici ili gafu.<br />
Korisno je uvjeriti kupce da određenom<br />
kupnjom postaju dio nečega važnog.<br />
Obama je glasačima prikazao svoju<br />
kandidaturu kao njihovu, ključnim sloganom<br />
“Da, mi možemo”, i rečenicom<br />
“Mi smo oni (na) koje smo čekali”.<br />
Neokonzervativni komentator Bill Kristol<br />
uočio je hipnotičnost te poruke pa je<br />
ljutito objašnjavao da “mi” tu zapravo<br />
znači prikriveno “ja”, jer ovaj put razliku<br />
donosi Barack Obama kao pojedinac,<br />
dok su Amerikanci uglavnom isti kao<br />
prije četiri godine.<br />
Mnogi, ponajprije mladi i Afroamerikanci,<br />
povjerovali su da svaki njihov<br />
glas može donijeti prevagu i, Obaminim<br />
riječima, izmijeniti Ameriku i svijet.<br />
Obama, kako je sam pisao, na većinu tih<br />
ljudi djeluje kao zrcalo pa oni, gledajući<br />
u njega i njegov program, projiciraju ono<br />
čemu sami teže. Kandidat u kampanji<br />
Foto AP<br />
100 F o r b e S studeni 2008
tržištu nudi program (nužno svodiv na<br />
par kratkih ideja razumljivih većini “kupaca”)<br />
i sebe (treba im biti simpatičan,<br />
ali i s karizmom i autoritetom). Za<br />
Obamu je bilo ključno izbjeći dojam<br />
Izbori su bili neobičan<br />
joint venture Obame i<br />
Sjedinjenih Država<br />
Biznis-plan kojim je<br />
osvojio Bijelu kuću<br />
• nezanemarivanje postojećeg tržišta<br />
• postojano pridobivanje novih kupaca<br />
• precizno targetiranje osvojivih klijenata<br />
• televizična prepoznatljivost trademarka<br />
• širenje korporacije, uz disciplinu na vrhu<br />
• brendizacija i akvizitera i njegove<br />
ponude<br />
• pomno nadzirano korištenje različitih<br />
resursa<br />
• izbjegavanje ispada, ali i pretjerane<br />
pasivizacije<br />
• internetsko umrežavanje vojske<br />
“preprodavača”<br />
• hipnotiziranje kupaca da je to sve samo<br />
zbog njih<br />
“još jednog ljutitog crnca”, pa je morao<br />
ostati smirujuće cool. No, nije ponovio<br />
grešku Thomasa Deweyja, kojeg su sva<br />
predviđanja 1948. vidjela u Bijeloj kući<br />
ako u nečemu ne pogriješi, pa je govorio<br />
bezopasno i isprazno (“budućnost je<br />
pred vama”), za što je kažnjen porazom<br />
od Harryja Trumana.<br />
Obama je ublažavao snagu primljenih<br />
udaraca, ali i precizno uzvraćao,<br />
skrivajući se iza širih interesa. Važno je<br />
bilo pozivanje na srednju klasu, što zvuči<br />
umirujuće u doba krize i donosi više<br />
potpore nego pozivanje na siromašne<br />
Johna Edwardsa ili otvorena pripadnost<br />
sloju najbogatijih Mitta Romneya.<br />
Porukama na granici uopćenosti i<br />
konkretnosti, samouvjerenim odagnavanjem<br />
sumnji u njegovu kompetentnost<br />
i uz pristupačnost “ugodnog susjeda”,<br />
Obama je razvio dva oružja – mase<br />
aktivista volontera diljem SAD-a, čiji je<br />
izravni doticaj s biračima nezamjenjiv,<br />
te obilje novca za plaćanje reklama, čak<br />
i polusatne završne TV poruke u kojoj<br />
je imao vremena izgledati državnički i<br />
bez ranjive ogorčenosti osporiti optužbe<br />
na svoj račun te izložiti program kroz<br />
iskustva i nedaće nekoliko “tipičnih”<br />
američkih obitelji.<br />
Te su poruke zračile optimizmom<br />
koji “kupcima” pomaže da se osjećaju<br />
bolje, ali i ozbiljnošću koja jamči pouzdanost<br />
ponude. Za trajniju i širu vezu<br />
Obami je služio internet, od interaktivne<br />
web-stranice preko profila na Facebooku<br />
i snimaka na YouTubeu do blogova.<br />
Takav web-pokret prvi je 2004. potaknuo<br />
Howad Dean, a u ovoj kampanji<br />
Ron Paul, no za razliku od njih Obama<br />
je izbjegavao radikalizam – Dean je bio<br />
za hitno napuštanje Iraka, a Obama je za<br />
oprezno povlačenje; Paul traži ukidanje<br />
središnje banke, a u Obaminu su timu<br />
bivši guverner Volcker, veliki investitor<br />
Soros i najveći od svih, Buffett.<br />
Čelnik demokrata Howard Dean bio<br />
je za “strategiju 50 država” - za presing u<br />
kampanji posvuda u zemlji, ne samo na<br />
“prijelomnim” mjestima gdje se dotad<br />
dobivalo ili gubilo izjednačene izbore.<br />
Obama je htio “srednji put”. Izborom<br />
Joea Bidena za potpredsjedničkog kandidata<br />
dobio je potporu radničke klase,<br />
katolika i simpatizera obitelji Clinton<br />
u demokratima sklonim saveznim<br />
državama. I sam je Bill Clinton iskorišten<br />
kao privlačan brand i nostalgičan podsjetnik<br />
na prosperitet 90-ih godina, te<br />
doveden na Floridu. Obama nije odluku<br />
27 floridskih elektora želio prepustiti<br />
slučaju pa je angažirao 5.000<br />
odvjetnika da nadziru sve pojedinosti<br />
izbora i na naznake problema interveniraju<br />
hitnim tužbama, zahtjevima za<br />
obustavu i slično. U maniri pedantnog<br />
i neumoljivog poduzetnika nastavio je<br />
prodirati u područja koja se smatralo<br />
neosvojivima (Virginia, North Carolina,<br />
Indiana) ili teško osvojivima (New Mexico,<br />
Nevada, Colorado).<br />
Preciznim targetiranjem svakoga<br />
izgledno osvojivog djelića tržišta,<br />
Obamin se stožer usmjerio na jedan od<br />
pet elektorskih glasova u republikanskoj<br />
Nebraski, jednoj od samo dvije države<br />
u SAD-u čiji se elektorski glasovi dijele<br />
prema izbornim okruzima, a ne idu svi<br />
jednome kandidatu. Obamin cilj bio je<br />
taj jedan glas u području Omahe, i dobio<br />
ga je. Da su izbori bili tijesni, i taj je<br />
elektor mogao presuditi ishod, a i ovako<br />
nije naodmet.<br />
Poput promotivnog pridobivanja<br />
mase pretplatnika uoči plasmana nekog<br />
proizvoda, Obamin stožer je potaknuo<br />
desetke milijuna pristaša da iskoriste<br />
pravo ranijeg glasanja i na birališta dođu<br />
prije 4. studenoga.<br />
Ovi su izbori bili neobičan joint venture<br />
Obamina tima i Sjedinjenih Država:<br />
prvima daju prigodu da ostvare svoje<br />
zamisli, a trademarku “USA” planetarne<br />
simpatije, što odmah povoljno utječe na<br />
zemlju, njezine interese, tvrtke, građane i<br />
pozicije. Za trajniju korist važno je kako<br />
će Obama i njegovi suradnici upravljati<br />
američkom administracijom, najvećim<br />
koncernom čovječanstva, no ako je suditi<br />
prema tome kako su vodili kampanju,<br />
može se i u teškoćama koje im predstoje<br />
očekivati njihova menadžerska<br />
izvrsnost.<br />
studeni 2008 F o r b e S 101
Marketing<br />
Godina je 2000. ili 1500.<br />
prije nove ere. Nemamo<br />
pojma koliko godina<br />
ima Abraham, ali smo<br />
sigurni da često komunicira<br />
s Njim. S Bogom. Zamislimo<br />
sljedeći razgovor.<br />
“Čuj, Bože, razmišljao sam. Ako<br />
u Sodomi i Gomori ima 20 dobrih<br />
ljudi, ne bi li ih možda ipak poštedio<br />
uništenja?”<br />
“Gle, Abrahame, 20 ih je previše…”<br />
“Dobro, možda deset…”<br />
“Ok, Abrahame…”<br />
Bog je, znamo iz Biblije, prilično<br />
težak karakter, ali u nekoliko se prilika<br />
pokazalo da se s njim ipak može pregovarati.<br />
Može ga se uvjeriti. Zapravo,<br />
mnogo ljudi na svijetu svaku večer čini<br />
upravo to. “Dragi Bože, ako mi daš to, ja<br />
ću učiniti ovo. Ako dobijem ono, svakako<br />
ću onda pristati na ovo.” Umijeće<br />
uvjeravanja vjerojatno je jedna od najstarijih<br />
vještina koju su ljudi pokušali<br />
primijeniti. I vjerojatno vještina koju<br />
je najteže savladati. Amerikanac Kevin<br />
Hogan (47), koji na svojim radionicama<br />
voli navesti primjer kako je još Abraham<br />
pokušao “smotati” Boga, pa zašto onda<br />
ne bismo i svi mi pokušali nešto naučiti,<br />
zna koliko je mukotrpan, ali i plodono-<br />
Kako i Boga nagovoriti<br />
da surađuje…<br />
Kevin Hogan američki je mag uvjeravanja. Za hrvatski <strong>Forbes</strong><br />
otkriva kako bilo koga u samo 8 minuta nagovoriti da pristane<br />
na (skoro) sve što želite / Tanja Tolić<br />
102 F o r b e S studeni 2008
Foto Getty Images, arhiv EPH<br />
san biznis psihologije utjecanja. O tome<br />
je napisao 11 knjiga, po struci je socijalni<br />
psiholog, a po ugledu vodeći američki<br />
stručnjak za govor tijela i neverbalnu komunikaciju.<br />
Radi kao stručni analitičar<br />
za BBC, New York Times i Los Angeles<br />
Times. Također poučava menadžere i<br />
vođe tvrtki, među kojima se ističu Boeing,<br />
