You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ŽELJKO IVANJEK<br />
Mojih 5 najboljih<br />
pjesama o Zagrebu<br />
1. Zagreb, Zagreb (Vraćam <strong>se</strong>, <strong>Zagrebe</strong>,<br />
<strong>tebi</strong>) 1963.<br />
Bliža mi je izvedba Zdenke Vučković, od<br />
jednako lijepe Ive Robića. Istu pjesmu pjevao<br />
je s uspjehom i Marko Novo<strong>se</strong>l. Čini mi <strong>se</strong> da<br />
<strong>se</strong> ovaj šlager ‘samo’ pjeva, da ga nisu<br />
napisali Justina Sappe i skladatelj Alfons<br />
Vučer. Isto tako, utvaram si da je to zborska<br />
pjesme. Naime, razredno smo je pjevali u<br />
osnovnjaku, otkud god <strong>se</strong> vraćali: s Petrove<br />
Gore, iz Kumrovca, ili s malog maturalca u<br />
Sarajevu i Dubrovniku. Bila je šlag svakog<br />
izleta<br />
Que conemol<br />
endempo restio.<br />
Restruntium Tri zvijezde u<br />
simil nastajanju: int volupti<br />
dolorum Vučković, re Anica<br />
Zdenka<br />
reroTem Zubović hit, ut i Gabi Novak<br />
aut accum id mo<br />
omnihilit fuga.<br />
2. Zadnji fijaker, 1963.<br />
Možda sam <strong>se</strong> ‘zamrznuo’ daleke ‘63., ‘Zadnji<br />
ijaker’ izveden je na istom festivalu kao i<br />
‘Zagreb, Zagreb’. Mladi Britvić poradio je na<br />
tekstu s malo starijim Perom Zlatarom,<br />
novinarom i urednikom s kojim smo imali čast<br />
raditi u Jutarnjem, a note je napisao Stjepan<br />
Mihaljinec. Pjevao ga je, za mene isključivo<br />
Viki Glovacki, premda je to bio ‘dvopjev’,<br />
ondašnji običaj, zato što ga je ‘usporedno’<br />
otpjevao Marko Novo<strong>se</strong>l.<br />
3. Trešnjevačka balada 1969.<br />
Domoroci su bespomoćni ‘primitivci’,<br />
zacopaju <strong>se</strong> u sve što pripada zavičaju, isto<br />
tako u pjesme što govore u njemu. Od<br />
Pongračeva što zeleni do ‘končarevaca’ koji<br />
jure kao potoci prema jutarnjoj smjeni. Sretan<br />
spoj stiha i glazbe, Britvića i Špišića.<br />
4. Zagrebačkim ulicama 1980.<br />
Kantautor i iškal Jadranko Črnko u tom je<br />
evergrinu podsjetio na mnoge prethodne,<br />
Grič i Zrinjevac i njemu su bliska mjesta, kome<br />
smeta što su ih drugi opjevali sami, u<br />
samostalnim pjesmama.<br />
Njegov je ritam nekako ‘šmekerski’, gotovo<br />
sporiji od onih prethodnih vremena.<br />
Pretpostavljam da bi advokatski zanat<br />
mogao bez njega, ali himnodija Zagrebu<br />
nikako; neki su poslovi nenadoknadivi.<br />
5. Zagreb i ja <strong>se</strong> volimo tajno, 1982.<br />
Bio sam u nedoumici, ne prvoj, između<br />
‘Vrtova malih kuća’ (‘74) i ove, izabrane<br />
pjesme. To je tako s Ar<strong>se</strong>nom, teško je reći<br />
koja je njegova pjesma bliža uhu; njegovo<br />
mjesto u Haulikovoj i u kafeu Esplanade stoji<br />
napušteno i prazno.<br />
U ‘tajnom’ Zagrebu jasno <strong>se</strong> potvrdilo da je<br />
jednako vrsno pisao kajkavski, čakavski i na<br />
standardu. Pa jednostavno, bio je veliki<br />
pjesnik i kompozitor, umjetnik i osoba.<br />
Iste godine kada <strong>se</strong> pojavio šlager “Zagreb,<br />
Zagreb”, na Beogradskom proljeću Dušan<br />
Jakšić pjevao je “Beograde, Beograde” na<br />
tekst Đorđa Marjanovića. Kao da je<br />
počinjalo međurepubličko natjecanje u<br />
himnodiji: “Pjevajmo voljenom gradu”<br />
8
Change language