You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Glas islamskih učenjaka<br />
Dr. Selman ibn Fehd el-Avde, pomoćnik<br />
su gušili svaku slobodnu misao i ideju,<br />
začipali usta i lomili pera, kao što je to<br />
lijepo p opisao p Nezar:<br />
“Šta bi vam to mogao pročitati i ka-<br />
generalnog sekretara Svjetske unije islamskih<br />
zati, iz svoje bogate pjesničke i književničke<br />
sehare/<br />
učenjaka, poručio egipatskom narodu<br />
kada je konjica pogazila sve naše<br />
knjige i ubila sve naše nade/<br />
opkolila nas je sa svih strana i veliku<br />
bol i štetu nanijela/ /<br />
ko se usudio reći istinu, ona ga je,<br />
ravno u smrt, odvela.”<br />
No i pored ogromne finansijske i<br />
instrumentalizirane moći, “partijska<br />
vlast” je ostala usamljena i uskraćena<br />
za osnovnu ljudsku i emocionalnu podršku.<br />
Narod je bio samo formalno uz<br />
nju, a duboko u svojim dušama je osjećao<br />
prezir prema njoj i s nestrpljenjem<br />
čekao njen odlazak, a kako i ne bi kada<br />
samo jedna stranka<br />
ga je ona lišila osnovnog prava na političku<br />
participaciju, pod lažnim izgovorom<br />
da se ne bi snašao u pluralnom<br />
sistemu i da bi ga pluralizam dveo putem<br />
haosa. Istina, u arapskom svijetu je<br />
Veoma je važno da država<br />
sačuva svoju stabilnost,<br />
kroz stabilnost ustavnih<br />
institucija, ispunjavanje<br />
preuzetih o<strong>ba</strong>veza (sukladno<br />
kur’anskom imperativu:<br />
O vjernici, ispunjavajte<br />
o<strong>ba</strong>veze!), uvažavanje<br />
građana, brigu o njihovim<br />
“Partijske” države<br />
U arapskom svijetu prve “partijske”<br />
države nastale su poslije Drugog<br />
svjetskog rata, odlaskom kolonizatora,<br />
i temeljile se se uglavnom na<br />
porodičnim, ličnim ili partijskim<br />
interesima. Na čelu<br />
tih država stajali su ljudi,<br />
koji su u sebi vidjeli jedine<br />
legitimne zaštitnike arapskih<br />
revolucijskih interesa,<br />
djelovalo nekoliko opozicionih partija,<br />
ali njihova uloga je bila više “dramska”<br />
(cirkuska), nego li stvarno politička: na<br />
kraju se sve odvijalo po unaprijed zacrtanom<br />
diktatorskom scenariju, kojeg je<br />
kreirala vladajuća partija.<br />
Prvo zajednica, pa onda<br />
pojedinac<br />
interesima i osiguranje<br />
jednakog prava za sve da<br />
biraju i budu birani, i da se<br />
Zadatak<br />
pobjedničke<br />
partije, u<br />
u tim okvirima kreću ovlasti<br />
vladajuće partije<br />
Egiptu i drugim<br />
arapskim<br />
državama, je<br />
da omogući<br />
slobodno i<br />
konstruktivno<br />
djelovanje<br />
opozicije, jer<br />
samo država<br />
u kojoj,<br />
jedna pored<br />
druge, mirno<br />
egzistiraju<br />
izvršna i<br />
korektivna<br />
vlast (opzicija<br />
i pozicija),<br />
ima šansu za<br />
uspjeh.<br />
Prošlo je vrijeme<br />
kada je Egiptom vladala<br />
Piše: Dr. Selman ibn Fehd el-Avde<br />
A<br />
Alžirski pjesnik Omer el-<br />
AEzradž, proveo je 22 godine<br />
Au progonstvu, zbog pjesme<br />
“Jedina partija”, u kojoj je, krajnje dobronamjerno,<br />
posvjetovao vladajuću i<br />
jedinu stranku da se pluralizira, reformira<br />
ili će se, u suprotnom, diktatorizirati.<br />
Optužen je za izdaju revolucije,<br />
proglašen prijetnjom po nacionalnu<br />
sigurnost, i na kraju protjeran. Kralj<br />
Francuske Luj XV obratio se francuskom<br />
parlamentu rječima: “Kompletna<br />
vlast je u mojim rukama. Ja sam<br />
jedini zakonodavac. Narod je ja, a ja<br />
sam narod.” U istočnoj Europi decenijama<br />
je suvereno vladao jednopartijski<br />
sistem, sa svojim filozofsko-doktrinarnim<br />
načelima. Rušenjem Berlinskog<br />
zida, u Europi je definitivno okončana<br />
era “partijske države”.<br />
<strong>ba</strong>štinike povijesti i nosioce<br />
ekonomskog, vojnog i kulturnog<br />
prosperiteta arapskih<br />
naroda. To je, naravno, bila<br />
samo njihova nedostižna<br />
iluzija, iza koje nisu stajala<br />
konkretna djela i dokazi, i<br />
zato se i moglo desiti da takvi<br />
vladaju i po nekoliko decenija,<br />
a da ništa, apsolutno<br />
ništa, ne urade za svoj narod<br />
i da nikome ne odgovaraju<br />
zbog toga. Naravno, oni<br />
sami to ne bi mogli ostvariti,<br />
da nije bilo jakog propagandnog<br />
aparata i medija koji<br />
su godinama obmanjivali<br />
narod i održavali ga u stanju<br />
apatije, ali i književnika,<br />
pjesnika, novinara, pjevača,<br />
tarikatskih šejhova, intelektualaca<br />
koji su njihovoj vlasti<br />
davali auru svetosti i nedodirljivosti,<br />
a neki su otišli<br />
i dalje pa kazali: Vjerujem u<br />
Bās partiju kao jedinog vrhovnog<br />
gospodara, a u arapsku<br />
naciju kao jedinu ispravnu vjeru. U<br />
tome im je, u značajnoj mjeri, pomogao<br />
i moćan represivni aparat, kojim<br />
22. mart - 10. džumade-l-ula<br />
30<br />
Arapsko proljeće vratilo<br />
je značaj običnom čovjeku,<br />
koji se, iznenada, našao u<br />
centru interesiranja različitih<br />
političkih subjekata.<br />
Oni su se, bukvalno, počeli<br />
otimati za njegov glas, što u<br />
odnosu na prethodni period,<br />
predstavlja ozbiljan zaokret<br />
i najavu nove političke<br />
ere u islamskom svijetu.<br />
Neosporno je pravo pobjedničke<br />
partije da upravlja<br />
i vlada državom, ali niko<br />
nema pravo uzurpirati nacionalne<br />
institucije i staviti ih<br />
pod svoju, partijsku, kontrolu.<br />
Vojska, policija, sudstvo i<br />
zakonodavstvo su institucije<br />
koje ne pripadaju samo jednoj<br />
partiji, one su vlasništvo<br />
domovine, svih njenih građana<br />
i naposljetku političkih<br />
partija.<br />
Zadatak pobjedničke<br />
partije, u Egiptu i drugim<br />
arapskim državama, je da<br />
omogući slobodno i konstruktivno<br />
djelovanje opozicije,<br />
jer samo država u kojoj,<br />
jedna pored druge, mirno egzistiraju<br />
izvršna i korektivna vlast (opzicija i pozicija),<br />
ima šansu za uspjeh.