Hrastov i borov procesionar - Hrvatske šume

mala enciklopedija {umarstva
se rasprostire na Biokovu te du‘ velebitskoga
primorja do Vinodola. Znakovit
je po sabljasto zakrivljenom dnu
debla i olovnotamnoj do crnosivoj
kori. Jedina je na{a ~etinja~a, osim
tise, koja se brzo i ~esto obnavlja iz
panja. Ve}e cjelovite {ume ove jele
sa~uvane su jedino u Vinodolu, na
srednjemu Velebitu i na sjeveru Biokova.
Raste u pojasu crnoga graba
(470 – 950 m), tvore}i bogatu i reliktnu
{umu Ostryo-Abietetum biokovoensis.
Kr{ka jela (A. alba ssp. illyrica)
dolazi u zale|u obalnih planina te u
ostalim primorskih lancima prema sjeveru
i istoku. Na tome podru~ju introgresijom
(prijelazom gena iz jedne u
dugu vrstu) formira prijelazne i hibridne
populacije, koje su kao zapadno-
balkanski poluendem rasprostranjene
u primorskom
podru~ju bukve, u
zajednici Seslerio-Abietetum
illyricae. U nas je ima
u sredogorju Like i na Dinari,
a dolazi i na jugu Slovenije,
u Hercegovini, Crnoj
Gori te na nekim drugim
lokalitetima. Dalmatinski
crni bor (Pinus nigra
ssp. dalmatica) je stenoendem
jadranskih otoka,
koji se od crnoga bora
razlikuje po izra‘enim debelim
i kratkim iglicama,
sitnim ~e{erima i plosnatoj
ki{obranastoj kro{nji u starijoj
dobi. Na dalmatinskim
su planinama Dinari,
Biokovu, Orjenu i dr. nastali
introgresijom s kontinentalnim
crnim borom
prijelazni oblici, poput P.
dalmatica var. intermedia.
Uz prijelazni hibrid P.
x nigradermis, javlja se i
vi{e lokalnih introgresivnih
formi jele i bora.
Sorbus velebitica
Dalmatinski crni bor
(Pinus nigra
ssp.dalmatica)
U Hrvatskoj za{ti}ena
samo ~etiri biljna
endema
Potrebno je upozoriti kako su od
312 hrvatskih biljnih endema formalnom
za{titom obuhva}ena samo ~etiri
ili tek jedan posto (!). To su Sibiraea
croatica, Degenia velebitica, Primula
kitaibeliana i Centaurea ragusina.
Premda u Hrvatskoj postoje brojni prirodni
rezervati i nacionalni parkovi,
samo Paklenica ima ve}i broj endema,
budu}i da je smje{tena na Velebitu. Zabrinjava
podatak da nijedan od navedenih
bogatih endemskih epicentara u
nas nije za{ti}en, {to dovoljno govori o
tome koliko na{im endemskim biljkama
posve}ujemo pozornost. Me|u bogatom
hrvatskom endemskom den-
droflorom za{ti}ena je samo
hrvatska sibireja, a
ostalima prijeti izumiranje,
posebice stoga {to nestaju
zbog sje~e i po‘ara te gra-
|evne urbanizacije njihovih
stani{ta. Na{i dendroendemi
nerijetko se zamjenjuju
kultiviranim egzotama,
koje su uglavnom
dekorativno manje kvalitetne.
Iako je {uma crne
jele najbogatija zbirka
{umskoga genofonda u Hrvatskoj,
stalno se ugro‘ava
sje~om i po‘arima. Zbog
toga je treba, kao i sve
na{e endemske epicentre,
posebno za{titi stavljanjem
u kategoriju endemskih rezervata.
Stru~njaci smatraju
da u cilju odr‘avanja
dendroendema, osobitu
pozornost treba usmjeriti
na njihovo uzgajanje, posebice
u primorskim vrtovima,
gdje su dobro prilago|eni
i isti~u se neobi~nim
dekorativnim svojstvima.
Jadranska crna jela (Abies biokovoensis)
je endemski lokalni takson i jedina na{a
~etinja~a, osim tise, koja se brzo i ~esto
obnavlja iz panja. Ve}e cjelovite {ume
ove jele najpoznatije su zbirke
{umskoga genofonda u Hrvatskoj,
sa~uvane jedino u Vinodolu, na srednjem
Velebitu te na sjeveru Biokova, no stalno
su ugro‘ene sje~om i po‘arima.
Zabrinjava podatak da nijedan od
bogatih endemskih epicentara u nas nije
za{ti}en, {to dovoljno govori o tome
koliko na{im endemskim biljkama
posve}ujemo pozornost. Me|u bogatom
hrvatskom dendroflorom za{ti}ena je
samo hrvatska sibireja, a ostalima prijeti
izumiranje.
Od 312 hrvatskih biljnih endema
formalnom za{titom obuhva}ene su
samo ~etiri vrste, {to je zanemarivih
jedan posto!
Najpoznatija nalazi{ta na{ih biljnih
endema su sjeverozapadna obala Visa
pokraj Oklju~ne, burni klisurasti otok
Prvi} u blizini Senja, Konavoske stijene
kod Molunta, primorske stijene Biokova
kod Podgore, srednji Velebit oko
Dabarskih kukova i vapnena~ki
klisurasti greben Pe~ovlje-O{trac iznad
zagreba~ke Dubrave.
26
Broj 93 • rujan 2004.
HRVATSKE [UME