U - Saff.ba

ISSN-2233-0917 

www.saff.ba 

Borba za opstanak 

Ministar četničke 

sigurnosti 

Hutba: Poslanikova strategija uspjeha 

Preselio hadži Dževdet 

Vrebac, najstariji livanjski 

Bošnjak i klanjač 

Nije se plašio 

smrti već 

umiranja 

Pouke i upozorenja muslimanima nakon ubistva 

dr. Ramadana el-Butija 

Vrijeme smutnje u kojem 

se ne snalaze ni najveći 

islamski alimi 

Putevima spoznaje 

Građevina ibadeta 

Broj 336 

22. mart 2013. 

10. džumade-l-ula 1434. 

cijena godišnje 

pretplate 65KM 

Intervju: mr.sc. Hasib 

Mušinbegović 

U srcu Bosne više 

neće biti rata 

Kur’an i emocije 

Zar ne vidiš kako Allah 

primjer navodi: Lijepa 

riječ drvetu lijepome 

sliči 

Dr. Selman ibn Fehd el-Avde, pomoćnik generalnog sekretara 

Svjetske unije islamskih učenjaka, poručio egipatskom narodu 

Prošlo je vrijeme 

kada je 

Egiptom vladala 

samo jedna 

stranka

Poštovani čitatelji! 

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, 

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. 

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. 

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života 

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i 

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. 

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”! 

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

SAFF broj 336 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram 

Vrijednosti sura El-Felek i En-Nas 

Polumjesec 

Ludi polumjesec 

Galijašević dobio pojačanje: Mehmedalija i Amir nove nade 

velikosrpske propagande 

Intervju 

Mr. Nihad Salihović 

Ocjenjivanje „rak rana“ obrazovnog sistema 

Islamske teme 

Znakovi na putu: Ubistvo Husejna, radijallahu anhu, 14 stoljeća 

poslije, historijske činjenice i ideološke zloupotrebe (VI) 

Poštovaoci Poslanikove porodice ili poštovaoci idolatrije? 

Komentar polumjeseca 

Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba 

Ministrovanje naših ministara 

Islamnet 

Rusija 

Andrej Panin ubijen jer je Ruse pozvao da prime islam 

Islambosna 

Svijet 

Turska pred historijskim mirovnim sporazumom sa PKK 

Kutak za islamsku omladinu 

Bihać 

Džuma-namaz za učenike osnovnih i srednjih škola 

3 

8 

10 

27 

34 

42 

48 

52 

62

Uvodnik 

Ubijanje bošnjačkih duša 

Zakon 

Z 

o grobljima i pogreb- 

Znoj djelatnosti u RS-u dosad 

Zje najotvorenija manifestacija 

genocidne politike prema Bošnjacima, 

kojima se pored prava na život i jednakost 

ovim Zakonom oduzima i pravo na 

smrt u skladu sa propisima svoje vjere. 

Pravo na život na prostorima genocidnog 

entiteta Bošnjacima je oduzimano 

od 9. januara 1992. pa naovamo, a pravo 

na jednakost je blokirano svih ovih dejtonskih 

godina u kojima je protjeranim 

Bošnjacima priječen povratak na svoje. 

Oni rijetki koji su se vratili u genocidni 

entitet učinili su to uprkos rizicima po 

ličnu i imovinsku sigurnost, pristajući 

na to da budu građani drugog 

reda. Već smo na neki način 

navikli da Bošnjaci u Bijeljini, 

Višegradu ili Banjoj Luci žive 

bez građanskih prava, jer u 

ovim gradovima nema ni 

jednog Bošnjaka na nekoj istaknutoj 

poziciji, nema ih ni 

zaposlenih u javnim ustanovama, 

tek poneko i ponegdje. 

Zašto baš o ovome nikada 

OHR ili Američka ambasada 

nisu kazali ni riječ? 

Ako postoji adekvatno poređenje u 

europskom iskustvu, onda je to poređenje 

sa Jevrejima neposredno prije holokausta, 

kada su pripadnici ovog naroda u Hitlerovoj 

Njemačkoj ostali bez svih prava, ili 

poređenje sa Palestincima koji ni nakon 

60 godina od formiranja vještačke tvorevine, 

“države slučaj”, na njihovoj zemlji, 

nisu sigurni za svoje kuće i zemljišta 

od raketnog i bagerskog preoravanja, 

civilne i vojne otimačine. Upravo tako, 

Bošnjaci u RS-u nemaju nikakva prava, i 

to nikoga ne zabrinjava. Nijedan narod u 

Europi, ni muslimani po Europi, ni crnci 

u Francuskoj, ni Bošnjaci u Hrvatskoj, ni 

Bošnjaci u Srbiji... – niko nigdje nije obespravljen 

kao Bošnjaci u RS-u. Zašto? 

Zato što genocid na kome je nastala RS 

nije svršen čin, već je to otvoren proces 

koji će se zaokružiti onog časa kada i sa 

mezarja i spomenika bude izbrisana riječ 

genocid, sintagma bošnjačka žrtva, kako 

bi se stvorili uvjeti da se zlo zaboravi a 

historija ispiše po mjeri prisile i prevare. 

Krajnji domet srpske genocidne politike 

upravo je u ambiciji da se nekada preoru 

ili izmjeste mezarja, a što ovaj zločinački 

Zakon predviđa. 

Ta ambicija da se uklone rijetki i blijedi 

tragovi sjećanja na bošnjačku žrtvu 

očita je otprije, a nedavno se u svojoj bestidnosti 

ponovila sa nasrtajem općinske 

administracije u Višegradu protiv riječi 

“genocid” na spomeniku višegradskim 

žrtvama. Nema nikakve dileme da je i 

Zakon o grobljima, koji predviđa da će 

lokalne vlasti određivati šta smije pisati 

na nadgrobnim spomenicima, usmjeren 

da se intervenira upravo u pogledu 

bošnjačke memorije. Tako mogu biti 

ukidani šehidski nišani, pošto se može 

ustanovit da “nekoga vrijeđaju”. Odredba 

člana 21. da “natpisi na grobovima 

i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije 

nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje” 

taman se može uklopiti u višegradsku 

logiku da je riječ “genocid” uvredljiva za 

Srbe. U neko doba bi pravoslavne vlasti 

mogle i Memorijalni centar 

u Potočarima pročitati kao 

uvredu na srpski moral, jer 

Srbi ne mogu otrpjeti da je u 

ime srpstva, i uz učešće Srpske 

pravoslavne crkve, počinjen 

genocid nad Bošnjacima. 

Oni bi sad da budu čista 

obraza, i to tako što će direktivom 

ribati mrlju koja 

se oribati ne može. Najveća 

drskost je u namjeri da lokalne 

vlasti upravljaju imovinom 

Islamske zajednice, dakle mezarjima, i 

to tako što će muslimanima propisivati 

“izgled nadgrobnih spomenika i upis 

podataka na njima”. Možda smisle da 

više nema nišana?! I da nema dženaza!? 

Pa nije tako davno bilo kada je Savez komunista, 

konkretno, funkcioner Nikola 

Stojanović, tražio da se zabrane dženaze i 

da se muslimani ukopavaju kao kršćani. 

Kad zađemo u blisku povijest vidjet 

ćemo da RS realizira ono što su planirali 

realizirati srbokomunisti iz SKJ. 

Njihov zajednički cilj je da nas ne bude 

ni u životu, ni u smrti, u onom smislu 

u kome mi jesmo Bošnjaci i muslimani. 

Oni će biti zadovoljni s nama tek ako 

potpišemo svoj duhovni kraj. A to bi bilo 

samoponiženje na koje mogu pristati 

ljudi koji ne drže do svoga dostojanstva. 

Prihvatiti da nam naši dojučerašnji 

dželati uređuju kako ćemo se ponašati 

na dženazama i kako ćemo ukopavati 

naše najmilije, bilo bi jednako stavljanju 

muhura na vlastiti nestanak sa ovih prostora, 

što i jeste bio cilj onih koji su kreirali 

i donijeli jedan ovakav zakon. Oni su 

to, zašto ne reći, uradili između ostalog 

i zbog toga da bi nam se osvetili za sve 

vojne neuspjehe u prethodnoj agresiji, 

ali i da bi nam dali do znanja da naša 

borba za Bosnu i Hercegovinu, biološki i 

duhovni opstanak, nije završena. 

22. mart - 10. džumade-l-ula 

5 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Hutba 

Poslanikova strategija uspjeha 

U potrazi za usjehom, tom 

Allah Uzvišeni jasno i nedvosmisleno i jednostavno je mogao da spusti objavu 

vrijednošću i idealom zbog kojeg 

garantuje uspjeh na oba svijeta vjernicima: Kur’ana na zemlju u cijelosti i da islam pre- 

„jernici „ će doista uspjeti! ! , mada je u ajetu obrazi Arape u jednom danu i noći. Među- 

ljudi ginu, ratuju, stvaraju saveze upotrijebljen oblik uspjeli su – u prošlom tim, mudrost Njegova odredila je drugači- 

i neprijateljstva, jer ga žele samo glagolskom vremenu, - kao znak sigurnog je, da objava prođe kroz cijeli životni ciklus 

uspjeha, ili u značenju: vjernici koji doka- sazrijevanja čovjeka, porodice, društva. Da 

za sebe i na sebi svojstven način, 

žu svoje vjerovanje – uspjeli su; ili: vjernici muslimani kao pojedinci i zajednica odra- 

zaboravljajući da je uspjeh kod koji skončaju svoj život u vjeri uspjeli su stu, sazriju, dožive zrelost i punoljetstvo, 

Allaha Uzvišenog, daje ga kome na oba svijeta. Ima li išta ljepše od ovo- da nauče život iskustveno i sagrade ummet 

ga? Treba li nam bolja vijest koja dolazi od radom, odricanjem, žrtvovanjem, mukom, 

hoće, koliko hoće i kada hoće. Stvoritelja života, Onoga kojem se život i borbom, nadom i strahom, ... kako bi cije- 

Vjernici to znaju, u to vjeruju, a sve živo vraća, Koji će uspjelima dodijeliti nili ono što imaju. Mudžiza – čudo Božije 

pitanje koje nam treba otvoriti sretnu vječnost, a gubitnicima, zbog njiho- je dolazila samo kao dokaz, kao znak Allavih 

loših djela, vječnost u Kući bola, patnje hove milosti, blizine i podrške, kao simbol 

horizonte uspjeha jeste: da li po i poniženja. 

snage kojoj se niko ne može suprotstaviti, 

tom znanju i vjerovanju uistinu A šta poslije zahvale i spoznaje da ima- kao odgovor iskrenoj dovi običnih vjernimo 

takvo bogatstvo? Bogatstvo 

ka..., a ona nije bila instrument 

postupamo? 

koje se ne može otuđiti? Allah 

davanja i darivanja vjere, pono- 

Uzvišeni traži od nas da to bosa, 

blagostanja vjerničkoj skupi- 

Piše: Ismet Purdić 

gatstvo – Kur’an; učimo, čitani 

koja je bez truda i muke upi- 

Zahvalu 

Z 

potpunu, riječima najmo, 

njime svoja srca punimo i u 

rala pogled ka nebu. 

Zljepšim, iskrenim srcem izričegrudima 

ga nosimo – pamtimo 

Zbog svega navedenog, važno 

Zmo Onome koji nas u najljepi 

ponavljamo. Zašto, baš, sve 

nam je izučiti i sagledati strategiju 

šem liku stvori, zatim osnaži, uputu dade 

to? Da bi ga razumjeli, o njemu 

Allahovog Poslanika u ostvarenju 

i poslanikom Milosti nas obdari, - Njemu 

razmišljali, s njim se družili, da 

ciljeva i postizanju uspjeha. 

neka je hvala i zahvala u stanju svakom, 

bi nam bio uvijek na dohvat 

U sunnetu Allahovog Po- 

vremenu i mjestu. I salavat mili – naj- 

misli i ruke, da se s Kur’anom 

slanika, s.a.v.s., uviđamo pet 

boljen među ljudima, prvaku poslanika, 

savjetujemo i njegove poruke i 

temelja strategije uspjeha ko- 

dobrom i milosrdnom vjerovjesniku Essmjernice 

u život i radnu prak- Vjerovjesnik jom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., 

Sadiku-l-Eminu – Istinoljubivom i Povjersu 

pretačemo. Da bi izgradili je konkretno vodio ummet; izgradnja poljivom, 

koji nas vjeri uči i kroz život vodi 

svijest o Kur’anu kao najvećem opisao i osudio jedinca, izgradnja zajednice, 

do Vrata božanske milosti i zadovoljstva, 

daru Božijem, najvećoj vrijed- čovjeka koji promocija i vezivanje pojedina- 

- mir i spas na oba svijeta, puni i najljepši 

nosti, najboljoj uputi i savjet- sije metež i ca i zajednice za oslonac spasa 

– njemu, poslaniku Muhammedu šaljemo. 

niku, da u svakom životnom 

i pomoći (tevekkul), jasnost vi- 

pesimizam, 

Cijenjena braćo u vjeri, ozaranih i 

času, u snu i budnosti, čujemo 

zije i ciljeva, promocija dobra i 

rekavši: “Ko 

vedrih lica, razdragana srca imamo povod 

eho kur’anskih riječi: Vjernici 

nade, a zatvaranje vrata bezna- 

kaže da je 

da stalno, bez prestanka, danju i noću, u 

su dosita uspjeli.; Allah je zaista 

đa i konstatovanja lošeg stanja. 

svakom stanju vičemo: el-hamdu lillahi, el- 

uz strpljive; ... dobročinitelje; ... 

svijet propao, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je 

hamdu lillahi (Hvala Allahu), ... jer nam je 

bogobojazne; Ko se Allaha istin- on je najveća istovremeno liječio mahane, sla- 

dao takvo bogatstvo, snagu i izvor dobra 

ski boji, On će mu izlaz (iz svake propast samome bosti, rane i nedostake muslima- 

svakoga: inspiracije, ljepote, rješenja, 

nedaće. krize) dati.; Allah je za- sebi”, ili: “„... na i zajednice, ukazujući na put 

mudrosti, i svega za čim ljudi žude i s 

štitnik vjernika. ... ... 

on je ljude i popravka i saniranja štete, bez 

mukom to traže i ispituju ispravnost 

Draga braćo, vjerujem da upropastio.” zadržavanja na grešci i grješniku, 

pronađenoga, a nama je to ponuđeno u 

smo svjesni ovoga i da ne po- 

nudeći nove vidike dobročinstva 

cijelosti, uspjehom umotano, s garancijom stoji potreba da to više naglaša- 

i angažovanja pojedinca i zajed- 

napretka i razvoja, podržano snagom vamo, ali se ukazuje potreba da 

nice, što naravno nije davalo pri- 

Najsnažnijeg, ... samo nam preostaje da to sagledamo strategiju Allahovog Poslanika 

liku nikome da jadikuje, optu- 

uzmemo kao svoje i po tim uputama pona putu do uspjeha i ostvarenja postavlježuje, huli, obezvrjeđuje, vrijeđa i dokoličari. 

stupamo. Nije li to Knjiga, Kur’an iz Levnih ciljeva u životu na oba svijeta. Svemi- On je, s.a.v.s., rješavao problem dvosmjerno; 

hi-mahfuza prenešen, jezikom povjerljivog losni nam jamči uspjeh i ukazuje nam na preventivno i u samom korijenu, a u isti mah 

Džibrila, na srce najboljem čovjeka, briž- praksu poslaničku kao najkraći i najsigur- podstičući na “eksploziju” radne energije i 

nog i dobrog Muhammeda, vjerovjesnika niji put do uspjeha: Vi doista imate divan 

elana pokajnika u korisne svrhe, baš onako 

islama. 

uzor u Allahovom Poslaniku. 

kako nam sam šejtan u nekim predanjima 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučio nas 

kazuje: “Kamo sreće da ga (čovjeka) nisam 

Horizonti uspjeha 

je i ostavio jasan metod uspjeha, zato je vri- 

navratio na grijeh!”, jer se on pokajao i deset 

jedno i potrebno da se upoznamo sa njego- 

dobrih djela uradio da bi mrlju grijeha izbi- 

U potrazi za uspjehom, tom vrijednovom poslaničkm strategijom uspjeha. On 

jelio.šću 

i idealom zbog kojeg ljudi ginu, ratuju, je, s.a.v.s., bio poslanik, ali u isto vrijeme 

Izgradnja pojedinca prije izgradnje 

stvaraju saveze i neprijateljstva, jer ga žele bio je obični čovjek: otac, muž, prijatelj, 

zajednice 

samo za sebe i na sebi svojstven način, za- komšija, učitelj, državnik, vojskovođa, suboravljajući 

da je uspjeh kod Allaha Uzvidija, savjetnik, - i baš obični čovjek podu- A sada razmotrimo svaku strategiju 

šenog, daje ga kome hoće, koliko hoće i čen mudrošću nebeskom s ciljem da i nas pojedinačno: 

kada hoće. Vjernici to znaju, u to vjeruju, poduči dobru koje nam Gospodar svjetova Izgradnja pojedinca je temeljena na 

a pitanje koje nam treba otvoriti horizonte ostavlja i dariva da uredimo svijet i život iskrenom vjerovanju i podizanju stepe- 

uspjeha jeste: da li po tom znanju i vjero- na zemlji, pa da svemu živom bude bolje. na takvaluka – bogobojaznosti, s idejom 

vanju uistinu postupamo? 

Allah Uzvišeni je moćan učiniti sve, da sve što musliman radi, da to čini radi 


6

Allaha Uzvišenog, jer ga to svrstava u red 

istinoljubivih i iskrenih, a s druge strane 

izgrađuje kod njega mizan dobročinstva: 

ono što ne možemo početi sa “Bismillah”, 

to i nije dobro djelo. Putem ove strategije 

svaki pojedinac u islamu je isti, formalno 

očitovanje šehadeta i izvršavanje vjerskih 

dužnosti uvodi ga u ummet, a takvaluk, 

koji je samo Allahu Uzvišenom poznat, 

uvodi ga u sferu Allahovih dobrih robova 

kojima On daje podršku, zaštitu i milost. 

Logično je da svi ljudi nisu isti, da nemaju 

iste sposobnosti i mogućnosti, pa je 

njihovo vjersko sazrijevanje različito, no 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sve isto tretirao 

i zaduženja im davao spram spremnosti 

za rad, znanju i očitim ostvarenjima, 

što je opet bilo dovoljan motiv da svaki 

od njih poradi i uloži trud u svoju osobnu 

izgradnju imana i takvaluka. Tako izgrađeni 

pojedinci bili su kadri promijeniti 

lice svijeta i ostvariti svaki dobročiniteljski 

cilj, jer oni su bili spremni i bogobojazni, 

a to su dva uvjeta za spuštanje 

Allahove milosti na pokret i djelovanje 

čovjeka. 

Druga strategija: Izgradnja zajednice 

– ummeta, koji je jedan i specfičan, prepoznatljiv 

po svojoj uvezanosti, kohezivnosti, 

podignut na temelju isara – davanja 

prednosti drugome nad svojim ličnim interesom 

i potrebama. Bratska veza koja je 

uvezala muslimane, a izbrisala sva druga 

plemenska, lokalna, socijalna i druga obilježja, 

učinila je ummet snažnim i jakim 

da prebrodi svaku krizu, savlada svakog 

neprijatelja i dosegne svaki murad – cilj. 

O zajednici se govorilo s respektom, pripadnost 

ummetu je privilegija i čast, pa 

su mnoge pojedinačne nedolične radnje i 

grijesi upravo za posljedicu imali kidanje 

veze sa zajednicom: “Ko nas vara, nije od 

nas.” Na temelju čvrste zajednice koju je 

krasila pravednost, jednakost i nesaglediva 

snaga koja je bila na ustupu svakom 

pojedincu; ako mu zatreba cijela zajednica 

će ga braniti, štititi, pomagati, jer 

on je član zajednice, davala je sigurnost 

svakom članu ummeta da nije sam i da 

slobodno može da ispovijeda vjeru, da je 

širi, promovira, p njome j se hvali i o njoj j jg go- 

vori. Šta više, zajednica je bila vrijednost 

koja se nije smjela dovesti u pitanje, čak 

i da se neki pojedinac žrtvuje za zajednicu 

u ime Boga, siguran je da će njegova 

porodica biti zbrinuta i bolje nego se on 

osobno o njoj brinuo. 

Treća strategija: Vezivanje pojedinca i 

zajednice za oslonac snage i moći koji neće 

izdati - za Gospodara svjetova koji sve 

može, sve vidi i zna, koji može da reaguje 

u treptaj oka i da otkloni prepreku, riješi 

problem, podigne iskušenje ... Ima li išta 

bolje i veće od ovoga! Izgrađen pojedinac, 

u jakoj i uvezanoj zajednici, a povrh svega 

toga Bog Svemoćni koji milost Svoju dijeli 

i prosipa po ummetu. 

Stubovi snage 

U čemu se ogleda ova snaga, koji je 

to oslonac koji im je dao Allahov Poslanik, 

s.a.v.s., a kod ashaba je izazvao želju i 

snagu da uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., 

prenose i pronose ljepotu vjere i istine, ne 

mareći za blagom, užicima i sopstvenim 

životom, preko pustinje, gora i mora, govoreću 

mu: “O Allahov Poslaniče, kada bi 

nas pozvao da s tobom pregazimo pučinu 

mora, mi bismo to učinili.” 

Bili su to stubovi snage koji su nudili 

svjetlost moći i sigurnosti: dova, tevekkul, 

dobro djelo koje briše grijeh, teoba koja 

anulira sve pogreške, zikr – veličanje Allaha 

koji zakirima daje ono najbolje 

što mogu ili trebaju po- 


7 

vati Arabijskim poluotokom, ne bojeći se 

osim Allaha i vuka koji bi mogao nasrnuti 

na njegovu (putnikovu) stoku.“ 

Peti temelj strategije Poslanikovog 

uspjeha je davanje nade i suzbijanje i zatvaranja 

puteva beznađa, očaja i izgubljenosti. 

On, s.a.v.s., nije dopuštao da pesimizam 

ovlada ljudskom mišlju, a kamo 

li mišlju cijelog ummeta, jer bi to značilo 

gubljenje nade u Allahovu milost, spas, 

pomoć i zaštitu vjernika i ummeta vjerničkog. 

Kur’an je jasno naznačio ovaj 

princip: Allah ne voli da se o ružnome javno 

govori., a Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ako 

nastupi Sudnji dan a u ruci nekog od vas 

bude mladica palme, neka je zasadi, pa za 

to će biti nagrađen.“ – mada 

ona neće izrasti, niti će neko 

željeti. Zanimljivo, ako ne znaš 

doživjeti njen razvoj i izbijanje 

kako postupiti, šta od Allaha O zajednici plodova. No, nagrada je spram 

tražiti u određenoj teškoj situa- se govorilo s nijeta i namjere. Sparm želje da 

ciji, veličaj Ga, i On će ti dobro respektom, koristimo i služimo drugima u 

dati i nedaću otkloniti. 

pripadnost ime Allaha Uzvišenog. 

Četvrta Poslanikova stra- ummetu je Vjerovjesnik je konkretno 

tegija uspjeha je jasnost vizije privilegija opisao i osudio čovjeka koji 

i ciljeva. Allahov Poslanik, i čast, pa sije metež i pesimizam, rekavši: 

s.a.v.s., znao je decidno šta su mnoge “Ko kaže da je svijet propao, 

hoće i šta želi, koji su njegovi 

ciljevi i kako da ih ostvari. 

pojedinačne 

on je najveća propast samome 

sebi”, ili: “... on je ljude i upro- 

Imao je jasnu sliku rezultata nedolične pastio.” Iz tog razloga, misija 

kojeg očekuje kroz teklif te- radnje i grijesi muslimana na zemlji je da šire 

bliga a – obavezu dostavljanja upravo za dobro, podržavaju ga i pro- 

nebeske objave ljudima. On posljedicu imali moviraju, a da suzbijaju sva- 

nije požurivao rezultat, nije kidanje veze ki oblik i metod ppesimizma 

i 

žalio zbog toga što je on bio sa zajednicom: očaja. Nije li Kur’an Časni pun 

daleko, što je zahtijevao trud “Ko nas vara, primjera čuda gdje su pojedinci 

i zalaganje, nije očajavao, nije nije od nas.” 

ili skupine, po mjerilima logi- 

jadikovao, nije prigovarao, već 

ke, statistike i matematike, bili 

je predano i iskreno radio, bez 

očiti gubitnici i slabići pred 

posustajanja, kucajući na vrata 

silom država, kraljeva i civili- 

svake mogućnosti, pa ako bi 

zacija. No, ipak su pobijedili a 

se zatvorila ili pokazala nepri- 

ovi drugi su propadali i gubili, 

kladnim, odlazio je na druga vrata i išao jer nisu bili na Allahovoj strani, strani koja 

dalje, vedro, sa osmijehom, sa radošću, ima snagu i koja pobjeđuje. 

veseleći se svakom narednom namazu Otuda vas pozivam, braćo moja u 

u kojem se opuštao padajući na sedždu vjeri islamu, da naučimo i primijenimo 

Allahu Uzvišenom, kojim je sabirao snagu strategiju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u 

i polet za nove pokrete, akcije i djelovanja. ostvarivanju ciljeva. Izgradimo se, pomo- 

Družeći se sa svojim ashabima, sladeći se zimo drugima da se izgrade, udružimo 

njihovim uspjesima, imanom, ostvarenji- snage, znanja i vještine, postavimo ciljema, 

a isto tako pomažući im da dosegnu ve, a naša vizija je i dunjalučka i ahiret- 

vrhunac vjere i imana, govoreći im često, ska, oslonimo se na Allaha Uzvišenog, 

kada bi mu spomenuli neki čudan osje- iskoristimo snagu i moć koju nam daje, 

ćaj: “Zar to osjećate?! To je znak iskrene i ako ništa drugo, reimo sebi, prijatelju, 

vjere.”, a u drugom hadisu kada rekoše da komšiji, rođaku, muslimanu, cijelom svi- 

se osjećaju lijepo zbog nekog učinjenog jetu; mi možemo, i hoćemo, mi dolazimo, 

dobra, pa se pobojaše da to nije licemjer- da mijenjamo svijet, da pravdu Božiju postvo, 

a on ih utješi i obradova: “To je prvi klonimo, ne da je mi mjerimo, jer je ona 

radosni znak od Allaha (da vam je djelo i nama odmjerena i ne može se mijenjati. 

primljeno kod Njega).” Kada bi neki as- Dolazimo da pomognemo potrebnima, 

habi u određenom vremenskom periodu da zaštitimo slabe, utješimo ucviljene, da 

posustali ili izgubili sliku o cilju i viziju osmijeh i sreću poklonimo svijetu koji se 

koji treba da ostvare, on bi im utješno go- guši u bolu, nesreći, nezadovoljstvu i nevorio 

o obećanjima koja dolaze od Allaha pravdi. Prvi korak je da prigrlimo islam, 

Uzvišenog, ali ona naravno čekaju reakci- poboljšamo svoj takvaluk i obznanimo 

ju djelovanja; “Vi doista požurujete, doći drugima da smo mi muslimani – Bogu 

će vrijeme kada će putnik sigurno puto- iskreno predani i pokorni.

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

Vrijednosti sura El-Felek i En-Nas Vrijednosti 

Hatib: dr. Salih Alu Talib 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Džennet je bio prvo čovjekovo 

stanište, i bolje stanište od 

Dženneta ni ne postoji. U 

njemu je čisto dobro bez i najmanje 

primjese zla, baš kao što je 

Džehennem najgore i najgroznije 

boravište u kojem 

ne postoji niti jedna trunčica 

dobra, a kada je riječ o dunjaluku, 

na njemu egzistira 

i dobro i zlo. Ljudi koji nisu 

kročili stazom islama i ispravnog 

vjerovanja, nastojeći 

da izbjegnu različite vidove zla 

na koje svakodnevno nailaze 

u svojim životima, vrlo često 

pribjegavaju nedozvoljenim 

metodama i zabranjenim vidovima 

djelovanja koje samo 

povećava zlo i nevolju u kojoj 

se nalaze. Rekao je Uzvišeni: 

I bilo je ljudi koji su pomoć od 

džina tražili, pa su im tako 

obijest povećali. (El-Džinn, 

6.). Međutim, Uzvišeni Allah 

je iz Svoje neizmjerne dobrote 

i milosti Svojim robovima 

propisao legitimne načine traženja 

utočišta i zaštite od svakog oblika zla, 

kako bi sačuvali svoju vjeru i svoje 

fi zičko zdravlje. Ukbe b. Amir, r.a., pripovijeda 

da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: 

“Zar ne znaš za ajete koji su objavljeni 

u ovoj noći? Ništa poput njih nikada 

nije viđeno. To su ajeti: ‘Kul e‘ūzu bi 

Rabbil-felek i Kul e‘ūzu bi Rabbin-nās.’’’ 

(Muslim). Ukoliko je Poslanik, s.a.v.s., 

ovako ustvrdio za ove dvije sure, onda 

nema nikakve sumnje da one u sebi 

kriju veličanstveno značenje, te da ih je 

Uzvišeni Allah učinio zaštitom i oružjem 

vjernika kojim se on brani od svih vrsta 

šejtana koji ga napadaju, bili oni u 

džinskom ili ljudskom obliku, kao i od 

svih oblika životnih nevolja i poteškoća 

na koja uvijek nailazi. Ove dvije sure na 

vrlo jasan način spominju bolest i lijek, 

te ih je Poslanik, s.a.v.s., vrlo često učio 

i posvećivao im posebnu pažnju. Ebu 

Se’id kaže: “Poslanik, s.a.v.s., se Allahu 

utjecao j od zla džina i ljudskih j uroka sve 

dok mu nisu objavljene sure ‘Čuvarice’, 

tj. Felek i Nas, nakon čega više nije učio 

ništa osim njih.” (Tirmizi). U ovim 

dvjema surama Uzvišeni Allah naređuje 

Svome Poslaniku, ali naravno i svim 

drugim ljudima, da zaštitu i utočište od 

Noć je posebno 

istaknuta 

kao pogodno 

vrijeme za 

mnogobrojna 

zla koja u 

njoj dolaze 

do izražaja, 

poput zvijeri 

i otrovnica, 

lopova i 

razbojnika, 

demona i aveti, 

ali noć je i 

idealno vrijeme 

za činjenje 

zinaluka i svega 

što ga prati. 

svih zala kao i od svih znanih 

i neznanih belaja potraže 

kod Gospodara svega stvorenog. 

Učeći isti‘āzu, tj. tražeći 

utočište kod Uzvišenog Allaha, 

vjernik priznaje i javno 

svjedoči da niko drugi osim 

Allaha ne može od njega otkloniti 

zlo niti mu priskrbiti 

kakvo dobro: Reci: “Utječem 

se Gospodaru svitanja, od 

zla onoga što On stvara, i od 

zla mrkle noći kada razastre 

tmine, i od zla smutljivca 

kad smutnje sije, i od zla zavidljivca 

kad zavist ne krije!” 

(El-Felek, 1.-5.). Učeći ovu 

suru vjernik kod Allaha traži 

utočište od zla kojeg je On 

stvorio, i od mrkle noći i svega onoga što 

ona u sebi krije. Noć je posebno istaknuta 

kao pogodno vrijeme za mnogobrojna 

zla koja u njoj dolaze do izražaja, 

poput zvijeri i otrovnica, lopova i razbojnika, 

demona i aveti, ali noć je i idealno 

vrijeme za činjenje zinaluka i svega što 

ga prati. Također, u ovoj suri Allah nam 

naređuje da od Njega tražimo pomoć od 

onih koji siju smut nje i onih koji nam 

zavide, jer su smut nja i zavist izuzetno 

opasni po cjelokupnu ljudsku zajednicu. 

I rekao je Uzvišeni: Reci: “Tražim 

zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, 

Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji 

zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od 

ljudi!” ” (En-Nas 1.-6.). Allah je Gospodar 

svih ljudi općenito, pa tako i onih 

koji sebe na dunjaluku zovu vladarima 

i gospodarima, podsjećajući ih da nema 

istinskog Gospodara do Njega, Jednog 

i jedinog. Propisano nam je tražiti 

utočište kod Allaha od šejtana i njegovih 

vesvesa a – došaptavanja, kojima mnoge 

ljude, pa čak i praktične vjernike, dovodi 

u teško iskušenje. Allaha Uzvišenog 

molimo da nas zaštiti od svih znanih i 

neznanih nevolja i zala, i da nas stavi 

pod okrilje Svoje milosti i pruži nam 

Svoje utočište. 


8 

noćnog namaza 

Hatib: dr. Abdulmuhsin el-Kasim 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Uzvišeni Allah je stvorio Svoje 

Urobove, a On ni za njima 

ni za njihovim dobrim djelima 

nema nikakve potrebe. Međutim, 

znajući u kolikoj su oni potrebi za Njim, 

On im je propisao različite vrste ibadeta 

kako bi Mu se približili i postali Mu 

pokorniji. Inače, prvi imperativ spomenut 

s početka Kur’ana je Allahova naredba 

ljudima da Ga obožavaju: O ljudi, 

obožavajte Gospodara svoga, koji je stvorio 

vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali. 

(El-Bekara, 22.). Istom obavezom bili 

su zaduženi i Allahovi najbolji i Njemu 

najpokorniji robovi, tj. Njegovi poslanici 

kojima je naredio: O poslanici, dozvoljenim 

i lijepim jelima se hranite i dobra 

djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite! 

(El-Mu’minun, 51.). Obožavanje Allaha 

je najčasnije a ujedno i najkorisnije zanimanje 

kojim se može baviti neki čovjek 

jer ono, Allahovom voljom i Njegovom 

milošću, biva uzrokom ulaska u Džennet 

i vječnom uživanju u njegovim ljepotama. 

Svevišnji Allah propisao je Svojim 

robovima različite vidove ibadeta i to je 

velika milost prema njima. U najbolji i 

Allahu najdraži dobrovoljni namaz (nakon 

farz-namaza) ubraja se noćni namaz, 

kako je to Poslanik, s.a.v.s., rekao u hadisu 

kojeg bilježi Buhari i Muslim, a onaj 

ko iskreno klanja ovaj namaz, to ukazuje 

na njegovu bogobojaznost. Rekao je 

Uzvišeni: Oni koji su se Allaha bojali - u 

džennetskim baščama će, među izvorima, 

boraviti,primat će ono što im Gospodar 

njihov bude darovao, jer, oni su prije toga 

dobra djela činili, noću su malo spavali i u 

praskazorje oprost od grijeha molili. (EZ- 

Zarijat, 15.-18.). Ovaj namaz je iskup 

za počinjene grijehe i on briše loša djela. 

Poslanik, s.a.v.s., je Mu’azu, r.a., rekao: 

“Hoćeš li da ti ukažem na raznovrsna 

vrata dobra? Post je štit (od Vatre), a 

sadaka uklanja grijehe baš kao što voda 

gasi vatru, a takav slučaj je i sa namazom 

kojeg čovjek obavi u mrkloj noći’’, 

odnosno, i noćni namaz uklanja grijehe 

isto kao što voda gasi vatru. (Tirmizi). 

Ovaj namaz je povod da Uzvišeni Allah 

spusti milost na Svoga roba. Vjerovjesn

Post je štit (od 

Vatre), a sadaka 

uklanja grijehe 

baš kao što 

voda gasi vatru, 

a takav slučaj je 

i sa namazom 

kojeg čovjek 

obavi u mrkloj 

noći, odnosno, 

i noćni namaz 

uklanja grijehe 

isto kao što 

voda gasi vatru. 

ik, s.a.v.s., kazao je: 

“Allah se smilovao 

čovjeku koji ustane 

i klanja noćni 

namaz.’’ (Ebu Davud). 

Klanjanjem 

ovog namaza čovjek 

Allahu iskazuje zahvalnost 

za blagodati 

koje mu pruža. Vjerovjesnik, 

s.a.v.s., bi 

toliko dugo klanjao 

po noći da bi mu 

stopala popucala, a 

kada je upitan zbog 

čega to radi kada mu 

je Allah sve oprostio, on je odgovorio: “A 

zar da ne budem rob (Allahu) zahvalni?’’ 

(Buhari). Ovaj namaz je jedan od direktnih 

povoda ulaska u Džennet. Abdullah 

b. Selam, r.a., kazao je: “Prve riječi koje 

sam čuo od Poslanika, s.a.v.s., nakon što 

je došao u Medinu bile su: ‘O ljudi, nazivajte 

selam, dijelite hranu (siromasima), 

posjećujte rodbinu i klanjajte noću 

dok drugi spavaju pa će te spokojno ući 

u Džennet.’’’ (Tirmizi). Nenadmašne 

i nedostižne uzore u svemu pa tako i 

po pitanju noćnog namaza imamo u 

Vjerovjesniku, s.a.v.s., i njegovim plemenitim 

ashabima. Aiša, r.a., kaže: 

“Kada god bi ko poželio, skoro uvijek 

bi Poslanika, s.a.v.s., mogao vidjeti kako 

klanja po noći.’’ (Tirmizi). Ibn Omer, 

r.a., u kometaru ajeta: Da li je onaj koji u 

noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, 

padajući licem na tle i stojeći, strahujući 

od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara 

svoga...? (Ez-Zumer, 9.), kazao je 

da se te riječi odnose na Osmana b. Affana, 

radijallahu anhu. Ibn Kesir u kontekstu 

ove predaje kaže: “To je zbog toga 

što je vladar pravovjernih, Osman, r.a., 

mnogo klanjao i učio Kur’an po noći, 

čak toliko da je možda i čitav Kur’an 

znao proučiti na jednom rekatu.’’ Ovo 

je samo djelić predaja koje govore o vrijednostima 

i koristima klanjanja noćnog 

namaza nakon kojih bi se kod svakog 

iskrenog vjernika trebala probuditi želja 

i čvrsta odluka da ovaj izuzetno vrijedan 

ibadet počne redovno obavljati. 

Kuds: 

Iskrenost 

El-Mesdžidu-l-aksa 

u djelima 

Hatib: Ikrime Sabri 

Preveo i sažeo: Esad Mahovac 

Od ključnih stvari 

u ovoj vjeri jeste 

svijest muslimana 

da dobra nada u budući 

svijet i susret s Gospodarom 

zahtjevaju djela koja 

su čista i ispravna u svakom 

pogledu. Dokaz za to 

jesu riječi Uzvišenog gdje 

kaže: Ko žudi da od Gospodara 

svoga bude lijepo primljen, 

neka čini dobra djela i 

neka, klanjajući se Gospodaru 

svome, Njemu nikoga 

ne pridružuje! (El-Kehf, 110.). U 

islamu uvjet za primanje učinjenog, 

ili pak, kao posebna blagodat od 

Svevišenjeg, neučinjenog djela jeste 

da bude iskreno, tj. učinjeno jedino 

radi Allaha kao što na to upućuje svima 

poznati hadis: “Djela se vrednuju prema 

namjerama...” Također, dobra namjera 

donijela je nagradu ashabima koji su 

izostali iz Bitke na Tebuku, kao i u svim 

drugim sličnim situacijama, zato što 

ih je omela bolest ili neimaština. Dakle, 

dobra namjera pomaže i u slučaju 

da izostane sam čin izvršenja dotičnog 

djela. 


9 

U islamu uvjet 

za primanje 

učinjenog, 

ili pak, kao 

posebna 

blagodat od 

Svevišenjeg, 

neučinjenog 

djela jeste da 

bude iskreno, 

tj. učinjeno 

jedino radi 

Allaha kao što 

na to upućuje 

svima poznati 

hadis: “Djela 

se vrednuju 

prema 

namjerama...“ 

Kada nestane iskrenosti u 

djelima onda stanje čovjeka, 

zajednice ili pak države 

počinje da se narušava. Koliko 

je samo onih koji se žale 

na poslove mnogih zanatlija 

uprkos tome što Allahov 

Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, potencira na upotpunjavanju 

djela i da je to 

ono što Allah voli, pa kaže: 

“Doista Allah voli da kada 

neko od vas čini djelo da to 

djelo upotpuni.” Također, od 

iskrenosti jeste izbjegavanje 

prevare i podvale, posebno 

ukoliko dolazi od strane 

onih koji nemaju potrebe za 

istim kao što je slučaj sa vladarima koji 

varaju i izrabljuju svoj narod, a nemalo 

je danas i onih koji ubijaju svoje sunarodnjake. 

Nekada su islamski vladari 

zabranjivali da se na pijaci nađe mlijeko 

u koje je dosipana voda, a danas vladari 

svojim podanicima uskraćuju i vodu 

a kamoli da im dopuste da uživaju u 

pomiješanom mlijeku. 

Ne mogu da zaobiđem podsjetiti 

vjernike na zlodjela koje čine naši neprijatelji. 

Zakoni i rezolucije o kojim 

čujemo ovih dana, a i prije, nisu ništa 

do nastavak terora nad muslimanima i 

muslimanskom imovinom.

Polumjesec 

Nauka i Kur’an 

Nobelovci potvrdili 

kur’anski ajet da se 

svemir neprestano širi 

Saul Perlmutter, Adam Riess, 

Brian Schmidt dobitnici su Nobelove 

nagrade za fiziku. Spomenuti 

dobitnici Nobelove nagrade 

ostat će upamćeni po tome jer su 

naučno dokazali odnosno potvrdili 

istinu koju je Allah objavio u 

Kur’anu da se svemir neprestano 

širi. Kaže Allah u Kur’anu: Mi smo 

nebo moći Svojoj sazdali, i Mi ga, 

uistinu, širimo (Ez-Zarijat, 47.). Da 

li je svemir neograničen? Ili je u 

jednoj statičnoj, konačnoj strukturi 

omeđen granicama? To je jedna 

od tema koja je kroz historiju izazivala 

najžučnije rasprave najvećih 

umova čovječanstva. Može se reći 

da je u povijesti čovječanstva veoma 

malo tema izazivalo toliko 

vatrenih rasprava i, unatoč svim 

naporima u ovoj oblasti, nije se 

uspjelo doći do kategoričnog rješenja. 

Sve do današnjih dana. Da 

se svemir širi prvi put je naučno 

egzaktno ustanovljeno u XX stoljeću. 

Prije tog perioda nije zabilježen 

niti jedan izvor, koji iznosi ovu 

tvrdnju, izuzev Kur’ana. 

Znanstvenici još od promatranja 

Edwina Hubblea 1929. godine znaju 

da se svemir širi nakon što je nastao 

u velikom prasku prije gotovo 

14 milijardi godina. Međutim, fizičari 

Saul Perlmutter, Adam Riess, 

Brian Schmidt otkrili su da se 

širenje svemira ubrzava. Do ovog 

zaključka došli su na temelju promatranja 

eksplozije zvijezda tzv. supernova. 

Znanstvenici danas smatraju 

da ovo ubrzavanje uzrokuje 

tamna energija. Ona bi mogla sačinjavati 

oko tri četvrtine svemira, 

međutim njezina priroda još uvijek 

predstavlja velik misterij. 

Zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Jer, 

da je on od nekoga drugog, a ne od 

Allaha, oni bi u njemu našli mnoge 

proturječnosti. (En-Nisa, 82.). 

Fatmir Alispahić 

Da li su pederi bolesnici 

N edavno 

je na FTV bila jedna emisija 

Nu Nsestre 

kojoj se moglo čuti mišljenje jedne 

da pederi nisu bolesni... (“Poslanik 

proziva homoseksualce kao krivce za nešto 

nemoralno; a da je homoseksualnost bolest, 

onda oni ne bi mogli biti ništa krivi. 

Stoga homoseksualnost nije bolest.”) 

Pismom nam se javio jedan naš čitatelj 

iz Hrvatske koji je ovako prokomentirao 

ovaj stav: 

“...Onda ni alkoholizam nije bolest, jer 

Poslanik osuđuje pijanstvo. Poslanik osuđuje 

kocku, pa onda ovisnost o kocki nije 

bolest. Valjda nije bolest ni pedofilija, ni 

zoofilija ... naime znamo da su to zločini, 

a psihički bolesnici ne odgovaraju za zločine. 

Međutim u praksi svih pravnih tradicija 

svijeta se posve uredno kažnjava primjerice 

sadiste (a to jest mentalna bolest) 

koji su zbog zadovoljavanja svoje bolesne 

seksualne požude nekoga tukli, zoofile 

koji su zbog toga upražnjavali svoje bolesne 

porive, narkomane koje se uhvati sa 

drogom. Kolegica bi se, kao pravnica, morala 

prisjetiti da nije psihička bolest nekakva 

osobita isprika ni u krivičnom pravu, 

ni u moralu: naime čovjek nije “ubrojiv” 

za svoja djela ako doista nikako ne može 

vladati svojim postupcima - primjerice 

Ludi polumjesec 

Galijašević dobio pojačanje: Mehmedalija 

i Amir nove nade velikosrpske propagande 

D ugo 

vremena srpski mediji koristili 

su samo Dževada Galijaševića 

za svoje antiislamske i antibošnjačke 

dnevno-političke medijske potrebe. 

