U - Saff.ba

Allaha Uzvišenog, jer ga to svrstava u red
istinoljubivih i iskrenih, a s druge strane
izgrađuje kod njega mizan dobročinstva:
ono što ne možemo početi sa “Bismillah”,
to i nije dobro djelo. Putem ove strategije
svaki pojedinac u islamu je isti, formalno
očitovanje šehadeta i izvršavanje vjerskih
dužnosti uvodi ga u ummet, a takvaluk,
koji je samo Allahu Uzvišenom poznat,
uvodi ga u sferu Allahovih dobrih robova
kojima On daje podršku, zaštitu i milost.
Logično je da svi ljudi nisu isti, da nemaju
iste sposobnosti i mogućnosti, pa je
njihovo vjersko sazrijevanje različito, no
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sve isto tretirao
i zaduženja im davao spram spremnosti
za rad, znanju i očitim ostvarenjima,
što je opet bilo dovoljan motiv da svaki
od njih poradi i uloži trud u svoju osobnu
izgradnju imana i takvaluka. Tako izgrađeni
pojedinci bili su kadri promijeniti
lice svijeta i ostvariti svaki dobročiniteljski
cilj, jer oni su bili spremni i bogobojazni,
a to su dva uvjeta za spuštanje
Allahove milosti na pokret i djelovanje
čovjeka.
Druga strategija: Izgradnja zajednice
– ummeta, koji je jedan i specfičan, prepoznatljiv
po svojoj uvezanosti, kohezivnosti,
podignut na temelju isara – davanja
prednosti drugome nad svojim ličnim interesom
i potrebama. Bratska veza koja je
uvezala muslimane, a izbrisala sva druga
plemenska, lokalna, socijalna i druga obilježja,
učinila je ummet snažnim i jakim
da prebrodi svaku krizu, savlada svakog
neprijatelja i dosegne svaki murad – cilj.
O zajednici se govorilo s respektom, pripadnost
ummetu je privilegija i čast, pa
su mnoge pojedinačne nedolične radnje i
grijesi upravo za posljedicu imali kidanje
veze sa zajednicom: “Ko nas vara, nije od
nas.” Na temelju čvrste zajednice koju je
krasila pravednost, jednakost i nesaglediva
snaga koja je bila na ustupu svakom
pojedincu; ako mu zatreba cijela zajednica
će ga braniti, štititi, pomagati, jer
on je član zajednice, davala je sigurnost
svakom članu ummeta da nije sam i da
slobodno može da ispovijeda vjeru, da je
širi, promovira, p njome j se hvali i o njoj j jg go-
vori. Šta više, zajednica je bila vrijednost
koja se nije smjela dovesti u pitanje, čak
i da se neki pojedinac žrtvuje za zajednicu
u ime Boga, siguran je da će njegova
porodica biti zbrinuta i bolje nego se on
osobno o njoj brinuo.
Treća strategija: Vezivanje pojedinca i
zajednice za oslonac snage i moći koji neće
izdati - za Gospodara svjetova koji sve
može, sve vidi i zna, koji može da reaguje
u treptaj oka i da otkloni prepreku, riješi
problem, podigne iskušenje ... Ima li išta
bolje i veće od ovoga! Izgrađen pojedinac,
u jakoj i uvezanoj zajednici, a povrh svega
toga Bog Svemoćni koji milost Svoju dijeli
i prosipa po ummetu.
Stubovi snage
U čemu se ogleda ova snaga, koji je
to oslonac koji im je dao Allahov Poslanik,
s.a.v.s., a kod ashaba je izazvao želju i
snagu da uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
prenose i pronose ljepotu vjere i istine, ne
mareći za blagom, užicima i sopstvenim
životom, preko pustinje, gora i mora, govoreću
mu: “O Allahov Poslaniče, kada bi
nas pozvao da s tobom pregazimo pučinu
mora, mi bismo to učinili.”
Bili su to stubovi snage koji su nudili
svjetlost moći i sigurnosti: dova, tevekkul,
dobro djelo koje briše grijeh, teoba koja
anulira sve pogreške, zikr – veličanje Allaha
koji zakirima daje ono najbolje
što mogu ili trebaju po-
22. mart - 10. džumade-l-ula
7
vati Arabijskim poluotokom, ne bojeći se
osim Allaha i vuka koji bi mogao nasrnuti
na njegovu (putnikovu) stoku.“
Peti temelj strategije Poslanikovog
uspjeha je davanje nade i suzbijanje i zatvaranja
puteva beznađa, očaja i izgubljenosti.
On, s.a.v.s., nije dopuštao da pesimizam
ovlada ljudskom mišlju, a kamo
li mišlju cijelog ummeta, jer bi to značilo
gubljenje nade u Allahovu milost, spas,
pomoć i zaštitu vjernika i ummeta vjerničkog.
