HRVATSKE ŠUME 36 (20.6.1994.)

More documents

Recommendations

Info

20. lipnja 1994. s PUTA PO BUGARSKO: O ZOONOZAMA, POSEBNO O BJESNOĆI VEĆ SMO PISALI UZGOJEM DO TROFEJA Bugarska je nositelj svjetskih rekorda sa izložbi trofeja za jelena običnog, divlje svinje i divlje mačke, pa je tako i trenutno aktualni svjetski rekorder za divlju svinju od 158.20 točaka odstrijeljen u lovištima šumarije Luki Sredinom svibnja grupa stručnjaka iz Uprave šuma Osijek boravila je u Bugarskoj sa ciljem upoznavanja s tehnologijom uzgoja i korišćenja divljih svinja, jer su iskustva bugarskih stručnjaka daleko ispred naših. Tijekom boravka u Bugarskoj naše šumarsko-lovne stručnjake primio je i dopredsjednik Komiteta za šumarstvo Republike Bugarske dr. Veličko Gagov. Bugarska je preuzela i ratificirala Rezolucije ministarskih konferencija o zaštiti šuma Europe iz Stasbourga i Helsinkija, kao i naša država. Gospodarenje šumama osniva se na principima potraj nosti prihoda i biološkoj različitosti s preko 3.600 vrsta. Površina šuma je oko 3.7 milijuna hektara, što čini 33 posto šumovitosti ili 0.42 ha šuma po stanovniku. Zalihe buharskih šuma povećane su od 1960. godine sa 244 nali na 400 milijuna. Godišnji etat je 6 mil. kubnih metara, a siječe se 3.5 mil. m 3 . Organizacija šumarstva postavljena je na tri razine: — Komitet za šumarstvo (nema posebno Ministarstva) — Područnih direkcija ima 17 — Šumarija 167 Komitet za šumarstvo financira se iz sredstava državnog proračuna. Financiranje gospodarenja šumama obavlja se na način da šumarije plaćaju taksu na realizaciju drvnih sortimenata koja se ubire na razini Komiteta za šumarstvo u vanproračunski fond. Iz tih sredstava financiraju se Regionalne direkcije i reprodukcija šuma. Troškove iskorišćivanja šuma snosi šumarija iz preostalih sredstava. Lovne površine Bugarske su oko 10 mil. ha od toga u okviru Komiteta za šumarstvo organizirana je lovna djelatnost na površini od 1.6 mil. ha i to 1,4 mil ha šumskih površina i 200.000 ha poljoprivrednih površina. Ostalim lovnim površinama u što je uključeno i oko 2.3 mil. ha šumskih površina gospodare lovačka društva. Jedan od ograničavajućih kriterija za članstvo u lovačkim društvima je i lovna površina od 110 ha po lovcu. Prema tomu moglo bi biti 84.000 članova lovačkih društava u Bugarskoj, a stvarni broj je 92.000. Razlika su počasni i zaslužni članovi. Stranci mogu dobiti mjesečnu dozvolu za lov, a diplomati godišnju. Odstrelnu dozvolu, na osnovi lovnogospodarske osnove i plana, za zeca. U šumarstvo Bugarske posljednjih godina mnogo se ulaže, što potvrđuje i ovaj snimak izgradnje nove zgrade Šumarije Duspat srnjaka, divlju svinju izdaje Predsjednik društva, a za muflona i jelena na prijedlog predsjednika društva Upravitelj područne šumarije. Meso divljači odstreljeno u lovačkom društvu dijeli se 50 posto za članstvo, a 50 posto na tržište u korist proračuna. Meso divljači odstreljene u šumarskim lovištima sve je u vlasništvu države i može se kupiti. Prihod od trofeja 30 posto ide u korist proračuna i 20 posto u vanproračunski fond za reprodukciju. Iz tih sredstava država financira programe razvoja lovstva. Brojno stanje visoke divljači u Bugarskoj kreće se: jelen obični 28.000 grla, jelen lopatar 7.000 grla, srna 140.000 grla, muflon 5.000 