16 INTERVJU <strong>DENTAL</strong> <strong>TRIBUNE</strong> <strong>Croatian</strong> & <strong>BiH</strong> <strong>Edition</strong>INTERVJU DR. SC. ADRIJANA KOŠEC UKNI I JASMINKA MUŽINI SABOL, VLASNICE TVRTKE .tokapromjenePsihoterapija je predobrada bi bila rezerviranasamo za bolesneIntenzivno razmišljate posjetiti gataru. Susjeda ju je preporuila. Pacijent je u ekaoni, kodkue je opsadno stanje, niste danas još ništa konkretno pojeli pa šeer baš nije najbolje,migrena vas "pere" ve trei dan! A da ipak porazgovarate s nekim?INTERVJU ODRADILA:Tanja Milošak, DDM, MScGlavna urednica <strong>Dental</strong> TribuneInternationala, hrvatsko i <strong>BiH</strong> izdanjePrigovorio mi je nedavno jedanbliski prijatelj da privatizirammedij. Ja se ipak djelomičnone bih složila. Za činjenicu daponekad (tek drugi put) radimintervju sa svojim dragim prijateljima,prije bi mi bila potrebnarubrika cool friends kada bi onapostojala u ovoj novini.Odlučila sam, usprkos svemu,podijeliti s vama iskustvo druženjas nekoliko prekrasnih ljudi kojisu s puno smisla ušli u moj život.Predstavljam vam dvije točkice,dr. sc. Adrijanu Košćec Đuknići Jasminku Mužinić Sabol, dvijeprekrasne ženske duše, dvije psihologinje,zaljubljenice u ljudski razvoj,znanstvenicu i poduzetnicu,vlasnice tvrtke .točkapromjenekoje će žene stomatolozi na jesenimati prilike upoznati na konferencijiŽene u stomatologiji.Draga Adrijana, ovo smo davnotrebale napraviti. Mislim, intervju.Gotovo da smo se odmahsložile oko toga.Jedan moj dragi prijatelj i kolegačesto zna reći da svaki kupus zrije usvoje vrijeme. Ti i ja smo puno putarazgovarale o pravovremenosti. Čakse i ideja o ovom intervjuu zapravopočela rađati nakon našeg razgovorao tome kako ljudi dugo oklijevajutražiti stručnu pomoć za osobneprobleme. Ja vjerujem da se stvaridogađaju baš onda kad se trebajudogoditi, kada postoji obostrana (ilivišestrana) spremnost. S vremenomse i pokaže odgovor zašto baš u tomnekom trenutku. Gle, možda i nasdvije doživimo malo prosvjetljenjena ljeto uz rovinjski merlot…Podari nam, molim te, nekolikozanimljivih detalja o sebi. Tkosi, što si? Čak ni ja ne znam sve otebi. Samo nemoj koliko se dugopoznajemo...Ja imam osjećaj da se ti i ja oduvijekpoznajemo. To naravno ne značida znamo sve jedna o drugoj. Iskrenorečeno, ni ja ne znam sve o sebi idr. sc. Adrijana Košćec Đuknićto je za mene čarolija života. Stalnootkrivanje, stalne promjene, stalnemogućnosti… onako, Heraklitovski.Fascinira me ljudska priroda,nevjerojatna sposobnost prilagodbe,rasta i razvoja, ljudska kreativnostu malim svakodnevnim stvarimakao i u velikim pothvatima.Zanimaju me ljudske sudbine, iskustva,priče. Veselim se svačijem (patako i svojem) uspjehu u rješavanjuneke osobne zaglavljenosti, dirnume iznenadni uvidi, aha doživljajikoje ljudi imaju o sebi i o drugima.Treniram Ki Aikido i u njemu takođerpronalazim radost jednakokao i ti u golfu. Psihologinja sam,nekoć u praksi, pa u znanosti i sadaopet u praksi. Nekad davno radilasam u prognaničkom naselju, kasnijekao nastavnik u srednjoj školi,pa nastavnik u obrazovanju zaštitara,a onda sam počela predavati nafakultetu. To još uvijek radim, sadazajedno s Jasminkom. Bila samuplovila u znanstvene vode i dugogodina proučavala spavanje i ostalebiološke ritmove. Jesi li, na primjer,znala da je znanstveno dokazano daje siesta biološka nužnost, da našatijela čeznu odmoriti se, čak i odspavatimalo sredinom dana? Štetašto se taj temeljni životni ritam poštujesamo u rijetkim zemljama. Ajednako je šteta što i mi sami čestone osluškujemo i ne poštujemo ritmovevlastitog tijela. Ne znamoZašto su ljudi više skloni otii nekojlokalnoj