Svibanj 2012 - PuÄka Kasina 1878

More documents

Recommendations

Info

Pučka 1878 Kasina STRADANJA ŽUPNIKA za vrijeme komunizma i od partizana Dragi čitatelji i prijatelji! Istina je teška, bolna, razarajuća i sramotna za počinitelja zločina. No, došlo je vrijeme istine, razotkrivanja i objave putem vješta pera, pod rukom pravde, a dostižna je i po riječima: „ Zaklela se Zemlja Raju da se tajne sve odaju“. Dakle, u ovom izlaganju će biti riječi o istini kroz bol i patnju, brutalna stradanja, uključujući i samu smrt, svećenika i redovnika u vrijeme II. svjetskog rata i nakon rata. A ubijeno je 663 svećenika. Topić fra Andrija, župski vikar, star 26 godina. Rođen je 1919. godine u Lisama, župa Široki Brijeg. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1943. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Partizanska OZNA je 20. 05. 1945. godine upala u župni stan u Kočerinu i zaklali fra Andriju zajedno s njegovim ujakom fra Valentinom Zovkom na očigled njegove majke, odnosno fra Valentinove sestre Šime. Ukopan na mjesnom groblju. Vasilj fra Grgo, star 59 godina. Rođen je 1886. godine u Međugorju. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1911. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u Čerinu od 1937. do 1943.,gvardijan u Mostaru od 1934. do 1937. i 1943. do 1945. godine. Partizani su ga zajedno s drugim franjevcima odveli iz samostana u Mostaru, svezali žicom, ubili i bacili u rijeku Neretvu 1945. godine. Za grob mu se do danas ne zna. Vasilj fra Jenko, star 31 godinu. Rođen je 1914. godine u Međugorju. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1937. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kateheta u Konjicu od 1939. do 1945. godine. Partizani su ga ubili 1945. godine kod Klanjca u Hrvatskom Zagorju na Križnom putu. Weiss vlč. Anto, rođen 1913. godine u Sarajevu. Nakon završenih škola za spremanje svećenika u katoličkim ustanovama zaređen je 1930. godine za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije. Vršio je službu vojnog svećenika na Istočnom bojištu. Zarobljen kod Staljingrada 1943. godine i strijeljan od sovjetske armije u 30. godini života. Weiss vlč. Rikard, rođen 07.08.1916. godine u Doboju, sin Augusta Weissa, strojovođe i Olge rođene Golik. Nakon završene škole u katoličkim ustanovama za školovanje svećenika zaređen je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1942. godine. Kapelan je u Modriči. Nakon par susreta u rimokatoličkom župskom uredu u Modriči s partizanskim vlastima odveden je i strijeljan. Glavni prigovor njima bila je njegova optužba: „Zašto ste ubili moga kolegu kapelana Ivana Miletića u Bjeljini?“ To ga je koštalo glave. Ubijen u Gradačcu od partizana 24. 03. 1944. godine. Mrtvo tijelo pronađeno u nekoj rupači blizu Gradačca, prenešeno i pokopano u groblje časnih sestara u Čardaku 26. 04. 1944. godine gdje mu i danas leži ukopano tijelo. Prenešen na groblje istom, kad su partizani otišli, jer ga prije nisu dali prenijeti. Violoni msgr. dr. Ilija, rođen 1879. godine u Albacini u Italiji. Nakon završenog školovanja zaređen je 1902. godine za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije. Bio je dugo godina župnik u Brčkom. Začasni kanonik Vrhbosanske nadbiskupije. Partizani su ga ubili u Brčkom 1945. godine i tijelo mu bacili u rijeku Savu. Vujnović don Marijan, svećenik star 72 godine. Rođen je 1872. godine u Burmazima kraj Stoca. Nakon završenog školovanja zaređen je 1896. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik i dekan u Trebinju. Partizani su ga strijeljali na Staru godinu, 31. prosinca 1944. godine u Trebinju. Vukšić fra Tomislav - Radoslav, profesorstar 51 godinu. Rođen je 1894. godine u Studencima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1917. