Valerie Barrow - Alcheringa - znakovi vremena

“Ovo je dio cjelovite osobnosti Dracoa, sjećanje na stotine i tisuće ljudikoji vrište.” Ideja je bila užasna:”Samo si tako uzimao njihova tijela?”“Ne kako bi preživio, jeo sam ljude proždirući njihovu svjesnost. Mene senjihova tijela ne tiču.”“Imaš li kakav osjećaj povezan s time?”“Kao da posjedujem osjećaje svih drugih. Teško je naći nešto što nijeodjek nekog koga sam požderao. Druga je to perspektiva, sada mi cijela idejazvuči strano ako gledam na takav način. Čini se da su u meni sjećanja svihdrugih iako želim nastaviti.” Svakom sekundom je regresija postajala svenestvarnijom:”Sviđa li ti se da tako nastaviš?” “Dobro, ja ne mislim da samsretan ali nisam ni naročito uznemiren time, vidiš to je samo ono što ja činim.Nikad mi nije palo na pamet da razmišljam o tome da radim nešto drugo.Siguran sam da bih umro da sam prestao.” “Da li te to zabrinjava?”“Ideja umiranja? Da, sada da. Užasno je kada si uvučen u središte svihosjećaja ljudi koje si prožderao. Kada bi trebao umrijeti to bi značilo da bistvarno upao među njih.” Ovo je bilo kao filma strave:”Zvučiš poputDrakule.” Riknuo je uz smijeh:”Ta riječ dolazi od Draco”. To imasmisla:”Postoje li drugi poput tebe?”“Poput mene koji se hrane ljudima? O da, mnogi! To mi svi radimo. I znaššto? Mi Dracoi živimo izuzetno dugo.”“Postoji li vrsta koja je iznad vas, bolja od vas?”“Postoje svjesna bića koje mi ne možemo požderati, kristalne strukturepune osjećaja. Obično se to ne događa, mislim obično mi samo krenemoprema nekom i pojedemo ga, nema nikakvih taktika, nikakav stvarni proces.”Klimnuo je glavom:”U svakom slučaju kada stanemo ispred njih njihovaje svijest puno šira od naše. Imamo neko strahopoštovanje prema timkristalnim strukturama. Nemamo baš neki kapacitet za tu vrst osjećaja aliipak nešto postoji.” “Opiši ga”, predložila sam mu.“Dobro, pokušat ću ući duboko unutar svijesti Dracoa, proći kroz sve tetraumatizirane ljude.” Stevenov glas je opet postao normalan.“To je nastrano, mogu vidjeti kristal unutar zlatno obojenog valjka nekoguređaja. To se zadržava na mjestu zahvaljujući strukturi kristalnog tijela.Ruke imaju svojstvo poput senzora.”76