Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Pučka<br />
<strong>1878</strong><br />
<strong>Kasina</strong><br />
(9) Dio<br />
Povijest<br />
HRVATA<br />
Podrijetlo Hrvata je tema o kojoj postoji nekoliko teorija. Ovo pitanje je zaokupljalo<br />
znatan broj stručnjaka stotinama godina. Sama tema je višeznačna i na nju<br />
vjerojatno nikada neće biti moguće dati jednostavan i definitivan odgovor.<br />
Habsburzi i Hrvati<br />
Rijetko je koji rod u hrvatskoj povijesti<br />
odigrao tako dugotrajnu i važnu<br />
ulogu, kao što ju je imala dinastija<br />
Habsburga. Nijedna druga dinastija nije<br />
toliko stoljeća vladala Hrvatima, a rijetki su<br />
bili i domaći plemićki rodovi, koji su, poput<br />
Šubića Bribirskih i Zrinskih ili Frankopana,<br />
više od četiri stotine godina presudno utjecali<br />
na sudbinu hrvatskog naroda. Odnosi<br />
Hrvata i njihove vladarske dinastije bili<br />
su opterećeni dnevnopolitičkim nesuglasicama.<br />
Slom Austro-Ugarske Monarhije<br />
pružio je priliku da se prvi put objektivno i<br />
smireno prouči povijest hrvatsko-habsburških<br />
veza.Iako već od kraja 14. stoljeća<br />
počinju pripajati neke dijelove hrvatskih<br />
zemalja svome lenu (1374. Istra, 1466.<br />
Rijeka), a 1438. hrvatsku krunu prvi puta<br />
nosi jedan Habsburgovac, Albert II., te<br />
potom njegov sin Ladislav V., Habsburgovci<br />
dolaze na hrvatsko prijestolje 1527.<br />
godine i hrvatskim zemljama vladaju sve<br />
do pada Austrougarske Monarhije 1918.<br />
godine.<br />
Habsburzi prije konačnog<br />
preuzimanja ugarskohrvatskog<br />
prijestolja<br />
Podrijetlo Habsburga<br />
Habsburzi su se na političkoj pozornici<br />
Europe pojavili nekoliko stoljeća prije<br />
no što su stupili u dodir s Hrvatima.Tako<br />
dugo dok su Habsburzi vladali na svojim<br />
prijestoljima, rađale su i zaboravljale se<br />
legende o njima. Tek kada je dinastija sišla<br />
26<br />
s vlasti, počeli su povjesničari znanstveno<br />
proučavati njihove početke, bez opterećenja<br />
političkih zahtjeva i predrasuda. No,<br />
tada se moralo priznati da se zbog nedostatka<br />
povijesnih dokumenata iz razdoblja<br />
ranoga srednjeg vijeka ne može baš točno<br />
objasniti najstarija habsburška povijest.<br />
Čini se da je praotac roda bio Gontran<br />
Bogati (oko 950.), vojvoda Donjeg<br />
Alsacea, koji je u X. stoljeću držao posjed<br />
Habichtsburg u burgundskom kraljevstvu.<br />
Ime je posjeda dalo kasnijim kraćenjem i<br />
ime rodu: Hab(icht)sburg. Posjed se nalazio<br />
u kantonu Aargau, u njemačkom dijelu<br />
današnje Švicarske, a utvrda je na njemu<br />
bila izgrađena 1020. godine. U tom ranom<br />
razdoblju do izražaja je došla još jedna<br />
kasnija značajka Habsburga: svoje su<br />
posjede i vlast širili manje ratovima, a više<br />
mudrim ženidbenim vezama sa susjednim<br />
velikaškim i vladarskim rodovima. Mirazima<br />
i ugovorima o nasljedstvu, kojima su<br />
stjecali imanja izumrlih obitelji, postupno<br />
su i sigurno širili svoje posjede u Alsaceu,<br />
južnoj Njemačkoj i današnjoj Švicarskoj.<br />
Prvi Habsburzi<br />
Otto (1111.), unuk onoga Radbota koji<br />
je sagradio Habichtsburg, uzeo je 1090.<br />
naslov grofa od Habsburga. Kako je sudjelovao<br />
u ratu cara Henrika V. protiv ugarskog<br />
i hrvatskog kralja Kolomana, mogli<br />
bismo reći da je on prvi od Habsburga koji<br />