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor fizike i matematike, te ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu od 1926. do 1945. godine. Partizani su ga odveli sa Širokog Brijega iz fratarske hidrocentrale u kojoj se bio sklonio zbog granatiranja u veljači 1945. godine i ubili negdje na putu prema Splitu. 18 Zlopaša fra Roland - Mate, star 33 godine. Rođen je 1912. godine u Posušju. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1935. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor fizike i matematike na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od 1943. do 1945. godine. Partizani su ga ubili u veljači 1945. godine u Mostarskom Gracu. Eshumiran i ukopan 1971. godine u širokobriješkoj bazilici. Zovko fra Valentin - Vale, star 56 godina. Rođen je 1889. godine u Oklajima, župa Široki Brijeg. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1913. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u brojnim župama, a od 1942. do 1945. godine na Širokom Brijegu. Partizani su ga zaklali zajedno s njegovim nećakom fra Andrijom Topićem u župnom uredu u Kočerinu 20. 05. 1945. godine pred očima njegove sestre Šime i majke fra Andrije Topića. Ukopan na mjesnom groblju. Zrno don Ante, svećenik star 36 godina. Rođen je 1909. godine u Tomislavgradu. Nakon završenog školovanja zaređen je 1934. godine za dijecezanskog svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Viru. Partizani su ga uhitili i bez suđenja strijeljali na otoku Daksi 1945. godine. Zubac fra Augustin-Leopold, star 55 godina. Rođen je 1890. godine u Čitluku. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1924. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kapelan i upravitelj električne centrale na Širokom Brijegu od 1930. do 1945. godine i profesor matematike i fizike. Partizani su ga ubili u veljači 1945. godine u Mostarskom Gracu. Eshumiran 1971. godine i sahranjen u širokobriješkoj bazilici. Zubac fra Tihomir, star 27 godina. Rođen je 1918. godine u Gradnićima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1943. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kapelan u Grudama do 1945. godine. Englezi su ga u svibnju 1945. godine na prijevaru izručili Titovim partizanima koji su ga likvidirali i sahranili u jednoj od brojnih masovnih grobnica kraj Maribora u Sloveniji. I na kraju, dragi čitatelji, kako rekoh na samom početku, istina je bolna i teška za one koji ju proživljavaju zajedno sa onima koji im nešto znače ili su u rodbinskoj vezi sa spomenutim imenima. Za mučitelje i počinitelje zla, istina je i razarajuća, jer razotkriva tamnu stranu zla. POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE! No, jedno znam i samo jedno molim Boga: Ne ponovilo se, nikad više! Sestra Augustina Barišić Klanjateljica Krvi Kristove mjesečnik br.105
1 0 5 Grgo Bačlija odvjetnik u mirovini Svibanj 2012 STRADANJE HRVATSKIH INTELEKTUALACA U SUBOTICI (10) ( tzv. MASPOKOVACA - PROLJEĆARA) Poticaj za pripremu i tiskanje ove knjige dobio sam nakon tiskanja knjige g. Nace Zelića iz Zagreba “ HRVATSKO PROLJEĆE I BAČKI HRVATI” u izdanju NIU “Hrvatska riječ” u Subotici 2009. godine U Subotici je hajku započeo tadašnji čelnik-sekretar OK SKV, Stipan Kopilović, preko Aktiva radnika članova SK i osnovnih organizacija Saveza Komunista u svim privrednim radnim organizacijama, ustanovama, prosvjeti, zdravstvu, kulturi i dr. Hajka je započela tijekom 1973. godine, iz koje donosimo izvatke iz diskusija članova OOSK , kao primjer neprimjerenog progona koji je vršen prema tzv. MATIČARIMA tj. članova Ogranka Matice Hrvatske u Subotici. 10. Sastank OOSK „Namateks“ koji je održan dne 10. 01. 1974. godine na kojem se raspravljalo o preradi materijala Opštinske organizacije SK, o „Aktivnosti opštinske organizacije SK Subotice, na planu borbe protiv antisamoupravnih snaga“. Drug, Božidar Rudinski: “Ovaj materijal je kasno dostavljen. Postoji niz dilema oko stavova. Članstvo SK mora da bude blegovremeno obavešteno.