Zagrebe, vraćam se, tebi

U doba novog vala u filmu “Živi
bili pa vidjeli” debitanata Brune
Gamulina i Milivoja Puhlovskog
na koncertnom podiju nisu se
pojavili neki već itekako popularni
zagrebački bendovi, nego ljubljanska
grupa Buldožer, koja je, međutim, u
Zagrebu imala jako puno poklonika
44
no rocka, razumljivo, jer su protagonisti članovi rock grupe.
Glazba Hladnog piva odjekuje filmom, koji je uglavnom snimam
u KSET-u, ali i u Jabuci i Močvari. Kulenović je potpisao
režiju mnogih glazbenih spotova, a u serije koje je radio (“Bitange
i princeze” i dr.) često je davao male uloge glazbenicima.
Ipak, njegova najveća zasluga za rock glazbu je serija “Crno-bijeli
svijet”, koja se odigrava u razdoblju novog vala, međutim,
prati različite generacije od kojih neke nemaju veze s glazbom.
Samo najmlađa generacija je njome opčinjena, već oni malo
stariji žele postati novinari i fotografi, magazin “Start” i tjednik
“Polet” znače im puno više od grupa koje sviraju u Kulušiću
i Lapidariju. To ne znači da je glazba u seriji potpuno zapostavljena,
neki od glumaca igraju rock zvijezde, a u epizodi
koja se odigrava u Beogradu snimalo se u tamošnjem Studentskom
kulturnom centru, u kojem je ponikao gotovo cjelokupni
beogradski novi val.
Koga zanima tadašnja glazbena scena, bolje je da pogleda
dokumentarac Igora Mirković “Sretno dijete”, koji je malo previše
opsjednut tužbalicom za Azrom i Johnnyjem Štulićem, no
autor je tako htio i to je manje-više ostvario. To je vrlo solidan
pregled glazbenih pravaca onog vremena i stoga je nezaobilazan
za sve koje tako nešto zanima. Nazvan je po pjesmi Prljavog
kazališta, koje je tek kasnije objavilo neke od svojih najvažnijih
radova (“Mojoj majci” i dr.).
Serija “Dnevnik velikog Perice” svojevrsni je nastavak megahita
Kreše Golika “Tko pjeva zlo ne misli”, taj je bio nostalgična
posveta Zagrebu između dva rata, pjevaju se pjesme koje
su nešto značile dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća,
a ovdje je “mali Perica” već postao veliki, razmišlja čime
će se baviti, a kako se u nekoliko navrata sugerira da je njegov
otac bio zapravo gospodin Fulir (istina, taj baš nije imao sluha),
mladić pomišlja na pjevačku karijeru. Odabir glazbe za seriju
radio je Gordan Muratović, poznatiji kao Coco Mosquito iz
Jinxa, i nimalo slučajno zapiknuo se za razdoblje prve polovice
šezdesetih, kad su po njegovom sudu nastajali najbolji šlageri.
Zato u seriji ima tako puno obrada pjesama Betty Jurković
(“Nina”, “Ljuljaška” i dr.), koja je po sudu njega i njegove generacije
ne samo izvrsna nego i pomalo zaboravljena pjevačica.
Bilo bi fair da Croatia Records izda CD s glazbom iz serije, budući
da su to originalni prepjevi. Imali smo tada sjajnu glazbu i
sjajne pjevače, a došla je generacija koja sve to zna cijeniti. Bilo
bi šteta da na nekoj od kasnijih repriza serije ustanovimo da
po tom pitanju još ništa nije poduzeto.