Odnedavno u medijski prostor ubačene 

su nove, mlade bošnjačke snage velikosrpske 

propagande. Nove nade velikosrpske 

p ppropagande p g su Mehmedalija j 

Nuhić iz Tuzle i Amir Čamdžić. Sudući 

po njihovim dosadašnjim nastupima za 

njih je Dževad Galijašević pravi amater, 

odnosno pravo nevinašce. Mehmedalija 

Nuhić je odškolovan na Pravnom fakultetu 

Univerziteta Slobomir. Amir 

Čamdžić jedan je od glavnih komentatora 

“Nove srpske političke misli”. Za 

Mehmedaliju islam je najveće zlo dunjaluka 

a naročito za njegove poslodavce 

Srbe. Za Mehmedaliju vehabizacija BiH 

nije svojstvena današnjem vremenu, taj 

sistem je počeo još od Kosovskog boja. 

Slijedi izjava koju je Mehmedalija dao 

za agenciju Srna (a koja bi druga agencija 

osim Srne pristala objaviti gluposti 

koje slijede u nastavku). “On ( Srna misli 

na Mehmedaliju, op. a.) napominje 


10 

ako ima psihotički napad uslijed uznapredovale 

shizofrenije, ili ako je tako pijan/ 

nadrogiran da uopće ne vlada svojim postupcima.” 

– stoji, između ostalog u ovom 

pismu. 

Dostavljen j nam jje, kao ilustracija, j i stav 

doskorašnjeg zagrebačkog muftije Ševke 

Omerbašića: “Neke civilne udruge nedavno 

su među ostalima analizirali i naše 

vjeronaučne udžbenike i zahtijevaju izbacivanje 

udžbenika islamskog vjeronauka 

za 8. razred koga sam pisao, a zbog konstatacije 

da je homoseksualizam bolest 

budući da je homoseksualizam protivan 

prirodi čovjeka. Te udruge vrše snažan 

pritisak na vjerske zajednice da odustanu 

od nekih svojih učenja koja su utemeljena 

prije tisuću i više godina, a među njima je 

i naša vjera koja se protivi homoseksualizmu. 

Pozivam sve imame da ne podlegnu 

tim pritiscima jer u protivnom će učiniti 

veliku krivotvorinu naše uzvišene vjere što 

bi imalo neviđen presedan. Bit će i drugih 

pritisaka i napada na našu vjeru.” 

da vehabije 

na teritoriji 

BiH nisu 

pojava, već 

proces koji 

ima svoj 

istorij s k i 

d u g o g odišnjikarakter, 

te da proces vehabizacije BiH 

nije ekskluzivitet 20. vijeka. To je oblik 

istrajnosti na putu borbe za islam i u 

ime islama. On je sveprisutan od dolaska 

islama na prostor Balkana. Vjerski 

radikalizam od bitke na Marici do 

Kosovskog boja, južni Sloveni, odnosno 

srpski narod osjetili su na sopstvenoj 

koži, kako fizički - istrebljenjem, tako i 

tradicionalno i duhovno - nasilnom islamizacijom 

narodnog bića u to doba, 

pa ponovo u devedesetim godinama 20. 

vijeka na osavremenjen način u formi 

građanskog rata sa definisanim ciljevima 

državnosti u kojoj bi islamizacija trebalo 

da doživi novu renesansu na prostoru 

jugoistočnog Balkana”, pojašnjava

Nuhić. Nastup, odnosno komentari Amira 

Čamdžića imaju sličan sadržaj. Nećemo citirati 

sadržaje Amirovih komentara, umjesto 

toga prenosimo komentare Srba koji čitaju 

njegove tekstove. U tim komentarima je rečeno 

sve o Amiru. “Da je u Sarajevu i predratnoj 

BiH vladao duh Amira Čamdžića, ja 

i ostalih bar 150.000 Sarajlija ne bismo bili 

bivši, a grad Sarajevo bi bio Srpski u kome 

bi živeli Srbi islamske veroispovesti i Srbi 

pravoslavne veroispovesti. Neprijatelji Srba i 

Muslimana i njihov Alija Izetbegović su želeli 

ono što je danas. 

“Bravo za tekst, Amire”, napisao je jedan 

od čitalaca Amirovih tekstova na portalu 

“Nove srpske političke misli”. 

Željko Komšić 

(Bošnjačka) Demokratska fronta 

Željko Komšić je konačno zvanično ot- 

Žkrio ŽDemokratka 

ime stranke koju osniva. Zvaće se 

fronta. Osnivačka Skupština 

da se pojavio, pišu i veličaju sve i svašta, 

kao sutra će doći nova Jugoslavija, vratit 

će se mrtvi i bit će dobro. Pišu i ne znaju 

planirana je za 7. april u Sarajevu. Komšić da sve što je bilo neće biti nikad više, baš 

kaže da u njegovoj stranci nije nužno da tako. Gledam slike četnika po Višegradu, 

budu zvučna i poznata imena, nego ča- četnici sa odorama, sa vodicama od posni 

i pošteni ljudi, voljni da rade. Priliku pova, koji ih junače, gledam to i jezim 

će dati mladim, jer kako kaže, vrijeme se. Gledam bagere i skupine ljudi koji još 

je da se sadašnja garnitura političara po- iskopavaju moje Bošnjake po brdima divuče 

sa političke scene. Ko god poznaje ljem Bosne. Još se majke Srebrenice vezuju 

političku p scenu u Bosni i Hercegovini g kanafama i spominju strašno zlo koje je još 

zna da je Željko Komšić u prošlosti naj- živo. Gledam četnike hodaju po Bosni a 

veću ppodršku dobivao među Bošnjacima. j šuti ppredsjedništvo, j šuti Radmanović, šuti 

Naši Bošnjaci su masovno glasali za Željka Bakir, al’ šuti i Željko. Onako a pomislim 

Komšića. Sada kada osniva svoju j poli- p što bi Tito da ih vidi. O kojoj mi to gratičku 

stranku Željko Komšić će još više đanskoj hrabrosti, demokratiji i svijesti 

pažnje usmjeriti prema bošnjačkom gla- govorimo, g o kojoj, j j ppa ljudi j dželati su jjoš 

sačkom tijelu. Komšić je uvjeren da će iznad tijela žrtvi. Da li je Željko napustio 

svi oni Bošnjaci koji su ranije glasali za Zlatka zbog tih problema ili je to bio obra- 

njega jg i sada biti njegova jg ppodrška. 

Kad se čun ko će šta dobiti i imati sutra, tu se čeka 

sve sabere novu Željkovu partiju mogli bi odgovor, veliki odgovor. Željka poštujem i 

komotno nazvati Bošnjačka demokratska glasao sam za njega 2010. i još mnogima 

fronta. Evo kako danas Komšića vide neki ukazivao da galasaju za njega. Nisi mi se 

njegovi bivši glasači. Akif Agić, poznati opravdao ni sa čim do sad. Bio sam po- 

ratni reporter iz Gornjeg Vakufa na svom nosan kad si napustio zlog Zlatka, al sam 

Facebook profilu zapisa ( Akif je 2010. često bio razočaran. Usput rečeno, četnici 

godine g gglasao 

g za Komšića): ) “Pišu na stra- su u Višegradu a ti si predsjednik, da ti i ta 

nici od Željka Komšića kao da je Tito, kao dvojica, da četnici su u Višegradu”. 


11 

RS 

“Prvi mart”, moj glas, 

moja zemlja 

Koalicija “Prvi mart” okuplja 

organizacije civilnog društva, 

udruženja žrtava, udruženja 

boraca, organizacije povratnika, 

izbjeglih i raseljenih, asocijacije i 

pokrete koji djeluju na utvrđivanju 

istine i borbi protiv genocida ali 

i zaštiti ljudskih prava povratnika 

okupljenih oko zajedničkih ciljeva. 

Ova koalicija je jedna od rijetkih 

pozitivnih snaga u moru negativnosti 

u kojima se guši Bosna i 

Hercegovina. Sa ovom koalicijom 

povratnici u Republici Srpskoj, 

naročito Bošnjaci dobili su kvalitetnog 

zastupnika, sada se glas povratnika 

u RS-u bolje i dalje čuje. 

Vlasti Republike Srpske su svjesni 

da će Koalicija 1. mart kvalitetno 

zamijeniti jalovu bošnjačku 

politiku i da će djelovanjem ove 

koalicije na svjetlo dana izaći svi 

oblici diskriminacije povratničke 

populacije u manjem bh. entitetu. 

Zato je Milorad Dodik izdao 

naređenje svim svojim snagama da 

krenu u ofanzivu na “Prvi mart”. 

Emir Suljagić i njegovi saradnici iz 

Koalicije “Prvi mart” veoma hrabro 

se drže i ne odstupaju ni milimetra 

pred pritiscima Dodikove 

kamarile.

“Novosarajevski književni susreti“ 

Novi uspjeh našeg saradnika 

iz Kaira Jusufa Džafića 

Udruženje za kulturu - Novo Sarajevo 

(KNS) još od 2007. godine, na 

čelu sa književnikom Ibrahimom 

Osmanbašićem, organizuje međunarodnu 

manifestaciju pod imenom 

“Novosarajevski književni susreti” na 

kojoj sa svojim radovima učestvuje preko 

200 pisaca iz bivše Jugoslavije i dijaspore. 

Tako je i ove godine raspisan javni poziv 

za prijavu radova i učešće u programu 

priredbe “6. novosarajevski književnim 

susreti“, koja će se održati od 15. do 17. 

augusta 2013. godine. Javni poziv traje 

od 1. marta do 15. aprila 2013. godine. 

Autori mogu prijaviti maksimalno tri 

kratke priče i tri pjesme. Ako radovi budu 

zadovoljili opće i estetske-umjetničke 

norme, bit će uvršteni u program manifestacije 

i objavljeni na web stranici KNS-a, 

a od svakog uspješnog pisca, jedna pjesma/priča 

će biti uvrštena u tradicionalnu 

zajedničku zbirku/časopis radova. 

Naš saradnika iz Kaira Jusuf Džafić, 

student na Šerijatskom-pravnom fakultetu 

na El-Azharu, je učestvovao na 

ovom konkursu i prošao sa svoje tri pjesme: 

Život, Srebrenička priča i Snatrim 

Nigdjezemsku. Ako Bog da, jedna od 

njih će se, zavisno od ocjene organizatora, 

naći u zajedničkoj zbirci radova koja će 

biti predstavljena na samoj manifestaciji. 

Inače, ovo nije prvi put da Džafić učestvuje 

na Novosarajevskim književnim 

susretim. Participirao je i 2011. godine 

na “5. novosarajevskim književnim susretima” 

kada je također učestovao sa tri 

pjesme: Diktator, Besjeda o Drini i Kairo 

i Azhar. Pjesma Kairo i Azhar se tako našla 

u zajedničkoj zbirci/časopisu pod imenom 

“Duhovna konekcija”. 

Za detaljnije informacije oko KNS-a, 

njihovih projekata, posebno glede 

Novosarajevskih književnih susreta, za 

koje javni poziv za prijavu radova još uvijek 

traje, možete posjetiti zvaničnu web 

stranicu udruženja (www.kns.ba) ili se 

obratiti na e-mail udruženja (kns_sarajevo@yahoo.com). 

Edin Garaplija 

Srpski svjedok za mijenjanje karaktera rata u BiH 

Edin Garaplija, svjedok Radovana odgovora u sredini intervjua posta- 

Karadžića u Hagu, bivši privio suštinsko pitanje, pitanje zbog 

padnik AID-a gostovao je protekle kojeg jgj je Garaplija pj doveden u studio 

sedmice u Banja Luci gdje je na RTRS-a. “SINIŠA: Kada prosječ- 

RTRS-u dao veoma poguban inter- ni gledalac, naročito iz Republike 

vju. Odavno RTRS nije imao boljeg Srpske, sluša ovo o čemu Vi priča- 

sagovornika, Garaplija se ponašao te, a znamo da je Vojska Republike 

kao da taj intervju odrađuje po ne- Srpske optužena za brojne stvari u 

čijem zadatku. Pogledajmo kako je ovom ratu, prvo će pomisliti na one 

Garaplija p j odgovorio g na ppitanje j no- snajperske hice koji su se dogodili 

vinara šta su to “Ševe”? “Pa, evo, pred početak rata, ako se sjećate kod 

manje-više javnost zna da je to te- onih protesta kada je izazvan ovaj 

roristička grupa za likvidaciju, koja metež pred sam početak rata, prvo 

je potpuno van organizacije, van si- će pomisliti na Markale. Ko će sada 

stema službe državne bezbjednosti, tvrditi da su to tada napravili Srbi 

jednostavno ubačena u sistem, znači, poslije takvih iskaza? 

neko je paraobavještajno ubacio u si- GARAPLIJA: Zločini su se dešavali 

stem”, rekao je Garaplija a onda od- sa svih strana. I oni koji su radili zlomah 

ubrzo dodaje sljedeće: “Nakon čine sa bošnjačke strane treba da od- 

ove vremenske distance, svima je govaraju i oni koji su to prikrivali...” 

jasno i ja ovdje to mogu jasno reći Edin Garaplija je pametan čovjek, 

vama i vašim gledaocima, zadatak on zna da davanjem ovakvih izjava 

jedne takve jedinice je bio destruk- može pomoći samo onim snagama 

cija odbrane i destrukcija institucija koje pokušavaju promijeniti istinu 

sistema, prije svega, DB-a i podme- o agresiji na Bosnu i Hercegovinu. 

tanje i činjenje zločina u interesu Zaista je neshvatljivo zašto je 

svađe među narodima na ovim pro- Garaplija p j 

pristao p da izmišlja j laži 

storima, što je nekakav karakter rata da su “Ševe” odgovorne za “činjenje 

dovelo do onog do čega je dovelo”. zločina u interesu svađe među naro- 

Ovom izjavom Garaplija je čak usdima na ovim prostorima, što je nepio 

iznenaditi i voditelja Sinišu koji kakav karakter rata dovelo do onog 

ga je morao smiriviti i napominjati do čega je dovelo”. Ovako govore 

da će pričati o tome. “Doći ćemo samo oni koji su lojalni genocidnoj 

do tih zločina, ali da se zadržimo misiji Radovana Karadžića i Ratka 

malo na organizacionoj strukturi te Mladića. Kakva li je muka natjerala 

jedinice”, odgovara voditelj Siniša, 

koji je nakon dobivenih željenih 

Garapliju da upadne u mašinu velikosrpske 

propagande? 


12

Poruka muftije Seid ef. Smajkića 

koju mora čuti svaki Bošnjak 

Žive nas neće zakopati 

M ostarski 

muftija Seid ef. Smajkić 

uputio je ovih dana preko lista 

Preporod d veoma zabrinjavajuću poruku o 

položaju Bošnjaka u Mostaru. Zbog njene 

važnosti moramo je prenijeti i onima koji 

ne čitaju j Preporod. p d 

“Žao mi je da do sada nismo u većoj 

mjeri izgradili zaštitni mehanizam našeg 

opstanka, očuvanja kulturno-historijskog 

nasljeđa, etničkog i duhovnog bića. Kao 

da je zaborav neminovnost Bošnjaka, ne 

samo u Mostaru, pa sve to što su doživjeli 

brzo potisnu u zaborav. Pokušavali smo da 

izgradimo to jedinstvo, platformu koja bi 

bila prihvatljiva za sve, ali, moram reći, većina 

političkih predstavnika ne misli svojom 

glavom. Teško je prodrijeti u biće nekih 

osoba koje su proveli s nama to teško 

vrijeme borbe za slobodu i razumjeti kako 

se mogu neodgovorno ponašati spram općih 

bošnjačkih interesa u Mostaru. A oni 

se radi ličnih interesa ili partijskih, ponašaju 

mimo onog kako se od njih očekuje. 

Mostarci su ginuli i u Drugom svjetskom 

ratu, žrtvovali svoje živote da bi spašavali 

Srbe, Jevreje itd.. Ta ideja slobode bi trebala 

progovoriti i kod mladih ljudi, ta ideja 

koju mi nosimo je prigušena makijavelističkim 

odnosima političara i gledanjem 

šta će im njihovi šefovi iz Sarajeva reći. 

Od tog gledanja vratovi su im se istegli. 

Tražimo da se pitanje Mostara ovdje riješi 

i da naša pamet, spremnost, hrabrost 

i patriotizam o tome odluči, da se oni 

koji iskaču iz tog plana vrate u krilo svoje 

zajednice. 

Foto polumjeseca 

“Sarajevo” gleda “sejra” (dešavanja op.a). 

Mi smo kolateralna šteta. Neplanirano 

smo, zahvaljujući narodu, borcima koji su 

skočili da očuvaju ovu teritoriju, bošnjački 

ponos, uspjeli da se očuvamo na ovoj sceni. 

Na nekakav način mi smo smatrani balastom 

ili “remetilačkim faktorom” u stvaranju 

homogenih, nacionalnih cjelina. Mi 

smo uspjeli da tada opstanemo i duboko 

sam uvjeren da ćemo smoći snage, da naš 

čovjek neće prihvatiti ponižavajuću ulogu. 

Uvjeren sam da naš čovjek neće pristati da 

ne utječe na kreiranje svoje sudbine. 

Optimizam ćemo pronaći u vjeri, u samopouzdanju, 

u karakteru koji gradimo. 

Nama se religijom, Objavom naređuje 

da vjerujemo u Boga i Božije određenje i 

da upotrijebimo intelektualni, organizacijski 

potencijal, polet i entuzijazam. Ako 

to učinimo, i kad ugradimo sebe u stvarnost, 

onda očekujemo pomoć od Boga. 

Jednostavno postoji formula za to: Men 

jetekillahe, e onaj koji je mutekija, jedžal 

lehu mahredža, Allah će mu izlaz naći. Bez 

angažmana, punog i iskrenog naravno, bi 

nama prijetila opasnost izumiranja, nestanka, 

što priželjkuju naši sugrađani koji 

žele da vladaju ovim prostorima. Naravno 

to bi bilo za nas suicidno”. 

Kakanj, selo Teševo: Kad Kakanjci krenu u lov na divlje svinje 


13 

Livno 

Livanjski (neo)plan grada: 

Izbrisane dvije postojeće 

džamije Ćurčinica i Milošnik 

situaciji totalnog prostorno-ur- 

U banističkog haosa u Livnjaskom 

kantonu ne čudi najnovija, očigledna 

podvala u najnovijem Planu grada 

Livna, kojeg su prenijeli i neki lokalni 

portali. Na tom planu uredno 

se vide kartografskim znacima 

označene dvije postojeće katoličke 

i jedina pravoslavna crkva, vide se i 

drugi kulturno-historijski spomenici, 

zgrade, trgovi, ulice, stadion, poslovne 

zone, zaobilaznica…vide se i 

kartografski označene četiri gradske 

džamije (Beglučka, Glavica, Balaguša 

i Zavra) ali zato nisu označene još 

dvije postojeće džamije, i to gornjegradska 

Milošnik (jedina bez munare) 

koja je i u posljednjem ratu jedina 

bila aktivna a i danas je, te centralna 

gradska džamija Ćurčinica, u Donjem 

gradu, koja je teško miniranjem i paljenjem 

oštećena u posljednjem ratu i 

koja se posljednjih godina obnavlja u 

još većim gabaritima nego je bila pa je 

čudno da kao takva nije primijećena 

i označena u aktuelnom planu grada. 

A bile su ucrtane i u otomanskom i 

austro-ugarskom planu grada iz 1883. 

godine, i u kraljevinsko-banovinskom 

i u svrgnutom “omraženo-komunističkom” 

režimu. Samo ne u aktuelnom, 

“demokratskom” i “proeuropskom” 

režimu, u “suverenoj” i “nezavisnoj” 

trinaestodjelnoj “državi” BiH. Slijepi 

kod očiju? Poznato je, planove grada 

i ostalih naselja prave nadležne općinske 

službe a usvaja OV. A predsjednik 

OV Livno je u prošlom sazivu 

bio SDP-ovac dipl. jur. Nijaz Golub, 

a u ovome mandatu je to SDA-ovac 

dipl.ing. hadži Sead Hadžijahić. 

(Piše: Ale Kamber)

Aktuelno 

Pouke i upozorenja muslimanima nakon ubistva dr. Butija 

Vrijeme rijeme smutnj smutnje e u kojem 

se ne ssnalaz 

I taman kada insan pomisli da 

je obala blizu, da će uskoro 

nogom stati na čvrsto tlo i doći 

na sigurno, zapljusne ga novi val 

fitne, veći od onog prethodnog, 

koji povećava strah, metež i 

nered, i koji raspamećuje ljude 

tako da se ni oni najučeniji ne 

mogu snaći. Potvrdio je to i 

posljednji tragični događaj u 

Siriju, tako da je kao grom iz 

vedra neba odjeknula vijest da 

je u navodnom bombaškom 

napadu na džamiju El-Iman 

u središtu Damaska, smrtno 

stradalo dvadeset ljudi, među 

kojima je i šejh Muhamed Seid 

el-Buti, koji je u toj džamiji 

redovno, utorkom i četvrtkom, 

držao predavanja 

nalaze e ni nnajveći 

islamski alim 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić dete naređivali zlo, a zabranjivali dobro. 

Spominjući vrijeme smutnje i 

fi tne koje će snaći posljednje 

generacije ovoga um- 

Tada se ni vaši najučeniji neće moći snaći.’’ 

Isitnu je j rekao Allahov Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem! Život savremenog 

čovjeka i savremenog društva je 

meta, Muhammed, sallal- 

u znaku sveopće smutnje i fi tni 

lahu alejhi ve sellem, rekao Trebaju nam poput morskih valova, poput 

je: “Kako ćete se ponašati kad učenjaci mrklih noći, koje dolaze jedna 

vam se žene odaju bludu, a poput onih za drugom. Iznenada i straho- 

omladina ogrezne u psovci i koji su hrabro vito brzo. I taman kada insan 

kocki?’’ Ashabi su, čudeći se, i odlučno stali pomisli da je obala blizu, da će 

upitali: “Allahov Poslaniče, 

zar može doći takvo vrijeme?’’ 

Odgovorio je: “Može i gore!’’ 

Upitali su: “A zar može biti 

gore?’’ Odgovorio je: “Može, 

kad ne budete naređivali dobro, 

a odvraćali od zla.’’ “A zar 

može doći takvo vrijeme?’’, 

upitali su. Odgovorio je: 

“Može i gore.’’ “A zar može 

biti gore od toga?’’, ponovo su 

upitali. Odgovorio je: “Može, 

pred tatarske 

i mongolske 

divlje horde, 

nakon što su 

one srušile 

islamski 

hilafet, 

opustošile 

muslimanske 

zemlje i ubili 

halifu. 

uskoro nogom stati na čvrsto 

tlo i doći na sigurno, zapljusne 

ga novi val fi tne, veći od onog 

prethodnog, koji povećava 

strah, metež i nered, i koji 

raspamećuje ljude tako da se ni 

oni najučeniji ne mogu snaći. 

Potvrdio je to i posljednji 

tragični događaj u Siriju, tako 

da je kao grom iz vedra neba 

odjeknula vijest da je u navodnom 

bombaškom napadu na 

kada dobro budete smatrali 

džamiju El-Iman u središtu 

zlim, a zlo dobrim.’’ Upitali 

Damaska, smrtno stradalo 

su: “Allahov Poslaniče, zar 

dvadeset ljudi, među kojima 

može doći takvo vrijeme?’’ Muhammed, je i šejh Muhamed Seid el-Buti, koji je u 

sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: toj džamiji redovno, utorkom i četvrtkom, 

“Može i gore.’’ “A zar može biti gore?”, 

upitaše. Odgovorio je: “Može, kada bu- 

držao predavanja. Neka se Allah smiluje 

i grijehe oprosti dr. Butiju, čiji život 

ajveći islamski alimi i 

14

je završio u opasnom vrtlogu smutnje u 

kojem se ni on, bez obzira na ogromno 

znanje koje je posjedovao, nije mogao 

snaći. I ne samo da se on nije mogao snaći, 

već je njegova smrt i pogibija, umjesto da 

izazove zabrinutost i podstakne na istinsko 

razmišljanje i propitivanje, još više 

rasplamsala vatru smutnje među muslimanima, 

ne samo u Siriji, već u cijelom 

islamskom svijetu. 

A razlog tome je njegov, vjerničkim 

srcima, teško shvatljiv i još teže prihvatljiv 

stav i odnos prema sirijskom režimu i sirijskoj 

revoluciji koja je započela 2011. godine. 

Naime, poznato je da je dr. Buti od 

samog početka narodne revolucije u Siriji, 

čvrsto stao uz diktatorski režim nusajrije 

i dokazanog zlikovca Bašara Asada i 

da jje odbio da na bilo koji j način ppodrži 

narodnu revoluciju. Štaviše, on je pozivao 

demonstrante da se suzdrže od takve rabote 

i da se ne odazivaju na demonstracije. 

Između ostaloga, on je za demonstrante, 

vrlo smjelo, govorio: “Proučavao 

sam malo njihov slučaj i zaključio sam da 

većina njih nema pojma o namazu i kod 

većine njih j čelo nikada nije j palo p na sedždu 

Allahu.’’ Čak je islamskim učenjacima, 

poput dr. Jusufa el-Kardavija, koji su 

podržavali narodnu revoluciju u arapskom 

svijetu, pa i u Siriji, žestoko odbrusio, 

rekavši za Kardavija da je: “Izabrao put 

rulje, koji ne popravlja nered već otvara 

vrata smutnje.’’ 

Muslimane je dodatno iritiralo to što 

je dr. Buti, umjesto da kritizira sirijski 

režim, često puta u superlativima govorio 

o Bašaru Asadu i prije toga o njegovom 

ocu, nazivajući ga “jedinstveni vođa’’, 

“genijalni vođa’’ (el-abkarijj), “nepresušni 

izvor’’, “nabujala rijeka’’ (nehr dafi k), te 

da su njegovi stavovi jednostavno “plod 

Božanskog nadahnuća’.’ 

Ostale su upamćene njegove riječi da 

“oni koji žele srušiti režim i vlast Bašara 

Asada, zapravo žele srušiti islam’’, zatim 

da je dozvoljeno učiniti sedždu na slici 

Bašara Asada ako su ljudi na to prisiljeni 

i da se u tom slučaju Bašarova slika treba 

tretirati kao sedžada i ništa više. 

Govorio je također da je razlog 

prisiljavanja ljudi da govore da 

je Bašar jedini bog, to što su 

ljudi izašli na ulice i pozivali 

na rušenje režima i njegovu 

smjenu. Zbog ovih i sličnih 

izjava, mnogi su ga optužili za 

munafi kluk i krivovjerje. 

Tako je šejh Zahir Ihsan 

el-Ba’derani iz Damaska, za 

dr. Butija, rekao: “Buti snosi 

odgovornost za prolivenu krv 

od strane Bašarovog režima, od 

početka revolucije do danas, a 

sve zbog podrške koju mu je 

dao. Dr. Buti je doživio potpuni 

moralni pad i sunovrat 

stajući uz Asada koji ubija njegov 

narod, tako da je na kraju i 

on sam sagorio u plamenu svog 

ponižavajućeg stava. Nažalost, 

on je u Bašarovom opstanku, 

vidio svoj vlastiti opstanak, a u 

njegovom kraju i svoj vlastiti kraj.’’ 

Takav Butijev odnos prema sirijskom 

režimu i prema stanju muslimana pod tim 

režimom, natjerao je još jednog velikog 

islamskog alima, šejha Albanija, da mu 

uputi ovu dovu: “Molim Allaha da ti podari 

dug život i da iznese na vidjelo to što 

kriješ u prsima.’’ 

Bilo kako bilo, valovi smutnje nisu 

zaobišli ni šejha Muhameda Seida el-Butija. 

A to znači da je to još jedan poziv na 

uzbunu, na oprez, da je ovo vrijeme kada 

vjernici moraju posebno paziti na svoje 

postupke, riječi i djela, da ih vatra smutnje 

ne bi spržila i da im trud ne bi bio uzalud. 

Ubistvo šejha Butija dokaz je da je uloga 

i odgovornost uleme velika i da njihovi 

stavovi često puta određuju, ne samo njihovu 

vlastitu sudbinu, već i sudbinu ummeta. 

Ovo je također jasna poruka ulemi, 

da nipošto i nikada ne smije dozvoliti da 

bude iskorištena i zloupotrijebljena od 

strane vladara zulumćara, a posebno kada 

se radi o vladaru koji je otvoreni neprijatelj 

islama i muslimana, kakav je Bašar Asad, 


15 

Muslimane 

je dodatno 

iritiralo to 

što je dr. 

Buti, umjesto 

da kritikuje 

sirijski režim, 

često puta u 

superlativima 

govorio o 

Bašaru Asadu 

i prije toga o 

njegovom ocu, 

nazivajući ga 

“jedinstveni 

vođa”, 

‘’genijalni 

vođa’’ (elabkarijj), 

“nepresušni 

izvor”, 

“nabujala 

rijeka”. 

koji je na kraju, i to je vjerovatno 

najbliže istini, i naredio 

izvršenje tog gnusnog zločina 

u džamiji El-Iman. Moguće je 

da je krvnik osjetio da bi ipak 

mogao ostati i bez te verbalne 

podrške od strane dr. Butija, 

pa je naredio njegovo ubistvo, 

ili je pak shvatio da mu dr. 

Buti više nije potreban, jer je 

izgubio utjecaj i autoritet, pa 

je njegovim ubistvom želio da 

barem rasplamsa vatru smutnje, 

prebacujući krivicu na 

Oslobodilačku armiju Sirije. 

U svakom slučaju, u kompletnoj 

ovoj priči, dr. Buti je za 

Bašara samo kolateralna šteta i 

ništa više, ali je za islamski ummet 

dodatno rasplamsavanje i 

širenje fi tne. 

Iako je pogibija dr. Butija 

izazvala različite reakcije kod 

muslimana, suvišno je ovdje 

osvrtati se na rasprave koje su uzele maha 

po društvenim mrežama i blasfemične 

komentare onih koji bi voljeli vidjeti dr. 

Butija u Džehennemu, kao da su oni gospodari 

Džehennema i Dženneta i sudije 

koje će nagrađivati i kažnjavati ljude na 

Sudnjem danu. Zašto se uopće čuditi 

takvim komentarima na račun Butija, 

kad su neoharidžije protekfi rile i iz dina 

istjerale najveće učenjake i daije čiji su 

stavovi naspram diktatorskih režima dijametralno 

suprotni u odnosu na Butijeve. 

Ono što treba naglasiti je činjenica 

da rafi dijsko mučko ubistvo dr. Butija 

i haridžijsko mučko ubistvo šejha Abdulkadira 

Nura u Somaliji sliče ko jaje 

jajetu i da su rafi dije (šiije) i haridžije dva 

zla, dvije rak-rane na tijelu islamskog ummeta, 

nastale u istom trenutku i istim povodom, 

stim što su jedni otišli u jedan, a 

drugi u drugi ekstrem. Također, ne treba 

istinu i činjenice ni zatrpavati niti skrivati 

pod tepih, pa kojekakvim eufemizmima 

umanjivati greške pojedinih učenjaka koje 

imaju dalekosežne posljedice. Valja samo

Bilo kako bilo, 

biti iskren, objektivan, pogledati valovi smutnje 

istini u oči i pouku uzeti. Jer, ovo nisu zaobišli 

je veliko upozorenje, posebno se ni šejha 

ono odnosi na ulemu, na one Muhameda 

koji su na sebe javno i dobro- Seida el-Butija. 

voljno preuzeli emanet vjere, da A to znači 

se moraju odgovorno ponašati i da je to još 

da emanet ne smiju izdati. A to jedan poziv 

znači da dobro paze šta će govo- na uzbunu, na 

riti i da nauče mudro i pobožno oprez, da je ovo 

šutiti, ako već nisu u stanju iz vrijeme kada 

bilo kojih razloga govoriti istinu vjernici moraju 

javno i otvoreno, jer postoji boja- posebno 

zan da budu pitani na Sudnjem paziti na svoje 

danu za svaku kap krvi nevino postupke, riječi 

ubijenog djeteta, mladića, starca, i djela, da ih 

žene, koji su svirepo i krvnički vatra smutnje 

ubijeni samo zato što su tražili ne bi spržila. 

slobudu i borili se za svoja prava. 

Islamski umet danas krvari, 

kao što je krvario i mnogo 

puta ranije. Sirija je najbolniji 

primjer teškog stanja u kojem živimo. 

Međutim, islamska ulema još uvijek ne 

nalazi pravi odgovor na silinu smutnje 

koja nas nadvladava, odnosno alimi često 

pokazuju da nisu dorasli veličini odgovornosti 

i izazova koji je pred njima. Dr. 

Muhammed Seid el-Buti je najočitiji 

primjer pada na ispitu pod bremenom 

odgovornosti. A kada ulema padne na ispitu, 

onda ona snosi odgovornost za cijeli 

ummet. Jer, kada nestane ulične rasvjete i 

nestane struje, pa ljudi tumaraju u mraku, 

ko je odgovoran za to? Zar nije odgovoran 

onaj ko proizvodi svjetlo i distribuira 

struju?! Zar znanje nije svjetlo, a neznanje 

tmina i smrt, pa ko je onda odgovoran i 

ko se brine o riznicima znanja i njihovom 

dijeljenju i distribuiranju među ljudima, 

ako nije ulema? Oni koji su cijeli život 

potrošili u traženju znanja. Nisu valjda 

sakupljali i stjecali znanje da bi ga pohranili 

u duboke riznice i zaboravili, dok 

narod skapava od gladi i žeđi za znanjem 

i guši se u tminama neznanja i nemorala? 

Zar Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

nije j rekao: “Znanje j je j život islama i temeljj 

imana.’’ (Ebu Šejh od Ibn Abbasa). U 

drugoj predaji stoji: “Učenjaci su na zemlji 

isto što i zvijezde na nebu, one ljudima 

osvjetljavaju puteve na kopnu i moru. 

Kada zvijezde zađu bojati se je da će putnici 

zalutati.’’ (Ibn Asakir). 

Ummetu danas fale učenjaci 

koji su svjetiljke na zemlji, 

koji su zemlju ispunili 

svjetlom upute i bogobojaznosti, 

dobrotom i lijepim 

ahlakom. Trebaju nam alimi 

koji su od Nuha, a.s., naslijedili 

sabur u prenošenju istine, 

koji su od Ibrahima i Muhammeda, 

sallallahu alejhi 

ve sellem, naslijedili hrabrost 

i postojanost pred vladarima 

nevjernicima, i spremnost na 

žrtvu i odricanje. 


16 

Trebaju nam učenjaci poput onih koji 

su hrabro i odlučno stali pred tatarske i 

mongolske divlje horde, nakon što su one 

srušile islamski hilafet, opustošile muslimanske 

zemlje i ubili halifu, pa su poslije 

svega toga, pred snagom imana islamskih 

učenjaka, njihovim ahlakom i mudrošću, 

bili poraženi i prihvatili su islam u skupinama. 

Bez takve uleme ummet liči na 

putnike na brodu bez kormilara, kojeg 

ogromni valovi smutnje i fi tne nose kud 

hoće i kako hoće, dok ih na kraju sviju 

zajedno ne progutaju i bez traga i spomena 

ostave.

Ko je dr. Buti? 

P rof.dr. Muhammed 

Seid Ramadan el-Buti 

rođen je u selu Ajn Divar na 

sjeveru Sirije 1929. godine. Sa 

ocem Mula Ramadan el-Butijem 

koji je bio jedan od najvećih 

učenjaka šafijskog mezheba 

svoga vremena, preselio je 

u Damask 1933. Osnovno i 

srednje obrazovanje stekao je 

u Damasku da bi 1953. godine 

upisao Fakultet Šerijata na Al 

Azharu koji sa najboljom ocjenom 

završava već 1955. godine 

da bi dvije godine kasnije, 

1956. godine dobio i diplomu 

sa Fakulteta pedagogije na Univerzitetu 

Al Azhar. 1958. godine 

imenovan je za predavača u 

srednjoj školi u Homsu da bi 

1961. godine postao predavač 

na Univerzitetu Damask, na 

Fakultetu Šerijata. 1965. vratio 

se na Al Azhar gdje je najvišom 

ocjenom, sa puno pohvala, završio 

doktorat iz usuli fikha 

na temu “Normativni kriterij 

dobrobiti u islamskom pravu”. 

Iste godine imenovan je za 

gostujućeg predavača na Fakultetu 

Šerijata Univerziteta u 

Damasku, zatim za asistenta i 

na kraju za redovnog profesora 

na Univerzitetu. 1975. godine 

imenovan je za zamjenika dekana 

a 1977. godine i za dekana 

Fakulteta Šerijata. Pisac je 

preko 60 naučnih djela iz raznih 

islamskih nauka. Njegova 

djela prevođena su na mnoge 

svjetske jezike poput engleskog, 

francuskog, njemačkog, 

a djelo “Potiranje mezheba - 

najopasnija novotarija” i djelo 

“Razumijevanje Poslanikove 

sire” prevedena su i na naš bosanski 

jezik. Učestvovao je na 

mnogim svjetskim kongresima 

i naučnim raspravama. Bio je 

član je “Kraljevske Akademije 

za izučavanje islamske civilizacije“ 

u Ammanu i “Visokog 

vijeća Oxfordske Akademije”. 

Pored arapskog jezika kojeg je 

govorio retorički neprevaziđenim 

stilom u našem vremenu, 

govorio je i turski, kurdski i 

engleski jezik. 

Butijevi odgovori i fetve 

Na pitanje o prisiljavanju ljudi 

da učine sedždu na Bašarvoj 

fotografi ji, dr. Buti je rekao: 

“Neka zamisle da je ta slika sedžada 

i neka učine sedždu.” 

Govoreći o stanju u Siriji nakon 

revolucije, dr. Buti je rekao: 

“Naš gorući problem nije u neznanju 

i nedoumici koji stav da 

zauzmemo naspram ofi cijelnog 

režima, da li je on dobar pa da ga 

hvalimo i branimo ili je loš pa da ga 

kudimo i da se protiv njega borimo, 

već je naš glavni problem začuđujuće 

neznanje o tome da su Amerika 

i Europa napravile plan o uništenju 

Sirije i njeno cijepanje na male 

državice među kojima će se voditi 

ideološki ratovi do istrjebljenja, bez 

ikakvih ograničenja. Neke, svima 

poznate, Zalivske zemlje već su se 

obavezale da će slati naoružanje i 

novčanu pomoć za ostvarenje ovog 

plana, a neki ljudi su već određeni 

da preuzmu vlast nad Sirijom nakon 

sastanka sa izraelskim zvaničnicima 

u Tel Avivu i drugim mjestima. To 

je problem na koji ja ukazujem, i 

ne pada mi na pamet da hvalim ili 

kudim sirijski režim pored ovog, 

mnogo opasnijeg, problema. Ja o toj 

sporednoj stvari nikada nisam govorio, 

ni afi rmativno ni negativno, 

skrećući pažnju ljudima sa mnogo 

većeg problema koji se nadvio nad 

Sirijom, a koji prijeti da naruši postojeći 

mir i izazove sukob u kojem 

će se braća muslimani međusobno 

klati i ubijati.” (Fetva br. 31.368; 

28.02.2012.god.) 

“Ja nisam obavezan postojećim 

režimom ali sam dužan da čuvam 

obavezu pozivanja na dobro i odvraćanja 

od zla. To je ono što nam 

naređuju Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, i 

u čemu ja ustrajavam koliko mogu. 

A da ja pozivam na njihovo ostajanje 

ili odlaženje, ja nisam obavezan 

time. Allah, dž.š., nije me obavezao 

pozivanjem na smjenu i odlazak 

režima, sve dok predsjednik ne 

iskaže jasno nevjerstvo. Zamjena za 

proteste je pozivanje na dobro i odvraćanje 

od zla, ali ne na ulicama, 

već lično i direktno onima koji to 

zlo čine. Bespravno ubistvo spada u 

najveće grijehe na koje stalno treba 

upozoravati, ali se prvo mora znati 

ko su oni koji ubijaju bespravno, ko 

su oni koji ubijaju stotine policajaca 

i vojnika i ko su oni koji ubijaju stotine 

civila. Stvari se ne smiju gledati 

jednim okom već sa oba oka i na- 


17 

kon toga treba presuditi onome ko 

ubija bespravno, ma ko on bio i ma 

kojoj strani pripadao. Tada će se vidjeti 

da na obje strane ima onih koji 

prolijevaju ili dovode do prolijevanja 

krvi. Uistinu je fi tna bila uspavana, 

a Allah je prokleo onoga ko je 

probudi. Da se ljudi drže Polanikove, 

a.s., naredbe o bježanju od fi tne 

i upozoravanja od borbe pod nepoznatom 

zastavom koja vodi u nepoznatom 

pravcu (Poslanik, a.s., rekao 

je: “Ko se bude borio pod zastavom 

patriotizma, odnosno fantizma, 

radi zemlje, a ne radi vjere, i pogine, 

umrijet će džahilijetskom smrću.”), 

(Muslim, br. 1848.; En Nesai, 

br. 4114. Darul Bešairil Islamijjeh, 

1986.g.), ne bi se dešavala ubistva i 

ne bi se obnavljali njegovi uzroci.” 

(Fetva br. 25.178; 27.10.2011. god.) 

Dr. El Buti je bio upitan o osobi 

koja je prisiljena da puca na protestante 

pa je odgovorio: 

“Islamski pravnici su rekli da 

osobi koja bude prisiljena da ubije 

bespravno nije dozvoljeno da udovolji 

onome ko je prisiljava pa makar 

i sama bila ubijena zato što su 

oba zločina na istom stepenu opasnosti 

pa onome ko je primoran nije 

dozvoljeno da ubije davajući prednost 

svom životu nad životom nevine 

osobe poput njega.” (Fetva br. 

13.060; 05.06.2011. god.) 

Na pitanje zašto javno na televiziji 

ne zabrani ubijanje demonstranata, 

dr. Buti je odgovorio: 

“Ja sam o tome ranije govorio, 

a spomenuo sam to i na televiziji 

u mom zadnjem obraćanju. Ta zar 

niste čuli kada sam o tome govorio 

potkrepljujući svoje stavove i tvrdnje 

riječima Muhammeda, sallallahu 

alejhi ve sellem: ‘Ko napusti 

pokornost, i odvoji se od džemata, 

i u takvom stanju umre, umro je 

neznabožačkom (džahilijjetskom) 

smrću! Ko se bude borio pod zabludjelim 

bajrakom, srdeći se radi 

svoje skupine/grupe, ili pozivajući 

svojoj skupini/grupi, ili pomažući 

samo svoju skupinu/grupu, i na 

tom putu bude ubijen, usmrćen je 

džahilijjetskom smrću! Ko ustane 

protiv pripadnika mog ummeta, 

ubijajući i dobre i loše među njima, 

ne obraćajući pažnju na vjernika, i 

ne ispunjavajući ugovor s onima s 

kojim je ugovor sklopljen – takav 

ne pripada meni, niti ja pripadam 

njemu!’ (Muslim, br. 1848.). Postoji 

li jača i jasnija zabrana ubijanja od 

zabrane riječima Božijeg Poslanika, 

a.s.??” (Fetva br. 14026.; 14.06.2011. 

god.).

Kolumna 

Borba za opstanak 

Ministar inistar četničk četničke e sigurnost sigurnosti 

Fahrudin Radončić je, kao 

ministar sigurnosti, savršeni 

velikosrpski proizvod, jer s 

jedne strane, ne vidi četništvo 

kojeg ima, a s druge strane, 

izmišlja tzv. terorizam u 

Bošnjaka, kojeg niti je bilo, niti 

ga ima 

Piše: Fatmir Alispahić 

Početkom marta izvršeno je 

postrojavanje paravojnih četničkih 

jedinica u selu Ražljevo 

pored Brčkog. Na smotru su došli i 

četnici iz Srbije. Razlog velikog četničkog 

okupljanja u Ražljevu je navodna 

opasnost koja Srbima u Brčkom prijeti 

od tzv. vehabija iz Gornje Maoče. Sjećamo 

se da je na tom obrascu navodne 

ugroženosti Srba od “džihad-ratnika” 

započela genocidna agresija na bošnjački 

narod. Kao i 1992., tako i 2013., 

pojavljuju se četničke jedinice da spašavaju 

Srbe ni od čega. Ali, te paralele 

nisu predmet našeg interesovanja... 

Naše pitanje je sljedeće: Kako je moguće 

da se negdje u Bosni i Hercegovini 

okuplja jedna paravojna formacija, a da 

se vijest o tome po prvi put pojavljuje 

u ovome tekstu? U normalnoj bi državi 

ministar sigurnosti bio smijenjen ili 

bi iz moralnih razloga podnio ostavku! 

Kako objasniti da svo Brčko bruji o 

okupljanju četnika u Ražljevu, a da se 

sigurnosne strukture prave da ne znaju 

za taj događaj? Dejtonski mediji sjete 

se istraživačkog novinarstva samo kad 

treba izmišljati tzv. islamske teroriste. 

