Valerie Barrow - Alcheringa - znakovi vremena

“Ne, niti jedan.”“Je li s tobom bilo i koje biće s broda?”“Da, mnogo. Definitivno mnogi iz posade se kreću uokolo, mala bićapoput robova iskrcavaju stvari spašavajući sve što mogu. Tu ima i strojeva smnogo metala i srebrne su boje. U ovom trenutku je veoma vruće i svi su uvelikoj žurbi. Širi se osjećaj da je ‘obavljeno’ ili nešto je obavljeno a to jenepovratno.” “Da li si znao da će se ‘to’ dogoditi?”“Sada mi se čini da sam znao. Nemam osjećaj da je bilo neočekivano. Svasu ova bića u panici, iako su znali gdje je bilo to mjesto, i znali su da možemodoći u ovu pećinu kroz vodu. To je unutar kopna imao sam to na umu i to nijesamo spilja već ogromna pećina. Da bi došli do nje treba proći kroz vodu asve je osvijetljeno.” “Kako izgledaju druga bića koja su na brodu?”“Neki su oni kruškolikog oblika o kojima sam već govorio ali većina ih jemršava s kožom poput one morskog psa.”“Imaš li kakve veze s Gmazolikim bićima vezano uz ove ostale?” “Nekuvrstu veze? Da, ja sam onaj koji je bio posrednik.” “Znaš li da li je namatičnom brodu bilo preživjelih?” “Ako su preživjeli nemam pojma gdje sumogli nestati.”Nešto je tu bilo krivo ništa se nije slagalo:”Dobro, kreni malo dalje i recimi što se događa.” “To je prilično kasnije možda par godina. Sada se svesredilo i većina društva je još pod zemljom. Skoro je sva oprema vani kao iosoblje koje sam prije vidio su vani. Vani niču biljke iz sjemena. Njihobrađuju robovi.”“Možeš li ponovno pogledati svoje tijelo i reći mi kako izgleda?”“Sada je ponovno smeđe boje. To je tako čudno, ponovno sam se vratio uprijašnje stanje kada sam ulazio u matični brod. Mislim da sam se prilagodiookolini. Brodovi koji su preživjeli sada odlaze jer je ta stvar uspostavljenabez obzira na sve.”“Gdje odlaze?”“Natrag svojim domovima, mali brodovi se trude stići do tamo. Kao dasvi bježe. Kako nema matičnog broda oni će pokušati sami stići. Ja nemamnikakve nade i ne idem s njima.” “Znaš li što se njima dogodilo?”108