downloaded

XIV
Executive summary
Struktura malih farmi kojima nedostaje perspektiva budućeg prosperiteta glavni
je problem u Hrvatskoj. Stoga, strukturalne politike bi trebale biti u središtu
politika vezanih uz taj sektor. U tom smislu postoji nekoliko kritičnih polja
djelatnosti:
Faktor mobilnosti tržišta. Tržište zemljištem nije potpuno funkcionalno. Pomna
politika konsolidacije zemljišta stoga bi bila od velike pomoći. Međusektorska
mobilnost rada već je realnost. Unatoč tome, profesionalno usavršavanje i izobrazba
su ključni, posebice za uspješno sudjelovanje u sektoru nevezanome uz farmu.
Ovo podrazumijeva potrebu da se poboljša dostupnost profesionalnog usavršavanja
i izobrazbe za sve dobne skupine. To također može donekle ublažiti, ako ne i u
određenoj mjeri promijeniti, ruralno-urbani trend migracije. Hrvatski poljoprivrednici
jedva da sudjeluju na tržištu kapitala (krediti). Bilo da je to zbog
neodlučnosti od strane poljoprivrednika ili zbog nedostatka financijskih posrednika
specijaliziranih za mikrokredite, potrebna je daljnja analiza. U svakom slučaju,
dostupnost kredita važna je za strukturalnu prilagodbu. Loše organizirane kreditne
sheme mogu postati teretom za proračun, stoga se svaki napor u tom smjeru
mora temeljiti na uspješnim iskustvima iz drugih zemalja.
Razvoj poljoprivrednog poduzetništva. Poljoprivrednici koji žive isključivo od
poljoprivrede (25% uzorka) relativno su uspješni u usporedbi s onima kojima je
to dodatan izvor prihoda. Jedanaest posto istraženih poljoprivrednih obitelji
namjeravaju proširiti posao u roku od pet godina. To bi trebao biti glavna ciljana
grupa za savjetodavnu službu i politiku mjera vezanih za ulaganja. Ukoliko se
ulaganja financiraju kreditom, prikladni poslovni planovi su ključni faktor, a
posebnu pažnju treba posvetiti tome da se farme ne izlažu prevelikom riziku ako
investicija propadne. Inovativni kredit i mikrokreditne sheme mogu predstavljati
rješenje u ovom slučaju.
Proizvodnja mlijeka. Analiza hrvatske proizvodnje mlijeka otkrila je da ona
trenutačno nije konkurentna. Veće mliječne farme zasigurno su nešto konkurentnije.
Međutim, poboljšanje infrastrukture sakupljanja mlijeka i ulaganje u obradu mlijeka
(iako trenutačno u većoj mjeri učinkovitije od primarne proizvodnje) moglo bi
pridonijeti konkurentnosti barem većih jedinica. Ukoliko Hrvatska želi održati
mljekarski sektor, izlaz po jedinici zemlje i rada mora se znatno povećati. To se
može provesti jedino uz pomoć boljega menadžmenta, primjerice kroz povećan
savjetodavni rad i ulaganje u strukturu proizvodnje. Kako bilo, trenutačno se ne
preporučuje uvođenje sustava mljekarskih kvota kao u EU. To bi predstavljalo
opterećenje za proračun, budući da podrazumijeva velika ulaganja u administraciju,
a bilo bi u funkciji tek nekoliko godina.