Microsoft i Starbucks. Hogan uči<br />
ljude kako se predstaviti, kako čitati govor<br />
tijela, kako maksimalno iskoristiti<br />
šarm. Uči i kako stvoriti atmosferu koja<br />
će omogućiti klijentu da se osjeća ugodno<br />
u vašem društvu. Kevin zna i kako<br />
izgraditi vjerodostojnost, kako objasniti<br />
klijentu neželjene posljedice negativnog<br />
odgovora i, najvažnije, kako biti uporan,<br />
ali ne i dosadan.<br />
Ne piše kao akademik, ne piše kao<br />
trgovac, ne piše za sebe. Piše za ljude. I<br />
Kevin zna kako u svega osam minuta<br />
pridobiti bilo koga, o čemu govori i njegova<br />
prva knjiga prevedena na hrvatski<br />
“Umijeće utjecanja”, koju je objavio Profil.<br />
Pa kako nekoga u samo osam minuta<br />
uvjeriti da kupi baš ono što vi želite?<br />
“Pitajte i pitajte, osobito nakon što<br />
je osoba počela razmišljati o kupovini.<br />
Teško da će itko reći ‘da’ u samo osam<br />
minuta, osim ako ne prodajete nešto<br />
neuobičajeno. No većina moćnih ljudi<br />
koji donose odluke, a poznaju područje,<br />
reći će vam ‘da’ ili ‘ne’ u manje od osam<br />
minuta. ‘Da’ ćete čuti jako brzo ako vam<br />
vjeruju, imate kredibilitet i jasni ste,” rekao<br />
nam je Hogan.<br />
To umijeće Hogan nije stekao preko<br />
noći. Prakticira ga od 1982. kada je<br />
počeo proučavati moć uvjeravanja. Svakoj<br />
osobi, kaže, treba vremena da nauči<br />
vještine i usavrši ih kroz praksu, a iako<br />
tajnu te moći prakticira više od četvrt<br />
stoljeća, često učeći druge kako da<br />
budu uvjerljivi, zna mu se dogoditi da<br />
naleti na nekoga kome nema pomoći.<br />
“Nisam sreo mnogo osoba kojima<br />
nisam mogao pomoći da postanu uvjerljivi.<br />
Svaka osoba koja zna postaviti<br />
pitanje umjesto da neumorno priča,<br />
svatko tko prati verbalne i neverbalne<br />
signale… može povećati svoju razinu<br />
uvjerljivosti”, smatra Kevin. Ipak, postoje<br />
neka pravila - nema laganja.<br />
“Ne samo da je loše govoriti laži,<br />
nego je gotovo uvijek nemoralno i smrtno<br />
pogrešno. Ljudi koji moraju lagati<br />
u biznisu neće dugo zadržati utjecaj. A<br />
ako i hoće, koji je smisao toga? Želite<br />
valjda mirno spavati noću i znati da ste<br />
pomogli ljudima. No ako promovirate<br />
proizvode koji su nebitni, onda morate<br />
lagati, kaže. Kako uspjeti u svijetu koji<br />
slovi kao hladan i okrutan? I je li on<br />
ozbiljan kad preporučuje suosjećanje i<br />
iskreno zanimanje za život klijenata?<br />
Posao nekih ljudi, odgovara nam<br />
Kevin, doista jest hladan i okrutan. No<br />
on, tvrdi, s takvim ljudima ne surađuje.<br />
Surađuje s onima koji žele osvojiti klijenta,<br />
ali ne i uništiti konkurenciju.<br />
“Ponekad je neizbježno i neophodno<br />
donijeti ‘hladne i okrutne’ odluke,<br />
no to se ne događa jako često. Biznis<br />
može i mora biti ugodan. Ako nije tako,<br />
zašto se ne počnu baviti poslom u kojem<br />
mogu uživati? Život je kratak. Jako,<br />
jako kratak”, smatra stručnjak za moć<br />
uvjeravanja. Nakon čitanja njegove knjige<br />
nameće se jednostavan, iako pojednostavljen<br />
zaključak: u svijetu biznisa<br />
mnogo je pomiješanih emocija i svi žele<br />
biti prihvaćeni i voljeni. Ako je to doista<br />
tako, zašto nas onda uče da budemo pametni,<br />
obrazovani i sposobni, umjesto<br />
da nas uče samopouzdanju, emocionalnoj<br />
inteligenciji i suosjećanju?<br />
“Lako je prenijeti informaciju, ali<br />
je teško nekome povisiti emocionalnu<br />
inteligenciju. Smatram kako ništa nije<br />
važnije od suosjećanja”, kaže Kevin.<br />
Ukratko, ljudi iza sivih odijela<br />
prvenstveno su – ljudi. A kao i svi drugi<br />
ljudi, prije nego što su postali uspješni,<br />
morali su se izboriti sa strahom. Oni<br />
koji kupuju, tumači nam Hogan, najviše<br />
se boje da će napraviti glupe greške koje<br />
će ih koštati novca i poštovanja. Oni<br />
koji prodaju, boje se da su njihove usluge<br />
nebitne ili da neće ni na koji način<br />
pomoći njihovim klijentima. Pored<br />
toga, ljudi koji prodaju često se ponašaju<br />
agresivno. Kao da cijeli njihov prihod<br />
ovisi upravo o toj prodaji.<br />
“Ako je to doista tako, izgubit će,<br />
jer strah od gubitka tjera ljude da koriste<br />
taktike pritiska koje gotovo nikad<br />
ne djeluju. Od vaših usluga i proizvoda<br />
imat ćete velike koristi samo ako prodajete<br />
izvrsne proizvode i usluge ljudima<br />
koje znate. Ako ne vjerujete u to, bolje<br />
da ništa ne prodajete. Pokušajte s nečim<br />
drugim”, savjetuje. I još jedan savjet<br />
za kraj, možda najvažniji. Ljudska je<br />
priroda, i psiha, takva da smo neskloni<br />
promjenama. Volimo zadržati ono što<br />
imamo pa makar to bilo i mnogo lošije<br />
od onoga što bismo mogli dobiti. A zato<br />
što ne volimo promjene, skloni smo<br />
sami sebe sabotirati prije uspjeha.<br />
“Ljudi kontinuirano sabotiraju sami<br />
sebe. Koriste uzorke ponašanja koje<br />
stalno iznova ponavljaju u životu. Kad<br />
sami sebe pitate: “Gdje mi je bila pamet?”,<br />
ili kad vas drugi to pitaju, onda<br />
možete biti sigurni da se sabotirate”,<br />
poručuje Hogan.<br />
Fokus-grupe su bacanje novca<br />
Kevin Hogan ne vjeruje u fokus-grupe, način istraživanja tržišta koji je u Hrvatskoj<br />
postao iznimno popularan u posljednje vrijeme. Zašto?<br />
“Ispitivanje tržišta fokus-grupama bacanje je novca, jer<br />
klijente pitate što ‘žele’ ili hoće li kupiti proizvod. Istina je da<br />
nemaju pojma žele li to i hoće li to kupiti. Kad pitate, vi zapravo<br />
pitate svjesni um osobe, ali iznimno se rijetko događa da će<br />
svjestan um donijeti odluku o kupovini. Umjesto da proučavate<br />
što klijenti govore, proučavajte potrošačke navike. Istražujte što<br />
doista čine. Saznajte pravi razlog zašto nešto čine”, savjetuje<br />
Hogan.<br />
studeni 2008 F o r b e S 103
Ideje & Trendovi<br />
Buba za interaktivni<br />
marketing<br />
Spacebug može vlasniku donijeti pobjedu u nagradnoj igri,<br />
TV kući gledanost, a tvrtkama reklamu. Što će donijeti svojim autorima, koji<br />
su u njegov razvoj uložili dva milijuna dolara? / Ana Cvetković<br />
Orsat Zovko i Mario<br />
Maračić sa<br />
‘svemirskom bubom’<br />
od koje očekuju<br />
odličnu zaradu<br />
U<br />
samom kutu kompjutorskog<br />
ekrana u uredu<br />
Orsata Zovka nalijepljena<br />
je mala okrugla<br />
naprava nalik starim<br />
filmskim bubama prisluškivačima. I<br />
ovo je zapravo buba, i to “svemirska”, no<br />
njezina je namjena potpuno drugačija –<br />
komunicirati, a ne prisluškivati. Riječ je o<br />
izumu Orsata Zovka i Marija Maračića,<br />
partnera poduzetnika koji su godinama<br />
razrađivali ideju potpuno novog<br />
digitalnog kanala komunikacije koji<br />
bi primjenom povezane cross marketing<br />
strategije osigurao poziciju za često<br />
zavađene, ali neraskidivo povezane<br />
strane – televiziju i oglašivača.<br />
Tajnu strategije čuva mali gadget<br />
nazvan Spacebug (svemirska buba),<br />
koji će bude li se sve odigravalo prema<br />
planu izumitelja, u Hrvatskoj postati<br />
vrlo poželjan. Europski i američki uredi<br />
za zaštitu patenata, kod kojih su dvojica<br />
izumitelja zaštitila tehnologiju, definirali<br />
su Spacebug kao elektroničku napravu<br />
veličine čepa koja komunicira putem kodova<br />
što se odašilju s televizijske postaje<br />
Foto Goran Mehkek / Cropix<br />
104 F o r b e S studeni 2008
studeni 2008 F o r b e S 105
Ideje & Trendovi<br />
ili nekog drugog vizualnog medija. Inovacija<br />
je u tehnologiji koja omogućava<br />
televizijskom sustavu da uz standardni<br />
program emitira dodatne digitalne informacije,<br />
odnosno kodove, a Spacebugu<br />
da ih neometano prima i tumači.<br />
Zovko i Maračić projekt su razrađivali<br />
tri godine. Uloživši dva milijuna dolara u<br />
usavršavanje tehnologije izuma i razvoj<br />
poslovnog plana, njih su dvojica razradili<br />
strategiju interaktivnog marketinga koja<br />
je naoko sasvim jednostavna i temelji<br />
se na klasičnoj metodi unapređivanja<br />
prodaje, nagradnoj igri.<br />
A upute za igru su jednostavne – svog<br />
novog, digitalnog kućnog ljubimca igrači<br />
