fenomenološka teorija supravodljivosti - Odjel za fiziku - Sveučilište ...

1.4. Ovisnost električnog otpora o temperaturi kod supravodiča
Ako želimo pojavu supravodljivosti pokazati preko jednadžbe ovisnosti otpora o temperaturi,
uvrštavamo vrijednost otpora u supravodljivom stanju, a to je R=0
R = 0 = R 0 ⋅ (1 + ∆⋅αT) / : R 0
(1 + ∆⋅αT) = 0
∆⋅αT = -1
∆T = -1/α
T – T 0 = -1/α
T = T 0 -1/α
Za T 0 = 20°C i α = 0,004°C -1 slijedi:
T = 20 – 250 = - 230°C
To znači da materijalu s α = 0,004°C -1 iščezava otpor na temperaturi od -230°C, te da tada
provodi električnu struju bez gubitaka.
Slično se može utvrditi za bilo koji materijal s pozitivnim temperaturnim koeficijentom.
Sljedeća veličina o kojoj ovisi prijelaz materijala u supravodljivo stanje je kritično magnetsko
polje. Kamerlingh-Onnes nastavljajući istraživanja svojstva supravodljivosti stavlja supravodiče
u magnetsko polje i opaža da dovoljno jaka polja razaraju supravodljivo stanje, tj. da se
supravodljivost može poništiti primjenom magnetskog polja, to magnetsko polje nazvano je
kritično magnetsko polje i označava se sa H c . Uočeno je da kritična vrijednost magnetskog polja
koja uzrokuje prijelaz u normalno stanje ima najveću vrijednost pri T=0 K, a opada s
povećanjem temperature kritičnoj temperaturi T c . Ovisnost kritičnog magnetskog polja o
temperaturi približno je dana relacijom:
11