Valerie Barrow - Alcheringa - znakovi vremena

San se ponavljao tijekom godina. Ponekad bi se sjećala popodneva kadasam ga prvi puta usnula pa bi pomislila da ću ponovno proći kroz sve to.Nikada to nisam uspjela izračunati.” Nasmijala sam joj se:”Karen, ti se jošuvijek sjećaš a slike mogu biti sada apstraktnije ali ih se sjećaš. Možda suosjećaji i emocije najvažniji dio. Oni ostaju u srcu.” Netko je počeo bubnjati.Ustala sam i kroz prozor ugledala Gerrya kako udara u bubanj okićen perjem.Karen je ustala: “Što se događa?” Otvorila sam prozor i mahnula Gerryu.Gerry se došetao do prozora, vidio Karen i nasmijao joj se. Onda seokrenuo prema meni s velikim smeđim očima koje su bile prijateljske i bliskerekao:”Sanjao sam da se svi vraćamo u Kariong.”Trebalo mi je par trenutaka da reagiram. Većinu vremena sam prihvaćaladogađaje kako su nailazili a nisam ih stvarno analizirala. Gerry je čekao.“Uh” zamucala sam, “Daj da skupim neke stvari.”Petnaest minuta kasnije jurili smo autocestom prema Sydneyu prekoKarionga. Ja sam vozila. Karen se nagnula naprijed prema Gerryu koji je sbubnjem sjedio pored mene. “Gdje si to dobio?” pitala je.“Pleme Cherokee mi ga je poklonio kada sam bio u Americi,” odgovorioje Gerry okrenuvši se prema Karen. Na trenutak ju je gledao, “Prošlo je većdvije godine, znaš Karen, što si naučila?”Karen se nervozno nasmijala:”Sve sam zaboravila. Otišlo je sve.” “Ona jezapamtila osjećaje,” dodala sam.Gerry se okrenuo prema meni:”To i Zemlja su najvažniji dijelovi.”Pogledao je ponovno Karen, “Zašto si sve zaboravila?”Mogla sam vidjeti Karenino lice u ogledalu. Izgledala je zabrinuto. “Neznam,” odgovorila je obrambeno:”Čega se ti sjećaš?”“Sječam čega?” Gerry je odgovorio: “Sve te stvari su me naučili od kadsam bio malo dijete.”“Što je s prvim danom na Kariongu?”Gerry se nasmijao:”Sjećam se tebe i broda, umiranja u moru. Tamo suneki mali komadi predmeta koji su prije toga postojali. Postojala je akademijau kojoj sam nosio plavu uniformu. Nisu me tome podučili. Toga se sjećam.Za mene je to lako, ja sam Koori.” Karen je zamahnula rukom:”Dobro, janisam.”143