moraju hraniti televizijskim programom.<br />
Naime, bubu dobivenu uz proizvod igrači<br />
trebaju pričvrstiti na ekran televizora i<br />
“održavati na životu” kako bi mogli sudjelovati<br />
u nagradnim izvlačenjima. Buba<br />
“živi” hraneći se spomenutim kodovima<br />
koji se emitiraju uz određeni program u<br />
razdoblju u kojem televizija promovira,<br />
a igrači se nadaju da će upravo njihova<br />
buba primiti “sretni kod”. “Sretna” buba<br />
reagira svjetlosnim i zvučnim signalima<br />
– vrišti i bliješti – a igrači SMS-om ili<br />
pozivom dostavljaju osobne podatke<br />
kako bi sudjelovali u izvlačenju nagrade<br />
koja se iz dana u dan povećava. Igra traje<br />
tri tjedna, a oni koji su bubu do kraja igre<br />
održali na životu sudjeluju i u finalu.<br />
Koliko je težak bio put do finalnog<br />
proizvoda govori i činjenica da je prototip<br />
Spacebuga bio promjera bundeve. Timovima<br />
elektroničara i programera koji su<br />
bubu usavršavali, najveću je glavobolju<br />
izazivao mikroprocesor na koji otpada<br />
pedeset posto proizvodne cijene. Zasad<br />
se on proizvodi i programira u SAD-u,<br />
a zatim šalje u Kinu gdje se ugrađuje<br />
na tiskanu pločicu te zajedno s ostalim<br />
elementima uklapa u finalni proizvod.<br />
No kako bi smanjili troškove proizvodnje,<br />
izumitelji su već pronašli tajvansku<br />
tvrtku koja sada radi na tome da se proizvodna<br />
cijena procesora prepolovi kako<br />
bi Spacebug bio još primamljiviji brandu<br />
partneru. Upravo je mikroprocesor<br />
zaslužan za brojne mogućnosti Spacebuga,<br />
koji se može prilagoditi željama<br />
partnera – promjenjiv je izgled jedinice,<br />
glazba koju svira, a tu je čak i mogućnost<br />
korištenja Spacebuga nakon završetka<br />
nagradne igre. Tijekom postkampanje<br />
može se koristiti za daljnju promociju<br />
prodaje, i to tako da se, umjesto na TV<br />
“Svemirsku bubu” zasad je prepoznao<br />
HTV, a vode se pregovori s potencijalnim<br />
partnerima u Srbiji i Grčkoj<br />
ekranu, hrani na web-stranicama branda<br />
partnera.<br />
Zahtjevna tehnologija i pitkost popratne<br />
priče spojeni su u kampanju koja<br />
bi potencijalne partnere trebala privući<br />
inovativnošću tehnologije, a potrošače<br />
jednostavnošću.<br />
“Lako je napraviti projekciju za<br />
hrvatsko tržište”, govori vizionarski<br />
raspoloženi Orsat, “no kako napraviti<br />
studiju, odnosno odrediti količinu buba<br />
koje treba staviti u prodaju na tržište<br />
veličine njemačkog? Ili, još teže, indijskog?”<br />
Izumitelji, koji su zajednički osnovali<br />
tvrtku u trenutku kada je trebalo<br />
naći proizvođača gadgeta, priču nisu<br />
namijenili samo malenom hrvatskom<br />
tržištu. Na to upućuje i činjenica da<br />
je očekivana dobit za hrvatsko tržište<br />
višestruko niža od iznosa uloženog u<br />
razvoj izuma.<br />
Velika tržišta poput Velike Britanije,<br />
Njemačke, Italije ili Indije i Ujedinjenih<br />
Arapskih Emirata, gdje su izumitelji već<br />
predstavili projekt, primamljuju potencijalnom<br />
dobiti od oko deset milijuna eura,<br />
ali traže i detaljno razrađenu poslovnu<br />
studiju. Jasno, svrha je patentiranu tehnologiju<br />
višestruko “iznajmljivati”. Stoga<br />
cilj izumitelja nije prenapučiti tržište<br />
svemirskim bubama, nego odrediti optimalan<br />
broj jedinica koje će se „pustiti“<br />
na tržište kako bi mogle povoljno utjecati<br />
na porast gledanosti, odnosno prodaje<br />
branda.<br />
Potencijale tehnologije Spacebuga<br />
u Hrvatskoj je već prepoznao HTV, s<br />
kojim je, kaže nam Orsat, već potpisan<br />
inicijalni sporazum. Pregovori s potencijalnim<br />
korporativnim partnerima su u<br />
tijeku i očekuje se da će igra u Hrvatskoj<br />
zaživjeti u travnju iduće godine. Što se<br />
tiče drugih tržišta, u ovom su trenutku<br />
najizglednije Srbija i Grčka.<br />
Dotwinova špijunska afera<br />
Sličan sistem nagradne igre već je postojao. Igra se zvala Dotwin, provodila se u<br />
petnaestak zemalja i igračima je nudila primamljive, čak milijunske nagrade. Ipak,<br />
temeljila se na zastarjeloj i upitnoj tehnologiji. Dotwin je bio fotoosjetljivi kartončić<br />
koji je s TV ekrana prikupljao svjetlost i po završetku gledanja određenog programa<br />
slao se poštom, a natjecatelji nisu imali nikakvu mogućnost provjere je li apsorbirao<br />
svjetlosne zrake i jesu li uopće obavili svoj „zadatak“. Zanimljivo je da je u<br />
Njemačkoj Dotwin izazvao pravu paniku kad je igračima u uho ubačena “buba” kako<br />
je u spravu ugrađen čip koji se koristi za špijunažu gledatelja. Ubrzo je dokazano da<br />
je priča neutemeljena, a Pro7 se šalio kako su Dotwini zapravo izvanzemaljci čiji je<br />
planet uništen pa su, kao svi pošteni gastarbajteri, emigrirali u Njemačku jer mogu<br />
preživjeti hraneći se upravo njemačkim televizijskim programom.<br />
Ni Spacebug nema nikakve mogućnosti “krađe” podataka o gledateljima, jer je<br />
komunikacija s medijem jednostrana. Sprava samo prima kodove koji se emitiraju<br />
putem TV programa, ali ne može poslati povratnu informaciju.<br />
106 F o r b e S studeni 2008
Tehnologija<br />
Kemijski rat<br />
protiv lažnjaka<br />
Vlasnici najvećih brandova napadaju krivotvoritelje obavještajnim<br />
operacijama i visokom tehnologijom / Laurie Burkitt<br />
Prije deset godina, izdavač<br />
kolekcionarskih sličica<br />
Donruss počeo je objavljivati<br />
kartice s podacima<br />
o sportašima, ilustrirane<br />
sličicama sportskih junaka u klupskim<br />
dresovima. Tvrtka iz teksaškog grada<br />
Arlingtona zaradila je milijune na tom<br />
poslu započetom sličicom Peytona<br />
Manninga, quarterbacka Indianapolis<br />
Coltsa. No, još se netko dao na isti posao<br />
- krivotvoritelji.<br />
“U pojedinim slučajevima uopće<br />
nismo mogli odrediti koja je kartica<br />
original, a koja lažnjak’’, rekao je Donrussov<br />
glasnogovornik Scott Prusha.<br />
“Očito, imali smo problem.” Naravno,<br />
jer sakupljač ne želi dati 15 do 1000<br />
dolara više od osnovne cijene ako nije<br />
siguran da je sličica prava.<br />
Da onemogući pirate, Donruss<br />
je ove godine svoje sportske kartice<br />
označio nevidljivom oznakom, neznatnom<br />
količinom kemikalije izrađene u<br />
Eastman Kodaku. Svatko tko posumnja<br />
u autentičnost kartice može je poslati<br />
Donrussu na skeniranje čitačem<br />
koji otkriva prisutnost te kemikalije. O<br />
kakvom se točno kemijskom spoju radi,<br />
ostaje tajna. U Kodaku otkrivaju samo<br />
da je riječ o sitnim česticama anorganske<br />
tvari.<br />
Kodak je svoj nevidljivi zaštitni sustav<br />
protiv krivotvorenja počeo prodavati<br />
lani, ciljajući ponajprije na proizvođače<br />
vina, lijekova, kozmetike i sličnih proizvoda.<br />
International Anticounterfeiting<br />
Coalition, međunarodna udruga za<br />
suzbijanje krivotvorenja tvrdi da krivotvorine<br />
čine i do sedam posto svih roba<br />
na svjetskom tržištu. Kad bi se tome<br />
stalo na kraj, proizvođači najuglednijih<br />
marki sačuvali bi osjetan dio onog profita<br />
koji sada gube.<br />
Uz tehnologiju kojom bi se brzo otkrivale<br />
kopije proizvođači bi lakše mogli<br />
računati i na pomoć preprodavača. Ovako,<br />
brandovi postaju predmetom skupih<br />
parničenja o tome što je za koga uopće<br />
krivotvorina. U srpnju je, primjerice, jedan<br />
francuski sudac presudio da online<br />
aukcionar eBay mora platiti LVMH-u,<br />
roditeljskoj tvrtki Luisa Vuittona, 61<br />
milijun dolara odštete zbog mešetarenja<br />
nelegalnom robom. Naravno, eBay se<br />
žalio. Samo mjesec dana potom u SADu<br />
je dobio sličan spor koji se ticao Tiffanyjevih<br />
proizvoda.<br />
BrandProtect je kanadska tvrtka u<br />
velikom usponu, a njihova LinkWalker<br />
tehnologija služi za pročešljavanje<br />
weba u potrazi za lažnjacima. Link-<br />
Walker traži internetske stranice koje se<br />
neovlašteno koriste slikama proizvoda<br />
i logotipima označenima nevdljivim<br />
digitalnim vodenim žigom. Među korisnicima<br />
BrandProtecta su i David’s<br />
Bridal, KitchenAid i Whirpool. Od internetskih<br />
stranica koje nude na prodaju<br />
