Valerie Barrow - Alcheringa - znakovi vremena

“Moraš biti vrlo pažljiv s onim što promatraš sklon si brzom promatranjuu cjelini a ja to pokušavam razdvojiti. Možeš li sada vidjeti sebe kako sipreživio udes na matičnom brodu nakon što si znao da su se gmazoliki vratiliu svoj svijet? Mora da si se jako loše osjećao s tim u vezi?”“Malo.”“Samo malo?”“Dobro, vidiš to stvarno nije bilo neočekivano. Stvarno sam osjetio prijenego se dogodilo da će biti vremena da se sve iskrca. Nažalost nije bilo jer suoni bili prebrzi u svojim planovima.” “Da, ali zar se to nije raspravilo sazapovjednikom, to da bi oni mogli pogaziti svoju riječ?” “Ne, a ja sampokušavao pregovarati ali oni nisu htjeli. Pokušao sam učiniti sve da za njihbude što lakše izvući stvari. To je bila srž pregovora. Osjećam se poputmeđugalaktičkog diplomata, znaš. Bilo je zaista važno da se dogodi, bio je tonačin da se dobije na vremenu.” “Zašto si rekao da je bilo zaista važno da seto dogodi?”“Zbog svih stvari koje su donijeli na matičnom brodu. Bilo je izuzetnovažno da one nađu put u tu novu civilizaciju. Svi su znali da im je toneophodno potrebno kako bi ponovno uspostavili civilizaciju koja je bilanegdje drugdje na planetu.”To se prilično poklapalo, “Da, bilo je to poput novog vrta. Ustvari to jebilo planirano puno ranije nego su gušteroliki preuzeli Zemlju, a onda su bilisilom istjerani. Mora da si odigrao neku ulogu u pomaganju da to učine.Možeš li se vratiti natrag na matični brod u trenutku kada je eksplodirao? Jesili umro zajedno sa glavnim zapovjednikom?”“Ne.”“Samo pažljivo razmisli o tome, znaš da je bilo moguće da kada umrešnisi svjestan toga u tom trenutku. Želim da pogledaš i vidiš jesi li uistinu utom trenutku napustio tijelo i onda možda ušao u neko drugo tijelo.”Činilo se da Peter duboko razmišlja, “Dobro, u ovom dijelu izmeđupostoji prekid jer ne znam kako sam iz broda dospio u pećinu.”Klimnula sam, “Mislim da ćeš otkriti kako si ustvari napustio tijelo i daje ono bilo uništeno zajedno s brodom.”“Ali izgleda da postoji takav slijed vodstva u mom umu.”110