Zagrebe, vraćam se, tebi

“Born In The U.S.A.” Brucea Springsteena. Valja istaknuti i da Zagreb
nije bio “otok” pa su u tom zagrebačkom novom valu zbog
klubova i Jugotona kao najveće jugoslavenske diskografske kuće
veliku ulogu igrali slovenski bendovi poput Pankrta i Lačnog
Franza, a prije njih Buldožera i poslije njih Laibacha, pa beogradski,
poput Idola, Šarla akrobate, Električnog orgazma, kasnije i
Ekatarine Velike, Partibrejkersa, Discipline kičme i drugih te Pekinška
patka i Laboratorija zvuka iz Novog Sada, Paraf i Termiti iz
Rijeke, kasnije i Cacadou Look i Xenia pa “novi primitivizam” iz
Sarajeva s kojim su nadošli Zabranjeno pušenje i Plavi orkestar,
ali to je već neka druga priča.
Neki smatraju i da je novi val u Zagrebu i drugim gradovima
bivše Jugoslavije “eksplodirao” nakon smrti Tita, i to djelomice
stoji, ali samo djelomice. Naime, singl “Lublana je bulana” Pankrta
izlazi 1978., a godinu poslije i nastupni singlovi Prljavaca,
Azre i drugih bendova. Iz razgovora koje sam vodio sa sudionicima
novog vala, a i iz nekog vlastitog promišljanja, rekao bih da
je dobar dio razloga za pojavu novog vala bio podražaj koji je došao
s britanske i američke punk i new wave scene, potreba da se
kroz pjesme progovori o neuralgijama društva u kojem smo živjeli,
ali i želja da se smrtno dosadne gradove kakvi su kasnih 70-
ih bili i Zagreb i Ljubljana i Rijeka pa i Beograd, pretvori u uzbudljiva
mjesta za život.
Odatle i u nizu pjesama zagrebačkih novovalnih bendova
s kraja 70-ih i iz ranih 80-ih dualni odnos prema
Zagrebu. S jedne strane ljubav prema Zagrebu, a
s druge strane pokušaj da se dokine dosada, pa čak i
prezir prema nekim aspektima tadašnjeg života u Zagrebu. Glavni
pokretač bio je dosada, a kako je ubrzo postalo jasno da Zagreb
opet tone u mrak, tako je u samo godinu-dvije došlo i do zaokreta,
pa je Film kroz stihove Jure Stublića od poziva na ples u “Zamisli”
prošao puni krug do konstatacije da je “Zagreb hladan grad”.
Od “Sunčane strane ulice” Azre do “Zone sumraka” Filma prošla
je samo godina dana, kao i od “Vrijeme je na našoj strani” Parnog
valjka do “Ravno do dna” Azre. Veseli ska ritam i pop-punk melodije
“Crno-bijelog svijeta” Prljavaca ubrzo su zamijenjeni tamnijim
tonovima i sporijim ritmovima.
”Vjerovali smo u neku bolju budućnost, a bilo je i više velikih
gradova s mrežom omladinskih klubova u kojima su bendovi
mogli prvo preboljeti dječje bolesti, pa doći u pubertet, pa
tek onda objaviti ploču koja se mogla prodati od deset do sto tisuća
primjeraka, i onda odsvirati stotinjak koncerata godišnje.
Ekonomija je bila drukčija, ploče su bile jeftinije, ponuda bendova
s jedne i klubova s druge strane bila je veća i izdašnija” zapisao
sam u knjizi “Zagreb - modernost i grad”, pokušavajući detektirati
zašto je novi val uspio u Zagrebu, Hrvatskoj i Jugoslaviji.
“Htjeli smo promjene, htjeli smo kapitalizam i potrošačko
društvo. Sve to je promijenilo kulturu, i to najviše pop-kulturu,
jer ona ne ovisi o državnom budžetu, nego sama o sebi”, ali valja
istaknuti kako su klubovi, poput Kulušića, Lapidarija ili Jabuke,
kao i koncerti u Studentskom centru, postojali i opstajali i zbog
dotacija grada i države, što se u suvremenom hrvatskom kapitalizmu
prečesto zaboravlja. Ili, kako je netko rekao, “novi val nije
nastao zbog okupljanja ispred Zvečke, Kavkaza i Blata, nego zbog
svirki u dotiranom Studentskom centru”.