“ Josip Ostrogonac: „Zapaža se da je cilj bio ostvarenje Masovnog pokreta. Postavlja se pitanje da li među nama ima članova tih organizacija i da se jave ako ih ima. Treba da budemo oprezni i budni da se takvi članovi i ne pojave, već da širimo bratstvo i jedinstvo i negujemo politiku SK. Moramo se suprostavljati i suzbijati nacionalnu netrpeljivost.” Horvat Šandor: „Zašto članstvo Saveza komunista nije pokrenulo pitanje tih članova ranije. Neki nisu jos ni isključeni, neki se slučajevi još ispituju, a čeka se na Opštinski komitet da preispita te slučajeve.“ Marica Orčić: „ Kod nas takvih članova nije bilo i pojava nema .“ Na kraju je usvojen sledeći: Z a k lj u č a k: “ Kasni se sa dostavljanjem materijala, preuzete mere su u redu, ali moramo biti još oprezniji.” 11. Sastnak OOSK Mesna organizacija „Mali Radanovac“ održan dne 8. 01. 1974. godine na kojoj je razmatran materijal OK SKJ o “Aktivnosti OKSK u borbi protiv antisamoupravnih snaga”. Sekretar OOSK Alojzije Kujundžić, pročitao je materijal Opštinskog komiteta SK sa temom “Aktivnost opštinske organizacije Saveza komunista Subotice na planu borbe protiv antisamoupravnih snaga”, ujedno daje kratko izlaganje šta je prethodilo oko ovog materijala sa kojim smo svi upoznati, samo su ove već konkretne činjenice sa imenima. Bečkei Jožef: „U početku je „Matica Hrvatska“ bila namenjena kulturi, a posle je prerasla u političku-nacionalističku organizaciju koja je htela Hrvatsku izdvojiti iz Jugoslavije.“ Geza Škalič: “Prodaja knjiga je bilo jedna ilegalna forma delovanja ove organizacije.” Franjo Urh: “Matica Hravtska “ je postojala odavno i nije bilo uvek nacionalistička. Počelo je 60 – ih godina sa upadom ustaša u Hercegovini ( 1968.) godine. O svim delovanjima postojale, su organizacije “Matice Hrvatske”u gradovima. Čuo sam u to vreme da je Hrvatska htela posebnu vojsku i ja sam se pitao gde je partija SK.” mjesečnik br.105 Alojzije Kujundžić: “Bivši rukovodioci Hrvatske bili su simpatizeri ovog pokreta.” Danica Drndarski: „Ko se mogao učlaniti u „Maticu Hrvatsku „da li i Mađari. Zašto dozvoljavaju da verske organizacije dobijaju pomoć iz inostranstva.“ Bečkei Jožef: „Neki članovi „ Matice Hrvatske „su u početku mogli biti i druge nacionalnosti, ali je kasnije to izoštreno i prerasla u odbrani nacionalnog interesa Hrvatske. Cilj neprijateljskih snaga je da razbiju unutrašnje jedinstvo. Rukovodioci su gledali na to kao na jedan narodni pokret i krajnje reakcionarne snage su to koristile. Ilegalna vlada je bila spremna. To što oni nisu uhapšeni odmah u početku, naši rukovodioci su prvo pustili šta će biti i šta žele, pa da ih narod onda izbacuje i osudi. Slična je bila situacija i sa Aleksandrom Rankovićem (Brijunski plenum), kad je službu bezbednosti stavio iza sebe. Drug, Tito, je uvek čekao pogodan trenutak i tako ovi rukovodioci nisu bili zatvarani, ma da su neki jedva čekali da budu zatvoreni, da posle ispadnu kao nacionalni heroji, ali to nisu doživeli zahvaljujući pravilnoj politici. Na X kongresu SKJ moramo imati zajednički stav. Na pitanje, zašto dozvoljavaju da verske organizacije dobijaju pomoć iz inostranstva, dat je odgovor da je to legalno i da naša zemlja isto daje pomoć organizacijama, koje poštuju Ustav SFRJ.” Geza Škalič: “Nosioci svih pokreta su inteligencija, kao i u ovom slučaju, oni su tražili svoje istomišljenike u svim sredinama i organizacijama, ali radnika i seljaka nije bilo.“ Na kraju je usvojen sledeći: Z a k lj u č a k Po pitanju ovog materijala na našem terenu nema ovakvih pojava, sem jednog Tomice Barakovića koji je iznet u materijalu ( spisak svih članova „ Matice Hrvatske“) . Zauzet je stav da se njegovo kretanje i delovanje prati. 12. Sastanak OOSK “Mali Bajmok” održanog dne 08. 