Samo jedan odgovor može objasniti tu 

šutnju policije i medija u vezi četničkog 

postrojavanja u Ražljevu: četništvo je 

pod zaštitom dejtonske države, odnosno, 

Ministarstva sigurnosti. A ako to 

nije tačno, onda očekujemo od ministra 

sigurnosti Fahrudina Radončića da 

javnosti objasni da li je normalno da se 

postrojava jedna paravojna formacija 

a da sigurnosne agencije na to ne reagiraju? 

Ne znači li to da su Sipa, Osa i 

druge formacije koje, navodno, štite 

pravni poredak, u direktnoj službi četničkih 

akcija? Ako to nije tačno, onda 

treba očekivati smjene najodgovornijih 

ljudi, koji su dozvolili, i prikrili, djelova- 

nje četničke paravojske. A na vrhu piramide 

odgovornosti upravo je Fahrudin 

Radončić, koji bi momentalno trebao 

napustiti fotelju ministra sigurnosti, jer 

je ili nesposoban, ili korumpiran, pa 

ne umije ili ne smije djelovati kako bi 

spriječio aktivnosti ove paravojne formacije. 

To se neće dogoditi, 

jer je Radončić i prije imao 

povoda da se oglasi u povodu 

djelovanja četničkih jedinica, 

pa nije. Konkretno, nedavno 

je u Dobrunskoj rijeci kod 

Višegrada, a prethodno je u 

Bosanskoj Gradišci i Bosanskom 

Novom bilo postro- 

javanje četnika, ali ni jedna 

sigurnosna instanca u BiH 

nije reagirala. Kao što vidimo, 

četnici se u kratkom razmaku 

postrojvaju u nekoliko 

krajeva Republike Srpske, uz 

svoju himnu “Sprem’te se, 

sprem’te četnici!”, kao da se 

uistinu spremaju za nova klanja. 

Sudeći po proračunatoj 

šutnji ministra sigurnosti Radončića, 

mi bismo postrojavanje 

četničke pravojske trebali 

prihvatiti kao normalnu 

pojavu. Pošto je genocid nad 

Bošnjacima, i u Srebrenici, 

i drugdje, proizišao iz četničke 

ideologije, normalan 

čovjek se ne može miriti sa 

odomaćivanjem četništva u 

našoj državi. Tim prije što 

se Radončićeva tolerancija 

četništva odvija naporedo sa 

Radončićevim izmišljanjem 

tzv. terorizma pod komandom prvog 

predsjednika BiH Alije Izetbegovića. 

Upravo zato Fahrudin Radončić, kao lider 

SBB i ministar sigurnosti dejtonske 

države, dobija konture savršenog velikosrpskog 

proizvoda, jer s jedne strane ne 

vidi četništvo, kojeg ima, a izmišlja tzv. 

terorizam u Bošnjaka, kojeg niti je bilo, 

niti ga ima. 

Otirači za četničke cipele 

Nedavno je Abdulah Sidran izjavio 

da bi volio napisati roman o Emiru 

Kusturici, valjda kako bi razgrtao tajnu 

Emirove samomržnje. U tom pogledu 

je zanimljiv i Fikret Abdić Babo, jer je 

njegov faraonski ego nadrastao pošto- 


18 

Nema se tu šta 

više hipotetički 

nagađati. Je 

li Radončić 

isključivi 

krivac za 

višemjesečnu 

krizu vlasti u 

krajevima sa 

bošnjačkom 

većinom? 

A toj krizi, 

tom rušenju 

koalicije SDP- 

SDA, složno 

su aplaudirali 

Dodik, Čović, 

Lagumdžija i 

Radončić. 

vanje prema Bosni i Bošnjacima. Od 

obojice izdajnika, meni je zanimljiviji 

fenomen Fahrudina Radončića. Kod 

Kusturice i kod Fikreta Abdića nema 

mimikrije, oni ne kriju to što jesu. Radončić 

se, pak, prikazuje kao neko ko 

drži do bošnjačkih vrijednosti. ...On 

donira novac za izgradnju 

zgrade Rijaseta, mada je to 

bilo šibicarsko kupovanje 

bošnjačke naklonosti, jer da 

se radilo o iskrenosti – ne 

bi lijeva znala da je desna 

dala. Njegova novina objavljuje 

tekstove o bošnjačkim 

velikanima, događajima, 

datumima, a istovremeno 

ponavlja da je “Pogorelica” 

bila teroristički kamp, bez 

obzira na oslobađajuću i 

konačnu Presudu Vrhovnog 

suda, i istovremeno izmišlja 

tzv. terorizam među bosanskim 

braniteljima. Savez za 

bolju budućnost i njegov 

utemeljitelj predstavljali su 

sebe kao alternativu svemu 

što su Bošnjaci dosad birali. 

Mnogi Bošnjaci, naročito 

izvan Sarajeva, gdje manje 

znaju Radončićevu genezu, 

skloni su bili povjerovati 

kako je lider SBB-a velika 

šansa za narod željan poštenja 

i promjena. Da je sjedio, 

i jordamio, da je šutio, ili 

bacao fraze, da ništa nije radio, 

bolje bi prošao. To što je 

od sebe napravio Radončić, 

ravno je mogućnosti da se 

sa gol-crte ne postigne gol. Zato je Radončićeva 

politička propast apsolutni 

fenomen. 

Ova priča ovako stoji ako je gledamo 

zdravim očima. A šta ako Radončića 

uopće ne zanima da ugodi Bošnjacima?! 

Možda ga usrećuje da ugađa Srbima?! 

Postoje ti Bošnjaci koji nikako 

ne mogu prežaliti što nisu rođeni kao 

Srbi. Radončićeva jagma za fotelju ministra 

sigurnosti pomalo tukne na taj 

feler, jer Srbi vole šapke, pendreke, uniforme, 

vojne gaće i čarape. Da li bi se 

uopće moglo dogoditi da Alija Izetbegović 

poželi da bude glavni milicioner 

u državi!? A Radončić je, prigodom 

svog ulaska u politiku, imao ambiciju 

da bude novi Alija, čovjek od pera i

pismenosti, koji treba da odozgo diriguje 

nacionalnim pitanjima. On je taj 

koji, preko Dnevnog avaza, ustoličava 

pametne i popularne, oko njega se vrte 

važni ljudi, od akademika do pjevača, a 

on na čelu tog kombajna dizajnira njive 

u bošnjačkim glavama. Mogao je Radončić, 

u tom času, izburgijati da bude 

šef Bošnjačkog sabora, ili Svjetskog 

bošnjačkog kongresa, mogao se ustoličiti 

na ma kakvom bošnjačkom prijestolju, 

i iza sebe imati vjerodostojan 

akademski i estradni legitimitet u vidu 

podrške mnogih bošnjačkih uglednika, 

željnih slikanja po Dnevnom avazu. 

Doduše, on je svoje pozicije gradio i 

preko mnogih koji su u njegovoj novini 

slikani u negativu, pa su se usljed 

straha od tog medijskog reketa sklanjali 

s puta ili dopuštali nedopustivo. Nikad 

niko u Bošnjaka nije imao takvu 

medijsku moć, a time i sredstvo da iza 

sebe poreda važne autoritete u narodu. 

Namjesto da bude prvi, i glavni, on je 

odlučio da postane milicioner. Nevjerovatno. 

Možda je status samozvanog 

eksperta za terorizam Dževada 

Galijaševića Hokija najbolji urnek da 

razumijemo dokle je zglajzao Radončić. 

Galijaševićeve “ekspertize”, kao i 

Radončićeve izjave o mudžahedinima, 

iranskim vezama i tzv. vehabijama 

prenose se na ekstremističkim 

proustaškim i pročetničkim web portalima. 

Drugim riječima, Galijašević i 

Radončić su postali otirač za četničke i 

ustaške kundure, kao što je to onomad 

bio Fikret Abdić Babo. Preko njihovih 

izmišljotina o tzv. islamskom terorizmu 

uzdiže se, oslobađa se krivice, 

zanavlja se i legitimira onaj ideološki 

model koji stoji iza genocida nad 

Bošnjacima. Jer genocid će prestati biti 

zločin tek ako se ustanovi da su, kako 

po srpskim medijima trubi Radončić 

– “SDA i Izetbegović 1993. pozvali 

mudžahedine u BiH” - a iz čega 

proizilazi pravo Srba i Hrvata da ne žive 

u mudžahedinskom ambijentu. Upravo 

na istoj laži, koju ponavlja Radončić, 

Radovan Karadžić je pripremao genocid 

nad Bošnjacima, tvrdeći da Srbi ne 

žele da žive u “džamahiriji” koju će 

stvoriti Alija Izetbegović. Od stotine 

dokaza koji svjedoče da Galijašević i 

Radončić obnavljaju ideološki profil 

Radovana Karadžića, moguće je kao 

ilustraciju navesti i izjavu još jednog 

ratnog zločinca, Momčila Krajišnika, 

koji u svojstvu predsjednika Skupštine 

SRBiH, za beogradske Novosti i 19. 

maja 1991. izjavljuje: “Taj strah počiva 

na tome da je ideja o islamskoj državi 

odavno poznata, da ima onih koji su 

je nekad zagovarali i onih koji je i 

dalje žele, da se stvara.” Radončićevu 

izmišljotinu da je SDA 1993. dovela 

mudžahedine, kao i prethodno 

navaljivanje njegovog 

glasila da dokaže kako 

je Alija Izetbegović zagovarao 

stvaranje muslimanske 

države, moguće je tumačiti 

samo u kontekstu pranja 

Radovana Karadžića i drugih 

zločinaca koji su genocidom 

stvorili Republiku 

Srpsku. U mnoštvu naučnih 

radova dokazano je kako 

je mobilizacija bosanskih 

Srba izvršena na izmišljotini 

o stvaranju muslimanske 

države, pa su Srbi bili prisiljeni 

tražiti autonomiju u vidu 

Republike Srpske, kako bi 

se zaštitili od “islamizacije”. 

Dokazano je i da su borce iz 

islamskih zemalja doveli britanski 

obavještajci, uz dozvolu 

Franje Tuđmana, kako 

bi se kompromitirao multietnički program 

Armije RBiH. Mnoštvo činjenica 

dokazuje odanost Alije Izetbegovića 

ideji cjelovite BiH, od odbijanja ideje 

o podjeli p j na tri etnonacionalna entiteta, 

i u Lisabonu 1992. i u Ženevi 


19 

Mnogi ne 

razumiju 

opasnost 

podvale 

koja nam se 

servira preko 

“Avazovih” 

likova poput 

nekakvog 

Garaplije - jer 

ako se prihvati 

laž da su naše 

snage u ratu 

ubijale naše 

ljude - to će 

se u nastavku 

ozvaničiti 

kao podvala 

da smo mi 

ispalili granatu 

na Markale, 

Ferhadiju i 

Kapiju. 

1993., preko insistiranja 

na multietničkom sastavu 

ratnog rukovodstva, pa do 

zagovaranja bosanstva kao 

imenitelja za sve bh. narode 

i građane. Radončića, kao ni 

njegove sponzore i mentore, 

ne zanima istina, jer bi istina 

za sobom povukla rušenje 

velikosrpske dominacije u 

dejtonskoj državi, po osnovu 

satisfakcije koju zaslužuje 

bošnjačka žrtva. Nakon 

što se Radončić izopačio, 

ili razotkrio kao velikosrpski 

potrčko, ojačana je 

ambicija da se zabetonira 

izmišljotina o krivici SDA i 

Alije Izetbegovića za rat, u 

kome su Srbi morali da se 

brane od “islamista”. Vidi se 

to po velikosrpskim medijima, 

koji nas s jedne strane 

obavještavaju o pojavi “terorističkog 

uputstva” pod naslovom “Deklaracija 

džihada” (E, baš će se tako smiješno 

zvati!), a s druge, ovu izmišljotinu 

potkrepljuju optužbama Radončića 

protiv ratnog rukovodstva naše zem-

lje. A krivica vlade u Sarajevu, koju 

je vodio Alija Izetbegović, automatski 

isključuje krivicu separatista koje su 

vodili Karadžić i Boban! Mnogi ne razumiju 

opasnost podvale koja nam se 

servira preko Avazovih h likova poput 

nekakvog Garaplije - jer ako se prihvati 

laž da su naše snage u ratu ubijale naše 

ljude - to će se u nastavku ozvaničiti 

kao podvala da smo mi ispalili granatu 

na Markale, Ferhadiju j i Kapiju. pj 

Četnička propaganda godinama laže 

da smo ubijali sami sebe, a sada se, 

preko Radončića i njegovog glasila, ova 

laž uvodi na mala vrata. Cilj je da javnost 

prvo prihvati kako su pod komandom 

Alije Izetbegovića postojale jedinice 

za likvidaciju Bošnjaka, a onda 

da se ta konstrukcija preseli na mjesta 

masovnih zločina, kako bi četnici bili 

oslobođeni krivice. Otuda portali srpskih 

ekstremista maksimalnu pažnju 

daju Radončićevim optužbama protiv 

Bošnjaka, koje potom garniraju 

sa izmišljotinama kao što je ova da 

se među Bošnjacima trenutno dijeli 

nekakvo “terorističko uputstvo”. Koja 

glupost, jer nema tog terorizma koji 

će sebe nazvati terorizmom! Ali, za 

ministra sigurnosti naše države, očito, 

nije problem da svojim izmišljotinama 

sponzorira ekstremiste čije ogledalo je 

genocid u Srebrenici. 

Velikosrpski telali 

Još kad je Radončić podigao prvi 

neboder u Sarajevu, pojavile su se 

teorije zavjere, u stilu: on je mason, 

oni podižu nebodere. Ali, ko god u 

Bošnjaka išta mrda, za njim ide neka 

priča. Kad je ušao u politiku, pa zabacio 

udicu na fotelju ministra sigurnosti, 

čulo se kako je to jedini način 

da prekine odmotavanje klupka, 

koje bi ga dovelo u vezu sa velikim 

balkanskim mafijašima, j Keljmendi- j 

jem i drugima. Često se pomi njala 

shema o kriminalnom podzemlju 

koju je iscrtao Rafi Gregorijan. (“S 

pozicije ministra sigurnosti Fahrudin 

Radončić bio bi u mogućnosti 

stotine inspektora i policajaca, 

prislušnih uređaja, milione maraka... 

da okrene u pravom smjeru - protiv 

svojih političkih neistomišljenika i 

poslovnih konkurenata!” – pisala je 

Sl.Bosna u tekstu “Ministar (ne)sigurnosti”, 

u junu prošle godine.) U posljednje 

vrijeme za Radončića se čuje 

kako ga beogradski obavještajci imaju 

u mat-poziciji, pa mora voditi velikosrpsku 

politiku, konkretno: tolerirati 

marširanje četničke paravojske, a 

pristati na izmišljanje tzv. islamskih 

terorista. U nekoliko ostrašćenih 

Radončićevih najava - da će hapsiti 

i da će neki biti u zatvoru - a misli 

se na Bošnjake, ima neke 

miloševićevske manijakalnosti, 

jer kao što Slobodan 

Milošević nije imao ovlasti 

da naredi hapšenje Azema 

Vlasija (28.02.1989.), 

tako ni ministar sigurnosti 

BiH nema ovlasti da ikoga 

hapsi, jer je to nadležnost 

pravosuđa. Iz ovoga vidimo 

da Radončić uopće 

ne raspoznaje kapacitete 

svoje funkcije, koju je očito 

doživio kao sadistički ventil, 

izvan okvira legaliteta 

i procedura pravne države. 

Pitanje je kada će OHR 

i pravosudne instance 

upozoriti Radončića na 

prekoračenje ovlaštenja, 

jer to što on trenutno radi, 

vodeći privatne hajke sa ministarske 

pozicije, to nema blage veze sa demokratijom 

i pravnim poretkom. Svi 

ovi argumenti dokazuju da je Fahrudin 

Radončić feler i štetočina, da će u 

demokratskoj memoriji imati značenje 

Berije i Rankovića, a da će u memoriji 

bošnjačkog naroda biti u društvu 

Kusturice, Galijaševića, Lagumdžije, 

Lepe Brene i Fikreta Abdića Babe. 

Nema se tu šta više hipotetički nagađati. 

Je li Radončić isključivi krivac 

za višemjesečnu krizu vlasti u kraje- 

vima sa bošnjačkom većinom? A toj 

krizi, tom rušenju j koalicije j SDP-SDA, 

složno su aplaudirali Dodik, Čović, 

Lagumdžija i Radončić. Stabilnost 

krajeva sa srpskom i hrvatskom većinom, 

i nestabilnost ovog bošnjačkog 

frtalja, oni su proglasili “reformom 

vlasti”. Da, to je “reforma” ako je 

krajnji cilj da se pokaže kako su Bošnjaci 

nesposobni da vladaju sobom, pa 

im trebaju sh. tutori. A glavni izvođač 

ovog prljavog posla je Radončićev 


20 

Ova priča 

ovako stoji ako 

je gledamo 

zdravim očima. 

A šta ako 

Radončića 

uopće ne 

zanima 

da ugodi 

Bošnjacima?! 

Možda ga 

usrećuje da 

ugađa Srbima?! 

Postoje ti 

Bošnjaci koji 

nikako ne mogu 

prežaliti što 

nisu rođeni kao 

Srbi. 

SBB, koji je sa ideološkim 

pobratimom, Lagumdžijinom 

SDP-om, za račun 

velikosrba i velikohrvata 

proizveo najdublju i nasloženiju 

krizu u Bošnjaka. Ta 

kriza se mjeri u konkretnim 

efektima, u broju ojađenih 

pojedinaca i unesrećenih 

porodica, svih onih koji bi 

od funkcionalne vlasti imali 

stabilnije živote, namjesto 

dugoročne, iscrpljujuće neizvjesnosti. 

A sve u ime ulaska 

SBB-a u feleričnu vlast 

i ustoličenja Radončića za 

ministra sigurnosti. Zar bi 

neko ko drži do zemlje i 

naroda, do interesa koji su 

viši od gramzivosti, mogao 

posijati toliko zlo? Mogao 

je Radončić odvažno sačekati izbore 

2014. godine, a dotad od sebe izgraditi 

respektabilnu alternativu, mogao je 

na tim izborima pokupiti kao Dodik u 

RS, ali, njemu se, ili, njima se – žurilo. 

Ta žurba je najveća enigma ove krize 

koju je stvorio Radončić. Pogotovo što 

se već sada može znati da ni Radončić, 

ni njegov SBB, više nikada neće 

vratiti pogubljene šanse. Potrošeni su. 

Kompromitirani su kao velikosrpski 

telali i izvođači prljavih poslova. Pitanje 

je samo kada će ovo shvatiti mnogi 

patriotski orijentirani članovi SBB-a, 

i kada će početi napuštati ovu velikosrpsku 

stranku, kao što su onomad 

SDP napustili Nijaz Duraković, Miro 

Lazović i drugi starosjedioci. I pitanje 

je kada će od Dnevnog avaza odsijati 

neki ugledni autori koji svojim prisustvom 

legitimiraju blato kojim se 

ova bivša novina baca na patriotski 

obraz Bosne i Bošnjaka. Krajnji ishod 

je poznat. Kao i u slučaju Fikreta 

Abdića Babe.

Društvo 

Intervju: mr.sc. Hasib Mušinbegović 

U srcu Bosne 

više nneće 

eće bit biti i rata 

Krajem prošle godine u Zenici 

je svečano promovirana 

knjiga “Na razmeđu milenija”. 

Sigurnosne determinante 

demografskih promjena na 

prostoru srednje Bosne u 

periodu od 1992. do 2005. 

godine autora mr.sc. Hasiba 

Mušinbegovića. Razgovarali 

smo o početku i toku sukoba 

u srednjoj Bosni, njihovim 

rezultatima, demografskim 

promjenama koje su oni 

izazvali a, također, i ekskluzivno 

najavljujemo vrlo skoro 

izdavanje monografije o svim 

šehidima i poginulim borcima 

Armije RBiH od istog autora 

Razgovarao: Saladin Kovačević 

Ova knjiga je preuređen i 

djelimično skraćen magistarski 

rad mr.sc. Hasiba 

Mušinbegovića. Ona je multidisciplinarnog 

karaktera u kojem se prožimaju 

sigurnost, ratna vještina, vojna historija 

i demografija. Vremenski period posmatran 

u ovom istraživanju odnosi se na 14 

godina od 1992. do 2005., sa dva prepoznatljiva 

perioda: ratni i poslijeratni. 

Prostorni obuhvat odnosi se na dvadeset 

prijeratnih općina koje autor uvjetno 

definira kao srednja Bosna, a odnosi se 

na prostor prvobitne Bosne, odnosno 

općine p Ilijaš, j Vareš, Breza, Kakanj, j Zeni- 

ca, Žepče, Zavidovići, Maglaj te Fojnica, 

Kreševo, Kiseljak, Busovača, Vitez, Novi 

Travnik, Travnik proširen na Gornje 

Povrbasje, odnosno općine Gornji Vakuf, 

Bugojno, Donji Vakuf i Jajce. O kakvom 

poslu je riječ dovoljno je istaći da je npr. 

Savezni sekretarijat za narodnu odbranu 

u bivšoj Jugoslaviji imao čitave timove 

stručnjaka koji su radili slične studije o 

periodu Drugog svjetskog rata. Nažalost, 

kod nas još uvijek, zbog nepostojanja 

svijesti o njihovoj važnosti, ovakve poslove 

rade vrijedni pojedinci najčešće sa 

svojim skromnim sredstvima. 

U knjizi tvrdite da je rat bio neminovan, 

da je raspad bivše Jugoslavije 

bio neminovan, da su uzrok rata aspiracije 

susjednih zemalja na prostore 

BiH. Postoje li još uvijek te 

aspiracije? 

Mušinbegović: Devedesetih 

godina 20. stoljeća 

promjene u Evropi bile su neminovne, 

posebno u istočnoj i 

jugoistočnoj Evropi. Te promjene 

u tzv. socijalističkom lageru 

bile su sazrele da nastanu. 

U bivšoj Jugoslaviji one 

su bile učinjene davno prije. 

Međutim, sve do tada u Evropi 

je bilo nezamislivo da se 

mijenjaju dotadašnje granice, 

a onda su se one počele mijenjati, 

npr. naročito ujedinjenjem 

dvije Njemačke, pa 

još ostanak takve ujedinjene 

Njemačke u NATO paktu. 

Sve su to bile krupne promjene. Na prostoru 

bivše SFRJ u to vrijeme također 

dolazi do promjena. Možda su one bile 

nužne ali do njih nije moralo doći ratom, 

pa i ako je došlo on nije morao biti onako 

krvav kao što je bio. Tako se na prostoru 

bivše Jugoslavije sve dešavalo u njegovom 

najekstremnijem obliku. Zašto je 

moralo doći do rata? Zašto nije moglo 

doći do mirnog razdruživanja? Zato što 

su postojale vjekovne pretenzije spram 

BiH, naročito njezine teritorijalne cjelokupnosti. 

One su bile izražene od strane 

velikosrpske ali i velikohrvatske politike 

koje su polagale svoje aspiracije prema 

prostoru BiH. Neki u cjelini, sa granicom 

do Karlobaga, koja je kasnije reducirana, 

a drugi na proširenu Hrvatsku – sa radikalne 

opcije “Hrvatska do Drine”. I jedni 

i drugi su devedesetih godina prošlog 

stoljeća pronašli kompromis i ujedinili 

se protiv BiH dogovorom Miloševića 

i Tuđmana u Karađorđevu gdje su se, 

ustvari, dogovorili oko podjele BiH i 


21 

Stanovništvo 

srednje Bosne 

je pretrpjelo 

najveće 

promjene na 

nacionalnoj 

osnovi. Oko 

104.000 Srba iz 

srednje Bosne 

je ‘u manjku’ 

u odnosu na 

popis iz 1991. 

godine. 

teritorijalnog namirenja na račun BiH. 

Rat između Srbije i Hrvatske bio je dogovoren. 

Ali, pošto rat u BiH nije završen 

jasnim porazom ili pobjedom neke od 

strana onda su aspiracije ostale i dalje. 

Tako su važni akteri velikosrpske politike 

iz SANU rekli “ćeraćemo se 

još”. Tako se neprekidno, sada 

u miru, stalno promovira politika 

otcjepljenja entiteta RS. 

Dakle, zapostavlja se kontinuitet 

cjelovitosti i državnosti 

BiH, a stalno se potencira 

odvajanje i ujedinjenje sa Srbijom. 

Isto tako, održavanjem 

i jačanjem ostataka “hercegbosne” 

te uspostave trećeg entiteta, 

teži se separaciji, secesiji 

i prisajedinjenju Hrvatskoj, 

što je suština “HZ H-B”. To 

postoji i to je stalna prijetnja 

BiH, njezinoj cjelovitosti 

i njezinom međunarodnom 

subjektivitetu. 

Kada dolazi do sukoba u 

srednjoj Bosni? 

Mušinbegović: Hegemonističke pretenzije 

iz susjednih zemalja prema prostoru 

BiH izazvale su sukobe kako bi ostvarili 

svoje ciljeve. One su oslonac našle u 

takvim istim politikama koje su formirali 

u Bosni i Hercegovini, kroz odgovarajuća 

politička tijela koja su formirali u BiH 

kao što je HDZ i SDS. Ove političke 

partije u BiH su u svom okrilju formirale 

paravojne formacije koje su izvršavale vojne 

zadatke. Do sukoba je moralo doći 

jer su oni bili rezultat dogovora njihovih 

lidera. Neovisno od toga što Bošnjaci 

1992. godine nisu željeli sukob, nisu ga 

tražili, morali su ga prihvatiti. 

Sukobi u srednjoj Bosni su se 

odlagali koliko god su mogli dalje. 

Međunarodnim priznanjem države 

BiH, više nije trebalo ni oklijevati, jer 

ono više nije bilo ugroženo i nakon 

međunarodnog priznanja počele su se 

donositi odluke o mobilizaciji tamo gdje 

je to bilo neophodno. Ali do tada su već

hegemonistički projekti bili završili svoje 

formiranje, nastala je tzv. Srpska republika 

BiH i Hrvatska zajednica Herceg 

Bosna. Sukobi u srednjoj Bosni su bili 

vrlo važni. Ostali dijelovi države su do 

tada već bili pali pod agresorsku vlast. 

U tih dvadesetak općina koje sam uzeo 

uvjetno kao srednju Bosnu, a uzeo sam 

gornjovrbasku regiju do Jajca i prostor od 

Ilijaša i Vareša pa sve do Maglaja, rješavala 

se sudbina cijele BiH, jer srednja Bosna – 

to je srce Bosne. I ako tu agresor pobijedi 

onda više nema Bosne. Godina 1992. 

bila je raščišćavanje sa snagama bivše 

JNA, njihovo presretanje i razoružavanje; 

a bila je to i godina glavnih sukoba Teritorijalne 

odbrane sa srbocrnogorskim 

agresorom na prostoru Vlašića i Komara 

gdje su formirane paravojne formacije 

koje su se onda u maju uključile u jedinice 

agresorske srpske vojske. A JNA 

je imala 94.000 vojnika u maju 1992. u 

BiH. Kad se tobože povukla, a povuklo 

se samo 14.000, ostavila je 80.000 

naoružanih vojnika sa punom opremom 

i naoružanjem koji su samo presvukli 

uniformu. Ovo je vrijeme kada su podijeljeni 

Zavidovići, okupiran gotovo 

cijeli Maglaj, skoro cijela ilijaška općina, 

vareška... slobodno je ostalo samo nekoliko 

općina koje su imale svoje odriješene 

snage, a to je i vrijeme kada se Hrvatsko 

vijeće obrane dobrano separiralo od svih 

sukoba sa SCA i samo čekalo svoju šansu. 

U 1992. godini bih posebno izdvojio 

pobjedu na Gostovićkom bojištu kod 

Zavidovića gdje je oslobođeno oko 100 

km2 prije osnivanja 3. korpusa Armije 

RBiH. Već u januaru 1993. godine 

počinju sukobi sa HVO-om u Gornjem 

Vakufu, Novom Travniku a kasnije u 

Travniku i Bugojnu. Prije toga (u aprilu) 

su bile razoružane dvije brigade HVO-a 

u Zenici. Zatim u aprilu dolazi do bitnih 

sukoba u Vitezu, Novom Travniku, dijelom 

u Kiseljaku. Taktika HVO-a je bila 

tamo gdje možeš pobijediti – idi na sukobe 

a tamo gdje ne možeš – pregovaraj. 

Zatim je došlo do sukoba u kakanjskoj 

općini, posebno na prostoru Kraljeve 

Sutjeske j ggdje j jje došlo do značajne j ppob 

jede Armije RBiH, ali smo izgubili Žepče 

od udruženog agresora (i SCA i HVO) a i 

Maglaj je doveden u potpuno okruženje. 

Rahmetli general Mehmed Alagić mi 

je rekao da je od strateškog značaja bilo 

oslobađanje Travnika od snaga HV i 

HVO-a. Njegovim oslobađanjem stvari 

su se pokrenule od centra prema periferiji. 

U julu mjesecu 1993., sjajnu pobjedu 

nad HVO-om su samostalno odnijele 

bugojanske jedinice. One su od 17. do 

29. jula 1993. oslobodile teritoriju Bugojna 

od najjače brigade HVO-a to je bila 

104. brigada “Eugen Kvaternik”. Možda 

se tada mogao osloboditi i cijeli Gornji 

Vakuf ali nije bilo spremnosti za eksploataciju 

uspjeha. Zadnja uspješna oper- 

acija snaga Armije RBiH protiv HVO-a 

u ovoj godini bilo je oslobođenje Vareša. 

Praktično sa ovom pobjedom integriran 

je prostor i uspostavljene sigurne veze 

sa 2. korpusom Armije RBiH preko 

Vareša, a sa druge strane sa Sarajevom 

i Fojnicom. Tako je gotovo cijela srednja 

Bosna bila oslobođena i neprijateljske 

snage su bile svedene na dvije enklave 

u lašvanskoj dolini. Prva je obuhvatala 

dio Novog Travnika, Vitez i Busovaču, a 

druga Kiseljak i Kreševo, te jedan manji 

dio općine Fojnica. Na to je bila svedena 

dominacija j HVO-a u lašvanskoj ji 

bosan- 

skoj dolini, te izoliranu enklavu Žepče 

povezanu sa srpskim snagama sa prostora 

Teslića. U martu 1994. go- 

dine dolazi do potpisivanja 

Vašingtonskog sporazuma Često me 

i prekida sukoba sa HVO- pitaju, na 

om, dolazi do formiranja promocijama 

tobožnje Vojske Federacije mojih knjiga, 

BiH i Zajedničkog štaba posebno 

Armija RBiH i HVO-a. Ali kad odem u 

nigdje od tada ne učestvuje inostranstvo, 

HVO u borbi protiv p 

hoće li biti 

zajedničkog agresora. Čak ponovo rata u 

se devet mjeseci bojovnici Bosni? Ja im 

HVO-a relaksiraju; njihov kažem – rata 

zapovjednik, general Mili- neće biti; u 

voj Petković, u razgovoru sa srednjoj Bosni 

generalom Mladićem izjavio ga sigurno više 

je – “Metka nismo ispalili neće biti! U 

jedan na drugog”. HVO srednjoj Bosni 

se uključuje u borbu protiv više neće biti 

SCA tek u oktobru i no- sukoba jer ih 

vembru 1994. godine, pri- sada nema ko 

likom oslobađanja Kupresa, započeti. 

kada ih je general Alagić 

pozvao da ‘osvjetlaju obraz 

hrvatskog naroda’ jer su upravo 

na tom prostoru 1992. 

godine hrvatske snage doživjele katastrofalan 

poraz. Već u februaru 1995. godine 

poduzeta je Vlašićka operacija (bio je 

uspješan upad na Galicu); u ponovljenom 

pokušaju, u martu 1995. – ostvarila 

je potpuni uspjeh. Armija RBiH u to 

vrijeme preuzima strategijsku inicijativu 

od agresora i od tog trenutka agresor 

stalno uzmiče na bojištima i doživljava 

mnogobrojne poraze i trpi gubitke. Na 

kraju je, prilikom završnih operacija 

7. korpus iz srednje Bosne prebacio na 

prostor sjeverozapadne Bosne, na prostor 

Bosanske krajine, oko 10.000 boraca 

i tako doprinio oslobođenju značajnih 

prostora u Krajini. U to vrijeme je rat 

u srednjoj Bosni već bio jenjao nakon 

oslobođenja Jajca. Time je značajan prostor 

vraćen pod kontrolu legalnih organa i 

to je dalo osnovu za kreiranje Dejtonskog 

mirovnog sporazuma. 

Kakvi su rezultati rata u srednjoj 

Bosni? 

Mušinbegović: Precizne podatke sam 

naveo svojoj knjizi. U srednjoj Bosni u 

ovom periodu su se desile krupne demo- 


22 

grafske promjene. Pratio sam 

ih kroz više područja. Direktne 

promjene koje su nastale su vojni 

i civilni gubici kao posljedice 

direktnih vojnih sukoba. Pošto 

je ovdje bio organiziran oružani 

otpor agresoru ovi gubici su 

tim značajniji zato što su nastali 

najčešće kao rezultat direktnih 

vojnih sukoba. Više je kod nas 

stradalo stanovništva na logorskim 

žicama nego u direktnim 

borbama. Kamo sreće da smo 

se mogli boriti, bilo bi mnogo 

manje žrtava. Bosanska krajina 

je završila u logorima, istočna 

Bosna je satjerana u enklave i 

pobijena bez mnogo šansi da se 

bori, izuzev Goražda. U sred njoj 

Bosni je organiziran oružani 

otpor i time su značajniji gubici koji su 

nastali. Brojno su veći gubici nastali na 

prostoru Pounja, Podrinja zato što tamo 

nije bilo šanse za borbu. Zato je u srednjoj 

Bosni oko 12.000 ukupno stradalih 

pripadnika svih strana. Armija RBiH je 

imala najviše stradalih zato što su njezini 

pripadnici ratovali protiv dva agresora. 

Demografske promjene možemo pratiti 

kroz brojnost stanovništva, njegovu 

rasprostranjenost, migracije stanovništva; 

zatim, kao posljedica sukoba je i nova 

administrativna podjela teritorije BiH, 

promijenjene su i granice nekih općina 

iz 1991. godine, uvode se kantoni, 

formiraju dva entiteta. Dolazi do promjene 

u strukturi stanovništva jer je sada 

stanovništvo sa sela stjerano u gradove. 

Dolazi do promjena u obrazovnom sistemu, 

nastaju dvije škole pod jednim krovom. 

Dolazi do nacionalnog razdvajanja 

od obdaništa do fakulteta i akademija. 

Tu su i one skrivene demografske promjene 

u privredi. Bez obzira što fabrike 

nisu srušene one su zatvorene a radnici 

mobilizirani i poslani na front, kasnije je

društvena imovina zakonom pretvorena 

u državnu a ona je j onda privatizirana 

i prodata ili bolje j reći predata svojim j 

političkim kadrovima, koji, j nakon rata 

nemaju j interesa da se bave razvijanjem j j 

privrede nego g j jje njima j samo važno da 

je j to njihovo. j Tako su fabrike stradale i 

radnici ostali bez posla i na onim pros- 

torima gdje gj gjagresor g nikad nije j jdošao. 

Sve 

su to krupne posljedica j na društvenom 

planu. Svi traže i očekuju j pomoć, presta- 

lo se razmišljati j o radu, o značaju j poljo- j 

privrede; sada se očekuje j drugi g način 

života. Ali nema ni uslova za povratak jer j 

se sad entiteti ne mogu g dogovoriti g oko 

zdravstvene i socijalne pomoći kao i dru- 

gih pitanja. 

Kakva je demografska perspektiva 

srednje Bosne? 

Mušinbegović: Stanovništvo srednje 

Bosne je pretrpjelo najveće promjene na 

nacionalnoj osnovi. Oko 104.000 Srba iz 

srednje Bosne je ‘u manjku’ u odnosu na 

popis iz 1991. godine. Njihova udruženja 

navode da je taj broj mnogo veći nego 

što se može pratiti prema izdatim ličnim 

kartama. Tako npr. od 10.000 Srba iz 

Visokog koji nisu pretrpjeli nikakva 

stradanja danas ih u Visokom ima 256. 

Negdje oko 50.000 Hrvata je manje i njihov 

broj stalno opada. Stalno su u dilemi 

otići ili ostati, hoće li biti države “hercegbosne” 

ili je neće biti. A kako Hrvatska, 

kao njihova obećana zemlja, nudi bolje 

uslove – Hrvati i dan-danas odlaze tamo. 

Bošnjaka je 42.000 više u odnosu na popis 

iz 1991. godine. Mnogi su tu osnovali 

novi dom ali je dosta i onih koji nemaju 

uslova za povratak. Nažalost, sve je manje 

želje za povratak i on sve više jenjava iz 

godine u godinu. Znači, povratak sve više 

doima završenim; imovina je vraćena ali 

stanovništvo nije vraćeno i može se reći 

da je sada zacementirana ta novonastala 

situacija. Hrvati su najveći gubitnici jer 

su većina samo u Kiseljaku, Kreševu, Vitezu 

i Žepču. p 

Često me pitaju, na promocijama mo- 

jih knjiga, posebno kad odem u inostranstvo, 

hoće li biti ponovo rata u Bosni? 

Ja im kažem – rata neće biti; u srednjoj 

Bosni ga sigurno više neće biti! U srednjoj 

Bosni više neće biti sukoba jer ih sada 

nema ko započeti. Nema ekstremne SDS 

stranke koja bi imala oslonac u srpskom 

stanovništvu, nema ni HDZ više toliki 

upliv kakav je imao ranije; ni 1992. godine 

nisu mogli sami bez srpskog agresora. 

Bošnjaci, koji su sada u većini, neće otpočeti 

sukobe; ne mogu i ne smiju; a nisu 

ni 1992. godine Bošnjaci rat započeli. 

Zato je srednja Bosna sigurna što se tiče 

ratnih sukoba a, ne zaboravimo, ona je 

srce Bosne i iz tog srca se treba širiti takva 

tendencija i na sve ostale njezine dijelove. 

Zato smatram da je pobjeda legitimnih 

demokratskih snaga u srednjoj Bosni šansa 

za cijelu Bosnu i Hercegovinu. 

Prilikom pripreme za 

ovaj intervju rekli ste da 

već u pripremi imate drugu 

knjigu. O čemu se radi? 

Mušinbegović:Kada smo, 

1. decembra prošle godine u 

Zenici, povodom dvadeset 

godina od osnivanja 3. korpusa 

Armije RBiH, imali promociju 

ove moje knjige (a 3. 

korpus je imao zonu odgovornosti 

u srednjoj Bosni koja se 

prostirala kroz gotovo sve ove 

općine koje sam posmatrao u 

svom radu), profesori koji su 

knjigu jg ppromovirali, pprof. 

dr. 

Izet Beridan i prof. dr. Ćamil 

Huseinbašić, potencirali su da 

zadržim svoj pogled na srednjoj 

Bosni po svim ovim demografskim 

obilježjima koja 

sam analizirao i da pratim da li se ostvaruju 

demografske tendencije koje sam 

pretpostavio. To će biti jedna od oblasti 

koju ću pratiti. 

Nastavio sam nakon završetka ove 

knjige artikuliranje jednog projekta koji 

već duže vrijeme radim a to je prikupljanje 

podataka o poginulim pripadnicima 

Armije RBiH; želim objaviti 

monografiju. Taj posao sam, zajedno 

Kratka biografija 


23 

I jedni i drugi 

su devedesetih 

godina prošlog 

stoljeća 

pronašli 

kompromis 

i ujedinili se 

protiv BiH 

dogovorom 

Miloševića i 

Tuđmana u 

Karađorđevu 

gdje su se, 

ustvari, 

dogovorili oko 

podjele BiH i 

teritorijalnog 

namirenja na 

račun BiH. 

sa još dvojicom koautora 

priveo kraju i knjiga se već 

našla u štampariji. Naslov 

knjige je 33.055 za državu 

Bosnu i Hercegovinu a u njoj 

su predstavljeni svi poginuli 

pripadnici Armije RBiH sa 

podacima kao što su prezime, 

ime oca, ime, matični broj, 

općina rođenja, općina 

stanovanja, datum pogibije i 

odjel odbrane gdje se vodio 

u evidenciji, tako da će svako 

onaj ko to bude htio moći 

provjeriti te podatke. Ovaj 

broj 33.055 je broj koji sam 

utvrdio, zapravo tim borcima 

(osobama) je priznat status 

poginulog borca. To je svojevrsni 

spomenik tim borcima 

jer oni nisu poginuli zbog 

neke avanture, sigurno nisu poginuli 

uzalud. Trebamo biti ponosni na njih 

kao što su majke šehida ponosne na svoje 

sinove. One su ponosne jer njihovi sinovi 

nisu išli preko Drine ili preko Une 

porobljavati ili ubijati druge ljude nego 

su branili svoj život, svoj opstanak, svoj 

toprak, svoju državu –Republiku Bosnu 

i Hercegovinu. Braneći to odbranili su i 

univerzalne ljudske vrijednosti. 

Hasib Mušinbegović rođen je 1. marta 1952. godine u Visokom gdje 

je završio osnovnu školu i gimnaziju. Završio je Vojnu akademiju 

kopnene vojske i Visoku vojnu političku školu u Beogradu. Službovao je 

nekoliko mjeseci u Zadru, a zatim sve ostalo vrijeme u Sarajevu. Za svoj 

rad u JNA odlikovan je sa više ordena i medalja. JNA je napustio 15. aprila 

1992. godine, u činu potpukovnika. U Odbrambeno-oslobodilačkom 

ratu 1992.-1995. bio je na komandnim dužnostima u više garnizona i korpusa 

Armije R BiH. U mirnodopskom periodu obavljao je više značajnih 

dužnosti u Zajedničkoj komandi Vojske FBiH i Ministarstvu odbrane. 

Do sada je objavio knjige: Operacija Vlašić, Monografija zlatni ljiljani i 

odlikovani pripadnici Armije RBiH 1992. - 1995. godine, Drugi korpus slobodi 

pjeva, Sloboda 7. korpusa, Armija ljiljana 2. korpusa, Bedr i u Bosni i 

Boj odbrana Bugojna 1993.

Društvo 

Rahmetli Dževdet na rukama Livnjaka 

Preselio hadži Dževdet Vrebac, najstariji livanjski Bošnjak i klanjač 

Nije se pplašio 

lašio smrti 

već umiranj umiranja 

ALE KAMBER 

Uponedjeljak, 18.03.2013. 

godine, zatvorila se “livanjska 

enciklopedija”. Naime, 

na bolji svijet je u 91. godini preselio 

najstariji livanjski Bošnjak i klanjač, 

hadži Dževdet (Saliha) Vrebac, čovjek 

enciklopedija, nakon čega je poznata 

stara bosanska kuća, još poznatije 

familije Vrebac, ostala prazna, jer je 

Dževdetova supruga Sidika umrla davno, 

još sedamdesetih godina prošlog 

stoljeća a nisu imali potomstvo. 

Zatvorila se livanjska 

enciklopedija 

Od nekadašnje 13-oro djece Saliha 

i Zlate Vrebac, rođene Kamber, četiri 

sina su umrla kao djeca od bolesti, 

pa je Dževdet, kao preostali “jedinac”, 

čitav život bio miljenik roditelja 

i sestara od kojih su još 

žive osamdesetpetogodišnja 

Nafija, nastanjena u Zenici 

i osamdesetgodišnja Sadeta, 

koja je do rata živjela u 

Banja Luci, pa u Bosanskoj 

Krupi i Sarajevu, dok je pet 

godina starija Džehva, koja 

se nije udavala, umrla prije 

nekoliko godina, a tri godine 

starija sestra Hanka 

prije dva mjeseca. 

Dževdet je bio veliki 

vjernik i redovno je odlazio 

na namaze i u bivšim 

sistemima i sve do unazad 

dva-tri mjeseca mogao je, 

istina uz pomoć štapa, do 

džamija koje su mu bile 

u blizini kuće, da bi potom 

bio uglavnom vezan 

za sobu u prizemlju, jer uz stepenice 

nije mogao. Na kraju je i prikovan za 


24 

Gostinska 

soba na katu 

je do danas 

ostala uredno 

namještena u 

bosanskom stilu 

sa sećijama 

i podovima 

prekrivenim 

ručno tkanim 

ćilimima, a 

sačuvani su i 

brojni vezovi 

njegove 

rahmetli majke 

Zlate i sestara. 

postelju i njegu tek nekoliko 

komšija, te od strane 

Indire Jajefendić koju je angažirao 

MIZ Livno da mu 

hizmeti do kraja života. Do 

posljednjeg trenutka pamćenje 

ga je izvrsno služilo i 

još je uvijek dobro govorio 

i njemački jezik, a posljednjih 

mjeseci posebno se veselio 

sve rjeđim posjetiocima 

koji bi mu došli razbiti 

staračku osamu. Livnjaci 

ga poznaju kao dugogodišnjeg 

službenika općine 

Livno koji je veoma zaslužan 

za očuvanje podataka 

o livanjskom vakufu. Bio 

je izuzetno načitan, posebno 

po pitanju bošnjačke i 

islamske kulture, vjere i historije, 

zbog čega su ga zvali i “livanjska 

enciklopedija”, koja je 18.03.2013.

