21. Welcome to Dubrovnik - Turistička zajednica grada Dubrovnika

Foto okoD A M I L K A L O G J E R AImamo se dobro, Dubrovnik i ja.oto oko“ možda jasnije,„Fpreciznije,dublje vidirealnost nego što je možemo vidjetigledajući je prostim okom uronjenimu svakodnevnicu. Ponovno stoga,propitujemo sadašnji trenutakdubrovačke stvarnosti gledajući jeobjektivom, okom, mišlju i srcemjednog fotografa, zagrebačkog majstorafotografije i već nekoliko godinaslužbenog fotografa Dubrovačkih ljetnihigara Damila Kalođere, kako bi namslika o sebi samima bila jasnija, a da bibolje vidjeli i ono lice koje pokazujemodrugima.Damil Kalođera rođen je 1962. i većkao sedamnaestogodišnjak počinjeobjavljivati fotografije, a ubrzo potomime mu se kao potpisniku fotografija urenomiranim domaćim časopisima većprepoznaje. Živi u Zagrebu, a premavelikom dijelu onoga što se o njemumože saznati (bez osobnog poznanstva),građanin je svijeta. Snima arhitekturu,teatar, ples, ... studijsku, portretnu,modnu, primijenjenu, putopisnu idokumentarnu fotografiju. Surađuje sraznim vizualnim kreativcima, redovitoportretira muzičare i skladatelje,snima jedriličarske regate. Vezu sDubrovnikom, koja iz obiteljskihrazloga traje još od njegovog djetinjstva,nastavlja i svojim stvaralaštvom, kaoslužbeni fotograf Dubrovačkih ljetnihigara i izložbama fotografija kojesvjedoče o trenutku i okolnostimaizvođenja umjetničkog programaFestivala.- Reklo bi se, niste gost u Gradu.Mislite li možda da onaj tko prvi put uDubrovnik dođe kao gost, uvijek tu iostaje gostom, jer kako jednom rekoše,kameno se srce Grada teško otvara? Ilije za umjetnika svugdje dom gdje seza njega otvore prostori duha, pa takoosjećate i Dubrovnik?Teško je tu nikada dorečenu vezu izmeđuGrada i mene strpa u znakovlje.Moj nonoje iz Čilipa, tako da Grad za mene nikada,od kada znam za sebe, nije bio zemljopisnipojam. Imamo se dobro, Dubrovnik i ja.A za kameno srce ključ treba potraži uvlastom. Suradnja s Igrama je naravnododana vrijednost u tom odnosu, ulaznicaza prostor isprepletenih vrijednos onogašto je i onoga što svaki od nas može,dotakne li ga, stvori.- Lica su, čini se, jedna od vašihomiljenih tema. Koje biste liceDubrovnika, koju vizuru najradijefotografirali kako bi s posjetiteljem,putnikom, turistom, podijelili svojdoživljaj Dubrovnika?Predobro poznajem Dubrovnik, i često seone najatrakvnije, poznate vizure kose smojim doživljajem univerzalnog bogatstvaGrada. Vjerojatno bih snimio portretnekog od dragih mi ljudi iz Grada i jedankamen ugrađen u zidine.Razgovarajući s Damilom Kalođeromo Dubrovniku danas, kakvim ga vidi išto o njemu bilježi svojom kamerom,spomenuli smo nedavni performancenašeg suvremenog umjetnika SinišeLabrovića u Umjetničkoj galerijiDubrovnik. Umjetnik je propitivaoasimilacijsku snagu jezgre dubrovačkogduha, hoće li ona nadvladati nesmiljeneapetite kapitala i svakodnevnebanalnosti. Suprotstavio je glazbudubrovačkih simfoničara brujanjumiješalice za beton. Koliko je još snažnapjesma muza u Dubrovniku, čuje li seuopće?Teško je ne primije da se Grad mijenja,tu zapravo i leži dio snage te skrivenesrži Grada – mogućnost prihvaćanjapromjene. Neprimjerenost apeta pakmože obuzda jedino dubrovački duh– onaj drugi, vjerojatno najvažniji diouniverzalne snage Grada. I dok je duha,pjesma muza je jača i od mješalice zabeton, i od preglasne muzike iz obližnjeglokala.Ono čega se ipak pribojava jest krhkostduha koja može promijeniti tijek cijelepriče, a Dubrovačke ljetne igre vidi kaojedno od izvorišta iz kojega se obnavljasnaga toga duha.46 DOBRODOŠLI U DUBROVNIK LJETO 2011.