01. 1974. godine na kojem je razmatrana „Aktivnost opštinske organizacije SK Subotica na planu borbe protiv antisamoupravnih snaga“. Kroz diskusiju se došlo do konstatacije da su kazne za nosioce nacionalističkih, šovinističkih i antisamoupravnih pojava suvuše blage. Ovo je mišljenje svih komunista Mesne organizacije SK “Mali Bajmok”. Pored ovakve konstatacije u diskusiji je izneto i sljedeće: Koloman Francišković: “Ne bi trebalo da postoje društva koja nose nacionalno obeležje jer takva društva na izvestan način stvaraju podvojenost među nacionalistima. Sam naziv HKUD “Bunjevačko kolo”, Društvo za negovanje mađarskog jezika i slično, govori da druge nacionalnosti tamo nema šta da traže. Na taj način stvara se i vaspitavaju ljudi da budu veliki Bunjevci, Mađari i drugi. Smatram da bi Opštinski Komitet trebao razmotriti da li je potrebno da postoje takva društva. Zašto ne bi moglo biti jedno društvo, npr. “Jovan Mikić” - Spartak.” Mara Sudarević: “U Subotici treba da postoji jedno KPD koje bi okupljalo i negovalo tradicije svih nacionlnosti. U biblioteci gde radim još 1968.- 1969. godine osetilo se da nešto postoji. U kancelariji Ive Prčića svako veče sakupljali su se pojedini nacionalisti u biblioteci i nešto potajno raspravljali. Tu su se okupljala lica navedena u materijalu. Gradska biblioteka je bila idealno mesto za njihovo okupljanje jer je to mesto gde svako može da dođe. Kad sam jednom upitala kakvo je to okupljanje, odgovoreno mi je da je to bunjevačko prelo. Smatram da bi trebalo da postoji društvo koje će objedinjavati nacionalnosti, a ne razdvajati.” Josip Čik: “U HKUD “Bunjevačkom kolu” se kriju mnogi konci. Tako npr. kod Stipana Grčića, koji radi u “Nami” dolazi pop, a žena istog je regnjača u crkvi, ide i agituje da se ide u crkvu, na ispovedanje i druge crkvene obrede. Moralo bi da se takva društva dobro razmotre i utvrdi opravdanost postojanja takvih društava.” Postojeća društva troše ogromna novčana sredstva dok istovremeno trpi školstvo, a da su baš ta društva bila gnezdo antisamoupravnih i nacionalističkih snaga i drugih štetnih pojava, da su i “Dužijance” potekle od “Matice Hrvatske” i HKUD “Bunjevačkog kola” i slično. Po pitanju Društva za negovanje mađarskog jezika, ističe je da sam naziv ostavlja utisak kao da su Mađari potisnuti pa treba jezik održati, iako je poznato da je Ustavom zagarantovano školovanje na maternjem jeziku, zagarantovana dvojezična nastava i drugo, pa da sam naziv “Društvo za negovanje mađarskog jezika” ne odgovara stvarnom stanju obzirom na prava koja uživaju svi narodi i narodnosti u našoj zemlji, zagarantovana Ustavom.” Marko Čović:“Je izrazio mišljenje da verovatno ima lica koja su se priključila u “Maticu Hrvatsku”, HKUD “Bunjevačko kolo” i stavila u red antisamoupravnih snaga iz neznanja obzrom da su nosioci tih snaga bili svojevremeno autoriteti Suda i Opštine pa je naveo kao primer sudiju suda Nacu Zelića i podpredsednika Opštine Marka Peića. 19
Page 1 and 2: ISSN 1452-7510 Godina X. Mjesečnik
Page 3 and 4: 1 0 5 Svibanj 2012 čitatelju Zlatk
Page 5 and 6: 1 0 5 Svibanj 2012 ZNAŠ LI TKO SI?
Page 7 and 8: 1 0 5 Svibanj 2012 Društvena elita
Page 9 and 10: 1 0 5 Svibanj 2012 Stari Stranacki
Page 11 and 12: 1 0 5 Svibanj 2012 Korak unatrag hr
Page 13 and 14: 1 0 5 Svibanj 2012 prikupljti od pr
Page 15 and 16: 1 0 5 Svibanj 2012 Bebe iz epruvete
Page 17: 1 0 5 Svibanj 2012 Tragovi vrimena
Page 21 and 22: 1 0 5 Svibanj 2012 LUSTRACIJA što
Page 23 and 24: 1 0 5 Svibanj 2012 prednjači u bor
Page 25 and 26: 1 0 5 Svibanj 2012 opt. Poljaković
Page 27 and 28: 1 0 5 Svibanj 2012 sveučilište. O
Page 29 and 30: 1 0 5 Svibanj 2012 haljine jer na t
Page 31: 1 0 5 Svibanj 2012 U susret događa

Svibanj 2012 - PuÄka Kasina 1878

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

Svibanj 2012 - PuÄka Kasina 1878