21. Welcome to Dubrovnik - Turistička zajednica grada Dubrovnika

Sportske pričePlemenita vještina u ringu KazalištaMarina DržićaMarinko JuricaKarate i judo, borilački sportoviKkoji su se pojavili u DubrovnikuKpočetkom 50-ih godina prošlog Kstoljeća, potisnuli su boks. Desetakgodina boks je ‘živio’ u Gradu. Odpočetka 40-tih okupljao je dubrovačkumladost, a potom je iščezao i ostao samou pričama.Boks je bio, kazao je Marinko Jurica,jedan od najpoznatijih dubrovačkihboksača tog vremena, ‘Plemenita vještina,a ne grub i opasan sport, legalizacija uličnetuče. Boks je imao svoja pravila i nijedozvoljavao niske udarce’.Danas, kad se prisjećamo boksa uDubrovniku, priče se doimaju poputbajke, a Jurica, svjedok tog vremena,kaže kako je ta ‘bajka’ počela s RatkomZvrkom. Jedan od najpoznatijih hrvatskihliterata, autor zbirke pjesama GrgaČvarak, knjige s najvećom nakladom upovijesti hrvatske književnosti za djecu,bio je sjajan boksač. U to vrijeme drugina prvenstvu Hrvatske, a kasnije i prvakHrvatske. Pamti se njegov meč 1943.godine protiv Lodovica Giobbija, bivšegprvaka Italije iz Civitavecchije. Ringje bio u Kazalištu Marina Držića, 11.travnja 1943. godine. Dubrovnik je u tovrijeme bio pod okupacijom Talijana, a uživotopisu Zvrka ostalo je zabilježeno kakoje bio bolji od Giobbija te kako se ‘pobjedapretjerano slavila’ zbog čega je dan poslijenajbolji dubrovački boksač bio zatvorenod strane Talijana u dubrovačkoj tvrđaviLovrjenac, gdje je bio zatvor.Jedan od najljepših i nezaboravnih mečevaodržan je u kolovozu 1950. u starojgradskoj luci, i to na catari, koja je bilaokretište za plivače, ali i pozornica zapredstavu Ribarske svađe Carla Goldonijana Dubrovačkim ljetnim igrama. Nacatari, koja je bila usidrena u Portu,bio je postavljen ring. Barkama su seprevozili boksači. Bio je to spektakl podreflektorima. Gledatelji su bili natiskanina mulu te na zidinama. Nezaboravni su imečevi, koje su dubrovački boksači imaligostujući po Hrvatskoj te u Crnoj Gorikao i u Bosni i Hercegovini.Ivo Gavranić, Pajo Mitrović, MarioBabarović, Pušo Kurbelašvili, RatkoZvrko, Marinko Jurica... To su imena prvegeneracije dubrovačkih boksača.- Svi mladići su bili veliki entuzijasti,zaljubljenici u boks. Bili smo siromašni,nagrada za pobjedu nam je bio dodatniobrok, jer u to vrijeme, nakon Drugogsvjetskog rata, tko je imao za jest, taj jebio bogat, a mi smo kao sportaši imali tajdodatak s kojim smo bili prezadovoljni.Međutim, iako smo bili siromašni, bili smopuni duha, veseli, uživali u boksu - kazaoje Jurica.Sačuvao je brojne novinske članke,koji svjedoče o ‘desetljeću boksa uDubrovniku’.- Više od 2 tisuće gledatelja bilo je 1950.na boksačkoj priredbi u Dubrovniku.Uglavnom, kad je bio boks meč uDubrovniku, koliko je bilo mjesta, tolikoje ljudi bilo uokolo ringa. Uvijek puno.Bili su to uistinu nezaboravni dani.Poslije, mlađi su nastavili školovanje izvanDubrovnika, mi stariji smo počeli raditi.Nije imao tko nastaviti s radom. Šteta,međutim, ipak je jedno desetljeće trajalata sportska bajka u Dubrovniku, priča oboksu, sportu koji je imao svoju ljepotu -zaključio je Jurica.Karate and Judo, the contactKsports that appeared inKDubrovnik in the early K1950s, superseded boxing. Boxing“lived” in the City for some tenyears. From the beginning of the1940s young people of Dubrovnikwere engaged in boxing, whichlater disappeared and is nowmentioned only in stories.According to Marinko Jurica, oneof Dubrovnik’s best known boxersat the time, boxing was a nobleart and not a rough and dangeroussport, a legalisation of streetDu58 DOBRODOŠLI U DUBROVNIK LJETO 2011.