gatari kako bi saznali ponešto osebi nego potražiti pomo psihologa?prepoznati kada smo gladni, žedni,umorni, pospani, ljuti, žalosni... Čestoto shvatimo tek kad prijeđemovlastite granice i iscrpimo se dalekopreko njih. Na tome Jasminka i jaradimo s klijentima kroz našu malutvrtku .točkapromjene. Osvještavamo,pronalazimo i ispitujemo vrlotemeljne životne potrebe, kako spojedincima tako i s grupama. Mojpovratak u neposredni savjetodavnii terapijski rad s ljudima velikim jedijelom skrivila edukacija iz Gestaltpsihoterapije na kojoj smo seJasminka i ja upoznale.Draga Jasminka, ti i ja smo seupoznale kada sam konačno postala"osviještena" (ili prestalaoklijevati) kako bi to Adrijanarekla. Koliko je bitno za psihoterapiju(ispravi me ako sam to pogrešnonazvala) da psiholog i klijentbudu na istoj valnoj dužini?Ili da imaju istu "vibru" kako bise to u današnjem žargonu moglonazvati.Često zanemarujemo i podcjenjujemosvoje osjećaje, predosjećaje,nos i želudac. Meni je i kadkupujem cipele važno da je to udobroj vibri i često nešto ne kupimsamo zbog neljubaznog prodavačaili prodavačice. Uvijek savjetujemljudima da se odluče za nekog skim će imati dobar predosjećaj, aonda i osjećaj. Povjerenje koje jeneophodno za rad na osobnom razvojupuno će se lakše razviti akopostoji ta nevidljiva dobra atmosferakao temelj. Kada idete kod terapeutatreba vam osjećaj da vas taosoba može i hoće razumjeti, čuti,poklikati se s vama, da je sposobnaJasminka Mužinić Sabolvidjeti i osjetiti vas i vaše iskustvo- s takvim sugovornikom kreirateprostor komunikacije u kojem osjećateda možete kvalitetno i sigurnoraditi na sebi.Hajde Adrijana da odmahraščistimo – psihologija vs. psihijatrija.Ipak ima ljudi koji neuočavaju bitnu razliku. Uvjerenasam da nije isto "priznati" posjećujeteli psihijatra ili psihologa.Istina, ima dosta ljudi koji ne razumijutu razliku, a odgovornostza to leži u velikoj mjeri upravo nanama psiholozima i psihijatrima.Pokušat ću biti što jasnija. Za početak,psihijatri su liječnici što značida su završili medicinski fakultet ispecijalizaciju iz psihijatrije. Kaoliječnici bave se dijagnostikom iliječenjem psihičkih bolesti i poremećajai u liječenju često primjenjujulijekove. Psihijatri rade najvišeu zdravstvenim ustanovama(bolnicama, domovima zdravlja,poliklinikama). Psiholozi završavajustudij psihologije pri fakultetimadruštvenog smjera. Neki psiholozirade također u zdravstvenim i socijalnimustanovama i često zajednos psihijatrima sudjeluju u dijagnosticii tretmanima, ali ne propisujulijekove jer nisu liječnici. Ima punopsihologa koji se bave proučavanjemi poboljšavanjem uobičajenog,svakodnevnog ljudskog funkcioniranjapa tako rade u vrtićima, školama,vojsci, policiji, tvrtkama i organizacijamau ljudskim resursima,nevladinim organizacijama, marketingu…Mislim da do najvećegnesporazuma dolazi kada govorimoo psihoterapiji. A upravo se na tomterenu razlika između psihijatara ipsihologa gubi. Ako je netko psihijatarili psiholog to ne znači samopo sebi da s ljudima radi savjetovanjei terapiju razgovorom. Da bipostao psihoterapeut, nakon završenogfakulteta treba upisati jednu odbrojnih psihoterapijskih edukacija(na primjer: Gestalt, integrativna,transakcijska, psihoanaliza, kognitivno-bihevioralna,NLP…). Takvevišegodišnje edukacije pohađajupsiholozi, psihijatri i drugi liječnici,socijalni radnici, defektolozii druge srodne struke, neovisno otome koji su osnovni fakultet završili.Psihoterapeuti pomažu ljudimaprebroditi osobne krize, probleme,nedoumice, podržavaju ih da živeispunjenije, skladnije, zadovoljnijete da upoznaju i razviju, osnaže irealiziraju svoje osobne kapacitete