Mani Gotovac - Rastanci
Sve počinje prekidom. Zapisao je Paul Valéry. Vani sipi hladna kiša. Cmizdri, malo pada, malo ne. Otvaram kišobran, zatvaram ga. Vlažno je, nelagodno. Kao da je ta kiša više u tijelu nego u oblacima. Moja prijateljica na putu od Marulićeva spomenika pa do Mihanovićeve još desetak minuta melje najnovije tračeve. Kažem joj da žurim. Ne čuje me, ne čujem je. Melje. Pozdravljam, ponavljam – žurim. Hodam sporo. Iznenadio me jutros mobitel. Negdje oko 11 sati. Zapravo SMS.„Čekam te u Esplanadi na večeri. Budi točna.“ (odlomak iz romana) Jedan muškarac, jedna žena: ljubav, strast, žudnja. Jednostavno život, život koji započinje tjelesnom žudnjom, gotovo glađu za drugom osobom. On želi nju, ona želi njega. Tijekom godina, tijekom desetljeća, dolaze i odlaze jedan drugome, strast postaje ljubav, pa prijateljstvo. No žudnja nikada ne nestaje: samo su trenuci bliskosti sve rjeđi, a pauze između njih sve dulje. Veza koja je započela sastancima pretvara se u niz rastanaka. Prekidi su uzaludni, ali rastanci neizbježni. I ostaje teško pitanje: što smo propustili? Gdje, kada? Za Mani Gotovac to znači: u ljubavi, dakle, u životu. Andrea Zlatar Mani Gotovac rođena je u Splitu 1939. godine. Kći je odvjetnika Zdravka Birimiše i glumice Marije Danire. Završila je Klasičnu gimnaziju u Splitu koju su u isto doba pohađali Petar Brečić, Igor Mandić, Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić i drugi. Kao studentica piše kazališne kritike, zapošljava se kao novinarka na radiju, piše kritike i eseje o kazalištu koje objavljuje u časopisima Prolog, Scena, Forum, talijanskoj reviji Sipario i drugdje. Diplomirala je komparativnu književnost i teatrologiju kod prof. Ive Hergešića na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prezime Gotovac uzela je udajom za Peru Gotovca, te ga je zadržala i nakon razvoda. Živi u Zagrebu, piše prozu, kazališne spise i bavi se dramaturgijom u zemlji i inozemstvu. https://www.vbz.hr/book/rastanci/
Sve počinje prekidom. Zapisao je Paul Valéry. Vani sipi hladna kiša. Cmizdri, malo pada, malo ne. Otvaram kišobran, zatvaram ga. Vlažno je, nelagodno. Kao da je ta kiša više u tijelu nego u oblacima. Moja prijateljica na putu od Marulićeva spomenika pa do Mihanovićeve još desetak minuta melje najnovije tračeve. Kažem joj da žurim. Ne čuje me, ne čujem je. Melje. Pozdravljam, ponavljam – žurim. Hodam sporo. Iznenadio me jutros mobitel. Negdje oko 11 sati. Zapravo SMS.„Čekam te u Esplanadi na večeri. Budi točna.“
(odlomak iz romana)
Jedan muškarac, jedna žena: ljubav, strast, žudnja. Jednostavno život, život koji započinje tjelesnom žudnjom, gotovo glađu za drugom osobom. On želi nju, ona želi njega. Tijekom godina, tijekom desetljeća, dolaze i odlaze jedan drugome, strast postaje ljubav, pa prijateljstvo. No žudnja nikada ne nestaje: samo su trenuci bliskosti sve rjeđi, a pauze između njih sve dulje. Veza koja je započela sastancima pretvara se u niz rastanaka. Prekidi su uzaludni, ali rastanci neizbježni. I ostaje teško pitanje: što smo propustili? Gdje, kada? Za Mani Gotovac to znači: u ljubavi, dakle, u životu.
Andrea Zlatar
Mani Gotovac rođena je u Splitu 1939. godine. Kći je odvjetnika Zdravka Birimiše i glumice Marije Danire. Završila je Klasičnu gimnaziju u Splitu koju su u isto doba pohađali Petar Brečić, Igor Mandić, Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić i drugi. Kao studentica piše kazališne kritike, zapošljava se kao novinarka na radiju, piše kritike i eseje o kazalištu koje objavljuje u časopisima Prolog, Scena, Forum, talijanskoj reviji Sipario i drugdje. Diplomirala je komparativnu književnost i teatrologiju kod prof. Ive Hergešića na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prezime Gotovac uzela je udajom za Peru Gotovca, te ga je zadržala i nakon razvoda.
Živi u Zagrebu, piše prozu, kazališne spise i bavi se dramaturgijom u zemlji i inozemstvu.
https://www.vbz.hr/book/rastanci/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
– Ti uvijek nešto rondaš, uvijek s tom provincijom –<br />
odbru si mi Tamara.<br />
Pokušala sam objasniti svoj stav, ali njezine znanice nisu<br />
prihvatile tu vrstu razgovora. Njih ne zaokuplja modni izričaj<br />
zagrebačke provincije. Ali posve su ravnodušne i prema svim<br />
pitanjima što nam ih večeras otkriva Molièreov Don Juan. Ja<br />
bih najradije o tome. Ili o politici. Hej, pa svašta se događa.<br />
Ali nemam šanse. Nitko me ne šljivi ni pola posto. Ipak, uspijevam<br />
mijenjati teme i pogodim na kraju onu pravu. Sve<br />
četiri gledale smo jučer reprizu novogodišnje specijal emisije<br />
Obraz na obraz. Zaintačimo se tako oko tog show programa.<br />
Tamara tvrdi kako su to samo skinuti obrasci poznatih talijanskih<br />
emisija takve vrste, kako je to prijevara, pusta imitacija,<br />
ni po čemu originalna, pa prema tome ni zanimljiva.<br />
Ona posebno ističe da je takve emisije gledala u više navrata<br />
kada je sa svojim Tiborom putovala po Italiji, te kako će nam<br />
i on to potvrditi. Ja uglavnom nemam pojma, ali imam svoje<br />
mišljenje. Naravno, suprotno i tvrdoglavo. Kažem da mi<br />
je apsolutno svejedno po čijoj se špranci radi emisija, da su<br />
mi i Milena Dravić i njen suprug Dragan Nikolić briljantni<br />
te da im je, k tome, baš u toj emisiji gost bio sam Arsen Dedić.<br />
A ljudi moji, kada se on pojavi, i kada još pjeva Mileni,<br />
e, pa tu ne može biti ni bolje rečenice, ni tona, ni glazbe, a<br />
ni blage ironije... Sjajno.<br />
Toliko smo Tamara i ja zaoštrile raspravu oko tog showa<br />
da zapravo nisam uspjela ništa posebno saznati o novim znanicama<br />
moje prijateljice. Pomalo sam na njih ljubomorna,<br />
otimaju mi prijateljicu, a pomalo mi je svejedno. U uglu<br />
foajea, tamo u onoj fotelji, odjednom ugledam Radu Šerbedžiju<br />
i Petra Večeka kako nešto živo diskutiraju. Ne po<br />
16
Change language