12.07.2023 Views

Zagrebe, vraćam se, tebi

Najljepše pjesme o gradu: kratka povijest

Najljepše pjesme o gradu: kratka povijest

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Naučil sam Robićeve pjesme i došel na<br />

angažman u Opatiju. To je bil pun pogodak<br />

za mene. Zgodni komadi na terasi, uglavnom<br />

samo strankinje. U Kvarneru su ljetovali<br />

samo stranci, Francuzi, Englezi, Amerikanci<br />

i lepe ženske… Malo smo ‘prčkali’. Kaj možeš,<br />

muzikanti su muzikanti, svi nas vole<br />

nepoznatu pjesmu. Pijan, naravno. To nije bila ta pjesma. Publika<br />

je skandirala, pljeskala, standing ovation. Iza scene me<br />

dočeka Aco Nećak, čestita mi i veli: ‘Samo ti možeš tako otpevati.<br />

Samo ti’. Na to sam otišel ‘trgnuti’ još jednu čašicu… I - nikad<br />

više nisam ništa popio prije koncerta.<br />

* Koje su to godine kad ste počeli pjevati profesionalno?<br />

- Imal sam prvi angažman 1955. u Bakru, na terasi jedinog<br />

hotela. Imal sam tada 18 godina. Svirali su Radan Bosner, braća<br />

Potočniki… Pevali su <strong>se</strong> tada evergrini, popularni šlageri.<br />

Ivo Robić je već počeo vladati muzičkom scenom. ‘Ta tvoja ruka<br />

mala’… Ja sam pak peval kaubojske pjesme, iz američkih<br />

filmova. Jimmy Stanić je skladal, pisal i peval. Godinu dana<br />

kasnije na špici, tu u Zagrebu, ispred hotela Dubrovnik je bila<br />

muzikantska špica, dođe Stipica Kalogjera i veli mi: ‘Fiko,<br />

ideš na terasu hotela Kvarner na zamjenu Ivi Robiću’. Ljeto je<br />

bilo. Doći na terasu Kvarnera bio je pojam. Sviral je veliki orkestar<br />

Radio Zagreba cijelo ljeto. ‘Kako to?’, pitam ja. ‘Niš ne pitaj,<br />

nauči Robićeve pjesme i - ajde.’ Mislim si ja: ‘Kaj me briga,<br />

idem malo probati pevati na Kvarneru…’. Naučil sam Robićeve<br />

pjesme i došel na angažman u Opatiju. To je bil pun pogodak za<br />

mene. Zgodni komadi na terasi, uglavnom samo strankinje. U<br />

Kvarneru su ljetovali samo stranci, Francuzi, Englezi, Amerikanci<br />

i lepe ženske… Malo smo ‘prčkali’. Kaj možeš, muzikanti<br />

su muzikanti, svi nas vole. Jedan Amerikanac je dofural na terasu<br />

de<strong>se</strong>t kartona Whiskeya. On je stalno <strong>se</strong>dil s nama, i mi s<br />

njim, i pili smo najbolji Whiskey.<br />

* Koje su pjesme tih šezde<strong>se</strong>tih godina bile popularne?<br />

- Ja sam peval pjesme iz filma ‘Crvene podvezice’, onda ‘Hej<br />

Joe’, talijanske šlagere, slušali smo San Remo, ali uglavnom su<br />

<strong>se</strong> kod nas svirali američki standardi. Imali smo američki repertoar.<br />

To nam je pasalo, a i publici.<br />

* Tko su bile pjevačice?<br />

- Rajka Vali, malo je bilo ženskih. Bili su Zvonko Krkljuš i<br />

Ivo Robić. U Opatiji je bil Bruno Petrali. Nije još bilo puno pjevača.<br />

Anđelina Groh… Uskoro <strong>se</strong> pojavio Marko Novo<strong>se</strong>l, ekipa<br />

mojih vršnjaka. Marko je peval talijanski repertoar, a ja američki.<br />

Onda je Marko počel američki, a i ja sam počel talijanski<br />

ljubavni program… Na plesnjacima smo morali pevati i jedno i<br />

drugo.Tražile su <strong>se</strong> popularne pjesme.<br />

* Plesnjaci?<br />

- Bilo je 28 plesnjaka u Zagrebu u pede<strong>se</strong>tim, šezde<strong>se</strong>tim godinama.<br />

Uz 28 plesnjaka, bilo je 14 noćnih klubova, barova. Ritz<br />

bar, Grill bar, Jadran bar, Beograd bar, Splendid bar, Esplanade<br />

bar, Corso bar, Medulić bar, pa Jegerhorn noćni lokal,<br />

Adria bar tu na uglu Palmotićeve ulice. Bil je jedan konobar,<br />

Čarli, koji je imal samo jednu pjesmu, divan dečko, simpatičan.<br />

Stalno je peval jednu te istu pjesmu: ‘Ne čini zlo jer stara<br />

pjesma je to’. Moral je otpevat i jedan fal<strong>se</strong>t u sredini te pjesme,<br />

koji put ga je pogodil, a koji put i nije. Čarli je točno u ponoć peval<br />

tu svoju pjesmu u Adria baru. Dirljivo je to bilo… Mi, muzička<br />

škvadra, bismo prošli oko ponoći Adria barom samo da ču-<br />

Zvijezde<br />

hrvatske<br />

glazbene<br />

scene šezde<strong>se</strong>tih<br />

i<br />

<strong>se</strong>damde<strong>se</strong>tih<br />

godina<br />

prošlog<br />

stoljeća<br />

jemo i vidimo jel bu Čarli pogodil tu pjesmu ili ne bu. Obično je<br />

pogodil. Onda je Čarli najedamput nestal…<br />

* Variete scena je već postojala tada?<br />

- Kak ne? Tam je bil Prvi pljesak, natjecanje mladih pjevača.<br />

Tam su <strong>se</strong> rađali novi pjevači. To su vodili Viki Glovacki i Braco<br />

Reiss. Tam su počeli Šerfezi, Zdenka Vučković… Ja ne, ja sam<br />

počel u Glazbenom zavodu s ovim malo starijim dečkima, s orkestrima,<br />

s pravim sviračima.<br />

* Nastupate još uvijek?<br />

- Daaa, još uvek. Sljedeći mje<strong>se</strong>c imam koncert u Grožnjanu,<br />

pa u rujnu na glazbenom tjednu zagrebačkog Gornjeg grada,<br />

imam i 27. studenoga svoj koncert.<br />

* Imate li menadžera?<br />

- Da. Ja sam svoj mendžer uvek. Moja firma Alta još uvek<br />

postoji.<br />

* Koji <strong>se</strong> pjevači i pjevačice pojavljuju nakon šezde<strong>se</strong>tih?<br />

- Novo<strong>se</strong>l, Šerfezi. Ja sam već postojal kao pjevač, pa kad je<br />

došel na radio Šerfa, usral <strong>se</strong> od straha kad me videl. Ja sam mu<br />

24

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!