ipotencijale. Netko je jednom rekaoda je psihoterapija predobra da bibila rezervirana samo za bolesne.Jasminka, što je to "coaching"?Ili daj malo onih "vaših"termina.Coaching je jedan vid individualnogsavjetovanja. Za coaching semože educirati praktično bilo tkokroz nadogradnju na sklonosti iprethodno iskustvo. Poslovni iliživotni coach jednostavno je dobarsugovornik, on je poput ogledalakoje govori. Za neke teme koježelite otvoriti, raspetljati (ili zatvoriti),potrebno je da vas netkoneutralan dobronamjerno sluša. Iopet, da ima vještine i znanja kakovas usmjeriti, kako pristupiti nekojželjenoj promjeni ponašanja.Najjednostavnije rečeno, coachingje razgovor u kojem pomažetesugovorniku da otkrije, razjasni,uskladi, presloži, osnaži, prihvatiodgovornost, odmakne se, uzemlji,pročisti, razbistri... Mogli bistereći da je vrlo slično i s psihoterapijom.Ipak, terapeut je educirankroz višegodišnje školovanje, poputspecijalizacije, puno detaljnijei dublje poznaje ljudsko ponašanjei principe osobnog razvoja. Osimtoga, nužno je kroz to školovanjeprošao i kroz dosta intenzivanosobni rad. Obično se kaže da vamterapeut može biti suputnik koji jeprošao sličnim putem i zna se snaćina njemu.
<strong>DENTAL</strong> <strong>TRIBUNE</strong> <strong>Croatian</strong> & <strong>BiH</strong> <strong>Edition</strong>INTERVJU17Većina nas manje-više živi ujednom privatnom kaosu. Našisu životi vrlo često jedan kreativninered kojeg, ovisno o vremenukojim raspolažemo, pokušavamopočistiti. Adrijana, zašto su ljudiskloni otići gatari kako bi čulinešto o sebi, a boje se jedne seansedrukčijeg tipa?Proročanstva, jednako kao savjetii instant rješenja, apsolviraju nas ododgovornosti i angažiranja vlastitihsivih stanica, srca i energije. Takođernas štite od otkrivanja svojih intimnihmisli, osjećaja, nedoumica.Na primjer, kad čitamo horoskopne izlažemo se mogućnosti osude iprocjene drugih ljudi od čega vrločesto imamo strah. Što li će netkomisliti o nama ako kažemo ono štoje naša prava istina? Sasvim je prirodnoi da priželjkujemo da se našiproblemi riješe brzo i uz što manjemuke. To je sličan mehanizam kao ipriželjkivanje dobitka na lutriji (kojibi i meni jako dobro došao!). Zapravobih se jako zabrinula za osobukoja bi mi rekla da se želi dugo mučitii patiti uz neki problem. Jednostavnost,protočnost i lakoća znacisu zdravlja. No, nezgoda je kad seupletemo u mrežu očekivanja (iličak zahtijevanja) da se problemisami riješe ili da ih netko drugi zanas riješi, kad prestanemo koristitivlastite resurse i u potpunosti seoslonimo na vanjske faktore poputsreće. To da se netko u potpunostibrine za nas, da ne moramo sami,želi ono maleno djetešce u nama,koje smo nekad bili i koje svi i daljenegdje nosimo u sebi. Znak emocionalnezrelosti jest prepoznavanje iprihvaćanje vlastite djetinje želje daproblemi nestanu, nakon čega slijedispremno prihvaćanje odgovornosti iprianjanje na posao – sagledavanjeproblema iz različitih perspektiva,traženje utjehe i podrške od bliskihosoba, traženje stručne pomoći unajširem smislu, aktiviranje vlastitihresursa i uspješno savladavanjepoteškoća. Tada se i ostatak Univerzumapriključuje i ulijeva malosreće na taj put i u ishod. Čuli smoveć negdje da sreća prati hrabre.Masaža, pedikura, manikura,fitness... za sve smo ovo spremniodvojiti novce. Što je s mentalnimfitnessom? Može li se onuvježbati?Naravno da može i usporedba stjelesnom kondicijom je odlična.Jasminka i ja puno radimo s ljudimana tome da se nauče stvarnopoštovati svoje potrebe, da njegujusebe i da izgrađuju svoje zdravlje ucijelosti, a to znači i tjelesno i mentalnoi emocionalno. Što ga višegradimo to ga više