Hrastov i borov procesionar - Hrvatske šume

za{ti}ena priroda
podru~je izdvojeno zbog osobite
izra‘enosti pojedinih prirodnih elemenata.
Ondje nisu dozvoljene radnje
koje bi mogle naru{iti svojstva zbog
kojih je progla{en rezervatom. Zabranjeno
je branje i uni{tavanje biljaka,
uznemiravanje, hvatanje i
ubijanje ‘ivotinja, uno{enje stranih vrsta,
melioracijski zahvati te razli~iti
oblici gospodarskog i ostaloga iskori{tavanja.
Naime, ve} 75 godina u
Pra{niku nema ~ovjekova djelovanja
pa ni bilo kakvih {umarskih zahvata.
Do 1929. godine ondje su {umarski
stru~njaci u cilju prirodne obnove
obavljali po~etne oplodne sje~e.
Kozar~eva
slavonska
{uma
Borave}i na novinarskom
zadatku u
toj jedinstvenoj europskoj
{umi, na jo{
uvijek nerazminiranom
terenu, s na{im
doma}inima dipl.
ing. Josipom Ga{parom
i okretnim lugarom
Marijanom, bili
smo impresionirani
Kozar~evom slavonskom
{umom. Prisjetismo
se opisa »divnoga
stabarja, uspravnoga,
~istog i visokog,
kao da je saliveno,
velebnih hrastova sa
sivkastom korom izrovanom
ravnim
brazdama, koje teku
du‘ cijeloga debla sa
sna‘nom {irokom
kro{njom, koja ga je
okrunila kao stasitoga
junaka ku~ma... Ponosito
se oni redaju
jedan do drugoga,
skoga tipa {ume, na vi{e mjesta mogu
se vidjeti na tlu izvaljeni lu‘njakovi
gorostasi, nijemi svjedoci prohujalih
vremena. Niz je stabala o{te}eno te
djelomi~no ili potpuno izvaljeno zbog
starosti, bolesti, sekundarnih {tetnika,
vjetra, snijega i drugih prirodnih nepogoda.
Me|u rijetkim starim lu‘njakovim
orija{ima, posebice u zajednici s
velikom ‘utilovkom rastavljenim
{a{em, uo~ava se bujna mlada {uma,
u razvojnim stadijima od ponika, podmlatka,
mladika do mlade sastojine.
Naime, iako se radi o {umi starijoj i od
300 godina, mo‘e se vidjeti obilan i
relativno ~est urod ‘ira. Stoga je prisu-
Specijalni rezervat {umske vegetacije Pra{nik
Na tome prostoru koji je prirodna rijetkost,
podjednako zanimljiv {umarskoj znanosti i praksi,
nalazi se danas oko 1.000 starih stabala ~uvenoga
slavonskog hrasta lu‘njaka, starosti i ve}e od 300
godina, prsnoga promjera od 70 do 220 cm i visine
oko 40 m.
tan trajan proces prirodne obnove te
visok postotak pre‘ivljavanja lu‘njakova
ponika i podmlatka.
Dvije {umske
zajednice
U tome {umskom predjelu, na semiglejnim
ili livadskim tlima dolazi
tipi~na {uma lu‘njaka i obi~noga graba
(Carpino betuli-Quercetum roboris
typicum), a na amfiglejnom tlu raste
{uma lu‘njaka s velikom ‘utilovkom
i rastavljenim {a{em (Genisto elatae-
Quercetum roboris caricetosum remotae).
