Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
1 0 5<br />
<strong>Svibanj</strong> <strong>2012</strong><br />
prednjači u borbi protiv komunizma, koji<br />
je „zaprijetio ne samo kršćanstvu već i<br />
svim pozitivnim vrednotama čovječanstva<br />
uopće“.<br />
Dana pak 31. listopada 1943. o komunizmu<br />
će kazati i ovo: „Katolička Crkva<br />
se ne može složiti sa sistemom koji ide<br />
za tim, da zemljoradniku otme zemlju,<br />
zanatliji kuću, posebno njegovo vlasništvo<br />
koje je pribavio u znoju lica svoga, radniku<br />
plod njegova rada i svakom čovjeku njegovu<br />
dušu... Ne možemo, nadalje, priznati<br />
sistem, koji bi negirao obitelj u kojoj Crkva<br />
gleda Božju instituciju i temeljnu stanicu<br />
svakog naroda. Htjeti muža i ženu učiniti<br />
bračnim drugovima samo na vrijeme dok<br />
postoje sjetilne veze, htjeti obitelji oduzeti<br />
sveti sakramentalni značaj i zapriječiti da<br />
bude izvor života i odgajalište djece, htjeti<br />
dijete oteti roditeljima i proglasiti ga vlasništvom<br />
države, znači pokolebati prirodni<br />
zakon života u njegovim temeljima, znači<br />
uništiti ne samo obitelj, nego i sam narod<br />
i državnu zajednicu. Ne možemo priznati<br />
sistem, koji bi htio negirati osobnoga<br />
Boga, Stvoritelja svijeta, a ispovijedanje<br />
vjere u Boga svesti unutar četiri zida, gdje<br />
te nitko ne vidi niti čuje“.<br />
Dne 18. ožujka 1945., kad je već bilo<br />
vidljivo da će crveni zmaj odnijeti pobjedu,<br />
Stepinac ponovno osuđuje komunizam i<br />
njegov nauk te kaže da će „braniti slobodu<br />
Crkve i zauzimati se za pravo hrvatskog<br />
naroda na vlastitu državu, jer je takva<br />
država bila jamstvo za vjerničku slobodu“.<br />
Nekoliko dana kasnije, 24. ožujka, održana<br />
je Biskupska konferencija na kojoj<br />
je donijeta poslanica u kojoj se osuđuju<br />
postupci partizanskog pokreta. Biskupi<br />
oštro prosvjeduju protiv ubijanja katoličkih<br />
svećenika i vjernika, kojima su „mrzitelji<br />
Katoličke crkve oduzeli život protupravnim<br />
osudama osnovanim na fiktivnim krivicama“.<br />
mjesečnik br.105<br />
Masovni politički teror<br />
U pismu Vladimiru Bakariću 21. srpnja<br />
1945. Stepinac prosvjeduje protiv masovnog<br />
političkog terora nad hrvatskim narodom,<br />
protiv ubojstava svećenika i istrebljivanja<br />
inteligencije. Na kraju pisma ga<br />
pita „gdje postoji moralno opravdanje za<br />
progon tisuća hrvatskih časnika i stotine<br />
tisuća hrvatskih vojnika, koji su u najboljoj<br />
vjeri i potpunom predanju da služe<br />
hrvatskomu narodu vršili svoje vojničke<br />
dužnosti? Po etičkim i pozitivnim načelima<br />
o ratovanju nijedan od njih ne bi smio biti<br />
predveden nikakvoj kazni osim oni koji su<br />
prekršili međunarodne principe ratovanja i<br />
možda nepravedno napadali mirno pučanstvo<br />
koje uopće nije sudjelovalo u ratnim<br />
operacijama. Ne će biti možda suvišno<br />
da se u obranu ovih hrvatskih časnika i<br />
vojnika naglasi i to, da su oni svoju borbu<br />
smatrali kao obrambenu borbu protiv svih<br />
onih nepravdi, koje su i po priznanju predstavnika<br />
NOP počinjali šovinistički režimi<br />
predratne Jugoslavije“.<br />
Na Biskupskoj konferenciji koja je održana<br />
od 17. do 22. rujna 1945. sročeno<br />
je Pastirsko pismo katoličkim vjernicima,<br />
koje je imalo veliki odjek u javnosti. U<br />
Pismu biskupi se posebno osvrću na ubijanje<br />
svećenika, oduzimanje crkvene imovine,<br />
sravnjivanje grobova i obustavljanje<br />
katoličkog tiska. Na kraju Pisma se traži:<br />
„punu slobodu katoličke štampe, punu slobodu<br />
katoličkih škola, punu slobodu vjeronauka<br />
u svim razredima nižih i srednjih<br />
škola, potpunu slobodu katoličkog udruživanja,<br />
slobodu katoličke karitativne djelatnosti,<br />
