You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Meni su debi album Prljavog kazališta s još<br />
zaoštrenije postavljenom socijalnom slikom<br />
Zagreba, prvijenac Filma s kontrapunktom<br />
dosade od koje valja pobjeći i muzike za ples<br />
u kojoj ćemo <strong>se</strong> izgubiti te Haustor koji već<br />
nastupnim albumom dragovoljno ostaje na<br />
margini Zagreba kao često šminkerskog i<br />
snobovskog grada možda bili više zagrebački<br />
od debija Azre<br />
Koji je rock pjesnik najimpresivnije<br />
opisao Zagreb u pjesmama<br />
koje su kroz novi val<br />
prokuljale “iz podruma i s krova”<br />
pa sve do “dolje u mraku<br />
kod posljednje tramvajske<br />
stanice”, prema kojoj “na jedno<br />
oko žiga tramvajski kralj”<br />
dok “Zagreb izranja iz sna”?<br />
Sukus glazbenih 80-ih u Zagrebu<br />
mogao bi <strong>se</strong> svesti na<br />
novi val, a oni koji ga poznaju vjerojatno su u prvoj rečenici<br />
ovog teksta prepoznali stihove iz pjesama Filma, Prljavog kazališta,<br />
Haustora i Azre, odnosno iz bilježnica Stublića, Houre,<br />
Rundeka i Štulića. Negdje u tom četverokutu svatko od nas, a<br />
možda i izvan tog četverokuta, jer veliki doprinos tom i takvom<br />
glazbenom Zagrebu 80-ih kao rock pjesnici dali su Metessi (Patrola,<br />
Zvijezde), Krešo Blažević (The Animatori), generacijski<br />
stariji Hus (Parni valjak) i drugi, krije <strong>se</strong> odgovor na pitanje tko<br />
je po motivima, likovima i temama iz pjesama “najzagrebačkiji”<br />
rock pjesnik novog vala i 80-ih.<br />
Zbog njih smo mi, koji smo tada bili srednjoškolci i večeri<br />
trošili po Studentskom centru, Kulušiću, Lapidariju i Jabuci te<br />
<strong>se</strong> preko dana muvali oko Zvečke i Kavkaza, imali dojam da ne<br />
odrastamo bitno drukčije od naših vršnjaka u Manchesteru ili<br />
Berlinu. Nismo tamo bili, ali smo znali da nas pale iste stvari i<br />
da nas fura ista glazba. Oni su koncertima i albumima stvarali<br />
novi prostor slobode i novu glazbu koja je istodobno bila zagrebačka,<br />
hrvatska i jugoslavenska, ali mogla je biti i londonska<br />
ili njujorška, engleska ili američka jer smo paralelno s njom<br />
upijali i ono što je kroz punk, post-punk i new wave dolazilo iz<br />
Engleske i Amerike. Ili, kako bi to Johnny napisao: “Dobio sam<br />
majicu/U tri boje bojanu/Stigla mi je iz Amerike/Iz njujorške<br />
države/A na njoj piše/Joj, što volim Iggy Pop/Na njoj piše/Iggy<br />
Pop”. Riječ je o pjesmi “Iggy Pop” s debija Azre, o podražajima<br />
izvana i iznutra, no “Sunčana strana ulice” produbit će odnos<br />
ljubavi i mržnje između Johnnyja i Zagreba.<br />
”To doista jest magnum opus Azre, ali i fascinantna freska<br />
grada koji <strong>se</strong> budi iz dugog i mračnog sna, oslikana osobnim<br />
frustracijama, ljubavnim zgodama, likovima koji su često bili<br />
stvarni i političkim rogoborenjem protiv zakrečenog sistema<br />
koji ne shvaća što će mu <strong>se</strong> uskoro dogoditi. Nervozan, nabrijan,<br />
gorljiv i napet do pucanja po svim šavovima, Johnny<br />
<strong>se</strong> na “Sunčanoj strani ulice” ukazuje kao definitivni glasnogovornik<br />
generacije zadojene novim valom čak i kad pjesnik<br />
okreće leđa gomili koja ga slijedi ili srodnim bendovima, a sve<br />
U određenom<br />
smislu Johnny je<br />
moguće manje<br />
zagrebački pjesnik<br />
od Houre<br />
u prvoj polovici<br />
80-ih, Stublića<br />
(desno) ili Rundeka<br />
zbog potrebe da ostane izdvojen, samosvojan i originalan”, napisao<br />
sam povodom tride<strong>se</strong>te obljetnice tog dvostrukog albuma<br />
Azre koji, kako opravdano smatra njegov glazbeni urednik<br />
Siniša Škarica, “stoji uz bok najboljih dvostrukih albuma poput<br />
‘Rivera’, ‘London Callinga’, ‘Exile On Min Street’ ili ‘White Albuma’”.<br />
Usto, “kao legitimni zagovornik Zagreba, uz Ja<strong>se</strong>nka<br />
Houru koji <strong>se</strong> usmjerio na istočno predgrađe, Dubravu, Štulić<br />
je briljirao u gradskoj tematici, a obojica su dobili konkurenciju<br />
u Juri Stubliću, koji je nastupnim albumom Filma, s bivšim<br />
Đonijevim društvom, ostvario fascinantan diskografski prvijenac”,<br />
poentira kolega Hrvoje Horvat u Štulićevoj biografskoj<br />
knjizi “Fantom slobode”.<br />
Iste, 1981. godine Film je, dakle, objavio album “Novo! Novo!<br />
Novo! Još jučer samo na filmu, a sada i u vašoj glavi” (Helidon),<br />
na kojem Stublić - kako u nadahnutom tekstu o pjesmi “Neprilagođen”<br />
na portalu Music-box.hr u svibnju 2022. godine poentira<br />
beogradski kolega, kritičar i prijatelj Dragan Ambrozić - razotkriva<br />
“sjaj i bedu grada, proučene na primeru Zagreba”. “Godine<br />
1980. bilo je jasno da je Zagreb epicentar novog zvuka. U<br />
38
Change language