grla, divokoza 3.000 grla, divlje svinje 40.000 grla i oko 1.000 grla medvjeda. Treba napomenuti da je Bugarska nositelj svjetskih rekorda sa izložbi trofeja za jelena običnog, divlje svinje i divlje mačke. Od 25 grla jelena običnog ocijenjenih sa preko 250 CIC poena 17 je iz Bugarske. Svjetski rekord za divlju svinju od 158.20 točaka odstreljen je u lovištima šumarija Luki, na području direkcije Smoljan. Tijekom boravka u Republici Bugarskoj u okviru programa posjetili su dvije područne direkcije šuma u Pasardshiku i Somljanu. Cilj posjete bio je upoznati se sa populacijom i gospodarenjem divljom svinjom. Ovdje se zadržala autohtona prirodna populacija divlje svinje (Sus scrofa Reiseri — balkanska divlja svinja, prema nomenklaturi T. Haltenroth, W. Tronse 1956. god.) Nadmorska visina područja kreće se do 1.700 metara. Svojstvo ove populacije divlje svinje je njeno čisto genetsko podrijetlo s brojnim učešćem veprova visoke trofejne snage. To potvrđuje izoliranost populacije, velika udaljenost od urbanih sredina, vrlo rijetka naseljenost stanovništva i vjerski sastav (islam), kao i jaka prirodna selekcija u teškim planinskim uvjetima. Tome treba dodati i biološku selekciju sa prisutnošću vuka posebno zadnjih godina. Temeljem ovih saznanja može se zaključiti: Populacija rodopske divlje svinje u spomenutim lovištima očuvala je genetsku čistoću i unošenjem muških grla (nositelja nasljednih svojstava) u naša uzgajališta osvježit će se postojeća populacija i osigurati potraj nost pozitivnih genetskih svojstava u slijedećem razdoblju. Da se radi o autohtonoj genetski čistoj populaciji potvrđuju činjenice uzgoja i korištenja divljih svinja. Uzgoj se obavlja u prirodnim uvjetima, a vjerojatno se primjenjuje model tehnologije poluintenzivnog uzgoja u dvije faze. Prihranjivanje se obavlja samo u zimskom razdoblju i u vrijeme hvatanja priploda. Prehrana je zrnatom hranom (kukuruz, zob) a u sol koja se daje od proljeća do jeseni, ugrađeni su i lijekovi (antiparaziti i antibiotici) po autoriziranoj recepturi. Selekcijski odstrel se ne obavlja, a povećana brojnost vuka posljednjih godina prirodnu selekciju u populaciji svinja čini učinkovitijom. Tekst i snimci mr. Pavle VRATARIĆ Lovne čeke poput ove na snimci su solidno građene na betonskim postoljima sa čvrstim stupovima i komfornim mjestom za lovce A DANAS O TU anas donosimo osyrt na značajke još nekih bolesti iz ove grupe, čiji su mogući prenosnici divlje životinje. Iz grupe zoonoza, čiji su uzročnici bakterije, izdvajamo: TULAREMIJA ularemija je zarazna bolest koja prelazi sa divljih glodavaca na domaće životinje i na čovjeka. Otkrivena je oko jezera Tulare u Kaliforniji (SAD) 1911. godine. Uzročnik je srednje otporan, tako da na koži i dlaci životinje preživi do mjesec dana, a u lešinama mnogo dulje. Bolest se prenosi izravnim dodirom, hranom, vodom i zrakom. Čovjek se inficira od bolesnog psa, zatim kroz ozljede na koži nastale pri deranju bolesnog zeca ili druge životinje. Čovjek se može zaraziti i kroz dišne organe, pri manipuliranju s bolesnim ili uginulim životinjama, te konzumiranjem nedovoljno kuhanog ili pečenog mesa. Znakovi bolesti. U kunića i zeca bolest se pojavljuje u akutnom i kroničnom obliku. Kada uzročnik dospije izravno u krv (septikemija), životinja