Å UMARSKI LIST 3-4/1977

se skrivala u »gustim« sumarna. Iliri su tada posjedovali moćnu flotu borbenih
čamaca izrađenih iz drva naših šuma. Oni su na otok Pharos (Hvar)
s malim čamcima doveli vojsku od 10 000 ljudi sa ciljem da napadnu Grke.
Bilo je to 384 g. p. n. e. (G. Novak, Paris 1882. god.).
Autor K. Grubić u monografiji o Krasu (Zgb. 1928. god.), opisujući
povjesne događaje u ovom području navada i druge slične primjere. Godine
32. p. n. e. Oktavijam August se ustoličio u Promoni (kraj Drniša) i noću
napao Dalmate koristeći kao zaštitu »guste šume« koje su ga skrivale.
Progoneći Dalmate Rimljani su spalili Synodium (kraj današnjeg Muca)
i posjekli mnoge šume. U pobuni koja je izbila u Rimskoj Dalmaciji 7. g.
poslije n. e., pod komandom Bato Desitiala, poslije dugih borbi, Bato je
morao napustiti posljednje utočište Andertium (danas Muć). Njegovi vojnici
odbili su da se predaju i poslije ogorčene bitke pobjegoše u brda.
Rimljani su ih progonili, većinu pronašli u šumama i pobili.
Iz vremena hrvatske dinastije u XI i XII stoljeću, nema mnogo podataka,
ali ono malo što ih ima, također potvrđuje da je područje Dalmacije
bilo pokriveno šumama. Iz izvora križara Raymonda des Agiles i Adhemora
du Puy kao i njihova suvremenika GuiMauma Try-a koji su vjerojatno išli
starim rimskim putem Aquileia Seni (Senj) Arupium — Obrovac — Šuplja
crkva u pravcu Konstantin opola, izlazi da je ondašnja Dalmacija bila zemlja
bogata šumama, rijekama i pašnjacima a siromašna obradivom zemljom.
I za sjeverni dio jadranskog područja postoje povjesni dokumenti o
postojanju i stanju šuma u prošlosti. Monumenta historica slavorum Meridionalium
I 1307. god. govori o sporu krčkih knezova i krčke općine, te
sporazumu da krčki knezovi neće dirati i sjeći općinske šume.
Godine 1443. u Statutu krčkom spominje se podatak da su znatni posjedi
općine Vrbnik bili obrasli šumom. God. 1480. Mlečani zaposjedaju
Krk. Oni se brinu o hrastovima u prvom redu zbog opskrbe svoje mornarice
drvnom građom. Krčki providur August Valerije u svom izvještaju
miletačkom clužđu ističe Vrbnik radi bogatstva šumom. Nešto kasnije u
putopisu Ivana Giustiniona (Monumenta historica VIII) god. 1553. govori
se da na Krku ima šuma sa vrlo velikim i vrlo korisnim stablima, od kojih
se velika količina izvozi u Veneciju, no i tih ponestaje i za kratko vrijeme
će stanovnici otoka oskudjevati na drvu, ne poduzmu li se shodne mjere.
U istom djelu govori se i o nekim regulativima sječe, paše koza, krčenja
panjeva itd.
No i da nije bilo povjesnih dokumenata o postojanju šuma u Krasu,
ekologija nas svojom zakonitošću upućuje na put stvaranja degradacijlskih
stadija od klimaska do ekstremno neplodnih površina. Mislimo da je taj
proces u ovim krajevima nastupio davno prije no što se nestajanjem šuma
javio u unutrašnjosti Evrope, gdje je između 300 i 1300 godina šumska površina
reducirana na gotovo 25'% od ukupne površine. To koincidira sa pojavom
civilazicije u svim krajevima, a koju svagdje prati uništavanje šuma.
Sigurno je da se to uništavanje u jadranskom području javljalo i 2000 god.
p. n. e. pa je na nekim površinama u to vrijeme već bilo i dovršeno (dokaz
grobovi Jagoda). Ono je teklo kroz dugi vremenski period i nije svagdje
imalo isti tok i intenzitet.
Već u XIV i XV vijeku u okolici Splita nije bilo većih šumskih kompleksa,
pa se građevno drvo dovozilo iz područja Senja. To nas ujedno
120