No već 1982. godine Jura Stublić je na ploči “Zona sumraka”
pjevao pjesmu “Zagreb je hladan grad”, a 1983. na ploči “Sva čuda
svijeta” i pjesmu “Kad budu gorjeli gradovi”. Svršetak novog vala,
ali i početak krvavog rata u tim se pjesmama mogao nazrijeti
pa gotovo i opipati. Sredinom 80-ih, nakon “Trećeg svijeta” i “Bolera”
Haustora, novi val je izdahnuo i do kraja te dekade malo je
toga zanimljivog bilo objavljeno, naročito od zagrebačkih novovalnih
bendova, koje kao da je trajno pojeo mrak redukcija struje
što smo ih imali tamo negdje 1982. godine.
ALEKSANDAR DRAGAŠ
Mojih 5 najboljih
pjesama o Zagrebu
1. Arsen Dedić - Zagreb i ja se volimo tajno
Arsen je “Zagreb i ja se volimo tajno” napisao iz pozicije
Šibenčanina koji je tijekom života postao Zagrepčanin, ali
u toj njegovoj pjesmi iščitavam i moj odnos prema mom
rodnom gradu. Zapravo, Zagreb i ja se volimo, a ponekad i
mrzimo tajno jer koliko god obožavao Zagreb, toliko u
njemu ima i osobina koje teško podnosim. Kad slušam tu
divnu šansonu, čini mi se da i sebe pronalazim u stihovima
“On drukčije voli neke druge/Veže ga mnogo starih veza/
Pa mora ljubav za me kriti/A nisam ni ja bez obaveza”.
2. Drago Diklić - Zagreb je najljepši grad
Mnogo je pjesama o Zagrebu u kojima pjeavči i autori slave
Zagreb u kojem su rođeni ili u koji su se uselili, kao klinac i
Drago Diklić, inače rođen u Sinju. No, Fiko je ovu pjesmu na
stihove Ivice Krajača, rođenog u Beogradu, otpjevao onako
kako bi svaki purger to napisao i otpjevao, kad bi znao i umio.
Krasna pjesma o jednom Zagrebu kakvog više nema, o čemu
je posebno inspirativno slušati Fika kako o tome priča na
svojim koncertima. Usput, purger se za mene postaje
životom i djelom, a ne tek pukim rođenjem u Zagrebu.
3. Ivo Robić - Golubovi
Niz je pjesama koje bi mogle biti proglašene “himnom”
Zagrebu, uključivši i “Zagreb, Zagreb” Zdenke Vučković
koja je igrom slučaja išla u razred s mojom majnkom,
“Serbus Zagreb” Tonija Leskovara, “Moj Zagreb, tak imam
te rad” Ivice Šerfezija, no ovom prigodom biram Ivu Robića
(rođenog u Garešnici) koji je “Golubove” na stihove Drage
Britvića (rođenog u Pitomači) otpjevao kao besmrtnu,
sentimentalnu i melankoličnu odu Zagrebu kroz jedan od
njegovih simbola.
4. Azra - 041 (Zagreb izranja iz sna)
S vrlo malo stihova i u vrlo kratkoj pjesmi “041 (Zagreb
izranja iz sna)” Johnny je uspio uhvatiti sliku Zagreba koja
je tako prokleo poznata bilo kome tko je barem jednom
proboravio noć na ulicama Zagreba pa čekao prvi jutarnji
tramvaj da se zgažen, mamuran i sjeban vrati doma.
Najbolje je što se na “Sunčanoj strani ulice”, dvostrukom
albumu Azre usustavljenom i poput freske Zagreba s
početka 80-ih, na “041” odmah nadovezuje “Užas je moja
furka”, još jedna tako prokleto zagrebačka pjesma. Zagreb
je ponekad i užas, ali ne mogu ga ne voljeti.
5. Pips, Chips & Videoclips - Dinamo ja volim
Sam bog zna koliko sam noći u životu lud od cuge urlao
“Dinamo ja volim”, jednom zgodom i polugol u Puli u četiri
ujutro, a za koju sam, što se prve objave tiče, i osobno
vezan. Zagreb nije samo Dinamo, ali Zagreb je i Dinamo, a
u ovoj, jednoj od najboljih navijačkih pjesama na svijetu,
sazdanoj na temelju “You’ll Never Walk Alone” koja je od
Elvisa Presleyja preko Gerry & The Pacemakersa i FC
Liverpoola stigla i do Pipsa i Dinama, kulja takva energija
da se mora tresti stadion. Tko je bio na Šalati prošle
godine na nevjerojatnom koncertu Pipsa, zna o čemu
govorim.
33