Valerie Barrow - Alcheringa - znakovi vremena

“Kako smo mogle preživjeti takve nedaće? Sav rad kojeg smo uložili dabismo vidjeli kako smo još dalje od cilja nego smo bili na samom početku.Željela sam ubiti dijete koje je iznjedrilo moje tijelo. Sve su žene znale daprije o tako nečem nisu mogle ni sanjati.” Karen je brisala suze dok sam sedrhteći sklupčala. U mojim ušima još je odzvanjao zvuk borbe novorođenčetaza zrakom. Odjednom sam bila iscrpljena i željela samo spavati i plakatiistovremeno. Bilo je dovoljno za jedan dan, “Idemo kući, sutra ćemo o svemurazgovarati.” Te večeri sam s Johnom morala prisustvovati dobrotvornojvečeri. Vani, u predvorju stajao je Gerry Bostok, pa sam mu prišla da muispričam o događajima proteklog dana za posjete Kariongu. Kako samotvorila usta da bi progovorila Gerry mi je predstavio Margaret, aboridžinskuženu. Margaret je bila pročitala moju prvu knjigu i bila je uzbuđena. Uzelami je ruku:”Nisi mogla dobiti sve te informacije da nije kroz tebe djelovalaviša sila. Sada kad sam te srela, mogu vidjeti da si obasjana svjetlošću bijelogbića. To biće obavlja svoj posao preko tebe. Trebat ćeš još više pisati o tome.Svaki će ti dan donositi nova otkrića.”Dobro, još nije bilo za danas gotovo s neobičnim događajima koji su senastavljali redati. Gerry mi je dotaknuo rame i namignuo mi:”Znaš, mi Koorivjerujemo da je naša rasa najstarija na zemlji. Svjesni smo da vaši antropolozijoš uvijek teoretiziraju o tome da se početak zbio u Africi, i nadaljezaboravljaju na nas, na kariku koja im nedostaje.” Gerry se nasmijao svojimtoplim osmjehom i uperio prst gore prema nebu. “Mi smo narod sa zvijezdakoji se tijekom vremena spuštao s mnogih dijelova galaksije. Kad sam biodijete, moja bi baka uperila prst prema Plejadama i rekla da je to mjesto skojeg su došli naši preci. Nama nije problema vjerovati u postojanjevanzemaljaca, jer to smo upravo mi.”Svi troje smo se smijali. Gledala sam u njihove duboke smeđe oči, a onesu sjajile ljubavlju. To i svi ostali događaji toga dana su me preplavili, dok senisam vratila kući, legla u krevet u tišinu noći, a moj je muž mirno spavaopored mene.To je bio pravi dan. Moj muž je doživio scene iz ‘Ratova zvijezda’ i sveveoma vjerno opisao. Ja sam se sjetila kako sam promatrala rađanje genetskogeksperimenta koji je krenuo veoma krivo, i još sada osjećala silnu ljubav zanjega. Onda, tu su bili Gerry i Margareta, koji su me hipnotizirali svojimaboridžinskim šarmom.39