predmete sumnjivog porijekla traži<br />
se da takve proizvode uklone iz ponude.<br />
Foto Getty Images<br />
108 F o r b e S studeni 2008
SUNČANE NAOČALE<br />
Ulična verzija ovih Ray-Ban<br />
naočala stoji desetinu njihove<br />
prave cijene od 3200 kuna.<br />
SATOVI<br />
Carinici su u svijetu<br />
zaplijenili 13 milijuna<br />
dolara vrijednosti lažnih<br />
Rolexa prošle godine.<br />
Lažnjak - 350 kuna.<br />
Pravi - 56.000 kuna.<br />
CIPELE<br />
Dizajnerska obuća<br />
na vrhu je liste broja<br />
zapljena. Nike plaća 50<br />
ljudi i detektive za lov na<br />
lažnjake.<br />
NOVAC<br />
Prošle je godine u optjecaju<br />
pronađen 61 milijun<br />
dolara lažnog novca.<br />
Kultni motiv je novčanica<br />
od 100 dolara.<br />
ODJEĆA<br />
Ovo su prave Diesel<br />
traperice. Lažne nemaju<br />
razotkrivajući srebrni vez<br />
na etiketi - zasad.<br />
FILMOVI<br />
Filmsku industriju pirati<br />
stoje 18 milijardi dolara<br />
godišnje. Studiji u Aziji<br />
izbacuju DVD-e na dane<br />
premijera filmova.<br />
NARUKVICE<br />
Ova Tiffany narukvica od<br />
18-karatnog zlata stoji<br />
22.000 kuna i ruka ne<br />
može pozelenjeti od nje.<br />
TORBE<br />
Ova lažna Louis Vuitton<br />
torba kraljica je lažnjaka.<br />
Samo u Americi lani ih je<br />
zaplijenjeno u vrijednosti<br />
od 14 milijuna dolara.<br />
studeni 2008 F o r b e S 109
Tehnologija<br />
U protivnom im prijeti ukidanje.<br />
U dva mjeseca David’s Bridal je<br />
našao 40 mogućih prijestupnika, kaže<br />
Carol Steinberg, potpredsjednica DavidsBridal.com,<br />
online ogranka najvećeg<br />
trgovca vjenčanicama u SAD-u. “Ljudi<br />
se koriste fotografijama naših vjenčanica<br />
na svojim stranicama i tvrde da se takve<br />
mogu nabaviti i kod njih. No, te haljine<br />
nisu naše, jer naš se brand prodaje samo<br />
na našim stranicama.” David’s Bridal<br />
plaća oko 2000 dolara mjesečno za upotrebu<br />
BrandProtecta.<br />
ASD, privatna tvrtka iz Bouldera<br />
u Coloradu s godišnjim prihodom od<br />
10 milijuna dolara, usredotočila se na<br />
farmaceutske proizvode među kojima<br />
su krivotvorine mnogobrojne i opasne.<br />
U Pfizeru procjenjuju da su lani izgubili<br />
dvije milijarde dolara zbog prodavača<br />
lažne Viagre. Ljetos je ASD lansirao<br />
skener RxSpec 700Z koji provjerava sastav<br />
lijekova. Lijek, u ambalaži ili bez nje,<br />
KuĆa neslavnih<br />
1976. u space shuttleu<br />
pronađeni krivotvoreni tranzistori<br />
1978. iz 266 bolnica povučene<br />
lažne srčane pumpe<br />
1989. u padu norveškog<br />
Convaira 580 poginulo 55 ljudi<br />
zbog avionskih zasuna koji su bili<br />
lažnjaci<br />
2001. lažna votka ubila 60<br />
osoba u Estoniji<br />
2004. na istoku Kine umrlo 13<br />
beba hranjenih lažnom hranom za<br />
novorođenčad<br />
2005. policija Ujedinjenih Arapskih<br />
Emirata zaplijenila 10 milijuna<br />
dolara zarađenih na krivotvorenim<br />
autodijelovima, uključujući<br />
10.000 lažnih General Motorsovih<br />
kočionih obloga, kvačila i filtara<br />
Teško je krivotvoriti nešto što se ne vidi. Kodak je pronašao<br />
nevidljivu anorgansku tvar kojom se može označiti ambalaža<br />
ili naljepnica bilo koje robe, uključujući lijekove, kozmetiku,<br />
vina, sličice sportaša... Skener odčitava ‘kemijski potpis’ i<br />
otkriva lažnjake. Sustav je u prodaji od prošle godine<br />
smješta se pod detektor opremljen infracrvenim<br />
zrakama koji šaje informaciju<br />
u digitalnu bazu podataka o originalnom<br />
kemijskom sastavu svih lijekova na<br />
svjetskom tržištu. Farmaceutske tvrtke<br />
i policija mogu tako uočiti lažni lijek<br />
za samo dvije sekunde. “Ovime se za<br />
65.000 dolara rješava problem težak više<br />
milijardi dolara”, kaže ASD-ov direktor<br />
za strateško planiranje i marketing Michael<br />
Lands.<br />
Svoj uređaj već su prodali Novartisu,<br />
a pregovaraju i s Američkom upravom<br />
za hranu i lijekove - FDA. Nekoliko programa<br />
za međunarodnu pomoć također<br />
se nada da bi RxSpec mogao riješiti problem<br />
lažnih lijekova koji, prema procjeni<br />
Svjetske zdravstvene organizacije, čine<br />
čak 30 posto medikamenata u zemljama<br />
u razvoju. Takvi lijekovi često uopće ne<br />
sadrže aktivnu tvar ili pak sadrže opasne<br />
sastojke koji dovode do ozbiljnih alergijskih<br />
reakcija.<br />
Britanska tvrtka QuientiQ, koja<br />
se bavi poslovima sigurnosti i obrane,<br />
nastoji pak riješiti problem lažnoga<br />
novca. Razvili su magnetiziranu tintu za<br />
označavanje novčanica nazvanu ‘magnettic<br />
tactile’ (magnetni opip).<br />
Ime možda i nije atraktivno, ali sam<br />
proizvod jest. Dolari ili euri bili bi protkani<br />
magnetiziranim prugama tinte<br />
koje bi se pri pokušaju krivotvorenja<br />
privlačile i odbijale, izobličavajući<br />
novčanicu. Zbog međusobnog<br />
odbijajućeg učinka magneta, površina<br />
novčanica bila bi blago hrapava. Takve<br />
novčanice ne bi baš prianjale uz hladnjak,<br />
no teksturom bi se ipak razlikovale<br />
od sadašnjih. “Svatko bi već na dodir<br />
mogao prepoznati lažnu novčanicu”,<br />
kaže Christopher R. Lawrence, vodeći<br />
stručnjak za razvoj tehnologija u toj<br />
londonskoj tvrtki.<br />
Dodavanje tinte papirnatim<br />
novčanicama stajalo bi manje od pola<br />
centa po banknoti. QuientiQ, koji je do<br />
2003. bio u sastavu britanskog ministarstva<br />
obrane, a sada je samostalna<br />
tvrtka, nema američkog interesenta za<br />
magnetizirane novčanice, no kažu kako<br />
očekuju da će američki graveri za nekliko<br />
godina početi rabiti njihovu tintu<br />
pri izradi putovnica, čekova i robnih<br />
oznaka. Europski kartičari već je upotrebljavaju.<br />
“Mi smo spremni za posao,<br />
no prosječnoj zemlji obično treba tri do<br />
pet godina da izmijeni nešto u izgledu<br />
novčanica. Krivotvoriteljima su dovoljna<br />
tri mjeseca da shvate kako to kopirati”,<br />
kaže Lawrence.<br />
110 F o r b e S studeni 2008
112 F o r b e S studeni 2008
Financije<br />
Nema sigurnog<br />
zaklona od krize<br />
Potres na Wall Streetu već značajno odskače od prosjeka, a ni u ostatku<br />
svijeta nije ništa bolje. Osim ako ne igrate na - Tunis / Mario Gatara<br />
Koliko će bolna biti aktualna<br />
kriza još je uvijek<br />
nezahvalno predviđati,<br />
no konkretni potezi<br />
političkoga establishmenta,<br />
obilježeni masovnim intervencijama<br />
koje počesto induciraju i<br />
“socijalistički” prizvuk, trebale bi krizu<br />
učiniti sličnijom onima iz 70-ih ili 90-<br />
ih godina prošlog stoljeća. Ili je većina<br />
promatrača barem oko te pretpostavke<br />
uspjela formirati nekakav konsenzus,<br />
očajnički se hvatajući za povijesne usporedbe.<br />
Povoljne valuacije su faktor<br />
koji može ublažiti ili zaustaviti globalnu<br />
rasprodaju, a nije zgorega istaknuti ni<br />
kako je aktualna kriza na Wall Streetu<br />
već odavno nadmašila prosjek, kako trajanjem,<br />
tako i intenzitetom negativnog<br />
trenda. Naime, definicija bear marketa,<br />
temeljena na prethodnim iskustvima<br />
(deset kriznih razdoblja na tržištu kapitala),<br />
podrazumijeva prosječan minus<br />
Dow Jones Industrials indeksa od otprilike<br />
27%, i to u trajanju od točno godinu<br />
dana. Ova kriza je pak u listopadu već<br />
navršila godinu dana, a dotični indeks<br />
potonuo je u minus od gotovo 40%.<br />
S druge strane, solidan prinos od<br />
dividendi, koji zamjetno raste kada se<br />
u jednadžbu uključi i učinak otkupa<br />
vlastitih dionica, čak i nakon što je<br />
korekcija anulirala rast američkih burzovnih<br />
indeksa u proteklih pet godina,<br />
čini dionice atraktivnijima u odnosu na<br />
Jedva primjetan tračak zelene boje treba tražiti u - Africi<br />
obveznice. Tu je još i enormno visoka<br />
gomila gotovine koja stoji sa strane, a<br />
nakon agresivnog rezanja kamatnih stopa<br />
FED-a postaje beskorisna. Međutim,<br />
strah od reprize Velike depresije još je<br />
uvijek jači, a većina ostalih tržišta kapitala<br />
će, nema nikakve sumnje, i ubuduće<br />
slijediti američki primjer. Kao što je to<br />
bio slučaj i do sada, zbog čega posebno<br />
valja izdvojiti Tunis, jedino od ukupno<br />
