Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
pismenosti, koji tre<strong>ba</strong> da odozgo diriguje<br />
nacionalnim pitanjima. On je taj<br />
koji, preko Dnevnog avaza, ustoličava<br />
pametne i popularne, oko njega se vrte<br />
važni ljudi, od akademika do pjevača, a<br />
on na čelu tog kom<strong>ba</strong>jna dizajnira njive<br />
u bošnjačkim glavama. Mogao je Radončić,<br />
u tom času, izburgijati da bude<br />
šef Bošnjačkog sabora, ili Svjetskog<br />
bošnjačkog kongresa, mogao se ustoličiti<br />
na ma kakvom bošnjačkom prijestolju,<br />
i iza sebe imati vjerodostojan<br />
akademski i estradni legitimitet u vidu<br />
podrške mnogih bošnjačkih uglednika,<br />
željnih slikanja po Dnevnom avazu.<br />
Doduše, on je svoje pozicije gradio i<br />
preko mnogih koji su u njegovoj novini<br />
slikani u negativu, pa su se usljed<br />
straha od tog medijskog reketa sklanjali<br />
s puta ili dopuštali nedopustivo. Nikad<br />
niko u Bošnjaka nije imao takvu<br />
medijsku moć, a time i sredstvo da iza<br />
sebe poreda važne autoritete u narodu.<br />
Namjesto da bude prvi, i glavni, on je<br />
odlučio da postane milicioner. Nevjerovatno.<br />
Možda je status samozvanog<br />
eksperta za terorizam Dževada<br />
Galijaševića Hokija najbolji urnek da<br />
razumijemo dokle je zglajzao Radončić.<br />
Galijaševićeve “ekspertize”, kao i<br />
Radončićeve izjave o mudžahedinima,<br />
iranskim vezama i tzv. vehabijama<br />
prenose se na ekstremističkim<br />
proustaškim i pročetničkim web portalima.<br />
Drugim riječima, Galijašević i<br />
Radončić su postali otirač za četničke i<br />
ustaške kundure, kao što je to onomad<br />
bio Fikret Abdić Babo. Preko njihovih<br />
izmišljotina o tzv. islamskom terorizmu<br />
uzdiže se, oslo<strong>ba</strong>đa se krivice,<br />
zanavlja se i legitimira onaj ideološki<br />
model koji stoji iza genocida nad<br />
Bošnjacima. Jer genocid će prestati biti<br />
zločin tek ako se ustanovi da su, kako<br />
po srpskim medijima trubi Radončić<br />
– “SDA i Izetbegović 1993. pozvali<br />
mudžahedine u BiH” - a iz čega<br />
proizilazi pravo Sr<strong>ba</strong> i Hrvata da ne žive<br />
u mudžahedinskom ambijentu. Upravo<br />
na istoj laži, koju ponavlja Radončić,<br />
Radovan Karadžić je pripremao genocid<br />
nad Bošnjacima, tvrdeći da Srbi ne<br />
žele da žive u “džamahiriji” koju će<br />
stvoriti Alija Izetbegović. Od stotine<br />
dokaza koji svjedoče da Galijašević i<br />
Radončić obnavljaju ideološki profil<br />
Radovana Karadžića, moguće je kao<br />
ilustraciju navesti i izjavu još jednog<br />
ratnog zločinca, Momčila Krajišnika,<br />
koji u svojstvu predsjednika Skupštine<br />
SRBiH, za beogradske Novosti i 19.<br />
maja 1991. izjavljuje: “Taj strah počiva<br />
na tome da je ideja o islamskoj državi<br />
odavno poznata, da ima onih koji su<br />
je nekad zagovarali i onih koji je i<br />
dalje žele, da se stvara.” Radončićevu<br />
izmišljotinu da je SDA 1993. dovela<br />
mudžahedine, kao i prethodno<br />
navaljivanje njegovog<br />
glasila da dokaže kako<br />
je Alija Izetbegović zagovarao<br />
stvaranje muslimanske<br />
države, moguće je tumačiti<br />
samo u kontekstu pranja<br />
Radovana Karadžića i drugih<br />
zločinaca koji su genocidom<br />
stvorili Republiku<br />
Srpsku. U mnoštvu naučnih<br />
radova dokazano je kako<br />
je mobilizacija bosanskih<br />
Sr<strong>ba</strong> izvršena na izmišljotini<br />
o stvaranju muslimanske<br />
države, pa su Srbi bili prisiljeni<br />
tražiti autonomiju u vidu<br />
Republike Srpske, kako bi<br />
se zaštitili od “islamizacije”.<br />
Dokazano je i da su borce iz<br />
islamskih zemalja doveli britanski<br />
o<strong>ba</strong>vještajci, uz dozvolu<br />
Franje Tuđmana, kako<br />
bi se kompromitirao multietnički program<br />
Armije RBiH. Mnoštvo činjenica<br />
dokazuje odanost Alije Izetbegovića<br />
ideji cjelovite BiH, od odbijanja ideje<br />
o podjeli p j na tri etnonacionalna entiteta,<br />
i u Lisabonu 1992. i u Ženevi<br />
22. mart - 10. džumade-l-ula<br />
19<br />
Mnogi ne<br />
razumiju<br />
opasnost<br />
podvale<br />
koja nam se<br />
servira preko<br />
“Avazovih”<br />
likova poput<br />
nekakvog<br />
Garaplije - jer<br />
ako se prihvati<br />
laž da su naše<br />
snage u ratu<br />
ubijale naše<br />
ljude - to će<br />
se u nastavku<br />
ozvaničiti<br />
kao podvala<br />
da smo mi<br />
ispalili granatu<br />
na Markale,<br />
Ferhadiju i<br />
Kapiju.<br />
1993., preko insistiranja<br />
na multietničkom sastavu<br />
ratnog rukovodstva, pa do<br />
zagovaranja bosanstva kao<br />
imenitelja za sve bh. narode<br />
i građane. Radončića, kao ni<br />
njegove sponzore i mentore,<br />
ne zanima istina, jer bi istina<br />
za sobom povukla rušenje<br />
velikosrpske dominacije u<br />
dejtonskoj državi, po osnovu<br />
satisfakcije koju zaslužuje<br />
bošnjačka žrtva. Nakon<br />
što se Radončić izopačio,<br />
ili razotkrio kao velikosrpski<br />
potrčko, ojačana je<br />
ambicija da se zabetonira<br />
izmišljotina o krivici SDA i<br />
Alije Izetbegovića za rat, u<br />
kome su Srbi morali da se<br />
brane od “islamista”. Vidi se<br />
to po velikosrpskim medijima,<br />
koji nas s jedne strane<br />
o<strong>ba</strong>vještavaju o pojavi “terorističkog<br />
uputstva” pod naslovom “Deklaracija<br />
džihada” (E, <strong>ba</strong>š će se tako smiješno<br />
zvati!), a s druge, ovu izmišljotinu<br />
potkrepljuju optuž<strong>ba</strong>ma Radončića<br />
protiv ratnog rukovodstva naše zem-