ugine za jedan do dva dana. U kroničnom obliku oteknu potkožni limfni čvorovi, poglavito u području glave i vrata. Ovaj oblik bolesti traje ' 15 dana do više tjedana kada nastupa smrt. Promjena vladanja je glavni i najuočljiviji znak bolesti. Divlji kunić i zec koji boluju od tularemije postaju pitomi, daju se uhvatiti čovjeku i djetetu, a u toj prilici dolazi do infekcije koja može u čovjeka, ako se na vrijeme ne liječi, imati smrtni završetak. Bolesni zec je trom, neveseo i mršav, s oteklinama ispod kože. Bolestan pas je mršav, ima otekline ispod kože, i gnojne rane. Nadalje, može imati povišenu temperaturu i upalu pluća, ne jede a može biti i paraliziran zadnji dio tijela. Bolest je u psa slična štenećaku. Bolest u čovjeka. Čovjek se može zaraziti od različitih životinja (zec, srna, lisica, pas, fazan i si.), ubodom insekata (uši, buhe, krpelji i si.) rjeđe zaraženom hranom i zrakom. Najčešće se ipak inficira od bolesnih zečeva. Bolest se u čovjeka pojavljuje u više oblika, (čirevi s otokom i gnojenjem okolnih limfnih čvorova, upala sluznice oka, gnojna upala ždrijelnih limfnih čvorova). Kada bolest poprimi unutrašnji oblik (trbušni poput tifusa, i plućni), smrtnost može biti i do 50%, ako se na vrijeme ne Iječi, inače se vrlo učinkovito Iječi (streptomicinom) Preventiva se svodi na izbjegavanje dodira s bolesnim životinjama, poglavito zečevima pitomog i bolesnog izgleda. Sustavnim uništavanjem rezerv.oara (odstrel i neškodljivo uništavanje bolesnih životinja Tnjihovih leševa) nestat će bolest i u čovjeka. • . . SALMONELOZA almoneloza je zarazna bolest S različitih vrsta divljih i domaćih životinja i čovjeka, a uzrokuju je mikroorganizmi iz roda SALMONELLA. Ovi mikroorganizmi su veoma otporni u vanjskoj sredini, pa temperatura od 99 ° C podnose 30 minuta. Promjena vladanja u kunića i zeca je glavni i najuočljiviji znak bolesti. Divlji kunić i zec koji boluju od tularemije postaju pitomi, daju se uhvatiti čovjeku i djetetu, i u toj prilici dolazi do infekcije čovjeka, te ako se ne liječi može izazvati i smrt Izvori. Izvori zaraze su bolesne životinje i kliconoše (životinje i čovjek koji ne pokazuju znakove bolesti, ali u sebi nose klice i izlučuju iz u svoju okolinu). Uzročnik se najčešće unosi u organizam putem hrane ili vode za piće. Čovjek se može zaraziti različitim tipovima salmonela, pa je i oblik i tjek bolesti različit (upala želuca i crijeva, oblik tifusa). Pregled namirnica životinjskog porijekla (meso, mlijeko, jaja i riba), prvi je i najučinkovitiji vid zaštite od ove bolesti. Osobe koje na bilo koji način dolaze u dodir sa hranom (mesari, kuhari, konobari) moraju posjedovati dokaz o redovitom, posebnom Iječničkom pregledu. Poseban oblik salmoneloze, u čovjeka predstavlja, trovanje hranom. Već je rečeno da su salmonele veoma otporne na vanjske uvjete sredine, tako da se tu čak mogu i razmnožavati. Stoga treba izbjegavati uzimanje podgrijane hrane, a ako se to ipak čini, podgrijana hrana prije konzumiranja mora ključati više od pola sata. Ostale bakterijske zoonoze nemaju veći epizootički značaj, bar što se tiče divljači kao sudionika. Za naše podneblje, značajne su još i BRUCELOZA, LEPTOSPIROZAI TU BERKULOZA, ali ulogu u njihovom prenošenju na čovjeka, praktično uvijek igraju domaće životinje.