80 promatranih tržišta koje od početka<br />
godine bilježi rast.<br />
studeni 2008 F o r b e S 113
Financije<br />
Lučićeva ili Wall<br />
Street, isto je<br />
Ulagačima nenaviklima na gubitke ova je godina<br />
donijela pravi ‘reality check’, no tek su igrači na<br />
Wall Streetu doživjeli otrežnjenje / Mario Gatara<br />
Godine 2007. činilo se da<br />
su inozemni investitori,<br />
sukladno uobičajenom<br />
obrascu ponašanja, masovno<br />
napuštali domaće tržište kapitala,<br />
tražeći sigurnije destinacije za svoj<br />
kapital. I tada, koliko god paradoksalno<br />
zvučalo, priča uvelike počela nalikovati<br />
raspletu na Wall Streetu. Grafikon na<br />
kojem krivulja S&P 500 indeksa predstavlja<br />
tek ilustraciju aktivnosti investitora<br />
(s posve drugačijim vrijednostima<br />
od onih za CROBEX), ima vrlo čvrsto<br />
uporište u vrlo visokom koeficijentu korelacije,<br />
upućujući na čvrstu povezanost<br />
izvedbe dvaju indeksa, pri čemu S&P<br />
500, naravno, diktira tempo.<br />
Nakon rekordne 2007. godine,<br />
imovina domaćih otvorenih investicijskih<br />
fondova i dalje se rapidno topi,<br />
a momentum ostaje ključan kriterij<br />
izvedbe dionica. No ovoga je puta u igri<br />
negativan predznak, dok glavnu riječ<br />
vodi povećana ponuda (prodaja), koju<br />
slabašna potražnja nije u stanju apsorbirati<br />
bez osjetnog diskonta na cijenu.<br />
Konačno, tu je i nezaobilazno pitanje<br />
valuacija, koje je zapravo cementiralo<br />
visoku korelaciju dvaju indeksa. Jer u<br />
okruženju lišenom većih regulatornih<br />
barijera, dok se oni hrabriji i dalje igraju<br />
‘hvatanja padajućeg noža’, kupovati relativno<br />
skuplju domaću dionicu pored<br />
tako širokog izbora prikladnih surogata<br />
u inozemstvu nema ama baš nikakve<br />
ekonomske logike. Zbog toga je sasvim<br />
Koeficijent korelacije dvaju indeksa u<br />
posljednjih godinu dana iznosi visokih 0,8<br />
lako shvatiti zašto se izvedba domaćih<br />
dionica gleda kroz prizmu inozemne<br />
konkurencije, a naoko niske valuacije<br />
domaćih dionica svejedno i dalje klize<br />
nizbrdo. A samo od početka godine,<br />
‘tvrdim prizemljenjem’ je tržišna<br />
kapitalizacija dionica koje kotiraju na<br />
Zagrebačkoj burzi smanjena za oko 180<br />
milijardi kuna.<br />
Ili otprilike dvije trećine BDPa.<br />
Na kraju godine koja će iznjedriti<br />
najveći gubitak u ovom tisućljeću,<br />
CROBEX je od 1998. naovamo ostvario<br />
prosječnu godišnju stopu rasta od 14%,<br />
i što je još važnije, u tom se razdoblju<br />
- udvostručio. A za to su vrijeme Wall<br />
Streetom protutnjale čak četiri krize<br />
(bear marketa), ostavivši, kumulativno<br />
gledajući, S&P 500 u minusu od 12,2%.<br />
E, to je tek razlog za nezadovoljstvo.<br />
114 F o r b e S studeni 2008
Financije<br />
Švicarski bumerang<br />
pogodio naivce<br />
Niži kamatnjaci postali su još niži, no zašto je onda pomama za kreditima u<br />
švicarskim francima građanima donijela veće dugove / Mario Gatara<br />
Vrlo dobra turistička sezona,<br />
priljev više od 800<br />
milijuna eura od javne<br />
ponude za kupnju dionica<br />
Ine , a u konačnici<br />
i značajan pad na svjetskom deviznom<br />
tržištu, učinili su europsku valutu ranjivom<br />
i na domaćoj tečajnici. Štoviše,<br />
euro se, po prvi puta od početka rujna<br />
1998. godine spustio do 7,10 kuna,<br />
signalizirajući snažnu potražnju za<br />
domaćom valutom, koja je korisnicima<br />
kredita s valutnom klauzulom u eurima<br />
tek tu i tamo uštedjela koju kunu.<br />
Međutim, tečaj EUR/HRK ni približno<br />
ne otkriva dramu kojom su nekadašnji<br />
outsideri, poput jena ili franka,<br />
obilježeni niskim kamatnim stopama,<br />
promovirani u glavne aktere preokreta,<br />
učinivši jedan od egzotičnih izvora financiranja<br />
građana znatno - skupljim.<br />
Naravno, riječ je o kreditima vezanima<br />
uz švicarski franak koji je posljednjih<br />
mjeseci zablistao, upriličivši doista<br />
spektakularan oporavak. A uz povijesni<br />
rekord, ‘uskrsnuće’ franka u povijesnim<br />
je okvirima nemjerljivo i po svom intenzitetu,<br />
budući da je u svega deset mjeseci<br />
tečaj EUR/CHF izgubio na vrijednosti<br />
gotovo 14%, što je za uobičajene okvire<br />
deviznog tržišta uistinu - kolosalno.<br />
Baš kao i u slučaju silaznog ciklusa,<br />
iza rasta vrijednosti švicarske valute u<br />
najvećoj mjeri stoji carry trade fenomen.<br />
Riječ je, zapravo, o sasvim razumljivoj<br />
logici, temeljenoj isključivo na ka-<br />
Švicarski franak na domaćoj tečajnnici<br />
nimalo ne odudara od globalnih zbivanja<br />
matnom diferencijalu, a podrazumijeva<br />
zaduživanje u valuti s nižim kamatnjacima<br />
(poput franka ili japanskog jena), a<br />
potom i njezinu konverziju, u potrazi za<br />
prikladnim investicijama. To mogu biti<br />
i konzervativna ulaganja kojima ulagači<br />
iskorištavaju pozitivan kamatni diferencijal,<br />
ulažući u ‘najobičnije’ bankovne<br />
depozite s kamatnom stopom višom od<br />
one po kojoj su se zadužili, no najčešće<br />
su u pitanju znatno kompleksnije<br />
strategije. Princip je uvijek isti, a podrazumijeva<br />
potragu za jeftinim izvorima<br />
financiranja (poput švicarske valute),<br />
te konverziju tih istih franaka, s ciljem<br />
ulaganja u financijske instrumente denominirane<br />
u nekoj drugoj valuti.<br />
Iznimna popularnost opisane<br />
strategije (de facto prodaje franka) u<br />
značajnoj je mjeri narušila odnos ponude<br />
i potražnje, no onda je iznenada<br />
uslijedio šok, jer profitabilnih destinacija<br />
odjednom više - nije bilo. Dionice,<br />
robe i egzotični financijski derivati<br />
donosili su samo gubitak, a visoke<br />
stope inflacije, te val sniženja ključnih<br />
kamatnih stopa s ciljem ublažavanja<br />
posljedica globalne krize, učinili su čak<br />
i depozite nesigurnim zaklonom. I time<br />
je označen početak masovne likvidacije<br />
carry trade pozicija, gurnuvši odnos ponude<br />
i potražnje u drugi ekstrem. Investitori<br />
su grozničavo kupovali švicarski<br />
franak kako bi mogli zatvoriti kreditne<br />
linije, a konačan rezultat je jasno vidljiv<br />
na priloženom grafikonu. Franak je na<br />
domaćoj tečajnici, vjerno prateći tečaj<br />
EUR/CHF, nakon pune četiri godine<br />
preskočio granicu od pet kuna, zadajući<br />
silne glavobolje korisnicima kredita<br />
koji su umjesto eura odabrali švicarsku<br />
valutu, ignorirajući činjenicu da na tečaj<br />
eura budno pazi HNB, dok je odnos<br />
kune i franka prepušten tržištu. Uostalom,<br />
razlika između godišnjeg minimuma<br />
i maksimuma u slučaju franka je<br />
po prvi puta u posljednjih deset godina<br />
izašla iz jednoznamenkastih okvira.<br />
Monetarne vlasti u Zürichu, jednako<br />
kao domaći dužnici, nisu nimalo<br />
sretne ovakvim raspletom, što najbolje<br />
potvrđuje činjenica da je smanjenje referentne<br />
kamatne stope već drugi puta<br />
obavljeno mimo uobičajenog rasporeda.<br />
No uporno zasipanje tržišta svježom<br />
likvidnošću tek treba ostaviti značajnijeg<br />
traga na kretanje švicarske valute.<br />
116 F o r b e S studeni 2008
Mario Gatara<br />
Skretanje<br />
ka tržištu novca<br />
Dionice iz perspektive malog ulagača predstavljaju<br />
najkonkretnije lice globalne krize. Nekima je već to<br />
dovoljno da krenu u shopping dobrih, a posrnulih<br />
Kaos, potop, krvoproliće, kapitulacija<br />
- samo su neki<br />
od izraza koje promatrači<br />
koriste ne bi li na prikladan<br />
način opisali ovogodišnju izvedbu tržišta<br />
kapitala, ne krijući negativan sentiment<br />
spram dionica, gdjekad praćen i opipljivim<br />
manifestacijama akumuliranog<br />
nezadovoljstva (čitaj: gubicima). Svaka<br />
iole rizičnija kategorija aktive u ovoj je<br />
godini prosječnom investitoru donijela<br />
samo čemer i jad, a dionice su vjerojatno<br />
na vrhu ljestvice instrumenata koje<br />
većina još uvijek zaobilazi u širokom<br />
luku. Dionice, nema nikakve sumnje,<br />
kao konvencionalan financijski instrument<br />
iz perspektive malog ulagača predstavljaju<br />
najkonkretnije lice globalne<br />
