21. Welcome to Dubrovnik - Turistička zajednica grada Dubrovnika

Njen glas, koji je pjevao o svojimljubavima, polako je počeo ispunjavatipozornicu i prelijevati se u publiku donaših srca. Tek na poklonu shvatih daje to Tanja. Bile su to ljubavne pjesmeZofije Ostovrške iz Drugog svjetskograta. Čarobno i nezaboravno.Kasnije sam doznao da Tanja čestouspješno nastupa na pozornicama diljemSlovenije.Od tada sam je ljeti povremeno sretaou Gradu, uvijek u trku, s gostima.Prije osam godina, kada sam je vidiona Stradunu kako vozi dječja kolica, apored nje mog poznanika iz „Linđa“Tončija Baletića, shvatio sam da je Tanjapostala naša sugrađanka. Od tada Tanjasebe voli nazivati “Slovenkom sa stalnimboravkom u Gradu”.Prvi susret s DubrovnikomBrodom iz Rijeke, 1997. godine, sgrupom turista, kao predstavnicaAgencije Dobar den, došla sam u gruškuluku.U to vrijeme nama je Dubrovnik biograd skladne arhitekture i nedostupnatočka putovanja.Kada je počeo rat uHrvatskoj imala sam 18 godina Mnogimoji prijatelji i ja bili smo zaprepaštenida je “netko stavio” ruku na takav Gradkojeg smo voljeli i divili mu se.Tijekomprve godine mog rada u Dubrovniku6 mjeseci sam boravila ovdje, a 6 uSloveniji. Oduševila me ljubaznostljudi koji su mi puno pomagali. Jasam generacija koja je u školi samo u5. razredu učila hrvatski tako da mi jevaš jezik bio jako težak jer ima punotalijanskih rječi, a ja sam iz kraja gdje ujeziku ima puno germanizama.Poznanstvo s TončijemSvog supruga Tonča sam upoznalaone godine kada je „Linđo“ gostovaou Sloveniji (1979.) i već tada stvorilase neka simpatija. Dok sam radila uDubrovniku povremeno smo se sretali,ali meni je tada bilo najvažnije da segosti što bolje zabave, a i ja s njima.Radila sam po 15 – 18 sati na dan:programi animacije gostiju,obilazakhotela, transferi, a nerijetko sampomagala u vođenju izleta jer nije bilodovoljno vodiča, tako da nisam imalavremena za privatni život.Vjenčali smo se 2002. u Sloveniji, umom rodnom gradu Polzeli.U znak poštovanja narodne baštinejednog i drugog kraja (oboje su ljubiteljifolklora-op.autora)vjenčali smo seu narodnim nošnjama. Vjenčanje jeproteklo po slovenskim narodnimobičajima uz puno lijepe klapskedalmatinske pjesme.Zanimljivo, Ti govorišdubrovački?Pokušavam govoriti dubrovački,pratim kulturnu scenu Grada, čitamdjela iz dubrovačke književne baštine.Najviše dubrovačkih riječi naučila samu „Libertini“, ali ne samo riječi, većsvu onu dvosmislenost pojedinih riječii mnoge škerce.Tu sam konzumiralaonaj pravi gradski duh.Sve je skriveno,pokriveno, dvosmisleno treba otkriti, dati netko otvori oči da bi shvatio domaćipuk. Danas već razlikujem našijence oddomaće čeljadi. Imam dvije kćeri i sina.Djeca pričaju dubrovački i slovenskijezik.Kako to da si Dubrovnikizabrala za mjesto življenja ?Živim ovdje jer sam u svojoj srži osjetilaGrad u kojem bih mogla raditi i stvarati,iako je južinu teško podnositi, a i osjećase izoliranost tijekom zimskih mjeseci.Hvala Bogu da nema gospodarskihaktivnosti koje bi uništile ovudjevičansku čistoću prirode. Ako ne bimoje oko vidjelo tu ljepotu, ako ne bimoje uho čulo te prekrasne zvuke, akomoja duša ne bi osjetila tu radost, mojesrce ne bi ostalo u ovom Gradu.Kako usklađuješ slovenskui dubrovačko- dalmatinskukuhinju?Kada sam se udala moja baka mije poklonila kuharicu s posvetom:„NAJVEĆA SREĆA ZA MUŽA JEŽENA KOJA DOBRO KUHAT ZNA!“Toga se i pridržavam. Zimi spremamsočiva na koja sam i prije navikla (leća,slanutak, sikirica), a pratim i stađuneribe pa se i sezonska riba često nađe nanašem jelovniku. Ali, bez mesnih jela,toćeva, pašticade, ne ide.Slovenskukuhinju Tonči je brzo zavolio uz “bujturepu” sa prosom ,pa pečenice i “potico”te obavezno štrukle.FOREIGNERS NO LONGERThe first post-war visitors toDubrovnik were mainly theSlovenes who arrived throughthe Dober Dan Travel Agency.It is thus not surprising that therepresentatives of Dubrovnik touristand hotel industry visited the DoberDan Travel Agency in Celje in March1997 and organised a presentation ofthe Dubrovnik-Neretva County there,with the Linđo Folklore Ensembletaking part. That is when I met TanjaBaletić, who shortly afterwards becamea Dubrovnik bride. Tanja accompaniedus during our entire stay in Slovenia,including the sightseeing and hotelinspection. Smiling, cheerful and at ourdisposal all the time, she was an idealhost. Tanja was a highly professionalperfectionist, but what impressed anddelighted me most was her knowledgeof performing arts. We attended a showwith both the Slovene and Croatianartists taking part. Shortly before theend of the show the lights went out. Asingle spotlight projected a blue beamof light on to a lady in a feather coatleaning on a bar chair. When she beganto sing and dance bathing in the bluelight, she looked like the legendaryGiulietta Masina. Singing about love,her voice slowly began to fill the stage,the auditorium and our hearts. Onlywhen she bowed to the audience Irealised that it had been Tanja. Shesang Zofija Ostovrška’s love songs fromWorld War II, which was magical andunforgettable. I later found out thatTanja had extensively performed all overSlovenia with great success.After that I happened to meet Tanja inDubrovnik from time to time. She hadalways been in a hurry and busy withthe tourists. Eight years later, when Isaw her in Stradun with a baby carriageand my acquaintance Tonči Baletićfrom the Linđo Ensemble on her side,I realised that Tanja had become ourfellow-citizen. From then on, Tanja likesto call herself «a Slovene woman with apermanent residence in Dubrovnik».The First Encounter withDubrovnikIn 1997 I came to Port of Gruž on aship from Rijeka escorting a groupof tourists, as a Dber Dan Travel38 DOBRODOŠLI U DUBROVNIK LJETO 2011.