Tipi~na lu‘njakovo-grabova {uma
vrhunac je prirodnoga razvitka nizinskih
{uma i stoga je nastojanje svakoga
{umara da taj vrhunac dostigne. Na
njezin dugogodi{nji razvitak osobito
su utjecali ~ovjek, stoka i divlja~. Valja
napomenuti da je sloj grmlja slabo
razvijen te zauzima tek 2 –10 posto
povr{ine. Nalazimo glogove, klen,
obi~nu kuriku, divlju kru{ku, pasdrijen,
svib i dr. Sloj prizemnoga ra{}a nije, s
obzirom na broj vrsta, osobito bogat,
a pokriva 25–80 posto povr{ine. Od
svojstvenih vrsta asocijacije isti~u se
bodljikava veprina, rani jaglac i
valovnja~a. Tipska {uma slavonske ravnice
zajednica je hrasta lu‘njaka s velikom
‘utilovkom i rastavljenim {a{em.
Znakovita je po tome {to ju ve}im
dijelom u odre|eno doba godine,
zbog oborina ili izlijevanja rijeka, poplavljuju
neizravne poplave ili
stagniraju}a povr{inska voda. Lu‘njak
je glavno drvo, a
budu}i da je kao
hrast polimorfan, javlja
se u nekoliko
oblika, me|usobno
izmije{anih. Iz te {ume
potje~e ~uvena
slavonska hrastovina,
po kvaliteti nadaleko
poznata u svijetu.
Karakteristi~na je po
vrlo finim i uskim godovima,
koji su rezultat
osobitih ekolo{kih
uvjeta. Naime, zbog
stalnih poplava, u toj
su {umi stolje}ima
nije obavljala sje~a
pa se postupno razvijala
u pravu pra-
{umu, s najljep{om
drvnom teksturom i
najfinijom strukturom
hrastovih stabala. Poduka
je to i primjer
{umarskim stru~njacima
da svoje gospodarenje
prilagode
mje{ovitom karakteru
{ume. Nizinski brijest
ovdje je nekada stalno
bio prisutan, no
kao negda kr{ni voj-
nici kraji{ki, a iz cijele im prikaze ~ita{
da su orija{i snagom, da prkose buri i
munji, da su najja~i i najplemenitiji u
svom carstvu i plemenu.« Kre}u}i se
izme|u lu‘njakovih stabala s pogledom
usmjerenim od podno‘ja prema
vrhu kro{nje, i zaboravljaju}i na opasnost
od posijanih mina, slo‘ismo se u
potpunosti s impresivnim opa‘anjima
na{ega poznatoga {umara i knji‘evnika
Josipa Kozarca iz 1888. godine,
tada tridesetogodi{njaka, koji je jedno
vrijeme radio i ‘ivio na novogradi{-
kom podru~ju. Pa‘ljivim promatranjem
uo~avamo da su hrastove
kro{nje uglavnom suhovrhe, a dio stabala
odumire zbog su{enja grana,
truljenja deblovine, ozljeda od groma
i dr. Takva stabla napadaju strizibube
(Cerambix cerdo) i mu{ice. Zbog prepu{tenosti
zubu vremena i pra{um-
sada je rijetka pojava,
a na mjestima gdje se osu{io i i{~ezao,
zbog opake holandske bolesti, nastale
su velike plje{ine. Na mjestima se
mo‘e jo{ prona}i pokoji vez (Ulmus
laevis). Premda je poljski jasen ~lan te
zajednice, vi{e mu pogoduje vla‘nije i
karbonatnije tlo u ~istim jasenovim sastojinama.
Sloj grmlja nije ravnomjerno
raspore|en, na mjestima ga ima
malo ili ga uop}e nema, ali zato na
takvim povr{inama prevladava plava
kupina (Rubus caesius). Rije~ je o facijesu
te {umske zajednice. Mjestimi~no
se javlja grmlje u vidu hrastovog,
jasenovog i brestovog podmlatka,
a od pravih grmova uo~avaju se
glogovi, velika ‘utilovka, crvena hudika,
crni trn i dr. Od svojstvenih vrsta
u sloju prizemnoga ra{}a najzna~ajniji
su rastavljeni i uskolisni {a{, zatim
Pi{e:
Ivica
Tomi}
Foto:
I.
Tomi}
Broj 93 • rujan 2004. HRVATSKE [UME 7