je došao u dodir s Hrvatima, premda nam<br />
je o njegovoj djelatnosti iz tog rata poznat<br />
samo potpis na nekoj ispravi izdanoj u<br />
Požunu (Bratislavi), gradu u kojemu će<br />
se mnogo stoljeća poslije njegovi potomci<br />
kruniti za ugarsko-hrvatske kraljeve.<br />
Habsburzi su bili vjerni službenici svojih<br />
vladara, careva od roda Hohenstaufovaca,<br />
što im je omogućilo brzo napredovanje i<br />
znatnu ulogu na dvoru. Početkom XIII.<br />
stoljeća Rudolf II. Stari (1232.) vladao je<br />
velikom kneževinom (zapravo državinom)<br />
i imao nemale prihode od carina, maltarina<br />
i poreza, a car Fridriech II. pristao je<br />
biti kumom njegovom unuku i budućem<br />
njemačkom kralju Rudolfu Utemeljitelju<br />
(1218.-1291.).<br />
Rudolf Utemeljitelj popeo se na njemačko<br />
prijestolje nakon dugotrajnog razdoblja<br />
bezvlađa i sukoba među različitim<br />
kandidatima za njemačku kraljevsku čast.<br />
Izborni knezovi, koji su odlučivali o tome<br />
tko će biti vladar, nisu se preko dvadeset<br />
godina mogli dogovoriti i postići jedinstveni<br />
izbor, sve dok se nekima od njih nije<br />
učinilo da bi Rudolf mogao biti dobar vladar.<br />
Tako je napokon 1273. Rudolf izabran<br />
za njemačkog kralja i okrunjen u katedrali<br />
u Aachenu, tamo gdje su se krunili njegovi<br />
prethodnici još od vremena Karla Velikog.<br />
Rudolf Utemeljitelj uzdigao je<br />
Habsburge na pozornicu europske politike<br />
i od roda koji, ma kako ugledan bio,<br />
nije bio važan izvan lokalnih okvira svojih<br />
posjeda, stvorio jednu od najvažnijih<br />
europskih dinastija.<br />
Iako je njegov sin Albert I. (1255.-1308.)<br />
naučio od oca kako treba voditi politiku,<br />
okolnosti mu nisu išle na ruku. Knezovi<br />
izbornici pobojali su se da bi ovoga puta<br />
Habsburzi na njemačkom prijestolju mogli<br />
biti prejaki i premoćni, pa su radije za kralja<br />
izabrali Adolfa od Nassaua. Albert je<br />
bio dovoljno mudar da ne izaziva nevolje,<br />
te da se pomiri s tim izborom i posveti<br />
sređivanju posjeda što ih je stekao njegov<br />
otac Rudolf.<br />
Albert II. Mudri (1298.-1358.) zaslužio<br />
je svoj nadimak mirotvornom politikom,<br />
koja je Austriju za duže vrijeme poštedila<br />
ratnih razaranja. Ona je dijelom bila određena<br />
i činjenicom da je vojvoda bio paraliziran,<br />
što je bila možebitna posljedica<br />
pokušaja ubojstva trovanjem.<br />
Rudolf IV. (1339.-1365.), koji je, kao i<br />
njegov pradjed, nosio nadimak Utemeljitelj,<br />
bio je isuviše poduzetan i sposoban,<br />
a da bi ga takav udarac mogao ozbiljnije<br />
ugroziti. Tirol stekao je 1363. i time ovladao<br />
čitavom južnom granicom carstva<br />
prema Italiji, što mu je omogućilo da svoju<br />
političku djelatnost usmjeri prema sjeveru<br />
Apeninskog poluotoka, a u ratu je s akvilejskim<br />
patrijarhom osvojio i Furlaniju.<br />
Daljnje je širenje prema jugu, prvi put i<br />
na krajeve naseljene Hrvatima, ostvareno<br />
mirnim putem, ugovorom o međusobnom<br />
nasljeđivanju s goričkim grofovima. Ugovor<br />
će dati rezultata tek 1374, kada će<br />
Rudolf već davno biti pokojan: Habsburzi<br />
će po njemu naslijediti Goricu, Pazinsku<br />
grofoviju s izlazom na Kvarnerski zaljev i<br />
neke manje posjede u Koruškoj.<br />
Pretvarajući Beč u glavni grad svojih<br />
provincija, utemeljio je u njemu 1365.<br />
mjesečnik br.105
Change language