Dževdetova bosanska soba, 

nekad Intihad 

godine definitivno zatvorena, 

ali ostale su žive brojne 

priče, novinarski i literarni 

zapisi o Dževdet-enciklopediji 

kroz koje će i sam i 

dalje živjeti. Da će biti tako 

posvjedočila je i dženaza rahmetli 

Dževdetu, dan nakon 

smrti, kad se od njega 

došao oprostiti veliki broj 

rodbine, prijatelja i poznanika, 

među kojima je bilo i 

livanjskih Srba i Hrvata. 

Zapažen govor glavnog 

imama 

“Draga braćo i poštovane 

komšije, ovoliki broj nas, 

okupljenih da se oprostimo 

od našeg Dževdeta, svjedoči 

da je on bio veliki čovjek 

i istinski vjernik, koji se nije 

plašio ni za ranijih sistema 

redovno ići u džamiju, ne 

plašeći se ni za posao, jer 

mu je odazivanje Uzvišenom Stvoritelju 

bilo važnije od svega. Pokušavao je 

na taj način ohrabriti i druge, pokazujući 

im da je važnije pasti na sedždu 

nego se dodvoravati vlastima. On je 

bio primjer istinskog vjernika i pravog 

džematlije koji je zaslužan za očuvanje 

livanjskog vakufa, te bošnjačkog 

i muslimanskog identiteta na ovim 

prostorima. Livnjaci će ga, nadam se, 

dugo zadržati u sjećanju, a od Allaha 

zamolimo da ga nagradi lijepim 

Džennetom”, rekao je, između ostalog, 

u zapaženom govoru glavni livanjski 

imam Dževad ef. Hadžić koji 

je i predvodio dženazu ispred džamije 

Hadži Ahmeda Dukatara, te ukop na 

haremu “Kraj”. 

Živ si da radiš, rođen da umreš 

Rahmetli Dževdet je bio izuzetno 

zanimljiv sagovornik i ugodan 

domaćim svakome ko bi mu dobronamjerno 

otvorio starinska avlijska 

vrata u ulici Milošnik 24 i 

Dževdet je bio 

veliki vjernik 

i redovno 

je odlazio 

na namaze 

i u bivšim 

sistemima i 

sve do unazad 

dva-tri mjeseca 

mogao je, 

istina uz pomoć 

štapa, do 

džamija koje 

su mu bile u 

blizini kuće, 

da bi potom 

bio uglavnom 

vezan za sobu 

u prizemlju, jer 

uz stepenice 

nije mogao. 


25 

Dževdet Vrebac par dana prije smrti 

Dževdet u avliji svoje sada prazne kuće 

Dževdet Vrebac i sestra Hanka posljednji Bajram prije smrti

vrata na kući iz turskog vakta koju je 

njegov rahmetli otac Salih kupio od 

Tufekčića i u kojoj su jedno vrijeme 

živjeli i Doročići. Svak je ponešto u 

njoj nadograđivao i mijenjao tako 

da više nije originalna u cjelosti, 

ali, ipak, glavnina arhitektonskih 

obilježja iz turskog vakta je sačuvana, 

poput pržionice kahve u prizemlju, 

starih trabozana i izbušenog 

drvenog stropa u prostoriji na katu, 

koja je jedno vrijeme bila i čitaonica 

“Intihada” i gdje se puno pušilo, a 

kroz otvore je dim izlazio na tavan. 

Gostinska soba na katu je do danas 

ostala uredno namještena u bosanskom 

stilu sa sećijama i podovima 

prekrivenim ručno tkanim ćilimima, 

a sačuvani su i brojni vezovi njegove 

rahmetli majke Zlate i sestara. Radi 

se o okruglom ručno izrađenom stolnjaku 

od mrđelica različitih dimenzija, 

pa i najsitnijih u raznim bojama 

i specijalnih niti kojeg su u prošlom 

sistemu livanjski funkcioneri mislili 

poklonuti Titu kad je prvi put 

došao u Livno, ali je Dževdet postavio 

ultimatum, da može ako će on 

uručiti dar. Znajući da to njemu 

Dženaza-namaz Dževdetu Vrebcu 

kao redovnom klanjaču 

u džamijama komitetlije 

neće dati, tako je lukavi 

Dževdet spasio dragocjeni 

stolnjak ali i obraz kod 

bivšeg režima. Volio je sjesti 

za taj sto i stolnjak j i mu- 

habetiti: “Živ si da radiš, 

rođen da umreš”, često 

je ponavljao, pa i posljednji 

put za našeg susreta, 

dva dana uoči smrti, koju 

je smireno čekao, rekavši: 

“Ne plašim se smrti, bojim 

se umiranja”, misleći 

pri tome da ne padne zdravstveno 

još gore, da ne potraje ovodunjalučka 

patnja, pa ma kakav hizmet bio. 

Livanjski vez 

U kući rahmetli Dževdeta je ostalo 

dosta starina koje svjedoče o vremenu, 

bošnjačkoj kulturi i vjeri kroz stoljeća. 

Uz ručne ženske rukotvorine, tu je dosta 

starih uramljenih fotografija, među 

kojima i Mekke, maketa i rukotvorina 

njegovog oca Saliha, koji je svojevremeno 

prvi “potkovao jaje”, a onda još niz 


26 

On je bio 

primjer 

istinskog 

vjernika 

i pravog 

džematlije koji 

je zaslužan 

za očuvanje 

livanjskog 

vakufa, te 

bošnjačkog i 

muslimanskog 

identiteta 

na ovim 

prostorima. 

njih, od kojih je jedno izloženo 

u muzeju u Beču, uz 

Salihovom rukom zlatom i 

srebrom ukrašene primjerke 

oružja, lula, muštikli, štapova 

(poznati “livanjski vez”), 

jedno u muzeju u Sarajevu, 

a jedno odmah preko puta 

Dževdetove kuće, u privatnoj 

zbirci Izeta Alića Kelje, 

gdje su i Salihov kaluf za fes, 

Dževdetova sofra, dosta starih 

primjeraka posuđa, sehara 

manjih i većih…Primjerci 

“livanjskog veza”, kojeg je 

Dževdetov otac naučio od 

pristiglih Arnauta, nalaze se 

po muzejima i dvorima širom svijeta, 

te u muzeju na Gorici u Livnu i Sarajevskom 

muzeju. Dževdet nije bio majstor 

poput oca, ali je zato bio majstor 

za sačuvati dragocjenosti, ili pronaći 

podatke o istima, o njima dugo i stručno 

pričati. Sve što su njegovi roditelji i 

sestre stvorili rukama on je pohranio u 

fotografije, zapise i priče brojnim reporterima, 

a najviše u vlastito sjećanje, 

u sebe kao živu enciklopediju, čije su se 

korice rado otvarale svakom znatiželjniku 

i napokon zatvorile ne dočekavši 

ovogodišnje proljeće.

Intervju 

Mr. Nihad Salihović 

Ocjenjivanje “rak rana” 

obrazovnog sistema 

Učenički odnos prema 

vjeronauci zavisi 

od razumijevanja 

njihovih potreba od 

strane vjeroučitelja. 

Nastavnik koji koristi 

ciljno usmjereni pristup 

uzimajući u obzir norme 

pri razumijevanju 

odgajanika kao i 

razumijevanje vrste 

inteligencije i preferiranih 

stilova učenja učenika, 

zasigurno će osjetiti 

povratnu pedagošku 

ljubav svojih odgajanika 

kić, dipl. žurnalista 

Svježe martovsko 

vrijeme pružilo je 

pravu priliku da se 

obavi jedan kraći razgovor sa 

Nihadom Salihovićem, magistrom 

religijske edukacije. 

Zašto upisati postdiplomski 

studij; koja je “rak rana” obrazovanja 

u BiH; vjeronauka 

u školi i mektebu; su samo 

neke od tema o kojima smo 

razgovorali. 

Profesore Salihoviću, 

prije svega es-selamu alejkum 

i hvala Vam što ste 

odvojili dio vremena za 

ovaj intervju. Za početak 

nam kažite kakav je osjećaj 

biti jedan od najmlađih magistara 

u mjestu gdje živite? 

Salihović: Neka je hvala i slava 

Uzvišenom Allahu, dž.š. Salavat 

i selam na poslanika Muhamme- 


27 

U vremenu 

nabujale 

moralne 

krize kada je 

potrebno u što 

većoj mjeri 

integrisati 

duhovne 

sadržaje na 

sve nivoe 

obrazovanja, 

apsurdno 

je govoriti 

o ukidanju 

islamske 

vjeronauke. 

da, a.s. Ve alejkumu selam! Hvala i 

vama. Prvenstveno želim reći da zasluge 

pripisujem Allahu, dž.š., koji 

mi je podario kvalitetnu volju i dovoljno 

radne energije da ustrajem u 

procesu izrade magistarskog rada. 

Svakako sam zahvalan svojim mentorima, 

doc. dr. Harizu Agiću g i prof. p 

dr. Šefiku Kurdiću koji su mi pru- 

žili nesebičnu podršku i adekvatnu 

mentorsku uslugu prilikom izrade 

završnog rada. Iščekivati titulu magistra 

se može usporediti sa iščekivanjem 

nekog poklona u smislu da 

je proces iščekivanja ljepši i uzbudljiviji, 

nego kada poklon otvorimo, 

odnosno kada dobijemo zvanje magistra. 

Kada se završi određeni ciklus 

studija, odnosno cilj dostigne, tada 

se traga za novim ciljevima. Svakako 

da me prati lijep osjećaj pri saznanju 

da me Allah, dž. š., počastio ovom 

titulom u 28. godini života. S obzirom 

da je put bio dug, nameće se 

zaključak da je i satisfakcija velika. 

Mislim da svaki prosječan student, 

kvalitetno predan studiranju, može i 

magistrirati g ali i doktorirati. 

Živimo u vremenu kada završen 

fakultet, uvjetno kazano, znači 

gotovo kao i završena srednja škola, 

u smislu zapošljavanja. Sve je 

više mladih, obrazovanih ljudi prijavljenih 

kod Zavoda za zapošljavanje. 

Da li je to jedan od razloga 

zbog kojeg ste upisali i završili 

postdiplomski studij? 

Salihović: Svakako da sam razmišljao 

i o mogućnostima za zaposlenje 

prilikom odabira studija, što 

predstavlja dobar motivacioni faktor. 

U vremenu kojeg obilježa- 

va neoliberalna ekonomija 

država gotovo da ne nudi 

zaposlenje, čak su penzije 

i plaće zaposlenih izložene 

udaru. I Islamska zajednica 

funkcionira na sličnom 

fonu. Mnogim svršenicima 

fakulteta preostaje samoinicijativno 

osmišljavanje 

prostora za rad. Kompetencije 

koje proizvodi magistarski 

studij vjeronauke 

su potrebne i Islamskoj ali 

i široj društvenoj zajednici. 

Trenutno imam posao, 

hvala Allahu, a pored toga 

mogućnosti za istraživanja 

na polju religije, napose 

islamske edukacije su 

otvorene. Za sada dajem 

svoj doprinos kroz pisanje 

naučnih radova za različite časopise. 

Mislim da je potrebno uraditi što 

više akcijskih istraživanja u školama 

prvenstveno na na polju islamske 

edukacije.

Da li to znači da trenutni plan 

i program u školi, po Vašem mišljenju, 

kada je u pitanju islamska 

vjeronaka nije najbolji? 

Salihović: Nastavni plan i 

program koji je uradila Vjerskoprosvjetna 

služba Rijaseta IZ-e u 

Bosni i Hercegovini je poprilično 

kvalitetan iako bi se možda mogle 

napraviti određene reforme manjeg 

formata. Ono na čemu bi možda 

vjeroučitelji trebali još više poraditi 

jeste izrada operativnog plana rada. 

Recimo u segmentu ocjenjivanja 

učenika potrebno je više doedukacije. 

Sa aspekta nastave, a u kontekstu 

ocjenjivanja, vjeronauka se 

ne bi trebala razlikovati od drugih 

školskih predmeta. Iako je ocjenjivanje 

rak-rana našeg obrazovnog 

sistema, ipak bi trebalo više doedukacije 

u tom kontekstu. S druge 

strane, nema ocjenjivanja bez samoocjenjivanja. 

Dakle, moguće je 

da nastavnik čitav radni vijek griješi, 

a da pri tome ne percipira svoje 

propuste. Ukoliko u ovom slučaju 

vjeroučitelj ne koristi ček-listu samoevaluacije, 

kako će korigovati 

svoju radnu praksu? 

Kakav je odnos učenika prema 

predmetu islamske vjeronauke? 

Iz Vašeg dosadašnjeg, kratkog, 

iskustva, uporedite nam vjeronauka 

u školi dok ste bili učenik i 

sada kada ste profesor? 

Salihović: Učenički odnos prema 

vjeronauci zavisi od razumijevanja 

njihovih potreba od strane 

vjeroučitelja. Nastavnik koji koristi 

ciljno usmjereni pristup uzimajući u 

obzir norme pri razumijevanju odgajanika 

kao i razumijevanje vrste 

inteligencije i preferiranih stilova 

učenja učenika, zasigurno će osjetiti 

povratnu pedagošku ljubav svojih 

odgajanika. A kada učenici zavole 

vjeroučitelja, počinju mu vjerovati 

što će olakšati proces usmjeravanja 

odgajanika u pozitivnom pravcu. S 

obzirom da u mom djetinjstvu nije 

bilo dovoljno stručnog kadra na 

predmetu islamska vjeronauka, a 

danas je obrnuta situacija, nameće 

se zaključak da sada postoji velika 

kvalitativna razdaljina u odnosu na 

raniji period. 

Spomenuli ste da je ocjenjivanje 

rak-rana obrazovnog sistema u 

BiH. Kažite nam malo više o tome. 

Zbog čega je to tako? Šta je to, po 

Vama, što treba promijeniti? 

Salihović: Prvenstveno želim 

reči da u školama domaćeg obrazovnog 

sistema vlada “inflacija” 

visokih ocjena, koju je potrebno 

zaustaviti što prije, da se u kasnijem 

obrazovanju ne bi pojavljivali 

problemi. Prije nekoliko 

godina samo u Medicinskoj 

školi u Tuzli na prijemnom 

ispitu se pojavilo 

više super odličnih učenika 

nego što ova institucija 

prima. S druge strane po 

ocjenjivanju se najbolje 

vidi način rada nastavnika. 

S obzirom da ocjena 

zadire u međuljudske odnose 

koji vrlo često budu 

ugroženi, nastavnici ponekad 

iz straha od potencijalnog 

konflikta sa roditeljima 

pribjegavaju precjenjivanju 

učenika. Najteže je definirati kvalitetne 

kriterije za ocjenjivanje zbog 

čega veliki broj nastavnika luta. 

Iz navedenog razloga vrednovanje 

učeničkih postignuća je najteži dio 

posla nastavnika, iz čega proizilazi 

zaključak o potrebi frekventnije 

doedukacije nastavnika u području 

dokimologije. 

Složili biste se sa mnom da 

treba vratiti prijemne ispite prilikom 

upisa u srednju školu, da oni 

budu ključni uvjet prilikom upisa 

pa tek onda ocjene postignute tokom 

osnovnog školovanja? Kakvi 

su uvjeti u školama, kada je riječ o 


28 

Svakako da 

me prati lijep 

osjećaj pri 

saznanju da 

me Allah, dž. 

š., počastio 

ovom titulom 

u 28. godini 

života. S 

obzirom da je 

put bio dug, 

nameće se 

zaključak da je 

i satisfakcija 

velika. 

predmetu islamske vjeronake? 

Koliko škole uopšte 

ulažu u opremu kada 

je ovaj predmet u pitanju? 

Salihović: Prijemne 

svakako treba vratiti, a 

što se tiče ulaganja u novije 

vrijeme određeni broj 

vjeroučitelja samoinicijativno 

dograđuje kabinete 

vjeronauke opremom. Nažalost 

veliki broj škola u 

Bosni i Hercegovini nema 

kabineta koji je isključivo 

namijenjen za vjeronauku 

pa su nastavnici vjeronauke prinuđeni 

da održavaju svoje časove u 

učionicama koje su okićene sadržajima 

drugih školskih predmeta. U 

ovakvim uvjetima učenici su suoče- 

ni sa ometačima pažnje koji otežavaju 

j rad nastavnicima vjeronauke. j 

Što se tiče iskustava u školama u 

kojima sam radio, mogu reći da su 

uvjeti prosječni. 

Sve krize su rezultat moralne krize 

S obzirom da u školama nema 

mnogo predmeta koji posvećuju 

posebnu pažnju moralu i etici, 

a naročito je to izraženo u sred-

njim školama, da li je 

vjeronauka, ne samo 

islamska već i katolička 

i pravoslavna, ona koja 

preuzima ovu odgovornost 

na sebe? 

Salihović: Sa aspekta 

nastave bilo koji konfesionalni 

model vjeronauke 

ne bi trebao biti ništa 

odgojniji od ostalih redovnih 

školskih predmeta. 

Vjeronauka je jedini 

školski predmet koji je 

kompletan u funkciji odgoja. 

Nadalje, na javnoj 

sceni je uveliko prisutna 

kriza morala, stoga je duhovni odgoj 

kojeg pruža vjeronauka pravo 

rješenje za mlade generacije. S obzirom 

na potrebni duhovni potencijal 

kojim vjeroučitelji raspolažu, 

nameće se obaveza duhovnim 

edukatorima da svojim učenicima 

pruže što kvalitetniji odgoj i 

obrazovanje. 

Sve krize 

su rezultat 

moralne krize. 

Problem je u 

nedostatku 

univerzalnih 

etičkih 

vrijednosti u 

društvu. Postoji 

i veliki broj 

ljudi koji su 

prošli sistem 

religijskog 

obrazovanja a 

nisu odgajani 

na onome što 

su studirali. 

Islamsku vjeronaku 

u školi mnogi, na žalost, 

još uvijek poistovjećuju sa 

vjeronaukom u mektebu, 

što je aposlutno apsurdno. 

Kakve bi posljedice bile 

kada bi se vjeronauka 

ukinula u školama, odnosno 

kada bi se izučavala 

isključivo u mektebima? 

Salihović: U vremenu 

nabujale moralne krize 

kada je potrebno u što 

većoj mjeri integrisati 

duhovne sadržaje na sve 

nivoe obrazovanja, apsurdno 

je govoriti o ukidanju 

islamske vjeronauke. Zbog 

nedostatka mehanizama da se što 

veći broj djece obaveže na mektepsku 

nastavu, brojno stanje polaznika 

mektepske nastave je nezadovoljavajuće. 

S druge strane, u kurikulumu 

medresa je zastupljeno svega 30% 

nastavnih predmeta koji su u punini 

posvećeni duhovnom odgoju. Zbog 


29 

nedovoljne zastupljenosti duhovnih 

sadržaja na svim nivoima obrazovanja 

cijelo društvo trpi. U slučaju 

odsustva islamske edukacije iz obrazovnog 

sistema Bosne i Hercegovine, 

negativne konsekvence bi bile 

još katastrofalnije. 

Zbog čega je to tako, u čemu je 

najveći problem pa imamo situaciju 

ovakvu kakvu ste naveli? 

Salihović: Sve krize su rezultat 

moralne krize. Problem je u nedostatku 

univerzalnih etičkih vrijednosti 

u društvu. Postoji i veliki broj 

ljudi koji su prošli sistem religijskog 

obrazovanja a nisu odgajani na onome 

što su studirali. S druge strane 

naše društvo oskudijeva sa adekvatnim 

pristupom u kontinuiranom 

upućivanju na moralne vrijednosti, 

što proizvodi nepopularnost religije 

u društvu. Društvu nedostaje i 

harizmatičnih vođa osnaženih moralnim 

kredibilitetom sa temeljitim 

obrazovanjem o marketingu u službi 

prezentiranja etičkih vrijednosti.

Glas islamskih učenjaka 

Dr. Selman ibn Fehd el-Avde, pomoćnik 

su gušili svaku slobodnu misao i ideju, 

začipali usta i lomili pera, kao što je to 

lijepo p opisao p Nezar: 

“Šta bi vam to mogao pročitati i ka- 

generalnog sekretara Svjetske unije islamskih 

zati, iz svoje bogate pjesničke i književničke 

sehare/ 

učenjaka, poručio egipatskom narodu 

kada je konjica pogazila sve naše 

knjige i ubila sve naše nade/ 

opkolila nas je sa svih strana i veliku 

bol i štetu nanijela/ / 

ko se usudio reći istinu, ona ga je, 

ravno u smrt, odvela.” 

No i pored ogromne finansijske i 

instrumentalizirane moći, “partijska 

vlast” je ostala usamljena i uskraćena 

za osnovnu ljudsku i emocionalnu podršku. 

Narod je bio samo formalno uz 

nju, a duboko u svojim dušama je osjećao 

prezir prema njoj i s nestrpljenjem 

čekao njen odlazak, a kako i ne bi kada 

samo jedna stranka 

ga je ona lišila osnovnog prava na političku 

participaciju, pod lažnim izgovorom 

da se ne bi snašao u pluralnom 

sistemu i da bi ga pluralizam dveo putem 

haosa. Istina, u arapskom svijetu je 

Veoma je važno da država 

sačuva svoju stabilnost, 

kroz stabilnost ustavnih 

institucija, ispunjavanje 

preuzetih obaveza (sukladno 

kur’anskom imperativu: 

O vjernici, ispunjavajte 

obaveze!), uvažavanje 

građana, brigu o njihovim 

“Partijske” države 

U arapskom svijetu prve “partijske” 

države nastale su poslije Drugog 

svjetskog rata, odlaskom kolonizatora, 

i temeljile se se uglavnom na 

porodičnim, ličnim ili partijskim 

interesima. Na čelu 

tih država stajali su ljudi, 

koji su u sebi vidjeli jedine 

legitimne zaštitnike arapskih 

revolucijskih interesa, 

djelovalo nekoliko opozicionih partija, 

ali njihova uloga je bila više “dramska” 

(cirkuska), nego li stvarno politička: na 

kraju se sve odvijalo po unaprijed zacrtanom 

diktatorskom scenariju, kojeg je 

kreirala vladajuća partija. 

Prvo zajednica, pa onda 

pojedinac 

interesima i osiguranje 

jednakog prava za sve da 

biraju i budu birani, i da se 

Zadatak 

pobjedničke 

partije, u 

u tim okvirima kreću ovlasti 

vladajuće partije 

Egiptu i drugim 

arapskim 

državama, je 

da omogući 

slobodno i 

konstruktivno 

djelovanje 

opozicije, jer 

samo država 

u kojoj, 

jedna pored 

druge, mirno 

egzistiraju 

izvršna i 

korektivna 

vlast (opzicija 

i pozicija), 

ima šansu za 

uspjeh. 

Prošlo je vrijeme 

kada je Egiptom vladala 

Piše: Dr. Selman ibn Fehd el-Avde 

A 

Alžirski pjesnik Omer el- 

AEzradž, proveo je 22 godine 

Au progonstvu, zbog pjesme 

“Jedina partija”, u kojoj je, krajnje dobronamjerno, 

posvjetovao vladajuću i 

jedinu stranku da se pluralizira, reformira 

ili će se, u suprotnom, diktatorizirati. 

Optužen je za izdaju revolucije, 

proglašen prijetnjom po nacionalnu 

sigurnost, i na kraju protjeran. Kralj 

Francuske Luj XV obratio se francuskom 

parlamentu rječima: “Kompletna 

vlast je u mojim rukama. Ja sam 

jedini zakonodavac. Narod je ja, a ja 

sam narod.” U istočnoj Europi decenijama 

je suvereno vladao jednopartijski 

sistem, sa svojim filozofsko-doktrinarnim 

načelima. Rušenjem Berlinskog 

zida, u Europi je definitivno okončana 

era “partijske države”. 

baštinike povijesti i nosioce 

ekonomskog, vojnog i kulturnog 

prosperiteta arapskih 

naroda. To je, naravno, bila 

samo njihova nedostižna 

iluzija, iza koje nisu stajala 

konkretna djela i dokazi, i 

zato se i moglo desiti da takvi 

vladaju i po nekoliko decenija, 

a da ništa, apsolutno 

ništa, ne urade za svoj narod 

i da nikome ne odgovaraju 

zbog toga. Naravno, oni 

sami to ne bi mogli ostvariti, 

da nije bilo jakog propagandnog 

aparata i medija koji 

su godinama obmanjivali 

narod i održavali ga u stanju 

apatije, ali i književnika, 

pjesnika, novinara, pjevača, 

tarikatskih šejhova, intelektualaca 

koji su njihovoj vlasti 

davali auru svetosti i nedodirljivosti, 

a neki su otišli 

i dalje pa kazali: Vjerujem u 

Bās partiju kao jedinog vrhovnog 

gospodara, a u arapsku 

naciju kao jedinu ispravnu vjeru. U 

tome im je, u značajnoj mjeri, pomogao 

i moćan represivni aparat, kojim 


30 

Arapsko proljeće vratilo 

je značaj običnom čovjeku, 

koji se, iznenada, našao u 

centru interesiranja različitih 

političkih subjekata. 

Oni su se, bukvalno, počeli 

otimati za njegov glas, što u 

odnosu na prethodni period, 

predstavlja ozbiljan zaokret 

i najavu nove političke 

ere u islamskom svijetu. 

Neosporno je pravo pobjedničke 

partije da upravlja 

i vlada državom, ali niko 

nema pravo uzurpirati nacionalne 

institucije i staviti ih 

pod svoju, partijsku, kontrolu. 

Vojska, policija, sudstvo i 

zakonodavstvo su institucije 

koje ne pripadaju samo jednoj 

partiji, one su vlasništvo 

domovine, svih njenih građana 

i naposljetku političkih 

partija. 

Zadatak pobjedničke 

partije, u Egiptu i drugim 

arapskim državama, je da 

omogući slobodno i konstruktivno 

djelovanje opozicije, 

jer samo država u kojoj, 

jedna pored druge, mirno egzistiraju 

izvršna i korektivna vlast (opzicija i pozicija), 

ima šansu za uspjeh.

Veoma je važno da država sačuva 

svoju stabilnost, kroz stabilnost 

ustavnih institucija, ispunjavanje 

preuzetih obaveza (sukladno 

kur’anskom imperativu: O vjernici, 

ispunjavajte obaveze!), uvažavanje 

građana, brigu o njihovim interesima 

i osiguranje jednakog prava za 

sve da biraju i budu birani, i da se u 

tim okvirima kreću ovlasti vladajuće 

partije. 

U složenim političkim uvjetima 

nema mjesta isključivosti i dijeljenju 

na Božije i šejtanske partije. Vjerski 

termini se ne smiju koristiti u jeftine 

političke svrhe, kako bi se prisvojila 

istina. Najgora zloupotreba je ona 

koje se vrši u ime vjere i koja se opravdava 

vjerom. 

Sinovi Kinane (poznatog arapskog 

plemena), pred vama je jedinstvena 

prilika da prvi u novijoj 

arapskoj povijesti uspostavite državu 

koja će biti uzor drugima, u 

pravednosti, slobodi, poštivanju 

ustava i ljudskih prava, pluralizmu 

i uspostavi vlasti mirnim putem, a 

to se sve vrijednosti koje potvrđuju 

i kojima pozivaju sve Božije objave 

i zakoni. 

Neka vam sljedeći stihovi Serveta 

Suvejfija posluže kao inspiracija na 

tom putu: 

“Prvo zajednica, pa onda pojedinac, 

to je naša parola/ 

međusobna ljubav i pažnja, to je 

naša vodilja/ 

samo, jedni uz druge, mi 

uspjeti možemo/ 

ako se, ruku pod 

ruku, čvrstim užetom 

vežemo.” 


31 

U složenim 

političkim 

uvjetima 

nema mjesta 

isključivosti 

i dijeljenju 

na Božije i 

šejtanske 

partije. Vjerski 

termini se ne 

smiju koristiti u 

jeftine političke 

svrhe, kako bi 

se prisvojila 

istina. Najgora 

zloupotreba 

je ona koje 

se vrši u ime 

vjere i koja 

se opravdava 

vjerom. 

Kada bi ove stihove uspjeli 

pretočiti u konkretna djela i sistem 

života, riješili bi mnoge probleme i 

nesuglasice, koji nas koče na putu 

našeg zajedničkog d progresa.

Islamske teme 

Kur’an i emocije 

Zar ne vidiš kako Allah primjer navodi: 

Lijepa riječ drvetu lijepome sliči 

Najbolji način da se dokuče velike 

količine emocionalnog života 

u Kur’anu je da mu se čovjek 

posveti kroz učenje i razmišljanje 

o njegovom tekstu, i da se saživi 

sa emocijama koje se spominju u 

ajetima. Mnoge su priče o Božijim 

poslanicima u Kur’anu prisutne. 

Cijela jedna sura predstavlja 

kazivanje o Allahovom poslaniku 

Jusufu, alejhis-selam, od njegove 

rane mladosti do zrelog doba. U 

toj suri su obuhvaćene bitne faze 

Jusufovog, alejhis-selam, života, 

ispiti i izazovi na koje je u tim 

fazama nailazio, te su iznešena 

emotivna stanja Jusufa i drugih 

ličnosti koje su bile vezane za 

njegov život 

Piše: Fatima Jašarević 

Kur’an 

K 

je prožet 

Kmnogobrojnim 

Kajetima u kojima 

se spominju različite emocije 

i emocionalna stanja ljudi. 

Nekada je upotrijebljena 

samo jedna riječ da opiše 

osjećaj, kao što je uzrujanost 

ili sažaljenje. Ponekada se koristi 

više riječi kako bi se dublje 

opisale ljudske emocije. 

Nekada se opisuju negativna 

osjećanja kao što su ljutnja i 

bijes, s ciljem da ih se čovjek 

kloni, ili pozitivna, kao što su 

spokoj i zadovoljstvo. 

Najbolji način da se dokuče 

velike količine emocionalnog 

života u Kur’anu je da mu se 

čovjek posveti kroz učenje i razmišljanje 

o njegovom tekstu, i da se saživi sa 

emocijama koje se spominju u ajetima. 

Mnoge su priče o Božijim poslanicima 


32 

Allahov 

poslanik 

Muhammed, 

alejhis-selam, 

podučavao je 

čovječanstvo 

emocionalnosti, 

pa je, između 

ostalog, jednom 

prilikom rekao: 

“Kada čovjek 

zavoli svoga 

brata neka ga 

obavijesti da ga 

voli.” 

u Kur’anu prisutne. Cijela 

jedna sura predstavlja kazivanje 

o Allahovom poslaniku 

Jusufu, alejhis-selam, 

od njegove rane mladosti 

do zrelog doba. U toj suri 

su obuhvaćene bitne faze 

Jusufovog, alejhis-selam, života, 

ispiti i izazovi na koje 

je u tim fazama nailazio, te 

su iznešena emotivna stanja 

Jusufa i drugih ličnosti koje 

su bile vezane za njegov život. 

I kur’anska kazivanja o 

drugim poslanicima su prožeta 

emotivnim izražajima, 

također. 

Nekoliko je osnovnih 

oblasti psihičkog i emocionalnog 

zdravlja u Kur’anu, 

od koji su spoznaja vlastitih emocija i 

posjedovanje istinskih emocija kako bi 

se sa drugima suosjećalo. Tako Uzvišeni, 

ističući bitnost svijesti o sebi, u 

Kur’anu kaže:

Ne budite kao oni što su Allaha 

zaboravili, pa da i sami sebe zaborave 

On učini; upravo to su grješnici. 

(El-Hašr, 19.). 

Također uz ove navedene dvije 

oblasti su i sljedeće tri: 

Učenje načina prilagođavanja 

vlastitim emocijama 

O ovome možemo naći u sljedećim 

ajetima: 

... i to tako što on bijaše jedan od dvojice u 

Pećini, pa se svome drugu obrati: “Allah je uz 

nas, ne brini!” ” (Et-Tevba, 40.); 

Ne budi tužna, jer Gospodar tvoj 

dao je da ispod tebe poteče voda. I zatresi 

stablo palmino pa će po tebi pasti svježih 

datula – Tako jedi i pij, i budi vesela. 

(Merjem, 24.-26.); 

To je stoga da ne biste za onim što 

vam je promaklo očajavali i da ne biste 

zbog onoga što vam je dao likovali; 

Allah ne voli nikakve razmetljivce i 

hvalisavce. (El-Hadid, 23.). 

Popravljanje bolesnih emocija i 

podnošenje odgovornosti 

Kur’an naglašava ličnu odgovornost, 

kao i njeno značenje: 

... jer bijaste neprijatelji jedni drugima, 

pa On ujedini vaša srca. (Ali 

Imran, 103.); 

Dobro i zlo se ne izjednačavaju; 

na zlo uzvrati onim što bolje je, pa 

će neprijateljstvo između tebe i njega 

preobratiti se tako da ćeš imati prijatelja 

draga u njemu, a to mogu postići 

samo oni koji strpljivi su, i 

to mogu postići samo oni što 

silnu sreću imaju. (Fussilat, 

34.-35.). 

Emocionalna rječitost 

Često možemo primijetiti 

kako ne znamo korisiti 

do kraja mnoge izraze i riječi, 

jer nismo poučeni načinu 

korištenja emocionalne 

rječitosti. Kada damo 

ime određenoj emociji u 

isto vrijeme dajemo dijelu 

mozga odgovornom za 

emocije dozvolu da osjeća. 

Sposobnost imenovanja emocija olakšava 

prilagođavanje mnogobrojnim 

ljudskim emocijama, te život s njima. 

Emocionalni izrazi ne samo da opisuju 

emociju, nego joj daju i određeni 

nivo intenziteta, čime se postiže uvid 

u to koliko su naše emocionalne potrebe 

zadovoljene ili ne. 

Za razvijanje emcionalne rječitosti 

potrebno je: spoznati suštinu vlastitih 

emocija, suosjećati se sa drugima, spoznati 

kada izražavati osjećaje, tj. kada 

ih obuzdavati (srazmjerno tome koliko 

će korisiti/štete prouzrokovati na ljude 

oko nas), poznavati objašnjenje i tumačenje 

uzroka osjećanja te napredak 

emocionalne spoznaje, imati razvijenu 

sposobnost čitanja tuđih emocija i adekvatnu 

emocionalnu reakciju. 

Bitnost usvajanja govorne vještine 

okićene lijepim riječima vidimo iz 

kur’anskog ajeta: 


33 

Nekoliko je 

osnovnih 

oblasti 

psihičkog i 

emocionalnog 

zdravlja u 

Kur’anu, od koji 

su spoznaja 

vlastitih 

emocija i 

posjedovanje 

istinskih 

emocija kako bi 

se sa drugima 

suosjećalo. 

Zar ne vidiš kako Allah 

primjer navodi: Lijepa riječ 

drvetu lijepome sliči – 

dok grane ka nebu izvija, 

korijen mu stameno stoji; 

ono donosi plodova u svako 

doba, s dopuštenjem Gospodara 

svoga – Allah navodi 

primjere ljudima da bi došli 

do nauka. A ružna riječ drvetu 

ružnome sliči: iščupano 

je iz tla, tako da uopće 

nema stamenosti. (Ibrahim, 

24.26.). 

Kur’an poziva muslimana 

na jasno izražavanje 

svojih osjećanja. Isto tako 

upućuje da se u izražavanju biraju lijepe 

riječi i prikladno iznose. 

“Morit će me tuga što ga odvodite”, 

otac reče, “ jer me strah da ga vuk 

ne pojede dok na njega ne pazite.” 

(Jusuf, 13.); 

Zato –nipošto ne ucvili siroče, i 

nipošto na prosjaka ne diži vike! ! (Ed- 

Duha, 9.-10.); 

“Na svoj jad i tugu Allahu žalim se, 

a ja od Allaha imam znanje o onome 

što vi ne znate.” ” (Jusuf, (J 86.); ) 

Vi koji vjerujete, ne govorite: “Čuj, 

ne čuo se!”, već govorite: “Nas pogledajde!” 

” (El-Bekara, 104.). 

Allahov poslanik Muhammed, 

alejhis-selam, podučavao je čovječanstvo 

emocionalnosti, pa je, između 

ostalog, jednom prilikom rekao: 

“Kada čovjek zavoli svoga brata neka 

ga obavijesti da ga voli.” (Rijadus-s- 

Salihin, 388.).

Islamske teme 

Znakovi na putu: Ubistvo Husejna, radijallahu anhu, 14 stoljeća 

poslije, historijske činjenice i ideološke zloupotrebe (VI) 

Poštovaoci Poslanikove porodice 

ili poštovaoc poštovaoci 

i idolatrije? 

Dešavanja u spomenutom 

periodu poslužila su 

određenim ideološkim 

krugovima da, na temelju 

njih, razviju posebno učenje o 

Kerbeli kao “svetom mjestu’’ 

(boljem i vrjednijem čak i od 

Ka’be), desetom muharremu 

(dan kada je ubijen Husejn) 

kao “danu tuge, žalosti i 

prisjećanja na Husejnovu 

smrt’’ (kroz posebne rituale) i 

“posebnoj vrjednosti posjete 

Husejnovog kabura’’. U suštini, 

svako od ovih učenja čini samo 

jedan dio šire doktrine o ehlul-bejtu 

(iz kojeg potiče Husejn), 

kao Bogom odabranoj lozi, 

na koju su, nakon Poslanikove 

smrti, prešli svi politički i vjerski 

prerogativi 

Piše: Semir Imamović 

Drugi primjer zloupotrebe 

dešavanja na Kerbeli (61. 

h.g), ogleda se u pretjeranoj 

glorifikaciji Husejnove perso- 

ne i časne porodice kojoj je 

pripadao (ehlul-l-bejt), t a koja 

se u naše vrijeme pretvorila u 

otvoreno veličanje (svetkovanje), 

koje je znatno bliže širku 

(idolatriji) predislamskih Arapa 

nego li vjerom utemeljnom 

poštivanju islamskih autoriteta1 

. U tu svrhu iskonstruisane 

su i posebne predaje (priče), 

koje ne samo da ne zadovoljavaju 

osnovne kriterije historijske 

i naučne utemeljenosti, 

nego su u jasnoj koliziji sa 

zdravim logičkim promišljanjem 

i elementarnim poimanjem 

stvari. Naravno, to nije 

moglo tako lahko promaći 

izoštrenom osjećaju (“oku sokolovom’’) 

vrsnih muslimanskih 

historičara i vrlih poznavalca 

Poslanikove i tradicije 

njegovih ashaba, koji su, do u 

najsitnije detalje, razradili ovo 


34 

Da bi dodatno 

zaštitili 

doktrinu 

kuburijjeta 

(učenje o 

svetosti 

Husejnovog i 

kabura ostalih 

imama) i 

dali joj dublji 

vjerski smisao, 

imamijski 

teoretičari su, 

u tu svrhu, 

propisali 

precizne 

obrede za 

hodočasnike 

Husejnovog 

mauzoleja. 

pitanje, i upozorili na prikrivene opasnosti 

pojedinih historijskih djela koja su, u 

značajno mjeri, ideološki obojena i koja 

su od Kerbele i ehlu-l-bejta a napravila 

“zlatno tele’’, oko kojeg se vrti cijela vjera 

i bez kojeg je svaka priča o islamskoj 

doktrini besmislena. U tom smislu posebno 

vrijedi istaći historijska djela Ebu- 

Mihnefa Luta ibn Jahje 2 , koja obiluju 

izmišljenim i isfabriciranim predajama, 

kako o detaljima Husejnove 

smrti, tako i navodnim čudima 

koja su se desila na dan 

njegove pogibije. 

Vrjednost ehlu-l-bejtu se ne 

dokazuje lažima 

Među najpoznatija djela 

koja su se predmetnim pitanjem 

bavila kritički i kroz 

prizmu autentičnog islamskog 

učenja kojem je laž, u 

bilo kojoj svojoj formi, strana 

i neprihvatljiva, svakako 

spada El-Bidaje ve-n-Nihaje, 

Imaduddina Ebul-Fidāa 

Ismaila ibn Kesira (700.- 

774.). Naime, Ibn Kesir smatra 

da su predaje o pomračenju 

sunca koje se navodno 

desilo taj dan, krvavim sunčevim 

zrakama, o nebesima 

u obliku “aleke’’ (zakvačka), 

o sudaranju zvijezda, o pada-

nju krvave kiše, o crvenilu koje se taj dan 

po prvi put pojavilo na nebu, o šikljanju 

krvi sa zidova Jezidove palače nakon što 

je u nju unešena Husejnova glava, o tami 

koja je tri dana vladala zemljom, o tome 

kako se ispod svakog kamena nalazila 

Husejnova krv, o gorkom i neukusnom 

mesu deva koje su Jezidovi vojnici zaplijenili 

u borbi, i sl., čista izmišljotina i 

produkt ljudske mašte. 3 

Do kojih granica su pojedinci, kada 

je u pitanju propagiranje i odbrana vlastitih 

uvjerenja, bez obzira na njihovu 

(ne)ispravnost i (ne)utemeljenost, bili 

spremni ići u izvrtanju historijskih pa i 

naučnih činjenica, govori naredna predaja: 

“Devama na kojima su, nakon bitke 

na Kerbeli, odvedene zarobljene žene 

iz ehlu-l-bejta, taj dan su izrasle po dvije 

grbe, jedna naprijed a jedna nazad, kako 

bi sakrile njihova naga tijela, i od tog vremena 

datiraju dvogrbe deve.’’ 4 Dakle, po 

toj logici, jedini način da bi se ukazalo 

na vrjednost “žena ehlu-l-bejta’’, je izvrtanje 

i mijenjanje naučnih i historijskih 

činjenica. Da li je to usitinu tako? Zar je 

“ehlu-l-bejt’’ spao na tako niske grane da 

ga se brani lažima i neutemeljnim predajama? 

Nisu li u tom smislu dovoljne 

riječi Uzvišenog: Allah želi da od vas, o 

porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i 

da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove 

ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima 

vašim - Allah je, uistinu, dobar i sve zna. 5 

Uzvišeni Allah je, kao što se to u ovom 

ajetu jasno naglašava, potpu- 

kojeg potiče Husejn), kao 

no očistio ehlu-l-bejt, t od njih 

Bogom odabranoj lozi, na 

odstranio grijehe, i zar im je 

koju su, nakon Poslaniko- 

potrebno više od toga? A ko 

ve smrti prešli svi politički 

na kraju od toga ima koristi? 

i vjerski prerogativi, i koja 

Niko! Islam i muslimani, po- 

ima ekskluzivno pravo na 

najmanje. Posmatrajmo sada 

tumačenje vjere, a posebno 

ovu istu priču iz drugog ugla: 

njenih ezoteričnih (skrive- 

kakav zaključak o Poslaniku, 

nih) značenja (unutarnja 

ehlu-l-bejtu i muslimanima, 

dimenzija vjere), koja nisu 

može donijeti jedan slaboo- 

dostupna “običnim smrtnicibaviješteni, 

prosječni čitalac 

ma’’ i preko koje se, u formi 

(slušalac) kada pročita (čuje) 

imameta, nastavlja ciklus vo- 

da su muslimanski vojnici 

đstva i upravljanja svijetom 

zarobili ženske članove Poslanikove obitelji 

(ehlu-l-bejta), a maltretirali ih, vodili 

ih nage na devama, i da je Allah, kako bi 

pokrio njihova naga tijela, tim devama 

stvorio dvije grbe? Kakav god zaključak 

donese, on sigurno neće biti pozitivan. 

U tminama guluvva 

Dešavanja u spomenutom periodu 

poslužila su određenim ideološkim 

krugovima da, na temelju njih, razviju 

posebno učenje o Kerbeli kao “svetom 

mjestu’’ (boljem i vrjednijem čak i od 

Ka’be), desetom muharremu (dan kada 

je ubijen Husejn) kao “danu tuge, žalosti 

i prisjećanja na Husejnovu smrt’’ 

(kroz posebne rituale) i “posebnoj vrijednosti 

posjete Husejnovog kabura’’. U 

suštini, svako od ovih učenja čini samo 

jedan dio šire doktrine o ehlu-l-bejtu (iz 

6 . 

Ova doktrina razrađena je u više od 60 

knjiga, a u svakoj od njih nalazi se na 

desetine i stotine slabih i izmišljenih 

predaja koje u određenom smislu veličaju 

ehlu-l-bejt, t pripisuju mu nadnarav- 

ne osobine i propisuju posebne obrede 

(rituale) u posjećivanju njihovih mezarova. 

U hadiskoj nauci postoji pravilo 

da svaki hadis ili predaja koji se svojim 

stilom i načinom kazivanja razlikuju od 

Poslanikovog stila, ili svojim značenjem 

proturiječe zdravom razumu u mjeri da 

ih je nemoguće shvatiti ili protumačiti7 , 

ili proturiječe historijskim i naučnim 

činjenicama, ili bilo kojem islamskom 

principu, posebno onima iz domena 

islamskog vjerovanja, ili sadrži potporu 

bilo kojem mezhebu ili frakciji, ili za 

mala i neznatna djela obećavaju ogromne 

nagrade, ima status mevdu’a - apokrifnog 

hadisa ili predaje8 Zapravo, 

vjerovanje 

u svetost 

Kerbele ima 

svoj smisao 

samo u okviru 

doktrine o 

svetosti imama 

Husejna (i 

drugih imama), 

jer je proizišla 

iz njegove 

svetosti. 

