Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
1 0 5<br />
<strong>Svibanj</strong> <strong>2012</strong><br />
sveučilište. Ono će u sljedećim stoljećima<br />
odigrati važnu ulogu upravo u obrazovanju<br />
hrvatske intelektualne elite, a kroz to<br />
će utjecati na cjelokupni razvoj znanosti i<br />
kulture u Hrvata. Zanimljivo je da je među<br />
uzvanicima koji su bili nazočni svečanom<br />
činu osnivanja sveučilišta bio i zagrebački<br />
biskup Stjepan, jedini biskup pozvan iz<br />
inozemstva. Koji su bili motivi tog poziva,<br />
odnosno je li se biskup Stjepan slučajno tih<br />
dana zatekao u Beču, za sada ne znamo.<br />
Bilo kako bilo, taj događaj pokazuje da su<br />
se veze Habsburga i hrvatskih krajeva,<br />
pogotovo Slavonije, kojoj je Zagreb tada<br />
bio glavnim središtem, počele razvijati već<br />
u XIV. stoljeću, nekoliko desetljeća prije<br />
no što je prvi Habsburg zasjeo na ugarsko-hrvatsko<br />
prijestolje.<br />
Albert V. (1397-1439) - prvi<br />
dolazak Habsburga na<br />
hrvatsko prijestolje<br />
Prvi od Habsburga koji je izravno<br />
došao u dodir s Hrvatima, pa makar i za<br />
kratko, bio je Albert V. Kao muž Elizabete,<br />
kćeri ugarsko-hrvatskog kralja i njemačkog<br />
cara Žigmunda Luksemburškog, koji<br />
je umro 9. prosinca 1437. ne ostavivši<br />
muškog nasljednika, imao je najveće<br />
izglede da naslijedi svog tasta. Ugarski<br />
i hrvatski velikaši složili su se s posljednjom<br />
voljom umirućeg kralja, koji je tražio<br />
krunu za svoju kćer i njezinog muža, pa su<br />
ih na saboru u Požunu, devet dana nakon<br />
careve smrti, izabrali za kralja i kraljicu.<br />
Tako je prvi Habsburgovac postao i hrvatskim<br />
vladarom.<br />
Iduće je godine Albert izabran i za njemačkog<br />
kralja, jer je slabost Habsburgovaca,<br />
podijeljenih u više grana, ponovno<br />
knezovima izbornicima bila važan argument<br />
pri izboru vladara. Od tog trenutka,<br />
pa sve dok Napoleon nije ukinuo Sveto<br />
Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti,<br />
Habsburgovci su držali carsku krunu u<br />
svojim rukama (osim za kratka prekida<br />
1740.-1745.). No, knezovi su se izbornici<br />
prevarili, ako su mislili izabrati slaba vladara:<br />
tri mjeseca kasnije u Albertovim je<br />
rukama bila i češka kruna, jer su ga katolički<br />
češki velikaši izabrali kao kandidata<br />
svoje strane, dok su se husiti priklonili<br />
poljskom kralju Kazimiru IV. Jageloviću.<br />
Za vrijeme Albertova boravka u Pragu<br />
radi krunidbe, došlo je do njega poslanstvo<br />
grada Dubrovnika, s molbom da<br />
kralj potvrdi stare povlastice, što je ovaj<br />
i učinio. Uopće je njegov odnos prema<br />
Dubrovniku bio vrlo dobar. Kralj je grad<br />
uzeo u zaštitu kada mu je zaprijetila opasnost<br />
od vojvode Stjepana Vukčića, te je<br />
naložio braći Talovcima, uz Frankopane<br />
tada najjačim hrvatskim velikašima, da,<br />
bude li potrebno, sakupe vojsku i udare na<br />
vojvodu Vukčića.<br />
Albertov je dolazak na vlast protekao<br />
u znaku obračuna s moćnom velikaškom<br />
dinastijom knezova Celjskih, koji su<br />
imali velike posjede ne samo u austrijskim<br />
zemljama nego i u Slavoniji, te su<br />
tijekom čitave prve polovice XV. stoljeća<br />
igrali važnu ulogu u hrvatskoj i ugarskoj<br />
povijesti. Oni su Habsburzima bili izravni<br />
suparnici u borbi za najviše časti i položaje<br />
u carstvu i Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu,<br />
a nakon Žigmundove su smrti<br />
nastojali nametnuti Barbaru Celjsku, njegovu<br />
udovicu, za nasljednicu krune. Albert<br />
je, međutim, Barbaru zatvorio, a njegov<br />
pristaša, slavonski ban Matko Talovac,<br />
otišao je nakon požunskog izbora odmah<br />
u Slavoniju, kako bi se mogao djelotvorno<br />
oduprijeti Celjskima. Matkov je brat Petar<br />
postao kraljevim osloncem u Hrvatskoj<br />
nakon što je kralj oduzeo banstvo Stjepanu<br />
Frankopanu. Frankopani su, naime,<br />
u vrijeme Žigmunda postali toliko moćni,<br />
da su gotovo samostalno vladali Hrvatskom,<br />
pa ih je kralj svakako morao obuzdati,<br />
ako je želio i u tom kraljevstvu uspostaviti<br />
svoju vlast. Zbog velikih zasluga<br />
Talovaca, potvrdio im je Albert posjede,<br />
među ostalima Đurđevac te Srebrnik i<br />
Brčko u Usori.<br />
Dok se s jedne strane Albert uz pomoć<br />
svojih pristaša koliko-toliko stao učvršćivati<br />