20. lipnja 1994. KULTURA • RAZONODA • ZABAVA < ZANIMLJIVOSTI • KULTURA • RAZONODA LIKOVI NAŠIH UMIROVLJENIKA ŽIVA ENCIKLOPEDIJA POŽEŠKOG ŠUMARSTVA Dragutinom Hanzlom, diplomiranim inžinje^ rom šumarstva u mirovini, nedavno sam razgovarao u njegovoj, sada već bivšoj, obiteljskoj kući u Babukićevoj ulici u Požegi. Jedna u nizu starih požeških kuća odiše patinom minulog vremena a okućnica s uredno njegovanim vrtom podsjeća na jedan od požeških parkova u minijaturnom obliku. Ima tu svega, od ukrasnog drveća i grmlja, šumskih vrsta do raznolikog cvijeća. Razgovaram s jednim od najstarijih požeških šumara, koji se cijeli svoj radni vijek a i nakon umirovljenja predano posvetio šumarskoj djelatnosti. Stečeno znanje sa fakuklteta neprestano je proširivao i nadograđivao u praktičnom i teorijskom radu, prenoseći ga nesebično mladim generacijama. Povod našem posjetu je bogata šumarska literatura, koju je ovaj cijenjeni šumar godinama prikupljao i brižljivo čuvao. Na stare knjige i časopise, koji datiraju još od potkraj prošlog stoljeća, uhvatila se mjestimice prašina. Inžinjer Hanzl dio svoje bogate literature i fotografija darovao je Srednjoj šumarskoj školu u Karlovcu, dio Požeškom povijesnom arhivu a dio šumarskoj knjižnici požeške Uprave šuma. Prelistavamo zajedno rijetke i vrijedne knjige i časopise iz uzgajanja i zaštite šuma, lovstva i drugih šumarskih područja a tu su i fotografije na kojima je ovaj stručnjak u mladim danima. — Prohujale su godine rada kao da su bile jučer, kaže mi pomalo sjetno, kolega Drago i još uvijek nepogrešivo na fotografijama određuje mjesta i godine snimanja. Pamćenje mu je svježe kao u kakvog mladića, iako je na svojim plećima iznio već 84 ljeta. Ograničeni novinski prostor ne dozvoljava nam ni približno da navedemo sve aktivnosti tijekom bogate i raznovrsne karijere ovog poznatog šumarskog stručnjaka. Pored 'stalnog praktičnog rada, napose na području uzgajanja šuma i lovstva, bio je predavač na Nižim i Srednjim šumarskim školama u Nuštru, Glini i Plaškom a sve svoje slobodno vrijeme posvećuje znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, koja je usko povezana s njegovim praktičnim stručnim radom. Tako je, između ostalog, istraživao proširenje jele na Papuku, proširivanje brzorastućih četinjača, štete od divljači a rezultate istraživanja objavljivao je u šumarskim časopisima, zbornicima, leksikonima i monografijama. Za svoj samoprijegorni rad dobiva niz priznanja u obliku zlatnih plaketa, povelja i diploma. Koncem prošle godine prisustvuje skupštini požeškog Šumarskog društva kao najstariji sudionik ovog udruženja. Zbog narušenog zdravlja i u poodmakloj životnoj dobi, kada noge izdaju a štap u ruci postaje svakodnevno pomagalo, odlučio je sa suprugom napustiti svoju rodnu Požegu i preseliti se sinu u Umag. Zahvalismo mu na knjigama, časopisima i fotografijama te mu poželismo sretan put i ugodan boravak u novoj sredini istarskog podneblja. I. Tomić NOVA ZBIRKA PJESAMA MILANA KRMPOTIĆA »BUNJO DIDAMOG Vinodolski, ZAŠTO JE PIVA 1. U pivi možete uživati cijelu noć 2. Mrlje od pive mogu se oprati 3. Pivu ne morate izvoditi na večeru 4. Vaša piva će Vas uvijek strpljivo čekati u autu dok igrate nogomet 5. Pivu možete baciti kad ju popijete 6. Pijanstvo od pive je prolazno 7. Pivi etiketu možete skinuti bez borbe 8. U kafiću uvijek možete »pokupiti« pivu 9. Piva nikad nema migrenu 10. Nakon što konzumirate pivu, boca još uvijek vrijedi par dinara 11. Piva se neće uzrujati ako doma dovedete drugu pivu 12. Ako pivu pravilno točite, ona se neće zapjeniti 13. Piva uvijek legne lagano 14. Možete imati više od jedne pive bez osjećaja krivice 15. Pivu možete dijeliti sa prijateljima 16. Uvijek se zna tko je prvi otvorio pivu 17. Piva je uvijek »mokra« 18. Piva ne zahtijeva jednakost 19. Pivu možete javno konzumirati 