ENERGETSKO PITANJE U EUROPSKOJ UNIJI - Cromedia

Europske unije leže u nastojanju da se onemogući ponavljanje
strahota koje su Europi i svijetu donijela dva svjetska rata. Po zamisli
Jeana Monneta, francuskog stratega i stručnjaka za razvoj koji je
uvidio da je jedini učinkoviti način za sprečavanje sukoba između
Francuske i Njemačke uspostava kontrole nad Ruhrskom oblasti,
središtu njemačke teške industrije i vojne industrije, stvoren je
prijedlog o stavljanju francuske i njemačke proizvodnje ugljena i
čelika pod zajedničku upravu, tzv. Visokog povjerenstva. Prijedlog
je podržan od glavnih europskih vođa toga vremena, a po prvi puta je
izložen javnosti 9. svibnja 1950. u govoru francuskog ministra
vanjskih poslova Roberta Schumana, koji je za njega sastavio sam
Monnet. Taj je datum odabran kao "rođendan" EU-a i svake se
godine slavi kao Dan Europe. Nedugo potom, Pariškim ugovorom,
koji je potpisan 18. travnja 1951. a stupio na snagu 23. srpnja 1952.
godine, osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ).
Države osnivačice bile su: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg,
Nizozemska i Njemačka, a Monnet je imenovan njenim prvim
Visokim Povjerenikom. U uvodu Ugovora o Europskoj zajednici za
ugljen i čelik prikazana je vizija osnivača koja je naglašavala
gospodarsku suradnju kao „temelj za daljnju i dublju zajednicu među
narodima“.
Rimskim ugovorima, potpisanima 25. ožujka 1957. godine, a koji su
stupili na snagu 1. siječnja 1958. godine, osnovane su: Europska
ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku
energiju (EURATOM). Europska ekonomska zajednica stvorena je s
ciljem da se gospodarska suradnja s područja ugljena i čelika proširi
na nova područja. Ovom zajednicom uspostavljena je carinska unija
među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija,
Luxembourg, Nizozemska i Njemačka), postavljeni su kriteriji i
temeljni ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo
slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. EURATOM je
postavio za svoje ciljeve razvoj istraživanja nuklearne energije i
njezine upotrebe u civilne svrhe. Do prvog vala proširenja, odnosno
pristupanja novih država članica dolazi 1973. godine, kada se
tadašnjim Zajednicama pridružuju Danska, Irska i Velika Britanija.
Carinska unija se širi i na nove članice, a dolazi i do jačanja
zajedničke vanjske politike Europske zajednice.
35