Hrastov i borov procesionar - Hrvatske šume

vobitne prirodne ekosustave ({ume,
stijene, to~ila, spilje, otoci, vrhunci,
jezera i dr.). Prastari endemi (arhiendemi)
ili takozvani ‘ivi fosili su narje|i
i najugro‘eniji endemi, na granici su
izumiranja i bez bli‘ih srodnika. U nas
i na europskom kontinentu to su zadnji
‘ivi ostaci potpuno druk~ijih i do
danas ve} nestalih tipova pravegetacije
iz najranijeg tercijara.
Velebit najbogatije
na{e endemsko
~vori{te
U Hrvatskoj se nalazi vrlo bogat i
raznovrstan biljni pokrov, a na{a flora
ima 312 endema, od ~ega je 189
strogih ili stenoendema (rastu isklju~ivo
u Hrvatskoj). Ostalo su poluendemi
(pridolaze i u podru~jima biv{ih
jugoslavenskih republika), a potrebno
je napomenuti da je od ukupnog
broja na{ih biljnih endema 85 (27%)
drvenastih {umskih. Rije~ je o posebnim
vrstama hrvatskih grmova i drve-
}a, koji su najzastupljeniji dendroendemi
na europskome kontinentu.
Najvi{e na{ih endema sadr‘ano je u
rodovima Centaurea (32), Hieracium
(19), Edraianthus (11), Campanula
(10), Iris (9), Asperula (8) i dr. Treba
istaknuti kako je na{ dinarski kras,
osobito jadranski otoci i primorski Dinaridi,
jedno od najbogatijih endemskih
podru~ja u Europi. Na obali i
otocima raste gotovo tri petine svih
hrvatskih endema, a samo
na Velebitu nalazimo ~ak
polovicu (93) na{ih stenoendema,
od ~ega 25 lokalnih
drvenastih. Od njih su
samo 46 planinski endemi
velebitskoga grebena i vrhova,
a 47 ih se nalazi u priobalnom
pojasu velebitskoga
primorja te susjednoga
Prvi}a i Golog otoka u
Podvelebitskom kanalu. Velebit
je izrazito najbogatije
endemsko ~vori{te (nodij)
u Hrvatskoj, a uz Kretu i
najja~e lokalno endemsko
podru~je u Europi. S 31 lokalnim
endemom, Biokovo
je drugo na{e najja~e endemsko
sredi{te, a Dubrova~ko
primorje s 22 lokalna
endema nalazi se na tre}em
mjestu. Postoje jo{ i dva
manja endemska sredi{ta s
po vi{e od desetak endema
bez zonacije: na srednjem
Jadranu (oto~i}i oko Visa sa
16 oto~nih endema) i u
sjevernoj Hrvatskoj. Izvan
obalnih planina, u sjeverozapadnom
dijelu kontinentalne
Hrvatske, izme|u
Kupe i Drave, nalazi se jedino
i najizrazitije endemsko
~vori{te. U {iroj okolici
Zagreba, na vapnena~kim
grebenima @umberka, zagreba~ke
Lipe, Ivan~ice i Kalnika raste ~ak 9
sjevernohrvatskih ili zagorskih endema,
uz jo{ 14 {irih sjevernobalkanskih
poluendema.
[est najzna~ajnijih
nalazi{ta
Gotovo polovica svih biljnih hrvatskih
endema su biljke stjenja~e koje
rastu na okomitim stijenama vapnena~koga
krasa, a ostali su pribli‘no
jednako razmje{teni na pokretnim
to~ilima ili u suhim kamenitim {umama
na kr{kim strminama. Neznatan
broj ih dolazi na ravnim travnjacima,
planinskim rudinama, primorskim kamenjarima
ili me|u obalnim halofitima
na slatinama. Zanimljivo je kako me|u
brojnim endemima na podru~ju endemskih
~vori{ta, njihov broj podjednako
raste prema morskim obalama,
ali i najvi{im vrhuncima, a najmanje ih
ima u srednjem gorskom pojasu (800-
1300 m). U sklopu ve}ih endemskih
podru~ja redovito do izra‘aja dolaze
pojedine osobite u‘e lokacije ili
endemski epicentri, u kojima zajedno
rastu gotovo svi dominantni podru~ni
endemi lokalne vegetacije. Rije~ je o
{est najzna~ajnijih nalazi{ta hrvatskih
endema: sjeverozapadna obala Visa
pokraj Oklju~ne, burni klisurasti otok
Prvi} nedaleko od Senja, Konavoske
stijene kod Molunta, primorske stijene
Biokova kod Podgore, srednji Velebit
Jadranska crna jela (Abies biokovoensis)
oko Dabarskih kukova i vapnena~ki
klisurasti greben Pe~ovlje – O{trac iznad
zagreba~ke Dubrave. Treba naglasiti
da se na nabrojanim lokalitetima
nalaze gotovo svi na{i endemi.
Hrvatska sibireja,
velebitska degenija,
jadranska crna jela,
dalmatinski crni bor…
U okviru hrvatske endemske dendroflore
izdvajamo neke karakteristi~ne
vrste lista~a i ~etinja~a. Hrvatska
sibireja (Sibiraea croatica) je vrsta
uskog i disjunktnog areala, raste na
Velebitu i u zapadnoj Hercegovini.
Velebitska degenija (Degenia velebitica)
dolazi na vrlo uskom podru~ju
srednjega i ju‘noga Velebita, u pretplaninskome
pojasu, a znakovita je po
zlatno‘utim cvjetovima te sivopustenastim
listovima i plodovima. Na zapadnim
primorskim Dinaridima u Hrvatskoj
raste Sorbus velebitica, koja
se uglavnom javlja u reliktnim primorskim
{umama crne jele. Na olujnim
obalnim strminama od Velebitskoga
kanala do Biokova raste Pistacia calcivora,
ni‘i grm donekle sli~an P. terebinthus.
Blagajski likovac (Daphne
blagayana) dolazi u borovim {umama
na dolomitu, kao {iri poluendem zapadnoga
Balkana. U nas raste kod Samobora
i u Lici. Viburnum maculatum
raste na podru~ju vr{nih
{ibljaka i crnogori~nih {uma
na obalnim Dinaridima, od
Vinodola preko Velebita i
Biokova do Orjena. U Hrvatskoj
postoje ~etiri endemska
javora: Acer pannonicum
(mo~varni stenoendem
sjeverozapadne Hrvatske),
A. pseudoheldreichii
(planinski endem
Dalmacije i Hercegovine),
A. hircanum ssp. paradoxum
i A. fallax (kanjonski
poluendemi Like i Bosne).
Quercus dalmatica (Q. virgiliana),
u narodu poznat
kao drmun, nalazimo u
makijama kao poluendem
oko Jadrana (od Trsta do
Boke i na otocima te u
ju‘noj Italiji). To je poluzimzeleni
primorski hrast,
karakteristi~an po sitnim,
~vrstoko‘astim i bodljikavim
listovima koji u prolje}e,
istovremeno s pupanjem,
po‘ute i otpadnu. Kri‘anac
Q. x saxicola javlja se kao
stenoendem od Istre do
Biokova. U hrvatskim {umama
javljaju se ~etiri endemske
~etinja~e. Jadranska
crna jela (Abies biokovoensis;
A. pardei) je
endemski lokalni takson koji
Broj 93 • rujan 2004. HRVATSKE [UME 25