20. Pivi nije važno kada dolazite doma 21. »Hladna« piva je najbolja 22. Pivu ne morate oprati da bi bila dobrog okusa 23. Ako mijenjate pivu, na morate plaćati alimentaciju ŽARKO LUETIĆ POSUĐENA KARIKATURA ruštvo za književnost i kulturu »Senjsko književno ognjište« izdalo je nedavno novu knjigu djelatnika Uprave šuma Senj Milana već i Krmpotića »Bunjo dida moga«. Knjigu je likovno opremio Ivan Blažević, a uredio Davor Prpić. Tisak su pomogli »Hrvatske šume«, Riječka banka, »Croatia osiguranje«, »Drvo« d.d. Rijeka, Dl Vinodol, Novi »Eksportdrvo« Zagreb, »Drvopromet« Velika Gorica i drugi. »Zbirka pjesama Milana Krmpotića »Bunjo dida moga«, piše Zlatko Tomičić u eseju »Vikovična zemlja« objavljenom uz knjigu, »nakon dosadanjih njegovih objavljenih zbirki, novost je u tomu, što je jezik ove pjesničke zbirke bunjevački govor kojim govore Bunjevci u Krivom Putu iznad Senja. Ugodno je pratiti pjesnikov jezik u kojem se vidi pučki govor toga kraja i njegovi idiomi tako da možemo prepoznati ne samo pjesnički jezik kojim se on izražava nego i jezik njegovog puka... ... Zbirka pjesama Milana Krmpotića je za nas ne samo pjesnički nego i jezični doživljaj, kao nešto novo u našoj »dijalektalnoj« poeziji... ... Nije čudo što to piše žitelj Senja, jer danas je uskočki Senj prava pravcata prijestolnica Bunjevaca, to je IJABITIJA Kroz smetove proliće se probijalo, kašljalo, štucalo i užurbano klijalo po okopnilin šumarciman, poljiciman i jarciman, po vidokrugu nestašno proskitalo, a u loncu na našemen prozoru procvitalo. Što se veseli moja krpenjača kada procvita majkina vodenjača! Ove se zime napojila tmine pa vlažna, teška, sanja visine i baš ko i ja, misli da može skakat ko lopta od prave kože. Ali kad sunce tratinon sine i ja ću š njomen u visine! I ja bi ti ja biti proliće što svakon stvoru sritno doliće, i ja bi Uja niz pitne brigove otapat teške, tvrde snigove, i ja bi rado po vidokrugu ko tepli vitar zeru proskita, pa da mamina bujna vodenjača i od mog smija ednon procvita. grad u kojem ih najviše živi i u kojem oni ostavljaju svoj živi i trajni duhovni znamen.« Milan Krmpotić je rođen 2. rujna 1945. g. u Veljunu Primorskom, kod Senja. Osnovnu je školu pohađao u Mrzlom Dolu i Krivom Putu, Šumarsku školu u Delnicama, dok je Šumarski fakultet završio u Zagrebu. Radi u Upravi šuma Senj kao šef odjela za razvoj i plan. Član je Društva hrvatskih književnika i dosada mu je objavljeno dvanaest knjiga, među kojima i: »Skamenjene svirale«, »Stope«, »Knjiga s devet naslova«, »U grudi zemlje« i druge. Piše poeziju, prozu, ali i pjesme i prozu za djecu, pa je prošle godine objavio i prvi eko-igrokaz (ovog puta za djecu) »Uzbuna u sretnoj šumi«. Priprema i slijedeću knjigu, roman pod naslovom »Tek braća«, tematika kojeg potječe iz uskočkih vremena. Zašto je autor knjizi dao naslov »Bunjo dida moga«? Na ovo pitanje odgovara Zlatko Tomičić: »Tri su glavne teorije o podrijetlu Bunjevaca: da su došli s rijeke Bune, da su se često bunili i da su naziv dobili po bunji, prastaroj neolitskoj kući kružnog oblika. S tog razloga je i naslov ove zbirke koji se poziva na djedovu bunju veoma važan. Ova zbirka se radi svojeg jezika očituje velikom svježinom i prapočetnost jezika daje Krmpotićevoj knjizi veliki čar i djetinjsku naivnost, a bića njegove poezije su svi prvotni elementi čovjekovog bitka...«, dodaje autor eseja o zbirci. V. Cunić
Page 1 and 2: 36 GODINA III ZAGREB 20. lipnja 199
Page 3 and 4: 20. lipnja 1994. Među brojnim uzva
Page 5 and 6: 20. lipnja 1994. ŠUMARIJA VELIKI G
Page 7 and 8: 20. lipnja 1994. UPRAVA ŠUMA BUZET
Page 9 and 10: 20. lipnja 1994. AVIOTRETIRANJE NIZ
Page 11 and 12: 20. lipnja 1994. PROBLEMI I RAZMIŠ
Page 13: 20. lipnja 1994. »HRVATSKE ŠUME«

HRVATSKE ŠUME 36 (20.6.1994.)

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?