. 


35

Šta to u praktičnom smislu 

znači pokazat će nam predaje, 

na kojima zagovornici spomenute 

doktrine (o imametu, 

ehlu-l-bejtu), zasnivaju svoje 

učenje, a koje su sve, samo 

nisu autentične i vjerodostojne. 

Uostalom, vama poštovani 

čitaoci ostavljam da sami procijenite 

koliko takve predaje 

uopće mogu biti utemeljene 

i koliko se mogu uklopiti u 

izvorno islamsko učenje, koje 

je čisto od svakog oblika pretjerivanja 

i glorifi kacije 9 . 

Prema jednoj od tih predaja: 

“Allah je Kerbelu učinio 

sigurnim, svetim i blagoslovljenim 

mjestom, dvadeset i 

četiri hiljade godina prije nego 

je stvorio zemlju na kojoj se nalazi Ka’ba 

i učinio je svetom. Ona je bila sveta i 

blagoslovljena prije nego je Allah stvorio 

Zar je “ehlul-bejt” 

spao 

na tako niske 

grane da ga se 

brani lažima i 

neutemeljnim 

predajama? 

Nisu li u 

tom smislu 

dovoljne riječi 

Uzvišenog: 

“Allah želi 

da od vas, 

o porodico 

Poslanikova, 

grijehe 

odstrani, i da 

vas potpuno 

očisti.” 

stvorenja i ostat će sveta sve 

dok je Allah ne učini najboljom 

zemljom u Džennetu, 

najboljom kućom i staništem 

u kojem će se nastaniti Allaho- 

vi prijatelji (evlije).’’ 

e 10 

U predaji sličnog sadržaja, 

navodi se da je “zemlja na 

kojoj se nalazi Ka’ba rekla: 

‘Ko se to još može porediti sa 

mnom: na mom tlu je podi- 

gnuta Božija kuća (bejtullah), h 

u posjetu mi dolaze ljudi i iz 

najudaljenijih predjela, Allah 

me je učinio svetom i zaštićenom 

zemljom.’ Allah je u povodu 

toga objavio: “Suzdrži se 

od takvih riječi i ostani mirna, 

jer je tvoja vrijednost u odnosu 

na Kerbelu kao vrijednost kapi 

mora u odnosu na more. Da nije Kerbele, 

ne bi te ni stvorio, niti bi ti dao bilo kakvu 

vrijednost, niti bi stvorio Hram kojim 


36 

se dičiš. Zato budi mirna i zadovoljna, i 

budi ponizni krajičak uz Kerbelu, koji se 

ne uzdiže i ne oholi, jer ćeš u suprotnom 

završiti u Džehennemu.’’ 11 

Teško je naći riječi kojima bi se mogli 

opisati ljudi, navodno poštovaoci Poslanikove 

porodice, kojima je Božija kuća 

Ka’ba, kibla muslimana, kuća tevhida 

(monoteizma), u čijoj okolini jedan namaz 

vrijedi kao sto hiljada namaza na 

drugom mjestu, koju je svojim blagoslovljnim 

rukama lično podigao Allahov 

prijatelj i utemeljitelj monoteizma, Ibrahim, 

alejhis-selam, i zbog koje je poslanik, 

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, 

16 mjeseci, sa žudnjom, bacao svoj pogled 

prema nebesima, ne bi li od Allaha izmolio 

okretanje u namazu u njenom pravcu, 

toliko vrijedna da je nazivaju “poniznim 

krajičkom’’, koji bi, ukoliko ne bude znao 

gdje mu je mjesto u odnosu na Kerbelu, i 

ukoliko se bude “oholio’’, mogao završiti 

u Džehennemu. U ovom kontekstu jedino 

što mi smisleno naumpada, jesu riječi 

Uzvišenog: Hvaljen neka je On i vrlo visoko 

iznad onoga što oni govore! 12 

Zov Kerbele 

Jasno je da Kerbela ne bi imala ovoliki 

značaj, kod onih koji vjeruju u njenu 

svetost i posebnost, niti bi se u njeno ime 

ispjevale posebne pjesme i napisale posebne 

knjige, da na njenom tlu, nije ubijen 

i ukopan Husejn, radijallahu anhu i njegove 

vjerne pristalice. Zapravo, vjerovanje 

u svetost Kerbele ima svoj smisao samo 

u okviru doktrine o svetosti imama Husejna 

(i drugih imama), jer je proizišla iz 

njegove svetosti. Njegova svetost je uzrok, 

a njena svetost je posljedica. Proglašavanje 

Kerbele mjestom od posebnog vjerskog 

značaja i njena sakralizacija, samo je način 

da se ljudi vežu za Husejnov grob i 

tako održi u životu vjerovanje u imamet 

kao najvažniju vjersku doktrinu, i u tom 

svjetlu treba posmatrati predaje koje za 

posjetu Husejnovog kabura obećavaju 

basnoslovne nagrade, kao što je predaja: 

“Kada bi ljudi znali koliko je vrijedna 

posjeta Husejnovom kaburu, umrli bi od 

čežnje za njom i duše bi im uvehnule od 

tuge i kajanja. Ko posjeti Husejnov kabur 

iz ljubavi i čežnje, Allah će mu, na ime 

toga, upisati hiljadu primljenih hadžova i 

umri, hiljadu primljenih sadaka, hiljadu 

napisanih knjiga u Njegovo ime, i bit će

zaštićen tokom cijele godine od svakog 

zla i od prokletog šejtana, i čuvat će ga 

plemeniti meleci, sprijeda i straga, s desne 

i lijeve strane, odozgo i odozdo. Ako 

umre u toj godini, Milostivi će mu poslati 

meleke koji će ga okupati, zamotati u 

ćefi ne, moliti oprost za njega i sa istigfarima 

ga ispratiti na budući svijet, učinit 

će mu kabur prostranim, sačuvat će ga od 

stiska u kaburu, poštediti Munkirovog i 

Nekirovog ispitivanja, otvorit će mu vrata 

Dženneta, dati mu knjigu djela u desnu 

ruku, dati mu na Sudnjem danu svjetlost 

koja će obasjati prostor između istoka i 

zapada. Glasnici će dozivati: ‘Ovaj čovjek 

je posjetio Husejnov kabur iz čežnje’. Nakon 

toga neće ostati niko, a da neće poželjeti 

da bude na njegovom mjestu.’’ 13 

Fejd el-Kašani (umro 1091. h.g.), 

poznati imamijski 14 učenjak i teoretičar, 

smatra da predaje u kojima se imami 

tretiraju kao posebna Božija stvorenja, sa 

nadljudskim svojstvima, nisu u koliziji 

sa islamskim učenjem, jer im je, prema 

njegovom mišljenju, tu poziciju dodjelio 

Uzvišeni Allah. Oni su predvodnici svih 

vjernika, oni su Njegov put, putokaz, 

dokaz, vrata na koja se Njemu ulazi, veza 

između Njega i njegovih robova, poslanika, 

vjerovjesnika, dobrih ljudi. Uz to, posjeta 

(hodočašće) njihovim mauzolejima 

u sebi objedinjuje više vrsta bogougodnih 

djela: trošenje imetka na Allahovom 

putu, iskrena nadanja, predanost tijela, 

napuštanje domova, podnošenje teškoća, 

obnavljanje ugovora, prisustvovanje ritualima 

i svetim mjestima. 15 

Da bi dodatno zaštitili doktrinu kuburijjeta 

(učenje o svetosti Husejnovog 

i kabura ostalih imama) i dali joj dublji 

vjerski smisao, imamijski teoretičari su, 

u tu svrhu, propisali precizne obrede za 

hodočasnike Husejnovog mauzoleja, 

koji se, po svojoj unutrašnjoj strukturi, 

gotovo ne razlikuju od propisanih 

islamskih obreda. Evo kako bi otprilike, 

u praksi, trebao izgledati jedan 

takav obred: “Ko se odluči posjetiti 

Husejnov mezar, neka prije toga posti 

tri dana: srijedu, četvrtak i petak. Kada 

dođe dan odlaska, neka okupi svoju 

porodicu i zajedno s njom prouči dovu 

za put. Prije nego krene na putovanje, 

obavi će gusul (obredno kupanje) i proučiti 

za to propisanu dovu. Prilikom 

izlaska iz kuće, proučit će dovu za tu 

priliku. Neće se mirisati, niti stavljati 

surmu, sve dok ne dođe do Eufrata. 

Vrijeme na putovanju će provesti u zikru, 

a izbjegavat će beskoristan govor 

i šalu. Posebno će izbjegavati raspravu. 

Kada dođe kod Eufrata, proučit će 

sljedeću dovu: (...), a kada pređe Eufrat, 

reći će: (...). Prvo što će uraditi 

kada dođe kod Husejnovog mezara, 

jeste da će se nasloniti svojim desnim 

obrazom na njega, i izgovoriti sljedeću 

dovu: (...).’’ 16 

Bilješke 

1 - Dovoljno je vrijednosti 

Husejnu, radijallahu anhu, to što 

je pripadao Poslanikovoj časnoj 

porodici, koju smo, prema slovu 

Kur’ana i Poslanikovom vasijjetu 

(opruci), dužni voljeti i poštovati, 

i nije nam, u tom smislu, potrebna 

nikakva ljudska intervencija, 

dodavanje i oduzimanje, jer se 

time samo skrnavi svetost autentičnih 

kur’anskih i hadiskih tekstova. 

2 - Većina njegovih knjiga govori 

o događajima koji su se desili 

u vrijeme emevijskog (umejevićkog) 

hilafeta. 

3 - El-Bidaje ve-n-nihaje, 

11/576. 

4 - El-Bidaje ve-n-nihaje, 

11/564., 565. Ibn Kesir naveo je 

ovu predaju kao klasični primjer 

iskrivljavanja historijskih činjenica. 

5 - Prijevod značenja, El- 

Ahzab, 33. – 34. 

6 - Njihova je teza da Allah 

neće ostaviti Zemlju bez vođe. 

Ulogu vođe su imali Allahovi Poslanici, 

a nakon što je sa ovog svijeta 

otišao i posljednji poslanik, 

Muhammed, sallallahu alejhi ve 

sellem, vođstvo je prešlo na imame, 

a prvi imam je bio Alija, radijallahu 

anhu. 

7 - Ovo ne znači da se može 

odbaciti svaki hadis kojeg ne razumijemo, 

naprotiv hadiski učenjaci 

su ti koji donose sud o svakom 

konkretnom hadisu. 

8 - El-Menaru-l-munif, 43., 

44., http://www.saaid.net/doat/ 

assuhaim/86.htm. 

9 - U islamu ne samo da ne 

postoji kult svetih (nepogrešivih) 

ljudi, nego je, i kada su u pitanju 

poslanici (najodabraniji ljudi), 

islam postavio jasnu granicu 

u odnosu prema njima, koju nije 

dozvoljeno preći. Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, u tom smislu, 

kaže: “Nemojte me uzdizati, 

kao što su kršćani uzdigli Isaa, 

sina Merjeminog. Ja sam samo 

Allahov rob, i zato recite: Allahov 

rob i poslanik.” (Buharija, 

3261.). Tj. nemojte mi pripisvati 

nadljudske osobine, ali isto tako 

poštujte moju poslaničku ličnost. 

Ja nisam Božiji sin, kao što kršćani 

kažu za Isaa, ali nisam ni obični 

čovjek, kojeg možete poštovati 

ili ne poštovati, nego čovjek koji 

je za jedan stepen iznad vas, i 

kojeg je Allah odabrao za Uzvi- 


37 

šenu i časnu misiju, dostavljanja 

Njegove poslanice ljudima i pozivanja 

na Pravi put. Islamsko 

učenje u tom smislu predstavlja 

srednji put, između onih koji su 

poslanike uzdigli na stepen koji 

jedino priliči Uzvišenom Bogu, 

i onih koji su oskrnavili njihovu 

ličnost i pripisali im svojstva koja 

im, kao Božijim odabranicima, 

ne pristaju. 

10 - Biharu-l-envar, 101/107., 

Usulu mezhebi-š-ši’a, 2/464. 

Ovo je u direktnoj koliziji sa 

kur’anskim ajetima, u kojima se 

karakter svetosti, nepovredivosti, 

sigurnosti, zaštićenosti i opskrbljenosti 

svim vrstama blagodati, 

pripisuje jedino Hramu u Mekki 

i nijednom drugom mjestu na zemaljskoj 

kugli. S druge strane, 

na osnovu vjerodostojnih hadisa 

znamo da i Medina (grad Allahovog 

Poslanika) i Mesdžidu-laksa 

(džamija u Kudsu), imaju 

određenu svetost i nepovredivost, 

ali ona nije na stepenu Hrama u 

Mekki. Namaz kod Ka’be vrijedi 

kao 100.000 namaza u nekom 

drugom mesdžidu, dok je ta vrijednost 

kada je u pitanju Poslanikov 

mesdžid umanjena za 100 

puta (kao 1.000 namaza u drugoj 

džamiji), a kada je u pitanju 

Mesdžidu-l-aksa za 200 puta 

(kao 500 namaza u drugoj džamiji). 

(Es-Sunenu-s-sugra, Bejheki, 

br. 1821.; Šu’abu-l-iman, 

Bejheki, 4140.; Et-Temhid, Ibn 

Abdulberr, 6/30. Vjerodostojnim 

ga je ocjenio El-Albani u Sahihul-džami’u, 

br. 4211.). 

11 - Biharu-l-envar, 101/109.; 

Kamilu-z-zijarat, str. 270.; Usulu 

mezhebi-š-ši’a, 2/464. 

12 - Prijevod značenja, El- 

Isra, 43. 

13 - Vesailu-š-ši’a, 1/353; Usulu 

mezhebi-š-ši’a, 2/456. 

14 - Imamije su frakcija koja 

vjeruje u vrhovni politički i duhovni 

autoritet imama iz ehlu-lbejta. 

Oni su stvarni Božiji zastupnici 

na zemlji (halife), nasljednici 

Poslanika i posjeduju božansko 

znanje i autoritet (‘isme). Njima 

pripada isključivo pravo na tumačenje 

i interpretaciju kur’anskog 

teksta. (Pogledaj: Sociology of religions: 

perspectives of Ali Shariati, 

2008., Mir Mohammed Ibrahim) 

15 - El-Kašani, 2/254.; El-Kuburijje 

fi-l-jemen, 156. 

16 - Biharu-l-envar, 98/173. 

– 198.

Islamske teme 

Putevima spoznaje 

Građevina ibadeta 

Ljudsko tijelo, i pojedini 

njegovi organi, mogu biti u 

funkciji dobra ili zla, mogu 

biti u pokornosti Uzvišenom 

Allahu ili u pokornosti 

šejtanu, mogu biti čovjekovi 

zagovornici na Sudnjem danu 

a mogu i svjedočiti protiv 

njega. Danas ćemo im usta 

zapečatiti, njihove ruke će Nam 

govoriti, a noge njihove će o 

onome što su radili svjedočiti. 

(Prijevod značenja, Ja-sin, 65.); 

I kad dođu do nje, uši njihove, 

i oči njihove, i kože njihove 

svedočit će protiv njih o onome 

što su radili. “Zašto svjedočite 

protiv nas!” - upitat će oni 

kože svoje. - “Allah, koji je dao 

sposobnost govora svakome 

biću, obdario je darom govora i 

nas” - odgovorit će. - “On vas je 

prvi put stvorio i Njemu ste se, 

evo, vratili.’’ 

38 

djela; 13. Pohvalna tjelesna djela; 14. 

Pokuđena tjelesna djela; 15. Dozvoljena 

tjelesna djela. 

Unutarnja (srčna) srčana dimenzija 

ibadeta (djela srca) 

Piše: Mr. Semir Imamović 

U obligatna (vadžib) djela (postupke) 

srca spadaju: ihlas s (iskrenost), tevekkul 

Građevina 

G 

a ibadeta a(oboža- (oslonac na Allaha, dželle šanuhu), el- 

vanja Allaha, robovanja mehabbee (ljubav prema Allahu i Poslani- 

Allahu) počiva na petnaest ku, islamu i islamskim propisima), sabr 

stubova (osnova), ko ih spozna i u cje- (strpljivost u izvršavanju propisanih dužlosti 

primijeni, upotpunio 

nosti, ostavljanju zabranjenih 

je ibadet. Naime, ibadet 

stvari i nedaćama), el-havfu 

kao jedna cjelina (totalitet) Uzvišeni Allah, (strah do Allaha), redža a (nada 

ravnomjerno je raspoređen nije čovjeka u Allahovu milost, oprost i 

između srca, jezika i udova stvorio u nagradu na budućem svijetu), 

(tijela), odnosno ima svoju savršenom i tasdikn džazim m (čvrsto ubjeđe- 

srčanu (unutarnju), verbal- lijepom obliku, nje, vjerovanje i potvrđivanje 

nu i praktičnu dimenziju. da bi se oholio istinitosti vjere i vjerskih isti- 

U okviru svake od ovih di- i uzdizao na na), nijjet t (svjesno i inetencimenzija 

možemo govoriti o zemlji, nego da onalno izvršavanje ibadeta) i 

pet vrsta normi kojima pod- bi bio Njegov sidk. Razlika između ihlasa a i 

liježu ljudska djela: vadžib vjerni i pokorni nijjeta a je u tome što ihlas szna- (obligatno), haram (zabra- sluga, i da bi či izdvajanje Allaha kao jedinjeno), 

mekruh h(pokuđe- odgovorno nog istinitog božanstva, dok 

no), mustehabb b (pohvalno) izvršio misiju je funkcija nijjeta a razdvajanje 

i mubah h (dozvoljeno). Kada Njegovog (razlikovanje) ibadeta od uo- 

broj šerijatskih normi (5) namjesnika na bičajene prakse (adeta), i raz- 

pomnožimo sa brojem di- Zemlji. 

dvajanje jedne od druge vrste 

menzija ibadeta (3), dobije- 

ibadeta. Razlika između ihlasa 

mo broj petnaest, odnosno 

(iskrenosti) i sidka a(istinolju- broj stubova od kojih se sa- 

bivosti), je u tome što ihlas 

stoji ibadet. Ti stubovi su: 

predstavlja jedinstvo cilja, a 

1. Obligatna djela srca; 2. Zabranjena sidk k jedinstvenost težnji (ambicija) koje 

djela srca; 3. Pohvalna djela srca; 4. Po- vode tom cilju. Među islamskim učenjakuđena 

djela srca; 5. Dozvoljena djela cima postoji razilaženje oko obaveznosti 

srca; 6. Obligatna djela jezika; 7. Za- određenih postupaka srca, kao što je rida 

branjena djela jezika; 8. Pohvalna dje- (zadovoljstvo Božijim kaderom). Prema 

la jezika; 9. Pokuđena djela jezika; 10. mišljenju većine islamskih učenjaka rida 

Dozvoljena djela jezika; 11. Obligatna ne spada u obavezne ibadete, jer ne po- 

tjelesna djela; 12. Zabranjena tjelesna stoji poseban zakonski tekst (iz Kur’ana 

22. mart - 10. džumade-l-ula

i Tradicije), koji na to ukazuje, za razliku 

od iskrenosti, oslonca na Allaha, straha 

od Allaha i drugih srčanih ibadeta, u vezi 

s kojima postoji eksplicitna naredba, što 

možemo vidjeti iz sljedećih kur’anskih 

ajeta: I Musa reče: “O narode moj, ako u 

Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako 

ste muslimani!” ” (Prijevod značenja, Junus, 

84.); ...a naređeno im je da se samo Allahu 

klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, 

vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, 

i da milostinju udjeljuju; a to je - ispravna 

vjera. (Prijevod značenja, Junus, 84.); To 

vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, 

i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako 

ste vjernici! (Prijevod značenja, Ali Imran: 

175.); O vjernici, bojte se Allaha i budite s 

onima koji su istonoljubivi! (Prijevod značenja, 

Et-Tevbe, 119.). Sve su ovo jasne 

naredbe. Naravno, ovdje se isključivo misli 

na zadovoljstvo Božijim određenjem, 

a ne zadovoljstvo j Allahom kao Gospoda- p 

rom i Bogom, i Njegovim Šerijatom kao 

vjerozakonom, jer je to stroga obaveza 

prema jednoglasnom mišljenju učenjaka. 

Različita su mišljenja islamskih učenjaka 

i u pogledu obaveznosti hušua’ ’ (skrušeno- 

sti, prisutnosti, koncentracije) u namazu, 

i pravne valjanosti namaza koji je obavljen 

bez hušua’. Većina učenjaka stoji na stanovištu 

da je namaz obavljen bez hušua’, 

u formalno-pravnom smislu, ispravan i 

nije ga obaveza ponoviti, a svoj stav temelje 

na hadisu: “Kada neko od vas stane 

na namaz, dođe mu šejtan i podsjeća ga 

na stvari koje je ranije bio zaboravio, govori 

mu: ‘Sjeti se toga i toga, sjeti se toga i 

toga’, sve dok njegove misli u potpunosti 

ne odlutaju i ne zaboravi koliko je rekata 

klanjao.’’ (Buharija, 3/124.). Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu 

upravo govori o stanju potpunog ili dje- 

limičnog gubitka koncentracije (hušua’) ’ 

u namazu, usljed čega se javlja zaborav, 

a zaborav rezultira konkretnim pogreškama, 

kao što je nesigurnost po pitanju 

broja obavljenih rekata, a da se nijednom 

riječju ne osvrće na pravnu valjanost takvog 

namaza. Svi se slažu da, od toga koliko 

je čovjek prisustan i skoncentriran u 

namazu, ovisi veličina njegove ahiretske 

nagrada za namaz - što je prisutnost veća, 

nagrada je veća, a što je prisutnost manja, 

i nagrada g jje manja, j kao što kaže Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem: “Čovjek napu- 

sti namaz, i bude mu upisana samo jedna 

polovina namaza, trećina, četvrtina, ..., 

destina.’’ (Ebu-Davud, 3/3). 

U zabranjena djela (postupke) srca, 

spadaju: širk k (vjerovanje da postoje dru- 

gi bogovi pored Allaha i da je dozvolje- 

no posvetiti bilo koji ibadet t nekome ili 

nečemu drugom mimo Allaha) sumnja, 

oholost (arognacija), pretvaranje, 

samodopadanje, zavist, nemar, licemjerstvo, 

hvalisanje, beznađe (gubitak nade 

u Allahovu milost), očaj, sigurnost od 

Allahove kazne, radovanje tuđoj nesreći i 

priželjkivanje nesreće drugim 

Jezik igra 

važnu ulogu 

u oblikovanju 

i izgradnji što i njegovo činjenje kada je 

ljudima, želja za činjenjem 

grijeha i sl. Neki od ovih postupaka 

izvode iz vjere, kao 

što su: sumnja, širk, licemjerstvo, 

a većina ovih postupaka 

je grijeh. Grijesi srca su 

opasniji i pogubniji za vjeru 

od vanjskih grijeha, zapravo 

čovjekovo srce i tijelo se ne 

mogu očistiti, dok god je srce 

zaprljano grijesima. Srce zapada 

u grijehe prije svega zbog 

slabog poznavanja unutarnje 

(suštinske) dimenzije ibadeta i 

njene slabe primjene. Princip 

vlastite 

osobenosti. 

Nije nadžabe 

rečeno da dvije 

stvari čovjeka 

čine čovjekom: 

njegov jezik i 

srce. Štaviše, 

kako se navodi 

u jednom 

hadisu, jezik 

je predvodnik 

ostalim 

organima u 

dobru ili zlu. 

riječ o ahiretskoj kazni, iako, 

u smislu krivično-pravne odgovornosti, 

ova dva akta imaju 

j potpuno p p različit tretman. 

Žudnja za grijehom je također 

grijeh, čija težina ovisi o težini 

grijeha za kojim se žudi, pa je 

tako žudnja za nevjerstvom, 

nevjerstvo, žudnja za velikim 

grijehom (blud, konzumiranje 

alkohola, ubistvo, krađa) 

veliki grijeh, žudnja za malim 

grijehom (gledanje u ženu 

strankinju, neodgovaranje 

na selam, izlazak iz mesdžida 

ijjake na’budu u ( Samo Tebe obo- 

nakon ezana, bez opravdanog 

žavamo) prvo se primjenjuje 

razloga, prosidba na prosidbu, 

na srce, pa tek onda na tijelo. 

razvod žene u toku mjesečnog 

Srce koje ne zna za ovu vrstu 

ciklusa) mali grijeh. 

ibadeta ili joj ne posvećuje dovoljno pa- U pokuđena (mekruh) djela srca spažnje, 

nužno će skrnuti sa Pravog puta i da: prekomjerna vezanost za dunjaluk i 

poprimiti negativna svojstva, koja su su- njegove ukrase, pretjerana zaokupljenost 

šta suprotnost ibadetu. Koliko grijeh srca dunaljulučkim brigama i problemima. 

može biti opasan, govori činjenica da će 

čovjek na Sudnjem odgovarati i za one 

U pohvalna djela srca spada: zadovoljstvo 

Allahovom odredbom, skru- 

grijehe koje je naumio učiniti, ali su ga u šenost u namazu, čežnja za Allahom i 

tome spriječili subjektivni i objektivni ra- susretom s Njim, potpuno okretanje 

zlozi; subjektivni kao što su strah, bolest, (usmjeravanje) ka Njemu i osjećaj za- 

oklijevanje i objektivni kao što je smrt. dovoljstva zbog toga. 

O tome govori sljedeći hadis: “Kada U dozvoljena djela srca spada: umje- 

dvojica muslimana sučelje svoje sablje, i rena posvećenost ovosvjetskim ukrasi- 

ubica i ubijeni će u Džehennem.’’ Rekli 

su: “Allahov Poslaniče, jasno nam je zbog 

ma i dobrima. 

čega će ubica u Džehennem, ali nam nije 

jasno zbog čega će ubijeni?’’ “Ubijeni je, 

Verbalna dimenzija ibadeta 

kao i ubica, nastojao ubiti svog suparni- Jezik igra važnu ulogu u oblikovaka.’’ 

(Buharija, 31.). Poslanik, sallallahu nju i izgradnji vlastite osobenosti. Nije 

alejhi ve sellem, je ubijenog tretirao kao nadžabe rečeno da dvije j stvari čovjeka j 

i ubicu u pogledu onosovjetske odgovor- čine čovjekom: njegov jezik i srce. Štanosti, 

zbog njegove očigledne namjere da više, kako se navodi u jednom hadisu, 

ubije svog protivnika, čime je jasno dao 

do znanja da je namjeravanje grijeha isto 

jezik je predvodnik ostalim organima u 

dobru ili zlu. Poslanik, sallallahu alej- 


39

hi ve sellem, u tom smislu kaže: “Na 

početku svakog dana, ljudski organi se 

ponizno obrate jeziku: ‘Boj se Allaha 

u pogledu našeg prava, naš spas i propast 

isključivo ovise o tebi, ako ti budeš 

postupao ispravno, i mi ćemo, a ako ti 

zastraniš, i mi ćemo.’’’ (Ahmed, 3/95, 

Tirmizi, 2407., Ebu-J’ala, 1185. Ovaj 

hadis je prema mišljenju šejha El-Albanija 

dobar. Sahihu-t-tergib, 2871.). 

Tj. boj se Allaha i vodi brigu o našim 

pravima. Nemoj srljati u grijeh, pa da 

zajedno s tobom odemo u propast. Koliko 

nas ti budeš usmjeravao i vodio 

toliko ćemo biti na pravom ili krivom 

putu. Tvoja ustrajnost na pravom putu 

je i naša ustrajnost, a tvoje skretanje je i 

naše skretanje. Rekao je Ibnu-l-Kajiim: 

“Jezik je poštonoša srca, njegov tumač i 

posrednik između njega i ostalih organa 

ljudskog tijela, i otuda ovolika njiho- 

va predanost i poslušnost.’’ (El-Fevaid, d 

55.). 

U obavezna djela jezika spadaju: izgovor 

dva šehadeta, učenje Kur’ana u 

namazu, učenje propisanih zikrova u 

namazu koji imaju status namaskih 

ruknova i vadžiba, kao što je početni 

tekbir, predaja selama na kraju namaza, 

slavljenje Allaha (tesbih) na rukuu’ 

i sedž di, izgovaranje riječi semiallahuli- 

men hamideh h nakon rukua, učenje pr- 

vog i drugog tešehhuda, zatim, odgovor 

na selam, pozivanje na dobro i odvraćanje 

od zla, podučavanje neznalica i upućivanje 

zalutalih, svjedočenje na sudu na 

zahtjev sudskih i istražnih organa, isti- 

noljubivost u govoru, tevba a (pokajanje) 

od grijeha. 

U pohvalna djela jezika spadaju: recitiranje 

(učenje) i čitanje Kur’ana, stalno 

spominjanje Allaha, dželle šanuhu, me- 

moriranje i ponavljanje korisnog 

znanja, dova, istigfar 

(traženje oprosta), jutarnji i 

večernji zikr, zikr poslije namaza. 

U zabranjena djela jezika 

spadaju: izgovor riječi koje 

izazivaju Allahovu srdžbu, 

kao što su kleveta i potvora, 

vrijeđanje i psovka, verbalno 

uznemiravanje, laž, krivo 

svjedočenje, govor o Allahu 

bez znanja, koji je ujedno i 

jedan od najvećih grijeha, 

propagiranje zabludjelih 

ideja, novotarija i razvrata, ogovaranje, 

prenošenje tuđih riječi, omalovažava- 

nje, oslovljavanje pogrdnim imenima. 

U pokuđena djela jezika spada asva- ka riječ ili govor koji nisu na stepenu 

harama a (zabranjenog), ali ih je bolje ne 

izgovoriti, razgovor i priča poslije jacijanamaza, 

osim ako se radi o korisnom 

razgovoru i priči. 

U dozvoljena djela jezika spadaju u sva 

ostala djela koja nisu spomenuta u jednoj 

od prethodnih kategorija, koja nisu 

ni naređena, ni zabranjena, ni pokuđena, 

i koja ne uzrokuju konkretnu štetu 

i korist, u ovosvjetskom i onosvjetskom 

smislu, mada neki učenjaci smatraju 

da takva situacija ne postoji, s obzirom 

da svaka riječ, koju izgovorimo, 

ima pozitivne ili negativne efekte, ili je 

u našu korist ili na našu štetu. To potvrđuju 

hadisom: “Sve što čovjek kaže 

je protiv njega a ne u njegovu korist, 

osim pozivanja na dobro i odvraćanja 

od zla i zikrullaha.’’ (Tirmizi, 2412., 

Ibn Madže, 3974. Tirmizi za ovaj hadis 

kaže da je hasen garib). Također, čovjeku 

se u knjigu njegovih djela zapisuje 


40 

Razlika 

između ihlasa 

(iskrenosti) 

i sidka 

(istinoljubivosti), 

je u tome 

što ihlas 

predstavlja 

jedinstvo 

cilja, a sidk 

jedinstvenost 

težnji 

(ambicija) koje 

vode tom cilju. 

svaka izgovorena riječ, a ono 

što se zapisuje može biti dobro 

ili zlo. Ibnu-l-Kajjim, 

Allah mu se smilovao, ima 

svoje tumačenje navedenog 

pitanja. Njegovo je mišljenje 

da djelovanje jezika ne može 

biti neutralano, bez negativnih 

i pozitivnih učinaka, ono 

može biti radžih (pretežna 

korist) i merdžuh (pretežna 

šteta). Ako se njime ostvaruje 

Božije zadovoljstvo, onda 

je radžih, u suprotnom je 

merdžuh. U tom smislu postoji 

razlika između pokretanja (aktiviranja) 

jezika i pokretanja (aktiviranja) 

tijela, jer pokretanje tijela na dozvoljen 

način, koji sam po sebi niti šteti niti koristi, 

može imati pozitivne učinke, kao 

što su opuštanje, zadovoljstvo, održavanje 

fizičkog i duhovnog zdravlja, dok 

upotreba jezika u nečemu što ne koristi, 

može imati samo negativne posljedice. 

(Beda’iu-t-tefsir, 1/216.). 

Praktična dimenzija ibadeta 

Pratkična dimenzija ibadeta obuhvata 

sva tjelesna djela, postupke i aktivnosti, 

koje su produkt slobodnog, 

svjesnog i namjernog (intencionalnog) 

ljudskog djelovanja. Ljudsko tijelo, i 

pojedini njegovi organi, mogu biti u 

funkciji dobra ili zla, mogu biti u pokornosti 

Uzvišenom Allahu ili u pokornosti 

šejtanu, mogu biti čovjekovi 

zagovornici na Sudnjem danu a mogu 

i svjedočiti protiv njega. Danas ćemo im 

usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, 

a noge njihove će o onome što su 

radili svjedočiti. (Prijevod značenja, Ja-

sin, 65.). I kad dođu do nje, uši njihove, 

i oči njihove, i kože njihove svedočit će 

protiv njih o onome što su radili. “Zašto 

svjedočite protiv nas!” - upitat će oni kože 

svoje. - “Allah, koji je dao sposobnost govora 

svakome biću, obdario je darom govora 

i nas” - odgovorit će. - “On vas je prvi 

put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.’’ 

(Prijevod značenja, Fussilet, 20., 21.). 

Uzvišeni Allah nije čovjeka stvorio u savršenom 

i lijepom obliku da bi se oholio 

i uzdizao na zemlji, nego da bi bio 

Njegov vjerni i pokorni sluga, i da bi 

odgovorno izvršio misiju Njegovog namjesnika 

na Zemlji, a On mu je, zauzvrat, 

pripremio džennetske bašče kroz 

koje će rijeke teći, u kojima će sve vrste, 

tjelesnog i duševnog, užitka imati, i u 

kojima će vječno boraviti. Čovjekova 

čula, također, mogu biti u službi dobra 

ili zla, ona mogu biti njegov saveznik, 

ali i ljuti neprijatelj. Kur’an govori o ljudima 

kojima je Allah dao vid, sluh, srce, 

ali oni i pored toga ne vide, ne čuju i ne 

razumiju, gluhi, nijemi, slijepi, nikako 

da se osvjeste. (Prijevod značenja, El-Bekara, 

18.). Svako od pet ljudskih čula 

ima svoj vlastiti ubudijjet, način robovanja 

i pokornosti Uzvišenom Allahu, 

u okviru kojeg opravdava svrhu svoga 

postojanja, daje skromni doprinos kolektivnom 

kosmičkom tesbihu (slavljenju 

Uzvišenog Allaha) i ostvaruje svoje 

osnovne potrebe i težnje. 

U obavezna tjelesna djela spadaju: 

dobročinstvo prema roditeljima, pet 

dnevnih namaza, hadž, post, zekat, uzimanje 

abdesta i tejemmuma za namaz, 

obredno kupanje (gusul) poslije džunupluka, 

mjesečnog i postporođajnog 

pranja, čišćenje tijela i odjeće od nečistoće, 

okretanje prema kibli u namazu, 

slušanje Kur’ana kada se uči, odlazak u 

džamiju radi obavljanja džuma-namaza 

i namaza u džematu, obredni obilazak 

oko Ka’be, obredni hod između Safe i 

Merve i boravak na Arefatu i Muzdelifi, 

u sklopu hadžskih i umranskih obreda, 

finansijsko izdržavanje porodice i siromašne 

rodbine, privređivanje za život, 

borba na Allahovom putu, ukazivanje 

fizičke pomoći onome kome je ona 

potrebna, slušanje džumanske hutbe, 

konzumacija hrane, pića i lijekova potrebnih 

za normalno funkcioniranje 

ljudskog organizma, održavanje zdravlja 

i preživljavanje u vanrednim okolnostima, 

intimni odnos u zakonitom 

braku u mjeri koja je potrebna da bi se 

zadovoljio prirodni nagon, održavanje 

rodbinskih veza, i dr. 

U zabranjena tjelesna djela spadaju: 

bespravno ubistvo, krađa, pljačka i 

otimačina, bespravna uzurpacija tuđeg 

zemljišta, nasilno ponašanje i provođenje 

sile, konzumacija opojnih i otrovnih 

pića i materija, igre na sreću, blud, 

nepravda u svim njenim oblicima, pisanje 

koje nanosi štetu muslimanskoj zajednici, 

bila ona vjerske ili materijalne 

naravi, pisanje kojim se propagira zabluda, 

nevjerstvo i novotarija, doticanje 

žene strankinje, namjerno gledanje u 

ženu strankinju, osim u slučaju prosidbe, 

uzimanja izjave, liječenja, svjedočenja, 

gledanje u stidno mjesto muškaraca 

i žene, slušanje riječi nevjerstva i zablude, 

osim ako za to postoji opravdan šerijatski 

razlog kao što je vođenje naučne 

rasprave, prikupljanje dokaza protiv 

počinitelja blasfemije i svjedočenje na 

osnovu toga na sudu, povećanje ubjeđenja 

u superiornost islama nad nevjerstvom 

i zabludom, prisluškivanje ljudi s 


41 

ciljem otkrivanja njihovih tajni i prenošenje 

njihovih riječi s namjerom sijanja 

razdora, namjerno mirisanje različitih 

vrsta mirisa u toku obavljanja hadžskih 

i umranskih obreda, degustacija i konzumacija 

otrovnih, štetnih i zabranjenih 

vrsta hrane i materija. 

U pohvalna tjelesna djela spadaju: 

sunnet-namaz prije i poslije farz-namaza, 

dobrovoljni namaz (nafila), noćni 

namaz, tehijjetu-l-mesedžid, duha-namaz, 

dobrovoljni hadž i umra, dobrovoljni 

post, dobrovoljna sadaka, dobrovoljni 

obredni obilazak Ka’be (tavaf), 

obredno kupanje petkom i u povodu 

Bajrama, učenje Kur’ana, upotreba misvaka, 

upotreba mirisa, oblačenje bijele 

odjeće, posjećivanje naučnih kružoka, 

pomaganje drugima, pisanje korisnih 

knjiga i članaka, konzumiranje hrane i 

pića u cilju jačanja tijela, pospješivanja 

zdravlja i efikasnijeg angažiranja na polju 

ibadeta, pravljenje društva gostu za 

sofrom kako bi se ugodnije osjećao i sl. 

U pokuđena tjelesna djela spadaju: 

puhanje u vrelu hranu, strasno doticanje 

supružnika za vrijeme posta, itikafa 

i hadžskih obreda, izlazak iz mesdžida 

nakon ezana, osim s opravdanim razlogom, 

jedenje u ležećem položaju, čišćenje 

desnom rukom poslije velike i male 

nužde, doticanje spolnog organa desnom 

rukom bez potrebe, post u određenim 

danima, kao što je petak, subota, 

i drugi dani u kojima poste pripadnici 

drugih vjera, post u danima Bajrama, 

obavljanje namaza u prisustvu hrane. 

U dozvoljena tjelesna djela spadaju 

sva ostala djela koja nisu spomenuta u 

jednoj od prethodnih kategorija, a koja 

ne uzrokuju štetu, na ovom i budućem 

svijetu.

Komentar polumjeseca 

Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba 

Ministrovanje naših mministar 

inistara 

Nije li je vakuf gospodina 

Radončića i doprinos izgradnji 

zgrade Rijaseta na Kovačima 

uvjetovan šutnjom reisa (starog 

i novog)? Zašto ga od njih niko 

ne povuče za rukav i kaže mu da 

malo stane? Šutnja intelektualaca 

i prvaka veoma brzo postat će 

nemoralna! 

Ulazak bilo kojeg tajkuna u 

politiku uvijek je opravdavan 

njegovom sposobnošću, 

njegovom voljom i snagom, te 

bespotrebnošću da se obogaćuje 

u politici 

Autor: Harun Bišić 

Mjeseca marta 2008. godine 

Mbio sam na jednosedmičnom 

radnom boravku u 

Londonu, na međunarodnoj konferenciji 

koju je organizirao Biritsh Council. 

Na ovom skupu su, između ostalog, 

učestvovali i predstavnici Jugoistočne 

Evrope. Pored NGO sektora, iz skoro 

svih država učesnika konferencije bili 

su prisutni i državni zvaničnici. Ekipu 

iz BiH činilo je desetak osoba, između 

kojih je u ime države bio prisutan i Sadik 

Ahmetović kao član ili predsjednik 

neke parlamentarne komisije za ljudska 

prava, čijeg se tačnog naziva ne sjećam. 

Sadik Ahmetović bio je u pratnji izvjesnog 

Samira Buljine i predstavio 

ga je kao svog asistenta i suradnika. 

Tih nekoliko dana u Londonu sam, 

među ostalima, proveo i s njima. 

Do tada o Sadiku Ahmetoviću nisam 

mnogo znao, osim da je iz Srebrenice, 

što ga je kod mene automatski stavljalo 

na posebno mjesto. Drugo po čemu sam 

ga zapazio prije tog susreta u Londonu 

bili su njegovi nevješti nastupi pred kamerama 

i za govornicom Parlamenta. 

Prilikom prvog susreta i upoznavanja, s 

iskrenim poštovanjem prema njegovom 

backgroundu i prema državničkoj poziciji 

u ime koje je i bio na konferenciji, pokušao 

sam razgovarati s njim i informirati se 

o određenim političkim i društvenim kretanjima 

u Bosni. Upravo tih dana počelo 

se pisati u bosanskim novinama o tome 

ko će biti budući predsjednik SDA. Tada 

se još nisu znali kandidati za predsjednika 

stranke. Kandidati godinu dana poslije 

na Petom kongresu Stranke demokratske 

akcije za predsjednika bili su Bakir Izetbegović, 

Sulejman Tihić i Adnan Terzić. 

Kroz razgovore koji su tih dana uslijedili 

sa Sadikom Ahmetovićem, vanjštinom 

pedantnim i uređenim, ali i čovjekom 

s nevinim licem isposnika, dobio sam 

poprilično jasnu sliku bijede i jada kako 

politike SDA, stranke koju 

sam do tada favorizirao, tako 

i svebošnjačke skorojevićevske 

i fatalne politike, koja će u narednim 

godinama samo potvrditi 

moje sumnje i strahove. 

Pijan govori što trijezan 

misli 

Prvo negativno iznenađenje 

desilo se posljednjeg 

dana Konferencije, na kojem 

su govor držali zvaničnici i 

predstavnici balkanskih država. 

Jedan po jedan su se redali, 

govorili su o integracijama i 

pristupanju Evropskoj uniji, 

NATO savezu, investicijama, 

historijskim i geostrateškim 

prednostima njihovih zemalja 

itd. Posebno dojmljivo i 

samouvjerno govorio je Igor 

Lukšić, premijer Crne Gore. 

Taj neproporcionalni đetić, 

nezgrapan poput Radosava iz 

Đekne, sa smiješnom frizurom, 

svojim govorom dobio 

je pažnju auditorija u kojem 

su, između ostalih, sjedili i 

neki političari i stari, još iz 

vremena kolonizacije aktivni 

i poput lisaca mudri lordovi. 

Pažljivo su slušali gospodina 

Lukšića, na kraju izlaganja 

mu aplaudirali i čestitali. I 

zaista je bio zanimljiv. Videolinkom 

skupu se iz Sarajeva 

obratio dr. Mustafa Cerić. Diplomatski, 

u svom stilu i na visokom nivou 

održao govor kojim sam bio izuzetno 

zadovoljan. Svih tih dana kod domaćina 

se osjećala doza pretjerane ljubaznosti. 

Interesantan je bio i pristup susjeda iz regije, 

koji su u svim pauzama razmjenjivali 

vizitke, ljubazno razgovarali i dodvoravali 

se jedni drugima. Radilo se, naravno, 

o korisnim kontaktima, zvaničnicima 

organa britanske Vlade, ugladnim univerzitetskim 

profesorima, lordovima i 


42 

Kritika 

na kraju i 

dobronamjernim, 

osviještenim 

i patriotizma 

neosakaćenim 

liderima, koji 

podržavaju 

i svojim 

utjecajem 

pozicioniraju 

ljude poput 

Ahmetovića 

ili Radončića. 

Veliko zlo 

je ovaka 

kadrovska 

politika koja 

je hronično 

prisutna u bh. 

društvu, od dna 

do vrha. 

drugim utjecajnim ličnostima. Sve sami 

probisvijeti oko njih i s njima. Samo naš 

Sadik Ahmetović miran kao indijska 

krava, svo vrijeme dubokoumno razgovara 

sa svojim asistenom Buljinom, bez 

ikakve želje i interesa za uspostavljanjem 

kontakata, razgovorima i lobiranjem. 

Poljednji razgovor sa Ahmetovićem, koji 

se odvijao u toku i poslije goodbye večere, 

kada je očigledno malo više 

popio, na mene je ostavio jako 

negativan dojam. Razgovarali 

smo o izborima za predsjednika 

stranke i kandidatima, 

njihovim mogućnostima, perspektivama. 

Veoma otvoreno 

govorio je o tome kako je on 

za Sulju i kako je on Suljin čovjek. 

Iznenađujuće negativno 

bio je nastrojen prema Bakiru. 