Kur’an je jasno naznačio ovaj
princip: Allah ne voli da se o ružnome javno
govori., a Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ako
nastupi Sudnji dan a u ruci nekog od vas
bude mladica palme, neka je zasadi, pa za
to će biti nagrađen.“ – mada
ona neće izrasti, niti će neko
željeti. Zanimljivo, ako ne znaš
doživjeti njen razvoj i izbijanje
kako postupiti, šta od Allaha O zajednici plodova. No, nagrada je spram
tražiti u određenoj teškoj situa- se govorilo s nijeta i namjere. Sparm želje da
ciji, veličaj Ga, i On će ti dobro respektom, koristimo i služimo drugima u
dati i nedaću otkloniti.
pripadnost ime Allaha Uzvišenog.
Četvrta Poslanikova stra- ummetu je Vjerovjesnik je konkretno
tegija uspjeha je jasnost vizije privilegija opisao i osudio čovjeka koji
i ciljeva. Allahov Poslanik, i čast, pa sije metež i pesimizam, rekavši:
s.a.v.s., znao je decidno šta su mnoge “Ko kaže da je svijet propao,
hoće i šta želi, koji su njegovi
ciljevi i kako da ih ostvari.
pojedinačne
on je najveća propast samome
sebi”, ili: “... on je ljude i upro-
Imao je jasnu sliku rezultata nedolične pastio.” Iz tog razloga, misija
kojeg očekuje kroz teklif te- radnje i grijesi muslimana na zemlji je da šire
bliga a – obavezu dostavljanja upravo za dobro, podržavaju ga i pro-
nebeske objave ljudima. On posljedicu imali moviraju, a da suzbijaju sva-
nije požurivao rezultat, nije kidanje veze ki oblik i metod ppesimizma
i
žalio zbog toga što je on bio sa zajednicom: očaja. Nije li Kur’an Časni pun
daleko, što je zahtijevao trud “Ko nas vara, primjera čuda gdje su pojedinci
i zalaganje, nije očajavao, nije nije od nas.”
ili skupine, po mjerilima logi-
jadikovao, nije prigovarao, već
ke, statistike i matematike, bili
je predano i iskreno radio, bez
očiti gubitnici i slabići pred
posustajanja, kucajući na vrata
silom država, kraljeva i civili-
svake mogućnosti, pa ako bi
zacija. No, ipak su pobijedili a
se zatvorila ili pokazala nepri-
ovi drugi su propadali i gubili,
kladnim, odlazio je na druga vrata i išao jer nisu bili na Allahovoj strani, strani koja
dalje, vedro, sa osmijehom, sa radošću, ima snagu i koja pobjeđuje.
veseleći se svakom narednom namazu Otuda vas pozivam, braćo moja u
u kojem se opuštao padajući na sedždu vjeri islamu, da naučimo i primijenimo
Allahu Uzvišenom, kojim je sabirao snagu strategiju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u
i polet za nove pokrete, akcije i djelovanja. ostvarivanju ciljeva. Izgradimo se, pomo-
Družeći se sa svojim ashabima, sladeći se zimo drugima da se izgrade, udružimo
njihovim uspjesima, imanom, ostvarenji- snage, znanja i vještine, postavimo ciljema,
a isto tako pomažući im da dosegnu ve, a naša vizija je i dunjalučka i ahiret-
vrhunac vjere i imana, govoreći im često, ska, oslonimo se na Allaha Uzvišenog,
kada bi mu spomenuli neki čudan osje- iskoristimo snagu i moć koju nam daje,
ćaj: “Zar to osjećate?! To je znak iskrene i ako ništa drugo, reimo sebi, prijatelju,
vjere.”, a u drugom hadisu kada rekoše da komšiji, rođaku, muslimanu, cijelom svi-
se osjećaju lijepo zbog nekog učinjenog jetu; mi možemo, i hoćemo, mi dolazimo,
dobra, pa se pobojaše da to nije licemjer- da mijenjamo svijet, da pravdu Božiju postvo,
a on ih utješi i obradova: “To je prvi klonimo, ne da je mi mjerimo, jer je ona
radosni znak od Allaha (da vam je djelo i nama odmjerena i ne može se mijenjati.
primljeno kod Njega).” Kada bi neki as- Dolazimo da pomognemo potrebnima,
habi u određenom vremenskom periodu da zaštitimo slabe, utješimo ucviljene, da
posustali ili izgubili sliku o cilju i viziju osmijeh i sreću poklonimo svijetu koji se
koji treba da ostvare, on bi im utješno go- guši u bolu, nesreći, nezadovoljstvu i nevorio
o obećanjima koja dolaze od Allaha pravdi. Prvi korak je da prigrlimo islam,
Uzvišenog, ali ona naravno čekaju reakci- poboljšamo svoj takvaluk i obznanimo
ju djelovanja; “Vi doista požurujete, doći drugima da smo mi muslimani – Bogu
će vrijeme kada će putnik sigurno puto- iskreno predani i pokorni.