imamo, a štoga više imamo, lakše se suočavamosa svakodnevicom. Pedikura,manikura, frizura, fitness, wellness…sve je to korisno. Pitanje jesamo pristupamo li tome kao jedinojstrategiji (trenutnog) olakšanjanekih dubljih grčeva i muka ilinalazimo načina da damo pažnjui uvažimo potrebe kod osjetljivijihpitanja svojih duša. Sigurna sam dasvi imamo iskustvo velikog veseljanakon kupovine cipela ili nekoggadgeta nakon čega relativno brzouslijedi ponovni nemir i potreba zajoš stvari. To je prilično pouzdanznak da je problem zapravo negdjedrugdje, da cipele ili gadget nisubili ono što nam je stvarno trebalo.Danas postoje raznolike mogućnostii pristupi za osobni razvoj i svimožemo (kad poželimo) pronaćiono što nam leži. To može bitireligija, yoga, kvantni dodir, transcedentalnameditacija, autogenitrening, psihoterapija…Idemo sada popričati malo ostomatologiji. Nedavno smo načeleraspravu o jednom drukčijempristupu – ne pacijenta kojidolazi stomatologu, boji se i tajstrah treba riješiti, nego o stomatologukojemu dolazi pacijent– koliko je spreman sagledati pacijentakao osobu, a ne kao "cirkularac"...ili kakvo to grobljeima u ustima. Budimo realni, toje posao kojeg je odabrao, od tog"groblja" živi. Koliko su stomatolozisazreli u tom smjeru?Kad na vas stomatologe gledamiz uloge psihologinje koja pomaželjudima da zadovoljnije rade svojposao, u potpunosti razumijem potrebuda se odmaknete od problemai boli koje pacijenti svakodnevnounose u vaše ordinacije. To možebiti istinski preplavljujuće, jednakokao i rad bilo koje pomagačke struke.Vi liječite bolesti, olakšavatepatnju, donosite zdravlje, a to je velikaodgovornost i zahtjevan posao.Istovremeno ste često i menadžeri,vodite posao i ostale zaposlene u ordinaciji,rješavate brojne problemetijekom dana nevezane konkretnoza pacijente s kojima radite. Da bistetim istim pacijentima mogli pomoći,morate stalno razvijati znanje,stručnost, vještinu, a jednako takouvjete za rad, asistente, tehničare,materijale, opremu... Nije iznenađujućeda se od izgaranja i preplavljenostiljudskim problemimanastojite zaštititi takvim odmakom.No, kad ulazim u ordinaciju kao pacijent,ja sam ranjiva i boli me. Trebampomoć nekoga tko o mojemzdravlju i tijelu zna više nego ja.Bespomoćna sam, nemam kontrolui bojim se. Moja intima je kompletnonezaštićena. Nekoliko pari rukui masa instrumenata u ustima, a nekolikocentimetara od lica najmanjejedno do dva druga lica. Ta lica uonim (srećom rijetkim!) groznimslučajevima o meni i mojim zubimai preda mnom govore kao o nečem,a ne o nekom. Naišla sam negdje napodatak da 10% ljudi ima fobiju odzubara najčešće uzrokovanu nekimneugodnim iskustvom. To je ogromnabrojka! Koliki je tek broj ljudikoji imaju samo običan strah?! Ali,taj strah se vrlo lako može riješiti ito svi znamo. Ljudski pristup, razumijevanjei komunikacija gradepovjerenje, a povjerenje uklanjastrahove i nelagode. Dovoljno je dase prisjetite da je na vašem zubarskomstolcu cijela osoba, a ne samonjezini zubi. Zdravlje zubi ovisi ozdravlju cijelog tijela, što vi dobroznate. Važno je i da razumijete daje nedostatak brige za vlastite zubedijelom i rezultat nelagode vezaneuz odlazak zubaru. To je isto takoBudite iskreni!i sa savjetovanjem i psihoterapijom.Nelagoda nas priječi da krenemo,ali kad jednom krenemo niti jedanrazuman psihoterapeut nećenas špotati što nismo došli ranije išto smo zanemarili svoje psihičkozdravlje. Pokušat će nam pomoći imotivirati nas da od sada redovito ikvalitetno o njemu brinemo.Sprema se jedna paklena konferencijana jesen u organizaciji<strong>Dental</strong> <strong>Media</strong> Grupe – samo zažene! Koliko sam ja upoznata,ti i