Valerie Barrow - Alcheringa - znakovi vremena

Poglavlje 6.Stevenova regresija Michaelova regresija Josephova regresijaMoram vjerovati i dozvoliti da se stvari odvijaju svojim tokom, sve dokosjećam da je to ispravno. Ne pokušavaj kontrolirati, Valerie, moli zavodstvo, i čekaj da zvjezdana bića dođu do tebe.I tako je došao Steven.Steven je dvadesetogodišnji talentirani slikar koji slika uljenim bojama.Vrlo je visok, prilično osjetljiv i on je medij. Srela sam ga na jednom odnaših sastanaka. Kada sam mu pokazala fotografije hijeroglifa, bio je očaran.Prisjetio se sna u nekom drugom vremenu kada je poput slikara Rafaelaklesao neke hijeroglife u zidu.Osjećao je da se nalazi u provaliji, mogao je osjetiti prisutnost Rafaelakao i nekog majumunolikog bića. Tada mu se usredotočenost pomakla.“Vidim sebe kako putujem niz metalni hodnik. Oni rade nešto s energijomšto ne razumijem. Ovo je mjesto sačinjeno od metala koje ponekad izgledakao da nije izrađeno, već izraslo. Metal mijenja oblik u nešto živo. To sjećanjeje veoma jasno, te slike izgledaju kao da su dio mene samog.”Zatvorio je oči. Bila sam znatiželjna i odlučna nastaviti timtragom:”Pogledaj dolje i reci mi kako izgleda tvoje tijelo.”“Blijedo je i plavkasto-sivo, izgleda da ne postoje nikakve seksualnefunkcije. Sve je tamo ali kao da nije uključeno.”“Znaš li odakle dolazi tvoje tijelo?” upitala sam.“Stvoreno je kao i sva ostala tijela onih koji se nalaze na ovom mjestu.Da, sjećam se ovog, baš sada osjećam sebe u tom tijelu. Ne postoji mogućnostda se po želji napusti to tijelo sada, ono samo tamo leži.Čini se vrlo mehaničko ali znam da je to tijelo živo. Kako putujemo takose sve mijenja, kao na primjer imamo li tri ili četiri prsta. Ne postoje nokti,ali primijetiti da nešto nedostaje dio je kreacije. Znam da stvari neće ostatidugo takve, na tekućoj sam traci.” Ovo je ličilo na Jamesovu priču kada suga sklapali u prostoriji ispunjenoj plinom:”Što ti se događa?”70