u hrvatskim zemljama, s druge je<br />
strane naišao na žestok otpor plemstva<br />
u Ugarskoj. Nakon povratka iz Češke,<br />
sazvao je u svibnju 1439. sabor na kojemu<br />
je namjeravao s plemstvom dogovoriti<br />
sve poslove važne za obranu zemlje od<br />
Turaka. Plemstvo, a pogotovo ono visoko,<br />
imalo je, međutim, drukčije planove.<br />
Nezadovoljni načinom na koji je pokojni<br />
Žigmund vodio kraljevstvo, a sjećajući<br />
se valjda i prethodne nesretne vladavine<br />
njegove supruge Marije i njezine majke<br />
Elizabete, obilježene dugotrajnim građanskim<br />
ratom, odlučili su na svaki način izboriti<br />
se za zakon kojime bi kraljevska vlast<br />
bila ograničena, a vladar došao u veću<br />
ovisnost o volji sabora. Pred udruženim<br />
je plemstvom Albert bio nemoćan, pa je<br />
morao pristati na izdavanje dekreta, kojim<br />
je predao u ruke sabora pravo odlučivanja<br />
ne samo o državnim i vojnim, nego i o obiteljskim<br />
poslovima same dinastije (primjerice<br />
pri udaji kraljevih kćeri). Moć palatina,<br />
najviše državne časti u Ugarskoj, znatno<br />
je uvećana, pa je kao sudac mogao nastupati<br />
u sporovima između kralja i njegovih<br />
podanika. Kralj je trebao skrbiti o obrani<br />
zemlje i plaćati vojnike, ali su mu prihodi<br />
smanjeni ukidanjem nekih poreza. Ugarsko<br />
se plemstvo također pobrinulo da<br />
kralju, Nijemcu, oduzme pravo dovođenja<br />
stranaca u kraljevstvo, a naročito njihovo<br />
namještanje na važne političke i privredne<br />
položaje.<br />
Albertov je dekret označio važnu prekretnicu<br />
u odnosu ugarsko-hrvatskog<br />
vladara i plemstva. Od tog će vremena, s<br />
izuzetkom vladavine Matije Korvina, kraljevska<br />
vlast sve više slabiti, što će, povezano<br />
sa stalnim turskim nadiranjem, dovesti<br />
do rasapa ugarskog, ali i hrvatskog<br />
kraljevstva i prelaska njihovih ostataka u<br />
ruke habsburške dinastije.<br />
Do sličnog je razvoja došlo i u Slavoniji.<br />
Na Saboru u Križevcima, održanom<br />
u ožujku 1439, zahtijevali su plemići da<br />
im se vrati staro pravo biranja protonotara,<br />
oduzeto u vrijeme kralja Žigmunda.<br />
Protonotar je bio čuvar banskog pečata i<br />
predstavnik plemstva, pa je Saboru bilo<br />
stalo da sam odlučuje o osobi protonotara,<br />
umjesto da ga, kako se to uobičajilo u<br />
Žigmundovo vrijeme, postavlja ban. Matko<br />
Talovac, slavonski ban, naglašavajući da<br />
odluku donosi u ime kralja Alberta, vratio<br />
je plemstvu staro pravo biranja protonotara.<br />
Pored pritiska ugarskog plemstva,<br />
sređivanja prilika u Hrvatskoj i rata protiv<br />
čeških i poljskih protivnika, Albertu je najveća<br />
briga bila rastuća turska opasnost.<br />
Sultan se pripremao za rat s ciljem da<br />
zauzme Smederevo, veliku i važnu utvrdu<br />
iz koje su i ugarski vladari eventualno<br />
mogli započeti vojnu protiv Turaka. Pad<br />
Smedereva u turske ruke omogućio bi<br />
pak sultanu ugrožavanje južnih krajeva<br />
Ugarske i prodor prema središtu kraljevstva.<br />
Zbog toga je Albert sazvao vojsku u<br />
Szegedu, ali se ugarsko plemstvo, koje se<br />
još nedavno tako žestoko opiralo sudjelovanju<br />
stranaca čak i u obrani od Turaka,<br />
sada slabo odazvalo na kraljev poziv, pa<br />
je vojska pristizala sporo i u nedovoljnom<br />
broju. Dok je Albert tako čekao da prikupi<br />
dovoljno četa, stigla je u tabor vijest da je<br />
Smederevo palo. Ugre je uhvatila panika,<br />
dobar se dio vojske razbježao, a kralj se<br />
s ostatkom zaputio prema jugu kako bi<br />
suzbio turske čete koje su odmah po padu<br />
Smedereva provalile preko Dunava. Albert<br />
je postigao cilj i protjerao neprijatelja, ali je<br />
tijekom vojne obolio od dizenterije i umro<br />
na putu prema Beču, kamo se prije smrti<br />
htio vratiti. Vladao je nepune dvije godine,<br />
a iza sebe je ostavio dvije kćeri i trudnu<br />
udovicu, koja će mu roditi sina Ladislava,<br />
zvanog Posmrče.<br />
Albertova vladavina označava početak<br />
ne samo bližih dodira Hrvata s Habsburzima,<br />
nego i nastojanja albertinske, a<br />
potom i leopoldinske loze da se trajno<br />
ustoliči na ugarsko-hrvatskom prijestolju.<br />
Bila je to predigra gotovo četiristoljetne,<br />
neprekinute vladavine što će Hrvatsku<br />
trajno vezati uz sudbinu Srednje Europe.<br />
G.Nimčević<br />
mjesečnik br.105<br />
27
Change language