Isticao je da će, ako Suljo pobijedi, 

on biti nagrađen visokom 

funkcijom. Spominjao je 

svoje putovanje u Japan, hvalio 

se utjecajem koji ima i isticao 

svijetle dane koji mu tek 

dolaze. S nevjericom sam sve 

to slušao. Ipak, vidjevši da Sadik 

(ar. iskreni) govori iskreno, 

iako vjerovatno pijan, nastavio 

sam ga slušati i propitivati. 

Pijan govori što trijezan misli. 

U nastavku sam ga pitao šta 

će se desiti ako Sulejman Tihić 

izgubi. Odgovorio je kako 

mu je svakako dosta politike, 

putovanja, medija i obaveza. 

Ipak, ima on alternativu. Završava, 

veli, magistarski rad 

i još malo bit će diploma, iz 

medicine, nešto u vezi s defektologijom, 

pa će ga jaran, koji 

je profesor, ubaciti na Fakultet 

u Tuzli kao asistenta. Pričao 

je mnogo toga, a ja sam ostao 

zaprepašten p p njegovom j g iskrenošću 

i naivnošću. Čovjek 

kojeg su novinari pehlivani znali nazvati 

i jastrebom Stranke demokratske akcije 

bio je pile i političko nedonošče, čovjek 

koji je poltronskom taktikom utočište 

tražio pod skutima Sulejmana Tihića. 

Poslije će taj čovjek kome su, kako se pričalo 

i pisalo, veoma drage mlade djevojke, 

uistinu biti nagrađen najjačom pozicijom 

– ministra sigurnosti! On, koji je 

tako lahko, nakon prvog susreta, strancu, 

pričao o stranačkim planovima i držav-

nim tajnama! Taj budući nekvalifi cirani 

obavještajac je tokom svog ministarskog 

mandata ostao neobaviješten i neosviješten. 

Ništa nije učinio da, naprimjer, 

zaštiti imovinu Islamske zajednice, koju 

su za vrijeme njegova mandata napadali 

i uništavali širom RS-a. Nije učinio ništa 

da pronađe ubice rahmetli Melihe Durić, 

17-godišnje djevojke iz Vlasenice, koju 

je 2001. godine ubio srpski snajperist! 

Nije spriječio niti je pokušao spriječiti 

redovne fašističke orgije i postrojavanja 

uniformiranih četničkih grupa širom 

RS-a! Nije svoj posao radio ni onomad 

kada su u Bosni bile poplave, niti kada 

su Hercegovinu uništavali požari. Kao 

ministar sigurnosti nije nikada pokušao 

da se razračuna sa kriminalcima koji svojim 

nasiljem širom Bosne i Hercegovine 

običnom, radnom i poštenom narodu 

utjeruju strah u kosti. Crna hronika Bosne 

i Hercegovine je katastrofalna, a Sarajevo, 

glavni grad, u mandatu ministra 

sigurnosti doživljavalo je teror kako pasa 

lutalica tako i kriminalaca poput terora 

koji doživljavaju stanovnici meksičkog 

San Huana ili Montereja... A sve su to 

bile njegove odgovornosti i njegove obaveze. 

Ukratko, sve je uradio da za svoj 

narod ništa ne uradi. 

Kome aminuju naši političari 

Ali jeste ministar poslao 700 specijalaca 

i policajaca u Gornju Maoču 

da utjeruju strah u kosti “vehabijama”, 

njihovoj jadnoj djeci i ženama i usput 

tako i svim Bošnjacima. Pokazao je ministar 

da je j čelična pesnica p onog g kraka 

beogradske obavještajne hobotnice. Čak 

je i Dušanka Majkić poslije izjavljivala 

da je nesposoban, ali ipak i hvalila akcije 

ovog kukavičijeg jajeta zvanog ministar 

sigurnosti BiH! Nije htio da čuje da se 

oslobodi Abu Hamza, čovjek koji nevin 

godinama leži u Imigracinom centru u 

Lukavici. SIPA i OSA su u njegovom 

mandatu utjerivale strah u kosti svakom 

demobilisanom ofi ciru i borcu ARBiH. 

Ukratko, šta je on uradio za Bošnjake? 

Reći će da je za vrijeme njegova mandata 

završena vizna liberalizacija. A svi 

znamo da je više posla u vezi liberalizacije 

završila europarlamentarka Tanja 

Fajon. Više nego njegovo ministarstvo i 

administracija svih ministarstava u BiH. 

Da je njegovo ministrovanje barem 

bilo u stilu Martin u Zagreb, Martin 

iz Zagreba. Da je barem bio statičan i 

neaktivan. Kroz primjer njegovog kadrovskog 

uspjeha vidi se i sva politička 

bijeda SDA. Većina tih koji danas 

tronuju na najvišim funkcijama države 

ili ono što se tako zove su supertrash 

i samo socijalno i moralno dno. 

Ahmetović kojeg sam sreo u Londonu je 

primjer par excellence kadrovske politike 

najjače i najbitnije bošnjačke stranke. 

Profesionalni usponi su vezani za slijepo 

i bezuvjetno podilaženje i aminovanje 

šefovima stranaka. Našim aktuelnim 

političarima, koji su u službi samima 

sebi, ne narodu, ne državi, treba godišnje 

dodjeljivati orden sv. Save za očuvanje 

i jačanje srpstva. Nedorasli zadatku 

trebaju da se umaknu. Prostor i priliku 

treba dati intelektualnoj, profesionalnoj 

i patriotskoj sceni. Danas u smislu podmlatka 

u strankama na političkoj sceni 

uopće ne postoji alternativa, ne postoji 

nova vizija. Poražavajuće je da sadašnja 

politička elita nema ili možda krije patriotske 

osjećaje. Ne znam šta je mučnije 

i strašnije: ne imati te osjećaje ili ih sakrivati. 

Ta socijalno neosjetljiva i pravde lišena 

hunta apsolutno je udaljena od ideje 

Bosne i Hercegovine koju 

je imao rahmetli Alija Izetbegović. 

Evo, upravo danas, aktuelno 

i sporno je imenovanje 

žene Bakira Izetbegovića 

na direktorsku poziciju Opće 

bolnice u Sarajevu. Treba li 

Bakiru Izetbegoviću da njegova 

žena radi? Treba li da se 

do pozicije dolazi preko leševa 

i desetina i možda stotina 

mladih doktora koji nemaju 

gdje ni specijalizaciju završiti? 

Zašto se kao i supruge većine 

predsjednika država gospođa 

Sebija Izetbegović ne bi bavila 

fi lantropijom i humanitarnim 

radom. Naravno volonterski... 

Kakav uzor daje 

Bakir podmlatku stranke 

koju vodi i mladima uopće. 

Sve je to tako jeftino i providno. 

Koliko funkcija, imetka, 

utjecaja i novca je dosta? 

Da li uopće može biti dosta? 

Naglašavanja radi i opisa 

jadnog stanja ministrovanja 

naših ministara, dotaknut 

ćemo se i sadašnjeg ministra 

sigurnosti BiH, Fahrudina 

Radončića – Crvenog raka, koji još više 

košta i koštat će prije svih upravo Bošnjake. 

Svojim tabloidnim glasilom, zlim 

Dnevnim avazom, razračunava se sa svim 

neistomišljenicima. Bošnjacima izmišlja 

terorizam i vezuje ga za sami bošnjački 

politički vrh. Politika Dnevnog avaza 

usmjerena je na konstantne napade na 

dokazane prijateljske zemlje: Tursku, 

Saudijsku Arabiju i Iran. Svi poslovni, 

kulturni i politički kontakti pojedinaca 

i elita sa ovim zemljama redovno se 

sataniziraju, osuđuju, a njihova pomoć 

Bosni i Hercegovini se minimizira. Zamalo 

pa da upravo te zemlje, po pisanju 

Dnevnog avaza, nisu krive i za rat, 

genocid i Dejtonski sporazum. Zamalo! 

Radončić sa svojim “Dnevnim zlom” 

vodi politiku političkog i ideološkog 

konstrukta, putem kojeg se neselektivno 


43 

Treba li Bakiru 

Izetbegoviću da 

njegova žena 

radi? Treba 

li da se do 

pozicije dolazi 

preko leševa 

i desetina 

i možda 

stotina mladih 

doktora koji 

nemaju gdje ni 

specijalizaciju 

završiti? 

Zašto se kao i 

supruge većine 

predsjednika 

država 

gospođa Sebija 

Izetbegović 

ne bi bavila 

filantropijom i 

humanitarnim 

radom. 

obračunava sa svim neistomišljenicima. 

Nije li je vakuf gospodina Radončića 

i doprinos izgradnji zgrade Rijaseta 

na Kovačima uvjetovan šutnjom reisa 

(starog i novog)? Zašto ga niko od 

njih j ne ppovuče 

za rukav i kaže mu da 

malo stane? Šutnja intelektualaca i pr- 

vaka veoma brzo postat će nemoralna! 

Ulazak bilo kojeg tajkuna u politiku uvijek 

je opravdavan njegovom sposobnošću, 

njegovom voljom i snagom, te bespotrebnošću 

da se obogaćuje u politici. Istina jeste 

da tajkuni u politiku ulaze da se zaštite 

od odgovornosti kako su sticali imetak i 

da na taj način pobjegnu od zatvora. 

Kritika na kraju i dobronamjernim, osviještenim 

i patriotizma neosakaćenim 

liderima, koji podržavaju i svojim utjecajem 

pozicioniraju ljude poput 

Ahmetovića ili Radončića. 

Veliko zlo je ovaka kadrovska 

politika koja je hronično prisutna 

u bh. društvu, od dna 

do vrha. Prije svega savjet i 

napomena novom reisu-l-ulemi 

Huseinu ef. Kavazoviću, 

neka bezuvjetno i slijepo ne 

podržava bilo koju stranku ili 

individuu. On može i trebao 

bi biti neko ko će konstruktivno 

i prije svega kritički djelovati 

na pobješnjele i razuzdane 

političke hunte kod Bošnjaka. 

Završit ću odlomkom iz neobično 

dobre knjige Crna 

duša, autora Ahmeta M. Rahmanovića, 

gdje junak knjige, 

Avdagin Hamza, vojni invalid 

i heroj u jednom bosanskom 

restoranu u Chicagu, netom 

poslije rata sugovorniku kaže: 

“...A znaš li po čemu ć e ostati 

naš i poznati? Po tome š to 

nisu znali. Po tome š to su od 

SDA, od njene istorijske uloge 

na oč uvanju muslimanskog 

naroda u Bosni, napravili 

partiju p j za uhljebljavanje j j j desetak 

familija i njihovih prijatelja. Što 

su tu ideju prve muslimanske stranke 

od Drugog svjetskog rata naovamo do te 

mjere j isprofanisali p 

f da ć e izgubiti g sljedeć j e 

izbore. Što su, prvi put u pisanoj isto- 

riji svijeta, izbacili slogan: Ili poš teni 

nesposobnjaković i ili sposobni lopovi. I 

š to su se opredijelili za, navodno, sposobne 

lopove... A što se tiče predsjednika... 

- Misliš da naš Predsjednik krade? 

- Ne mislim. Ja znam da on ne krade. 

Ali znam i da novine mjesecima pišu o 

kriminalu pojedinaca iz vlasti i to sa njihovim 

punim imenom i prezimenom. A 

on? Niš ta. Nema niš ta! U zatvor mora 

ili novinar ako laž e ili ministar ako krade. 

Evo vam Amerike. Sve može dok ne 

dođe u javnost. A onda si naj... bez obzira 

da li si Predsjednik ili izbjeglica...” 

(www.bosnjaci.net)

Zelena transferzala 

Gora 

Sto muhadžirskih godina 

D o 

propasti Otomanske imperije 1912. godine Gora je 

bila duhovna i geografska cjelina, a nakon toga se našla 

na mjestu gdje se uspostavljala granica između Albanije i Srbije. 

Londonskim mirom kojim je izvršena podjela teritorija, 

potvrđena Bukureštanskim dogovorom 1913. godine, devet 

goranskih sela pripalo je Albaniji. Konačna podjela je uslijedila 

marta 1923. godine kada je definitivno uspostavljena 

granica između Albanije i Kraljevine SHS. Ovom podjelom 

najveći dio Gore pripao je Kraljevini Jugoslaviji (21 selo), a 

manji dio Albaniji (9 sela). U vrijeme turske uprave bilo je 

pojedinačnih slučajeva iseljavanja, ali broj stanovnika koji je 

Gora imala do 1912. godine pokazuje da je situacija bila dosta 

stabilna i da prelazak na islam nije mogao biti uzrokom masovnijeg 

iseljavanja, već je, nasuprot, doprinosio stabilizaciji 

i održanju stanovništva. Osim toga, poznato je da je u Gori, 

prije prelaska na islam, bio raširen jak bogumilski pokret. U 

periodu od 1912.-2012. godine Goru je zahvatilo više talasa 

iseljavanja. Migracioni pravci se do 60-tih godina XX vijeka 

odvijaju isključivo prema Turskoj, dok su zadnjih decenija migracije 

usmjerene prema zemljama regiona i Zapadne Evrope. 

U jesen 1912. godine počinje Prvi balkanski rat kada Goru 

zaposjeda srpska vojska. Gora se našla na poprištu oružanih 

sukoba koji su se vodili na liniji uspostavljanja granice između 

Srbije i Albanije. U novembru 1912. godine srpska vojska je 

izvršila veliki pokolj nad albanskim stanovništvom Kosova, pa 

i šire, o čemu ima dosta podataka u raznim dokumentima i 

novinskim zapisima u evropskoj štampi. Procjenjuje se da je u 

kosovskom vilajetu ubijeno između 12 i 25 hiljada Albanaca. 

U septembru 1913. godine izbila je albanska pobuna koja nije 

zaobišla ni Goru. Tokom operacija za uspostavljanje granice 

prema Albaniji, srpska vojska je izvršila i nekoliko zločina i 

masakara nad nedužnim i preplašenim stanovništvom Gore. 

To je još više pojačalo nesigurnost i ubrzalo iseljavanje u Tursku 

koje će u narednim decenijama imati dimenzije egzodusa. 

Najveći masakr je izvršen u Restelici gdje je ubijeno između 

10-13 mještana. U Kruševu, na mjestu zvanom Mlake, ubijeno 

je 9 članova porodice Gazi. U cjelokupnoj historiji Gore 

Prvi svjetski rat će ostati zapamćen po najvećim stradanjima i 

muhadžirluku koji se dogodio tokom nekoliko ratnih godina. 

Gora se ponovo našla na udaru mnogih vojski i pljačkaša (ha- 

Hrvatska 

Početkom maja svečano otvaranje Islamskog centra u Rijeci 

Riječka ljepotica će, uz Božiju pomoć, biti svečano otvorena u 

Rsubotu R 04. maja 2013. godine. U srijedu, 13.03.2013. godine, 

u Islamskom centru Rijeka, nakon sastanka sa IOM Rijeka, 

održana je konferencija za novinare na kojoj je govorio predsjednik 

Mešihata IZ-e u Hrvatskoj, muftija dr. Aziz ef. Hasanović. 

Muftija dr. Hasanović je u svom izlaganju za medije naglasio da su 

ovo povijesni dani za Islamsku zajednicu u Hrvatskoj a posebno 

za Medžlis IZ-e Rijeka kada se po prvi put javno obznanjuje datum 

svečanog otvorenja Islamskog centra zakazanog za 04. maja 

2013. godine. Otvorenje Islamskog centra u Rijeci će biti najveći 

događaj za Islamsku zajednicu u Hrvatskoj pa i šire za 2013. 

Muftija je također naglasio da će svečanom otvorenju Islamskog 

centra prisustvovati veliki broj uglednika kako iz R Hrvatske tako i 

iz cijelog svijeta a kao specijalni gost i izaslanik emira Qatara će biti 

ministar vakufa države Qatar, Gajs bin Mubarek Al Quwar koji će 

Islamski centar svečano i otvoriti. Muftija je pozvao sve da se odazovu 

svečanom otvorenja Islamskog centra i time budu dio cere- 


44 

ramija). Broj stanovnika je manji u svim selima Gore, ali najveće 

smanjenje bilo je u Brodu, Restelici, Zlipotoku, Kruševu 

i Rapči. U svim selima Gore je broj stanovnika 1921. godine 

bio manji u odnosu na onaj iz 1913. godine. U ovom periodu 

dogodio se prvi muhadžirluk, a u kasnijim decenijama 

dogodiće se još tri, tako da se XX vijek u Gori može nazvati 

vijekom muhadžirluka. Tridesetih godina XX vijeka Goru je 

zahvatio još jedan iseljenički talas. Za vrijeme Drugog svjetskog 

rata Gora je prošla relativno dobro i bez mnogo žrtava. 

Istina bilo je siromaštva i gladi, ali u poređenju sa Balkanskim 

ratovima i Prvim svjetskim ratom ovo je bilo neuporedivo bolje 

vrijeme. U ovom periodu su i u kosovskom dijelu Gore 

radile albanske škole jer je uspostavljena vlast Velike Albanije. 

Period poslije 1948. godine je bio veoma težak i u kosovskom 

dijelu Gore. Nastupa vrijeme otkupa i oduzimanja oružja od 

stanovništva. Tih nekoliko godina ljudi su ponovo preživjeli 

glad. Na popisu koji je održan 1948. godine Gorski srez, koji 

obuhvata Goru i Opolje, p j ima ukupno p 20.140 stanovnika. Od 

tog broja su se 12.048 izjasnili kao Šiptari, 6.697 neopredije- 

ljeni j muslimani, 1.393 kao Srbi i Crnogorci. g Interesantno jje 

da se u čisto gorskim opštinama kao Šiptari izjasnilo 21,5%, 

neopredijeljeni muslimani 61,7%, dok kao Srbi i Crnogorci 

16,8 %. Period od 1956.-1966. zapamćen je po surovoj vladavini 

Aleksandra Rankovića. Tada se dogodio još jedan veliki 

iseljenički talas prema Turskoj. I ovoga puta najviše iseljenih je 

bilo iz Broda (u kojem se na popisu stanovništva 1953. godine 

80% stanovnika deklarisalo kao Turci), zatim iz Kukaljana, 

Rapče, Zlipotoka, Kruševa, dok je iz ostalih sela bilo manje 

iseljenih. Iseljavanje stanovnika Gore nije prestalo do danas. 

Prema podacima Kancelarije lokalnih zajednica u 2008. godini 

na području Gore je živjelo manje od 10 hiljada stanovnika. 

monije koja 

će se pamtiti.Gospodin 

Irhad 

Meheljić je 

kazao nekoliko 

riječi o 

tehničkim stvarima objekata i troškovniku Centra. Glavni imam 

riječki je ukazao na važnost Centra i jednog ovakvog objekta koji 

za sve muslimane Rijeke pa i šire će biti duhovna oaza u kojem 

će napajati svoje duše ali Islamski centar će biti i mjesto za sve 

dobronamjerne ljude koji će rado doći i razgledati ljepote Centra. 

Predsjednik j IOM Rijeka, j Ekrem Budimlić jje naznačio brojnost j 

muslimana u PGŽ-i spomenuvši p da ppo pposljednjem j j ppopisu p sta- 

novništva iz 2011. godine u PGŽi ima 10.680 muslimana raznih 

nacionalnosti (Bošnjaka, Roma, Albanaca, Turaka, Arapa, Hrvata, 

Goranaca i dr.), a u samom gradu Rijeci ih je negdje oko 6.000.

Prizren 

Učestali napadi na Bošnjake 

B ošnjaci 

u Prizrenu su zabrinuti zbog posljednjih događaja 

u kojima su polomljena stakla na jednom lokalu 

i dvije bošnjačke kuće i napadnut Bošnjak V. Rahmani, 

kome su prijetili i vatrenim oružjem u “Novom naselju”, 

gdje živi veliki broj ove najbrojnije manjinske zajednice. 

Džezair Murati, predsjedavajući koalicije “Vakat” ističe da 

je ovo jedna od tamnih stranica koje se dešavaju u zadnjih 

nedjelju dana u regionu Prizrena i da očekuju reakciju regionalnog 

direktora policije kao i Ministarstva unutrašnjih 

poslova u Prištini da urgentno pronađu počinioce. 

“Nama je prevashodni zadatak da se panika koja se 

stvorila na neki način svede na razumnu mjeru jer je 

u narodu stvoreno ogorčenje i razočarenje sporim radom 

i samim tim sporim reagovanjem naših političkih predstavnika 

u konkretnim slučajevima”, rekao je Murati. 

Predsjednik Demokratske stranke Bošnjaka (DSB) Rasim 

Demiri želi da vjeruje da posljednji događaji nisu upereni 

protiv bošnjačke zajednice i da nisu etnički motivisani. 

“Tražili smo od direktora regionalne policije češće policijske 

patrole u naseljima gdje je bošnjačko stanovništvo 

u većini i kako bi se ovo što se dešavalo u zadnje vrijeme 

spriječilo. Drago bi mi bilo saznanje da takve stvari nisu 

etnički motivisane i da to nije upereno protiv bošnjačke 

zajednice, jer ovakvih i sličnih događaja imamo svuda u 

gradu”, rekao Demiri. 

Crna Gora 

Njegoševa ideološka uloga u genocidu nad Bošnjacima 

Narednih dana Crna Gora obilježava dva vijeka od rođenja 

NNjegoša. N Petar II Petrović Njegoš, rođen na Njegušima, porijeklom 

iz Bosne i Hercegovine, iz okoline Travnika, bio je jedan 

od najpoznatijih pjesnika, ne samo u regionu već i šire, vjerski i 

svjetovni poglavar naroda u Crnoj Gori. Najpoznatije Njegoševo 

djelo huška na genocid nad muslimanima, naročito nad Bošnjacima. 

Njegoš je bio inspiracija mnogima i tokom protekle agresije 

na Bosnu i Hercegovinu kada su kretali u genocid nad Bošnjacima. 

Međunarodni naučni skup na temu “Idejna i politička osnova 

kontinuiranog genocida nad Bošnjacima u BiH, Crnoj Gori, Srbiji 

i Kosovu – slučaj Njegoš”, bit će održan 14. i 15. juna ove godine 

u Sarajevu. Tim povodom, u nedjelju je u Sarajevu održana konferencija 

za medije na kojoj su se novinarima obratili predsjednik Naučnog 

savjeta simpozija, akademik Muhamed Filipović i predsjednik 

Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda Sejfudin Tokić, u 

svojstvu predsjednika Organizacionog odbora naučnog simpozija. 

Od 1699. godine kada je počinjen prvi genocid nad Bošnjacima, 

pa do posljednjeg genocida 1995. počinjeno je 10 genocida. Zajednički 

je stav da je historija na ovim prostorima krivotvorena i stoga 

je cilj naučnog skupa da se dođe do historijske istine. 

Srbija 

U Novom Pazaru Duška sa 70 godina 

prihvatila islam i postala Emina 

D ušanka Osmanović (70), rođena Stefanović, sinoć, nakon akšam-namaza 

u Altun Alem džamiji, pred imamom hafizom Irfan-ef. Malićem, prihvatila 

je islam svjedočenjem šehadeta i prihvatanjem islamskog imena Emina. 

45 

Predsjednica Nove demokratske stranke (NDS) Emilija Redžepi 

osuđuje svaki vid nasilja koji ugrožava sigurnost i bezbjednost 

svih građana a prije svega pripadnika bošnjačke 

nacionalne zajednice u regionu Prizrena. 

“Ovo što se dešavalo ovdašnjim Bošnjacima u posljednjih 

par nedjelja jeste za svaku osudu. Ja sam iste te večeri kada su 

polomljena stakla na lokalu jednog uglednog Bošnjaka u naselju 

‘Nova škola’ gdje u većini žive Bošnjaci, gdje i ja živim, 

pozvala direktora Regionalne policije u Prizrenu kako bi se 

reagovalo na te događaje. Povodom ovih događaja reagovaću 

i za skupštinskom govornicom u Parlamentu Kosova u vezi 

bezbjednosnog stanja bošnjačke zajednice”, istakla je Emilija 

Redžepi. (www.info-ks.net) 

22. mart - 10. džumade-l-ula

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica 

Vrhovnog savjeta odbrane SRJ 

U agresiji na Bosnu i Hercegovin 

Hercegovinu 

u učestvovalo je 

2.664 pprofesionalnih 

rofesionalnih podoficira i oficira Vojske Jugoslavije 

Nastavljamo sa objavljivanjem 

svjedočenja Srba o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima tokom 

agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Svjedočenja koja ćemo objaviti 

u nastavku su transkripti sa 

sjednica Vrhovnog savjeta 

odbrane tadašnje SRJ a koji su 

objavljeni u Hagu u procesu 

suđenja Momčilu Perišiću 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima 

nastavljamo objavljivanjem 

transkripta sa sjednica Vrhovnog savjeta 

odbrane tadašnje SRJ a koji su objavljeni 

u Hagu u procesu suđenja Momčilu 

Perišiću. Transkripte koje ćemo objavljivati 

u nastavku prenosimo sa stranice 

agencije “Sense” i “E- novine”. 

Sjednica Vrhovnog savjeta održana 

18.01.1995. 

Sjednica je počela s radom u 11,30 

sati. Prisustvovali su: Zoran Lilić, predsednik 

SR Jugoslavije – predsjednik 

Vrhovnog savjeta odbrane; Slobodan 

Milošević, predsjednik Republike Srbije 

i Momir Bulatović, predsjednik 

Republike Crne Gore - članovi Vrhovnog 

savjeta odbrane; dr Radoje Kontić, 

predsjednik Savezne vlade; Pavle 

Bulatović, savezni ministar odbrane; 

general-pukovnik Momčilo Perišić, načelnik 

Generalštaba Vojske j JJugoslavije; g j 

i general-major Slavoljub Šušić, načel- 

nik Vojnog kabineta predsjednika SR 

Jugoslavije. j 

MOMČILO PERIŠIĆ: Mi imamo 

ukupno 615.000 vojnih obveznika s 

kojima možemo popunjavati jedinice 

Vojske Jugoslavije. U ratu je učestvovalo 

244.000, zemljoradnici su učestvovali 

u broju od 82.000, studenti 29.000, 

tako da je taj prostor sužen. Ja ću kasnije, 

u finalnom prijedlogu, insistirati da 

se, ako je moguće, u narednom periodu 

oslobodimo od obaveze nepozivanja, 

nego da i te ljude pozivamo. 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mi 

moramo da promijenimo i tu kvalifikaciju 

i reći: “koji su učestvovali u borbenim 

dejstvima”. “Učešće u ratu” po 

tome znači - kogod se zatekao van granica 

sadašnje Jugoslavije u vrijeme krize, 

on jje 

kvalifikovan kao učesnik rata!? 

MOMČILO PERIŠIĆ: Jasno je, 

gospodine p ppredsjedniče! j 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To je 

244.000 ljudi!? Da je ratovalo 244.000 

ljudi, ne bi bilo rata; o tome se radi! 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mi 

smo uradili sve što je bilo moguće da 

to pomognemo. Vojska Republike Srpske 

tu nije djelovala kao faktor koji bi 

u pravcu traženja mirovnog rješenja 

izvršio bilo kakav unutrašnji pritisak. 

Naprotiv, čak mislim da se oni i sa vojničkog 

stanovišta u ovom trenutku ponašaju 

krajnje neracionalno. Jer, međunarodna 

zajednica je ponudila rješenje 

“pola-pola”, isključivo na bazi činjenice 

da je postignuta vojna pobjeda u ratu! 

Da nije postignuta vojna pobjeda, nikada 

međunarodna zajednica ne bi izašla 

sa prijedlogom da se podijeli teritorija 

Bosne i Hercegovine “pola-pola”, koja u 

istoriji nikada nije bila teritorija na kojoj 

je bilo srpske države. Nerealne ambicije 

da se zahtijeva da dvije trećine stanovništva 

koji čine Muslimani i Hrvati u 

krajnjem sporazumu mirovnom dobiju 

manje od polovine, predstavija ogromnu 

opasnost za cio region; pogotovo, 

što mi ovdje koji sigurno ne navijamo ni 

za Turke, ni za ustaše, ne možemo apsolutno 

ni mi sami, koliko god bili subjektivni, 

da ocijenimo da nama pripada više 

od polovine teritorije Bosne i Hercegovine, 

gdje srpski narod predstavlja samo 

jednu trećinu, a ponuđena je polovina; 

s jednim dobrim izgledom, u fazi daljih 

pregovora, da se to nešto čak i uveća, s 

obzirom na mogućnosti nuđenja nekih 

za Muslimane vitalnih tačaka za nešto 

veće teritorije upisane u njihovu kartu. 

Ukoliko se sve snage ne okrenu ka 

iskorišćavanju ove velike prilike da se 

zaključi mir, biće ugroženi svi rezultati 

rata! I biće ugrožena vojna pobjeda i 

rezultati vojne pobjede; i biće ugrožena 

mogućnost formiranja Republike 

Srpske! Za ovim stolom dobro znamo 


46 

s čime oni tamo raspolažu, s čime mi 

ovdje raspolažemo; djelić toga smo maločas 

ovdje vidjeli. Sve to zajedno, apsolutno, 

ne može predstavljati osnovu za 

zaključak da je dopustivo nastaviti rat, 

čak i u sasvim suženom razmatranju na 

vojni aspekt stvari, a potpuno suludo ga 

nastaviti ako se proširi razmatranje na 

politički aspekt stvari, iz koga se vidi da 

ponuđeni mir predstavlja jedno ogromno 

dostignuće koje ne bi smjelo da se 

prokocka. Prema tome, apsolutno, svaki 

naš potez i svaka naša odluka i danas i 

dalje mora da bude prema tome usmjerena. 

Mislim da to treba da bude naša 

potpuno jasna orijentacija. Jer, ako nas 

oni gurnu u ova razmatranja na nižem 

nivou, koja polaze od pogrešnih pretpostavki 

da sada treba pripremiti neki novi 

rat i njegov nastavak, onda mi nećemo 

daleko dogurati. Tim prije što taj novi 

rat neće biti nametnut voljom druge 

strane, nego potpunim sljepilom upravo 

ove naše strane. Zato, mislim da ovo 

treba na jedan mnogo drugačiji način da 

se definiše. 

Posebno što bi u tom slučaju bila 

radikalno smanjena i opasnost hrvatskog 

napada na Republiku Srpsku Krajinu. 

I, drugo, zbog ovog vrlo rizičnog 

poteza koji je Tuđman preuzeo da ne 

obnovi mandat UNPROFOR-a poslije 

31. marta - to znači još za tri mjeseca 

poslije toga, odnosno da kroz šest mjeseci 

prestane mandat UNPROFOR - 

on se istura kao odgovoran i Hrvatska 

za moguću ratnu eskalaciju. To znači 

da ne bi mogao da ima onaj stepen međunarodnog 

razumijevanja koji je do 

sada neopravdano veoma široko iskorišćavan. 

MOMIR BULATOVIĆ: Slažem 

se sa ovim što su govorili predsjednici 

Milošević i Kontić. Meni stvarno nikad 

nije jasna ova računica, iskreno da kažem. 

1993. godina je bila najteža godina 

za Vojsku Jugoslavije, 1994. relativno 

uspješnija. Danas se, istovremeno, 

suočavamo sa problemom nedovoljnog 

broja vojnika - znači, nikad manji broj 

neće da bude lošeg odaziva vojnika po 

ugovoru, nemogućnosti pozivanja rezervista 

itd., u situaciji kada je budžet 

objektivno veći. Mi dolazimo u situa-

ciju sada da su naše rezerve 

svedene na nulu!? Iskreno 

da vam kažem, znajući to 

malo iz ekonomije, to mi ne 

“drži vodu”! S druge strane, 

mislim da je loša logika koja 

nama kaže: mi smo konstituisali 

naše potrebe na ovom 

nivou; vi ste nam dali toliko 

sredstava i mi ćemo to potrošiti 

za tri ili četiri mjeseca 

i onda se suočimo sa činjenicom 

koja ne ide nikom u 

prilog, a to je: nemamo goriva, 

nemamo hrane, nemamo 

odjeće! 

Oficiri JA 

ZORAN LILIĆ: Dobro, predlažem 

da pređemo na treću tačku: informacija 

oko oficira u 30. i 40. Kadrovskom 

centru. General Perišić je zatražio da 

to stavimo na dnevni red, obzirom da 

ima mnogo rodbine koji svakodnevno 

intervenišu u Generalštabu i kod njega 

dolaze, obzirom na naš stav da im se 

isplaćuje po jedan prosečan lični dohodak. 

Ovdje je dato nekoliko prijedloga. 

Izvoli, Momo! 

MOMČILO PERIŠIĆ: Rješenje 

je donijeto kakvo je donijeto. Sada oni 

vrše pritisak na Generalštab da se taj 

status riješi drugačije. Ja sam ovo stavio 

na dnevni red, jer je u vašoj nadležnosti 

da odlučite šta da radimo. Napomenuo 

bih: u ovakvom teškom stanju budžeta, 

sa ovim ljudima je stanje još teže. Međutim, 

s obzirom da su oni poslati tamo 

- što iz SFRJ, što iz SRJ - imaju i određene 

zakonske osnove da traže da im mi 

riješimo status; čak se neki pripremaju i 

MOMIR 

BULATOVIĆ: 

Šta predlažeš? 

PAVLE 

BULATOVIĆ: Ako 

hoćemo da ih 

držimo tamo, 

onda ih moramo 

plaćati . MOMIR 

BULATOVIĆ: Ako 

ih ne platimo, 

oni će nas tužiti 

sudu? PAVLE 

BULATOVIĆ: I, 

dobiće! MOMIR 

BULATOVIĆ: Pa 

će dokazati da 

mi, u suštini, 

imamo tamo 

naše oficire! 

da tuže SRJ zašto im ne daje 

to i to! Suština problema zašto 

sam ovdje stavio na dnevni 

red - to predsjednik Milošević 

više zna - jeste da su 

ti ljudi nama još uvijek neka 

vrsta uzdanice i brane da se 

Vojska Republike Srpske ne 

prevede u vojsku SDS-a ili 

četničku vojsku. Jer, gro tih 

ljudi je vezan za SRJ i na opciji 

je državne politike SRJ; 

i nikako se ne miri sa onom 

tamo ppolitikom. 

ZORAN LILIĆ: Obzi- 

rom na činjenicu da većina 

njih ovdje ima porodicu - 

radi se o 2.664 profesionalnih 

podoficira i oficira, od 

4.346 koji su bili na platnom spisku u 

30. Kadrovskom centru, ostalo su civilna 

lica - mislim da bismo mogli da 

podržimo ovaj prijedlog da se isplati, 

ali do nivoa plate koji imaju naši oficiri 

ovde i da se isplaćuje isključivo porodicama 

u Beogradu. To automatski 

eliminiše one koji su odlučili da tamo 

ostanu i da budu na platnom spisku 

nekog drugog, a ima i toga! To je razlika 

od 28 miliona i 300 hiljada, minus 

onih 12 miliona? 

PAVLE BULATOVIĆ: Meni se, 

prvo, postavlja pitanje da li smo sa ovom 

odlukom postigli cilj koji smo htjeli - 

mislim na postojeću odluku. Mislim da 

nismo postigli cilj. Ako sada hoćemo da 

postignemo puni cilj, znači, ako hoćemo 

da ti oficiri odnosno profesionalni 

vojnici koji su tamo budu jezgro neke 

naše vojske u Vojsci Republike Srpske, 

onda ih moramo tretirati na isti način 

kao vojnike ovdje. 


47 

MOMIR BULATOVIĆ: Šta predlažeš? 

PAVLE BULATOVIĆ: Ako hoćemo 

da ih držimo tamo, onda ih moramo 

pplaćati. 

MOMIR BULATOVIĆ: Ako ih ne 

platimo, oni će nas tužiti sudu? 

PAVLE BULATOVIĆ: I, dobiće! 

MOMIR BULATOVIĆ: Pa će dokazati 

da mi, u suštini, imamo tamo 

naše oficire! Ako mi sada dopustimo da 

se sudi državi Jugoslaviji zbog toga što 

nije isplaćivala plate svojim oficirima 

koji ratuju u Republici Srpskoj, taj čin 

može da ima katastrofalne pposledice! 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Kao 

što si rekao, to je jako složeno pitanje. 

Jer, lako bi ga bilo riješiti ako bismo mi 

išli u okvirima ove argumentacije koju 

iznosi Momčilo i koja je sasvim u redu 

sa stanovišta pozicije tih ljudi tamo - ako 

se zanemare svi ovi drugi politički aspekti. 

Meni je jasno da su Mladić i njegovi 

saradnici u teškoj situaciji i da budu 

manipulisani od strane rukovodstva na 

Palama; i dolazi u jednu ponižavajuću 

situaciju da ne može tamo ništa da uradi 

sa ovakvim materijalnim stanjem. Sa tog 

stanovišta, postoje svi razlozi da im se 

pomogne. S druge strane, potpuno stoje 

ove tvoje primedbe (obraća se predsjedniku 

Bulatoviću) u pogledu statusa, s 

obzirom na činjenicu da ne možemo da 

tretiramo da je to dio naše Vojske, ako 

on ni u kom slučaju funkcionalno nije 

vezan za ovu Vrhovnu komandu, nego 

vezan za realizaciju jedne politike koju 

mi cijenimo kao pogibeljnu za čitav narod 

tamo. 

Onda dolazimo u potpuno kontradiktornu 

situaciju - da pomažemo 

ostvarivanje pogrešne politike!

Islamnet 

Irak 

Deseta godišnjica od 

početka američke agresije 

na Irak 

Ovog mjeseca navršava se deset 

godina od invazije SAD 

na Irak. Šta je donijela ta odluka u 

protekloj deceniji? Još važnije, šta je 

ta odluka, zapravo, proizvela? Rijetki 

su oni u svijetu koji vide bilo 

kakvu korist od američko-savezničke 

agresije na Irak. Međutim, kada 

su posljedice u pitanju one su suviše 

strašne za Iračane. Prema procjenama, 

Amerika i njeni saveznici ubili 

su oko 150.000 Iračana. Nažalost, 

veliki broj Iračana i danas trpi posljedice 

rata. Osim Iračana direktne 

posljedice ovog bespotrebnog rata 

osjetili su i Amerikanci. Prema zvaničnim 

informacija, u Iraku je poginulo 

4.488 američkih vojnika, dok 

je 32.000 američkih vojnika teže i 

lakše ranjeno. Sjedinjene Američke 

Države potrošile su 1.700 milijardi 

dolara na direktne troškove rata u 

Iraku, kao i još dodatnih 490 milijardi 

dolara na odštete ratnim veteranima. 

Amerika je ratovala na kredit, 

pa bi ukupni troškovi u naredne 

četiri decenije mogli da porastu na 

preko šest biliona dolara. SAD skoro 

ništa nisu dobile ratom, dok je 

irački narod potpuno traumatiziran 

zbog invazije i njenih posljedica. 

U međuvremenu, u rekonstrukciju 

Iraka je uloženo 212 milijardi dolara, 

ali taj novac je najvećim dijelom 

otišao na bezbjednosne strukture, a 

veliki dio je nestao u malverzacijama 

i pljački. 

Irak je danas jedna od najnesigurnijih 

zemalja. Budućnost Iraka je 

neizvjesna, narod je svakodnevno 

izložen brojnim iskušenjima. 

Saudijska Arabija 

Šejh Selman el Auda: Reforme 

društva ili nasilna revolucija 

P oznati 

saudijski islamski alim šejh Selman 

b. Fahd el Auda putem društvene 

mreže Twitter uputio je ovih dana otvoreno 

ppismo saudijskom j narodu, odnosno saudijskim 

vlastima. Šejh Selman upozorava 

da bi se Saudijska Arabija mogla suočiti sa 

nasilnom revolucijom ukoliko se uskoro 

ne sprovedu potrebne društvene reforme. 

U nastavku prenosimo sadržaj otvorenog 

pisma šejha Selmana. 

“Prijatelj vam je onaj ko vam se obraća 

iskreno. Racionalni ljudi cijene istinu bez 

obzira ko je govori. Govorimo o naciji koju 

volimo i za čiju budućnost smo podjednako 

zabrinuti. Moramo zaštititi sva dobra 

koja smo postigli, u suprotnom alternativa 

je haos, dezintegracija i razdor. Naši sugrađani 

su isti kao i ostali ljudi u svijetu; oni 

imaju svoje ambicije, zahtjeve i svoja prava. 

Oni neće šutjeti zauvijek ako im se stalno 

negiraju potrebe i prava. Tokom proteklog 

vremena nakupilo se dosta negativnih osjećanja. 

Ovdje prenosim ono što su mi mnogi 

ljudi rekli iz različitih sektora i regiona 

našeg društva. Kada se ljudi prestanu bojati 

onda možete od njih očekivati da urade bilo 

šta, a ako njihova ljutnja dostigne kritičnu 

tačku tada ih ništa neće moći smiriti. Kada 

je temperament visoko izražen tada vjerski, 

politički i kulturni simboli gube svoju vrijednost. 

Masa na ulici preuzima kontrolu.” 

U nastavku otvorenog pisma šejh Selman 

navodi neke od slabosti saudijskog društva, 

naročito slabosti i nepravde p koje j implementira 

saudijska vlast. Šejh se posebno 

osvrnuo na stanje u saudijskim zatvorima. 

Napominjemo da je šejh Selman na vlastitoj 

koži osjetio kako je biti u saudijskim zatvorima. 

Poznato je da je šejh Selman odležao 

pet godina zatvora, od 1994. do 1999., 

a zbog pozivanja na političke reforme. 

“Ko god je bio sumnjiv strpan je u zatvor. 

Iako je trebalo iskoristiti priliku i osloboditi 

osumnjičene koji su nevini, nažalost 

to se nije dogodilo. Zatvorski sistem nije 

pokazao nikakvu strategiju u radu sa zatvorenicima. 

Konsenkvence takvog stanja je 

raširena mržnja, osvetoljubljivost i militantnost 

među zatvorenicima. Ja podržavam 

zatvorenike iako su mnogi od njih razočarani 

sa mnom. Neki koji su oslobođeni 

žestoko i bučno su reagirali napadajući na 

mene. Bez obzira na to, moja obaveza je 

da stanem u njihovu zaštitu. Ljudska prava 

nisu predviđena samo za one koji se slažu 

sa nama. Mnogi članovi kraljevske porodice 

razočarani su kako se upravlja našim 

zatvorima. Ne postoje jasni propisi i institucije 

za normalizaciju postupaka prema 

zatvorenicima. Sve se rješava od slučaja do 


48 

slučaja. Obaviješten sam o okolnostima u 

kojima su zatvorenici ozbiljno fizički ozlijeđeni, 

neki su i umrli, neki su doživjeli teška 

psihička zlostavljanja, vršene su opstrukcije 

i sprječavanje sprovedbe sudskih presuda o 

puštanju na slobodu zatvorenika. O ovim 

slučajevima još nismo dobili jasna pojašnjenja. 

Opasno je dovoditi ljude u stanje u 

kojem oni zaključe da nemaju šta izgubiti.” 

Na kraju ovog dijela pisma šejh Selman se 

kritički osvrće na policiju i sudstvo. “Biro 

za istrage u potpunosti kontrolira sistem 

prisluškivanja, hapšenja, sudskih procedura 

i kaznenih presuda. Ovo ima za posljedicu 

negiranje mnogih ljudskih prava osumnjičenih 

lica. Kada policijski službenik krši 

prava zatvorenika on se kocka sa budućnošću 

cijele nacije. Ne smije se dozvoliti da 

neko ode u zatvor bez jasnih dokaza protiv 

njega. Ovo se mora riješiti odmah.” 

U nastavku šejh Selman prelazi na ulogu 

medija. “Sigurnosne brigade na Twitteru 

i kvazi vladini mediji svakog onoga ko ih 

iskreno savjetuje označavaju kao provokatora 

i svaki poziv na reforme predstavljaju 

kao lični interes. Uprkos tome, naša javnost 

postaje sve svjesnija. Kada ljudi izgube vjeru 

u svoje sigurnosne agencije nemoguće 

je j te agencije g j ppredstaviti kao ppouzdan 

izvor 

informiranja.” Šejh posebno kritizira sra- 

man odnos prema onima koji su poginuli 

u džihadu. “Na horizontu su dim i prašina. 

Opravdano smo zabrinuti šta se krije 

iza. Ako sigurnosne agencije pooštre svoju 

politiku to će samo pogoršati stanje i isključiti 

svaku nadu za reforme društva. Nakon 

što smo toliko dugo čekali, recite nam šta 

je garant da počinje novo doba. Umirite 

naš cinizam iznenađujući nas pozitivnim i 

neočekivanim vijestima. Kada su vrata zaključana 

oni koji su očajni prestaju razmišljati 

o pozitivnim i negativnim stranama 

svojih djela.” Na kraju pisma šejh Selman 

zaključuje. “Mnogi građani se boje anarhije 

i bezakonja. Da bi se njihov strah umirio 

potrebne su realne reforme, i to reforme u 

kojima će učestvovati i građani. Normalni 

ljudi ne žele da nasilje postane njihov model 

izražavanja. Kada se revolucija guši oružani 

konflikt se sam javlja. Jedina solucija je 

poduzimanje mudrih i pravovremenih odluka 

prije nego nasilje postane prihvatljivo. 