potpunu slobodu ljudske osobnosti<br />
i njezinih neotuđivih prava, puno poštivanje<br />
kršćanskog braka, te vraćanje svih<br />
oduzetih zavoda i institucija“. U izvješću<br />
o „agitacijsko-propagandnom radu KPJ“<br />
početkom 1946. navodi se da je Pastirsko<br />
pismo „najvažnije u nizu neprijateljskih<br />
akcija u poslednje vreme“.<br />
Ni u razdoblju nakon osude, Stepinac<br />
nije dovodio u pitanje raspad komunizma.<br />
U pismu kiparu Ivanu Meštroviću 2. lipnja<br />
1959. u skladu s tim ističe: „Ja vjerojatno<br />
neću doživjeti slom komunizma u svijetu<br />
radi skršena zdravlja. Ali sam apsolutno<br />
siguran u taj slom. Što god se radi protiv<br />
naravi, mora se srušiti unutarnjom nuždom<br />
(...) Komunizam negira i ruglu izvrgava<br />
Boga – sotonski narod. Sotona je<br />
izgubio bitku na Kalvariji, pa sam siguran,<br />
da će je izgubiti i na Kalvariji mističnog Krista,<br />
a to je Crkva, koja danas prolazi svoju<br />
Golgotu“.<br />
U pismu pak časnoj sestri poglavarici<br />
1. travnja 1959. čitamo sljedeće: „Nikada<br />
ne će uspjeti srušiti Boga ili promijeniti<br />
Njegove odluke, makar izumili još ne<br />
znam kakve bombe i satelite i rakete.<br />
Budućnost pripada Bogu i ljudima koji se<br />
njega boje, njega štuju, njega jedino ljube,<br />
a ne Marxu, ni sličnima čije su kosti već<br />
odavno istrunule u grobu, tako će i njegovih<br />
nasljednika“.<br />
Osuda nacizma<br />
Jednako kao što je oštro usuđivao<br />
komunizam i njegove zločine, Stepinac<br />
je bio i žestoki protivnik nacional-socijalizma<br />
(nacizma). Protiv nacizma i njegove<br />
rasističke doktrine istupio je tako 18. rujna<br />
1938. kad je držao propovijed u okolici<br />
Knina. „Zar je kultura“ – pita se Stepinac<br />
– „smatrati sebe nekim višim bićem – nadčovjekom<br />
i prezirati druge, kad se znade<br />
da su svi ljudi prah i pepeo, a po milosrđu<br />
Božjem djeca Oca nebeskoga? Zar je to<br />
kultura, smatrati da samo veliki narodi<br />
imadu pravo na život, a maleni narodi<br />
jedino pravo robovati i služiti sili, kad znademo<br />
po riječima Sv. Pisma, da je „malog<br />
i velikog stvorio On (Gospod) i jednako se<br />
skrbi za sve“? Zar je to kultura, kad se za<br />
jedino mjerilo pravde postavi gruba sila<br />
s načelom: ili se ukloni ili se pokloni – a<br />
zabacuje se i gazi sloboda ljudske ličnosti<br />
i dostojanstvo čovjeka? Zar je to kultura<br />
kad se otimlje tuđa imovina samo zato jer<br />
ne će i ne mogu da misle i rade ono što<br />
misle oni koji su silom prigrabili vlast?“<br />
U propovijedi na Stara godinu 1938.<br />
ponovno će istupiti protiv rasizma: „Kud<br />
ćete gorih dana nego li su oni u kojima<br />
pod utjecajem sile, hoće svijetu nametnuti<br />
nazor da je jedna rasa ljudi više vrijedna<br />
od druge. I milijuni ljudi moraju kimati<br />
pokorno glavom na tvrdnju, koju opovrgava<br />
sam Bog i koju opovrgava život.<br />
Opovrgava je sam Bog jer za sve rase<br />
jednako govori: „Prah si i u prah ćeš se<br />
pretvoriti!“. Opovrgava je Bog, koji na usta<br />
apostolova opominje: „Ne lažite jedan protiv<br />
drugoga, svucite staroga čovjeka s djelima<br />
njegovim, i obucite novog čovjeka koji<br />
se obnavlja za spoznanje po slici Onoga,<br />
koji ga je stvorio; gdje nema ni Grka, ni<br />
Židova, obrezana ni neobrezana, divljaka<br />
ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i<br />
u svemu Krist!“ Opovrgava ovu tvrdnju i<br />
sam život, koji dokazuje, da su sve rase<br />
sposobne za napredak, kad im se dade<br />
mogućnost razvoja. Štoviše, da takozvane<br />
niže rase često puta iskazuju više poštenja<br />
i morala nego one, koje sebi umišljaju<br />
da su stvorene da drugima gospodare!“<br />
Davor Dijanović<br />
23
Change language