Å UMARSKI LIST 1/1926

Bro[ h „Šumarski List" Godina 50.
Na pragu pedesete.
„Anda vu morje vre vekivečno
Jedno nam leto kapnulo srečno".
I opet jedna kaplja utonula u more zaboravi, nepovrata
i vječnosti. S njom je prividno nestalo i brojnih energija, što
ih je čovječanstvo kako svake tako i prošle godine utrošilo
za održanje onih velikih zajednica, koje se zovu država i
narod, a konačno i za održanje pojedinih individua.
Tek što je jedna utonula već je druga na pomolu. Tek
što je Staroj otkucao dvanaesti sat njene posljednje noći,
diže glavu — Nova. Dočekivana milijonima, pozdravljena
smijehom i pokličima radosti, vedra lica sluša oria čestitare
što je slave u — dolini suza. A za dan, dva nastavlja ona
opet svoju igru vječnosti. Počinje darivati. Nekom bol, nekom
razočar, nekom kruti bič borbe za život a malo kome miloštu.
Ovo je ravno pedeseta, što je dočekuje naše Gore List.
Njom ćemo da navršimo ravno pola vijeka našeg nastojanja
i rada. Pedeset godina. Kako je to malo i bijedno u istoriji
čovječanstva. No nije tako malo u prošlosti jednog udruženja
i njegova rada. Mi ne treba da budemo preuzetni, no pored
sve čednosti možemo da ipak budemo ponosni, što smo dočekali
pedesetu obljetnicu našeg stručnog glasnika, Šumarskoga
Lista. U istinu rijetke su naše stručne i privredne revije,
koje su premašile ovu starost.
Mi smo malen narod, naša je kultura posve mlada. Ta
mi smo tek nedavno stvorili prvi uslov našeg života i razvitka,
mi smo tek nedavno stekli svoju — slobodu. Mi sad
tek možemo i moramo da pravo počnemo iskorišćavati snagu
naše rase i izgradjivati našu kulturu i privredu.
I šumarstvo je sitna čest toga velikoga zadatka, pred
kojim stojimo. Izvršujući taj zadatak treba da upremo pogled
u ideale, koje želimo da dosegnemo. No upirući naše poglede
u budućnost treba da svrnemo okom i na prošlost. U njoj
treba da potražimo sve što je svijetlo, drago i toplo. Na toj