Treba iskoristiti priliku za pravovaljane akcije 

dok ne bude kasno. Vrijeme je mač sa 

dvije oštrice – ono može biti na vašoj strani 

ali i protiv vas.”

Holandija 

Premijer Erdogan traži od Holandije da vrati dječaka Junusa 

Turski premijer Recep Tayyip Erdo- 

Tgan T naložio je svojoj vladi da pokrene 

kampanju vraćanja turske djece koja 

su usvojena u europskim zemljama. Naime, 

nedavno je jedna porodica turskih 

imigranata u Holandiji zatražila pomoć 

od premijera Erdogana a nakon što su 

saznali da je njihov devetogodišnji sin Junus 

dat na usvajanje Holanđankama koje 

su u lezbijskom braku. Prema pisanju lista 

Die Welt, t holandska socijalna služba je 

spomenutoj turskoj porodici oduzela sina 

Junusa kada je on imao šest mjeseci. Navodno, 

razlog oduzimanja Junusa bilo je 

zlostavljanje njegovih roditelja. Prema podacima 

Komisije za ljudska prava Parlamenta 

Turske najmanje pet hiljada djece 

turskog porijekla živi sa hraniteljskim porodicima 

ili je usvojeno. Mnoga od usvo- 

Saudijska Arabija 

S vake 

godine saudijsko ministarstvo 

za hadž prekrije Kabu sa novim prekrivačem. 

Ovaj proces ima nekoliko veoma 

zanimljiv dijelova. Prvo prekrivanje 

Kabe izvršeno je u predislamsko doba. 

Muhammed, a.s., i muslimani u Mekki 

nisu sudjelovali u pokrivanju Kabe sve 

do osvajanja grada 630. godine po miladu 

(7. po Hidžri), jer im vladajuće pleme, 

Kurejš, nije dozvoljavalo da to učine. 

Kada su muslimani zauzeli Mekku 

odlučili su da ostave Kisvu i ta Kisva je 

prekrivala Kabu sve do momenta kada 

je jedna žena svjetiljkom slučajno zapalila. 

Nakon ovog događaja Muhammed, 

a.s., je dao da se Kaba prekrije bijelim 

jemenskim brokatom. Sve do 1340. 

godine Kisve su bile izrađene samo od 

platna. Od te godine započinje tradicija 

veza kur’anskih ajeta. Kralj Abdul Aziz 

bin Saud je naredio 1926. da se izgradi 

tvornica za proizvodnju Kisve i prvi pokrivač 

Kabe je proizveden te iste godine. 

Trebalo je više od 100 tkalja da tokom 

cijele godine tkaju tkaninu na drevnim 

stanovima kako bi izvezli veličanstvenu 

kaligrafiju. Godine 1937. tvornica je zatvorena 

zbog korištenja zastarjele tehnologije. 

Nakon duge pauze 1962. godine, 

u predgrađu Mekke je ponovno 

otvorena. U tvornici radi 240 zaposlenika. 

Za izradu Kisve uvoze se najbolje 

svile iz Italije i Njemačke. Uz pomoć 

specijalnih deterdženata i sapuna od 

posebnog maslinovog ulja svila se pere 

i uklanja zaštitni vosak. Svila se nakon 

toga izlaže na visoku temperaturu od 

90C i pere nekoliko puta da bi dobila 

jene djece živi sa kršćanskim identitetima 

ili su dati na usvajanje i hraniteljsku brigu 

homoseksualnim partnerima. Ankara 

zahtijeva da se djeca turskog porijekla 

daju na usvajanje samo muslimanskim 

porodicama. Premijer Erdogan narednih 

dana posjetit će Holandiju. Premijer Erdogan 

je obećao da će o slučaju usvajanja 

Junusa razgovarati sa holandskim premijerom 

Markom Rutteom. 

Na prekrivaču Kabe ima 150 kilograma zlata i srebra 

svoju prirodnu boju. Najbolji rezultati 

se postižu kada se svila boji preko svoje 

prirodne boje. Dizajniranje i vezenje 

kur’anskih ajeta je kompjuterizirano. 

Jedinstvena veza postiže se u nekoliko 

faza. Prvo se pamučni konac za šivanje, 

sa kur’anskim natpisima i ukrasima utiskuje 

na platno. Tada se po njemu nanosi 

vez od žutog pamuka. A potom se veze sa 

srebrnim i zlatnim nitima. Ovaj vez ima 

debljinu oko 2 cm. Kisva se obično predaje 

na prvi dan mjeseca zu-l-hidždžeta, 

kako bi Kaba biti spremna za deveti dan 

zu-l-hidždžeta, u Danu kada milioni 

hadžija budu stajali na Arafatu tako da se 

osigura da Kaba izgleda elegantno sljedećeg 

dana, na prvi dan Kurban-bajrama. 

Dan ranije (8. zu-l-hidždžeta), kada hodočasnici 

krenu na Minu, stara tkanina 

se tradicionalno skida sa Kabe. Današnja 

Kisva je napravljena od 670 kg čiste svile, 

150 kg zlata i srebra koji se koriste za 

graviranje kur’anskih ajeta na platno. Površina 

platna je 658 kvadratnih metara, 

a sastoji se od 47 komada, svaki dužine 

14 metara i širine 95 cm. Cijena izrade 

iznosi oko 4,5 miliona dolara. 


49 

Rusija 

Andrej Panin ubijen jer 

je Ruse pozvao da prime 

islam 

Sredinom ovog mjeseca u Moskvi 

je ubijen popularni ruski filmski 

glumac Andrej Panin. Kako 

izvještavaju pojedini ruski mediji 

Andrej Panin je ubijen hladnim 

oružjem, odnosno nožem. Ubice 

su Panina izboli nožem čak oko 

sto puta. Moskovska policija ubistvo 

Andreja Panina ne tretira kao 

ubistvo, za njih je Andrej Panin se 

sam smrtno povrijedio prilikom 

pada u svom stanu. Međutim, pojedini 

ruski mediji proteklih dana 

objavili su zanimljive informacije 

koje otkrivaju da je Panin ubijen 

a da je motiv ubistva njegov poziv 

Rusima da svi prihvate islam. Ovu 

preporuku ili poziv u islam svojim 

zemljacima Rusima Andrej Panin 

uputio je neposredno prije ubistva 

u intervjuu za moskovski sedmični 

list Argumenti sedmice. Naime, Andrej 

Panin je u spomenutom intervjuu 

kritizirao Rusku pravoslavnu 

crkvu i rusko društvo nakon čega je 

rekao: “Ja mislim da svi mi trebamo 

prihavtiti islam”. Prema jednom 

broju ruskih medija ova izjava je 

mogući razlog što je Panin izboden 

na smrt. Pravoslavni ekstremisti u 

Rusiji poznati su po ovakvoj vrsti 

zločina. Sumnja se da pravoslavni 

ruski ekstremisti stoje iza nedavnih 

ubistava uglednih muslimana 

u Moskvi. Oni se sumnjiče da su 

prošle godine zaklali jednom mladog 

imama – islamskog daiju.

SAD 

Fernando Jara, špijun CIA 

među talibanima i Al Kaidom 

Američki list Los Angeles Times objavio 

je proteklih dana tekst o Fernandu 

Jari, bivšem agentu američke CIA, špijunu 

koji je oko pet godina bio uspješno infiltriran 

u redove Al Kaide i talibana u Jemenu 

i Afganistanu. Fernando Jara je prošao sličan 

put kao i danski špijun Morten Storm, 

koji je nedavno javno obzananio svoju 

ulogu u ubistvu američkog vođe Al Kaide 

u Jemenu Anwara al Awlakia. Dakle, Fernando 

Jara je za Los Angeles Times ispričao 

da četiri godine prije 11. septembra 2001. 

godine primio islam. Neposredno pred 

11. septembar Jara se vratio svom neislamskom 

identitetu. Nakon 11. septembra 

Jara se aktivira u CIA, odlazi na obuku 

gdje uči arapski jezik i druge potrebne 

vještine. Nakon obuke Jara se infiltrirao 

među muslimane u Kaliforniji kako bi 

preko njih pokušao domoći se ratnih žarišta 

u inostranstvu. Često se družio i učio 

o islamu sa šejhom Salimom Morganom 

i imamom Maderom. Naravno Jara je 

otvoreno i veoma napadno kritizirao politiku 

SAD i tako sticao povjerenje. Nakon 

uspješno obavljene misije u Americi Fernando 

će se infiltrirati među Al Kaidovce 

u Jemenu i Afganistanu. Uspio se čak uvući 

pod kožu i poznatom šejhu Abdul Majeed 

Zindaniju. Zahvaljujući stečenom povjerenju 

u Al Kaidi Jara se ubacio u Afganistan 

gdje je utvrdio velik broj bitnih informacija, 

naročito informacije kako dolaze 

strani dobrovoljci u Afganistan, pogotovo 

dobrovoljci iz zapadnih zemalja. “Ja sam 

lovio Zapadnjake”, kaže Fernando Jara. Na 

kraju navodimo njegovu pokajničku izjavu 

o prljavom poslu kojeg je obavljao u Jemenu 

i Afganistanu. “Stidim se nekih stvari koje 

su se dogodile tamo”, zaključio je Jara svoj 

razgovor za Los Angeles Times. Suština Jarinog 

izražavanja srama za učinjeno odnosi se 

na njegovu ulogu u navođenju američkih 

raketnih napada u kojima su stradali brojni 

civili. Morten Storm i Fernando Jara su otkrili 

svoju špijunsku priču. Njihov metod je 

jasan – biti što ekstremniji da bi dobio povjerenje 

Al Kaide, a onda špijunski posao 

ide lahko. 

Turska 

Turska poljoprivreda najrazvijenija u Europi: Za podsticaje 

u 2013. izdvojeno 5,5 milijardi eura 

Turski ministar financija Mehmet 

TSimsek T izjavio je da je, u pogledu poljoprivrede, 

Turska najrazvijenija zemlja 

u Evropi, a da, po razvijenosti, u svijetu 

zauzima sedmo mjesto. On je istakao da 

je budžet izdvojen za podršku poljoprivredi 

ove godine povećan za 17,8 posto 

u odnosu na budžet 2012. godine, odnosno, 

da je sa 4,7 milijardi eura povećan 

na 5,5 milijardu eura. “U 2002. godini, 

budžet izdvojen za poljoprivredu bio je 

samo tri milijarde turskih lira. Sada smo, 

Europa 

Belgijancu 4 mjeseca zatvora zbog skrnavljenja Kur’ana, 

Francuzu 5 mjeseci zatvora zbog trganja nikaba 

U proteklom 

periodu u nekoliko 

europskih zemalja izrečeno je 

više presuda za napad na islam i muslimane. 

Ovom prilikom izdvajamo 

nekoliko zanimljivih presuda. Sud u 

Belgiji osudio je jednog 

Belgijanca na četiri mjeseca 

zatvora i 600 eura 

novčane kazne jer je pocijepao 

Kur’an. U Francuskoj 

je jedan muškarac 

osuđen na pet mjeseci 

zatvora i na nadoknadu 

štete muslimanki kojoj 

je na ulici skinuo nikab 

sa lica. Francuz se brani 

izjavama da je bio nasilan 

prema oštećenoj mu- 


50 

u ovom pogledu, najrazvijenija država u 

Europi, a u svijetu smo sedma zemlja”, 

kazao je Simsek. Naglasivši da Ministarstvo 

financija ulaže napore kako bi 

smanjilo porezne troškove za građane, 

Simsek je rekao da ipak uzimaju u obzir 

i negativne posljedice smanjenja poreza 

u odnosu na ostale porezne prakse. “U 

okviru toga, postoji projekat koji vodimo 

kako bi poljoprivrednicima osigurali 

gorivo i kako bi ih oslobodili plaćanja 

poreza”, kazao je Simsek. 

slimanki jer je na taj način htio sprovesti 

zakon o zabrani nošenja nikaba na 

javnim mjestima. 

Istovremeno sa navedenim presudama 

španski Vrhovni sud je poništio odluku 

grada Lleida kojom je nametnuta 

zabrana nošenja 

nikaba na javnim mjestima. 

U obrazloženju 

presude navodi se da je 

grad Lleida nametanjem 

zabrane nošenja nikaba 

na javnim mjestima otvorio 

mogućnost povećanja 

diskrminacije, jer su žene 

u nikabima primorane da 

ostaju u kućama kako se 

ne bi suočile sa kaznom.

Libija 

Pedeset Libijaca umrlo od alkohola 

U Libiji 

se u petak 08. marta dogodila 

strašna nesreća, od posljedica 

trovanja alkoholom umrle su 51 osoba 

a 378 njih je na liječenju u bolnicama 

i većina njih je ostala bez vida. Libijske 

zdravstvene vlasti vjeruju kako ovo nije 

kraj ovoj tragediji jer se svakodnevno 

javljaju novi slučajevi trovanja. Ova tragedija 

dogodila se u glavnom gradu Tripoliju. 

Libijska policija kaže da su otrovani 

Libijci na divlje pripremali alkohol 

u kome je bilo dosta metanola koji je 

glavni uzrok trovanja, gubitka vida, 

uništenja bubrega i u velikom procentu 

izaziva smrt. U okolici glavnog libijskog 

grada poslije revolucije nikle su brojne 

Foto islamneta 

destilacije alkohola koji se proizvodi od 

naranči, mandarina i hurmi. Svi umrli i 

otrovani nabavili su alkohol na jednom 

mjestu a starost im se kreće od 19 do 50 

godina. Nakon revolucije u Libiji se masovno 

proizvodi i prodaje alkohol. On 

je punih 42 godine bio zabranjen, pa je 

njegova zabrana nastavljena i za vrijeme 

novog režima. Policijski izvori tvrde da 

u okolici Tripolija ima mnogo pečenjara 

u kojima se destilira alkohol, a zatim 

prodaje na divlje i bez ikakve kontrole. 

Oni koji pamte Libiju za vrijeme režima 

kralja Idrisa Prvog, kada je alkohol bio 

legalan, g znaju j da su Libijci ljubitelji alkohola. 

( Š.O.) 

Vojnici Siera Leonea u Somaliji sa biblijama u rukama! 


51 

Egipat 

Za vrijeme revolucije iz 

zatvora je pobjeglo 24 hiljade 

osuđenika, među kojima su 

bili najgori kriminalci 

razgovoru sa novinarom naj- 

U poznatijeg dnevnog lista El- 

Ahram u broju od 15.03. ove godine 

pomoćnik ministra unutrašnjih 

poslova Egipta zadužen za resor zatvora 

brigadir Muhammed Na dži 

izjavio je da je tokom Revolucije 

od 25. siječnja iz zatvora pobjeglo 

24.000 osuđenika među kojima je 

bilo nekoliko hiljada baltadžija, 

kako se u egipatskom službenom 

žargonu kaže za najteže kriminalce 

među kojima su ubojice, razbojnici, 

seksualni manijaci i drugi. 

Među njima je bilo nekoliko stotina 

osuđenika na smrt. Odbjegli 

osuđenici predstavljali su najveću 

opasnost po sigurnost građana, i 

oni su po riječima pomoćnika ministra 

počinili najteže zločine kao 

što su ubojstva, provala u Egipatski 

muzej i krađa eksponata, silovanja, 

pljačke, palež i drugo. Tako 

na primjer baltadžije su učestvovali 

u svim neredima kao što su na 

primjer palež egipatske Akademije 

znanosti i umjetnosti. 

Pomoćnik ministra kaže da je do 

sada uhvaćeno i vraćeno u zatvore 

21.000 odbjeglih i da se intenzivno 

traga za 2.800 koji su još uvijek 

u bijegu. Za neke se zna da su 

pobjegli u inozemstvo i spadaju 

među najgore kriminalce. Pomoćnik 

ministra unutrašnjih poslova 

Muhammed Nadži obećava da će 

egipatski zatvori u novoj vlasti biti 

prepoznatljivi po ljudskosti. (www. 

islamska-zajednica.hr)

Politika 

Vjerujem, cijenjeni sude, 

da dobro poznaješ ljude 

Čitao 

Č 

sam o montiranim procesima 

i susretao ljude kojima 

su bile namještene presude. 

Međutim, dok se sam nisam uvjerio šta 

znači montirani proces, nisam mogao 

da vjerujem da se to na tako morbidan 

način radi. 

Tog ponedjeljka sam se našao u sudnici 

općinskog suda u Bihaću, gdje sam 

želio prisustvovati (oslobađajućoj) presudi 

jednog od simbola imamskog poziva 

Krajine, Nihadu ef. Imširoviću, koji je 

na pravdi Boga optužen da je nenamjenski 

trošio novac dok je obnašao funkciju 

predsjednika Medžlisa IZ-e Bihać. Ali, 

zajedno s nekolicinom prijatelja sam bio 

šokiran kada je sutkinja izrekla jednu 

veliku neistinu “kriv je…”. Slušao sam 

pomno obrazloženje presude i pokušao 

isključiti emocije i bio na kraju šokiran. 

Osjećao sam se kao oni iz 1984. koji su 

došli podržati rahmetli Aliju Izetbegovića 

i njegove prijatelje kada im se je sudilo 

u poznatom montiranom procesu. 

Zašto je simbol? 

Nihad ef. Imširović je u trenutku početka 

agresije na Bosnu i Hercegovinu 

bio u Mostaru, na ramazanskoj praksi, 

pa je došao do Karlovca odakle je sa 620 

ljudi, najboljim sinovima ove zemlje, 

prešao preko okupirane teritorije, noseći 

“glavu u torbi” želeći da da svoj doprinos 

u odbrani jedine domovine. Više od 40 

njegovih prijatelja su na tom putu postali 

šehidi. Mnogi su Boga molili da izađu i 

da se skrase tamo odakle je Nihad ef. i 

došao, ali je on osjećao potrebu i obavezu 

da brani svoj narod i da bude na 

čelu sa ahmedijom kao najboljim orjentirom 

bošnjačkog naroda. 

On je najbolji muallim po postignutim 

rezultatima u vjerskoj pouci za djecu 

i odrasle u 1430. hidžretskoj godini. 

On je među prvim imamima koji su 

završili Islamsku pedagošku akademiju, 

a kasnije i Islamski pedagoški fakultet, 

osjećajući potrebu da i na takav način 

bude primjer ostalima koliko je značajno 

biti obrazovan i školovan imam. 

Kao predsjednik Medžlisa IZ-e u 

mandatnom periodu 2002.-2006. potpisao 

je odluku o kupovini zemljišta za 

glavnu gradsku džamiju u centru grada 

Bihaća. 

On je porodičan čovjek, oženjen čestitom 

hanumom i otac troje djece od 

kojih j je j nastarija j Amina drugi g razred 

medrese “Džemaluddin ef. Čaušević”. 

Zbog svih ovih stvari može s pravom 

ponijeti epitet “simbol” imamskog 

rada i zalaganja. 

Šta je “zgriješio”? 

U prethodnom podnaslovu sam 

spomenuo njegove zasluge koje su ga 

najviše “koštale” da se protiv njega pokrene 

sudski proces. Optužen je da je 

pronevjerio sredstva Gradske džamije u 

Bihaću i za taj novac kupio Passata za 

potrebe Medžlisa IZ-e Bihać i uplatio 

imamima penzijsko i zdravstveno osiguranje. 


52 

Za ovo je optužen i osuđen, a on je 

jedan od prvih predsjednika medžlisa 

Islamske zajednice u BiH koji je politici 

rekao “NE”, koji nije dozvolio da mu se 

miješaju u posao upravo oni koji su od 

Gradske džamije naknadno napravili 

ruglo i sramotu, a ona će, ako Bog da, 

ponovo biti ponos svih muslimana ovog 

podneblja. 

Početak gradnje Gradske džamije 

je bio otežan zbog imovinsko-pravnih 

odnosa, nije se nazirao skori početak, a 

prilozi za gradsku džamiju su pristizali. 

Izvršni odbor Medžlisa IZ-e je naložio 

Nihad ef. da “podigne kredit i kupi auto 

za potrebe Medžlisa IZ-e”. S obzirom 

da je digao novac sa transakcijskog, a ne 

namjenskog računa (kako je utvrdila Finansijska 

policija), nikakav prekršaj prema 

zakonu nije napravljen. Istu ideju u 

vidu prijedloga je nedavno iznio zamjenik 

predsjedavajućeg Skupštine USK-a 

Ivan Prša, koji je predložio da, neke kantonalne 

institucije koje su u sufi citu, posude 

novac Kantonalnoj bolnici da bi se 

izbjegle kamate i niko takav prijedlog nije 

osudio, iako nije ni podržan jer nijedna 

institucija ne da svoje pare. 

Velika fi nansijska kriza koja je pogodila 

Medžlis nakon brojnih izdataka je 

znatno uticala i na imamske plate, pa su 

njegove kolege redovno bile bez plata i 

uplata za penzijsko i zdravstveno osiguranje. 

Također, digao je novac sa transakcijskog 

računa i uplatio penziono i 

zdravstveno osiguranje, što je apsolutno 

u skladu sa zakonom. 

Ono što je još skandaloznije da je 

Nihad ef. osuđen na osnovu Krivičnog 

zakona F BiH, član 242. u kojem se kaže 

sljedeće: “Odgovorna osoba u pravnoj 

osobi koja kršenjem zakona ili drugog 

propisa u Federaciji očito nesavjesno posluje 

pa time prouzrokuje znatnu imovinsku 

štetu toj pravnoj osobi, kaznit će 

se novčanom kaznom ili kaznom zatvora 

do tri godine.” 

Revizijski izvještaj, predsjednik Medžlisa, 

muftija, predsjednik Inicijativnog 

odbora za gradnju džamije su posvjedočili 

na tom istom Sudu da ni sa jednom 

konvertibilnom markom nije oštećen 

Medžlis IZ-e Bihać, Gradska džamija niti 

bilo koje drugo pravno ili fi zičko lice. 

Prema tome, prema članu Krivičnog 

zakona na osnovu kojeg je osuđen Nihad 

ef. nije ga bilo moguće osuditi, jer on nije 

ništa otuđio, niti napravio bilo kakvu 

štetu, niti je prekršio zakon! 

Ovo su našli za zlo i to, bez imalo 

stida i srama, prezentirali javnosti. 

Međutim, očito je bilo da se mora kazniti 

onaj ko je došao da brani ovu zemlju iako 

je bio van nje na samom početku agresije. 

On je “kriv” zato što će u samom centru 

Avnojevskog grada, pored zgrada gdje 

su obitavali ličnosti sa najvećim vojnim 

ordenima JNA, sada stajati jedna grandi-

ozna građevina sa dvije munare, buduća 

Gradska džamija u Bihaću. Vjerovatno je 

Nihad ef. “kriv” i zbog toga što nije ’92. 

otišao za Njemačku i što se vratio u svoju 

zemlju i svoj rodni Bihać da ga brani. 

Vjerovatno je “kriv” što ima uzornu 

porodicu, adekvatno obrazovanje i što se 

nesebično zalaže da svojoj profesiji postavlja 

visoke standarde. A ponajviše je 

“kriv” zbog toga što određeni moćnici 

nisu mogli preko njegovih leđa pokazati 

i što nisu mogli manipulisati Islamskom 

zajednicom. 

(Ne)časna uloga medija 

Veoma nečasnu ulogu u ovom procesu 

su odigrali mediji na čelu sa Federalnom 

TV, Dnevnim avazom, Oslobođenjem, 

US novinama Krajina i drugima. 

Pisali su da je Nihad ef. osuđen na 

dvije godine, a u presudi stoji osam 

mjeseci. Nisu objavili službeni demant 

Medžlisa IZ-e Bihać u kojem se, između 

ostalog, kaže: “Revizorskim izvještajem 

kojeg je ustanovila revizorska kuća, 

utvrđeno je da nijedna marka koja je 

uplaćena u korist Gradske džamije nije 

potrošena u bilo koje druge svrhe osim 

za izgradnju džamije. 

Imali smo priliku čitati razne intervjue 

koji govore o malverzacijama 

i navodnoj ugroženosti nekih imama, 

koji optužuju sve samo sebe ne i koji 

se javnosti u BiH predstavljaju kao 

istaknuti imami, a u svome narodu 

su prezreni i odbačeni, pa onda i u 

matičnoj instituciji – Islamskoj zajednici. 

Njihov nerad najbolje govori 

o njima samima! 

Sramna je manipulacija informacijama 

da je džamija oštećena sa šezdeset 

hiljada KM, što apsolutno nije 

tačno. Interesantno je bilo da su svi 

prenosili njegovu sliku s ahmedijom, 

jer je ona ta na koju se ustvari udara i 

na koju se želi ljaga baciti, a lice imama 

je bilo u drugom planu.” 

Da Nihad ef. i njegova porodica 

ni jedno iskušenje nisu doživjeli dovoljno 

bi im bilo da su preživjeli i 

podnijeli neutemeljeno i lažno pisanje 

i govor pomenutih medija. 

Sud je uvijek u pravu?! 

Momčilo Perišić je oslobođen. 

Ima li ijedan Bošnjak i Hrvat koji 

smatraju da je to PRAVDA? Naprotiv, 

svakome je jasno i o tome svi 

govore da je to učinjeno kao protuvrijednost 

oslobađanja generala 

Gotovine. Oslobođen je da se ne bi 

stavljalo na teret Srbiji da je bila agresor 

u BiH, a bila je. Međutim, ako 

slijepo vjerujemo sudu trebamo znati 

da Srbija nije bila agresor na BiH. 

Predlažem onim medijima koji kažu: 

“Sud je rekao svoje!” da u idućem 

broju Krajine e napišu: “Niko neka ne 

priča ništa protiv Srbije, jer Sud i to 

Haški je utvrdio da Perišićeva vojska 

nije izvršila agresiju na BiH. 

Ako Sud u Tuzli osudi silovatelja 

maloljetne retardirane djevojčice na 

minimalnu kaznu, zar ja kao građanin 

nemam obavezu da dignem svoj 

glas protiv nepravednog suđenja. 

Desilo se da je Sud u Bihaću napravio 

presedan u sudskoj praksi, da 

se kazni onaj koji nije kriv ni za kakve 

malverzacije, niti je bilo čime oštetio 

bilo šta. Naša moralna i ljudska 

obaveza je da se suprotstavimo i na 

legalan način prozovemo odgovorne 

institucije, ako ne rade svoj posao. 

Riječ dajemo sudskoj vlasti i 

Islamskoj zajednici 

Ako Sudska vlast u USK-u želi biti 

profesionalna kao što nam je dokazala 

bezbroj puta, neka bude i u ovom 

slučaju i neka javnosti bez imalo 

pritiska obrazloži u drugostepenom 

postupku zašto je to “kriv” Nihad ef. 

Imširović kada je u pitanju ovaj slučaj 

o kojem pišem? 

Pravnom fakultetu u Bihaću i drugim 

institucijama koje se bave istraživanjem 

montiranih procesa predlažem 

da ovaj slučaj uzmu kao urnek za 

tu oblast. Dobio sam informaciju da 

će jedan Bišćanin pisati magistarski 

rad na temu “montirani procesi” i da 

je glavna građa njegovog rada presuda 

Nihadu ef. Imširoviću. 

Islamskoj zajednici upućujem 

apel da ne ostavlja na cjedilu svoje 

službenike i da svoju čast i ugled brani 

na sve moguće načine. Svi imami sa prostora 

Medžlisa IZ-e Bihać, osim jednog, 

su svojim potpisom dali bezrezervnu 

podršku svom kolegi. Bihaćki muftija, 

Hasan ef. Makić, je lično posjetio Nihad 

ef. nakon presude dajući mu podršku s 

punim znanjem o kakvom sudskom procesu 

je riječ. Njegove džematlije na čelu 

sa džematskim odborom su mu dali bezrezervnu 

podršku. Aktiv vjeroučitelja, 


53 

profesori Bihaćkog univerziteta i velika 

većina krajiške javnosti je svjesna o čemu 

se radi. S toga, nadam se da je ovo dovoljan 

svjedok Islamskoj zajednici da se 

angažira i ponudi punu pravnu i svaku 

drugu pomoć svom odanom službeniku 

u svrhu zaštite digniteta Islamske zajednice. 

I sam reisu-l-ulema, mr. Husein ef. 

Kavazović, koji je u potpunosti involviran 

u ovaj slučaj kao član Disciplinske 

komisije Rijaseta, u prethodnom periodu 

je mogao vidjeti s kakvim je (ne)ljudima 

Nihad ef. imao posla. 

Nekome je samo nebo granica, a u 

tjeranju pravde Nihad ef. neće stati dok 

god postoji viša instanca ovozemaljskih 

sudova. A na Sudnjem danu se teško onima 

koji su ganjali svoje ovosvjetske interese 

na račun ponosa i časti drugih ljudi. 

“I sve po zakonu, tu su paragrafi pa 

zagrabi pošteno i za v(j)eru i za nev(j) 

eru.” Piše: Nazif Horozović 

EU: Dolaze teška vremena za 

muslimane 

IslamBosna.ba- Evropska mrea 

ža protiv rasizma (ENAR) u izvještaju 

objavljenom u srijedu u Briselu predviđa 

“teška vremena za muslimane” u Evropskoj 

uniji. Osim toga, zbog fi nansijske i 

ekonomske krize su smanjenje anti-diskriminirajuće 

mjere većini EU-zemalja. 

ENAT je mreža od preko 600 nevladinih 

organizacija u Evropi. Austrijski 

članovi su trenutno Inicijativa 

muslimana Austrije i Radio Afrika 

TV, navodi njihova web-stranica. 

Izvještaj obuhvata period od marta 2011. 

do marta 2012. Zbog Arapskog proljeća, 

situacija za migrante svjevernoafričkih 

zemalja je u ovom periodu bila posebna, 

navode autori. Posljedice migracije su 

pogotvo osjetile Italija i Malta. Istovremeno 

se pokazalo da su migranti i druge 

etničke manjine, pogotovo crnci i Romi, 

najranjiviji u kontekstu diskriminacije i 

imigracije. 

Percepcija etničkih manjina je u većini 

EU-zemalja negativna, navodi se u 

izvještaju. Ti ljudi se često optužuju da

drugima otimaju poslove, da rade za veoma 

niske plate, da žive o državnom trošku, 

dok se Romi isključivo optužuju za 

porast kriminaliteta. 

Izvještaj: Muslimanke glavni cilj 

U izvještaju se navodi da islamofobija 

dolazi do izražaja u različitim oblicima 

nasilja nad muslimanima. Pri tome su 

žene duplo više pogođene, zbog religije 

i zbog spola. U Francuskoj su, naprimjer, 

u 85% svih islamofobičnih ispada 

upravo žene žrtve (što se nekako ne 

podudara s klasičnom predrasudom da 

muslimanke ugnjetavaju muslimani). 

Austrija se kritički navodi u izvještaju 

zbog građevinskih propisa pri izgradnji 

munara, gdje se njihova visina ograničava 

te se tako sprječava gradnja džamija. 

Još gore stanje je u Grčkoj gdje 

je u Atini 2011. izvršeno više napada 

na džamije u centru grada. U Bugarskoj 

su muslimani žrtve napada aktivista 

nacionalsocijalističke stranke Ataka, 

u kojima su na džamiju u Sofi ji bacali 

kamenje i jaja povrijedivši više ljudi. 

U Italiji je uvedena novčana kazna za 

nošenje burke. U Poljskoj i Španiji žene 

ne smiju nositi hidžab ako žele posao u 

javnim ustanovama. 

Pohvala za austrijski projekat 

Kao pozitivan primjer navodi se 

austrijski projekat “Fer i pažljivo – policija 

i Afrikanci”. Tu se radi o smanjivanju 

predrasuda i podsticaju interkulturalnog 

dijaloga. Istovremeno se 

kritikuje da NGO u Austriji izražava 

svoju zabrinutost zbog nedostatka informatinog 

materijala u vezi sa stavom 

policije prema etničkim manjinama. 

Čitajte i gledajte na 

IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

EU: dolaze teška vremena za muslimane 

Srbi žele srpski kanton u Federaciji 

BiH 

Tekstovi 

Mehmed Alagić – general na 

Krovu svijeta i na dnu našeg 

poštovanja 

Dan kada je 20.000 Bošnjaka 

branilo Osmansko carstvo na 

Galipolju 

Nauka i zanimljivo 

Projekat, moj muslimanski heroj: 

Doktor svih doktora 

Video: 

IslamBosna TV: Šefik Kurdić u Beču 

Svijet 

Turska pred historijskim 

mirovnim sporazumom sa PKK 

IslamBosna.ba- Nakon tri decenije 

je konačno na vidiku obustava 

oružanog sukoba: Uhapšeni 

šef PKK (Partiya Karkerên Kurdistan 

– Radnička partija Kurdistana) 

je u četvrtak potvrdio obustavu sukoba. 

Kada je u ponedeljak isplovio brod iz 

turske metropole Istanbula prema ostrvu 

Imrali očekivanja su bila ogromna: 

da li će se kurdski izaslanici vratiti sa 

željenom j pporukom? 

Da li će Abdullah 

Öcalan, vođa “podzemlja” PKK organi- 

zacije podržati prekid oružanog sukoba? 

Par sati poslije p j je j bilo jasno: j “Ovaj j 

put je ozbiljno, Öcalan će u četvrtak 

pozvati na prekid sukoba”, izjavio je 

Selahattin Demirtas, jedan j od iza- 

slanika. Dalje je pročitao Öcalanovo 

pojašnjenje u kojem navodno stoji: 

“Nastavljam sa pripremama da 21. 

marta, na dan kurdske nove godine 

započnem sa pozivom na smiraj oružanog 

sukoba, izjavu koju ću tom prilikom 

dati biće od historijskog značaja”. 

Datum je simboličan, jer do sada su 

za novu godinu uvijek izbijali žestoki 

sukobi. 

Ako Öcalan održi riječ, mogao bi to 

biti kraj 30-godišnjeg krvavog sukoba 

u kojem je preko 40.000 ljudi izgubilo 

živote, borce PKK, vojske koja je obično 

slala neiskusne regrute, g ali i jako j 

mnogo civila. Što je oficijelna vojska 

više udarala na separatističku PKK ili 

se borila protiv mirnih nastojanja ka 

autonomiji, to je više ljudi išlo “u planine”, 

naziv koji Kurdi koriste kada se 

priključuju borbama. 


54 

Öcalan je nezaobilazan 

Na čelu PKK jje Murat Karayilan, y 

ali Öcalan je i dalje Spiritus rector (du- 

hovni vođa). Donedavno jje pprijetila j zatvorska 

kazna ako bi neko oslovio Öca- 

lana sa gospodin, jer je to značilo da se 

poštuje terorista. Kurdski vođa je već 14 

godina u zatvoru. Uhapšen je u spektakularnoj 

akciji, 14-og februara 1999. 

pred grčkom ambasadom u Nairobiju. 

Bio je osuđen na smrt, ali otkako se 

Turska 2002. kandidirala za EU morali 

su ukinuti smrtnu kaznu, tako da je pomilovan 

i osuđen na doživotnu robiju. 

U zadnje j vrijeme j se špekulira p da bi se 

Öcalanu i ta kazna mogla ukinuti i da 

bi mogao biti pušten na kućni pritvor. 

Bivši turski režim je sa teškom voljom 

priznavao postojanje Kurda kao problema, 

tek otkako je na vlast došao 

Tayyip Erdogan stanje počinje mjenjati 

nabolje. 

Kurdi polažu velike nade u Erdogana 

i njegova obećanja. Iako 

odskoro postoje radio stanice na 

kurdskom jeziku, koji se može učiti 

i pred sudom uz prevodioca može 

koristiti, Kurdima koji čine 20% turskog 

stanovništva to ipak ide sporo. 

Uvijek iznova se javljaju nova ratišta, 

iako je PKK utišala svoj glas za osnivanje 

države. Mirovnih sporazuma je 

bilo i do sada, ali su redovno kršeni. 

Ali ovaj put je drugačije, ovaj put obje 

zaraćene strane šalju signale da se ne 

radi o taktičkoj igri kao do sada. 

IslamBosna.ba

Društvo 

Primijenjena religijska filozofija 

Scijentologija 

– šta je to? 

Pojam scijentologija je 

složenica od latinske riječi 

scio i grčke riječi logos, i 

bukvalno znači: “znati kako 

znati” ili “nauka o mudrosti i 

znanju“. Jedan od naziva za 

scijentologiju je i “primijenjena 

religijska filozofija“. Ona se 

prvenstveno fokusira na 

psihološke tehnike koje ljudi 

mogu iskoristiti da poboljšaju 

vlastite živote. Kao takva, 

veoma malo govori o Bogu, 

životu nakon smrti i drugim 

religijskim konceptima 

Piše: Nedim Botić 

Scijentološku crkvu (“The 

Church of Scientology”) osnovao 

je L. Ron Hubbard (1911.- 

1986.), u SAD-u 1952. god. Njen izvor 

i početak je Hubbardova knjiga objavljena 

1950. godine pod imenom “DIA- 

NETICS: The Modern Science of Mental 

Health” – DIJANETIKA: Moderna 

nauka o mentalnom zdravlju. Prodana 

je u preko 10 miliona primjeraka i omogućila 

mu da postane čuveni autor naučno-fantastičnih 

djela. 

Dijanetika je prvobitno planirana 

kao Hubbardov psihoterapijski odgovor 

na tehnike savremene pshijatrije. Riječ 

“dijanetika” u prijevodu znači “kroz 

dušu”: i imala je za cilj otkrivanje “jedinog 

uzroka svih oblika ljudskog ludila, 

psihosomatskih bolesti i neuroza”. 

Pojam scijentologija je složenica od 

latinske riječi scio i grčke riječi logos, 

i bukvalno znači: “znati kako znati” ili 

“nauka o mudrosti i znanju”. Jedan od 

naziva za scijentologiju je i “primijenjena 

religijska filozofija”. Ona se prvenstveno 

fokusira na psihološke tehnike 

koje ljudi mogu iskoristiti da poboljšaju 

vlastite živote. Kao takva, veoma malo 

govori o Bogu, životu nakon smrti i 

drugim religijskim konceptima. 

Njen fokus su psihološki problemi 

savremenog čovjeka. Hubbardove ideje 

o ljudskoj duši i njegovoj duhovnoj svijesti 

pružaju donekle scijentologiji obilježje 

religije, mada se njen osnivač veoma 

malo doticao vjerskih tema. Pojašnjavajući 

ciljeve scijentologije, Hubbard 

kaže da oni uključuju: “Civilizaciju bez 

ludila, bez kriminalaca i bez 

rata, gdje će sposobni biti 

u stanju da prosperiraju i 

pošteni imati prava, i gdje 

će čovjek imati slobodu da 

ostvari velike ciljeve.“ 

Ko je bio L. Ron Hubbard, 

osnivač scijentologije? 

Lafayette Ronald Hubbard 

(1911.-1986.), je bio američki 

autor djela iz oblasti naučnefantastike 

i osnivač Scijentološke 

crkve. Iako o njegovom 

životu kruže razne kontroverze, 

većina se istraživača slaže 

po pitanju osnovnih detalja 

njegovog životopisa. Rođen je 

u Tildenu u Nebraski, mada 

je većinu djetinjstva proveo u 

Heleni u Montani. Nakon što 

je njegov otac kao oficir američke mornarice 

poslan u Guam, poveo je i svoju porodicu. 

Tako je Hubbard putovao po Aziji 

i Južnom Pacifiku još u toku ranih 20-tih 

godina XX stoljeća. Početkom 30-godina 

upisuje Univerzitet George Washington u 

Washingtonu, a kasnije ga napušta i započinje 

karijeru kao autor šunda i petparačkih 

priča. 

Scijentologiju je osnovao 1952., i 

pratio njen razvoj na svjetskom nivou. 

Tokom kasnih 60. i ranih 70-tih godina, 

većinu vremena je proveo na svojoj ličnoj 

floti brodova kao komodor Sea Or- 


55 

Poznati glumac Tom Cruise, 

poklonik Scijentološke crkve 

ganizacije (elitnog kruga pro- 

Pojam branih scijentologa). Ekspe- 

scijentologija diciji jj je došao kraj ju 

momen- 

je složenica od tu kad su Britanija, Španija, 

latinske riječi Portugal i Venecuela zatvorili 

scio i grčke svoje luke za njegove brodo- 

riječi logos, i ve. Također, sud u Australiji je 

bukvalno znači: odbio da Scijentološkoj crkvi 

„znati kako pruži status religije, a visoki 

znati“ ili „nauka sud u Francuskoj je Hubbar- 

o mudrosti i da u odsustvu osudio krivim 

znanju“. Jedan za prevaru. 1975. Hubbard se 

od naziva za vratio u SAD i povukao se u 

scijentologiju je osamu kalifornijske pustinje. 

i „primijenjena 1983. je proglašen saučesni- 

religijska kom u međunarodnoj zavjeri 

filozofija“. i krađi podataka poznatoj kao 

“Operation Snow White” 

(Operacija Snjeguljica). Ostatak 

svog života proveo je na 

svom imanju blizu Crestona 

u Californiji gdje je i umro 

1986. godine. 

Scijentološka crkva o svom osnivaču 

govori u superlativima i opisuje ga kao 

vrhunskog istraživača, svjetskog putnika 

i nuklearnog fizičara i eksperta u širokom 

broju disciplina, poput fotografije, 

umjetnosti, poezije i filozofije. Hubbardovi 

kritičari ga opisuju kao lažova, 

šarlatana i mentalno nestabilnu osobu. 

Mada je potvrđeno da su mnogi njegovi 

autobiografski podaci laž i izmišljotina, 

scijentolozi odbacuju svaku takvu primjedbu 

i slijepo slijede njegove tvrdnje.

Osnovna učenja i pojmovi 

scijentologije 

Osnovno vjerovanje scijentologa 

jeste da su sva naša iskustva, iz ovoga 

ili prošlih života, zabilježena u mozgu 

kao nizovi “engrama” ili zapisa. Ovi engrami 

se ojačavaju i oživljavaju putem 

sličnih životnih situacija i uvijek dovode 

do neprikladnog i štetnog ponašanja. 

Cilj scijentologije jeste čišćenje i 

oslobađanje ovih engrama i postajanje 

jačom osobom. Brisanjem ovih naslaga 

iz sadašnjeg ili bivših života, osoba 

oslobađa duhovnog sebe ili dušu nazvanu 

“tetan”. Hubbard je vjerovao da se 

ljudsko biće sastoji od tri djela: 

- Tijela koje uključuje mozak, a 

njegova je svrha prenos poruka. Može se 

usporediti s prekidačem. 

- Uma, sastavljenog od slika. Um 

je akumulacija životnih iskustava, percepcija, 

odluka i zaključaka. 

- Tetana. 

Službeni web-site Scijentološke j cr- 

kve naglašava: “Čovjek je duhovno biće 

kojem su podarene mogućnosti znatno 

veće od onoga što on inače misli. On 

ne samo da je u stanju da riješi sve vlastite 

probleme, ostvari ciljeve i postigne 

trajnu sreću, već i da ostvari nove nivoe 

spoznaje o kojima nije nikad niti 

sanjao.” j 

Život nakon smrti - Scijentologi- 

ja ne uključuje nikakvo vjerovanje o 

životu nakon smrti, ali govori o ideji 

ponovnog rađanja u drugom tijelu, što 

je slično hinduističkom vjerovanju o 

reinkarnaciji. 

Sveštenstvo - Scijentologija ima sveštenike 

koji obavljaju određene religijske 

obrede, ali njihova glavna zadaća je 

individualno savjetovanje. Scijentološka 

crkva je isključiva, veoma organizirana, 

s preciznom hijerarhijom, uskim 

krugom rukovodilaca i mnogim posvećenim 

pristalicama, koje uključuju 

poznate ličnosti Johna Travoltu i Toma 

Cruisea. 

Vjerovanje u Boga - Scijentologija 

ne pruža nikakvu doktrinu o Bogu. 

Hubbard Boga naziva Osmom Dinamikom, 

koja je također poznata i 

kao Beskonačnost. Prema Hubbardu, 

scijentolozi koji dostignu stepene 

Osme Dinamike mogu izvoditi vlastite 

zaključke o Vrhovnom Biću: dakle, 

naglasak se stavlja na lično čovjekovo 

iskustvo. 

Porijeklo života - Prema scijentologiji, 

sve na svijetu je manifestacija univerzalnog 

duha, koji je ustvari jedino ono 

što postoji. 

Zašto postoji zlo? - Bolna iskustva i 

štetna djela počinjena prije rođenja, u 

toku sadašnjeg ili prošlih života, ostaju 

zapisana u reaktivnom umu i dovode 

do iracionalnog ponašanja. Odvajanje 

od racionalne misli i lažne 

ideje (“aberacije”) mogu dovesti 

do zločina. 

Sveta knjiga scijentologije 

- Hubbardovi rukopisi i snimljene 

riječi na temu scijentologije 

služe kao verzija Svete 

knjige. Sveukupno to iznosi 

preko 500.000 stranica, uključujući 

desetke knjiga i preko 

2.000 audio predavanja. 