krize. Nekima dovoljno da, pozivajući<br />
se na izlizane krilatice, počnu propovijedati<br />
kako je baš zbog toga upravo<br />
sada pravo vrijeme za kupnju dionica.<br />
No većina svejedno s prijezirom okreće<br />
glavu, nerado rekapitulirajući vlastita<br />
iskustva, u kojima najčešće nema mjesta<br />
pozitivnom predznaku.<br />
Ideju o shoppingu samu po sebi<br />
nikako ne bi trebalo a priori odbaciti, ali<br />
nije zgorega razmotriti alternativu. Sva<br />
je prilika da se odnos snaga na financijskim<br />
tržištima u idućih mjesec dana<br />
neće značajnije promijeniti. U skladu s<br />
tom pretpostavkom, promjena modela<br />
alokacije sredstava u portfelju nameće se<br />
kao puka potreba.<br />
Pritom je odabir potencijalnih destinacija<br />
najlakše napraviti prema onoj narodnoj<br />
- dok jednom ne omrkne, drugom<br />
ne svane. A kome je to - omrklo? Recimo,<br />
Mađarskoj. Ali uza sve probleme, nekako<br />
ne vjerujem da će Mađarska proglasiti<br />
default, odnosno propustiti servisirati<br />
obveze na ime emitiranih obveznica. Osobito<br />
ne nakon dogovorenog aranžmana<br />
s MMF-om (pripomoći će i EU), što na<br />
neki način potvrđuje i Fitch Ratings, koji<br />
je mađarski kreditni rejting spustio za<br />
jednu stepenicu, ali uz stabilan “outlook”,<br />
opravdan upravo nazočnošću MMF-a<br />
koji, eto, “u najvećoj mjeri otklanja rizike<br />
u kontekstu financiranja dospjelih<br />
zaduženja”. S druge pak strane, kriza je<br />
značajno snizila cijene državnih obveznica.<br />
Scenarij je vrlo jednostavan - kupiti<br />
mađarske trezorske zapise ili obveznice<br />
uz solidan diskont (i do 90% nominale),<br />
MarketMaker<br />
zgrabiti solidan “kupon” (fiksnu kamatnu<br />
stopu) i u iščekivanju dospijeća skupljati<br />
kamate. Pritom možete špekulirati<br />
s oporavkom forinte ili igrati na sigurno,<br />
kupnjom euroobveznica. Potonje<br />
nose nižu kamatnu stopu, ali zato, pod<br />
pretpostavkom da se dosadašnji stavovi<br />
HNB-a neće bitno mijenjati, eliminiraju<br />
tečajni rizik u vrijeme repatrijacije profita<br />
i konverzije eura u kune.<br />
Naravno, analogija je primjenjiva i<br />
na ostale pridošlice u EU, dok patriotski<br />
nastrojeni ulagači imaju priliku usrećiti<br />
ministra Šukera i slično napraviti s<br />
hrvatskim obveznicama. A idealan scenarij<br />
podrazumijeva vrijednosne papire<br />
s kraćim rokovima dospijeća koji će se<br />
tek izdati, jer očekivano izdašn(ij)a kamatna<br />
stopa trebala bi na pravi način<br />
reflektirati otežane uvjete zaduživanja.<br />
Konvencionalna logika tek upućuje da<br />
se držite podalje od uobičajenih negativaca<br />
poput Rusije, Argentine, Meksika i<br />
sličnih država koje se ne mogu pohvaliti<br />
posve uzornom biografijom.<br />
Kada su pak u pitanju obveznice RH,<br />
ako je suditi prema procjenama “dobro<br />
upućenih”, benevolentnošću institucionalnih<br />
investitora Ministarstvo financija<br />
moglo bi iskamčiti povoljnije uvjete<br />
zaduživanja, dok bi inozemni investitori<br />
bili manje popustljivi.<br />
Recept je jednostavan: kupiti<br />
mađarske obveznice uz solidan<br />
diskont i skupljati kamate do naplate<br />
Za one s manje avanturističkoga<br />
duha skretanje ka konzervativnijim financijskim<br />
instrumentima podrazumijeva<br />
klasične bankovne depozite, koji<br />
još uvijek nude relativno solidnu kamatnu<br />
stopu odražavajući težnje banaka da<br />
poboljšaju kvalitetu izvora financiranja.<br />
Euro i kuna se, opet zbog minornoga<br />
tečajnog rizika, nameću kao logičan izbor<br />
valute, ali isključivo uz fiksnu kamatnu<br />
stopu, jer one iz ove pozicije mogu<br />
samo - nizbrdo.<br />
118 F o r b e S studeni 2008
Iva Biondić<br />
Priča iz tramvaja<br />
Fondovi i dionice postali su opća točka urbanih<br />
razgovora. Tijekom proteklih mjeseci priča je<br />
dramatično promijenila predznak u negativni<br />
Pesimizam i strah od recesije<br />
prelili su se među domaće<br />
investitore od kojih mnogi<br />
broje tek dvije, tri godine<br />
staža na burzi. Ogroman<br />
kapital koji se slio u fondovsku industriju<br />
pogoneći skokovit rast dionica,<br />
jednako se tako brzo i povukao. Rezultat<br />
je bila neselektivna rasprodaja, zbog<br />
koje je u konačnici Hanfa osnovala interventni<br />
fond čija je uloga - u situaciji<br />
kada je dioničko tržište na razinama od<br />
prije dvije godine - tek marginalna. Kao<br />
što se rekordan rast dioničkog tržišta i<br />
fondovske industrije mogao pripisati<br />
euforiji, tako se i ovogodišnji pad od<br />
šezdesetak posto (tim dublji jer je baza<br />
bila veća) može pripisati panici. Tako<br />
mnogi posežu za očajničkim mjerama i<br />
“spašavaju” što se spasiti može, smatrajući<br />
da je gotovina najsigurnija. No, uzme li<br />
se u obzir sadašnja i očekivana inflacija,<br />
tada ni gotovina nije rješenje. Barem ne<br />
dugoročno.<br />
Dok se prije godinu dana po tramvajima<br />
moglo čuti kako je sada vrijeme<br />
za dionice i fondove, priča je danas<br />
drugačija. Neki će reći da je zora najtamnija<br />
prije svitanja i da preokret tek slijedi,<br />
jer je većina, barem što se tiče investiranja,<br />
u krivu. I bit će u pravu. Barem<br />
kada govorimo o statistikama. Dionice<br />
i fondovi koji u njih ulažu, trebaju biti<br />
dugoročna investicija. Hrvatska fondovska<br />
industrija je mlada; u ožujku<br />
iduće godine navršit će deset godina, ali<br />
većina udjelničara u fondovima stažem<br />
je još mlađa. Primjerice, u travnju 2005.<br />
najveći uravnoteženi fond, Raiffeisen<br />
Balanced, brojao je jedva 1500 ulagača, a<br />
u rujnu ove godine taj je broj bio gotovo<br />
deseterostruko veći. Slično je bilo i s PBZ<br />
Globalom te mnogim drugim dioničkim<br />
i uravnoteženim fondovima.<br />
Preporučeni minimalni rok ulaganja<br />
u dioničke fondove je tri do pet godina,<br />
a u uravnoteženih fondova nešto je kraći<br />
i iznosi tri godine. Logika je jednostavna:<br />
što je veći broj tržišnih ciklusa (faza<br />
rasta i faza padova) obuhvaćen razdobljem<br />
investicije, veća je vjerojatnost da<br />
Fondomjer<br />
će konačni rezultat investiranja u fond<br />
biti usporediv s (prosječnim) godišnjim<br />
prinosom tog fonda, odnosno sličnih<br />
fondova. Takvo rezoniranje potvrdio<br />
je i jedan od najutjecajnijih stručnjaka<br />
u polju investiranja Roger Ibbotson sa<br />
Sveučilišta Yale, uspoređujući prinose<br />
ulaganja u dionice tijekom gotovo<br />
pedesetogodišnjeg razdoblja. U najboljoj<br />
godini stopa povrata na diversificiran<br />
portfelj dionica iznosila je više od 50<br />
posto, dok bi u najslabijoj godini investiranje<br />
u isti portfelj dionica donijelo pad<br />
vrijednosti za više od četvrtinu. Razlika<br />
je golema i uspješnost ulaganja ovisila je<br />
o tempiranju ulaska na tržište, pri čemu<br />
je odabir pravog trenutka u većine investitora<br />
više stvar sreće nego sustavnog<br />
promišljanja. No, situacija s rasponima<br />
prinosa se mijenja prilikom držanja<br />
portfelja vrijednosnica u razdoblju od<br />
25 godina, gdje je prosječni godišnji prinos<br />
tijekom cijelog razdoblja solidnih 11<br />
posto. Ovdje je dugoročna stopa povrata<br />
u najgorih dvadeset i pet godina držanja<br />
manja tek za kojih tri posto od prosjeka, a<br />
tek za dva posto viša ako je portfelj držan<br />
tijekom najboljih dvadeset i pet godina.<br />
Ibbotson je tako došao do ponešto<br />
iznenađujućeg zaključka: 90 posto prinosa<br />
što ga investitor ostvari ponajprije<br />
ovisi o vrsti imovine u koju se ulagalo i<br />
njezinom relativnom udjelu u portfelju.<br />
Tek manje od 10 posto uspjeha može se<br />
pripisati odabiru “dobitne” kombinacije<br />
dionica ili investicijskih fondova. Drugim<br />
riječima, od svih vrijednosnica, dionice<br />
(i dionički fondovi) dugoročno su i dalje<br />
donosile najveći prinos. Pri tome portfelj<br />
dionica ne treba uzeti zadanim jednom<br />
za svagda. Potrebno je periodično<br />
revidirati njegov sastav, ali pazeći da se<br />
Investirati i dalje treba u kompanije u<br />
čiju budućnost vjerujete. To vrijedi<br />