Jasminka nastupate. Samo urukavicama molim, što sprematehrabrim ženama koje su ju spremnepohoditi?Istinski uspješni možemo biti samo ondakad se istinski brinemo o sebi i svojemzdravlju u najširem smisluHa, ha, konferencija neće bitipaklena nego rajska. A preduvjetza sudjelovanje na prvom je mjestuznatiželja kombinirana sa željom zapredahom, odmorom, druženjem istvarnom brigom o sebi. Jer, istinskiuspješni možemo biti samo ondakad se istinski brinemo o sebi i svojemzdravlju u najširem smislu. Kadsmo iznutra dobro i ljudima oko nasće biti dobro – partnerima, djeci,rodbini, prijateljima, suradnicima,klijentima... <strong>Dental</strong> <strong>Media</strong> <strong>Grupa</strong>je u ovu konferenciju promućurnouključila nas nekoliko psihologinjakoje se volimo družiti s vamastomatolozima. Konferencija će seodvijati u ugodnoj i neformalnoj,a ipak radnoj atmosferi. Bit će tu ipredavanja, radionica i popratnihsadržaja. Mi ćemo se pobrinuti zanjegovanje duša, unutarnje ljepote,srčanog i životnog sklada. Ha, štokažeš? Pričale smo maločas o mentalnomfitnessu, no ova konferencijabit će usmjerena na tjelesni, mentalnii emocionalni wellness.Jasminka, ispričaj mi ukratkoo praksi koju ste nedavno pokrenuleti i Adrijana? Čime se bavite,što vam je "core business"?Mi smo se upoznale kroz zajedničkoučenje na višegodišnjojedukaciji iz Gestalt psihoterapije.Najprije smo se jedva družile jersmo toliko različite da je to i jednoji drugoj bilo iritantno. Vremenom,ono u čemu smo se prepoznale, azatim našle i viziju zajedničkograda, naše su životne vrijednosti:povjerenje i poštivanje prirodnogritma, rasta i razvoja, zapravo povjerenjeu zdravlje, prihvaćenje odgovornosti,važnost osvještavanja,uvjerenost u snagu pozitivnog feedbacka...Danas nam u zajedničkomradu te vrijednosti pomažu premostitinaše svakodnevne razlike upristupu. Mi kao žene koje rade zajedno,stalno na vlastitoj koži i prepoznajemoi primjenjujemo načelakojima podučavamo druge. Počelesmo raditi zajedno kada smo osvijestileda imamo bogato iskustvo kojesmo stekle kroz dugogodišnji profesionalnirazvoj u psihologiji, znanosti,različitim organizacijskimokruženjima i intenzivnom radu spojedincima i timovima. Shvatilesmo da to iskustvo i, kako mi tovolimo reći prava znanja, možemoi znamo prenijeti ljudima i da je toono što volimo raditi i još bolje - danam je to strast. Otvorile smo tvrtku.točkapromjene i sada s veseljemmožemo reći da nam je "core business"da radimo ono što volimo.Radionice i treninzi za tvrtke nateme iz poslovne psihologije dio sunašeg programa kao i individualnopsihološko savjetovanje . Uz to, zaHrvatsku smo zastupnik HeartMathtehnologije i primjenjujemo njihovumetodu srčane koherencije zarazvoj osobnih kapaciteta, osobitorazvoj otpornosti na stres.Surađujete dosta s tvrtkama.Što nudite? "Jedan na jedan" iligrupnu terapiju?Koristiti riječ terapija u poslovnomkontekstu jako je osjetljivo.Obično ljudi podrazumijevaju da jeterapija nešto što se radi s bolesnima.Sama riječ terapija izvire iz grčkeriječi therapeia koja znači njega,skrb i mi na tragu tog izraza volimokoristiti malo šire značenje u smisluda terapija znači biti prisutan, bitisugovornik, njegovati, bez predznakada je to za bolesno ili zdravo...jednostavno za ono što jest. I ondaje to ljekovito. Timovi i organizacije,kao i osobe, brinu se za seberazličito, neki bolje, neki slabije. Miim nudimo biti sugovornik koji ćenajprije stvarno slušati i čuti što sedogađa, a zatim i ponuditi načine ipodučiti kako da se povećaju osnovnikapaciteti, kako da se povećazdravlje. Konkretno, na poslovnojrazini nudimo različite programeNastavak na sljedećoj stranici