Uspjeh scijentologije je 

dosta vezan za Hubbardovu 

50-godišnju reputaciju kao 

autora bestsellera, s preko 

589 objavljenih djela. Njegova 

djela iz fikcije su prodana 

u preko 25.000.000 primjeraka; 

a djela iz oblasti nauke 

u preko 23.000.000. 

Tetani - Tetan je duša, koja 

je stvarna bit ljudskog bića. 

Hubbard je namjerno htio da 

izbjegne pojam duše, jer on nosi previše 

značenja. Stoga je formirao pojam tetana 

koji je individualni identitet pojedinca. 

Tetan može egzistirati potpuno nezavisno 

od tijela i uma. Kroz proces na- 


56 

Lafayette 

Ronald Hubbard 

(1911.-1986.), 

je bio američki 

autor djela iz 

oblasti naučnefantastike 

i osnivač 

Scijentološke 

crkve. Iako 

o njegovom 

životu 

kruže razne 

kontroverze, 

većina se 

istraživača 

slaže po pitanju 

osnovnih 

detalja 

njegovog 

životopisa. 

zvan “eksteriorizacija”, tetan 

može napustiti tijelo, ali ga i 

dalje kontrolirati. Osoba koja 

je u stanju da u potpunosti 

koristi sve sposobnosti tetana 

se naziva OT ili Operativni 

Tetan. Operativni Tetan je u 

stanju da kontrolira materiju, 

energiju, prostor i vrijeme, a 

sam nije podložan njihovim 

utjecajima. 

Engrami - Kada osoba 

doživi traumatično iskustvo, 

reaktivni um formira mentalnu 

sliku događaja, uključujući 

sve percepcije i iskustva 

vezana za taj događaj. Ove 

mentalne slike, ili engrami, 

ostaju sačuvani za čitav život, 

kao i iz prošlih života, 

pa makar se osoba nikako ni 

ne sjećala samog događaja. 

Engrami proganjaju osobu, 

dovode do psihičkih tegoba, uništavaju 

sposobnosti i upropaštavaju tetana dovodećigga 

u teško stanje. j 

“Čisti” - Scijentolozi j koji j su se rije- j 

šili svih engrama su poznati kao “Čisti”.

To podrazumijeva ne samo da se je dotična 

osoba oslobodila svih ograničenja 

prošlih engrama, već je i reaktivni um 

neutraliziran i više ne proizvodi nove 

engrame. 

Praznici i značajni datumi – Scijentolozi 

obilježavaju rođenja, brakove i smrti, 

i običaj je da čelnici Crkve nadgledaju te 

ceremonije. Scijentolozi proslavljaju nekoliko 

godišnjih praznika koji su vezani 

za sami razvoj svoje Crkve. Ti datumi 

uključuju: 

13. mart – Dan rođenja L. Hubbarda 

9. maj – Dan prvog izlaska iz štampe 

knjige Dijanetika 

7. oktobar – Dan formiranja IAS-a 

(Internacionalne Asocijacije Scijentologa). 

Također, imaju posebne dane u kojima 

obilježavaju svoje određene obrede, 

uključujući Dan Auditora (u drugoj nedjelji 

u septembru). 

Kontroverze - Scijentološka crkva je 

u SAD-u oslobođena plaćanja poreza, 

što su mnogi osporili smatrajući da je 

glavni cilj scijentologije uzimanje para od 

naivnih ljudi. Scijentološke aktivnosti su 

zabranjene ili ograničene u više zemalja, 

uključujući Njemačku. Mnogi vide ovu 

crkvu kao opasni kult. U više navrata scijentolozi 

su dolazili u sukob s medicinskim 

stručnjacima i naučnicima raznih 

profila. Scijentologija je gorljivi protivnik 

kompletne psihijatrijske profesije, koju 

oni gledaju kao oruđe represije i tlačenja. 

Prema navodima magazina Time, Federalni 

sud SAD-a i kanadski sudovi su 

utvrdili da su brojni čelnici Scijentološke 

crkve krivi po tačkama krađe, prisluškivanja 

i zavjere protiv vladinih agencija. 

Poznati scijentolozi – Scijentologija 

aktivno radi na konverziji umjetnika i 

poznatih ličnosti i trenutno vodi 8 centara 

posvećenih samo njima. Poznati 

scijentolozi su: Tom Cruise, 

Katie Holmes, Isaac Hayes, 

Jenna Elfman, John Travolta, 

Giovanni Ribisi, Kirstie 

Alley, Mimi Rogers, Lisa 

Marie Presley, Kelly Preston, 

Danny Masterson, Nancy 

Cartwright i Sonny Bono. 

Scijentologija u svjetlu 

islamskog učenja 

Scijentolozi vjeruju da je 

njihov osnivač dobio objavu i 

tretiraju ga kao nepogrešivog. 

Islam kategorički ističe da je 

Muhammed, sallallahu alejhi 

ve sellem, posljednji Allahov 

poslanik; i da je Kur’an najpotpunija 

i posljednja Božija 

Objava. Stoga su s islamske 

tačke gledišta potpuno neprihvatljive ideje 

o nekon novom poslaniku ili Božijoj 

Knjizi nakon Muhammeda, sallallahu 

alejhi j ve sellem, i Kur’ana. Allah, dž.š., 

u Kur’anu Časnom kaže: Muhammed nije 

roditelj ni jednom od vaših ljudi; nego je 

Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – 

a Allah sve dobro zna. 

Muhammed, s.a.v.s., za sebe je kazao: 

“Ja sam posljednji vjerovjesnik. Poslije 

mene poslanika više neće biti.” 

Njegova misija se odnosi na sve narode, 

rase i staleže, na sva vremena, do Sudnjeg 

dana. Prethodni vjerovjesnici su slati 

samo svom narodu, što Kur’an potvrđuje 

na više mjesta: Mi nismo poslali nijednog 

poslanika koji nije govorio jezikom naroda 

svoga, da bi mu objasnio. I Musa-a smo poslali 

s dokazima Našim: “Izvedi narod svoj 

iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim 

danima!” ; 

Zar do vas nije doprla vijest o onima prije 

vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semu- 


57 

Uspjeh 

scijentologije 

je dosta vezan 

za Hubbardovu 

50-godišnju 

reputaciju 

kao autora 

bestsellera, 

s preko 589 

objavljenih 

djela. Njegova 

djela iz fikcije 

su prodana u 

preko 25.000. 

000 primjeraka; 

a djela iz 

oblasti nauke u 

preko 23.000. 

000. 

du, i onima poslije njih? – Samo 

ih Allah zna! – Poslanici njihovi 

su im dokaze donosili… Međutim, 

Muhammed, s.a.v.s., je 

poslanik svim ljudima, univerzalni 

poslanik, a njegova misija 

traje do kraja svijeta. Njemu je 

bilo naređeno samo da obznani: 

Reci: “O ljudi, ja sam svima 

vama Allahov poslanik…” 

Kur’anom su derogirane 

sve ranije objave. Ostao je važiti 

samo Šerijat Muhammedov, 

s.a.v.s.. U sljedećem 

kur’anskom ajetu se naznačuje 

valjanost poziva samo posljednjeg 

Allahovog Poslanika, 

s.a.v.s., koji je nosilac zadnje 

Objave u kojoj su objedinjene 

sve ranije objave, kao što je u 

njegovom poslanstvu ujedinjeno 

poslanstvo i vjerovjesništo svih Božijih 

poslanika, od Adema, a.s.: … I reci onima 

kojima je data Knjiga i neukima: “Primite 

islam!” Ako prime islam, onda su na Pravome 

putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da 

pozivaš… 

Ebu Musa Eš‘ari, radijallahu anhu, veli 

da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Tako 

mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće 

nijedan čovjek, bio on kršćanin ili židov, 

čuti za mene, i potom ne povjerovati u me 

i moje poslanstvo, a da ne dospije u džehennem.” 

Scijentologija malo govori o Bogu 

i ništa ne navodi o Sudnjem danu. Ona 

ne pruža nikakav model za život na ovom 

svijetu, pritom odbacujući ideju o transcedentnom 

Zakonodavcu koji postavlja zakone 

u pojavnom svijetu. Sve spomenuto 

znači da se scijentologija može posmatrati 

samo kao pseudo-religija, i kao takva ne 

pruža ništa onima koji traže Boga i vječni 

život na ahiretu.

Knjige 

Izašlo peto izdanje “Islam između Istoka i Zapada” u arapskom svijetu 

Lik i djelo Alije Izetbegovića 

sve popularnije u arapskom svijetu 

Treba naglasiti da nam ovim 

člankom nije cilj iznijeti tvrdnju 

da su Alija Izetbegović i njegovo 

djelo Islam između Istoka i Zapada, 

popularniji u arapskom svijetu 

nego u BiH (ipak treba uzeti 

mnoge faktore u obzir, kao npr. u 

veličini čitalačke publike arapskih 

zemalja i male zemlje poput 

Bosne), već ukazati na rastući 

trend popularnosti našeg prvog 

predsjednika u arapskim državama, 

i na naš nemar u gajenju sjećanja 

na njegov lik i djelo 

Prošlo je ravno deset godina 

otkako je Alija Izetbegović, 

predsjednik Republike Bosne i 

Hercegovine, moderni muslimanski mislilac, 

pisac i političar, borac za slobodu 

Bosne i Bošnjaka, ravnopravnost bosanskih 

naroda i opću toleranciju, preselio 

na ahiret. 

Tužna je činjenica da je omiljenost 

Izetbegovića među bosanskohercegovačkim 

građanima, posebno Bošnjacima, 

splasnula nakon njegove smrti. Oni u našim 

redovima koji vrijeđaju Aliju Izetbegovića 

mogu se naći na bukvalno svakom 

koraku. To je, kao što nam je poznato, djelo 

ruku antibošnjačke i antimuslimanske 

propagande, koja nije prestajala da djeluje 

protiv Alije Izetbegovića još od 1946. godine 

kada je po prvi put završio u zatvoru 

zajedno sa hiljade drugih koji se nisu slagali 

sa ateističkom ideologijom titoizma, 

jugoslovenskom verzijom komunizma. 

Kapitalno djelo 

No, voljom j Velikog g Boga, g lik i djelo j 

Alije Izetbegovića nisu umrli. Štaviše, čini 

se da se polahko vraćaju u stanje kakvo su 

imali za vrijeme agresije na BiH (1992.- 

1995.). Veliki broj onih zavedenih djelovanjem 

produženih ruku Zagreba i Beograda, 

došla je pameti i shvatila značaj 

čovjeka zvanog Alija Izetbegović. Veliku 

pomoć u odbrani njegovog života i djela 

daje Muzej Alija Izetbegović (osnovan 

2007. godine), Islamska zajednica, 

SDA (doduše ne toliko 

revno kao nekad), njegovi 

saborci iz Armije RBiH, patriotske 

nevladine organizacije, 

probosanska glasila (među 

kojima je i Saff ff , bh. intelektu- 

alci, te brojni drugi poštovaoci 

Izetbegovića. Međutim, treba 

naglasiti da konačna bitka 

nije, niti će ikada biti dobivena, 

pošto će uvijek biti onih 

koji će pljuvati po velikanima 

muslimanskog ummeta, 

kao što to imamo priliku da 

vidimo na našoj političkoj 

sceni. Na to upućuje i žalosna 

činjenica da je zadnje izdanje 

nekog Alijinog djela kod nas 

objavljeno 2004. godine. 

Slično je stanje sa popularnošću 

Alije Izetbegovića na 

Zapadu – nakon buma tokom 

Odbrambenog rata, popularnost 

lika i djela Izetbegovića je polahko 

opadala, da bi nakon njegove smrti dostigla 

kritičnu tačku. Zadnje izdanje neke 

Alijine knjige u zapadnim zemljama je 

izašlo 2003. godine. 

Paradigma Zapada slijeđena je i u 

muslimanskom svijetu. No, dešavanja 

koja su potresla muslimanski svijet početkom 

XXI stoljeća – ratovi u Afganistanu, 

Iraku, Somaliji, Gazi, naročito Arapsko 

proljeće (Sirija, Libija, Egipat, Jemen), 

te sveopći preporod muslimanske misli, 

poglavito u Turskoj i Maleziji, dovela su 

u muslimanskom svijetu do ponovne aktualizacije 

lika i djela Alije Izetbegovića, 

kao jednog od glavnih muslimanskih 

mislilaca druge polovine XX stoljeća. To 

se i ponajbolje primjećuje u pogledu izdavanja 

Izetbegovićevih djela. Naime, u 

kratkom periodu od 1992. do 1997. godine 

izašlo je 7 izdanja njegovih djela u 

muslimanskim zemljama – što odgovara 

prvom dobu popularnosti Alije Izetbegovića 

tokom rata i neposredno nakon njega. 

Zatim nastaje pauza od četiri godine, 


58 

Islam između 

Istoka i Zapada 

je najpoznatije, 

najizdavanije, 

najprevođenije, 

najčitanije, a 

po mnogima i 

najznačajnije 

djelo Alije 

Izetbegovića 

te po jedno izdanje 2002. i 2003. godine, 

da bi uslijedio period od šest godina 

bez ijednog izdanja – ovaj period šutnje 

je otprilike razdoblje gašenja 

popularnosti Alije Izetbegovića, 

pa čak i kod nas. Onda 

dolazi buđenje interesiranja za 

djela Alije Izetbegovića, s obzirom 

da je od 2009. godine 

do danas izašlo čak 6 izdanja 

njegovih knjiga. 

Svakako, muslimanski svi- 

jet, koji žeđa za intelektualnim 

nektarom, najviše zanimanja 

je pokazao za Islam između 

Istoka i Zapada, kapitalno djelo 

Alije Izetbegovića. Stoga ne 

treba da čudi da je ove 2013. 

godine, u nakladi renomirane 

kairske izdavačke kuće Dar eš- 

Šuruk, izašlo čak peto izdanje 

ove knjige na arapskom jeziku, 

a drugo u nakladi dotične 

izdavačke kuće. 

Arapska izdanja 

Islam između Istoka i Zapada a je naj- 

poznatije, najizdavanije, najprevođenije, 

najčitanije, a po mnogima i najznačajnije 

djelo Alije Izetbegovića. Iako je rukopis 

ovog djela završen 1975. godine (glavnina 

knjige je bila završena 1946. godine prije 

odlaska Izetbegovića u zatvor!) , djelo je, 

uglavnom zbog stege komunističkog režima, 

ugledalo svjetlo dana tek 1984. godine 

i to u prijevodu na engleskom jeziku. 

Od tada pa do danas djelo je doživjelo, 

koliko je nama poznato, najmanje 22 izdanja, 

između kojih je: 6 na engleskom, 5 

na arapskom, 4 na bosanskom, 1 na francuskom, 

1 na albanskom, 1 na turskom, 

1 na malajskom (indonežanskom), 1 na 

njemačkom... Prevedeno je na ukupno 

devet jezika: engleski, arapski, francuski, 

albanski, turski, perzijski, urdu, malajski 

(indonežanski), njemački. Donosimo i 

popis svih arapskih izdanja knjige: 

1. Muessese Bavarija, Minhen, 1994, 

Njemačka, I izdanje 

2. Muessese Bavarija, Minhen, 1994, 

Njemačka, II izdanje

Dar eš-Šuruk 

3. Mektebe el-Buhari, Kai- je vodeća 

ro, 2009, Egipat, gp sažetak djela j 

i najveća 

4. Dar eš-Šuruk, Kairo, arapska 

2010, I izdanje j 

izdavačka 

5. Dar eš-Šuruk, Kairo, kuća. Osnovana 

2013, II izdanje 

je 1968. godine 

Glede osvjetljavanja po- u Kairu i 

pularnosti dotičnog djela u Bejrutu. Dio je 

arapskom svijetu, dovoljno Šuruk grupe 

je navesti nekoliko primjera i (arap. Shorouk 

poređenja: 

Group), 

- prva dva arapska izdanja korporacije 

prodana su u rekordnih 29. koja se danas 

000 primjeraka (za detaljnije sastoji iz šest 

vidi: Saff, f broj. 315, 15. jun prestižnih 

2012. godine) 

kompanija na 

- u arapskom svijetu je polju printanih, 

izašlo pet izdanja dotične knji- digitalnih i TV 

ge, a u BiH samo četiri 

medija. 

- zadnje izdanje Islama između 

Istoka i Zapada u BiH je 

izdato davne 1999. godine, a 

u arapskom svijetu su, poređenja 

radi, u zadnje četiri godine 

izašla čak tri izdanja 

- lični primjer: p j Naime, kad sam prošle p 

godine u knjižari Dar eš-Šuruka pokušao 

da kupim IV izdanje knjige radnici u 

knjižari su mi priopćili da je edicija odavno 

u potpunosti rasprodata. 

- izjave predsjednika Turske i Egipta o 

ulozi Alije Izetbegovića u buđenju muslimana 

krajem XX i XXI stoljeća (Arapsko 

proljeće, sveopći napredak Turske i Malezije 

j i dr.). ) 

Što se tiče posljednjeg, petog izdanja 

ove knjige, spomenut ćemo neke njegove 

osobenosti. Najprije da naglasimo da 

je peto izdanje u potpunosti isto kao i 

četvrto – ne donosi nikakve promjene, 

ni sadržajem ni izgledom. Dapače, čak je 

i dizajn korica potpuno isti. Pored samog 

prijevoda djela, u ovom izdanju možemo 

naći dva predgovora: prvi iz pera poznatog 

muslimanskog mislioca dr. Abdulvehhaba 

el-Mesirija (1938.-2008.) naslovljen Uvod 

u čitanje misli Alije Izetbegovića, te drugi, 

preuzet iz II izdanja knjige na arapskom 

jeziku 1997. godine, djelo egipatskog 

muslimanskog mislioca Muhammeda 

Jusufa Adesa, prevoditelja djela, inače 

velikog poznavatelja lika i djela Alije 

Izetbegovića. Na samom kraju knjige nalazi 

se kratka biografija Alije Izetbegovio 22. mart - 10. džumade-l-ula 

59 

Knjižara Dar eš-Šuruk, iznutra 

Knjižara Dar eš-Šuruk na trgu Tal’at Harb

Izdanja Dar eš-Šuruk 2010. 

i 2013. godine 

Djelo na polici u knjižari 


Djelo na polici u knjižari 


ća. Knjiga je izašla u mehkom povezu, 

formata 24x17 cm, i ima 380 stranica. 

Košta 40 egipatskih funti (nešto ispod 10 

KM). ) Može se nabaviti u knjižarama j Dar 

eš-Šuruka i knjižarama njihovih distribu- 

tera izvan Egipta. Mi smo naš primjerak 

kupili u glavnoj knjižari izdavača na kairskom 

trgu Tal’at Harb, u blizini poznatog 

trga Tahrir. U velikom Kairu postoji još 

6 knjižara dotičnog nakladnika, među 

kojima ćemo izdvojiti knjižaru u trgovačkom 

centru City Stars u Medine Nasr, te 

knjižaru u Gizi u naselju El-Muhendisin, 

u ulici Muhammeda Kamila Mursija. 

Mudžtehid i mudžahid 

Uzevši u obzir da je ova 

nakladna kuća, kojoj je pripala 

čast da izda dva posljednja 

izdanja knjige Islam između 

Istoka i Zapada a na arapskom 

jeziku, slabo poznata našoj 

javnosti, u nastavku ćemo 

je j ukratko ppredstaviti. 

Dar 

eš-Šuruk je vodeća i najveća 

arapska izdavačka kuća. Osnovana 

je j 1968. godine g u Kairu 

i Bejrutu. Dio je Šuruk grupe 

(arap. Shorouk Group), korporacije 

koja se danas sastoji 

iz šest prestižnih kompanija 

u polju p j printanih, p digitalnih g 

i TV medija. Dar eš-Šuruk 

se bavi izdavanjem stripova, 

memoara, biografija, knjiga iz 

oblasti politike, historije, filozofije, 

književnosti, religije, te 

drugih društvenih i prirodnih 

nauka. U njoj je zaposleno oko 1.200 radnika. 

Ona danas ima 14 knjižara širom 

arapskog svijeta: Egipat (9), Liban (2), 

Palestina, Jordan, U.A.E., te preko 50 

distributera u sljedećim arapskim i nearapskim 

zemljama diljem svijeta: Jordan, 

U.A.E., Alžir, S. Arabija, Irak, Kuvajt, Jemen, 

Maroko, Tunis, Sirija, Francuska, 

Palestina, Katar, Liban, Kanada, Libija, 

Bahrein, Sudan, V. Britanija, Italija, 

Oman, Njemačka. U planu je širenje 

mreže knjižara tako da ne ostane ni jedan 

veći egipatski gp p ggrad bez jjedne knji- j 

žare Dar eš-Šuruka. Koliko je značajan 

rad ove nakladne kuće dovoljno govori 

i podatak da u intelektualnim krugovima 

već postoji izreka: Nema naslova u 

arapskom p svijetu koju nije izdala Dar eš- 

Šuruk. 

Treba naglasiti da nam ovim člankom 

nije cilj iznijeti tvrdnju da su Alija 

Izetbegović i njegovo djelo Islam između 

Istoka i Zapada, popularniji u arapskom 

svijetu nego u BiH (ipak treba uzeti 

mnoge faktore u obzir, kao npr. u veličini 

čitalačke publike arapskih zemalja 

i male zemlje poput Bosne), već ukazati 

na rastući trend popularnosti našeg prvog 

predsjednika u arapskim državama, 


60 

Knjige Alije 

Izetbegovića 

se odlikuju 

bistrinom i 

kristalnom 

jasnošću. 

Profesor 

Muhammed 

Jusuf Ades je, 

jasnim jezikom 

i složenim 

filozofskim 

govorom, 

na arapski 

jezik preveo 

najznačajniju 

njegovu knjigu 

Islam između 

Istoka i Zapada. 

i na naš nemar u gajenju sjećanja 

na njegov lik i djelo. 

Umjesto zaključka, navodimo 

isječak iz predgovora 

dr. Abdulvehhaba el-Mesirija, 

koji se nalazi na poleđini 

najnovijeg izdanja knjige 

Islam između Istoka i Zapada, 

u nakladi Dar eš-Šuruk: 

“Predsjednik Alija Izetbegović, 

nekadašnji predsjednik 

Bosne, njen politički lider, 

te najveći bosanski moralni 

i intelektualni autoritet, uložio 

je značajano intelektualno 

pregalaštvo u objašavanju 

fenomena čovjeka u svakom 

pogledu njegove sinteze. Stoga 

je ova sinteza, čvrsto povezana sa dualizmom 

čovjeka i prirode, tačka polaska 

i temeljni stub u njegovom filozofskom 

sistemu... On nije bio samo teoretičar 

(mudžtehid), već i borac (mudžahid) 

– mislilac i predsjednik države koji je 

analizirao Zapadnu civilizaciju i razlučio 

gnostički, materijalistički, nihilistički 

model skriven u njenim naukama i 

hegemonističkom programu. Potom joj 

se suprotstavio i pružio otpor njenom 

pokušaju istrebljenja bosanskog naroda. 

Moguće da je njegova vjera u čovjeka, 

koja proizilazi iz vjere u Boga i percepcije 

dualizma čovjekove prirode, bila ta 

koja mu je potpomogla da Bog dosudi 

njemu i njegovom narodu spas. Ona je 

bila ta koja mu je omogućila da igra tu 

dvostruku ulogu – ulogu intelektualnog 

pregaoca (mudžtehida) i uglednika i ulogu 

lava i viteza. Knjige Alije Izetbegovića 

se odlikuju bistrinom i kristalnom jasnošću. 

Profesor Muhammed Jusuf Ades je, 

jasnim jezikom i složenim filozofskim 

govorom, na arapski jezik preveo najznačajniju 

njegovu knjigu Islam između 

Istoka i Zapada . Tako je njegov prijevod 

došao kao istančano filozofsko djelo koje 

se odlikuje tačnošću i ljepotom.”

Apel 

Pomozimo djevojčici Uka Merjem 

Ovim putem pozivamo i Vas da pomognete maloj Merjem da se, uz Božiju pomoć, izliječi od 

bolesti koja ju je zadesila. 

U nastavku pročitajte molbu njene majke koju nam je uputila: 

Es-selamu alejkum! 

Zovem se Uka Fatima i ovim putem Vam se obraćam za pomoć mojoj kćerki Merjem koja 

ima 6 godina. Merjem je teško obolila a dijagnoza joj je ubrzan hormon rasta. Petočlana smo 

porodica, živimo u Konjicu. Merjem svaki mjesec ide na terapije u Mostar, na Bijeli Brijeg. 

A na žalost ja nemam sredstava da finansiram njen odlazak na terapije. Ja i muž smo 

nezaposleni, školujemo dvoje starije djece. Moj suprug je bio pripadnik Armije BiH. Suprug 

je bolestan, obolio je od PTSP i liječi se na psihijatriji u Konjicu. Najveći problem nam je 

odlazak u Mostar na terapiju i hrana za Merjem, naime Merjem mora da jede posebnu hranu 

koja ne smije imati sastojaka hormona u sebi. Takva hrana nas košta u prosjeku 400,00 KM 

mjesečno. Hvala dragom Allahu, uz pomoć dobrih ljudi ja mogu finansirati nabavku inekcija 

za Merjem, jedini problem mi je putni trošak i hrana za Merjem. Ovim putem Vam se 

obraćam da mi pomognete koliko ste u mogućnosti. Merjem se mora liječiti, primati inekcije 

do 20.10.2013. godine, a za svaki odlazak u Mostar mi moramo izdvojiti minamlno 50,00 

KM. „Ko spasi jedno biće kao da je spasio čitavo čovječanstvo“ 

Uka Fatima 

ul. Zuke Džumhura 

88400 Konjic 

062/279-902 

Žiro račun 

Unicredit Bank d.d. Mostar, Bosna i Hercegovina 

S.W.I.F.T. UNCRBA22 

IBAN BA39 3386 8028 6855 7258 

BENEFIFICIARY: Uka Ali Broj deviznog računa 45261342101 

Ulica Kardinala Stepinca bb, 88000 Mostar

Kutak za islamsku omladinu 

Bihać 

Džuma-namaz za učenike osnovnih i srednjih škola 

V eć 

neko vrijeme bihaćki muftija Hasan ef. Makić i sjedi- 

Všte Včija 

Muftijstva je suočeno sa brojnim zahtjevima roditelja 

djeca pohađaju osnovnu ili srednju školu, da poduzmu 

određene korake koji će omogućiti njihovoj djeci da ne izostavljaju 

jedan od najvećih islamskih farzova - džuma-namaz, 

ali sa druge strane da učenici ne gube nastavu ukoliko bi dobili 

dopuštenje od nadležnih organa. Također, roditelji su tražili 

i predlagali razna rješenja po ovom pitanju dok se 

nije došlo do najboljeg, barem za sada. Svakog petka 

će se u prostorijama Muftijstva klanjati džuma u 

14 sati, barem dok je zimsko računanje vremena na 

snazi, tako da učenici iz druge smjene mogu stići na 

džumu u Muftijstvo, a učenici iz prve smjene mogu 

prisustvovati redovnom terminu klanjanja džume u 

džamijama. Džumi, također, mogu prisustvovati i 

drugi ljudi koji iz nekih razloga nisu bili u prilici da 

obave džumu namaz u prvom vremenu. U petak, 08. 

marta 2013. godine u mesdžidu zgrade Muftijstva 

je organizirana prva džuma-namaz koju je predvodio 

bihaćki muftija Hasan ef. Makić. On je govorio 

o važnosti džuma-namaza i hronologiji korespondencije 

između roditelja i Muftijstva i kako se došlo 

do ovog sadašnjeg rješenja. Zahvalio se učenicima i 

njihovim roditeljima za brigu u izvršavanju Božije 

zapovijedi obavljanja džuma-namaza i pozvao ih da 

aktivno učestvuju u promoviranju pozitivnih ideja u 

svom društvu. Džuma-namaz u prostorijama Muftijstva 

će ubuduće predvoditi vjeroučitelji u osnovnim i 

Travnik 

srednjim školama, profesori Islamskog pedagoškog fakulteta u 

Bihaću, a u skoroj budućnosti se planiraju organizirati još neki 

dodatni sadržaji edukativno-zabavnog karaktera nakon džumanamaza. 

Brojne čestitke su stigle na adresu Bihaćkog muftijstva, 

Medžlisa IZ-e Bihać i Aktiva vjeroučitelja i iskreno se nadamo 

da će ovakvi pozitivni projekti biti implementirani i u drugim 

sredinama. (Nazif Horozović) 

Turnir džemata u stonom tenisu Medžlisa IZ-e Travnik 

Uokviru edukativnih programa za mlade juče je u Travniku održan turnir u stonom 

Utenisu. Sport koji se tradicionalno igra u medresama a u posljednje vrijeme sve više 

Ui u džematima okupio je preko 30 mladih iz 15 travničkih džemata. U lijepom ambijentu 

i prijateljskoj atmosferi svi prisutni su imali priliku uživati u nekoliko izuzetnih partija i 

zadivljujućih jj poteza. p Cijeli j program p g je j uljepšao jp profesor p EIPM Asim ef. Hodžić koji jj je 

održao predavanje p j na temu “Elementi morala u sportu”. p Prvo mjesto j jje osvojio j Šiljak j Semir 

(Kljaci) drugo mjesto Fazlić Ismet (Turbe) i treće Rosić Abdulkerim (Turbe). Čestitamo 

najuspješnijima. Zahvaljujemo se domaćinu Alji ef. Cikotiću, a posebna zahvala ide predsjedniku 

Medžlisa i glavnom imamu koji su u potpunosti podržali ovu aktivnost. 

Mostar - Škola Kur’ana 

Seminar za žene: Aiša, r.a. - majka pravovjernih 

Š kola 

Kur’ana u Mostaru je organizator seminara za žene pod nazivom 

“Aiša, r.a.”. Seminar će trajati u periodu od dva mjeseca, a predavanja 

će se održavati vikendom poslije podne-namaza. Seminar vodi: hfz. Minela 

Šarić – Gološ. Teme seminara iz kojeg će biti održana predavanja su: akida, 

sira, fikh i tefsir. “Imanski šarti” te “Riječi i djela koja izvode iz vjere” su 

teme koje će se obrađivati iz oblasti islamskog vjerovanja (akide). U siri će biti 

govora o poznatim ličnostima, žena ashabijki, s naglaskom na pouke i poruke 

koje možemo uzeti iz njihovog života. Predavanja iz fikha podrazumijevaju 

teoretski i praktični dio, a teme su abdest i namaz. Što se tiče tefsira, obuhvatit 

će se tumačenje sure Fatihe i kratkih sura iz posljednjeg kur’anskog džuza. 

Cilj ovog seminara je edukacija žene muslimanke, podizanje svijesti o bitnosti 

šerijatskog znanja (posebno akide i oživljavanju suneta u svim segmentima 

života), važnost da’ve i značaj ženine uloge u tim procesima. 


62

UG “SOLIDARNOST” Bihaća 

Konkurs za izbor najboljih likovnih i literalnih 

radova na temu: “IMAŠ PRAVO DA TE ČUJU” 

K onkurs 

je namijenjen studentima Bihaćkog univerziteta. Svaki 

kandidat dužan je dostaviti kopiju indeksa kao dokaz da je student. 

Ideja teme “Na krilima slobode” jeste na kreativan i inovativan 

način skrenuti pažnju na problem kršenja dječijih prava iz Opće deklaracije 

o pravima djeteta, donešene 1989. g., u UN, s posebnim osvrtom 

na djecu u ratom zahvaćenim područjima. Svaki kandidat dužan 

je svoj video uradak dostaviti na Islamski pedagoški fakultet, volonteru 

Nihadu Siliću – koordinatoru projekta, kontakt telefon 062/176-519 

ili na adresu udruženja Solidarnost Jablanska bb 77 000 Bihać – Primaoc 

( (Zemira Gorinjac). j ) Video uredak p ppredati 

u zatvorenoj j koverti sa 

naznakom “KONKURS - IMAŠ PRAVO DA TE ČUJU”. Uz rad potrebno 

je dostaviti podatke o nazivu fakulteta i kontakt telefon. Video 

snimci se zaprimaju najkasnije do 04. aprila 2013. godine. Najbolje 

video snimke očekuju j vrijedne j nagrade g u iznosu od ppo 

150/100/100 

KM. Pored novčanih bit će priređene i druge nagrade. Žiri sastav- 

ljen od stručnih osoba odabrat će najbolje video snimke, i isti će biti 

objavljeni na sajtu Udruženja “Solidarnost”. Svečana video promocija 

nagrađenih radova obavit će se 10.4.2013. na glavnom trgu u Bihaću 

ili u slučaju vremenskih nepogoda u Kulturnom centru Bihać s početkom 

u 20:00 sati. Budite dio svečanosti i promotori humanosti među 

ljudima. Više informacija na: www.solidarnost-bosnia.com 

Udruženje “OAZA” Tuzla 

Posjeta glavnom imamu hfz. Ahmedu ef. Huskanoviću 

Dana 13. marta 2013. nakon podne-namaza, predstavnici 

Udruženja “OAZA” u sastavu: predsjednik 

Nadzornog odbora – Almir Abdulkadir Mujanović, 

predsjednik Skupštine – Jasmin Omazić, predsjednik 

Upravnog odbora – Davut Suljagić, predsjednik Udruženja 

– Amir Borić, su posjetili glavnog imama Medžlisa 

IZ Tuzla, hfz. Ahmeda ef. Huskanovića. Na početku 

posjete predstavnici Udruženja su čestitali hfz. 

Huskanoviću na preuzimanju dužnosti emaneta glavnog 

imama, te mu zaželili 

mir-selam onakav kakav 

samo Allah spušta na 

Svoje robove, ističući da 

je Allah Selam i od Njega 

je Selam. Istaknuta je 

zahvala i zadovoljstvo na 

dosadašnjoj saradnji kao 

imamom džamije “Princ 

Abdullah”, te izražena 

želja da će se nastaviti 

takva nesebična saradnja 

puna razumijevanja i sa 

pozicije glavnog imama. 

Tom prilikom je glavnom 

imamu uručen skroman 

poklon koji će upotpuniti 

ambijent njegovog 

radnog prostora. Glavni 

imam Ahmed Huskanović 

je upoznat sa idejom, 

ciljevima, zadacima i 

uopće radom Udruženja. 

Istaknuto je da se ideja, 

zadaci i ciljevi Udruženje ogledaju u 103. i 110. ajetu 

sure Ali Imran te 10. ajetu sure Hudžurat. Svi se čvrsto 

Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! 

Glavni imam je izrazio svoju zahvalnost na posjeti kao 

i dosadašnjoj saradnji. Istakao je da će i sa mjesta glavnog 

imama nastaviti davati podršku u radu Udruženja 

“OAZA” posebno naglasivši značaj zajedničkih projekata 

u budućnosti. Također je istakao svoje zadovoljstvo 

skoroj posjeti Udruženju “OAZA”. 


63

No comment 

Uhvatila jetrvu u krađi drva 

Neobična priča koja se desila u sarajevskom 

naselju Nahorevo, a akteri su 

dvije jetrve, čije se kuće nalaze u susjedstvu. 

V.K., domaćica koja živi u ulici 

Nahorevo na broju 131, primijetila je da 

joj mjesecima pod okriljem noći nestaju 

drva za ogrjev. K.V. je odmah posumnjala 

na svoju jetrvu F.K.. “Kupili smo deset 

metara drva. Vidim ja kamara se preko 

noći smanjuje, malo-pomalo. Pratila sam 

s prozora, ali nikako nisam mogla g uhva- 

titi kradljivca. Čak sam nožem zarezivala 

cjepanice, ali ni tada nisam mogla nigdje 

prepoznati svoja drva”, kazala je K.V.. 

Ova domaćica je u maniru kriminalističkog 

istražitelja smislila lucidno rješenje 

te flomasterom napisala brojeve od 

jedan do 11 na isto toliko cjepanica te ih 

je tako obilježila. Nakon toga jetrva je 

odnijela drva kući i smjestila ih u ladicu 

za šporet. Međutim, kćerka od V.K. 

je primijetila u ladici cjepanicu s brojem 

pet. “Odmah smo pozvali policiju. 

Jetrva će odgovarati za krađu i želim da 

cijeli svijet sazna da je ona lopov.” 

Avaz, 12. mart 2013. 

U kakanjskom porodilištu 

prošle sedmice rođeno je 

17 stranačkih beba 

Danas se djeca u matične knjige zavode 

po savremenim metodama, te se unosi 

samo jedan podatak, a to je kojoj političkoj 

stranci po rođenju pripadaju. Pa 

tako od 17 novorođenih beba u kakanjskom 

porodilištu, 6 beba pripada stranci 

SDA, 4 bebe je dobila stranka SBiH, 

3 bebe je dobila stranka SBB, dok je 

SDP dobio 2 bebe, a HDZ i nacionalna 

manjina ROMI po 1 bebu. Ove sedmice 

A-SDA, Radom za boljitak i ostale 

manje stranke nisu dobile svoju bebu. 

Kaportal, 18. mart 2013. 

Policajca iz Prijedora držali 

za ruku i deset metara vukli 

z aautom 

Policajac iz Prijedora teško je povrijeđen 

nakon što su ga dvije osobe iz tog 

grada, koje je pokušao da legitimira, 

vukle desetak metara vozilom koje je 

bilo u pokretu. 

Fena, 4. mart 2013. 

Vijećnici j Općinskog p g vijeća j 

Živinice gađali se jogurtima 

Općinsko vijeće Živinice najveći je potrošač 

jogurta u BiH. Vjerovatno se pitate 

zašto. Naime, na nedavno održanoj 

sjednici, nakon žustre rasprave vijećnika 

oko jedne od osam tačaka uslijedio je 

i fizički obračun. Za vrijeme doručka 

kada su dobili po dva bureka i jogurt, 

dvojica spomenutih vijećnika nastavili 

su verbalnu raspravu. Uslijedilo je psovanje 

od strane Esada Kitića. Upozorenja 

Beširovića nisu “pila vodu” pa je uzvratio 

istom mjerom. Ljutiti Kitić je jogurtima 

počeo gađati Beširovića koji se krio iza 

drugih članova vijeća. Tom prilikom je 

nastradalo još najmanje pet vijećnika, 

koji su, ni krivi ni dužni, morali napustiti 

sjednicu i promijeniti odijela. Jedan 

među njima nije želio mijenjati odijelo 

premazano jogurotm. 

Avaz, 20. mart 2013. 

Uhapšen Hrvat sa 9 imena 

SARAJEVO - Na graničnom prelazu 

Gorica kod Gruda uhapšen je državljanin 

Hrvatske M.B. /52/, za koga su 

pripadnici Granične policije utvrdili 

da je koristio 9 različitih imena. 

Srna, 21. mart 2013. 

Tinejdžer zabunom ušao u 

tuđu kuću, vlasnik ga ubio 

Bportal, 21.mart 2013. 

Čečenski lider putem razglasa 

vrištao na sudiju: “Ti si 

magarac” 

Lider ruske pokrajine Čečenije 

Ramzan Kadirov vrištao je preko razglasa 

na nogometnog sudiju Mihaila 

Vilkova koji je isključio kapitena čečenske 

ekipe Terek Grozny na utakmici 

protiv Rubin Kazana u nedjelju. j j 

Čečenski lider bio je bijesan jer je kapi- 

ten Tereka Rizvan Utsiev dobio crveni 

karton, i to nekoliko minuta prije kraja 

utakmice. Kadirov je tada zgrabio mikrofon 

i povikao: “Sudija ti si kupljen, 

ti si magarac”. 

Klix, 18. mart 2013. 


64 

Šest sati tukli učenika i 

sve snimali mobitelom 

Dvojica mladića iz Kostolca u Srbiji, 

Nikola S. (19) i Mladen K. (19), uhapšeni 

su nakon što su šest sati maltretirali 

i tukli jednog učenika Tehničke 

škole “Nikola Tesla” i cijeli tok napada 

snimali mobilnim telefonima! 

Blin, 20. mart 2013. 

Lopov se nakon 30 

godina pokajao pa vratio 

ukradenih 800 dolara 

Kradljivac je poslao pismo lokalnom 

šerifu u kojem je priznao da je opljačkao 

trgovinu Middle Mart prije 30-ak 

godina, a u omotnicu je stavio i novac 

koji je tada ukrao. 

Večernji list, 21. mart 2013. 

Biciklist jurio 60 kilometara 

na sat pa naletio na antilopu 

Biciklist se tijekom utrke mountain 

bikeovima u Južnoafričkoj Republici 

velikom brzinom zabio u nju te je tijekom 

pada slomio ključnu kost. 

Večernji list, 21. mart 2013. 

Zenica: Psi sve češće 

grizu gume 

Vozio sam oko 10:30 ispod podvožnjaka 

u Radakovu dok sam se isključivao 

na magistralni put prema Sarajevu, 

piše nam sugrađanin, čiji puni identitet 

ne objavljujemo na njegov zahtjev. 

I nastavlja. Desetak pasa lutalica mi je 

izgrizlo dvije prednje gume. Sve se desilo 

u vožnji i trajalo je 10-tak sekundi. 

Tu se obično uspori, jer je skretanje, a i 

pješački prelaz. 

Zenica blog, 20. mart 2013. 

Projekt holandskog 

poduzetnika: Traže se 

ljudi koji će otići živjeti i 

umrijeti na Marsu 

Klix, 21. mart 2013.

Nauka 

Sve češći potopi, žege i smrzavanja 

P osljednji 

podaci, dobijeni sa satelita, 

potvrđuju upozorenja naučnika da se 

u toku zadnjih 20 godina nivo okeana povećavao 

u prosjeku za 3,2 mm godišnje, odnosno 

60 posto brže od očekivanja stručnjaka. 

Tursku, Jordan, Palestinu, Izrael i Egipat je 

početkom godine zadesila neviđena količina 

snijega, kiše i uragani. Na ruskom Dalekom 

istoku temperatura je padala na 40 stepeni 

ispod nule. Američki naučnici upozoravaju 

da će se takve pojave ponavljati sve češće. 

Umjereni osjećaj gladi je dobar 

U mjerena 

glad je veoma bitan dio 

ishrane, jer regulira metabolizam, 

smanjuje izbirljivost, utiče na to da hrana 

ima bolji ukus i da užitak pri jelu bude veći. 

Naučnici sa Univerziteta Harvard tvrde da 

konstantno grickanje i zavaravanje gladi nije 

dobro za zdravlje, jer se na taj način pretjeruje 

sa jelom. Umjereni osjećaj gladi je posebno 

dobar za djecu jer smanjuje njihovu izbirljivost 

i na taj način će pojesti i namirnice koje 

su neophodne za razvoj organizma, a koje su 

im inače mrske. 

Od bolesti srca ljudi su patili od najstarijih vremena 

Najopsežnija N 

studija izvedena na mu- 

Nmijama dala je dokaze da začepljenje 

arterija ne mora biti posljedica modernog 

načina života u kojem dominira brza hrana. 

Studija pokazuje da su bolesti srca bile dio 

prirodnog procesa starenja i da možda i nisu 

u direktnoj vezi sa savremenim faktorima rizika 

poput pušenja, masne hrane ili premalo 

fizičkih aktivnosti. Skeniranjem 137 mumija, 

stručnjaci su došli do sigurnih pokazatelja da 

je od arteroskleroze patila trećina. 

EK odobrila lijek za smanjenje konzumiranja alkohola 

E uropska 

komisija 

odobrila je plasiranje 

na europsko tržište prvog 

lijeka “Selincro”, koji 

reducira unos alkohola u 

organizam. Ovo odobrenje 

važi za svih 27 država članica 

Europske unije. Novim 

lijekom mijenja se i način 

liječenja ovisnika, umjesto 

apstinencije, liječenje se zasniva 

na postepenom smanjenju 

konzumiranja alkohola. 

Cilj liječenja ovisnosti 

od alkoholizma je potpuni 

prestanak konzumiranja alkohola. 


65 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Vještačko tkivo kao zamjena 

za povrijeđene organe 

N aučnici 

sa Instituta hemijske 

biologije i bazične medicine 

u Novosibirsku, nekoliko godina 

su radili na proučavanju matičnih 

ćelija i stvorili su vještačko tkivo 

koje će moći da zamijeni povrijeđene 

organe. Biosintetički materijal 

organizam lakše prihvata, posebno 

ako je stvoren od ćelija pacijenta. 

Komplikacije prilikom ovakve 

transplantacije svode se na minimum, 

a organizam se mnogo brže 

privikava na implantat. 

Djevojčica izliječena od 

HIV-a 

Dvoipogodišnja djevojčica 

rođena u SAD-u sa virusom 

HIV-a, izliječena je poslije 

tretmana koji je počeo 30 sati po 

njezinom rođenju, primjenom standardnih 

lijekova. Ukoliko ostane 

zdrava, to će biti drugi slučaj izliječenja 

od virusa HIV. Djevojčica 

nema znakove infekcije, godinu 

dana nakon što je prestala primati 

lijekove. Najveći problem HIV-om 

zaražene djece ima Afrika, a samo 

u podsaharskom području dva miliona 

djece ima potrebu za antivirusnim 

lijekovima.

U - Saff.ba

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?