ENERGETSKO PITANJE U EUROPSKOJ UNIJI - Cromedia

kvalitetnije integrirati u Uniju i osigurati još uspješniji razvoj.
Državnim ekonomijama stabilan energetski sustav dati će nov
razvojni impuls pa će inovativni projekti dobiti, prijeko potrebnu
podršku investitora i kapitala.
Razvojem tehnologija koje omogućuju proizvodnju energije iz
obnovljivih izvora postići će se dva cilja: trajni i gotovo neograničeni
izvori energije i ekološki prihvatljiv način proizvodnje energije.
Energija sunca, vjetra, plime i oseke, oceanskih valova ... trajni su
prirodni fenomeni koji posjeduju neograničen energetski potencijal.
Pretvaranje tog potencijala u koristan rad, a to je u stvari najvažnije
pitanje napretka naše civilizacije (koristan i djelotvoran rad strojeva
bez obzira na vrstu energije koja takav rad omogućuje), omogućilo bi
nam neslućeni napredak.
Proizvoditi energiju ne oštećujući prirodni okoliš odnosno uzimati iz
prirodnog okoliša ono što takav okoliš konstantno proizvodi i
regenerira, značilo bi približiti se samoj srži prirodnih zakona i
prirodne ravnoteže: „Rijeke ne piju svoju vodu, drveće ne jede svoje
plodove, oblaci ne gutaju svoju kišu… Sve što je veliko uvijek je na
korist drugih“. 73
Smanjenje i uravnoteženje ekološkog otiska prvorazredna je
civilizacijska zadaća. Ovaj cilj je Europskoj Uniji, kao razvijenijem
dijelu naše civilizacije lakše i bezbolnije provesti, jer je sociološka
struktura europskih društava osvještenija i spremnija za takvu
promjenu. To znači da je ovo također primarni cilj i to iz dva
razloga:
- smanjenje ekološkog otiska u sebi sadrži sve one aktivnosti
koje moramo poduzeti kaka bi smanjili devastaciju našeg
prirodnog okoliša.
- uravnoteženje ekološkog otiska na globalnom nivou
podrazumijeva ublažavanje razlika između razvijenih i
nerazvijenih zemalja.
Najveći dio, kad je riječ o upropaštavanju prirodnog okoliša, otpada
na one procese koji proizvode ili iskorištavaju energiju; od
termoelektrana i toplana na ugljen do našeg osobnog automobila.
73 Konfucije, izvor: „Neophodnost promjene“, str. 23;
Santa Yama, Znanje Zagreb 1976.
100