i za građane i za fond menadžere<br />
ne upadne u klopku mjesečnog, pa i<br />
dnevnog preslagivanja koje ne dovodi ni<br />
do čega osim rasipanja vrijednosti i većih<br />
troškova. Investirati treba u kompanije<br />
za koje vjerujete da imaju perspektivu,<br />
koje su fundamentalno zdrave te bilježe<br />
rast prihoda i dobiti. Ako vi vjerujete u te<br />
kompanije, znajte da niste sami i vrijeme<br />
će pokazati da ste bili u pravu.<br />
Iva Biondić je donedavno bila analitičarka fondovskog tržišta u investicijskoj kući ToOne<br />
120 F o r b e S studeni 2008
Kapital<br />
25.000 ljudi postaje<br />
suvlasnicima Plomina III?<br />
Stanovnici Labinštine, njih oko 25 tisuća, mogli bi postati dioničarima Plomina<br />
III, termoelektrane koju bi trebala graditi Hrvatska elektroprivreda (HEP).<br />
Riječ je o zamisli prema kojoj bi stanovnici općina Plomin, Pićan, Kršan, Sv.<br />
Nedjelja i grada Labina dobili povlaštene<br />
dionice Plomina III, koje im ne bi osigurale<br />
pravo glasa u upravljanju termoelektranom,<br />
ali bi im osigurale dividendu.<br />
Ideja je zabilježena i u jednoj studiji Ekonomskog<br />
fakulteta u Zagrebu, a u HEP-u<br />
su mišljenja o njoj podijeljena. Jedni se pitaju<br />
zašto bi stanovnicima trebalo dati vlasničke<br />
udjele ako ne ulažu novac u gradnju.<br />
Drugi odgovaraju da bi im se time platilo<br />
to što ulažu u okoliš i vrijednost svojih nekretnina,<br />
čija cijena ovisi o tome što im je<br />
u susjedstvu. Neizvjesno je hoće li se ideja<br />
o “građanskom dioničarstvu” ostvariti, ali<br />
je izvjesno da će se o njoj raspravljati te da<br />
u HEP-u nailazi na podršku, ali i na otpor.<br />
Ispostavi li se da je provediv, taj bi se model<br />
mogao primijeniti i na eventualnu gradnju<br />
nuklearne elektrane. Riječ je, naravno, o<br />
modelu pridobivanja lokalnog stanovništva za gradnju postrojenja s utjecajem<br />
na okoliš. (D.R.)<br />
Galincu za preuzimanja nedostajala<br />
bankovna garancija<br />
U preuzimačkom pothvatu Josipa Galinca kojim je s partnerima htio preuzeti<br />
Industrogradnju i TOZ Penkalu, uz ostale dokumente nabrojene u odbijenici<br />
Hanfe nedostajao je i ključni - odgovarajuća bankovna garancija. Naime, predana<br />
bankovna garancija nije obuhvatila dionice pod zalogom i trezorske dionice<br />
jer one ne mogu biti predmet kupnje, što očito nije zadovoljilo Hanfu.<br />
Iako se govori o tome da se Galinec i partneri vraćaju u igru preuzimanja za<br />
nekoliko tjedana, upitno je mogu li s obzirom na stanje financijske industrije<br />
dobiti odgovarajuće garancije banaka, koje također traže sve detaljnije dokaze<br />
o sposobnosti plaćanja. (D.R.)<br />
Zabluda o odgovornosti<br />
Hoće li hrvatske tvrtke shvatiti da ih sponzoriranje nogometnih klubova i<br />
pomoć kulturno-umjetničkim društvima, na što troše mnogo novca, ne čini<br />
sasvim društveno odgovornima i time poništiti jednu od najvećih zabluda?<br />
Možda, ako se odluče odgovoriti na 119 pitanja Hrvatskog poslovnog savjeta za<br />
održivi razvoj i HGK, koji će potom procijeniti koliko je koja kompanija odgovorna<br />
prema društvu i okolišu te objaviti listu. Pita ih se i kakvi su im rokovi<br />
plaćanja, jer tko ne plaća na vrijeme, nije u dobrim odnosima s društvenom<br />
odgovornošću. (D.R.)<br />
BLUESUN HOTELS<br />
& RESORTS<br />
Afirmaciju Hrvatske kao poželjne<br />
kongresne destinacije potvrđuju i<br />
novi kongresni sadržaji na novim<br />
destinacijama poput Bola, gdje se<br />
u Bluesun hotelu Elaphusa nalazi i<br />
najveći kongresni centar na<br />
dalmatinskim otocima.<br />
Sam hotel zamišljen je kao mjesto<br />
koje gostu nudi cjelokupnu ponudu.<br />
Razne aktivnosti te vrhunski gastonomski<br />
doživljaj u autentičnoj taverni<br />
Vallum, kao i jedan od najvećih i<br />
najluksuznijih thalasso wellnessa na<br />
Jadranu, razlog su zbog kojeg gosti<br />
sve više odabiru upravo Bluesun<br />
hotel Elaphusa za odmor i poslovna<br />
okupljanja.<br />
Smješten u borovoj šumi, uz šetnicu<br />
koja povezuje plažu Zlatni rat<br />
sa centrom mjesta, hotel pruža<br />
opuštajuću i kreativnu atmosferu<br />
gostima, koji će uz specijalitete<br />
mediteranske kuhinje, kapljicu<br />
kvalitetnog vina i vrhunski<br />
smještaj povući nove i uspješne<br />
poslovne poteze.<br />
FORBES PROMO<br />
studeni 2008 F o r b e S 123
<strong>Forbes</strong>Life<br />
Oklop podnosi sve<br />
Audi, BMW, Mercedes i Jaguar nude serijski prerađene modele<br />
koji mogu izdržati napad raketnim bacačima, pa i kemijskim<br />
i biološkim oružjem / Goran Vuzem<br />
Bi li Ivo Pukanić i Niko Franjić<br />
preživjeli atentat bombom<br />
da su se prilikom njezinog<br />
detoniranja već nalazili<br />
u Pukanićevu Lexusu?<br />
Odgovora na to pitanje nema, naročito s<br />
obzirom na činjenicu da automobil nije<br />
bio blindiran. No, da se radilo o blindiranom<br />
automobilu, tada bi se moglo<br />
špekulirati. Razvoj takvih automobila u<br />
posljednjih je petnaestak godina snažno<br />
napredovao i zbog dva atentata.<br />
Sudac Giovanni Falcone, veliki neprijatelj<br />
mafije, ubijen je 23. svibnja<br />
1992. kada je radioodašiljačem aktivirano<br />
pola tone eksploziva na autocesti<br />
blizu Palerma. To je pažnju stručnjaka<br />
usmjerilo i na eksplozive, a ne samo<br />
metke, od kojih se do početka devedesetih<br />
većinom htjelo “obraniti” automobile.<br />
Drugi atentat koji je pomogao razvoju<br />
blindiranih vozila bio je napad na<br />
bivšeg gruzijskog predsjednika Eduarda<br />
Ševardnadzea 1998. godine. Desetak<br />
teško naoružanih ljudi napalo je njegov<br />
konvoj pucajući iz automatskih pušaka,<br />
a na njegov Mercedes S klase ispalili su<br />
nekoliko projektila koristeći raketne<br />
bacače.<br />
Troje ljudi je poginulo, ali je sam<br />
Ševardnadze ostao neozlijeđen. Uništeni<br />
automobil bio je poklon prijateljskih za-<br />
Foto AP, arhiva EPH<br />
Putnički prostor sa zasebnom<br />
opskrbom kisikom<br />
Krov oklopljen titanom<br />
Spremnik goriva koji se sam<br />
zatvara u slučaju napada<br />
Run-flat gume na kojima je<br />
moguće voziti i kad su probušene<br />
Posebno zaštićeni ispuh<br />
Podnica zaštićena kevlarom<br />
124 F o r b e S studeni 2008
padnih zemalja pa mu je njemačka vlada<br />
uskoro poslala novi. Činjenica da je<br />
Ševardnadzeov automobil bio izrešetan<br />
u realnim uvjetima, a ne tijekom ispitivanja,<br />
prema tadašnjem pisanju nekih<br />
njemačkih medija pomogla je Mercedesu,<br />
koji je S klasu dopremio natrag<br />
u Njemačku, da još usavrši svoju tehniku<br />
blindiranja. Inače, Mercedes je prvi<br />
proizveo blindirani automobil. Zvao se<br />
Nürburg 460, a proizveden je još davne<br />
1928. godine.<br />
U svijetu postoji mnogo tvrtki koje<br />
pružaju zaštitu, odnosno blindiraju<br />
razne automobile, no činjenica je kako<br />
je ipak najbolja tvornički ugrađena<br />
zaštita. Naravno, za neke proizvođače<br />
automobila drugi rade blindažu (Bentley),<br />
no kod velikoserijskih proizvođača<br />
sve se obavlja u kući. Osim Mercedesa,<br />
blindirane automobile u redovitoj ponudi<br />
imaju BMW i Audi, dok je Jaguar s<br />
prodajom oklopljenog modela XJ počeo<br />
tek prije dvije godine. Dotad je Jaguar<br />
isporučivao takav automobil jedino<br />
premijeru Velike Britanije.<br />
Iako je službenih podataka malo,<br />
prema nekim pretpostavkama oko 70<br />
posto svih blindiranih automobila u<br />
svijetu prodaje se državama, a ostatak<br />
odlazi u ruke tvrtki i fizičkih osoba,<br />
prije svega onima iz šoubiznisa.<br />
Postoji nekoliko razina zaštite,<br />
a u Europskoj uniji se označavaju prema<br />
balističkom standardu EN 1063 koji je<br />
stupio na snagu 1997. Najviša je B7, a<br />
minimalni stupanj zaštite što ga imaju<br />
tvornički blindirani automobili je B4.<br />
U praksi to znači da svi automobili<br />
koji dolaze s B4 stupnjem zaštite štite<br />
putnike od oružja označenog standardom<br />
B4 (kalibar .44, revolver Magnum)<br />
i slabijeg. Koliko je već B5 snažna zaštita<br />
građani Hrvatske mogli su se uvjeriti<br />
kad je pucano na blindirani Fiat Ducato<br />
