Valerie Barrow - Alcheringa - znakovi vremena

s mnogo dobre volje. Sada se on vraća svojim čuvarima, aboridžinskomnarodu, noseći više od starih sjećanja. On se vraća noseći ljubav i suosjećanjekoje je stiglo kroz tebe i sve se zajedno složilo. Energija tvojih sjećanja kaoi drugih ponovno je proželo kamen koji osvježen donosi novu nadu zazajedničko povezivanje svih rasa svijeta. Tebi više ne treba kamen, pošalji gana njegovo putovanje.” S mog lica nestao je osmjeh, “Alcheringa, započelasam pisati novu knjigu i, da budem iskrena, osjećam se malo razočarano jerbi željela još pisati i dobivati informacije. Osjećam da neću moći nastavitikao do sada. Hoćeš li mi pomoći, hoćeš li me savjetovati?” “Naravnopomagat ću ti cijelo vrijeme kao i do sada. Možeš li to prihvatiti dijete moje?”“Da, puno ti hvala. Ima li još nešto što bi trebala znati u vezi ove knjige,možda nešto što bi mi trebao pojasniti?”“Ne.”“Postoji li išta što bi mi još želio reći?”“Nema stvarno ništa dijete moje, već jedino da volim govoriti kroz tebe.Zapamti da vježbam svaki puta kad govorim kroz tebe. Nemoj se mučiti,nemoj brinuti, ja ću ti pomoći. Sve što trebaš učiniti je da me pozoveš a ja ćudoći.” “Hvala ti Alcheringa” “Doviđenja dijete moje.”Otišao je. Ustala sam i vratila se natrag do svjetionika gdje je čekalaHelen. Čak i nakon uvjeravanja koje mi je dao Alcheringa moram priznati dasam se osjećala vrlo uznemireno i tužno.Rekla sam Helen da sam voljela kamen i da ću se uvijek osjećati dijelomnjega. Pitala sam je kada će se konačno sresti s čuvarom kamena, jer bi imželjela dati zeleni kamen crysophase kojeg sam donijela i da im kažem da jeto od srca nekog tko je brinuo o kamenu. Kada je uzela kamen Alcheringu,Helen to nije učinila smireno. Njeno je ponašanje bilo užurbano, kao da jetrebala dobiti kamen dok je još bilo vremena. Ispružila je ruke da ga dobiješto prije. Pogledala sam ih i učinile su mi se poput aboridžinskih. Boja kožeje bila također medna kao i kod mnogih Aboridžina. Helenine oči bile susmeđe poput aboridžinskih, oči koje su vjekovima čuvale sjećanja svojihpočetaka.Kad sam joj uručila kamen tuga me napustila. Znala sam da više nikadaneće biti odvajanja. Osjećala sam da znam da kamen predstavlja energijuunutar mene i drugih koja će ujediniti bića sa zvijezda i sve one koji posjedujuenergiju bića sa zvijezda unutar sebe. To je bio dio poruke kamena.135