Sokol Marića ispred King Crossa u<br />
prosincu 2006. Iako je u kombi iz neposredne<br />
blizine ispaljeno 90 metaka,<br />
niti jedan projektil nije ušao u putničku<br />
kabinu. Razina B4 se u pravilu tvornički<br />
nudi s manjim automobilima, dok su B6<br />
i/ili B7 rezervirani za produžene verzije<br />
najskupljih limuzina te velike SUV-ove i<br />
terence koje nude ovi proizvođači.<br />
Najmanji automobil koji se serijski<br />
Blindirani automobili postali su “in”<br />
nakon atentata na antimafijaškog<br />
suca Giovannija Falconea 1992.<br />
prodavao s B4 razinom zaštite je BMW<br />
serije 3 prošle generacije, no BMW sada<br />
kao najmanji zaštićeni automobil nudi<br />
seriju 5, dok Mercedes nikada nije išao<br />
ispod E klase. Audi nudi i A6 u B4 razini<br />
Čelična oplata koja zaustavlja projektile<br />
Staklo otporno na metke<br />
i premazano glazurom od<br />
borosilikata<br />
Potpuno prerađen sustav upravljanja<br />
Prerađene i osnažene kočnice<br />
Interkom za komunikaciju<br />
s vanjskim svijetom<br />
studeni 2008 F o r b e S 125
<strong>Forbes</strong>Life<br />
Riječ je o prestižu<br />
Osim predsjednika, premijera i predsjednika Sabora, u Hrvatskoj zapravo još nitko<br />
ne koristi blindirane automobile. Policija i razne državne službe kupuju ih jer je to<br />
standard zaštite za naše i strane državnike, no od hrvatskih poslovnih ljudi nitko ih ne<br />
koristi kao metodu prijevoza.<br />
Blindirano vozilo često je samo stvar prestiža, naročito u Hrvatskoj: “Mi smo mala i<br />
relativno sigurna zemlja, gdje mnogi poslovni ljudi racionalno razmišljaju i kad vide<br />
kolika je cijena, a potom i troškovi održavanja takvog vozila, jednostavno odustanu i<br />
odluče se za standardne izvedbe luksuznih limuzina. Ako se netko za to i odluči, to je<br />
više stvar imidža nego stvarne zaštite. Naime, bez obzira na činjenicu da takav automobil<br />
pruža određen stupanj zaštite, osoba kad-tad mora iz njega izaći, mora doći<br />
od svog doma do automobila i od svog ureda do automobila, a tada joj blindirani<br />
automobil ne može pomoći.<br />
Naš sugovornik koji je prije radio u MUP-u čuvajući štićene osobe, rekao nam je kako<br />
on zna samo za dva rabljena Mercedesa koja su uvezena iz Francuske sredinom devedesetih<br />
za privatne potrebe.<br />
“Koliko ja znam, ti su automobili brzo<br />
završili u Srbiji kad su njihovi vlasnici<br />
vidjeli troškove koje ti automobili nose.”<br />
U krugovima legalnog biznisa blindirane<br />
automobile danas koriste samo članovi<br />
uprava velikih svjetskih korporacija<br />
Iranski čelnik<br />
Zagrebom je kružio<br />
u MUP-ovom<br />
blindiranom automobilu<br />
poput naftnih, financijskih, automobilskih<br />
i farmaceutskih, i to zbog toga što<br />
ih na to obvezuju interni korporacijski<br />
propisi o sigurnosti.<br />
zaštite, dok se A8L nudi samo u B6/B7<br />
razini zaštite. S Mercedesom je ista stvar,<br />
S klasa i Pullman model (predsjednička<br />
izvedba S klase) nude se samo kao B6/<br />
B7 automobili. Od terenaca BMW nudi<br />
X5 u B5 razini zaštite, a Mercedes nudi<br />
G klasu kao B6 i B7 automobil.<br />
O kojoj god da je razini zaštite<br />
riječ, gotovo sve se radi ručno. Klasična<br />
zaštita izvodi se pločama od specijalnog<br />
čelika, ali to zbog težine materijala mijenja<br />
vozne osobine pa se pojačava ovjes<br />
i osnažuju kočnice.<br />
Danas se umjesto čelika ponekad koristi<br />
kevlar. Taj grafitni materijal, inače<br />
osnova za proizvodnju pancirki, nudi<br />
gotovo jednaku zaštitu kao čelik, ali je<br />
znatno lakši, što je osobina posebno<br />
važna kod blindiranja krova. Ukratko,<br />
konstrukcija karoserije ručno se ojačava<br />
sa svih strana, tako da slabe točke jednostavno<br />
nema. Posebno se štiti i spremnik<br />
goriva, koji ima samozatvarajući sloj<br />
kako bi se spriječilo curenje goriva u<br />
slučaju direktnog pogotka projektilom.<br />
Automobili s najvišom razinom<br />
zaštite posjeduju mogućnost<br />
hermetičkog zatvaranja interijera i aktiviranja<br />
boca s kisikom kako bi automobil<br />
mogao nesmetano napustiti mjesto<br />
napada. Važna su komponenta takvih<br />
automobila i posebne gume konstruirane<br />
tako da u slučaju bušenja mogu<br />
prijeći još 80 do 150 kilometara<br />
Stakla su najranjiviji dio blindiranih<br />
vozila. Primjenjuju se višeslojna laminirana<br />
stakla s dodatkom drugih materijala<br />
koja će izdržati više metaka ispaljenih<br />
s male udaljenosti.<br />
Svaki se blindirani automobil radi<br />
posebno i po narudžbi. Cijene su na<br />
upit, a kao referenca može se uzeti<br />
početna cijena blindiranog Mercedesa<br />
S klase od 330.000 eura bez državnih<br />
davanja.<br />
126 F o r b e S studeni 2008
KNOW-HOW ZA ŽIVOT<br />
Kada nešto krene loše, pronalazimo utjehu u mislima da je moglo biti još gore. A kada to i<br />
postane, tješimo se razmišljajući o tome kako su stvari krenule toliko loše da nakon toga mora nužno<br />
postati bolje.<br />
—Malcolm <strong>Forbes</strong><br />
“Nikad ne pokušavam zarađivati novac<br />
na burzama. Kupujem dionice s pretpostavkom<br />
da bi se burza mogla sutra<br />
zatvoriti i tek za pet godina obnoviti rad.”<br />
—Warren Buffett<br />
“Glavna svrha burzi je napraviti<br />
budalama što je veći broj ljudi moguće.”<br />
—Bernard Baruch<br />
“Nakon burzovnog sloma 1929. sve se<br />
promijenilo i postalo zabrinjavajuće.<br />
Ljudi su se zbog tadašnjih financijskih<br />
gubitaka okrenuli prakticiranju<br />
konzervativizma.”<br />
—Pola Negri<br />
“Da su stručnjaci za burze toliko<br />
stručni, kupovali bi dionice a ne<br />
prodavali savjete.”.<br />
—Norman Ralph Augustine<br />
“Tržišta mogu ostati iracionalna dulje<br />
nego što vi možete ostati solventni.”<br />
—John Maynard Keynes<br />
“Jedna od smiješnih stvari s burzama<br />
je da svaki put kada jedan čovjek nešto<br />
kupuje drugi to prodaje, a oboje pritom<br />
misle da su jako lukavi.”<br />
—William Feather<br />
“Mrzim vikende jer tada burze ne rade.”<br />
—Rene Rivkin<br />
“Razlika između ulaganja na burzi i<br />
klađenja na konjskim utrkama je u tome<br />
što jedan od konja mora pobijediti.”<br />
—Joey Adams<br />
“Umjetnost je bolji pokazatelj toga što<br />
se događa u našem svijetu nego što su to<br />
burze ili političke debate.”<br />
—Hendrik Willem Van Loon<br />
“Zanimljiv se događaj zbio 1989., upravo<br />
kada sam završavao studije - burze su<br />
doživjele slom i to je uistinu promijenilo<br />
krajolik umjetničkog svijeta u New<br />
Yorku.”<br />
—Matthew Barney<br />
“Burze su puno zabave i katkada jako<br />
puno boli.”<br />
—Regis Philbin<br />
“Svatko tko misli da su brojke postojana<br />
stvar očito nije prolistavao stranice<br />
burzovnih izvješća”.<br />
—Irene Peter<br />
“Tko se upušta u burzovne transakcije a<br />
nije insajder, sličan je čovjeku koji krave<br />
kupuje na mjesečini”.<br />
—Daniel Drew<br />
“Na burze uopće ne mislim. Zanimaju me<br />
radna mjesta”.<br />
—George Voinovich<br />
“Svatko zna da Warren Buffett neće<br />
živjeti vječno. Svijest o tome je ugrađena<br />
u cijenu dionica u koje on ulaže. Tržište<br />
procjenjuje da mu je ostalo još pet ili deset<br />
godina. Kada bismo znali da će Buffett<br />
živjeti vječno, vrijednost tih dionica bila<br />
bi za desetak posto veća.”<br />
—Jeremy Siegel<br />
“Postaje neugodno za burze kada sektor<br />
nekretnina zaključi da to područje više<br />
nije mjesto za spekulativne dobitke.”<br />
—Edward Yardeni<br />
“Rast i dominacija tržišta kapitala diktira<br />
veću transparentnost. Impulsi monetarne<br />
politike sada su pokretani time kako<br />
reagiraju burza, tržište obveznica, valutno<br />
tržište, pa je sve važnije da ta tržišta razumiju<br />
što središnja banka namjerava.”<br />
—Bill Dudley<br />
“Zapanjujućih 90% svih porasta vrijednosti<br />
Dow Jonesa događa se kada<br />
Kongres ne zasjeda. Jačanje burzovnog<br />
indeksa u vrijeme kada Kongres radi je<br />
iznimno rijetka pojava, a i tada<br />
uglavnom kada Kongres ima visok rejting<br />
u javnosti.”<br />
—Michael Ferguson<br />
130 F o r b e S studeni 2008
Change language